RAZVOJ ZASTUPNIÈKIH KAPACITETA ORGANIZACIJA OSOBA SA INVALIDITETOM U SRBIJI

istrazivanja
država prepozna ulogu organizacija OSI u skladu sa pravilom broj 18. Znaèi da valja biti
oprezan u zakljuèivanju da æe novine koje Konvencija donosi automatski ojaèati ulogu
organizacija OSI u javnom zastupanju za prava OSI. Da bi to bilo moguæe, organizacije OSI
trebalo bi da imaju kapacitete za uèešæe u kreiranju društvenih politika.
Strategija unapreðenja položaja osoba sa invaliditetom u Republici Srbiji naglašava da je
strateški cilj dokumenta „unapreðenje položaja osoba sa invaliditetom do pozicije
ravnopravnih graðana koji uživaju sva prava i odgovornosti“. Meðu merama koje se
odnose na ostvarenje prvog posebnog cilja („Do 2010. godine razviti i primeniti
mehanizme za ukljuèivanje pitanja invalidnosti u glavne tokove društva, razvojne
planove, sektorske strategije, programe i projekte“), pominje se i potreba osnaživanja
organizacija i predstavnièkih grupa osoba sa invaliditetom „u zastupanju interesa osoba
sa invaliditetom i aktivnostima nadzora u procesu razvoja i praæenja politike unapreðenja
položaja osoba sa invaliditetom“.
Takoðe, posebni cilj 4 („Podizanje nivoa svesti zajednice o osobama sa invaliditetom i
osoba sa invaliditetom o pravima, položaju i potrebama“) ukljuèuje i specifiènu meru koja
se odnosi na podršku radu „organizacija koje promovišu i zagovaraju pristup koji se
zasniva na ljudskim pravima i ugraðivanju pitanja unapreðenja položaja osoba sa
invaliditetom u opšte razvojne planove“.
Još jedna specifièna mera u okviru posebnog cilja broj 4 odnosi se na podršku
organizacijama osoba sa invaliditetom koje „razvijaju i pružaju usluge namenjene
20
osobama sa invaliditetom“.
Posebni cilj 10 („Razvijati i osigurati jednake moguænosti za žene sa invaliditetom za
ravnopravno i aktivno uèešæe u životu zajednice“) ukljuèuje i meru koja nalaže pružanje
podrške „organizacijama i institucijama koje se bave nasiljem nad osobama sa
21
invaliditetom“.
U Strategiji za smanjenje siromaštva posebno poglavlje posveæeno je osobama sa
invaliditetom i problemom socijalne iskljuèenosti OSI. U Strategiji se, meðutim, ne
pominju organizacije OSI kao oblik udruživanja koji, izmeðu ostalog, omoguæava OSI da
22
se ukljuèe u procese kreiranja i primene društvenih politika.
Strategija za smanjenje siromaštva predviða da „proces razvoja službi za podršku treba da
se zasniva na potrebama i inicijativama udruženja osoba sa invaliditetom. Finansijsku i
tehnièku pomoæ ovim inicijativama treba da pruži država i razvijene organizacije iz
civilnog sektora“.
20
Pri tom su nabrojane usluge (dnevni boravci, klubovi, servis personalnih asistenata, SOS telefon), ali nije
naznaèeno da li je time lista iscrpljena, ili se i npr. usluge u vezi sa zastupanjem prava OSI ili besplatnom
pravnom pomoæi takoðe mogu ukljuèiti u usluge koje su obuhvaæene predviðenom merom.
21
Moguæe je tumaèiti da se to odnosi i na organizacije koje se bave javnim zastupanjem prava žena OSI na
život bez nasilja.
22
Valja napomenuti da je, iako sama Strategija za smanjenje siromaštva ne pominje izrièito organizacije
osoba sa invaliditetom, Savetodavni odbor civilnog društva koji je uèestvovao u komentarisanju nacrta
Strategije (iako ne od samog poèetka), ukljuèio i jednog prestavnika organizacija OSI.
22