You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Knjiga je objavljena pod naslovom:<br />
Suzić, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.<br />
ponašanja (Achenbach and Edelbrock, 1981; Rubin, 1993). Radi se o mnogo<br />
suptilnijim aspektima. Na primjer, neka djeca se uključuju u vršnjačku skupinu<br />
gdje ih očekuje konflikt i gdje unaprijed znaju da će loše proći u tom konfliktu<br />
(Price and Dodge, 1989). Povučena djeca često postaju agresivna kada im vršnjaci<br />
ometaju povučenost ili kada ovo njihovo svojstvo izlažu socijalnoj degradaciji<br />
(ibidem). Iako je istraživao na malom broju djece sa posebnim potrebama,<br />
Dodž zaključuje da ovaj obrazac ponašanja slabije djeluje kod djece sa posebnim<br />
potrebama (ibidem). Osnov za takvo ponašanje možemo tražiti u naučenoj bespomoćnosti<br />
i osjećaju socijalne inferiornosti.<br />
Naučena bespomoćnost odnosi se na prethodno iskustvo osobe izvedeno iz<br />
situacija u kojima je osoba spoznala da ne može sama sebi pomoći, da je bespomoćna,<br />
odnosno da problem ne može riješiti ili svoje potrebe zadovoljiti bez<br />
pomoći druge osobe ili drugih osoba. Dijete sa posebnim potrebama vrlo lako<br />
uoči da ne može uraditi ono što i druga djeca, da problem ne može riješiti bez<br />
pomoći roditelja ili nekog drugog. Ovaj obrazac ponašanja djeca usvajaju i u<br />
situaciji kada su prezaštićena, kada im roditelji permanentno pomažu.<br />
Socijalna inferiornost usvaja se u situaciji kada osoba osjeća da je nesposobna<br />
da izvede radnje koje izvodi većina drugih ljudi, kada vidi da ne može<br />
učiniti ono što svi drugi mogu i kada je za to socijalno uskraćena. U želji da<br />
zaštite svoju djecu sa posebnim potrebama od neugodnih vršnjačkih kontakata,<br />
mnogi roditelji ih kriju od javnosti, a u društvo drugih ljudi ili vršnjaka uključuju<br />
ih samo uz svoje prisustvo. Istraživanje je pokazalo da je samo trećina djece sa<br />
posebnim potrebama u predškolskoj dobi bila prihvaćena od vršnjaka (Odom i<br />
saradnici, 2006). Ma koliko bili imućni ili stručni, roditelji ne mogu djetetu<br />
nadoknaditi učenje koje ono stiče u vršnjačkim kontaktima. Na isti način<br />
možemo posmatrati specijalne škole.<br />
Slično roditeljima koji su svoje dijete sa posebnim potrebama izdvojili od<br />
vršnjaka i pružili mu posebnu njegu, možda platili stručno lice da mu pomaže, i<br />
na taj način ga prezaštitili, društvo griješi stvarajući specijalne škole odvojene od<br />
rada redovnih škola. Nije rješenje u ukidanju specijalnih škola, nego u njihovoj<br />
drugačijoj postavci. Ukoliko želimo poštovati princip socijalne prihvaćenosti i<br />
podrške, za djecu sa posebnim potrebama moramo otvoriti redovne škole i<br />
napraviti mostove izmeñu specijalnih i redovnih škola tako da za njih specijalne<br />
škole u što skorijoj perspektivi postanu nepotrebne.<br />
Princip socijalne prihvaćenosti i podrške ima izuzetan značaj za život i<br />
napredak djece sa posebnim potrebama. "Većina razvojnih kvocijenata koji su<br />
povezani sa sposobnošću rješavanja kognitivnih i socijalnih problema bila je<br />
viša kod djece koja su bila socijalno prihvaćena nego kod djece koja su bila<br />
socijalno odbačena" (Odom i saradnici, 2006, str. 821). Ovo, kao i druga slična<br />
istraživanja, pokazuje da djeci sa posebnim potrebama moramo obezbijediti<br />
uslove da se uključe u vršnjačku interakciju, da osjete sve probleme socijalne<br />
prihvaćenosti i konflikata. Na tom planu uloga nastavnika redovne nastave je<br />
46
Change language