ISSN-2233-0917

More documents

Recommendations

Info

Društvo Zašto i kako je ubijen Bošnjak Mehmedalija Mak Dizdar “Moj otac je ubijan i mrcvaren postepeno, vješto doziranim instrumentima i metodama ‘specijalnog rata’ psihološkim i ‘književno-estetskim’ presingom i torturom, a konačno umoren, dokrajčen užasno ponižavajućim falsifikovanim optužbama” Velikosrpskoj javnoj i velikohrvatskoj tajnoj dvoglavoj aždahi, 1968. godine zadala je težak udarac njegova knjiga naslovljena sa “Stari bosanski tekstovi”. U njoj je historijski elaborirao i dokazao hiljadugodišnje postojanje države Bosne, bosanskog jezika, (jezika Bosne) i njenih stanovnika, dobrih Bošnjana, po vjeri bogumila. Objasnio je i dokumentovao da je glagoljica bila pismo bosanskog sveštenstva i da su ovdje u Bosni prvi put sa zapadnog latinskog u istočni grčki, vjerskih jezika katoličanstva i pravoslavlja, na glagoljicu prevođena jevanđelja Piše: Sead Zubanović Kada K bih na ova dva pitanja iz na- Kslova nekome morao dati jezgro- Kvit, ali što kraći odgovor poslužio bih se sljedećim citatima. Prvi je promišljanje o uzroku Dizdarove životne tragedije, velikog borca za istinu, uvaženog kolumniste i pravnika, dugogodišnjeg predsjednika Liberalnog saveza Crne Gore, gospodina Slavka Perovića. - Dizdar je od početka imao problema sa režimom. Njegov književni prvijenac, zbirku pjesama “Vidovopoljska noć”, još skoro maloljetnom, 1936. godine tadašnja vlast je doslovno iskasapila izbacujući iz nje ono što joj nije odgovaralo. . . A krunsko Makovo djelo “Kameni spavač” je jedan od temelja Bosne, vrhunska poezija koja potvrđuje duhovni identitet, autohtonost, državnost kao pravo na prošlost i budućnost Bosne. Upravo zbog toga se nožem krenulo na njega, naravno iz Sarajeva, a sve pod krinkom velikosrba iz Beograda. U tom užasu najmračnijih i lažnih kritika svoj sramotno mračni doprinos dali su, Rajko Nogo i Marko Vešović. Taj velikosrpski rat iz Beograda i Sarajeva, može se mirno reći, na kraju će ga koštati života. Drugi citat je par Mehmedalijinih futurističkih stihova, ispostaviće se napisanih samom sebi, iz jedne od njemu najdražih pjesama naslova “Gorčin”: - Zgiboh od čudne boli / Ne Nekoliko sekundi kasnije glava mu je klonula na pisaću mašinu pored koje je stajala čaše nedopijenog soka. Umro je u pedeset i trećoj godini života pročitavši službeni dopis Izvršnog vijeća SR BiH čiji je naslov glasio: “Rješenje o deložaciji”! probi me kopje / Ne ustrijeli strijela / Ne posječe / Sablja / Zgiboh od boli / Nepreboli. Svoju ljubav prema pravdi, Bosni, bosanskom jeziku i Bošnjacima ovaj veliki pjesnik zaista je platio najvećom mogućom cijenom. Prvo smrću majke Nezire Babović i mlađe sestre Refike pa kasnije i svojom. Krenimo od početka. Rođen je u 1917. godine u Stocu. Bez oca Muharema, nasljednika agluka, zemlje koja se prostirala od Stoca do mora, ostao je u šestoj godini života. (Očeva smrt je nastupila kao posljedica rana nastalih smrzavanjem tokom rata za Galiciju). Za osvetu što prije svega njega pa onda i brata mu Hamida nisu mogli uhvatiti i spriječiti njihovu ilegalnu antifašističku borbu kroz Komunističku partiju tokom Drugog svjetskog rata, 1945. godine ustaške vlasti NDH države odvode u Jasenovac i tamo im ubijaju majku i sestru. Kažu da se Mehmedalija nikada nije oporavio od tog udarca. Po završetku rata niti je tražio, a niti je dobio bilo kakvu korist. Dizdar je ostao bošnjački dostojanstven, upravo “plemić” što mu prezime i znači. Radio je kao novinar, a u periodu 1948-51. postaje glavni urednik lista Oslobođenje. Poslije toga se okreće izdavaštvu i po naredbi države prvo osniva “Seljačku zadrugu” koja ubrzo prerasta, zahvaljujući prije svega njegovom entuzijazmu i sposobnosti, u “Narodnu prosvjetu”, jednu, za kratko vrijeme, od najuglednijih izdavačkih kuća na prostorima Balkana. Na anonimnom konkursu 1959/60. godine, prva nagrada dodijeljena romanu “Bihorci” Ćamila Sijarića donosi mu neslućeno velike probleme. Zbog sadržaja romana koji svojom radnjom aktualizira stanje i položaj sandžačkih Bošnjaka između dva svjetska rata, njihovu izloženost teroru kleronacionalističkih, fašisoidnih tvorevina poznatih kao: Kraljevina Crna Gora i Kraljevina SHS, kasnije Kraljevina Jugoslavija, nastaje lom. “Narodna prosvjeta” optužena kao prokapitalistička, ali prije svega mladomuslimanska, doslovno je razvaljena i pripojena izdavačkoj kući “Veselin Masleša”. Esad Bibanović i Mustafa Zirić, radne kolege koji su stale na njegovu stranu braneći ga u vremenu tih događanja, za razliku od Riste Trifkovića i Ahmeda Hromadžića, zajedno sa Mehmedalijom ostaju bez posla i bivaju stavljeni pod stalnu kontrolu UDB-e. Bibanović je za života pisao o tome šta su im sve činili, koje grozne zamke postavljali, samo da bi ih imali osnova lišiti slobode. Kasnije je njihovo praćenje prešlo u nadležnost novoosnovanog KOS-a. Mak više nikada nije dobio stalno radno mjesto. Radio je samo volonterski. Nakon godina čekanja dobio je sirotinjsko uhljebljenje, kao glavni urednik književnog lista “Život” od 1964. godine zbog koga je na neki način i morao obavljati mučnu funkciju predsjednika već tada uveliko razjedinjenog “Društva književnika BiH”, gde je mnogo smetao mrziteljima Bosne. 19. april - 9. džumade-l-uhra 28
Ta borba za preživljavanje sa suprugom i tri sina i to samo od njegovih neredovnih honorara u stanu površine 52 kvadratna metra natjerala ga je, kako je jednom prilikom rekao akademiku Muhamedu Filipoviću, da se izjasni kao Hrvat kako bi mogao štampati svoje knjige u većim tiražima i više izdanja. (Brat mu je Hamid, književnik, postao Srbin, jer su se Bošnjaci morali opredijeliti.) To mu je bio glavni izvor prihoda u sirotinjskom preživljavanju kojeg je veći dio svog ta vodio. Često je znao reći supruzi Seni živoda je sanjao da im je, kako je u tom vremenu jedino i bilo moguće, dodijeljen veći stan u kome će on imati svoju radnu sobu. Mašina za pisanje i hrpe papira nisu nikako mogli naći svoje stalno mjesto u toj tjeskobi koja je sa odrastanjem djece svakim danom postajala sve veća. Kameni spavač Svoje kultno djelo, zbirku pjesama naslovljenu “Kameni spavač” pisao je od prvih dana djetinjstva i sam ne znajući da to čini, kada je redovno počeo obilaziti šumu stećaka (nadgrobnih kamenih spomenika različitih oblika) na polju zvanom “Radimlje” koje se prostire odmah do Stoca. Za stećke, koji su najubjedljiviji dokaz samobitnosti Bosne i njenih stanovnika, Bošnjaka po vjeri bogumila, Miroslav Krleža, neprikosnoveno prvo ime hrvatske književnosti je rekao: “Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike. Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke.” Isčitavajući epitafe (grobne natpise), razgledajući uklesane crteže ljudi, životinja i prirode otvorio je vrata srca i duše Bosne i sa tog čistog izvora istinite prošlosti učio o njoj. Sve kasnije spoznaje su postale samo nadgradnja građevine čiji je temelj bio jezik i pismo tog vremena. Postao je vječni zaljubljenik i zarobljenik jezika Bosne, a kroz njega otkrio i učio njenu povijest i javno, što je tada bilo haman krivično djelo, govorio i pisao o njenoj historiji. Istrajno braneći tu istinu doslovno je izgubio glavu, a o svom književnom radu je, naslućujući ono što ga čeka, govorio ovako: “Sa kamenih gromada ulazili su u mene simboli sunca, isprepletenog bilja i ispruženih ljudskih ruku. U san mi je dolazio i samnom razgovarao čovjek prekriven bijelom kamenom prašinom čije su usne bile od miljevine (vrste kamena). . . Pišem teško. Godinama. Svaka moja pjesma ima bezbroj verzija. Proces traženja novih riječi je kao traženje u pijesku rijeke zrnca zlata. Proces je mučan i sladak, ali kao što se zbog zlata lahko gine, umire se često i zbog riječi.” Svoju tevbu, iskreno pokajanje Gospodaru, Dizdar je izgovorio i zapisao ovako: - Bože / Oprosti mi / što sam tek došao / Tamo odakle sam pun nade i pošao. A evo šta su o poeziji Bošnjaka Mehmedalije Dizdara kazivali redom: Muhamed Filipović: “Knjigom ‘Kameni spavač’ postao je najznačajniji bosanskohercegovački pjesnik i uspostavio kanon osebujnosti BiH književnosti. Ova knjiga je kamen međaš”. Mehmed Meša Selimović: “Uspjelo mu je u poeziji ono najteže što uspijeva samo rijetkima da uspostavi pravu, nenasilnu vezu sa tradicijom.” Francis R. Jones: “Njegovi stihovi odjekuju svjetonazorom antičke grčke poezije vremena. Mak je u rangu sa Homerom, Heraklitom i Danteom.” Omer Hadžiselimović: “Ova poezija prelazi granice vanvremenskog i metafizičkog.” Midhat Begić: “Za života je sebi podigao dostojan spomenik svojom poezijom. Njega, odnosno njegovu književnu veličinu su svi svojatali, ali ga ni najljući protivnici nisu mogli osporiti. Bio je borac za autohtonost Bosne kada se to nije smjelo ni pomisliti.” Alen Zečević: “On je nama ono što je Šekspir Engleskoj. Njegove pjesme su historija u stihu. To su poruke duhovnosti i životne mudrosti, koje je Dizdar nakon stoljeća čekanja uspio osloboditi iz kamena.” Slaven Letica: “Mak je bio u najužem izboru onih čiji si bar pet, šest pjesama morao znati, ako si želio naći neku dobru curu.” Enes Kišević: “On je pisac koji je ušao u vodu, u zrak, u kožu, u srca, u misli i govor. O njemu se brinu i nebo i zemlja.” “Kameni spavač” je preveden na preko pedeset svjetskih jezika, ali sa jednom zajedničkom konstatacijom svih prevodilaca, a to je da nisu u potpunosti uspjeli u svom poslu. Jedinstven im je zaključak bio da ima puno neprevodivih riječi. Za širinu, dubinu i višeslojnost bosanskog jezika, upotrebu arhaizama i narodnog govora stećka kao i Makovu Bogom datu nadarenost teško je ili tačnije rečeno, nemoguće naći zamjenski adekvatne riječi, a da to ne bude na štetu pjesništva, jer je njihov višak, kako reče uvaženi Alija Pirić, najveći neprijatelj poezije. Za taj jezik Mustafa Bašeskija, čuveni putopisac svjetskog glasa i izvrstan poznavalac orijentalnih jezika, rekao je da je najbolji i najbogatiji. Čak i novosadska književnica, poliglota i prevodilac Isidora Sekulić, inače na pohvalama poznata kao izuzetno škrta, dala je bosanskom jeziku brojne komplimente. Bosanski duh u književnosti Interesantno je znati da prije reagovanja kritike, ova knjiga poezije i njen autor bivaju prepoznati od strane velikosrpske okupatorske politike kao veoma opasna smetnja nastavku svog, do tada uspješnog, provođenja koncepta posrbljavanja Bosne. Mehmedalija Mak Dizdar je određen za odstrjel i bukvalno je otpočela hajka, režirana i dirigovana iz Beograda. Sarajevski dnevni listovi Oslobođenje i “Večernje novine” kao i heftičnik “Svijet” iz broja u broj nisu prestajali sa neosnovanim kritikama i sve nižim udarcima po Maku, na koje on nije imao pravo odgovora. Ulogu glavnog izvođača radova na unižavanju, osudi i presudi Mehmedalije i njegovog djela u Srbiji na sebe je preuzeo Nin, najčitaniji sedmični list, perjanica i prva pesnica prekodrinskog novinarskog fašiz- ma. Upotrijebivši Rajka Nogu, policijskog poslušnika i doušnika, provjereno instaliranog KOS-ovog čovjeka, vješto se kanališe i prema Mehmedaliji, uredniku jednog od najuglednijih književnih časopisa tadašnjih YU prostora “Život”, usmjerava bunt na- dobudnih i neosnovano uvrijeđenih mladih sarajevskih pjesnika zbog, po njima, male literalne zastupljenosti u medijima sa kojom on nije ama baš ništa imao. Marko Vešović, Abdulah Sidran i drugi, neki prije, a neki kasnije odustaju od rušenja, kako su govorili “najvećeg” (Maka) postajući svjesni svoje izmanipuliranosti od strane tada glavnog urednika časopisa “Lica”, šovinistički nastrojenog režimskog “književnika” Noge, koji je, kao samac, stanovao u većem stanu od stana Makove petočlane porodice. Enver Dizdar, Mehmedalijin najstariji sin i svjedok tih događanja, napisao je: “Kevtali su i klevetali, neki od njih možda u debelom neznanju, slijedeći režanje i lavež moćne kučke velikosrpskog projekta. Jedan od njih, Rajko Nogo, izdvajao se po upornosti, poslušnosti i ‘pravovjernosti“. Postao je strasno dresiran i dobro hranjeni vuk, pridružio se iskonskom čoporu i postao njegov nominalni predvodnik”. Mehmedalija Dizdar nije poklekao. Ponudu da sa porodicom preseli u Zagreb, što je za Hrvatsku književnost u njegovom svojatanju ostao nedosanjani san, a nudili su njemu i sinovima tamo stanove i stalno zaposlenje, dobre plate, odbija rekavši svojima da on neće ostaviti Bosnu i da bi to bio njegov poraz: “Neće me niko otjerati iz Sarajeva. To bi bila izdaja i mene i ove zemlje u kojoj sam rođen.” Bolilo ga je to što je bh. Srbin, političar, kasnije član i predsjednik Predsjedništva SR Jugoslavije, Cvjetin Mijatović (mora da mu je mati bila neka mnogo važna žena imena Cvije- 19. april - 9. džumade-l-uhra 29
Page 1 and 2: Uvodnik: Liderstvo reisa Kavazović
Page 3: SAFF broj 338 Sadržaj Hutbe iz tri
Page 6 and 7: Hutba Bajrak ponosa je u rukama hra
Page 8 and 9: Hutbe iz tri sveta mesdžida Mekka:
Page 10 and 11: Polumjesec Hafiz Almir Kapić Hafiz
Page 12 and 13: Travnik Psi lutalice napadaju djecu
Page 14 and 15: Aktuelno Reakcije na tužbu Fahrudi
Page 16 and 17: postoje organizovane paravojne jedi
Page 18 and 19: Kolumna Borba za opstanak Klopka za
Page 20 and 21: vanja Bošnjaka sa Bosancima, jer t
Page 22 and 23: Društvo Promocija knjige “Genoci
Page 24 and 25: Vjerovatno za njih i televizijsko s
Page 26 and 27: Društvo Pogledi Sistematsko potkop
Page 30 and 31: ta) uspio u Beograd protjerati Mehm
Page 32 and 33: Glas islamskih učenjaka Intervju:
Page 34 and 35: Et-Temimi: Dogovor o pomirenju treb
Page 36 and 37: Sa‘d mu uzvrati riječima: “All
Page 38 and 39: Islamske teme Muhammedove, a.s., vj
Page 40 and 41: Arapa su se polahko iskorjenjivale.
Page 42 and 43: Islamske teme Razmišljanja Izborom
Page 44 and 45: Islamske teme Poslanica o islamskom
Page 46 and 47: Kur’anska pravna regulativa I por
Page 48 and 49: Zločin Svjedočenje Srba o ratnim
Page 50 and 51: Zelena transferzala Zagreb Šesti s
Page 52 and 53: Islamnet Velika Britanija Margaret
Page 54 and 55: SAD Novinari pozivaju da se pobiju
Page 56 and 57: Svijet medija Eksplozija nasilja je
Page 58 and 59: Reportaža Naše knjige u izdanju B
Page 60 and 61: Jones (Fransis Džons), da bi je Il
Page 62 and 63: Kutak za islamsku omladinu Aziz Red
Page 64 and 65: No comment Lopov pogrešno parkirao

ISSN-2233-0917

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?