You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Knjiga je objavljena pod naslovom:<br />
Suzić, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.<br />
no retardirani pojedinac može biti doživljen kao predstavnik svih mentalno<br />
retardiranih iako on ima specifična svojstva. Na primjer, može biti agresivan, a<br />
stereotipima opterećeni promatrač reći će da su svi mentalno retardirani ujedno i<br />
agresivni, što nije tačno.<br />
Tabela 2: Stereotipi o inkluzivnoj nastavi<br />
Stereotipno gledište<br />
Gledište osloboñeno stereotipa<br />
o djeci sa posebnim potrebama<br />
o djeci sa posebnim potrebama<br />
Smetaju ostaloj djeci u razredu. Treba da budu u razredu sa ostalom djecom.<br />
Nastavnici redovne nastave ne mogu im Nastavnici redovne nastave mogu pomoći ovoj<br />
pomoći.<br />
djeci posebno ako se usavršavaju.<br />
Nastavu nije moguće držati kako treba ako u Uz humane pretpostavke inkluzije, u nastavi<br />
razredu imate dijete sa posebnim potrebama. možemo imati i djecu sa posebnim potrebama.<br />
Specijalna škola je korisnija za djecu sa Redovna škola je korisnija za djecu sa poseb-<br />
posebnim potrebama nego redovna.<br />
nim potrebama i možemo kombinovati rad ove<br />
dvije institucije.<br />
Redovna škola je trauma za dijete sa posebnim Redovna škola treba djeci sa posebnim<br />
potrebama.<br />
potrebama da ih socijalizuje, uvede u život.<br />
Inkluzija ukida specijalne škole. Specijalne škole se drugačije organizuju i<br />
uspostavljaju bolju vezu sa redovnim.<br />
Ljudi imaju vrlo malo znanja o djeci sa posebnim potrebama, a mnogi nemaju<br />
nikakvog iskustva u radu s njima. Vrlo često ćemo čuti kako neko iskazuje<br />
negativne stavove o inkluziji iako ne zna ni o čemu se radi, a o djeci sa posebnim<br />
potrebama zna tako što je vidio jedno ili dvoje ovakve djece u prolazu. Ovaj<br />
prototipski pristup predstavlja nesimedonijski karakter pojedinaca i kulture, odnosno<br />
sredine. Stereotipi u pravilu imaju iracionalnu dimenziju. Jedna od takvih<br />
iracionalnosti sadrži se u pristupu sve-ili-ništa. "Ako vjerujemo da svaki član<br />
pojedinačne socijalne grupe posjeduje sve atribute stereotipno povezane sa grupom,<br />
ovaj tip sve-ili-ništa razmišljanja može se smatrati iracionalnim" (Franzoi,<br />
2000, str. 115). Ovdje ćemo lako prepoznati niz primjera iz svakodnevnog života<br />
koji se odnose na djecu sa posebnim potrebama.<br />
Zanimljivo je da nam stereotipno razmišljanje izmiče logici u svakodnevnom<br />
ponašanju. Na primjer, kada izañemo na ulicu očekujemo da ćemo od policije<br />
dobiti pomoć ukoliko nam ona zatreba, ali ne razmišljamo o tome da osobama<br />
sa posebnim potrebama treba mnogo više pomoći nego što im to može<br />
pružiti policija, a ujedno ne razmišljamo kakva je naša uloga u tome, da li bi<br />
naša pomoć usrećila neku od tih osoba ili joj olakšala ostvarenje cilja.<br />
Poznato je da ljudi cijene neku osobu ako ona sama sebe cijeni. Dostojanstveno<br />
držanje prije će pridobiti uvažavanje od drugih osoba nego samopotcjenjivanje.<br />
Od djece sa posebnim potrebama ne možemo očekivati visok nivo<br />
samocijenjenja, ali možemo uticati na podizanje ovog nivoa i na socijalno<br />
vršnjačko okruženje kao podršku samocijenjenju djeteta sa posebnim potrebama.<br />
36