ISSN-2233-0917

Kur’anska pravna regulativa
I pored toga što je Kur’an fundamentalni
normativni izvor, on ipak
ne sadrži cjelokupnu šerijatskopravnu
regulativu, pa čak ni većinu konkretnih
zakonskih rješenja, a za to postoje
objektivni razlozi, od kojih su najvažniji
sljedeći:
a. Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem
je, kao prenosilac i dostavljač Božije
riječi ljudima, tumačio kur’anske
propise, a u slučajevima gdje nije bilo
rješenja u samoj Objavi, Vjerovjesnik
je, također nadahnut drugim vidom
objave (Sunnetom), davao svoja vlastita
rješenja. Od njegovih riječi i postupaka
nastao je širok krug propisa, pravila,
načela, koja su, zajedno sa osnovnim
kur’anskim rješenjima, bila sasvim
dovoljna za ustanovljavanje zasebnog
islamskog pravnog sistema. Osim toga,
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je
ostavio dovoljno prostora za pravoznal-
ce (fukaha
fukaha) ) da, nakon njegove smrti,
dalje razrađuju i upotpunjuju šerijatsko
pravo na kur’anskim i sunnetskim
osnovama.
b. Kur’an je postavio univerzalna
načela, na osnovu kojih je moguće
iznaći rješenja i za ona pitanja koja se u
Kur’anu ne spominju direktno. Tako,
naprimjer, iz kur’anskog načela i pomažite
se u dobročinstvu i bogobojaznosti,
razumijemo zabranu svih savremenih
oblika saučesništva u grijehu i nepravdi,
kao što je reklamiranje i promocija
alkoholnih proizvoda, firmi i poduzetnika
koji se bave šerijatski nezakonitim
djelatnostima i sl.
c. Kur’an, kao Božija riječ i uputa,
puno veću pažnju poklanja vjeri, vjerovanju
i moralu, nego konkretnim zakonskim
rješenjima. Zapravo, stvarne
efekte pravnih odredbi u društvu, moguće
je osjetiti samo ukoliko je to društvo
utemeljeno na moralu, čvrstom
vjerovanju i ubjeđenju u onosvjetsku
odgovornost i polaganje računa za svaku
izgovorenu riječ i urađeno djelo, na
kojima Kur’an posebno insistira.
d. Kur’an je univerzalna Božija riječ,
koja nije ograničena vremenom i
prostorom, i sasvim je razumljivo da,
svojim tekstom, ne obuhvata sve pravne
odredbe i pojedinačna zakonska rješenja,
naročito ona koje se tiču novonastalih
pitanja, koja nisu bila poznata
u vrijeme dok je on objavljivan. Bilo je
dovoljno postaviti opće principe i time
dati mogućnost kompetentnim stručnjacima
(mudžtehidima) da rješenja
pojedinih pravnih pitanja kojih nema
u Kur’anu, a ni u Sunnetu, reguliraju
onako kako to odgovara duhu općeg
islamskog koncepta života, uvažavajući
potrebe ekonomskog, kulturnog i socijalnog
razvoja islamskog društva.
Načini prezentacije šerijatskih
propisa u Kur’anu
Tri su načina prezentacije
šerijatskih propisa u
Kur’anu:
1. Postavljanje generalnih
principa, kao što su
princip šure
(međusobnog
savjetovanja), ihsana
(do-
bročinstva), ‘adla
(pravde),
nedodirljivosti tuđeg imetka,
uzvraćanja istom mjerom,
kao osnove za detaljnu
razradu šerijatskih propisa
i donošenje konkretnih zakonskih
rješenja.
2. Uopćeno spominjanje konkretnih
zakonskih odredbi, bez njihove
detaljnije i preciznije razrade.
Najreprezentativniji primjer ove vrste
kur’anskih odredbi jesu temeljne
vjerske dužnosti: namaz, zekat, post i
hadž, koje su u Kur’anu naređene uopćeno,
a njihovu detaljnu razradu nala-
Literatura:
1. Tekijjudin Ebu-l-‘Abbas
Ahmed ibn ‘Abdulhalim ibn Tejmijje,
Medžmuu-l-fetava.
2. Muhammed ibn ‘Ali eš-Ševkani,
Irašdu-l-fuhul.
3. Muveffeku-d-din Ebu Muhammed
‘Abdullah ibn Muhammed
ibn Kudame el-Makdisi, Revdatu-nnazir.
4. Muhamed ibn Husejn ibn Hasan
el-Džizani, Me’alimu usuli-l-fikhi
‘inde ehli-s-sunneti ve-l-džemāa’.
5. Muhamed ibn Idris eš-Šafii’,
Er-Risale.
6. Ebu-Abdullah Bedruddin
Muhammed ibn Behadir ibn ‘Abdullah,
Ez-Zerkeši, El-Bahru-l-muhit fi
usuli-l-fikhi.
U širem
smislu, izvore
šerijatskog
prava dijelimo
na glavne i
pomoćne.
Glavni izvori
su Kur’an,
Sunnet, idžma’
(konsenzus)
i kijas
(analogija), a
pomoćni su svi
ostali izvori.
zimo u Poslanikovoj praksi
(Sunnetu). U tom smislu
su, Poslanikove, sallallahu
alejhi ve sellem, riječi: “Klanjajte
onako kako ste mene
vidjeli da klanjam”, i “Preuzmite
od mene obredne
radnje.”
3. Detaljna razrada
pravnih propisa, za koju
nisu potrebna dodatna
pojašnjenja. U Kur’anu su
detaljno razrađeni pojedini
aspekti nasljednog (precizno
određeni alikvotni dijelovi
zaostavštine, farzovi:
½, ¼, 1/8, 1/3, 2/3, 1/6) i bračnog
prava (kompletan i polovičan vjenčani
dar, postbračni priček, ila’ – muževa
zakletva da određeno vrijeme
neće prilaziti ženi, razvod braka i
sl.), s obzirom da je riječ o osjetljivim
pitanjima iz domena međuljudskih
odnosa.
7. Abdurrahman el-Džeziri, Kitabu-l-fikhi
‘ale-l-mezahibi-l-erbea.
8. Šerif Džurdžani, Et-Ta’rifat.
9. Es-Sejjid es-Sabik, Fikhu-ssunne.
10. Muhamed ibn Ahmed el-
Kurtubi, Bidajet-l-mudžtehid ve nihajetu-l-muktesid.
11. Muhamed ibn Salih el-Usejmin,
Eš-Šerhu-l-mumti’.
12. Dr. Enes Ljevaković, Usulu-lfikh
(hrestomatija).
13. Dr. Muharem Štulanović,
‘Urf – običaj kao pomoćni izvor šerijatskog
prava sa osvrtom na Bosnu i
Hercegovinu.
14. Dr. Fikret Karčić, Društveno
pravni aspket islamskog reformizma.
15. Ibrahim Džananović, Idžtihad
u prva četiri stoljeća islama.
19. april - 9. džumade-l-uhra
46