kemija-za-pripremu-prijemnih-ispita-na-fakultetima - Hinus
kemija-za-pripremu-prijemnih-ispita-na-fakultetima - Hinus
kemija-za-pripremu-prijemnih-ispita-na-fakultetima - Hinus
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
KEMIJA ZA PRIPREMU PRIJEMNIH ISPITA NA FAKULTETIMA
Copyright © Hrvoje Zrnčić<br />
Izdavač<br />
HINUS<br />
Miramarska 13B<br />
Zagreb<br />
tel./fax (01) 611 55 18<br />
Recenzenti<br />
prof. dr. sc. JASNA HELENA MENCER<br />
prof. dr. sc. ZORAN GOMZI<br />
DUBRAVKA TURČINOVIĆ, prof<br />
Lektor<br />
IVANČICA ĆURIĆ, prof.<br />
Korektor<br />
MIRJANA ZRNČIĆ<br />
ISBN 978-953-6904-27-3<br />
Knjigu možete besplatno preuzeti samo <strong>za</strong> osobnu upotrebu, a ne smijete je<br />
stavljati <strong>na</strong> druge mrežne stranice, umožavati ili je koristiti <strong>za</strong> bilo koju<br />
komercijalnu svrhu.
mr. sc. Hrvoje Zrnčić<br />
<strong>za</strong> <strong>pripremu</strong> razredbenih <strong>ispita</strong><br />
<strong>na</strong> <strong>fakultetima</strong><br />
HINUS
P R E D G O V O R<br />
Ovaj priručnik sa zbirkom rješenih <strong>za</strong>dataka <strong>na</strong>mijenjen je <strong>za</strong> dobro i brzo<br />
usvajanje, odnosno po<strong>na</strong>vljanje gradiva kemije potrebnog <strong>za</strong> polaganje razredbenih <strong>ispita</strong>,<br />
i to <strong>na</strong> svim <strong>fakultetima</strong> <strong>na</strong> kojima se polaže <strong>kemija</strong>.<br />
Građa priručnika sa zbirkom podijelje<strong>na</strong> je u dva dijela. U prvom dijelu <strong>na</strong>vedeni<br />
su osnovni pojmovi bez kojih nije moguće logički dobro i u relativno kratkom vremenskom<br />
intervalu savladati drugi dio priručnika sa zbirkom. Drugi se dio sastoji od pitanja i<br />
odgovora koji su posebno rastumačeni. Pitanja potječu s prijašnjih testova razredbenih<br />
<strong>ispita</strong> <strong>za</strong> upis <strong>na</strong> fakultete. Pripremanje <strong>za</strong> razredbeni ispit samo pomoću <strong>na</strong>vedenih<br />
pitanja i <strong>za</strong>okruženih odgovora dugotrajan je i mukotrpan posao, često bez rezultata.<br />
Nedostaju tumačenja <strong>za</strong>što su baš <strong>za</strong>okruženi odgovori točni. Upravo su ta objašnjenja<br />
da<strong>na</strong> u ovom priručniku. Usvajanjem logičkih tumačenja gradiva brzi<strong>na</strong> savladavanja,<br />
odnosno po<strong>na</strong>vljanja gradiva višestruko se povećava, a dobri rezultati rijetko izostaju. U<br />
skladu s tim građa je obrađe<strong>na</strong> tako da je u početku da<strong>na</strong> prednost opisnim tumačenjima.<br />
Uvodeći simbole postupno, <strong>na</strong> kraju prevladavaju tumačenja da<strong>na</strong> simbolima, a opisno su<br />
da<strong>na</strong> samo neophod<strong>na</strong> razjašnjenja. Ako su u pitanju <strong>na</strong>vede<strong>na</strong> ime<strong>na</strong> tvari, u pravilu u<br />
odgovoru su dane formule i obratno.<br />
Ovo djelo pisano je u <strong>na</strong>di da će moje višegodišnje iskustvo, stečeno radom <strong>na</strong><br />
fakultetu i u srednjoj školi te podučavanjem kemije <strong>za</strong> fakultetske razredbene ispite, biti<br />
preneseno širem krugu mladih ljudi.<br />
Autor
S A D R Ž A J<br />
PERIODNI SUSTAV ELEMENATA .........................................................................9<br />
UPOTRIJEBLJENI SIMBOLI I KRATICE .......................................................... 10<br />
KEMIJA............................................................................................................................ 11<br />
TVARI I NJIHOVE PROMJENE.................................................................................. 11<br />
ATOMI I MOLEKULE ................................................................................................... 11<br />
GRAĐA ATOMA ................................................................................................................ 11<br />
ELEKTRONSKI OMOTAČ.................................................................................................. 12<br />
PERIODNI SUSTAV ELEMENATA ...................................................................................... 13<br />
KEMIJSKE VEZE............................................................................................................... 14<br />
Ionska ve<strong>za</strong>....................................................................................................................... 14<br />
Kovalent<strong>na</strong> ve<strong>za</strong> ................................................................................................................ 15<br />
Metal<strong>na</strong> ve<strong>za</strong>..................................................................................................................... 16<br />
MEĐUMOLEKULSKE VEZE............................................................................................... 16<br />
Vodikova ve<strong>za</strong>................................................................................................................... 16<br />
Van der Waalsova sila ....................................................................................................... 17<br />
Čvrsto agregatno stanje...................................................................................................... 17<br />
Ionski kristali.................................................................................................................... 17<br />
Molekulski kristali............................................................................................................. 17<br />
OSNOVE KEMIJSKOG RAČUNA ............................................................................... 17<br />
MASENI UDIO ELEMENATA U SPOJU................................................................................ 18<br />
IZRAČUNAVANJE EMPIRIJSKE I MOLEKULSKE FORMULE IZ<br />
PODATAKA ELEMENTARNE ANALIZE.............................................................................. 18<br />
MOLARNI VOLUMEN PLINOVA ........................................................................................ 19<br />
STEHIOMETRIJA KEMIJSKE REAKCIJE........................................................................... 20<br />
GUSTOĆA .......................................................................................................................................................21<br />
TERMOKEMIJA ............................................................................................................. 21<br />
TEKUĆINE....................................................................................................................... 21<br />
DISPERZNI SUSTAVI .................................................................................................... 22<br />
PRAVE OTOPINE............................................................................................................... 22<br />
Otapanje čvrstih tvari ........................................................................................................ 22<br />
ISKAZIVANJE SASTAVA OTOPINA.................................................................................... 22<br />
Mase<strong>na</strong> koncentracija ........................................................................................................ 23<br />
Množinska koncentracija.................................................................................................... 23<br />
Molalnost ......................................................................................................................... 23<br />
BRZINA KEMIJSKE REAKCIJE................................................................................. 24<br />
KEMIJSKA RAVNOTEŽA ............................................................................................ 24<br />
KISELINE I BAZE .......................................................................................................... 25<br />
NEUTRALIZACIJA ............................................................................................................ 26<br />
SOLI.................................................................................................................................. 27<br />
HIDROLIZA ...................................................................................................................... 27<br />
OKSIDACIJSKO-REDUKCIJSKI PROCESI ............................................................. 27<br />
OSNOVE ELEKTROKEMIJE....................................................................................... 28<br />
ELEKTROLIZA .............................................................................................................................................29<br />
UVOD U ANORGANSKU KEMIJU ............................................................................. 30<br />
NEMETALI ...................................................................................................................... 31<br />
VODIK .............................................................................................................................. 31
HALOGENI ELEMENTI ..................................................................................................... 31<br />
HALKOGENI ELEMENTI................................................................................................... 33<br />
Kisik ............................................................................................................................... 33<br />
Sumpor............................................................................................................................ 33<br />
DUŠIKOVA SKUPINA ELEMENATA ................................................................................... 34<br />
Dušik............................................................................................................................... 35<br />
Fosfor.............................................................................................................................. 36<br />
UGLJIKOVA SKUPINA ELEMENATA ...................................................................... 36<br />
Ugljik .............................................................................................................................. 36<br />
Silicij............................................................................................................................... 37<br />
METALI ............................................................................................................................ 37<br />
ALKALIJSKI I ZEMNOALKALIJSKI METALI..................................................................... 38<br />
TEHNIČKI VAŽNI METALI................................................................................................ 40<br />
Aluminij .......................................................................................................................... 40<br />
Željezo............................................................................................................................. 40<br />
Bakar .............................................................................................................................. 41<br />
Kompleksni spojevi prijelaznih metala.................................................................................. 42<br />
KEMIJA I OKOLIŠ......................................................................................................... 42<br />
ZRAK................................................................................................................................ 43<br />
VODA................................................................................................................................ 44<br />
TLA................................................................................................................................... 45<br />
UVOD U ORGANSKU KEMIJU ................................................................................... 46<br />
UGLJIKOVODICI........................................................................................................... 47<br />
ALKANI ............................................................................................................................ 47<br />
ALKENI............................................................................................................................. 49<br />
ALKINI ............................................................................................................................. 50<br />
UGLJIKOVODICI PRSTENASTE STRUKTURE.................................................................... 50<br />
NAFTA ............................................................................................................................... 52<br />
ORGANSKI SPOJEVI S KISIKOM.............................................................................. 52<br />
ALKOHOLI ....................................................................................................................... 53<br />
FENOLI............................................................................................................................. 54<br />
ETERI ............................................................................................................................... 54<br />
ALDEHIDI I KETONI ......................................................................................................... 55<br />
KARBOKSILNE KISELINE................................................................................................. 56<br />
ESTERI ............................................................................................................................. 57<br />
ORGANSKI SPOJEVI S DUŠIKOM............................................................................. 58<br />
AMINI ............................................................................................................................... 58<br />
SINTETIČKI POLIMERI............................................................................................... 58<br />
ADICIJSKA POLIMERIZACIJA .......................................................................................... 59<br />
KONDENZACIJSKA POLIMERIZACIJA.............................................................................. 59<br />
PRIRODNI SPOJEVI...................................................................................................... 59<br />
UGLJIKOHIDRATI ............................................................................................................ 59<br />
Monosaharidi.................................................................................................................... 59<br />
Disaharidi ........................................................................................................................ 60<br />
Polisaharidi ...................................................................................................................... 60<br />
PROTEINI ......................................................................................................................... 60<br />
Aminokiseline ................................................................................................................... 60<br />
Peptidi............................................................................................................................. 60<br />
Proteini............................................................................................................................ 61<br />
ENZIMI ............................................................................................................................. 61<br />
LIPIDI ............................................................................................................................... 61<br />
NUKLEINSKE KISELINE.................................................................................................... 61<br />
PITANJA & ODGOVORI ........................................................................................... 63
n<br />
1<br />
2<br />
3<br />
4<br />
5<br />
6<br />
7<br />
6<br />
7<br />
18<br />
2<br />
He<br />
4,003<br />
10<br />
Ne<br />
20,18<br />
18<br />
Ar<br />
39,95<br />
36<br />
Kr<br />
83,80<br />
54<br />
Xe<br />
131,3<br />
86<br />
Rn<br />
222,0<br />
118<br />
Uuo<br />
17<br />
9<br />
F<br />
19,00<br />
17<br />
Cl<br />
35,45<br />
35<br />
Br<br />
79,90<br />
53<br />
I<br />
126,9<br />
85<br />
At<br />
210,0<br />
117<br />
Uus<br />
71<br />
Lu<br />
175,0<br />
103<br />
Lr<br />
260,1<br />
16<br />
8<br />
O<br />
16,00<br />
16<br />
S<br />
32,06<br />
34<br />
Se<br />
78,96<br />
52<br />
Te<br />
127,6<br />
84<br />
Po<br />
209,0<br />
116<br />
Uuh<br />
70<br />
Yb<br />
173,0<br />
102<br />
No<br />
259,1<br />
15<br />
7<br />
N<br />
14,01<br />
15<br />
P<br />
30,97<br />
33<br />
As<br />
74,92<br />
51<br />
Sb<br />
121,8<br />
83<br />
Bi<br />
209,0<br />
115<br />
Uup<br />
69<br />
Tm<br />
168,9<br />
101<br />
Md<br />
258,1<br />
14<br />
6<br />
C<br />
12,01<br />
14<br />
Si<br />
28,09<br />
32<br />
Ge<br />
72,59<br />
50<br />
Sn<br />
118,7<br />
82<br />
Pb<br />
207,2<br />
114<br />
Uuq<br />
68<br />
Er<br />
167,3<br />
100<br />
Fm<br />
257,1<br />
13<br />
5<br />
B<br />
10,81<br />
13<br />
Al<br />
26,98<br />
31<br />
Ga<br />
69,72<br />
49<br />
In<br />
114,8<br />
81<br />
Tl<br />
204,4<br />
113<br />
Uut<br />
67<br />
Ho<br />
164,9<br />
99<br />
Es<br />
252,1<br />
12<br />
30<br />
Zn<br />
65,38<br />
48<br />
Cd<br />
112,4<br />
80<br />
Hg<br />
200,6<br />
112<br />
Uub<br />
66<br />
Dy<br />
162,5<br />
98<br />
Cf<br />
251,1<br />
11<br />
29<br />
Cu<br />
63,55<br />
47<br />
Ag<br />
107,9<br />
79<br />
Au<br />
197,0<br />
111<br />
Uuu<br />
65<br />
Tb<br />
158,9<br />
97<br />
Bk<br />
247,1<br />
10<br />
28<br />
Ni<br />
58,70<br />
46<br />
Pd<br />
106,4<br />
78<br />
Pt<br />
195,1<br />
110<br />
Uun<br />
64<br />
Gd<br />
157,3<br />
96<br />
Cm<br />
247,1<br />
9<br />
27<br />
Co<br />
58,93<br />
45<br />
Rh<br />
102,9<br />
77<br />
Ir<br />
192,2<br />
109<br />
Mt<br />
63<br />
Eu<br />
152,0<br />
95<br />
Am<br />
243,1<br />
8<br />
26<br />
Fe<br />
55,85<br />
44<br />
Ru<br />
101,1<br />
76<br />
Os<br />
190,2<br />
108<br />
Hs<br />
62<br />
Sm<br />
150,4<br />
94<br />
Pu<br />
244,1<br />
7<br />
25<br />
Mn<br />
54,94<br />
43<br />
Tc<br />
98,9<br />
75<br />
Re<br />
186,2<br />
107<br />
Bh<br />
262,1<br />
61<br />
Pm<br />
145,0<br />
93<br />
Np<br />
237,0<br />
6<br />
24<br />
Cr<br />
52,00<br />
42<br />
Mo<br />
95,94<br />
74,<br />
W<br />
183,9<br />
106<br />
Sg<br />
263,1<br />
60<br />
Nd<br />
144,2<br />
92<br />
U<br />
238,0<br />
5<br />
23<br />
V<br />
50,94<br />
41<br />
Nb<br />
92,91<br />
73<br />
Ta<br />
180,9<br />
105<br />
Db<br />
262,1<br />
59<br />
Pr<br />
140,9<br />
91<br />
Pa<br />
231,0<br />
4<br />
22<br />
Ti<br />
47,90<br />
40<br />
Zr<br />
91,22<br />
72<br />
Hf<br />
178,5<br />
104<br />
Rf<br />
261,1<br />
58<br />
Ce<br />
140,1<br />
90<br />
Th<br />
232,0<br />
3<br />
21<br />
Sc<br />
44,96<br />
39<br />
Y<br />
88,91<br />
57 *<br />
La<br />
138,9<br />
89 **<br />
Ac<br />
227,0<br />
*<br />
**<br />
2<br />
4<br />
Be<br />
9,012<br />
12<br />
Mg<br />
24,31<br />
20<br />
Ca<br />
40,08<br />
38<br />
Sr<br />
87,62<br />
56<br />
Ba<br />
137,3<br />
88<br />
Ra<br />
226,0<br />
PERIODNI SUSTAV ELEMENATA<br />
1<br />
1<br />
H<br />
1,008<br />
3<br />
Li<br />
6,941<br />
11<br />
Na<br />
22,99<br />
19<br />
K<br />
39,10<br />
37<br />
Rb<br />
85,47<br />
55<br />
Cs<br />
132,9<br />
87<br />
Fr<br />
223,0
UPOTRIJEBLJENI SIMBOLI I KRATICE<br />
A - maseni broj<br />
Ar - relativ<strong>na</strong> atomska masa<br />
b - molalnost<br />
c - množinska koncentracija<br />
cm - centimetar<br />
D - desni, des<strong>na</strong> (u <strong>na</strong>zivu spoja)<br />
dm - decimetar<br />
e, e − - elektron<br />
g - gram<br />
H - entalpija<br />
HGLB - hemoglobin<br />
IUPAC - Među<strong>na</strong>rod<strong>na</strong> unija <strong>za</strong> čistu i<br />
primijenjenu kemiju<br />
j - broj jedinki jedne vrste<br />
k - kilo<br />
kat- katali<strong>za</strong>tor<br />
kg - kilogram<br />
Kw - ionski produkt vode<br />
L - Avogadrova konstanta; litar<br />
log - logaritam<br />
M - molar<strong>na</strong> masa<br />
m - masa; metar; meta položaj (u <strong>na</strong>zivu<br />
spoja)<br />
Mr - relativ<strong>na</strong> molekulska masa<br />
N - broj jedinki<br />
NA - Avogadrov broj<br />
n - glavni kvantni broj<br />
n - množi<strong>na</strong> tvari; broj pojedinih atoma<br />
u spoju; broj molekula; broj mera u<br />
molekuli polimera; broj kiralnih središta<br />
(asimetričnih C-atoma)<br />
n 0 - neutron<br />
o - orto položaj (u <strong>na</strong>zivu spoja)<br />
p - para položaj (u <strong>na</strong>zivu spoja); piko<br />
Pa - paskal<br />
p + - proton<br />
S - entropija<br />
SI - Među<strong>na</strong>rodni sustav<br />
t - toplota<br />
TNT - trinitrotoluen<br />
u - unificira<strong>na</strong> atomska jedinica mase<br />
V - volumen<br />
Vm - molarni volumen<br />
Vm o - standardni molarni volumen<br />
w - maseni udio<br />
Z - atomski broj<br />
α - alotropska modifikacija želje<strong>za</strong><br />
γ - alotropska modifikacija želje<strong>za</strong><br />
δ - alotropska modifikacija želje<strong>za</strong><br />
ρ - gustoća
KEMIJA<br />
Kemija proučava tvari od kojih je <strong>na</strong>činjen svemir. Ispituje njihov sastav, svojstva<br />
i unutrašnju strukturu. Kemija istražuje promjene i <strong>na</strong>čine promjene tvari, odnosno<br />
kemijske reakcije i pripadajuće mehanizme koje se odvijaju u prirodi ili su djelo ljudskih<br />
ruku.<br />
TVARI I NJIHOVE PROMJENE<br />
Čiste tvari građene od istovrsnih čestica, atoma su elementarne tvari, a pojedine<br />
vrste atoma <strong>na</strong>zivamo kemijskim elementima.<br />
Tvari mogu biti u plinovitom, tekućem ili čvrstom agregatnom stanju. Promjenom<br />
agregatnog stanja ne dolazi do kemijske promjene.<br />
Kod kemijske promjene bitno se mijenja sastav tvari tj. produkt kemijske<br />
reakcije nije više ista tvar kao o<strong>na</strong> prije te promjene, <strong>za</strong> razliku od fizičkih promje<strong>na</strong> pri<br />
kojima se mijenja npr. energetsko stanje tvari, oblik ali ne i sama tvar. Kemijske promjene<br />
su termička razgradnja, razgradnja tvari djelovanjem električne struje, kemijske promjene<br />
uzrokovane djelovanjem svjetlosti kao i sinte<strong>za</strong> različitih spojeva. Pri svim kemijskim<br />
promje<strong>na</strong>ma ukup<strong>na</strong> masa reakta<strong>na</strong>ta i produkata uvijek je stal<strong>na</strong>.<br />
ATOMI I MOLEKULE<br />
GRAĐA ATOMA<br />
Najsitnije čestice neke tvari koje mogu stupati u kemijsku reakciju zovemo<br />
atomima. Te su čestice vrlo malih dimenzija. Promjer <strong>na</strong>jmanjeg atoma, dakle atoma<br />
vodika iznosi oko 100 pm (0,0000000001 m), dok je promjer <strong>na</strong>jvećeg atoma samo tri<br />
puta veći, dakle oko 300 pm (0,0000000003 m). Za očekivati je da tako male čestice<br />
imaju i malu masu; masa atoma vodika iznosi<br />
1,673⋅10 -27 kg (0,000000000000000000000000001673 kg),<br />
dok je masa <strong>na</strong>jvećeg atoma reda veličine 10 -25 kg. Ovako mali, atomi ipak nisu homogene<br />
čestice, već su građeni od još sitnijih čestica. U središtu atoma <strong>na</strong>lazi se sićuš<strong>na</strong> jezgra<br />
11
(nukleus) velike gustoće koja se sastoji od proto<strong>na</strong> i neutro<strong>na</strong> (nukleoni). U prostoru oko<br />
jezgre, <strong>na</strong>zvanom elektronski omotač, gibaju se elektroni. U jezgri je koncentrira<strong>na</strong><br />
skoro sva masa atoma (99.95 %) tako da elektroni, u usporedbi s jezgrom, imaju<br />
<strong>za</strong>nemarivo malu masu. Elementarne čestice, neutroni su električki neutralne čestice,<br />
protoni pozitivne, a elektroni negativne. Apsolutni iznosi <strong>na</strong>boja, elementarni <strong>na</strong>boji<br />
proto<strong>na</strong> i elektro<strong>na</strong> su jed<strong>na</strong>ki, a jed<strong>na</strong>k je i broj proto<strong>na</strong> i elektro<strong>na</strong> u atomu, pa je svaki<br />
atom prema vani električki neutral<strong>na</strong> čestica.<br />
12<br />
Tablica 1. Svojstva elementarnih čestica<br />
Elementar<strong>na</strong> čestica Z<strong>na</strong>k Masa Relativ<strong>na</strong> masa Nabojni broj<br />
elektron e − ∼0 0 −1<br />
proton p + 1u 1 +1<br />
neutron n 0 1u 1 0<br />
Svaki atom je definiran atomskim brojem Z i masenim brojem A koji se često<br />
1<br />
1<br />
piše uz simbol elementa kao 1X,<br />
npr. 1H.<br />
Z = N(p + ) = N(e − )<br />
A = N(p + ) + N(n 0 )<br />
Kažemo da je atom stabilan sustav jedne jezgre i određenog broja elektro<strong>na</strong>.<br />
Kako je vrsta atoma određe<strong>na</strong> samo brojem proto<strong>na</strong> tj. atomskim brojem, broj<br />
neutro<strong>na</strong> u atomima iste vrste može biti različit.<br />
Atome istog broja proto<strong>na</strong> (istog atomskog broja, istog elementa) a različitog<br />
broja neutro<strong>na</strong> (z<strong>na</strong>či različitog masenog broja, različite mase) <strong>na</strong>zivamo izotopima.<br />
Izobari su atomi različitog broja proto<strong>na</strong>, različitih eleme<strong>na</strong>ta istog masenog<br />
broja.<br />
Nuklidi su atomi koji osim istog atomskog imaju i isti maseni broj.<br />
Samo 20 elementarnih tvari u prirodi sastoji se od samo jedne vrste nuklida pa ih<br />
<strong>na</strong>zivamo mononuklidni elementi. Ostali su polinuklidni elementi.<br />
Molekule su čestice <strong>na</strong>stale međusobnim spajanjem više atoma. Molekule su<br />
<strong>na</strong>jsitnije čestice kemijskih spojeva (više raznovrsnih atoma međusobno spojenih), npr.<br />
H2SO4, H2O itd. I elementarne tvari javljaju se u obliku molekula (više istovrsnih atoma<br />
međusobno spojenih), npr. O2, P4 itd.<br />
ELEKTRONSKI OMOTAČ ATOMA<br />
Najtočniji poz<strong>na</strong>ti prikaz karakteristika atoma može se dobiti rješavanjem vrlo<br />
složenih matematičkih jed<strong>na</strong>džbi, stoga je potrebno istaknuti da nijedan model i nijed<strong>na</strong><br />
slika kojima prikazujemo građu atoma i gibanje elektro<strong>na</strong> oko jezgre, ne daju pravi odraz<br />
zbivanja u atomu, već <strong>na</strong>m samo olakšavaju razumijevanje nekih pojava koje koristimo u<br />
praksi.<br />
Svaki elektron u atomu giba se velikom brzinom oko jezgre. Vjerojatnost <strong>na</strong>laženja<br />
elektro<strong>na</strong> oko jezgre prikazuje se elektronskim oblakom, koji je gušći <strong>na</strong> mjestima<br />
veće vjerojatnosti <strong>na</strong>laženja elektro<strong>na</strong>. Počevši od atoma vodika, čiji se omotač sastoji od<br />
samo jednog elektro<strong>na</strong>, svaka slijedeća složenija vrsta atoma ima po jedan elektron više u
elektronskom omotaču. Svaki elektron u atomu ima točno određenu energiju, odnosno<br />
elektroni se <strong>na</strong>laze u različitim ali određenim energetskim nivoima ili ljuskama.<br />
Oz<strong>na</strong>čavaju se brojevima od 1 to 7 ili slovima K, L, M, N, O, P i Q. Unutar jedne ljuske<br />
elektroni se zbog razlika u energiji, grupiraju u podljuske ili energetske podnivoe<br />
određenih energija.<br />
Prva ljuska ima jednu podljusku, druga može imati dvije podljuske, treća 3, a<br />
četvrta 4 podljuske. Prva ili s podljuska sadrži jednu s-orbitalu, druga ili p podljuska<br />
sadrži tri p-orbitale, treća ili d podljuska sadrži pet d-orbitala i četvrta ili f podljuska<br />
sadrži sedam f-orbitala. Broj ljuske kojoj pripadaju podljuske stavlja se ispred simbola<br />
podljuske, npr. 1s, 3p, itd.<br />
Desno gore, uz simbol podljuske pišemo broj elektro<strong>na</strong> koji se u njoj <strong>na</strong>lazi, npr.<br />
1s 2 , 3p 5 , itd (čita se: jedan es dva, tri pe pet).<br />
Kako svaka orbitala daje rješenje <strong>za</strong> <strong>na</strong>jviše dva elektro<strong>na</strong>, iz <strong>na</strong>vedenog se<br />
može izraču<strong>na</strong>ti maksimalan broj elektro<strong>na</strong>, bilo u određenoj podljusci, bilo u određenoj<br />
ljusci, s <strong>na</strong>pomenom da je ukupan broj elektro<strong>na</strong> u atomu jed<strong>na</strong>k broju proto<strong>na</strong>, odnosno<br />
atomskom broju.<br />
Maksimalan broj elektro<strong>na</strong> u jednoj podljusci izraču<strong>na</strong> se pomoću izra<strong>za</strong> 2n 2 gdje<br />
je n glavni kvantni broj koji odgovara rednom broju ljuske.<br />
Elektroni popunjavaju omotač <strong>za</strong>uzimajući <strong>na</strong>jniže, <strong>na</strong>jstabilnije moguće<br />
energetske nivoe, podnivoe, orbitale. Redoslijed popunjavanja orbitala je slijedeći: 1s 2s<br />
2p 3s 3p 4s 3d 4p 5s 4d 5p 6s 4f 5d 6p 7s 5f 6d 7p.<br />
Ako nema dovoljno elektro<strong>na</strong> uz maksimalno popunjavanje orbitala jedne<br />
podljuske, onda se elektroni tako rasporede da <strong>za</strong>uzmu što je moguće veći broj orbitala.<br />
U <strong>za</strong>dnjoj ljusci ne može biti više od 8 elektro<strong>na</strong>. Raspored elektro<strong>na</strong> u atomu<br />
<strong>na</strong>zivamo elektronska konfiguracija.<br />
PERIODNI SUSTAV ELEMENATA<br />
Kemijsko pismo je među<strong>na</strong>rodno pismo, a predstavljaju ga simboli, formule i<br />
jed<strong>na</strong>džbe kemijskih reakcija.<br />
Periodni sustav eleme<strong>na</strong>ta odraz je građe atoma, odnosno njegove elektronske<br />
konfiguracije. Potrebno je dobro usvojiti principe i simbole periodnog sustava da bi se iz<br />
njega moglo puno toga očitati što se prije učilo <strong>na</strong>pamet.<br />
U periodnom sustavu elementi su poredani u vodoravne retke - periode i u okomite<br />
stupce - skupine.<br />
Redaka, perioda ima sedam isto koliko i mogućih ljusaka. U prvoj periodi <strong>na</strong>laze<br />
se dva elementa: vodik i helij, jer prva ljuska atoma može primiti maksimalno dva<br />
elektro<strong>na</strong> i to suprotnih spinova. Atomi kemijskih eleme<strong>na</strong>ta iste periode imaju isti broj<br />
ljusaka.<br />
Atomi eleme<strong>na</strong>ta iste skupine imaju vrlo slič<strong>na</strong> svojstva koja određuje karakteristič<strong>na</strong><br />
struktura vanjske, valentne ljuske. Različitost svojstava unutar skupine uvjetova<strong>na</strong><br />
je različitom, sve većom udaljenošću elektro<strong>na</strong> vanjske ljuske od jezgre odnosno povećanjem<br />
atoma.<br />
Elemente u čijim se atomima <strong>za</strong>dnje popunjavaju s-orbitale i p-orbitale <strong>na</strong>zivamo<br />
elementima glavnih skupi<strong>na</strong>. Broj elektro<strong>na</strong> u vanjskoj ljuski atoma eleme<strong>na</strong>ta prve dvije<br />
13
skupine jed<strong>na</strong>k je broju skupine, a broj elektro<strong>na</strong> u <strong>za</strong>dnjoj ljuski eleme<strong>na</strong>ta 13. do 18.<br />
skupine odgovara broju skupine umanjenom <strong>za</strong> 10. Elemente kod kojih popunjavanje<br />
elektronskog omotača <strong>za</strong>vršava d-elektronima <strong>na</strong>zivamo prijelaznim elementima. Svi oni<br />
u valentnoj ljusci imaju dva s-elektro<strong>na</strong>, a d-elektronima popunjava se pretposljednja<br />
ljuska.<br />
Po svojstvima međusobno su još sličniji elementi koji pripadaju skupi<strong>na</strong>ma<br />
lantanida i aktinida. Popunjavanje njihovih ljusaka <strong>za</strong>vršava f-elektronima, koji se <strong>na</strong>laze<br />
u pretpretposljednoj ljusci, pa ti elektroni vrlo malo utječu <strong>na</strong> kemijska svojstva atoma tih<br />
eleme<strong>na</strong>ta.<br />
Na lijevoj strani i u sredini periodnog sustava <strong>na</strong>laze se metali. Na desnoj su strani<br />
nemetali. Prijelaz između metala i nemetala čine polumetali ili metaloidi. To su bor,<br />
silicij, germanij, arsen, antimon, telurij i polonij. Najizraženija su svojstva metala kod eleme<strong>na</strong>ta<br />
u donjem lijevom dijelu periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta, a nemetala u gornjem desnom<br />
dijelu.<br />
KEMIJSKE VEZE<br />
Atomi se međusobno spajaju jer time postižu veću stabilnost, odnosno stanje s<br />
manjim sadržajem energije.<br />
Međusobnim spajanjem atoma istog elementa <strong>na</strong>staju molekule tog elementa, a<br />
spajanjem atoma različitih eleme<strong>na</strong>ta <strong>na</strong>staju molekule kemijskih spojeva točno određenog<br />
i stalnog kemijskog sastava.<br />
Svojstvo atoma nekog elementa da se spaja s određenim brojem atoma drugog<br />
elementa <strong>na</strong>ziva se njegovom valencijom. Kada se atomi međusobno spajanju oni to čine<br />
pomoću elektro<strong>na</strong> vanjske ljuske, valentnih elektro<strong>na</strong>.<br />
Koja će vrsta veze <strong>na</strong>stati između spojenih atoma <strong>za</strong>visi o elektronskoj<br />
konfiguraciji slobodnih atoma, tj. o energijskom stanju njegovih valentnih elektro<strong>na</strong> koje<br />
se očituje u energiji ioni<strong>za</strong>cije odnosno elektronskom afinitetu. Energiju ioni<strong>za</strong>cije<br />
definiramo kao energiju potrebnu da se atomu oduzme elektron. U periodnom sustavu o<strong>na</strong><br />
raste u periodi od lijeva <strong>na</strong> desno (povećanjem atomskog broja), a u skupini odozdo<br />
prema gore (smanjenjem atomskog broja). Afinitet atoma ili io<strong>na</strong> prema elektronu je<br />
“želja” <strong>za</strong> elektronima; jed<strong>na</strong>k je energiji koja se oslobodi kada atom ili ion primi<br />
elektron. U periodnom sustavu raste u periodi od lijeva prema desno, a u skupini odozdo<br />
prema gore.<br />
Ionska ve<strong>za</strong><br />
Da bi između atoma <strong>na</strong>stala ionska ve<strong>za</strong>, atomi metala otpuštaju određeni broj<br />
elektro<strong>na</strong> pri čemu <strong>na</strong>staje pozitivno <strong>na</strong>bijen ion (kation). Atomi nemetala primaju te<br />
elektrone i prelaze u negativno <strong>na</strong>bijen ion (anion). Ti ioni suprotnih <strong>na</strong>boja međusobno<br />
se privlače ostvarujući tako ionsku vezu. O veličini ionskog radijusa, karakterističnoj<br />
veličini svakog io<strong>na</strong>, ovisi jakost privlačne sile.<br />
14
Primjeri:<br />
Na → Na + + 1e −<br />
Cl + 1e − → Cl −<br />
Ca → Ca 2+ + 2e −<br />
2Cl + 2e − → 2Cl −<br />
2Al → 2Al 3+ + 6e −<br />
3O + 6e − → 3O 2−<br />
Atomi koji daju elektrone moraju imati dovoljno malu energiju ioni<strong>za</strong>cije, a<br />
atomi koji primaju elektrone moraju imati dovoljno velik elektronski afinitet da bi (prelaskom<br />
elektro<strong>na</strong>) <strong>na</strong>stao spoj koji je stabilniji, energetski siromašniji od atoma od kojih<br />
<strong>na</strong>staje.<br />
U pravilu ionsku vezu čine atomi metala s atomima nemetala. Iznimku čine, npr.<br />
atomi u spojevima formula SnCl4 i PbCl4, čiji su atomi ve<strong>za</strong>ni kovalentno.<br />
Kovalent<strong>na</strong> ve<strong>za</strong><br />
NaCl<br />
CaCl2<br />
Al2O3<br />
U prirodi se kao jednoatomni elementi javljaju samo plemeniti plinovi (helij,<br />
neon, argon, kripton, ksenon i radon). Oni ili ne reagiraju ili vrlo teško reagiraju s ostalim<br />
elementima. To ukazuje <strong>na</strong> stabilnost njihove elektronske konfiguracije <strong>za</strong>dnje ljuske.<br />
Helij ima dva elektro<strong>na</strong> u <strong>za</strong>dnjoj ljusci ( ne može ih imati više!) a svi ostali osam. Stabilnu<br />
elektronsku konfiguraciju s dva elektro<strong>na</strong> u <strong>za</strong>dnjoj ljusci <strong>na</strong>zivamo dublet, a s osam<br />
oktet.<br />
Spajanjem atoma nemetala, pri čemu se ostvaruje dublet odnosno oktet,<br />
snizuje se energija takvog sustava, tj. sustav se stabilizira (usporedi s ionskom vezom).<br />
Npr. ako se dva atoma vodika udruže, svaki sa po jednim elektronom suprotnog spi<strong>na</strong>,<br />
<strong>na</strong>stat će molekula vodika. Svakom atomu u molekuli pripadaju oba elektro<strong>na</strong> jer se<br />
gibaju oko obje jezgre. Tada <strong>za</strong> svaki atom vodika kažemo da je postigao dublet.<br />
Par elektro<strong>na</strong> koji pripada i jednom i drugom atomu zove se <strong>za</strong>jednički ili vezni<br />
elektronski par. Ve<strong>za</strong> <strong>na</strong>stala <strong>na</strong> temelju <strong>za</strong>jedničkog elektronskog para <strong>na</strong>ziva se kovalent<strong>na</strong><br />
ve<strong>za</strong>.<br />
Elektronski parovi vanjskih ljusaka koji ne sudjeluju u vezi zovu se nepodijeljeni,<br />
slobodni ili nevezni elektronski parovi.<br />
Dva atoma klora u molekuli ostvaruju jednostruku kovalentnu vezu jer su<br />
pove<strong>za</strong>ni jednim <strong>za</strong>jedničkim parom:<br />
Cl + Cl Cl Cl<br />
Cl Cl<br />
Cl2 Dva atoma kisika u molekuli pove<strong>za</strong><strong>na</strong> s dva elektronska para, tj. ve<strong>za</strong>ni su<br />
dvostrukom kovalentnom vezom:<br />
O + O<br />
O O<br />
O O<br />
O2 15
Trostruku kovalentnu vezu međusobno ostvaruju dva atoma dušika vežući se s<br />
tri elektronska para:<br />
16<br />
N + N<br />
N N N N<br />
N2 Postoje i višeatomske molekule eleme<strong>na</strong>ta nemetala čije su veze kovalentne, npr.<br />
S8, gdje je osam atoma sumpora prste<strong>na</strong>sto pove<strong>za</strong>no; P4, (bijeli fosfor) gdje se atomi<br />
bijelog fosfora <strong>na</strong>laze <strong>na</strong> vrhovima tetraedra, a bridovi predstavljaju kovalentne veze.<br />
Metal<strong>na</strong> ve<strong>za</strong><br />
Međusobnim spajanjem atomi metala postižu stabilnost tako da se njihovi atomi<br />
gusto slažu u kristalnu rešetku, a valentni elektroni su im delokalizirani, tj. privlači ih veći<br />
broj jezgara okolnih atoma.<br />
Gustim slaganjem atoma u kristalnu rešetku dolazi do preklapanja atomskih<br />
orbitala. Što se više atomskih orbitala stapa, to su bliže energijski nivoi valentnih elektro<strong>na</strong>,<br />
tvoreći tako vrpce vrlo bliskih energijskih nivoa. Pojedine vrpce odijeljene su samo<br />
uskim energijskim područjem, tzv. <strong>za</strong>branjenim zo<strong>na</strong>ma. Zbog malog broja elektro<strong>na</strong> u<br />
valentnim ljuskama svi energijski nivoi u vrpcama nisu popunjeni elektronima koji se<br />
primanjem energije lako mogu kretati od atoma do atoma što omogućuje dobro provođenje<br />
elektriciteta i topline. Zato se nepopunjene vrpce zovu vodljivim vrpcama. Vrpce<br />
popunjene elektronima zovemo valentne vrpce.<br />
MEĐUMOLEKULSKE VEZE<br />
Atomi eleme<strong>na</strong>ta se razlikuju po elektronegativnosti, tj. imaju svojstvo da više ili<br />
manje privlače elektrone vanjske ljuske drugih atoma.<br />
Elektronegativnost je relativ<strong>na</strong> mjera sposobnosti jezgre atoma da privlači elektrone<br />
<strong>za</strong>jedničkog para. Elektronegativniji atom u spoju je atom s većim afinitetom <strong>za</strong><br />
elektrone.<br />
Npr., zbog razlike u elektronegativnosti, elektroni <strong>za</strong>jedničkog elektronskog para<br />
između atoma kisika i vodika (u H2O) češće će se <strong>na</strong>ći oko jezgre elektronegativnijeg kisika.<br />
Zato će dio molekule vode u dijelu gdje se <strong>na</strong>lazi atom kisika imati mali negativni<br />
<strong>na</strong>boj, a u dijelovima gdje se <strong>na</strong>laze atomi vodika male pozitivne <strong>na</strong>boje.<br />
Za takve molekule kod kojih težišta pozitivnog i negativnog <strong>na</strong>boja nisu <strong>na</strong> istom<br />
mjestu, kažemo da su polarne ili da imaju dipolni karakter.<br />
Ovakva vrsta kovalentne veze, u stvari, ima djelomično ionski karakter.<br />
Vodikova ve<strong>za</strong><br />
Molekule <strong>na</strong>stale spajanjem vodika s jako elektronegativnim elementima (HF,<br />
H2O, NH3, ...) izrazito su polarne pa <strong>na</strong>staju veze među takvim molekulama. Međusobno<br />
se privlače atom vodika (malog pozitivnog <strong>na</strong>boja) jedne molekule i jako elektronegativan<br />
atom (malog negativnog <strong>na</strong>boja) druge molekule ostvarujući, <strong>na</strong> taj <strong>na</strong>čin, vodikovu vezu.<br />
Ova međumolekulska, vodikova ve<strong>za</strong> slabija je od međumolekulske, ionske ili kovalentne<br />
veze.
Van der Waalsova sila<br />
Ako <strong>na</strong>stale molekule nemaju izrazito polaran karakter (mjesta težišta pozitivnog<br />
i negativnog <strong>na</strong>boja nisu jako udalje<strong>na</strong>) među takvim molekulama javljaju se slabe<br />
privlačne sile <strong>na</strong>zvane van der Waalsovim silama. Ove sile javljaju se među molekulama<br />
joda, šećera, među slojevima ugljika u grafitu i drugdje.<br />
Van der Waalsove sile slabije su od vodikovih ve<strong>za</strong>.<br />
Čvrsto agregatno stanje<br />
U<strong>na</strong>toč vrlo različitim svojstvima mnoge čvrste tvari imaju jedno <strong>za</strong>jedničko<br />
svojstvo. To je njihova pravil<strong>na</strong> unutrašnja struktura, kristal<strong>na</strong> građa.<br />
Kristali su geometrijska tijela, pravilne unutrašnje građe, omeđene ravnim<br />
plohama koje se sijeku u bridovima, a bridovi u uglovima. Pravilan vanjski oblik kristala<br />
posljedica je njegove pravilne unutrašnje građe. Najmanji dio kristalne strukture koji<br />
pokazuje razmještaj građevnih eleme<strong>na</strong>ta u čitavom kristalu <strong>na</strong>zivamo elementar<strong>na</strong> stanica.<br />
Tvari stalnog oblika koje nemaju pravilnu unutrašnju građu ne smatramo pravim<br />
čvrstim tvarima, već kažemo da su amorfne, npr. staklo.<br />
Ionski kristali<br />
Ionski kristali izgrađeni su od, što je moguće gušće složenih io<strong>na</strong>. Različito<br />
<strong>na</strong>bijeni ioni <strong>na</strong>izmjence se redaju u tri smjera u prostoru, a međusobno su pove<strong>za</strong>ni<br />
ionskom vezom. Broj istovrsnih čestica koje su jed<strong>na</strong>ko udaljene od čestice druge vrste<br />
<strong>na</strong>zivamo koordi<strong>na</strong>cijski broj. Ionski spojevi u čvrstom stanju ne provode električnu<br />
struju, što ukazuje da su ioni u kristalu nepokretni. Taline ionskih spojeva vrlo su dobri<br />
vodiči električne struje jer su ioni u njima pokretni.<br />
Primjer: tali<strong>na</strong> kuhinjske soli, NaCl.<br />
Molekulski kristali<br />
To su kristali izgrađeni od molekula pove<strong>za</strong>nih, više ili manje, slabim vodikovim<br />
ve<strong>za</strong>ma ili van der Waalsovim silama koje su također električne prirode, a rastu s porastom<br />
veličine i mase molekula.<br />
Primjer: kristali šećera C6H12O6.<br />
Pojava da se ista tvar javlja u više kristalnih oblika je polimorfija.<br />
OSNOVE KEMIJSKOG RAČUNA<br />
Mase atoma su tako male da njihove vrijednosti nisu pogodne <strong>za</strong> proraču<strong>na</strong>vanja.<br />
Stoga se <strong>za</strong> praktične proračune primjenjuju druge fizičke veličine.<br />
Unificira<strong>na</strong> atomska jedinica mase je 1/12 mase atoma izotopa ugljika-12 i<br />
iznosi 1,6605⋅10 −27 kg.<br />
17
Relativ<strong>na</strong> atomska masa je broj koji <strong>na</strong>m kaže koliko je puta masa nekog atoma<br />
veća od unificirane atomske jedinice mase i <strong>za</strong>pisa<strong>na</strong> je uz simbol elementa u peridnom<br />
sustavu eleme<strong>na</strong>ta.<br />
Veliči<strong>na</strong> pogod<strong>na</strong> <strong>za</strong> iskazivanje količi<strong>na</strong> u laboratorijskom radu je množi<strong>na</strong> tvari<br />
čija je jedinica mol. Mol je množi<strong>na</strong> onog uzorka koji sadrži onoliko definiranih jedinki<br />
koliko ima atoma ugljika u 0,012 kg ugljika-12. To je i osnov<strong>na</strong> jedinica SI-sustava.<br />
U jednom molu ili 0,012 kg ugljika <strong>na</strong>lazi se Avogadrov broj tj. 6,022045⋅10 23<br />
atoma ugljika. Opća prirod<strong>na</strong> Avogadrova konstanta definira<strong>na</strong> je omjerom brojnosti<br />
jedinki N(B) i množine n(B): L = N(B)/n(B) i iznosi 6,022045⋅10 23 mol −1 .<br />
Relativ<strong>na</strong> molekulska masa ima isto z<strong>na</strong>čenje <strong>za</strong> molekule kao i relativ<strong>na</strong> atomska<br />
masa <strong>za</strong> atome, a izraču<strong>na</strong>va se zbrajanjem svih relativnih atomskih masa atoma koji<br />
čine molekulu.<br />
Fizička veliči<strong>na</strong> molar<strong>na</strong> masa karakterizira čistu tvar i definira<strong>na</strong> je omjerom<br />
mase tvari i množine jedinki M(B) = m(B)/n(B). O<strong>na</strong>, ustvari oz<strong>na</strong>čava masu jednog mola<br />
tvari. Jedinica molarne mase je kg mol −1 , a decimal<strong>na</strong> g mol −1 .<br />
MASENI UDIO ELEMENATA U SPOJU<br />
Maseni udio iskazuje udio mase jedne komponente u cjelokupnoj masi uzorka.<br />
Maseni udio, w pojedinog elementa A u spoju B definiran je izrazom<br />
m(<br />
A)<br />
w ( A, A jB)<br />
=<br />
m(<br />
A jB)<br />
odnosno<br />
j(<br />
A)<br />
⋅ Ar<br />
( A)<br />
w(<br />
A, A jB)<br />
=<br />
M r ( A jB)<br />
gdje je j broj istovrsnih atoma jedne vrste u molekuli.<br />
Primjer:<br />
18<br />
2Ar<br />
( Cl)<br />
2⋅<br />
35,<br />
5<br />
w ( Cl, CaCl2<br />
) =<br />
= = 0,<br />
6396 =<br />
M r ( CaCl2<br />
) 111<br />
63,<br />
96<br />
IZRAČUNAVANJE EMPIRIJSKE I MOLEKULSKE FORMULE IZ PODATAKA<br />
ELEMENTARNE ANALIZE<br />
Kemijskom a<strong>na</strong>lizom ustanovljeno je da su u nekom spoju maseni udjeli: kisika<br />
0,6531, sumpora 0,3265 i vodika 0,0204, a molekulska masa 98. Odredi molekulsku<br />
formulu spoja.<br />
w(O) = 0,6531<br />
w(S) = 0,3265<br />
w(H) = 0,0204<br />
molekulska formula = ?<br />
%
Najprije ćemo izraču<strong>na</strong>ti masu pojedinog elementa u 100 g spoja:<br />
m(O) = w(O)⋅m(spoja) = 0,6531⋅100 g = 65,31 g<br />
m(S) = 32,65 g<br />
m(H) = 2,04 g<br />
Kako je broj jedinki razmjeran množini tvari vrijedi odnos:<br />
N(O):N(S):N(H) = n(O):n(S):n(H)<br />
m(<br />
O)<br />
m(<br />
S)<br />
m(<br />
H)<br />
n ( O)<br />
: n(<br />
S)<br />
: n(<br />
H)<br />
= : :<br />
M ( O)<br />
M ( S)<br />
M ( H)<br />
65,<br />
31 32,<br />
65 2,<br />
04<br />
= : :<br />
16 32 1<br />
= 4,08 : 1,02 : 2,04 |:1,02<br />
= 4 : 1 : 2<br />
Empirijska formula je H2SO4. Broj atoma pojedine vrste u molekulskoj formuli dobijemo<br />
množenjem broja atoma u empirijskoj formuli s faktorom kojeg dobijemo dijeljenjem<br />
a<strong>na</strong>lizirane relativne molekulske mase spoja s relativnom masom empirijske jedinke.<br />
Mr<br />
( spoj)<br />
98<br />
= = 1<br />
E ( H SO ) 98<br />
r<br />
2<br />
H2⋅1S1⋅1O4⋅1 ≡ H2SO4<br />
4<br />
U ovom slučaju empirijska i molekulska formula su jed<strong>na</strong>ke.<br />
MOLARNI VOLUMEN PLINOVA<br />
Molarni volumen plinova Vm definiran je omjerom volume<strong>na</strong> i množine<br />
V<br />
Vm =<br />
n<br />
SI jedinica je m 3 /mol, ali češće se upotrebljava decimal<strong>na</strong> jedinica litra (decimetar<br />
kubični) po molu, L/mol (dm 3 /mol).<br />
Pri standardnim uvjetima (tlak 101,3 kPa, temperatura 0 °C) volumen bilo kojeg<br />
pli<strong>na</strong>, tj. standardni molarni volumen, iznosi 22,4 L/mol, a oz<strong>na</strong>čava se Vm°.<br />
Primjer: Koliki je volumen 5,6 g dušika pri standardnim uvjetima?<br />
m(N2) = 5,6 g<br />
V(N2) = ?<br />
m(<br />
N ) 5,6 g<br />
n ( N<br />
2<br />
2<br />
) =<br />
M ( N<br />
2<br />
=<br />
)<br />
28 g mol<br />
−1<br />
V N 2 )<br />
Vm = ⇒ V ( N 2 ) = Vm<br />
⋅ n(<br />
N<br />
n(<br />
N )<br />
= 0,2 mol<br />
( −1<br />
3<br />
2 ) = 22,4 L mol ⋅0,2<br />
mol = 4,48 L (dm<br />
2<br />
)<br />
19
STEHIOMETRIJA KEMIJSKE REAKCIJE<br />
Spajanje klora s kalcijem, kisika s aluminijem, itd., <strong>na</strong>zivamo kemijskim<br />
reakcijama, a njih prikazujemo jed<strong>na</strong>džbama. One daju i kvantitativan opis jedinične<br />
pretvorbe pa su <strong>za</strong>to temelj kemijskog raču<strong>na</strong>.<br />
Primjeri:<br />
20<br />
Ca + Cl2 → CaCl2 (1)<br />
4Al + 3O2 → 2Al2O3 (2)<br />
Primjer: Treba izraču<strong>na</strong>ti masu aluminijevog oksida, Al2O3, <strong>na</strong>stalu izgaranjem 6 mola<br />
aluminija, Al.<br />
Sama riječ jed<strong>na</strong>džba ukazuje da broj pojedinih atoma <strong>na</strong> lijevoj strani (reaktanti)<br />
mora biti jed<strong>na</strong>k broju atoma <strong>na</strong> desnoj strani jed<strong>na</strong>džbe (produkti), poštujući pri tom<br />
integritet jedinki koje stupaju u reakciju i koje <strong>na</strong>staju reakcijom. Broj jedinki izražen je<br />
pripadnim koeficijentima u jed<strong>na</strong>džbi kemijske reakcije.<br />
Za jed<strong>na</strong>džbu (2) vrijede odnosi:<br />
N(<br />
Al)<br />
=<br />
N(<br />
O 2 )<br />
4<br />
3<br />
ili<br />
N(O<br />
2 ) 3<br />
= , itd.<br />
N(<br />
Al2O<br />
3 ) 2<br />
Kako je brojnost, broj jedinki upravo proporcio<strong>na</strong>l<strong>na</strong> množini tih istih jedinki vrijede i<br />
odnosi:<br />
n(<br />
Al)<br />
=<br />
n(<br />
O 2 )<br />
4<br />
3<br />
ili<br />
n(O2<br />
) 3<br />
= , itd.<br />
n(<br />
Al2O<br />
3 ) 2<br />
Da bi se riješio postavljeni <strong>za</strong>datak treba <strong>na</strong>kon pravilno <strong>na</strong>pisane jed<strong>na</strong>džbe postaviti<br />
omjer brojnosti <strong>za</strong>danih jedinki aluminija i aluminijevog oksida:<br />
N(Al)<br />
4<br />
= = 2<br />
N(<br />
Al2O<br />
3 ) 2<br />
n(Al)<br />
= 2<br />
n(<br />
Al2O<br />
3 )<br />
n(<br />
Al)<br />
6 mol<br />
n(<br />
Al2O<br />
3 ) = = = 3 mol<br />
2 2<br />
Iz definicije molarne mase izvodimo:<br />
m(Al2O3) = n(Al2O3)⋅M(Al2O3) = 3 mol⋅102 gmol -1 = 306 g<br />
Primjer: Koliko će formulskih jedinki kalcijevog klorida <strong>na</strong>stati spajanjem 2 mola klora s<br />
kalcijem? Ca + Cl2 → CaCl2<br />
n(Cl2) = 2 mol<br />
N(CaCl2) = ?
N(<br />
CaCl )<br />
N(<br />
Cl )<br />
2<br />
2 =<br />
1<br />
1<br />
Iz definicije Avogadrove konstante izvodimo<br />
Sada imamo<br />
N(Cl2) = n(Cl2)⋅L<br />
N(CaCl2) = N(Cl2) = n(Cl2)⋅L = 2 mol⋅6,022⋅1023 mol −1 = 12,044⋅10 23<br />
Dakle <strong>na</strong>staju 12,044⋅10 23 formulske jedinke CaCl2.<br />
GUSTOĆA<br />
Gustoća je definira<strong>na</strong> omjerom mase i volume<strong>na</strong>:<br />
m<br />
ρ =<br />
V<br />
SI-jedinica je kg/m 3 , a češće se upotrebljava decimal<strong>na</strong> jedinica g/cm 3 .<br />
TERMOKEMIJA<br />
Sustav koji promatramo može biti neki proces, neka reakcija ili neki objekt. Sve<br />
ostalo je okoli<strong>na</strong>.<br />
Osnovni kemijski sustav je kemijska reakcija, tj. događaj u sklopu kojega se<br />
kidaju postojeće i stvaraju nove kemijske veze. Kemijske reakcije mogu oslobađati<br />
toplinu u okolinu, egzotermne ili trošiti toplinu okoline, endotermne.<br />
Ako je tlak stalan, izmje<strong>na</strong> topline između sustava i okoline mijenja toplinski<br />
sadržaj sustava, tj. entalpiju (H). Eksperimentalno možemo određivati samo promjenu<br />
entalpije sustava, tj. razliku entalpije početnog i ko<strong>na</strong>čnog stanja.<br />
Spontane kemijske reakcije i druge prirodne promjene prati nesređeno rasipanje<br />
energije u okolinu što <strong>na</strong>zivamo entropija (S). Z<strong>na</strong>či da je entropiju moguće promatrati i<br />
kao mjeru nesređenosti sustava. Očigledno, pri svim spontanim procesima entropija raste<br />
(drugi <strong>za</strong>kon termodi<strong>na</strong>mike).<br />
TEKUĆINE<br />
Uobičajeno je <strong>na</strong>zivati tekući<strong>na</strong>ma one čiste tvari koje su pri atmosferskom tlaku<br />
i sobnoj temperaturi u tekućem stanju. Tekuće stanje posljedica je međumolekulskih<br />
djelovanja (uvijek su elektrostatske prirode) koja su izraženija nego kod plinova, a manje<br />
izraže<strong>na</strong> nego u čvrstim tvarima. Za razliku od čestica čvrstih tvari, čestice tekući<strong>na</strong><br />
nemaju stalnog položaja već se gibaju slobodno, ali ne toliko slobodno koliko se gibaju<br />
čestice plinova.<br />
21
DISPERZNI SUSTAVI<br />
Smjese dviju ili više tvari kojima je jed<strong>na</strong> tvar rasprše<strong>na</strong>, dispergira<strong>na</strong> u drugoj<br />
<strong>na</strong>zivamo disperznim sustavima. Tvar koje u takvim sustavima ima u suvišku <strong>na</strong>zivamo<br />
disperznim sredstvom, a raspršenu tvar (ima je manje) disperz<strong>na</strong> fa<strong>za</strong>.<br />
S obzirom <strong>na</strong> veličinu čestica dispergirane faze disperzni sustavi dijele se <strong>na</strong>:<br />
1. Grubo disperzni sustavi gdje je veliči<strong>na</strong> čestica disperzne faze veća od 200<br />
nm, npr. smjesa pijeska u vodi.<br />
2. Koloidne sustave s veličinom čestica disperzne faze od 1 - 200 nm, npr.<br />
magla, dim, mlijeko, želati<strong>na</strong>.<br />
3. Prave otopine čije su čestice disperzne faze manje od 1 nm, npr. otopine<br />
kuhinjske soli u vodi, šećera u vodi.<br />
PRAVE OTOPINE<br />
Iako postoje otopine u sva tri agregat<strong>na</strong> stanja, plinovitom, tekućem i čvrstom,<br />
kad se kaže samo otopi<strong>na</strong>, onda se pod tim pojmom obično podrazumijeva smjesa u kojoj<br />
je disperzno sredstvo tekuće, a disperz<strong>na</strong> fa<strong>za</strong> čvrsta.<br />
Prave su otopine molekulno disperzni sustavi.<br />
Otapanje čvrstih tvari<br />
Ako molekule vode, dovoljne energije, udare u ion ionskog kristala dijelom<br />
svoje (polarne) molekule koji je suprotnog <strong>na</strong>boja od promatranog io<strong>na</strong>, one će te ione<br />
izvući iz kristala u otopinu. To z<strong>na</strong>či da je savlada<strong>na</strong> Coulombova (Kulònova) i da se ti<br />
ioni slobodno gibaju u otopini.<br />
Primjer: NaCl se u vodi razlaže <strong>na</strong> ione, disocira NaCl → Na + + Cl − .<br />
Proces otapanja molekulskih kristala razlikuje se time što molekule vode svojim<br />
udarima savladavaju mnogo slabije međumolekulske van der Waalsove sile i vodikove<br />
veze u kristalu, te u otopinu iz kristala odlaze molekule, slobodno se gibajući.<br />
Primjer: vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong> saharoze.<br />
Svaka prava otopi<strong>na</strong> sastoji se od otapala (disperzno sredstvo) i otopljene tvari<br />
(disperz<strong>na</strong> fa<strong>za</strong>). Otapalo je o<strong>na</strong> tvar koje ima više. Najčešće otapalo je voda. Pokusi<br />
ukazuju da će se tvari polarne građe bolje otapati u polarnom otapalu, a nepolarne tvari u<br />
nepolarnom otapalu.<br />
Otopine koje sadrže pokretne ione provode električnu struju i zovu se elektrolitske<br />
otopine, a one koje nemaju te karakteristike neelektrolitske.<br />
ISKAZIVANJE SASTAVA OTOPINA<br />
22<br />
Za iskazivanje sastava otopine u laboratoriju se <strong>na</strong>jčešće upotrebljavaju<br />
- maseni udjeli, w<br />
- mase<strong>na</strong> koncentracija, γ<br />
- množinska koncentracija, c
Mase<strong>na</strong> koncentracija<br />
Definira<strong>na</strong> je kao omjer mase otopljene tvari i volume<strong>na</strong> otopine<br />
γ ( ot. tvari) =<br />
m(<br />
ot. tvari)<br />
V ( otopine)<br />
Jedinica masene koncentracije je kg/m 3 , odnosno decimal<strong>na</strong> jedinica g/L.<br />
Primjer: Koliko grama <strong>na</strong>trijevog sulfata treba otopiti da se pripravi 200 mL otopine<br />
masene koncentracije 0,1 g/L?<br />
V(otopine) = 200 mL = 0,2 L<br />
γ (Na2SO4) = 0,1 g/L<br />
m(Na2SO4) = ?<br />
m(<br />
Na 2SO<br />
4 )<br />
γ ( Na 2SO<br />
4 ) =<br />
V ( otopine)<br />
⇒<br />
m(Na2SO4) = γ (Na2SO4)⋅V(otopine) = 0,1 g L –1 ⋅0,2 L = 0,02 g<br />
Množinska koncentracija<br />
Definira<strong>na</strong> je omjerom množine jedinki otopljene tvari i volume<strong>na</strong> otopine<br />
n(<br />
ot. tvari)<br />
c ( ot. tvari) =<br />
V ( otopine)<br />
U praksi se upotrebljava decimal<strong>na</strong> jedinica mol/L (mol/dm 3 ).<br />
Primjer: Kolika je masa kalijevog klorida otopljenog u 200 mL otopine množinske<br />
koncentracije 0,25 mol dm −3 ?<br />
V(otopine) = 200 mL = 0,2 dm 3<br />
c(KCl) = 0,25 mol dm −3<br />
m(KCl) = ?<br />
Molalnost<br />
n(<br />
KCl)<br />
c ( KCl)<br />
= ⇒<br />
V ( otopine)<br />
n ( KCl)<br />
= c(<br />
KCl)<br />
⋅V<br />
( otopine)<br />
= 0,<br />
25 mol dm ⋅0,2<br />
dm = 0,05 mol<br />
m(KCl) = n(KCl)⋅M(KCl) = 0,05 mol⋅74,55 g mol −1 = 3,725 g<br />
Molalnost (b) komponente A je definira<strong>na</strong> kao omjer množine A i mase otapala<br />
n(<br />
A)<br />
b ( A)<br />
=<br />
m(<br />
otapala)<br />
−3<br />
3<br />
23
Primjer: Kolika je molalnost otopine u čijih je 200 g otopljeno 10 g <strong>na</strong>trijevog nitrata?<br />
M(NaNO3) = 10 g<br />
m(otopine) = 200 g<br />
b(NaNO3) = ?<br />
Za izraču<strong>na</strong>vanje molalnosti NaNO3 moramo z<strong>na</strong>ti njegovu množinu, n i masu otapala,<br />
vode.<br />
m(<br />
NaNO3)<br />
10 g<br />
n(<br />
NaNO3)<br />
=<br />
= = 0,<br />
1176 mol<br />
M ( NaNO3)<br />
85 g/mol<br />
m(H<br />
O)<br />
= m(otopine)<br />
− m(<br />
NaNO ) = 200 g − 10 g = 190 g = 0,<br />
19 kg<br />
24<br />
2<br />
n(<br />
NaNO3)<br />
0,<br />
1176 mol<br />
b ( NaNO3<br />
) = =<br />
= 0,<br />
6184 mol/kg<br />
m(<br />
H O)<br />
0,<br />
19 kg<br />
BRZINA KEMIJSKE REAKCIJE<br />
2<br />
3<br />
Energijom aktivacije <strong>na</strong>zivamo energetsku barijeru koju je potrebno savladati<br />
da bi čestice koje se sudaraju stupile u kemijsku reakciju. Brzi<strong>na</strong> kemijske reakcije<br />
iskazuje se vremenskom promjenom koncentracije, tj. omjerom promjene množinske<br />
koncentracije Δc i vremenskog intervala Δt u kojem je ta promje<strong>na</strong> <strong>na</strong>stala.<br />
Srednja brzi<strong>na</strong> prirasta koncentracije komponente A, v(A) da<strong>na</strong> je izrazom<br />
Δc(<br />
A)<br />
v(<br />
A)<br />
=<br />
Δt<br />
Primjer: Koncentracija reaktanta A promijeni se od 2,8⋅10 −2 mol dm −3 do 1,6⋅10 −2 mol<br />
dm −3 u intervalu od četr<strong>na</strong>este do tridesetčetvrte minute reakcije. Kolika je srednja brzi<strong>na</strong><br />
promjene koncentracije reaktanta A u tom vremenskom intervalu?<br />
v ( A)<br />
=<br />
Δc(<br />
A)<br />
Δt<br />
−3<br />
−3<br />
1,<br />
6 mol dm − 2,<br />
8mol<br />
dm<br />
=<br />
= − ⋅<br />
34 min −14<br />
min<br />
−4<br />
−3<br />
−1<br />
6 10 mol dm min<br />
Brzi<strong>na</strong> kemijske reakcije ovisi o koncentraciji rekatanta, temperaturi i prisutnosti<br />
katali<strong>za</strong>tora. Svi ovi činitelji je ubr<strong>za</strong>vaju.<br />
Katali<strong>za</strong>tori su tvari koje ubr<strong>za</strong>vaju kemijsku reakciju tako da u nju ulaze i<br />
usmjeravaju je nekim drugim putem, smanjujući energiju aktivacije, a <strong>na</strong> kraju reakcije<br />
izlaze nepromijenjeni.<br />
KEMIJSKA RAVNOTEŽA<br />
Proučavanje kemijske ravnoteže i činilaca koji <strong>na</strong> nju utječu prijeko je potrebno<br />
<strong>za</strong> pravilno vođenje kemijskih procesa. Disocijacijom, npr. slabe octene kiseline u vodi<br />
uspostavlja se di<strong>na</strong>mička ravnoteža između disociranih i nedisociranih molekula. Molekule<br />
octene kiseline disociraju do određene (ravnotežne) granice kada se disocijacijom<br />
<strong>na</strong>stali ioni spajaju dajući upravo onoliko molekula octene kiseline koliko takvih<br />
molekula disocira.
Pri stalnoj temperaturi omjer umnožaka koncentracija produkata i reakta<strong>na</strong>ta koji<br />
su potencirani njihovim stehiometrijskim koeficijentom je konstantan (Kc). Slijedi da je <strong>za</strong><br />
reakciju<br />
konstanta<br />
aA + bB cC + dD<br />
K c<br />
c<br />
d<br />
c ( C)<br />
⋅c<br />
( D)<br />
=<br />
a b<br />
c ( A)<br />
⋅c<br />
( B)<br />
Primjer: Treba izraču<strong>na</strong>ti konstantu ravnoteže <strong>za</strong> reakciju<br />
PCl5 PCl3 + Cl2 pri 25 °C. A<strong>na</strong>lizom je ustanovljeno da su ravnotežne koncentracije kompone<strong>na</strong>ta u<br />
smjesi c(PCl5) = 0,1 mol dm −3 , c(PCl3) = 0,18 mol dm −3 i c(Cl2) = 0,18 mol dm −3 .<br />
Kako je ravnoteža već uspostavlje<strong>na</strong> vrijednosti koncentracija se mogu izravno uvrstiti u<br />
izraz <strong>za</strong> konstantu ravnoteže<br />
c(<br />
PCl<br />
3<br />
3<br />
3 ) ⋅c(<br />
Cl2<br />
)<br />
−<br />
−<br />
0,<br />
18 mol dm ⋅0,<br />
18 mol dm<br />
−3<br />
K c =<br />
=<br />
= 0,<br />
324 mol dm<br />
c(<br />
PCl<br />
3<br />
5 )<br />
−<br />
0,<br />
1mol<br />
dm<br />
KISELINE I BAZE<br />
Primjeri kiseli<strong>na</strong> su sumpor<strong>na</strong> H2SO4, dušič<strong>na</strong> HNO3, octe<strong>na</strong> CH3COOH,<br />
klorovodič<strong>na</strong> HCl itd.<br />
Pod utjecajem vode (polarno otapalo!) polarne molekule kiseli<strong>na</strong> cijepati će se,<br />
disocirati <strong>na</strong> ione vodika H + i negativne ione kiselinskog ostatka. Vodikov ion nosilac je<br />
kiselog okusa, kiselih svojstava.<br />
HNO3 → H + + NO3 −<br />
CH3COOH → H + + CH3COO −<br />
H2SO4 → 2H + + SO4 2−<br />
Vodikov ion veže se <strong>na</strong> molekulu vode te tako <strong>na</strong>staje hidronijev ion H3O + (<strong>na</strong>prijed<br />
<strong>na</strong>vedeni <strong>na</strong>čin pisanja disocijacije kiseli<strong>na</strong> <strong>za</strong>držan je zbog jednostavnosti). Spojeve<br />
koji disociranjem u vodi daju hidronijev ion <strong>na</strong>zivamo kiseline, prema S. Arrheniusu.<br />
Osim kiseli<strong>na</strong> imamo spojeve koje zovemo baze. Veliku skupinu ba<strong>za</strong> čine<br />
hidroksidi, npr. <strong>na</strong>trijev hidroksid NaOH, kalcijev hidroksid Ca(OH)2. Svi oni sadrže<br />
hidroksidnu skupinu OH koja se u vodi odcjepljuje dajući hidroksidni ion OH − što je<br />
karakteristika ba<strong>za</strong> prema S. Arrheniusu. Otopinu hidroksida u vodi <strong>na</strong>zivamo luži<strong>na</strong>.<br />
NaOH → Na + + OH −<br />
Ca(OH)2 → Ca 2+ + 2OH −<br />
25
OH - ion uvjetuje luž<strong>na</strong>t okus, luž<strong>na</strong>ta svojstva. Iako vrlo slabo, i molekule vode<br />
disociraju.<br />
26<br />
H2O → H + + OH −<br />
Iz jed<strong>na</strong>džbe se vidi da su (broj) množinska koncentracija H + i OH − io<strong>na</strong> jed<strong>na</strong>ke,<br />
a utvrđeno je da iznose 10 −7 mol/dm 3 . To z<strong>na</strong>či da voda nije ni kisela ni luž<strong>na</strong>ta već neutral<strong>na</strong>.<br />
Umnožak koncentracija H + i OH − io<strong>na</strong> u otopini zove se ionski produkt vode, Kw.<br />
Kod sobne temperature to je c(H + )⋅c(OH − ) = Kw = 10 −14 mol 2 /dm 6 . Ako je c(H + ) = c(OH − )<br />
otopi<strong>na</strong> je neutral<strong>na</strong>, ako je c(H + ) > c(OH − ) otopi<strong>na</strong> je kisela i ako je c(H + ) < c(OH − )<br />
otopi<strong>na</strong> je luž<strong>na</strong>ta.<br />
Kiselost odnosno luž<strong>na</strong>tost ispitujemo kiselo-baznim indikatorima. To su tvari<br />
koje mijenjaju boju ovisno o kiselosti odnosno luž<strong>na</strong>tosti ili pak neutralnosti otopine.<br />
Mjera kiselosti ili luž<strong>na</strong>tosti otopine je pH. pH vrijednost je negativan logaritam<br />
množinske koncentracije vodikovih io<strong>na</strong> pa je odgovarajući matematički izraz sljedeći<br />
⎛ + ⎞<br />
⎜ c(<br />
H )<br />
p H = − log ⎟<br />
⎜ −3<br />
⎟<br />
⎝ mol dm ⎠<br />
Ako je pH = 7 otopi<strong>na</strong> je neutral<strong>na</strong>, ako je pH > 7 otopi<strong>na</strong> je luž<strong>na</strong>ta i ako je pH < 7<br />
otopi<strong>na</strong> je kisela.<br />
Ako je u vodenim otopi<strong>na</strong>ma disocijacija kiseli<strong>na</strong> ili luži<strong>na</strong> potpu<strong>na</strong> ili skoro<br />
potpu<strong>na</strong>, govorimo o jakim kiseli<strong>na</strong>ma ili luži<strong>na</strong>ma, a ako je u otopini malen broj molekula<br />
kiseline ili lužine disocirao, govorimo o slabim kiseli<strong>na</strong>ma ili luži<strong>na</strong>ma.<br />
I.N. Brönsted (i T.M. Lowry) definirali su kiseline i baze <strong>na</strong> slijedeći <strong>na</strong>čin:<br />
kiseli<strong>na</strong> je tvar koja daje proton (protondonor), a ba<strong>za</strong> je tvar koja prima proton (proto<strong>na</strong>kceptor).<br />
Ravnoteža kemijske reakcije uspostavlja se u smjeru slabije kiseline i baze.<br />
Po definiciji G.N. Lewisa kiseli<strong>na</strong> je svaka tvar koja može primiti elektronski<br />
par (elektron-akceptor), a ba<strong>za</strong> je svaka tvar koja može dati elektronski par (elektrondonor).<br />
Z<strong>na</strong>či, nisu obavezno potrebni ni vodikovi ni hidroksidni ioni da bi neka tvar bila<br />
kiseli<strong>na</strong> ili ba<strong>za</strong>.<br />
NEUTRALIZACIJA<br />
Reakcija neutrali<strong>za</strong>cije je <strong>na</strong>stajanje molekula vode reakcijom H + i OH − io<strong>na</strong>.<br />
H + + Cl − + Na + + OH − → H2O + Na + + Cl −<br />
ili kraće pisano u molekulskom obliku<br />
HCl + NaOH → H2O + NaCl.<br />
Osim vode, reakcijom netrali<strong>za</strong>cije <strong>na</strong>stala je sol <strong>na</strong>trijev klorid koji je u otopini disociran.<br />
Također možemo reći da su reakcije između kiseli<strong>na</strong> i luži<strong>na</strong> reakcije neutrali<strong>za</strong>cije.
SOLI<br />
Soli su važni spojevi ionskih struktura.<br />
Kako je svaki ionski kristal u širem smislu jed<strong>na</strong> velika molekula, formula soli<br />
predstavlja <strong>za</strong>pravo formulsku jedinku soli. U vodenim otopi<strong>na</strong>ma soli su disocirane, npr.<br />
HIDROLIZA<br />
lize.<br />
NaNO3 → Na + + NO3 −<br />
Kemijske reakcije u kojima sudjeluju molekule vode <strong>na</strong>zivaju se reakcije hidro-<br />
Otapanjem <strong>na</strong>trijeva acetata u vodi <strong>na</strong>staju acetat i <strong>na</strong>trijevi ioni. Acetatni ioni<br />
kemijski reagiraju s vodom oduzimajući joj H + pri čemu <strong>na</strong>staje slabo disocira<strong>na</strong> octe<strong>na</strong><br />
kiseli<strong>na</strong>. Ostatak izreagirale molekule H2O je OH − koji uz <strong>na</strong>trijev ion ostaje u otopini. Na<br />
taj se <strong>na</strong>čin u otopini povećava koncentracija OH − i otopi<strong>na</strong> djeluje luž<strong>na</strong>to:<br />
CH3COO − + Na + + H2O → CH3COOH + Na + + OH −<br />
U vodenoj otopini amonijevog klorida, amonijevi ioni kemijski reagiraju s<br />
vodom oduzimajući joj OH − pri čemu <strong>na</strong>staje slabo disocira<strong>na</strong> amonijeva luži<strong>na</strong>. Ostatak<br />
izreagirale molekule H2O je H + koji uz kloridni ion ostaje u otopini. Tako se u otopini<br />
povećava koncentracija H + i otopi<strong>na</strong> djeluje kiselo:<br />
NH4 + + Cl − + H2O → NH4OH + H + + Cl − .<br />
Prema tome, do hidrolize dolazi samo onda kada voda djeluje <strong>na</strong> soli dobivene<br />
neutrali<strong>za</strong>cijom kiseli<strong>na</strong> i luži<strong>na</strong> nejed<strong>na</strong>ke jakosti. Iz <strong>na</strong>vedenog slijedi da otopine soli<br />
- jakih kiseli<strong>na</strong> i jakih luži<strong>na</strong> djeluju neutralno, npr. otopi<strong>na</strong> NaCl,<br />
- jakih kiseli<strong>na</strong> i slabih luži<strong>na</strong> reagiraju kiselo, npr. otopi<strong>na</strong> NH4Cl,<br />
- slabih kiseli<strong>na</strong> i jakih luži<strong>na</strong> reagiraju luž<strong>na</strong>to, npr. otopi<strong>na</strong> CH3COONa.<br />
OKSIDACIJSKO-REDUKCIJSKI PROCESI<br />
Oksidacija je proces u kojem neka molekula, atom ili ion otpušta (daje) elektrone,<br />
a redukcija je proces u kojem neka molekula, atom ili ion prima (dobiva) elektrone.<br />
Primjer: Nastajanje <strong>na</strong>trijevog klorida spajanjem <strong>na</strong>trija i klora.<br />
OKSIDACIJA: 2Na → 2Na + + − 2e −<br />
REDUKCIJA: Cl2 + 2e – → 2Cl –<br />
Natrij se oksidirao, a klor reducirao. Natrij je redukcijsko sredstvo jer je kloru omogućio<br />
redukciju, a klor je oksidacijsko sredstvo jer je <strong>na</strong>triju omogućio oksidaciju.<br />
Pri elektrolizi se <strong>na</strong> elektrodama, postoji li mogućnost više od jedne kemijske<br />
reakcije, događa o<strong>na</strong> reakcija koja <strong>za</strong>htijeva <strong>na</strong>jmanji utrošak energije, npr. pri elektrolizi<br />
vodene otopine NaCl.<br />
NaCl → Na + + Cl −<br />
27
Na katodi će se utrošiti manje energije <strong>za</strong> redukciju vode, nego <strong>za</strong> redukciju <strong>na</strong>trijevih<br />
io<strong>na</strong>.<br />
28<br />
H2O → H + + OH −<br />
KATODA(−): 2H2O + 2e − → H2 + 2OH –<br />
ANODA(+): 2Cl − → Cl2 + 2e −<br />
Kod svih reakcija redukcije-oksidacije, redoks reakcija, koje su uvijek pove<strong>za</strong>ne,<br />
broj primljenih elektro<strong>na</strong> mora biti jed<strong>na</strong>k broju otpuštenih. Oksidacijsko sredstvo<br />
omogućava reakciju oksidacije, reducirajući se pri tom, a redukcijsko sredstvo omogućava<br />
reakciju redukcije oksidirajući se pri tom.<br />
Pri nekim kemijskim reakcijama teško je sa sigurnošću odrediti koja se tvar oksidira,<br />
a koja reducira, time je teško i sastaviti jed<strong>na</strong>džbu reakcije. Da se to olakša, dogovorom<br />
je uveden pojam oksidacijski broj i pravila određivanja:<br />
1. Oksidacijski broj svih eleme<strong>na</strong>ta u elementarnom stanju jed<strong>na</strong>k je nuli.<br />
2. Oksidacijski broj kisika uvijek je jed<strong>na</strong>k (−2) osim u peroksidima gdje je (−1).<br />
3. Oksidacijski broj vodika uvijek je jed<strong>na</strong>k (+1) osim u hidridima metala 1. i 2.<br />
skupine gdje je oksidacijski broj vodika (−1).<br />
4. Oksidacijski broj svih jednostavnih io<strong>na</strong> jed<strong>na</strong>k je <strong>na</strong>boju io<strong>na</strong>.<br />
5. Zbroj svih oksidacijskih brojeva u molekuli mora biti jed<strong>na</strong>k nuli.<br />
6. Zbroj svih oksidacijskih brojeva u složenim ionima mora biti jed<strong>na</strong>k <strong>na</strong>boju<br />
io<strong>na</strong>.<br />
7. U spojevima s kovalentnom vezom oksidacijski broj nekog atoma jed<strong>na</strong>k je<br />
<strong>za</strong>mišljenom <strong>na</strong>boju koji se javlja <strong>na</strong> tom atomu kada se <strong>za</strong>jednički elektronski<br />
parovi dodijele elektronegativnijem elementu.<br />
Primjeri:<br />
0<br />
+1<br />
−2+1 −1+5 −2+1<br />
−<br />
+ 4 − 2 +1 + 6 −2<br />
4<br />
Cl2 H 2 O H 2 O2 N O3 H 2 S O3 H2<br />
S O<br />
U gornjem redu su <strong>za</strong>pisani oksidacijski brojevi jednog atoma te vrste. Ukupni<br />
oksidacijski broj atoma jedne vrste dobijemo da oksidacijske brojeve jednog atoma<br />
pomnožimo s brojem atoma. Vrijedi i obratno, oksidacijski broj jednog atoma dobijemo<br />
ako ukupni oksidacijski broj atoma jedne vrste podijelimo s brojem atoma te vrste. Sve se<br />
to uvijek odnosi samo <strong>na</strong> promatranu molekulu ili ion. Uoči da oksidacijske brojeve<br />
pišemo uvijek s plusom ili minusom ispred broja (npr. Ca +2 ) <strong>za</strong> razliku od <strong>na</strong>boja io<strong>na</strong><br />
gdje plus ili minus pišemo i<strong>za</strong> broja (Ca 2+ ).<br />
Sada oksidaciju možemo definirati kao povećanje oksidacijskog broja, a redukciju<br />
kao smanjenje oksidacijskog broja.<br />
OSNOVE ELEKTROKEMIJE<br />
Elektrokemijski red eleme<strong>na</strong>ta ili Voltin niz je niz u kojem su elementi poredani<br />
tako da je u nizu <strong>na</strong>jprije <strong>na</strong>veden metal (Li) s <strong>na</strong>jnegativnijim standardnim redukcijskim<br />
potencijalom, a posljednji (Au) s <strong>na</strong>jpozitivnijim redukcijskim potencijalom. Osim metala<br />
susreću se i nemetalne elektrode (Cl2/Cl − ) ili redoks elektrode (MnO4 − /Mn 2+ ) koje se<br />
mogu svrstati u taj niz. Mnoge kemijske reakcije mogu se protumačiti upravo položajem
tvari u Voltinom nizu, npr. tvar s negativnijim potencijalom će potiskivati tvar s<br />
pozitivnijim potencijalom iz njenih spojeva:<br />
Cu 2+ + Zn → Zn 2+ + Cu<br />
Zn + 2H + → Zn 2+ + H2<br />
Navede<strong>na</strong> z<strong>na</strong>nja koriste se <strong>za</strong>: izradu džepnih baterija, različitih akumulatora,<br />
razumijevanje procesa korozije time i <strong>za</strong> smišljanje metoda <strong>za</strong>štite od korozije.<br />
ELEKTROLIZA<br />
Tvari koje u vodenim otopi<strong>na</strong>ma ili tali<strong>na</strong>ma vode električnu struju zovu se<br />
elektroliti. Npr. disocijacijom NaCl bilo u vodi ili talini <strong>na</strong>staju pokretni ioni koji omogućavaju<br />
provođenje električne struje: NaCl → Na + + Cl − . Putovanje io<strong>na</strong> kroz otopinu ili<br />
talinu i njihovo izbijanje <strong>na</strong> elektrodama djelovanjem električne struje zove se elektroli<strong>za</strong>.<br />
Elektrode su dijelovi vodiča električne struje uronjeni u elektrolite i spojeni <strong>na</strong> izvor<br />
istosmjerne električne struje. Elektroda spoje<strong>na</strong> <strong>na</strong> pozitivni pol izvora struje zove se<br />
anoda, a elektroda spoje<strong>na</strong> <strong>na</strong> negativni pol izvora struje zove se katoda. Pozitiv<strong>na</strong> anoda<br />
privlači negativne ione koje zovemo anioni, a negativ<strong>na</strong> katoda privlači pozitivne ione<br />
koje zovemo kationi. Dolaskom <strong>na</strong> katodu kationi primaju elektrone, a dolaskom anio<strong>na</strong><br />
<strong>na</strong> anodu anioni predaju višak elektro<strong>na</strong> anodi. Tako ioni prelaze u neutralne atome koji<br />
se spajaju u molekule.<br />
Primjer: elektroli<strong>za</strong> vodene otopine bakrovog(II) klorida, CuCl2 koji <strong>na</strong>jprije u vodi disocira.<br />
CuCl2 → Cu 2+ + 2Cl −<br />
KATODA (−): Cu 2+ + 2e − → Cu<br />
ANODA (+): 2Cl − → Cl2 + 2e −<br />
Prvi Faradayev <strong>za</strong>kon: masa tvari izluče<strong>na</strong> <strong>na</strong> elektrodi proporcio<strong>na</strong>l<strong>na</strong> je množini elektriciteta<br />
koja je prošla kroz elektrolit<br />
M ( A)<br />
m( A)<br />
= ⋅Q<br />
z ⋅ F<br />
gdje je m(A) masa tvari A, M(A) molar<strong>na</strong> masa tvari A, z broj primljenih elektro<strong>na</strong><br />
katio<strong>na</strong> tvari A, F Faradayeva konstanta (96500 C/mol) i Q množi<strong>na</strong> elektriciteta. M(A),<br />
z, i F su konstante!<br />
Primjer: Odredi masu bakra koja bi se izlučila elektrolizom vodene otopine bakrovog(II)<br />
sulfata prolazom od 2A u vremenu 15 minuta.<br />
I = 2A<br />
t = 15 min = 900 s<br />
m(Cu) = ?<br />
Q<br />
= I ⋅t<br />
= 2 ⋅900<br />
= 1800 As<br />
29
30<br />
−1<br />
M ( Cu)<br />
63,<br />
55 g mol<br />
m (Cu) = ⋅ Q =<br />
z ⋅ F 2 ⋅ 96500 C mol<br />
−1<br />
⋅1800<br />
C =<br />
0,<br />
593<br />
Drugi Faradayev <strong>za</strong>kon: množine tvari izlučene <strong>na</strong> elektrodama u serijski spojenim<br />
elektrolizerima istom množinom elektriciteta odnose se obrnuto proporcio<strong>na</strong>lno broju<br />
izmijenjenih elektro<strong>na</strong> u tim reakcijama.<br />
n z<br />
Q 1 = Q2<br />
⇒ n1<br />
⋅ z1<br />
= n2<br />
⋅ z2<br />
⇒ =<br />
n z<br />
UVOD U ANORGANSKU KEMIJU<br />
Elemente prve skupine periodnog sustava <strong>na</strong>zivamo alkalijski metali, druge<br />
skupine zemnoalkalijski metali, treće do dva<strong>na</strong>este prijelazni metali, tri<strong>na</strong>este borova<br />
skupi<strong>na</strong> eleme<strong>na</strong>ta, četr<strong>na</strong>este ugljikova skupi<strong>na</strong> eleme<strong>na</strong>ta, pet<strong>na</strong>este dušikova skupi<strong>na</strong><br />
eleme<strong>na</strong>ta, šes<strong>na</strong>este halkogeni elementi, sedam<strong>na</strong>este halogeni elementi i osam<strong>na</strong>este<br />
plemeniti plinovi.<br />
Alkalijski i zemnoalkalijski metali su vrlo reaktivni jer lako otpuštaju jedan,<br />
odnosno dva elektro<strong>na</strong> vanjske ljuske postižući stabilnost pa ih stoga u prirodi <strong>na</strong>lazimo<br />
samo u spojevima. Alkalijski su metali reaktivniji od zemnolakalijskih metala jer lakše<br />
otpuštaju jedan elektron pri posti<strong>za</strong>nju stabilnosti nego zemnoalkalijski metali koji trebaju<br />
otpustiti dva. Reagiraju s nemetalima dajući soli. Dobivaju se elektrolizom pripadajućih<br />
rastaljenih soli.<br />
Prijelazni metali se javljaju u prirodi u spojevima, ali i u elementarnom stanju<br />
što je odraz velikih razlika njihovih osobi<strong>na</strong>. Dobri su vodiči električne struje, lako se<br />
obrađuju i tvore legure pa su neki od njih upotrebno važni. Najčešće su dvovalentni, ali su<br />
mnogi od njih polivalentni. Različitih svojstava, prijelazni metali dobivaju se <strong>na</strong> različite<br />
<strong>na</strong>čine u ovisnosti o sirovi<strong>na</strong>ma i svojstvima pojedinog metala.<br />
U borovoj skupini eleme<strong>na</strong>ta bor je polumetal pa ne daje katione, a <strong>na</strong>j<strong>za</strong>stupljeniji<br />
u prirodi je aluminij. Aluminij ujedno ima i <strong>na</strong>jveću praktičnu važnost. U<br />
spojevima je trovalentan.<br />
U dušikovoj skupini dušik je jedini plin i čini oko tri četvrtine mase zraka.<br />
Porastom atomskog broja u skupini sve je izraženiji metalni karakter eleme<strong>na</strong>ta.<br />
Halkogeni elementi se u prirodi javljaju u različitim oblicima, a mogu se <strong>na</strong>ći i u<br />
elementarnom stanju. Kisik i sumpor kao i njihovi spojevi su <strong>na</strong>j<strong>za</strong>stupljeniji. Jedino je<br />
kisik plin; ostali su čvrste tvari. Afinitet <strong>za</strong> elektronima opada porastom atomskog broja<br />
eleme<strong>na</strong>ta u skupini.<br />
Halogeni elementi se u prirodi javljaju samo u spojevima. Fluor je element s<br />
<strong>na</strong>jvećim afinitetom <strong>za</strong> elektrone. Reaktivnost pada s porastom atomskog broja eleme<strong>na</strong>ta<br />
u skupini. Dobivaju se elektrolizom tali<strong>na</strong> odgovarajućih soli ili njihovih <strong>za</strong>sićenih<br />
otopi<strong>na</strong>.<br />
Plemeniti plinovi imaju stabilnu elektronsku konfiguraciju i stoga se javljaju u<br />
atomarnom stanju i tvore vrlo malo spojeva uz vrlo specifične uvjete.<br />
1<br />
2<br />
g<br />
2<br />
1
NEMETALI<br />
VODIK<br />
Vodik je <strong>na</strong>j<strong>za</strong>stupljeniji element u svemiru čineći oko tri četvrtine ukupne mase<br />
svemira. Sve zvijezde, <strong>za</strong>visno o starosti, sadrže više od 90 % vodika. Vodik ima izotope:<br />
deuterij s jednim neutronom u jezgri i tricij s dva neutro<strong>na</strong> u jezgri <strong>za</strong> razliku od procija<br />
koji nema neutro<strong>na</strong>. Vodik je plin koji hlađenjem ispod −252,8 °C prelazi u tekuće stanje.<br />
U slobodnom stanju je dvoatom<strong>na</strong> molekula. Zapaljiv je i u smjesi sa zrakom (kisikom)<br />
eksplozivan. Elementarnog vodika <strong>na</strong> Zemlji ima u vrlo malim količi<strong>na</strong>ma, ali <strong>za</strong>to ulazi u<br />
sastav <strong>na</strong>jvećeg broja spojeva, npr. većeg broja spojeva nego ugljik. Na veliko se dobiva<br />
iz vode, npr. elektrolizom:<br />
K(−): 4H2O + 4e − → 2H2 + 4OH −<br />
A(+): 4OH − → O2 + 2H2 + 4e − .<br />
Vodik tvori spojeve s metalima oksidacijskog broja −1 dajući metalne hidride te<br />
s nemetalima oksidacijskog broja +1 dajući nemetalne hidride.<br />
Spojeve oksidacijskog stupnja −1 tvori s metalima koji imaju <strong>na</strong>jmanji afinitet <strong>za</strong><br />
elektrone pa imamo litijev hidrid, LiH, kalijev hidrid, KH, kalcijev hidrid, CaH2 itd.<br />
Spojeve oksidacijskog stupnja +1 tvori s nemetalima pa imamo halogenovodike<br />
(HF, HCl, HI, itd), vodu, sumporovodik, amonijak, ugljikovodike (metan, butan, itd) itd.<br />
HALOGENI ELEMENTI<br />
Fluor, F, klor, Cl, brom, Br, jod, I, astat, At.<br />
Kod halogenih eleme<strong>na</strong>ta postoji veliki afinitet prema elektronima pa su oni<br />
s<strong>na</strong>žni oksidansi. Fluor je <strong>na</strong>js<strong>na</strong>žniji poz<strong>na</strong>ti oksidans, a sposobnost oksidacije opada u<br />
nizu prema jodu. Osim s atomima drugih elementa, atomi halogenih eleme<strong>na</strong>ta spajaju se<br />
i međusobno pa imamo F2, Cl2 itd.<br />
Najvažniji minerali fluora su fluorit, CaF2 i kriolit Na3AlF6. Uz klorovodik, HCl,<br />
<strong>na</strong>jvažniji spojevi klora su <strong>na</strong>trijev klorid, NaCl, kalijev klorid, KCl, i magnezijev klorid,<br />
MgCl2 kojih ima u moru i slanim jezerima te klor<strong>na</strong>, HClO3, perklor<strong>na</strong>, HClO4 i<br />
hipoklorasta, HOCl kiseli<strong>na</strong>.<br />
Klor je pri standardnim uvjetima žutozeleni plin, <strong>na</strong>dražljivac, i<strong>za</strong>ziva koroziju.<br />
Javlja se u obliku dvoatomnih molekula kao i svi halogeni elementi. Vrlo je reaktivan jer<br />
mu do stabilne elektronske konfiguracije nedostaje samo jedan elektron. Stabilnu konfiguraciju<br />
može ostvarivati ionskim i kovalentnim ve<strong>za</strong>ma. Klor se <strong>na</strong>jviše dobiva elektrolizom<br />
<strong>za</strong>sićene vodene otopine ili taline <strong>na</strong>trijevog klorida.<br />
K(−): 2Na + + 2e − → 2Na<br />
A(+): 2Cl − → Cl2 + 2e − .<br />
Upotrebljava se u proizvodnji organskih spojeva i lijekova.<br />
31
32<br />
Tablica 2. Kiseline koje tvori klor<br />
Formula Naziv<br />
HCl(aq) klorovodič<strong>na</strong><br />
HClO hipoklorasta<br />
HClO2 klorasta<br />
HClO3 klor<strong>na</strong><br />
HClO4 perklor<strong>na</strong><br />
Ime<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> se dobiju tako da se osnovi ime<strong>na</strong> elementa koji tvori kiselinu (u ovom<br />
slučaju klor) pridodaju <strong>na</strong>stavci i predmeci <strong>na</strong>vedeni u tablici. Uoči radi lakšeg pamćenja<br />
da se sastav, odnosno formule susjednih kiseli<strong>na</strong> u nizu se razlikuju jed<strong>na</strong> od druge <strong>za</strong><br />
jedan atom kisika. Princip je isti i <strong>za</strong> kiseline koje tvore ostali nemetali, npr. sumpor,<br />
dušik, fosfor. Kod određivanja formule kiseline uvijek kreni od osnovne kiseline, npr.<br />
sumporne, fosforne i njima dodaji ili oduzimaj po jedan atom kisika.<br />
Tablica 3. Natrijeve soli kiseli<strong>na</strong> koje tvori klor<br />
Formula Naziv<br />
NaCl <strong>na</strong>trijev klorid<br />
NaOCl <strong>na</strong>trijev<br />
hipoklorit<br />
NaClO2 <strong>na</strong>trijev klorit<br />
NaClO3 <strong>na</strong>trijev klorat<br />
NaClO4 <strong>na</strong>trijev perklorat<br />
Klorovodik je pri standardnim uvjetima plin bez boje, oštra mirisa. Klorovodik<br />
<strong>na</strong>jčešće dobivamo direktnom sintezom ili kao sporedni produkt organskih sinte<strong>za</strong>.<br />
H2 + Cl2 → 2HCl<br />
CH4 + Cl2 → CH3Cl + HCl<br />
Klorovodič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> je otopi<strong>na</strong> pli<strong>na</strong> klorovodika u vodi.<br />
HCl + H2O → H3O + + Cl −<br />
Koncentrira<strong>na</strong> klorovodič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> ima maseni udio HCl od 34 do 36 %. To je jaka<br />
mineral<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>. Upotrebljava se <strong>za</strong> dobivanje lijekova, anorganskih spojeva, boja, kao<br />
otapalo itd. Soli su joj kloridi (osim već spomenutih to su srebrov klorid, AgCl, kalcijev<br />
klorid, CaCl2, željezov(III) klorid, FeCl3 itd.).<br />
Reakcija disproporcioniranja (pojava kada jed<strong>na</strong> tvar prelazi u dva nova spoja<br />
i kada su oksidacijski brojevi istovrsnih atoma u sva ta tri spoja su različiti), javlja se kada<br />
se grije otopi<strong>na</strong> kalijevog hipoklorita ili kada se tali kalijev klorat.<br />
Cl2 + H2O → HCl + HOCl<br />
3KOCl → KClO3 + 2KCl<br />
4KClO3 → 3KClO4 + KCl
HALKOGENI ELEMENTI<br />
Kisik, O, sumpor, S, selenij, Se, telurij, Te, polonij, Po.<br />
Najčešći i <strong>na</strong>jvažniji halkogeni elementi su kisik i sumpor, a time i njihovi spojevi.<br />
Atomi halkogenih eleme<strong>na</strong>ta imaju u <strong>za</strong>dnjoj ljusci šest elektro<strong>na</strong> i do stabilne<br />
konfiguracije im nedostaju dva što ostvaruju bilo kovalentnim bilo ionskim ve<strong>za</strong>ma.<br />
Relativno su s<strong>na</strong>žni oksidansi.<br />
Kisik<br />
Kisik je <strong>na</strong>j<strong>za</strong>stupljeniji element <strong>na</strong> Zemlji. U zraku mu je maseni udio oko 23<br />
%, a u Zemljinoj kori skoro 50 %. Kisik se svojim <strong>na</strong>jvećim dijelom javlja u obliku<br />
dvoatmnih molekula, O2 ili dikisik. U višim slojevima atmosfere javlja se i u obliku<br />
troatomnih molekula, O3 ili trikisik, koji još zovemo ozon. To su alotropske modifikacije<br />
kisika. Uglavnom se dobiva frakcijskom destilacijom ukapljenog zraka. Kisik se<br />
upotrebljava u metalnoj industriji (čelik!), kemijskoj industriji <strong>za</strong> dobivanje spojeva s<br />
kisikom i drugdje. Pri standardnim uvjetima, kisik, O2 je plin bez boje, okusa i mirisa, ne<br />
gori, ali podržava gorenje što z<strong>na</strong>či da se spaja s mnogim tvarima. Kisik je uvjet <strong>na</strong>stanka<br />
i održanja života <strong>na</strong> Zemlji. Gorenjem i disanjem troše se velike količine kisika pri čemu<br />
<strong>na</strong>staje CO2. Nastali CO2 koriste biljke u procesu fotosinteze oslobađajući kisik čime je<br />
<strong>za</strong>tvoren kružni tok kisika u prirodi.<br />
Najvažniji spojevi kisika su oksidi, peroksidi, kiseline i njihove soli. Najčešći<br />
kisikovi spojevi su oksidi i to metala (Na2O, Al2O3, Fe2O3, ZnO itd) i nemetala (H2O,<br />
SO2, CO2, NO2 itd.).<br />
Vodikov oksid, H2O ili voda <strong>na</strong>jvažniji je kisikov spoj. O<strong>na</strong> je uz kisik preduvjet<br />
<strong>za</strong> <strong>na</strong>sta<strong>na</strong>k i opsta<strong>na</strong>k života. Pri sobnoj temperaturi je tekući<strong>na</strong> bez boje, okusa i mirisa.<br />
Molekule vode izraziti su dipoli pa je voda izvrsno otapalo <strong>na</strong>ročito <strong>za</strong> ionske spojeve. U<br />
prirodi se javlja kao atmosferska, površinska ili podzem<strong>na</strong> voda. Najčišća je atmosferska<br />
voda jer dolazi u dodir s <strong>na</strong>jmanje tvari. O<strong>na</strong> ipak pokazuje blago kiselu reakciju jer u<br />
malim količi<strong>na</strong>ma otapa CO2 što je razlog da otapa vapne<strong>na</strong>c, CaCO3.<br />
2H2O + CO2 → H3O + + HCO3 −<br />
CaCO3 + H2O + CO2 → Ca 2+ + 2HCO3 −<br />
Na taj <strong>na</strong>čin iz mekih voda <strong>na</strong>staju tvrde vode, tj vode koje sadrže otopljene soli kalcija,<br />
ali po istom <strong>na</strong>čelu i magnezija.<br />
Vodikov peroksid, H2O2 je bezboj<strong>na</strong> tekući<strong>na</strong> koja se u vodenim otopi<strong>na</strong>ma pri<br />
većim koncentracijama lako raspada. Raspad ubr<strong>za</strong>vaju ioni prijelaznih metala i svjetlost.<br />
Sumpor<br />
2H2O2 → 2H2O + O2<br />
Najveće količine elementarnog sumpora u prirodi se <strong>na</strong>laze u podzemnim<br />
slojevima <strong>na</strong> dubini oko 200 m. Odatle se i dobiva taljenjem pregrijanom vodenom parom<br />
koju se do slojeva sumpora dovodi sustavom cijevi kroz koji se ujedno rastaljeni sumpor<br />
odvodi <strong>na</strong> površinu. U čistom stanju sumpor je čvrsta tvar žute boje bez okusa i mirisa, a<br />
33
javlja se u velikom broju alotropskih modifikacija od kojih je pri sobnoj temperaturi<br />
stabilan jedino čvrsti rompski sumpor. Molekula rompskog sumpora sastoji se od osam<br />
atoma sumpora prste<strong>na</strong>sto pove<strong>za</strong>nih.<br />
Sumpor tvori veliki broj spojeva jer se spaja sa skoro svim elementima.<br />
34<br />
Tablica 4. Neki primjeri kiseli<strong>na</strong> koje tvori sumpor<br />
Formula Naziv<br />
H2S (aq) suporovodič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong><br />
H2SO2 hiposumporasta kiseli<strong>na</strong><br />
H2SO3 suporasta kiseli<strong>na</strong><br />
H2SO4 sumpor<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong><br />
Tablica 5. Natrijeve soli nekih kiseli<strong>na</strong> koje tvori sumpor<br />
Formula Naziv<br />
Na2S <strong>na</strong>trijev sulfid<br />
Na2SO2 <strong>na</strong>trijev hiposulfit<br />
Na2SO3 <strong>na</strong>trijev sulfit<br />
Na2SO4 <strong>na</strong>trijev sulfat<br />
Sumpor<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> (tekući<strong>na</strong> uljasta izgleda) ubraja se među <strong>na</strong>jjače mineralne<br />
kiseline. Služi <strong>za</strong> proizvodnju umjetnih gnojiva, boja, vlaka<strong>na</strong>, deterge<strong>na</strong>ta, lijekova itd.<br />
Najčešće se proizvodi tzv. kontaktnim postupkom. Taj se postupak može podijeliti u tri<br />
faze:<br />
1. dobivanje sumporovog(IV) oksida bilo spaljivanjem sumpora<br />
S + O2 → SO2,<br />
bilo prženjem sulfidnih ruda<br />
4FeS2 + 11O2 → 2Fe2O3 + 8SO2<br />
Dobiveni SO2 mora biti što čišći.<br />
2. Katalitička oksidacija u sumporov(VI) oksid<br />
2SO2 + O2<br />
t, kat<br />
⎯ ⎯→2SO3 3. Apsorpcija SO3 u koncentriranoj H2SO4 pri čemu <strong>na</strong>staje oleum ili disumpor<strong>na</strong><br />
(pirosumpor<strong>na</strong>) kiseli<strong>na</strong><br />
SO3 + H2SO4 → H2S2O7.<br />
H2S2O7 se prema potrebi razrjeđuje vodom.<br />
H2S2O7 + H2O → 2H2SO4<br />
DUŠIKOVA SKUPINA ELEMENATA<br />
Dušik, N, fosfor, P, arsen, As, antimon, Sb, bizmut, Bi.
Najčešći su dušik i fosfor kao i njihovi spojevi. Dušik je jedini plinoviti element<br />
ove skupine. Kada se javlja elementaran onda se javlja u obliku dvoatomnih molekula, N2,<br />
didušik. Elementaran dušik je sastojak zraka s masenim udjelom oko 76 %. Od spojeva<br />
<strong>na</strong>jčešći su nitrati. Fosfor se javlja kao bijeli fosfor molekule P4, tetrafosfor, tetraedarske<br />
strukture, crveni fosfor nepoz<strong>na</strong>te strukture i crni fosfor slojevite strukture. Najčešći<br />
spojevi fosfora su fosfati. Atomi eleme<strong>na</strong>ta ove skupine imaju pet elektro<strong>na</strong> u <strong>za</strong>dnjoj<br />
ljusci i <strong>na</strong>jčešće svoju stabilnu elektronsku kofiguraciju postižu kovalentnim ve<strong>za</strong>ma.<br />
Dušik<br />
Dušik je plin bez boje, okusa i mirisa, ne gori i ne podržava gorenje. Dobiva se<br />
frakcijskom destilacijom ukapljenog zraka.<br />
Sintezom iz dušika i vodika dobiva se amonijak bezbojan plin oštra mirisa, otrovan<br />
i eksplozivan.<br />
p, t, kat<br />
N2 + 3H2<br />
2 NH3 U normalnim uvjetima ova je reakcija spora, stoga se smjesa <strong>za</strong>grijava, a reakcija provodi<br />
uz katali<strong>za</strong>tor. Međutim kako je pad tlaka velik (od 4 čestice <strong>na</strong>staju dvije, a tlak pli<strong>na</strong><br />
prvenstveno <strong>za</strong>visi o broju čestica) reakcija se mora provoditi pod z<strong>na</strong>tnim tlakom. I<strong>na</strong>če<br />
bi se <strong>na</strong>stali amonijak raspadao <strong>na</strong>stojeći povećati broj čestica čime se <strong>na</strong>dok<strong>na</strong>đuje<br />
gubitak tlaka. Amonijak se pročišćava ukapljivanjem, a neizreagirani plinovi vraćaju se u<br />
proces.<br />
Otapanjem u vodi daje slabu amonijevu lužinu.<br />
NH3 + H2O → NH4OH<br />
Kao i svaka ba<strong>za</strong> amonijak s kiseli<strong>na</strong>ma tvori soli.<br />
NH3 + HCl → NH4Cl<br />
NH3 + HNO3 → NH4NO3<br />
2 NH3 + H2SO4 → (NH4)2SO4<br />
Upotrebljava se <strong>za</strong> dobivanje praktički svih ostalih dušikovih spojeva (umjetnih gnojiva,<br />
boja, eksploziva, dušične kiseline itd.).<br />
Dušič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> služi <strong>za</strong> dobivanje eksploziva, lijekova, umjetnih gnojiva itd.<br />
Proizvodi se iz amonijaka. Najprije se amonijak katalitički spali (oksidira).<br />
4NH3 + 5O2 → 4NO + 6H2O<br />
Dalje se dušikov(II) oksid spontano oksidira.<br />
2NO + O2 → 2NO2<br />
Zatim se dušikov(IV) oksid apsorbira u vodi.<br />
3NO2 + H2O → 2HNO3 + NO<br />
35
Oslobođeni dušikov(II) oksid vraća se u proces. Ovim postupkom dobiva se HNO3 masenog<br />
udjela do 60 %, a 96 - 98 %-t<strong>na</strong> HNO3 dobiva se destilacijom 60 %-tne. Dušič<strong>na</strong><br />
kiseli<strong>na</strong> vrlo je jaka mineral<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> s<strong>na</strong>žnog oksidativnog djelovanja, npr. reagira s<br />
bakrom razrijeđe<strong>na</strong> i koncentrira<strong>na</strong>.<br />
36<br />
3Cu + 8HNO3 → 3Cu(NO3)2 + 2NO + 4H2O<br />
Cu + 4HNO3 → Cu(NO3)2 + 2NO2 + 2H2O<br />
Soli dušične kiseline su nitrati, npr. amonijev nitrat, NH4NO3, <strong>na</strong>trijev nitrat,<br />
NaNO3 itd. Dušikovi spojevi ne<strong>za</strong>obila<strong>za</strong>n su sastojak umjetnih gnojiva. Najčešća dušič<strong>na</strong><br />
gnojiva su urea NH2CONH2 i amonijev nitrat NH4NO3.<br />
Fosfor<br />
Fosfor gori <strong>na</strong> zraku dajući fosforov(III) oksid i fosforov(V) oksid.<br />
P4 + 3O2 → P4O6<br />
P4 + 5O2 → P4O10<br />
Fosforov(V) oksid se otapa u vodi dajući fosfornu kiselinu.<br />
P4O10 + 6H2O → 4H3PO4<br />
Soli fosforne kiseline su fosfati. Najčešće se upotrebljavaju kao umjet<strong>na</strong> gnojiva. Fosfor<strong>na</strong><br />
gnojiva se <strong>na</strong>jčešće dobivaju iz netopljivog minerala fosforita Ca3(PO4)2, kemijskom<br />
obradom s H2SO4, čime <strong>na</strong>staju topljivi superfosfat, Ca(H2PO4)2⋅H2O + CaSO4⋅2H2O ili<br />
trostruki superfosfat 3Ca(H2PO4)2⋅H2O.<br />
UGLJIKOVA SKUPINA ELEMENATA<br />
Ugljik, C, silicij, Si, germanij, Ge, kositar, Sn, olovo, Pb.<br />
U prirodi se javljaju u spojevima, a ugljik još i u organskim spojevima te elementaran.<br />
Atomi eleme<strong>na</strong>ta ove skupine imaju četiri elektro<strong>na</strong> u <strong>za</strong>dnjoj ljusci. Svoju stabilnu<br />
elektronsku konfiguraciju mogu ostvariti kovalentnim ve<strong>za</strong>ma, a kositar i olovo i ionskim.<br />
Ugljik<br />
Najčešći spojevi ugljika u prirodi su karbo<strong>na</strong>ti. U čistom obliku atomi ugljika<br />
mogu se ve<strong>za</strong>ti <strong>na</strong> dva <strong>na</strong>či<strong>na</strong> i <strong>za</strong>to se ugljik pojavljuje u dvije alotropske modifikacije<br />
kao dijamant i kao grafit. U kristalu dijamanta svaki atom ugljika pove<strong>za</strong>n je s četiri<br />
kovalentne veze s četiri susjed<strong>na</strong> atoma ugljika. Kovalentne veze svakog atoma ugljika<br />
usmjerene su prema četiri ugla tetraedra. U kristalu grafita svaki je atom ugljika pove<strong>za</strong>n s<br />
s tri ugljikova atoma jednostrukim kovalentnim ve<strong>za</strong>ma tvoreći tako slojeve s velikim<br />
brojem šesterokuta. Po jedan elektron svakog atoma nije čvrsto ve<strong>za</strong>n, već su relativno<br />
slobodni (delokalizirani) i pripadaju cijelom sloju atoma ugljika. Zato grafit vodi<br />
električnu struju. Između slojeva u kristalu grafita vladaju slabe van der Waalsove sile.
Gorenjem ugljika fosilnih goriva uz dovoljnu količinu kisika <strong>na</strong>staje ugljikov dioksid,<br />
a redukcijom ugljikovog dioksida užarenim ugljikom <strong>na</strong>taloženim u pećima <strong>na</strong>staje<br />
ugljikov monoksid.<br />
C + O2 → CO2<br />
CO2 + C → 2CO<br />
Ugljikov dioksid je plin teži od zraka, ne gori ni ne podržava gorenje, neotrovan<br />
je i sadržan u pjenušavim pićima dajući im kiselkast okus jer njegovim otapanjem <strong>na</strong>staje<br />
ugljič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>.<br />
CO2 + H2O H2CO3 Ugljič<strong>na</strong> je kiseli<strong>na</strong> slaba kiseli<strong>na</strong>. Tvori soli karbo<strong>na</strong>te (Na2CO3) i hidrogenkarbo<strong>na</strong>te<br />
(NaHCO3).<br />
Ugljikov monoksid je, <strong>za</strong> razliku od ugljikovog dioksida, plin nešto lakši od<br />
zraka i otrovan je. Djeluje kao krvni otrov vezujući se <strong>na</strong> hemoglobin 200 - 300 puta brže<br />
od kisika čime onemogućuje opskrbu stanica organizma kisikom. Koristi se kao gorivo,<br />
kao redukcijsko sredstvo i u organskim sinte<strong>za</strong>ma. Sastojak je vodenog pli<strong>na</strong>.<br />
Silicij<br />
Silicij se <strong>na</strong>lazi u sastavu većine stije<strong>na</strong>. Maseni udjel silicija u Zemljinoj kori<br />
odmah je i<strong>za</strong> kisikovog. Silicij i germanij su slabi vodiči električne struje. Namjernim<br />
onečišćenjem silicija atomima s tri ili s pet elektro<strong>na</strong> u <strong>za</strong>dnjoj ljusci povećavamo njihovu<br />
vodljivost <strong>na</strong> dva različita <strong>na</strong>či<strong>na</strong> pa imamo p-poluvodiče i n-poluvodiče, tj. p- i nvodljivost.<br />
Uobičajeno, silikati su alkalijske soli silikatnih kiseli<strong>na</strong>, npr. Na2SiO3, Na2Si2O5.<br />
Vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong> <strong>na</strong>trijevog silikata sadrži ione silikatne kiseline, H2SiO4 2− koji mogu<br />
polimerizirati, (H2SiO3)n u vrpce, slojeve ili trodimenzio<strong>na</strong>lne mreže oslobađajući vodu.<br />
Odgovarajući broj katio<strong>na</strong> uvijek neutraliziraju preostali <strong>na</strong>boj. Ko<strong>na</strong>čni produkt<br />
polimeri<strong>za</strong>cije ne sadrži vodik, (SiO2)n i poz<strong>na</strong>t je pod <strong>na</strong>zivom silikagel. Svoja dobra<br />
adsorpcijska svojstva duguje izuzetnoj poroznosti, odnosno velikoj površini. Silikoni su<br />
visoko polimerizirani spojevi lančaste ili prste<strong>na</strong>ste strukture opće formule (R2SiO)n u<br />
kojima atome silicija povezuje kisik, a preostale dvije veze silicija ostvaruju su s<br />
organskim skupi<strong>na</strong>ma.<br />
METALI<br />
Samo mali broj metala <strong>na</strong>lazimo u prirodi u elementarnom stanju (bakar,<br />
srebro, zlato, plati<strong>na</strong>, nikal, itd). To su uglavnom plemeniti metali. Ostali metali se<br />
javljaju u spojevima, <strong>na</strong>jčešće kao sulfidi, sulfati, oksidi, hidroksidi ili karbo<strong>na</strong>ti. Te<br />
spojeve <strong>na</strong>zivamo minerali, a osnovni su sastojci ruda.<br />
Metali uglavnom kristaliziraju tako da svaki atom bude okružen sa što većim<br />
brojem atoma <strong>na</strong> što manjoj udaljenosti. Atomi metala međusobno se povezuju slično<br />
kovalentnoj vezi s tom razlikom da jedan kristal metala možemo promatrati kao jednu<br />
37
molekulu. Jezgra jednog atoma djeluje <strong>na</strong> više elektro<strong>na</strong> drugih, prije svega susjednih<br />
atoma. U sustavu kakav je kristal metala ima puno elektronskih orbitala, energijskih nivoa<br />
koje tvore veze, metalne veze. Neki nivoi su popunjeni elektronima, a neki su prazni.<br />
Energijski nivoi sličnih energija tvore vrpce nivoa. Energijski nivoi popunjeni<br />
elektronima tvore valentne vrpce, a prazni energijski nivoi tvore vodljive vrpce.<br />
Vodiči struje imaju valentne (elektronima popunjene) vrpce toliko sličnih energija<br />
vodljivim (praznim vrpcama kojima se elektroni mogu gibati kroz kristal pod utjecajem<br />
vanjskog električnog polja) da elektroni praktički bez energijske <strong>za</strong>preke prelaze iz<br />
valentnih vrpca u vodljive vrpce. Izolatori imaju veliku energijsku razliku između<br />
valentnih i vodljivih vrpca tako da elektroni ne mogu savladati tu energijsku <strong>za</strong>preku i<br />
prijeći iz valentnih u vodljive vrpce, a to z<strong>na</strong>či da ne mogu voditi struju. Poluvodiči imaju<br />
takve energijske razlike, energijske <strong>za</strong>preke između valentnih i vodljivih vrpca da ih samo<br />
manji broj elektro<strong>na</strong> može savladati <strong>za</strong> razliku od vodiča pa je time i električ<strong>na</strong> vodljivost<br />
manja nego kod vodiča.<br />
Zajedničke osobine metala su i velika električka i termička vodljivost, metalni<br />
sjaj, kovkost i podatnost razvlačenju.<br />
Legure ili slitine su čvrste otopine ili intermetalni spojevi metala sačinjeni sa<br />
svrhom da se dobiju materijali drukčijih, željenih svojstava različitih od svojstava metala<br />
koji čine slitinu. Legure se dobivaju taljenjem smjese metala ili tako da se smjesa metala u<br />
prahu jako tlači u kalupima i <strong>za</strong>grijava do temperature blizu tališta smjese (sinter materijali).<br />
Legiranjem se mijenjaju i kemijska i mehanička svojstva metala, npr. duraluminij,<br />
legura aluminija (93 - 95 % Al) s dodatkom bakra, magnezija i manga<strong>na</strong> ima manju<br />
gustoću i puno veću tvrdoću od aluminija, ali <strong>za</strong>to brže korodira od aluminija.<br />
ALKALIJSKI I ZEMNOALKALIJSKI METALI<br />
Alkalijski metali su: litij, Li, <strong>na</strong>trij, Na, kalij, K, rubidij, Rb, cezij, Cs, francij, Fr,<br />
a zemnoalkalijski su: berilij, Be, magnezij, Mg, kalcij, Ca, stroncij, Sr, barij, Ba, radij, Ra.<br />
Alkalijski metali postižu stabilnu elektronsku konfiguraciju otpuštanjem jednog<br />
elektro<strong>na</strong> vanjske ljuske, a zemnoalkalijski otpuštanjem dvaju elektro<strong>na</strong> vanjske ljuske.<br />
Kako otpuštaju tako malo elektro<strong>na</strong> atomi ovih metala <strong>za</strong> to trebaju uložiti malu energiju<br />
što z<strong>na</strong>či da imaju malu energiju ioni<strong>za</strong>cije i da su jako reaktivni.<br />
Najz<strong>na</strong>čajniji spoj ovih metala je <strong>na</strong>trijev klorid, NaCl. Nalazimo ga u moru<br />
kojem daje slanost, ali i u <strong>na</strong>slagama u Zemljinoj kori kao kamenu sol. Služi <strong>za</strong> dobivanje<br />
klora, <strong>na</strong>trijeva hidroksida, sode itd. tako i <strong>na</strong>trija i to elektrolizom njegove taline <strong>na</strong>jčešće<br />
u Downsovoj ćeliji.<br />
38<br />
K(−): Na + + e − → Na<br />
A(+):2Cl − → Cl2 + 2e −<br />
Natrijev karbo<strong>na</strong>t, Na2CO3 ili soda je otrov<strong>na</strong>, bijela, čvrsta tvar. Upotrebljava<br />
se <strong>za</strong> proizvodnju papira, stakla, sredstava <strong>za</strong> pranje, boja itd.<br />
Proizvodi se postupkom po Solvayu. Prženjem vapnenca <strong>na</strong>jprije se dobiju živo<br />
vapno i ugljikov(IV) oksid.<br />
CaCO3 → CaO + CO2
U <strong>na</strong>trijevom kloridom <strong>za</strong>sićenu vodenu otopinu uvodi se amonijak pa uz ione Na + i Cl − u<br />
vodi imamo i amonijeve ione i OH − .<br />
NH3 + H2O → NH4 + + OH −<br />
Već dobiveni CO2 u dodiru s tom otopinom reagira.<br />
OH − + CO2 → HCO3 − .<br />
Od kombi<strong>na</strong>cija io<strong>na</strong> koja je u otopini <strong>na</strong>stat će i istaložit će se <strong>na</strong>jmanje topljiva sol. U<br />
ovom slučaju to je <strong>na</strong>trijev hidrogenkarbo<strong>na</strong>t.<br />
Na + + Cl − + NH4 + + HCO3 − → NaHCO3 + NH4 + + Cl −<br />
Filtracijom odvojeni NaHCO3 se žari i dobije soda.<br />
2NaHCO3 → Na2CO3 + CO2 + H2O<br />
Dobiveni CO2 vraća se u proces. Iz otopine amonijeva klorida regenerira se amonijak i<br />
vraća u proces.<br />
2NH4Cl + Ca(OH)2 → 2NH3 + CaCl2 + 2H2O<br />
Gašeno vapno ili kalcijev hidroksid dobiva se gašenjem, reakcijom s vodom, već dobivenog,<br />
živog vap<strong>na</strong>.<br />
CaO + H2O → Ca(OH)2<br />
Natrijev hidroksid, NaOH, bijela, čvrsta, vrlo higroskop<strong>na</strong> tvar koja <strong>na</strong>gri<strong>za</strong><br />
organske tvari. Upotrebljava se u proizvodnji sapu<strong>na</strong>, papira, aluminija, lijekova itd. To je<br />
jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>jjačih ba<strong>za</strong>, tj. u vodi potpuno disocira. Dobiva se elektrolizom koncentrirane<br />
vodene otopine <strong>na</strong>trijeva klorida.<br />
K(−): 2H2O + 2e − → H2 + 2OH −<br />
A(+):2Cl − → Cl2 + 2e −<br />
Na katodi se reduciraju molekule vode, a ne ioni <strong>na</strong>trija jer je <strong>za</strong> tu reakciju potrebno<br />
manje energije. Katodni i anodni prostor odvojeni su polupropusnom mebranom da se<br />
ioni <strong>na</strong>trija mogu <strong>na</strong>kupljati u katodnom prostoru uz OH − . Iz te vodene otopine NaOH,<br />
čvrsti NaOH se dobiva uparavanjem.<br />
Kalcijev karbo<strong>na</strong>t, CaCO3 u prirodi javlja u različitim oblicima, kao vapne<strong>na</strong>c,<br />
kalcit itd. U poglavlju o vodi opisali smo kako se prolaskom kišnih kapi kroz zrak u njoj<br />
otapa ugljični dioksid dajući ugljičnu kiselinu koja dolaskom <strong>na</strong> stijene otapa kalcijev<br />
karbo<strong>na</strong>t dajući kalcijev hidrogenkarbo<strong>na</strong>t koji je topljiv u vodi i koji s vodom odlazi u<br />
podzemlja. Tu se događa obratan proces.<br />
Ca(HCO3)2 → CaCO3 + CO2 + H2O<br />
Voda i ugljikov dioksid ispare, a iskristalizirani kalcijev karbo<strong>na</strong>t gradi stalaktite, stalagmite<br />
i slično.<br />
39
U opisu dobivanja <strong>na</strong>trijevog karbo<strong>na</strong>ta opisano je dobivanje živog, CaO i iz<br />
njega gašenog vap<strong>na</strong>, Ca(OH)2, a kao počet<strong>na</strong> sirovi<strong>na</strong> služio je CaCO3. Gašeno vapno<br />
dio je svake žbuke. Tijekom očvršćivanja žbuke gašeno vapno reagira s ugljikovim<br />
dioksidom dajući kalcijev karbo<strong>na</strong>t.<br />
40<br />
Ca(OH)2 + CO2 → CaCO3<br />
Gips, CaSO4⋅2H2O, kao mineral javlja se u <strong>na</strong>slagama u prirodi.<br />
TEHNIČKI VAŽNI METALI<br />
Aluminij<br />
Zbog svojih dragocjenih svojstava, aluminij je u kratkom vremenu postao važan<br />
metal. Proizvodi se iz boksita. Odvajanjem primjesa iz boksita dobije se čisti aluminijev<br />
oksid ili glinica. Čisti aluminij dobiva se elektrolizom taline glinice.<br />
taljenje Al2O3 → 2Al 3+ + 3O 2−<br />
K(−): 4Al 3+ + 12e − → 4Al<br />
A(+): 6O 2− → 3O2 + 12e −<br />
Grafit<strong>na</strong> anoda reagira s kisikom dajući ugljikov(IV) oksid.<br />
Sam aluminij je amfoteran element kao i njegov hidroksid (reagiraju i s kiseli<strong>na</strong>ma<br />
i s luži<strong>na</strong>ma).<br />
2Al + 6HCl → 2AlCl3 + 3H2<br />
2Al + 2OH − + 6H2O → 2Al(OH)4 − + 3H2<br />
Al(OH)3 + 3HCl → AlCl3 + 3H2O<br />
Al(OH)3 + OH − → Al(OH)4 −<br />
Aluminij je postojan <strong>na</strong> atmosferske utjecaje jer mu se <strong>na</strong> površini stvori tanki<br />
sloj oksida koji ga štiti. Postupak oksidacije površinskog sloja može se izvoditi<br />
postupkom elektrolitičke oksidacije, tj. eloksiranja.<br />
Legure aluminija kod kojih se poboljšavaju ljev<strong>na</strong> svojstva, tzv. ljevne legure<br />
<strong>na</strong>staju dodatkom aluminiju manjih količi<strong>na</strong> silicija, bakra i/ili magnezija. Kovne se<br />
legure dobivaju dodatkom bakra, magnezija, manga<strong>na</strong>, a mogu sadržavati i cinka i nikla.<br />
Za duraluminij vidi legure općenito.<br />
Željezo<br />
Željezo je <strong>na</strong>jvažniji metal. Bez njega ne bi bilo života jer mu u procesima<br />
metabolizma pripada centralno mjesto, sudjeluje u izgradnji hemoglobi<strong>na</strong> itd. Javlja se<br />
kao α, γ i δ željezo, <strong>za</strong>visno koju kristalnu strukturu poprimi. Najvažnije rude želje<strong>za</strong> su<br />
magnetit Fe3O4 i hematit Fe2O3.<br />
Dobiva se u procesima u visokoj peći koja se puni <strong>na</strong>izmjenično slojevima koksa<br />
i rude s dodacima. Vrući zrak obogaćen kisikom upuhuje se s donje strane peći, pali koks<br />
i pokreće time niz reakcija:
C + O2 → CO2<br />
C + CO2 → 2CO<br />
Fe2O3 + 3CO → 2Fe + 3CO2<br />
Rastaljeno sirovo željezo skuplja se <strong>na</strong> dnu peći.<br />
Željezo je podložno i kemijskom i elektrokemijskom <strong>na</strong>gri<strong>za</strong>nju, tj. koroziji.<br />
Kemijska korozija uvjetova<strong>na</strong> je <strong>na</strong>gri<strong>za</strong>njem želje<strong>za</strong> agresivnim tvarima, npr. oštećenja<br />
željeznih cjevovoda prolaskom klora kroz njih. Elektrokemijska korozija uzrokova<strong>na</strong> je<br />
<strong>na</strong>stajanjem galvanskog članka <strong>na</strong> površini želje<strong>za</strong>, npr. hrđanje, gdje je katoda vlažno<br />
mjesto <strong>na</strong> željezu s većom koncentracijom kisika, a anoda drugo mjesto <strong>na</strong> istom komadu<br />
želje<strong>za</strong> <strong>na</strong> kojem je koncentracija kisika manja. Na anodi se otapa željezo, a <strong>na</strong> katodi<br />
kisik reagira s vodom.<br />
K(−): Fe → Fe 3+ + 3e −<br />
A(+): O2 + 2H2O + 4e − → 4OH −<br />
Zaštita želje<strong>za</strong> od korozije postiže se dodavanjem inhibitora anodnih ili<br />
katodnih rakcija, katodnom <strong>za</strong>štitom, galvani<strong>za</strong>cijom (pocinčavanje, kromiranje itd) ili<br />
premazima koji onemogućuju kontakt želje<strong>za</strong> s kisikom. Željezo koje se želi <strong>za</strong>štiti<br />
katodnom <strong>za</strong>štitom spoji se s velikim komadom manje plemenita metala, metala<br />
elektronegativnijeg redukcijskog potencijala (npr. magnezija) tako da će se u procesu<br />
korozije otapati magnezij, a ne željezo.<br />
Željezo se legira u ugljične i legirane čelike kojih ima preko tisuću vrsta. Čelici<br />
se odlikuju velikom tvrdoćom, žilavošću, elastičnošću, otpornošću <strong>na</strong> koroziju itd.<br />
Bakar<br />
Bakar je metal karakteristične crvene boje te izuzetan vodič električne struje i<br />
topline. Stabilnu elektronsku konfiguraciju postiže otpuštanjem jednog ili dva elektro<strong>na</strong> u<br />
ionskoj vezi.<br />
U prirodi se bakar javlja elementaran, ali se <strong>na</strong>jviše javlja u obliku sulfidnih ruda,<br />
halkopirita, CuFeS2, halkozi<strong>na</strong>, Cu2S i koveli<strong>na</strong>, CuS. Količi<strong>na</strong> bakra u rudama je male<strong>na</strong><br />
pa se rude <strong>na</strong>jprije moraju koncentrirati da bi se <strong>za</strong>tim pržile.<br />
8CuFeS2 + 11O2 → 4(Cu2S + FeS) + 2Fe2O3 + 8SO2<br />
Produkt dobiven prženjem pomiješa se s koksom i kremenim pijeskom pa se tali.<br />
Fe2O3 + C + 2SiO2 → 2FeSiO3 + CO<br />
Tali<strong>na</strong> željezovog(II) silikata je troska koja pliva <strong>na</strong> talini bakrovog(I) i željezovog(II)<br />
sulfida. Tali<strong>na</strong> sulfida, “bakre<strong>na</strong>c” odvoji se od troske i propuhuje zrakom uz dodatak<br />
kremenog pijeska pri čemu se oksidira sav sumpor ve<strong>za</strong>n <strong>za</strong> željezo, a željezo prelazi u<br />
trosku.<br />
2FeS + 3O2 + 2SiO2 → 2FeSiO3 +2SO2<br />
Nakon uklanjanja troske <strong>na</strong>stavi se proces oksidacije sulfida dok jedan dio bakrovog(I)<br />
sulfida ne prijeđe u bakrov(I) oksid.<br />
41
42<br />
2Cu2S + 3O2 → 2Cu2O + 2SO2<br />
Tada međusobno reagiraju bakrov(I) sulfid i bakrov(I) oksid dajući sirovi ili blister-bakar.<br />
Cu2S + 2Cu2O → 6Cu + SO2<br />
Ako <strong>na</strong> raspolaganju imamo karbo<strong>na</strong>tnu ili oksidnu rudu onda se samo karbo<strong>na</strong>t<strong>na</strong><br />
ruda prevede grijanjem u oksid <strong>na</strong>kon čega se oksid reducira koksom dajući između<br />
ostalog i sirovi bakar.<br />
Cu2(OH)2CO3 → 2CuO + H2O + CO2<br />
CuO + C → Cu + CO<br />
Sirovi bakar se pročišćava elektrolitičkom rafi<strong>na</strong>cijom u kojoj je anoda od sirovog<br />
bakra, katoda od tankog čisto bakrenog lima, a kao elektrolit služi otopljen bakrov(II)<br />
sulfat.<br />
A(+): Cu (sirovi) → Cu 2+ + 2e −<br />
K(−): Cu 2+ + 2e − → Cu (čisti)<br />
Mjedi su u osnovi legure bakra i cinka. Mogu se dodavati i neki drugi metali da<br />
bi se poboljšala pojedi<strong>na</strong> želje<strong>na</strong> svojstva. Mjedi imaju veću čvrstoću i otpornost <strong>na</strong><br />
koroziju od bakra ili cinka. Bronce su legure bakra i kositra. Odlikuju se velikom čvrstoćom<br />
i tvrdoćom te visokom otpornošću <strong>na</strong> koroziju. Postoje i druge legure bakra, npr.<br />
novo srebro i konstatan.<br />
Kompleksni spojevi prijelaznih metala<br />
Kompleksni spojevi su spojevi koji u svojoj složenoj strukturi imaju dvije, četiri,<br />
pet i šest, a rjeđe više molekula vode, molekula amonijaka itd., io<strong>na</strong> ili drugih skupi<strong>na</strong><br />
koje pravilno okružuju središnji atom, atom prijelaznog elementa. Ponekad je to jed<strong>na</strong><br />
veća molekula takve strukture da se oko atoma prijelaznog metala <strong>na</strong>đu pravilno<br />
raspoređene njene pojedine skupine atoma. Molekule, ioni i ostale skupine koji se vežu <strong>na</strong><br />
atom prijelaznog elementa svojim nepodijeljenim elektronskim parom zovemo ligandi.<br />
Poz<strong>na</strong>tiji primjeri kompleksnih spojeva su žuta krv<strong>na</strong> sol ili kalijev heksacijanoferat(II),<br />
K4[Fe(CN)6], tetraakvabakrov(II) sulfat monohidrat, [Cu(H2O)4] 2+ SO4 2− H2O,<br />
tetrakarbonilnikal(0), [Ni(CO)4], itd.<br />
KEMIJA I OKOLIŠ<br />
Da<strong>na</strong>šnji život ne možemo <strong>za</strong>misliti bez mineralnih gnojiva, plastičnih masa i<br />
ostalih sintetičkih polimera, bez poluvodiča kao osnove elektronike, bez mnogih drugih<br />
blagodati koje su proizvod, između ostalog i kemije. No, ta pozitiv<strong>na</strong> stra<strong>na</strong> ima i svoju<br />
negativnu stranu. U težnji da što bolje živi, čovjek proizvodi sve više i sve brže što <strong>za</strong><br />
posljedicu ima da u okoliš dospijevaju neželjeni sporedni proizvodi i<strong>za</strong>zivajući neželjene<br />
posljedice <strong>za</strong> ljudsko zdravlje, bilo neposredno bilo posredno, bilo odmah bilo <strong>na</strong>k<strong>na</strong>dno.<br />
Neželjeni proizvodi mogu onečistiti i zrak i vodu i tlo.
ZRAK<br />
Zemljinu atmosferu možemo podijeliti <strong>na</strong> slojeve:<br />
• troposfera (0 do oko 12 km visine),<br />
• stratosfera (od oko 12 do oko 50 km),<br />
• mezosfera (od oko 50 do oko 80 km),<br />
• termosfera ili ionosfera (od oko 80 do oko 800 km).<br />
U troposferi se odvija glavni dio procesa kruženja vode u prirodi jer sadrži skoro<br />
svu atmosfersku vodu. U njoj su sva zrač<strong>na</strong> strujanja jaka. U stratosferi se apsorbira<br />
<strong>na</strong>jveći dio ultraljubičastog (UV) zračenja <strong>za</strong>tvorenim nizom kemijskih reakcija<br />
disocijacije i <strong>na</strong>stajanja molekula kisika i ozo<strong>na</strong> štiteći Zemlju od prevelikog zračenja.<br />
O2 → O + O (apsorpcija zračenja)<br />
O + O2 → O3 (oslobađanje topline)<br />
O3 → O2 + O (apsorpcija zračenja)<br />
O + O → O2 (oslobađanje topline)<br />
Za stratosferu je karakteristično vrlo slabo okomito strujanje što otežava miješanje troposfere<br />
i stratosfere.<br />
Tvari koje onečišćuju atmosferu su SO2, praši<strong>na</strong>, NOX, ugljikovodici, ugljikovi<br />
oksidi, klorirani ugljikovodici itd.<br />
Sumporov (IV) oksid, SO2 je glavni uzročnik <strong>na</strong>stajanja smoga i kiselih kiša od<br />
kojih masovno stradaju šume. Uzrokuje smetnje disanja, a također djeluje korozivno i<br />
kiselo. SO2 se lako oksidira kisikom iz zraka u SO3 koji se spaja s vlagom iz zraka dajući<br />
sumpornu kiselinu.<br />
SO2 + O2 → SO3 + O<br />
SO3 + H2O → H2SO4<br />
Reakciju ubr<strong>za</strong>vaju: UV zračenje kojeg apsorbira SO2 pa tako lakše stupa u reakciju;<br />
praši<strong>na</strong> koja sadrži ione prijelaznih metala koji kataliziraju reakciju oksidacije SO2; vlaga<br />
u kojoj se SO2 brže oksidira.<br />
Prašine kataliziraju niz kemijskih reakcija <strong>na</strong> njihovoj velikoj površini, a mogu i<br />
same sadržavati niz štetnih tvari <strong>za</strong> biljni i životinjski svijet.<br />
Dušikovi oksidi, NOX mogu s jedne strane sudjelovati u kemijskim reakcijama<br />
koje kao produkte mogu imati klorove radikale (uništavaju ozon u <strong>za</strong>štitnom dijelu atmosfere)<br />
i dušičnu kiselinu koja sudjeluje u <strong>na</strong>stajanju kiselih kiša. S druge strane u nižim<br />
dijelovima atmosfere mogu sudjelovati u reakcijama čiji su produkti kisikovi radikali koji<br />
stvaraju ozon, radikale i oksidirane produkte ugljikovodika ako ih ima u atmosferi.<br />
Oksidirani produkti ugljikovodika su formaldehid, acetaldehid, akrolein, peroksiacilnitrati<br />
(PAN) itd. Svi oni djeluju otrovno, npr. <strong>na</strong>dražuju oči, otežavaju disanje itd. Cijeli taj niz<br />
raeakcija oksidacije ugljikovodika <strong>za</strong>počinje apsorpcijom UV zračenja od strane molekule<br />
NO2.<br />
NO2 → NO + O (apsorpcija zračenja)<br />
43
Ugljikov(II) oksid oksidira se u atmosferi u ugljikov(IV) oksid koji je glavni<br />
nosilac efekta staklenika iako taj efekt omogućuju i veće količine meta<strong>na</strong>, vode, dušikovog(I)<br />
oksida, freoni i ozon. Naime, efekt staklenika je drugo ime <strong>za</strong> <strong>za</strong>grijavanje Zemlje.<br />
Površi<strong>na</strong> Zemlje i biljke apsorbiraju infra crveno zračenje sa Sunca koje dopre do njih i<br />
<strong>za</strong>grijavaju se. Jedan dio svoje topline zrače prema svemirskim prostranstvima, ali zbog<br />
svoje male topline ti su valovi sad drukčiji, većih su dulji<strong>na</strong> (12000 do 20000 nm), dulji<strong>na</strong><br />
koje apsorbiraju gore spomenute tvari pritom se <strong>za</strong>grijavajući i ne dopuštajući toplini<br />
odla<strong>za</strong>k u svemir što bi omogućilo hlađenje Zemlje.<br />
Klorirani ugljikovodici uzrokuju smanjenje količi<strong>na</strong> ozo<strong>na</strong> i to onog ozo<strong>na</strong> iz<br />
viših dijelova atmosfere, a koji <strong>na</strong>s štiti od prekomjernog UV zračenja što omogućuje<br />
činjenicu da ne budu sprženi svi živi organizmi <strong>na</strong> Zemlji. Apsorbirajući UV zračenje<br />
klorirani ugljikovodici disociraju i <strong>na</strong> klorove radikale koji ra<strong>za</strong>raju ozon. Jedan radikal<br />
klora može razoriti oko 100000 molekula ozo<strong>na</strong>.<br />
44<br />
CFCl3 → ⋅CFCl2 + ⋅Cl<br />
⋅Cl + O3 → ⋅ClO + O2<br />
⋅ClO + O → ⋅Cl + O2<br />
Reakcija se <strong>za</strong>ustavlja ve<strong>za</strong>njem klor radikala <strong>na</strong> ⋅H i oksiklor radikala <strong>na</strong> ⋅NO2.<br />
⋅Cl + ⋅H → HCl<br />
⋅ClO + ⋅NO2 → ClNO2<br />
Smanjenje onečišćenja zraka može se postići <strong>na</strong> različite <strong>na</strong>čine. Na primjer,<br />
smanjenje količi<strong>na</strong> sumporovog(IV) oksida <strong>za</strong> polovicu postižemo tako da u ložišta uglje<strong>na</strong><br />
ubacujemo vapne<strong>na</strong>c u prahu. Zbog visoke temperature dimnih plinova dolazi do<br />
termičke disocijacije kalcijeva karbo<strong>na</strong>ta, a <strong>na</strong>stali kalcijev oksid reagira sa SO2 dajući<br />
gips.<br />
CaCO3 → CaO + CO2<br />
2CaO + 2SO2 + O2 → 2CaSO4<br />
Smanjenje količi<strong>na</strong> dušikovih oksida postižemo tako da dušikove okside uvodimo u<br />
vodenu otopinu vodikovog peroksida u kojem se u nizu radikalskih reakcija oksidiraju do<br />
dušične kiseline koju <strong>za</strong>tim iskorištavamo.<br />
VODA<br />
Voda je temelj <strong>na</strong>stanka i održanja života i ničim se ne može <strong>za</strong>mijeniti. Moramo<br />
<strong>za</strong>štiti vodu mora, led, površinske i podzemne vode. Najugroženije su površinske i podzemne<br />
slatke vode jer su izložene <strong>na</strong>jvećem onečišćenju. U njih ispuštamo otpadne vode i<br />
to:<br />
• komu<strong>na</strong>lne otpadne vode koje sadrže razne mikroorganizme, detergente itd.;<br />
• industrijske otpadne vode koje mogu sadržavati sve što industrija proizvodi <strong>za</strong>jedno<br />
s međuproizvodima i sporednim, uglavnom neželjenim proizvodima raču<strong>na</strong>jući i njihove<br />
produkte raspada;
• otpadne vode iz poljoprivrede koje sadrže amonijak, sastojke umjetnih gnojiva, herbicide,<br />
pesticide itd.;<br />
• površinske otpadne vode <strong>na</strong>stale padali<strong>na</strong>ma, a koje sadrže <strong>na</strong>trijev klorid, <strong>na</strong>ftu i sve<br />
što padaline “pokupe” u zraku i po površini.<br />
Otpadne vode sadrže različite tvari različitog porijekla koje mogu biti više ili<br />
manje štetne <strong>za</strong> ljude, životinje, rječju <strong>za</strong> okoliš.<br />
Osnov<strong>na</strong> mjerila koja govore o stupnju onečišćenja su kemijska potreba kisika<br />
(KPK) i biološka potreba kisika (BPK5). Kemijska potreba kisika je količi<strong>na</strong> kisika koja<br />
je potreb<strong>na</strong> <strong>za</strong> kemijsku oksidaciju organskih i anorganskih sastojaka otpadnih voda dok<br />
je biološka potreba kisika o<strong>na</strong> količi<strong>na</strong> kisika koja je potreb<strong>na</strong> mikroorganizmima <strong>za</strong> petodnevnu<br />
razgradnju organskih tvari sadržanih u otpadnoj vodi.<br />
Čišćenje otpadnih voda može biti:<br />
• mehaničko,<br />
• kemijsko,<br />
• biološko.<br />
Mehaničkim se pročišćavanjem iz otpadnih voda uklanjaju suspendirane tvari<br />
veći ili manjih dimenzija. Veći komadi čvrstih tvari se uklanjaju različitim rešetkama <strong>na</strong><br />
kojima otpad ostaje dok se čvrste tvari manjih dimenzija mogu ukloniti različitim<br />
<strong>na</strong>činima taloženja i filtriranja.<br />
Kemijsko pročišćavanje otpadnih voda temelji se <strong>na</strong> kemijskim reakcijama<br />
kojima se tvar koja uzrokuje onečišćenje u otpadnoj vodi prevodi u manje štetne ili rjeđe,<br />
potpuno bezopasne tvari, npr. ra<strong>za</strong>ranje penicilinskih antibiotika sadržanih u otpadnoj<br />
vodi oksidacijom vodikovim peroksidom.<br />
Biološko pročišćavanje otpadnih voda temelji se <strong>na</strong> tome da tvari koje onečišćuju<br />
vodu postaju hra<strong>na</strong> odabranim mikroorganizmima. Na taj <strong>na</strong>čin mikroorganizmi uklanjaju<br />
nečist (polutante) iz otpadnih voda povećavajući svoju biomasu rastom i razmnožavanjem.<br />
Biološko pročišćavanje u ovisnosti o vrsti mikroorgani<strong>za</strong>ma može biti aeroban<br />
ili a<strong>na</strong>eroban proces. Aerobne vrste mikroorgani<strong>za</strong>ma <strong>za</strong> svoj rast trebaju kisik, a a<strong>na</strong>erobne<br />
ne, već ih kisik čak ubija. Glavni produkt aerobnih procesa je velika količi<strong>na</strong><br />
biomase, tzv. aktivnog mulja koji se <strong>na</strong>juspješnije rješava tako da se kao i ostali organski<br />
otpad kompostira, tj. vrenjem (fermentacijom) prevede u kompost, vrstu gnojiva. A<strong>na</strong>erobnim<br />
procesima glavni produkt je bioplin, energent koji se sastoji <strong>na</strong>jvećim dijelom od<br />
meta<strong>na</strong>, a manjim dijelom može sadržavati dušik, ugljikov(IV) oksid ili sumporovodik.<br />
TLA<br />
Tlo je rahli dio Zemljine kore <strong>na</strong>stao raspadanjem ili usitnjavanjem kamenite<br />
podloge i organskih tvari biljnog i životinjskog podrijetla. U hladnim i vlažnim<br />
klimatskim područjima <strong>na</strong>jčešće su vrste tla podzoli, u kojima su isprane pojedine tvari iz<br />
površinskog sloja. U vlažnim i toplim klimatskim područjima osim ispiranja površinskog<br />
dijela z<strong>na</strong>čaj<strong>na</strong> je prisutnost oksida metala zbog čega imamo smeđa i crve<strong>na</strong> laterit<strong>na</strong> tla.<br />
U polusuhim krajevima u kojima se <strong>na</strong> površini, zbog brzog isparavanja, pojavljuju lako<br />
topljive tvari, <strong>na</strong>jčešće soli, rasprostranje<strong>na</strong> su sla<strong>na</strong> tla. U pojedinim dijelovima svijeta<br />
vjetrovi su <strong>na</strong>nijeli velike količine prapora ili lesa, a rijeke velike količine aluvijalnog ili<br />
45
<strong>na</strong>plavnog tla. Najz<strong>na</strong>čajni je površinski sloj tla, debljine do 20-ak cm, koji je rastresitiji i<br />
koji sadrži više zraka, vlage i topline od ostalog dijela tla pa su u njemu <strong>na</strong>jintenzivniji<br />
procesi raspadanja organskih tvari, tj. stvaranja humusa, temeljne pretpostavke plodnosti<br />
tla.<br />
Tlo, uz vodu, je temelj razvoja biljnog i životinjskog svijeta. Stanište je mnogih<br />
organi<strong>za</strong>ma koji mogu živjeti u samom tlu, ali i <strong>na</strong> njemu. Čovjek nekontroliranim<br />
odlaganjem svakovrsnog otpada <strong>na</strong> neuređe<strong>na</strong> odlagališta, tzv. deponije ugrožava tlo, a<br />
time i sebe. Do da<strong>na</strong>s, <strong>na</strong>jbolja <strong>za</strong>štita tla postiže se pravilnim postupanjem s otpadom.<br />
Otpad treba <strong>na</strong>jprije razvrstati, npr. metalni otpad i to po vrstama metala, plastični otpad<br />
po vrstama plastike, otpadno staklo po vrstama stakla itd. do otpada koji se može biološki<br />
razgraditi. Metalni i plastični otpad, otpadno staklo i tome slično se treba reciklirati koliko<br />
je god to moguće, dio spaliti dobivajući energiju, a ostali dio <strong>za</strong>jedno s ostacima reciklaže,<br />
npr. pepelom od spaljivanja, odložiti <strong>na</strong> uređe<strong>na</strong> odlagališta. Biološki razgradiv otpad<br />
treba biološkom razgradnjom prevesti u kompost. I dobivanje energije spaljivanjem i<br />
dobivanje komposta su svojevrsni <strong>na</strong>čini reciklacije otpadnih tvari.<br />
Ono što je vjerojatno u ovom trenutku jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>jvažnijih stvari ne samo što se<br />
tiče onečišćenja tla već i svega ostalog je razvijanje svijesti o potrebi i nužnosti očuvanja<br />
okoliša, očuvanja <strong>na</strong>šeg planeta.<br />
UVOD U ORGANSKU KEMIJU<br />
Za razliku od neživih tvari, žive organizme u <strong>na</strong>jvećem dijelu izgrađuju ugljikovi<br />
spojevi i voda. Tako je maseni udio ugljika, vodika, kisika i dušika u živim organizmima<br />
čak 96 %. Ostali biogeni elementi su fosfor, sumpor, <strong>na</strong>trij, kalij, magnezij, kalcij i klor te<br />
još neki kojih ima u mikrokoliči<strong>na</strong>ma. Da<strong>na</strong>s se mnogi spojevi koje <strong>na</strong>lazimo u živim<br />
organizmima s uspjehom dobivaju i sintetskim putom, a mnogi se prirodni procesi industrijski<br />
opo<strong>na</strong>šaju.<br />
Dio kemije koji istražuje ugljikove spojeve, tradicio<strong>na</strong>lno <strong>na</strong>zvane organska<br />
<strong>kemija</strong>, u stvari je <strong>kemija</strong> ugljikovih spojeva.<br />
Nasta<strong>na</strong>k velikog broja ugljikovih spojeva omogućen je sposobnošću atoma<br />
ugljika da se međusobno vežu u velikom broju, jednostrukim, dvostrukim i trostrukim<br />
kovalentnim ve<strong>za</strong>ma, gradeći duže ili kraće, razgra<strong>na</strong>te ili nerazgra<strong>na</strong>te lance i prstenove.<br />
Kada se atomi ugljika međusobno povežu jednostrukim, dvostrukim ili trostrukim ve<strong>za</strong>ma<br />
svakom atomu ostaje još tri, dva ili jedan slobodan elektron koji se može spariti s elektronima<br />
drugih eleme<strong>na</strong>ta.<br />
46<br />
C C C C<br />
C C<br />
Ugljik je u spojevima četverovalentan, što je još jedan od faktora koji omogućuje ugljiku<br />
tvorbu tako velikog broja spojeva.
UGLJIKOVODICI<br />
Mnogi postojeći spojevi građeni su od ugljika i vodika pa se <strong>za</strong>jedničkim<br />
imenom zovu ugljikovodici.<br />
Ugljikovodici kod kojih su atomi međusobno tako pove<strong>za</strong>ni da čine jednostavne<br />
ili razgra<strong>na</strong>te lance zovu se aciklički ili alifatski ugljikovodici, a oni kod kojih su atomi<br />
ugljika pove<strong>za</strong>ni tako da čine makar jedan prsten u svojoj strukturi, <strong>na</strong>zivaju se ciklički ili<br />
prste<strong>na</strong>sti koji opet mogu biti aliciklički i aromatski. Skupinu aromatskih ugljikovodika<br />
zovemo još i areni. To je poseb<strong>na</strong> skupi<strong>na</strong> prste<strong>na</strong>stih spojeva, <strong>na</strong>jčešće sa šesteročlanim<br />
prstenovima koji se obično prikazuju <strong>na</strong>izmjeničnim jednostrukim i dvostrukim ve<strong>za</strong>ma, a<br />
svojstva im se razlikuju od svojstava ostalih ugljikovodika.<br />
ALKANI<br />
Ugljikovodici kod kojih su svi atomi ugljika međusobno pove<strong>za</strong>ni isključivo<br />
jednostrukim ve<strong>za</strong>ma <strong>na</strong>zivaju se alkani ili parafini. Iz istog razloga kažemo da su to i<br />
<strong>za</strong>sićeni ugljikovi spojevi.<br />
Najjednostavniji je alkan o<strong>na</strong>j koji u molekuli ima samo jedan atom ugljika<br />
ve<strong>za</strong>n s četiri atoma vodika, a to je metan. Kemijske veze u metanu usmjerene su u<br />
prostoru tako da <strong>za</strong>tvaraju tetraedarske kutove (109,5°C). Etan ima dva C-atoma i <strong>na</strong><br />
svakom C-atomu ve<strong>za</strong><strong>na</strong> još po tri atoma vodika. U etanu i njemu sličnim spojevima<br />
dolazi do mijenjanja položaja atoma vodika u prostoru u odnosu prema nepromijenjenom<br />
položaju C-atoma što je poz<strong>na</strong>to kao rotacija oko jednostruke kovalentne veze.<br />
Kad prikazujemo organske spojeve simbolima <strong>na</strong>jčešće se služimo slijedećim<br />
formulama:<br />
1)<br />
H H<br />
H<br />
C C<br />
H<br />
H H<br />
projekcijska struktur<strong>na</strong>;<br />
2) CH3CH3 kondenzira<strong>na</strong> struktur<strong>na</strong>;<br />
3) C2H6 molekulska (bruto);<br />
4) CH3 empirijska.<br />
Prikaz dijela homolognog ni<strong>za</strong> nerazgra<strong>na</strong>tih alka<strong>na</strong>, opće formule CnH2n+2, gdje<br />
je n broj atoma ugljika u molekuli:<br />
CH4 metan;<br />
CH3CH3 etan;<br />
CH3CH2CH3 propan;<br />
CH3CH2CH2CH3 butan;<br />
CH3CH2CH2CH2CH3 pentan;<br />
CH3CH2CH2CH2CH2CH3 (CH3(CH2)4CH3) heksan;<br />
CH3CH2CH2CH2CH2CH2CH3 (CH3(CH2)5CH3) heptan; itd.<br />
47
Homologni niz čini niz spojeva koji se razlikuju <strong>za</strong> metilensku, CH2 skupinu. U<br />
molekulama prvih triju članova iz ni<strong>za</strong> alka<strong>na</strong> atomi ugljika mogu se međusobno ve<strong>za</strong>ti<br />
samo <strong>na</strong> jedan <strong>na</strong>čin. Četiri atoma ugljika mogu se pove<strong>za</strong>ti <strong>na</strong> dva <strong>na</strong>či<strong>na</strong>:<br />
a pet <strong>na</strong> tri:<br />
48<br />
H 3CCH 2CH 2CH 3<br />
H 3CCH 2CH 2CH 2CH 3<br />
H 3CCHCH 2CH 3<br />
CH 3<br />
H 3CCHCH 3<br />
CH 3<br />
CH 3<br />
H3C C CH3 Spojevi koji imaju istu molekulsku (bruto) formulu a različite strukturne formule<br />
zovu se strukturni ili konstitucijski izomeri, pa <strong>za</strong> <strong>na</strong>vedene primjere kažemo da butan ima<br />
dva a pentan tri struktur<strong>na</strong> izomera.<br />
Nomenklatura alka<strong>na</strong><br />
Imenovanje alka<strong>na</strong> među<strong>na</strong>rodno je dogovoreno kao i imenovanje ni<strong>za</strong> drugih<br />
spojeva. Neka <strong>na</strong>jvažnija pravila su:<br />
- svako ime sadrži u sebi korijen koji se tvori <strong>na</strong> temelju grčkih brojeva, osim<br />
ime<strong>na</strong> prvih četiriju alka<strong>na</strong>;<br />
- <strong>na</strong>stavak <strong>na</strong> korijen <strong>za</strong> alkane je -an;<br />
- ako alkani imaju razgra<strong>na</strong>ti la<strong>na</strong>c ugljikovih atoma ime im se <strong>na</strong>jčešće određuje<br />
prema <strong>na</strong>jduljem nizu;<br />
- ako u molekuli postoje dva lanca s istim brojem C-atoma, ime im se određuje<br />
prema lancu <strong>na</strong> kojemu je ve<strong>za</strong>n veći broj alkilnih skupi<strong>na</strong>;<br />
- alkil je opći <strong>na</strong>ziv <strong>za</strong> ve<strong>za</strong>ne ugljikovodične skupine, a <strong>na</strong>zivi im se tvore<br />
pomoću odgovarajućeg korije<strong>na</strong> i <strong>na</strong>stavka -il, npr CH3- metil, CH3CH2- etil;<br />
- redni broj atoma ugljika određuje se tako da atom <strong>na</strong> koji je ve<strong>za</strong><strong>na</strong> alkil<strong>na</strong><br />
skupi<strong>na</strong> dobije što manji broj:<br />
- broj koji oz<strong>na</strong>čava mjesto alkila <strong>za</strong> osnovni la<strong>na</strong>c stavlja se ispred ime<strong>na</strong> alkila,<br />
a ako su <strong>na</strong> istom C-atomu ve<strong>za</strong><strong>na</strong> dva ista alkila, broj treba ponoviti;<br />
- ako u spoju ima više istih skupi<strong>na</strong>, njihov se broj oz<strong>na</strong>čava prefiksima di, tri,<br />
tetra itd. Evo redom primjera ime<strong>na</strong>, <strong>za</strong> gore <strong>na</strong>pisane spojeve, primjere strukturne izomerije:<br />
butan, 2-metilpropan;<br />
pentan, 2-metilbutan, 2,2-dimetilpropan.<br />
Fizička svojstva alka<strong>na</strong><br />
Prva četiri alka<strong>na</strong> su plinovi, alkani s više od 17 C-atoma su čvrste tvari, ostali<br />
tekućine (kapljevine). Otapaju se u mnogim organskim otapalima ali ne i u vodi.<br />
CH 3
Kemijska svojstva alka<strong>na</strong><br />
Alkani kemijski reagiraju s malim brojem tvari. Kad već stupaju u reakciju <strong>za</strong><br />
njih su karakteristične reakcije supstitucije (<strong>za</strong>mjene) gdje se jedan (ili više) atoma<br />
vodika iz molekule alka<strong>na</strong> <strong>za</strong>mijeni atomom druge vrste, npr.<br />
CH4 + Cl2 → CH3Cl + HCl.<br />
Zapaljeni, alkani dobro gore dajući u potpunom sagorijevanju CO2 i H2O, a u<br />
nepotpunom još i CO. Pirolizom uz katali<strong>za</strong>tor daju ugljik i vodik, npr.<br />
ALKENI<br />
t,<br />
kat<br />
CH 4 ⎯ ⎯→C<br />
+<br />
2H<br />
2<br />
Ugljikovodici kod kojih postoji bar jed<strong>na</strong> dvostruka ve<strong>za</strong>, opće formule CnH2n,<br />
zovu se alkeni ili olefini.<br />
Nomenklatura alke<strong>na</strong><br />
Korijenu ime<strong>na</strong> <strong>za</strong> alkane dodaje se <strong>na</strong>stavak -en koji oz<strong>na</strong>čava jednu dvostruku<br />
vezu među C-atomima (dvije dvostruke veze -dien, tri -trien). Osnovno ime razgra<strong>na</strong>tog<br />
alke<strong>na</strong> određuje se prema <strong>na</strong>jdužem lancu C-atoma koji sadrži dvostruke veze, a C-atomi<br />
se numeriraju tako da dvostruke veze dobiju <strong>na</strong>jmanje brojeve. Brojevi koji oz<strong>na</strong>čavaju<br />
položaj dvostrukih ve<strong>za</strong> pišu se ispred ime<strong>na</strong>. Uz to, sad i u buduće, važe prethod<strong>na</strong><br />
pravila nomenklatura drugih vrsta spojeva.<br />
Primjeri homolognog ni<strong>za</strong> alke<strong>na</strong>:<br />
CH2=CH2 eten,<br />
CH3-CH=CH2 propen,<br />
CH3-CH2-CH=CH2 1-buten itd.<br />
Rotacija oko dvostruke veze nije moguća pa kod alke<strong>na</strong> imamo pojavu prostorne<br />
izomerije, stereoizomerije.<br />
Primjer:<br />
CH 3<br />
C C<br />
H H<br />
CH 3<br />
Kemijska svojstva alke<strong>na</strong><br />
cis-2-buten<br />
CH 3<br />
H<br />
C C<br />
H<br />
CH 3<br />
trans-2-buten<br />
Alkeni su puno reaktivniji od alka<strong>na</strong> jer sadrže ne<strong>za</strong>sićene (dvostruke) veze.<br />
Izgaraju kao svi ostali ugljikovodici. Za njih su karakteristične reakcije adicije<br />
(pripajanja).<br />
49
Primjer:<br />
50<br />
CH3CH=CH2 + HCl → CH3CHClCH3 (2-klorpropan)<br />
U reakcijama adicije atom vodika adirat će se <strong>na</strong> o<strong>na</strong>j atom ugljika <strong>na</strong> kojem je<br />
već ve<strong>za</strong>no više atoma vodika (Markovnikov).<br />
ALKINI<br />
Skupi<strong>na</strong> ugljikovodika, opće formule CnH2n−2, čije molekule sadrže bar jednu<br />
trostruku vezu među C-atomima zovu se alkini.<br />
Nomenklatura alki<strong>na</strong><br />
U <strong>na</strong>zivima <strong>na</strong>stavak -in oz<strong>na</strong>čava jednu trostruku vezu među C-atomima. Sva<br />
pravila <strong>za</strong> alkane i alkene. Dio homolognog ni<strong>za</strong> alki<strong>na</strong>:<br />
Kemijska svojstva alki<strong>na</strong><br />
HC ≡ CH etin, HC ≡ C − CH3 propin, itd.<br />
Reaktivniji su (trostruka ve<strong>za</strong>!) od alke<strong>na</strong>. Karakteristične reakcije su reakcije adicije:<br />
HC ≡ CH + HCl → H2C = CHCl<br />
Reakcijom kalcijeva karbida s vodom dobija se etin, acetilen<br />
CaC2 + 2H2O → HC ≡ CH + Ca(OH)2<br />
UGLJIKOVODICI PRSTENASTE STRUKTURE<br />
Cikloalkani i cikloalkeni<br />
Zasićene cikličke (prste<strong>na</strong>ste) ugljikovodike, opće formule CnH2n, zovemo cikloalkanima.<br />
Prva četiri čla<strong>na</strong> homolognog ni<strong>za</strong> su spojevi s tri, četiri, pet i šest C-atoma u<br />
prstenu:<br />
ciklopropan ciklobutan ciklopentan cikloheksan<br />
gdje svaki vrh lika predstavlja C atom koji veze, koje nije ostvario s drugim atomima<br />
ugljika, ostvaruje s vodikom.<br />
Cikloalkeni su kao i cikloalkani ugljikovodici prste<strong>na</strong>ste građe s tom razlikom<br />
da u prstenu između ugljikovih atoma postoji jed<strong>na</strong> ili više dvostrukih ve<strong>za</strong>.
Areni - aromatski ugljikovodici<br />
ciklopropen ciklobuten ciklopenten cikloheksen<br />
Osim spominjanih ugljikovodika postoji i velika skupi<strong>na</strong> ugljikovodika čija se<br />
svojstva bitno razlikuju od svojstava ostalih ugljikovodika. To su areni, ugljikovodici koji<br />
u svom sastavu sadrže makar jednu benzensku jezgru, benzenski prsten C-atoma.<br />
Benzen, C6H6 je spoj u kojem je svaki atom ugljika u prstenu ve<strong>za</strong>n s dva<br />
susjed<strong>na</strong> atoma ugljika i van prste<strong>na</strong> s jednim atomom vodika kovalentnim ve<strong>za</strong>ma pomoću<br />
tri lokalizira<strong>na</strong> valent<strong>na</strong> elektro<strong>na</strong>. Po jedan elektron svakog C-atoma delokaliziran je;<br />
pa tih šest elektro<strong>na</strong> pripada svim atomima ugljika u prstenu. Simbolički<br />
ili ili<br />
Benzen ne pokazuje kemijska svojstva slič<strong>na</strong> alkenima. Npr. atomi vodika mogu<br />
se supstituirati drugim atomima ili skupi<strong>na</strong>ma atoma<br />
vodik<br />
+Br 2<br />
Br<br />
+ HBr<br />
Međutim, u posebnim uvjetima benzen može reagirati i kao alken, npr. adira<br />
+ 3H2<br />
t, kat<br />
Zbog takvog, dvojnog po<strong>na</strong>šanja benzen i njemu slični spojevi svrstani su u<br />
posebnu skupinu spojeva.<br />
Nomenklatura are<strong>na</strong> određe<strong>na</strong> je prema već opisanim pravilima <strong>za</strong> druge ugljikovodike,<br />
samo što se C-atomi u benzenskoj jezgri počnu brojiti od onog atoma <strong>na</strong> kojem<br />
se <strong>na</strong>lazi ve<strong>za</strong><strong>na</strong> skupi<strong>na</strong> čije je ime po abecedi prije. Međutim, da<strong>na</strong>s se još upotrebljavaju<br />
i njihova uobičaje<strong>na</strong> ime<strong>na</strong>, npr. <strong>za</strong> metilbenzen toluen.<br />
Ako su u benzenu supstituira<strong>na</strong> dva atoma vodika, <strong>na</strong>stali spoj (derivat benze<strong>na</strong>)<br />
dobiva u <strong>na</strong>zivu riječ orto, simbol o-, <strong>za</strong> položaje supstitue<strong>na</strong>ta 1, 2. Za položaje 1, 3<br />
dvaju supstitue<strong>na</strong>ta spoj u <strong>na</strong>zivu dobiva riječ meta, simbol m-. Za položaj 1, 4 riječ para,<br />
simbol p-.<br />
51
Primjeri:<br />
npr.<br />
NAFTA<br />
52<br />
metilbenzen ili toluen<br />
CH3 CH3 o-ksilen ili<br />
1, 2-dimetilbenzen<br />
CH 3<br />
H 3C<br />
CH 3<br />
m-ksilen ili<br />
1, 3-dimetilbenzen<br />
4<br />
5<br />
6<br />
3 2<br />
1<br />
CH 3<br />
CH 2CH 3<br />
1-etil-2-metilbenzen<br />
H 3C<br />
CH 3<br />
p-ksilen ili<br />
1, 4-dimetilbenzen<br />
Mnogi areni u prirodi dolaze kao spojevi s kondenziranim benzenskim jezgrama,<br />
<strong>na</strong>ftalen<br />
Nafta ili zemno ulje ubraja se među <strong>na</strong>jvažnije sirovine <strong>za</strong> proizvodnju gorivih<br />
tvari i mnogih spojeva bez kojih se ne bi mogla <strong>za</strong>misliti industrija i poljoprivreda.<br />
Sirova <strong>na</strong>fta je gusta, tam<strong>na</strong> tekući<strong>na</strong> gustoće 0,7 - 0,9 g/cm 3 . Po kemijskom<br />
sastavu <strong>na</strong>fta je smjesa ugljikovodika, od kojih <strong>na</strong>jviše sadrži alka<strong>na</strong> i cikloalka<strong>na</strong> a manje<br />
aromatskih ugljikovodika. Sastav <strong>na</strong>fte prilično varira, <strong>za</strong>visno o <strong>na</strong>lazištu. U proizvode<br />
određenih svojstava i <strong>na</strong>mjene, <strong>na</strong>fta se prerađuje frakcijskom destilacijom i krekiranjem.<br />
Frakcijskom destilacijom <strong>na</strong>fta se <strong>za</strong>grijavanjem razdvaja <strong>na</strong> pojedine frakcije<br />
(dijelove) koje sadrže skupine ugljikovodika bliskih vrelišta.<br />
Krekiranjem (cijepanjem) se teže frakcije <strong>na</strong>fte cijepaju <strong>na</strong> lakše komponente.<br />
Da<strong>na</strong>s se <strong>na</strong>jviše primjenjuje termokatalitičko krekiranje. To je postupak pri kojem se pri<br />
povišenoj temperaturi i tlaku uz katali<strong>za</strong>tor molekule viših ugljikovodika cijepaju u molekule<br />
nižih, uglavnom razgra<strong>na</strong>tih i ne<strong>za</strong>sićenih ugljikovodika.<br />
ORGANSKI SPOJEVI S KISIKOM<br />
To su skupine spojeva čije molekule, osim atoma ugljika i vodika, sadrže i atome<br />
kisika. Atom kisika u tim je spojevima kemijski ve<strong>za</strong>n jednostrukim kovalentnim ve<strong>za</strong>ma<br />
kao i u molekuli vode ili ve<strong>za</strong>n dvostrukom vezom <strong>na</strong> neki od atoma ugljika.
ALKOHOLI<br />
Zajednička je karakteristika alkohola, opće formule R-OH, da sadrže hidroksilnu<br />
skupinu (OH) ve<strong>za</strong>nu <strong>na</strong> C-atom.<br />
Skupine koje uvjetuju određeno kemijsko po<strong>na</strong>šanje <strong>na</strong>zivamo funkcio<strong>na</strong>lnim<br />
skupi<strong>na</strong>ma. Kod alkohola to je -OH skupi<strong>na</strong>.<br />
Postoje alkoholi s<br />
-jednom -OH grupom ili jednovalentni alkoholi, npr. CH3OH;<br />
-dvije -OH skupine ili dvovalentni, npr. HOCH2CH2OH;<br />
-tri -OH skupine ili trovalentni, npr. HOCH2CH(OH)CH2OH.<br />
Osim po broju hidroksilnih skupi<strong>na</strong> kemijska svojstva ovise i o njihovu položaju.<br />
Tako imamo primarne alkohole kod kojih <strong>na</strong> C-atomu nosiocu -OH skupine nije ve<strong>za</strong>n<br />
niti jedan ili samo jedan C-atom, CH3OH i CH3CH2OH itd; sekundarne alkohole kod<br />
kojih su <strong>na</strong> C-atomu nosiocu -OH skupine ve<strong>za</strong><strong>na</strong> dva C-atoma, CH3CH(OH)CH3, ili<br />
kraće (R)2CHOH; tercijarne alkohole, alkohole kod kojih su <strong>na</strong> C-atomu nosiocu -OH<br />
skupine ve<strong>za</strong><strong>na</strong> tri C-atoma, CH3C(CH3)(OH)CH3, ili kraće (R)3COH.<br />
Nomenklatura alkohola<br />
I kod alkohola postoje određe<strong>na</strong> među<strong>na</strong>rod<strong>na</strong> (IUPAC) pravila <strong>za</strong> tvorbu <strong>na</strong>ziva:<br />
- Kao osnov<strong>na</strong> struktura odabere se <strong>na</strong>jdulji la<strong>na</strong>c C-atoma <strong>na</strong> koji je ve<strong>za</strong><strong>na</strong> -OH<br />
skupi<strong>na</strong>.<br />
- La<strong>na</strong>c se numerira od onoga kraja koji je bliži -OH skupini.<br />
- Prisutnost -OH skupine oz<strong>na</strong>čava se u imenu dodavanjem <strong>na</strong>stavka -ol (<strong>za</strong><br />
jednu -OH skupinu, <strong>za</strong> dvije -diol, tri -triol itd.) osnovnom imenu ugljikovodika s istim<br />
brojem C-atoma.<br />
- Položaj svake -OH skupine oz<strong>na</strong>čava se brojem ispred <strong>na</strong>ziva alkohola.<br />
- Ostali supstituenti oz<strong>na</strong>čavaju se <strong>na</strong> isti <strong>na</strong>čin kao i kod ugljikovodika.<br />
Primjeri: CH3OH metanol, HOCH2CH2CH2OH 1,3-propandiol.<br />
Kemijska svojstva alkohola<br />
Alkoholi u vodi slabo disociraju:<br />
CH3OH + H2O → CH3O − + H3O +<br />
Kemijska reaktivnost alkohola uzrokova<strong>na</strong> je funkcio<strong>na</strong>lnom, hidroksilnom skupinom.<br />
S <strong>na</strong>trijem alkoholi reagiraju prema jed<strong>na</strong>džbi<br />
2ROH + 2Na → 2RONa + H2<br />
pri čemu <strong>na</strong>staju alkoksidi, npr. iz etanola <strong>na</strong>staje <strong>na</strong>trijev etoksid. S bromovodičnom<br />
kiselinom etanol reagira kako slijedi<br />
CH3CH2OH + HBr → CH3CH2Br + H2O<br />
53
Dobivanje alkohola<br />
54<br />
Metanol se može dobiti iz ugljikovog(II) oksida i vodika:<br />
t, p, kat<br />
CO2 + 2 H2 CH3OH Etanol se dobiva alkoholnim vrenjem (šećera):<br />
enzim<br />
C6H12O6 2CH3CH2OH + 2CO2<br />
ili sintetski adicijom vode <strong>na</strong> eten:<br />
FENOLI<br />
t, p, kat.<br />
H 2C<br />
= CH 2 + H 2O<br />
⎯⎯⎯→CH3CH<br />
2OH<br />
Fenoli su spojevi kod kojih je makar jed<strong>na</strong> hidroksil<strong>na</strong> skupi<strong>na</strong> ve<strong>za</strong><strong>na</strong> <strong>na</strong> ugljikov<br />
atom benzenske jezgre. Prvi, <strong>na</strong>jjednostavniji član toga ni<strong>za</strong> je hidroksibenzen ili<br />
fenol. Mnogi fenoli imaju trivijal<strong>na</strong> ime<strong>na</strong>.<br />
OH OH<br />
OH<br />
HO<br />
OH<br />
fenol katehol rezorcinol<br />
Fenoli imaju posve različita svojstva od alkohola. To su tekućine visokog vrelišta<br />
ili čvrste tvari karakteristič<strong>na</strong> mirisa. Sam fenol (karbol<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>) služio je kao prvi dezificijens.<br />
Fenol ima svojstva slabe kiseline koja su izraženija nego kod alkohola zbog<br />
djelovanja benzenske jezgre. Fenoli se upotrebljavaju u industriji kao sirovine <strong>za</strong><br />
proizvodnju lijekova, boja, plastičnih masa itd. U pokusima genetičara služi kao mutagen.<br />
Fenoli se dobivaju iz katra<strong>na</strong> kamenog uglje<strong>na</strong> i kemijski iz benze<strong>na</strong>:<br />
ETERI<br />
C6H6 + Cl2 → C6H5Cl + HCl<br />
C6H5Cl + 2NaOH → C6H5ONa + NaCl + H2O<br />
C6H5ONa + H + → C6H5OH + Na +<br />
Eteri su spojevi opće formule R-O-R', gdje R može ali ne mora biti jed<strong>na</strong>ko R',<br />
npr. CH3OCH3, CH3OCH2CH3 itd.<br />
Nomenklatura etera<br />
Uz ime alkilnih skupi<strong>na</strong> dolazi i <strong>na</strong>ziv eter. Za nevedene primjere ime<strong>na</strong> su<br />
redom: dimetil-eter, etil-metil-eter.
Svojstva etera<br />
Eteri u tekućem stanju dobra su organska otapala, <strong>na</strong>ročito <strong>za</strong> masti, ulja, voskove,<br />
smole i gume.<br />
Slabije su reaktivni od alkohola. Zapaljivi su, a pare su im u smjesi sa zrakom<br />
(kisikom) eksplozivne.<br />
ALDEHIDI I KETONI<br />
Funkcio<strong>na</strong>l<strong>na</strong> skupi<strong>na</strong> aldehida i keto<strong>na</strong> je polar<strong>na</strong> karbonil<strong>na</strong> skupi<strong>na</strong>,<br />
C O<br />
Ako se <strong>na</strong> karbonilnu skupinu veže makar jedan atom vodika, <strong>na</strong>staju aldehidi<br />
opće formule RCHO. Ako se <strong>na</strong> karbonilnu skupinu vežu samo alkilne skupine, <strong>na</strong>staju<br />
ketoni opće formule (R)2C=O, odnosno RCOR.<br />
Nomenklatura aldehida i keto<strong>na</strong><br />
Na osnovu ime<strong>na</strong>, određenu poz<strong>na</strong>tim <strong>na</strong>m pravilima, aldehidi dobivaju <strong>na</strong>stavak<br />
-al, a ketoni -on, npr., HCHO meta<strong>na</strong>l, CH3CH2CHO propa<strong>na</strong>l, odnosno, CH3COCH3,<br />
propanon, CH3CH2CH2COCH3 2-pentanon.<br />
Svojstva aldehida i keto<strong>na</strong><br />
Zbog polarnosti karbonilne skupine aldehidi i ketoni topljivi su u vodi.<br />
Meta<strong>na</strong>l ima karakterističan, oštar miris. Nagri<strong>za</strong> sluznicu. 30 do 40 % otopi<strong>na</strong><br />
meta<strong>na</strong>la u vodi <strong>na</strong>ziva se formalin. On ima antibakterijska svojstva.<br />
Aldehidi se relativno lako oksidiraju<br />
ali i reduciraju<br />
2RCHO + O2 → 2RCOOH,<br />
RCHO + H2 → RCH2OH.<br />
Ketoni su postojaniji prema oksidacijskim sredstvima, a njihovom redukcijom<br />
<strong>na</strong>staju sekundardni alkoholi.<br />
Dobivanje aldehida i keto<strong>na</strong><br />
Prije svega dobivaju se oksidacijom alkohola, i to, aldehidi oksidacijom primarnih<br />
alkohola<br />
2RCH2OH + O2 → 2RCHO + 2H2O,<br />
55
a ketoni oksidacijom sekundarnih alkohola<br />
56<br />
2<br />
R<br />
R<br />
CHOH<br />
+O 2<br />
Mogu se dobiti i adicijom vode <strong>na</strong> alkine<br />
R − C ≡ CH + H2O → RCH2CHO<br />
R − C ≡ C − R’ + H2O → RCOCH2R’<br />
KARBOKSILNE KISELINE<br />
R<br />
2<br />
R<br />
C O<br />
+ 2 H 2O<br />
Karakteristič<strong>na</strong>, funkcio<strong>na</strong>l<strong>na</strong> skupi<strong>na</strong> ovih spojeva je karboksil<strong>na</strong> skupi<strong>na</strong><br />
C<br />
O<br />
OH<br />
kraće pisano - COOH.<br />
Nomenklatura karboksilnih kiseli<strong>na</strong><br />
Ime kiseline dobije se tako da se imenu <strong>na</strong>jduljeg ugljikova lanca (imenu<br />
odgovarajućeg ugljikovodika) koji uključuje karboksilnu skupinu doda <strong>na</strong>stavak -kiseli<strong>na</strong>.<br />
Za supstituente glavnog lanca važe već poz<strong>na</strong>ta pravila. Kako su to česti i odavno poz<strong>na</strong>ti<br />
spojevi <strong>za</strong> mnoge od njih se upotrebljavaju uobičaje<strong>na</strong> ime<strong>na</strong>.<br />
Primjeri: HCOOH metan-kiseli<strong>na</strong> ili mravlja kiseli<strong>na</strong>; CH3COOH etan-kiseli<strong>na</strong> ili octe<strong>na</strong><br />
kiseli<strong>na</strong>; CH3CH2CH2COOH butan-kiseli<strong>na</strong> ili maslač<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>.<br />
Soli mravlje kiseline zovu se formijati, npr. HCOONa <strong>na</strong>trijev formijat; soli<br />
octene kiseline zovu se acetati, npr. CH3COONa <strong>na</strong>trijev acetat.<br />
Karboksilne kiseline s jednom karboksilnom grupom zovu se monokarboksilne<br />
kiseline, a one s dvije skupine dikarbonske kiseline. HOOCCOOH etan-dikiseli<strong>na</strong> ili<br />
uobičajeno oksal<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>.<br />
Svojstva karboksilnih kiseli<strong>na</strong><br />
Izrazita polarnost karboksilne skupine utječe uveliko <strong>na</strong> fizička pa i neka kemijska<br />
svojstva ovih kiseli<strong>na</strong>, npr. vodikova ve<strong>za</strong>, tališta, vrelišta, disocijacija u vodi. Od<br />
ovih kiseli<strong>na</strong> one koje su topive u vodi i slabo disociraju:<br />
RCOOH + H2O → RCOO − + H3O +<br />
Zbog polarnosti molekule vode <strong>na</strong>stali pozitivni vodikov ion prislanja se uvijek<br />
uz atom kisika u molekuli vode (mali negativni <strong>na</strong>boj!) i <strong>na</strong>staje H3O + , oksonijev ion. On<br />
je ion nosilac je kiselih svojstava tvari.
Reakcijom octene kiseline s <strong>na</strong>trijevom lužinom <strong>na</strong>kon isparavanja vode <strong>za</strong>ostaje<br />
tvar formule CH3COONa. To je <strong>na</strong>trijska sol octene kiseline, <strong>na</strong>trijev acetat.<br />
CH3COOH + NaOH → CH3COONa + H2O.<br />
Kiseline reagiraju i s alkoholima i <strong>na</strong>staju esteri (vidi kasnije dobivanje estera).<br />
Dobivanje karboksilnih kiseli<strong>na</strong><br />
Reakcijom oksidacije primarnih alkohola <strong>na</strong>staju aldehidi, čijom daljnjom oksidacijom<br />
<strong>na</strong>staju karboksilne kiseline<br />
oks.<br />
oks.<br />
RCH2OH RCHO RCOOH<br />
Mravlja kiseli<strong>na</strong> industrijski se dobiva po slijedećem principu<br />
p, t, kat.<br />
CO + NaOH HCOONa<br />
2HCOONa +<br />
H 2SO 4<br />
2HCOOH + Na 2SO 4<br />
Karboksilne kiseline s više od 16 C-atoma <strong>na</strong>zivamo višim masnim kiseli<strong>na</strong>ma.<br />
Sastavni su dio ulja (ne<strong>za</strong>sićene) i masti (<strong>za</strong>sićene). Neke od <strong>na</strong>jčešćih su:<br />
- palmitinska kiseli<strong>na</strong>, <strong>za</strong>siće<strong>na</strong>, 16 C-atoma, CH3(CH2)14COOH;<br />
- stearinska kiseli<strong>na</strong>, <strong>za</strong>siće<strong>na</strong>, 18 C-atoma, CH3(CH2)16COOH;<br />
- oleinska kiseli<strong>na</strong>, ne<strong>za</strong>siće<strong>na</strong>, 18 C-atoma, CH3(CH2)7CH=CH(CH2)7COOH;<br />
- linol<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>, ne<strong>za</strong>siće<strong>na</strong>, 18 C-atoma,<br />
CH3(CH2)4CH=CHCH2CH=CH(CH2)7COOH<br />
Prirodne ne<strong>za</strong>sićene više masne kiseline imaju cis-konfiguraciju.<br />
Zbog dugog nepolarnog alifatskog lanca i jako polarne karboksilne skupine<br />
svaka mas<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> ima hidrofobni i hidrofilni dio. Takve molekule <strong>na</strong>zivamo<br />
amfipatskim molekulama.<br />
Soli masnih kiseli<strong>na</strong> su sapuni. Sapuni u upotrebi, osim kalijevih i/ili <strong>na</strong>trijevih<br />
soli viših masnih kiseli<strong>na</strong>, mogu sadržavati miris, boju, dezinficijens itd. Detergenti su<br />
obično soli sulfo<strong>na</strong>tnih kiseli<strong>na</strong> koje imaju u sebi ugrađene dugačke ugljikovodične lance.<br />
I takve molekule su amfipatske.<br />
ESTERI<br />
Esteri su organski spojevi <strong>na</strong>stali reakcijom kiseline i alkohola.<br />
O<br />
RCOOH + HOCH2R' R C<br />
+ H2O O CH2R' Reakcija dobivanja estera <strong>na</strong>ziva se esterifikacija, a obrnuta reakcija (estera s vodom)<br />
<strong>na</strong>ziva se hidroli<strong>za</strong> estera. Alkoholi reagiraju i s mineralnim kiseli<strong>na</strong>ma pri čemu također<br />
<strong>na</strong>staju esteri.<br />
57
Nomenklatura estera<br />
Nazivi estera tvore se tako da se ispred ime<strong>na</strong> soli odgovarajuće kiseline <strong>na</strong>vede<br />
<strong>na</strong>ziv alkilne skupine ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong> atom kisika, npr. CH3COOCH3, metil-acetat.<br />
ORGANSKI SPOJEVI S DUŠIKOM<br />
AMINI<br />
Amini su organski derivati amonijaka. Oni su <strong>na</strong>jvažnije organske baze. U<br />
amonijaku pojedini atomi vodika mogu biti <strong>za</strong>mijenjeni s jednom, dvije ili tri alkilne<br />
skupine pa govorimo o primarnim, sekundarnim i tercijarnim aminima.<br />
58<br />
CH3NH2, meta<strong>na</strong>min ili metilamin - primarni<br />
(CH3)2NH, N-metilmeta<strong>na</strong>min ili dimetilamin- sekundarni<br />
(CH3)3N, N,N-dimetilmeta<strong>na</strong>min ili trimetilamin - tercijarni<br />
Anilini su amini kod kojih je amino skupi<strong>na</strong> ve<strong>za</strong><strong>na</strong> izravno <strong>na</strong> ugljikov atom<br />
benzenske jezgre.<br />
NH 2<br />
Derivati karboksilnih kiseli<strong>na</strong> kojima je hidroksil<strong>na</strong> skupi<strong>na</strong> <strong>za</strong>mijenje<strong>na</strong> aminskom<br />
skupinom <strong>na</strong>zivaju se amidi.<br />
CH3CONH2 acetamid<br />
U brzim reakcijama s kiseli<strong>na</strong>ma amini daju kvaterne amonijeve soli.<br />
(CH3)2NH + HCl → [(CH3)2NH2] + Cl −<br />
SINTETIČKI POLIMERI<br />
Polimeri su spojevi velike molekulske mase, veće od 10000, a sadrže više od<br />
1000 atoma. Za njih je karakteristično da se u njihovim molekulama, više ili manje pravilno,<br />
po<strong>na</strong>vljaju atomske skupine pove<strong>za</strong>ne kovalentnim ve<strong>za</strong>ma. Sintetski polimeri su npr.<br />
bakelit, polistiren, polieten (polietilen), teflon itd. Prirodni polimeri su škrob, celulo<strong>za</strong>,<br />
svila, kaučuk itd. Unutar jedne (makro) molekule polimera razlikujemo između 50 i<br />
1000000 temeljnih strukturnih jedinica. Temeljnu strukturnu jedinicu <strong>na</strong>zivamo mer, a<br />
<strong>na</strong>staje od monomera.<br />
Primjer:<br />
monomer CH2=CH2 eten<br />
mer −CH2-CH2−<br />
polimer ...CH2CH2CH2CH2CH2CH2... polieten (polietilen)<br />
Polimeri su osnovni sastojci različitih polimernih materijala (plastičnih masa,<br />
guma, lakova itd).<br />
Dva su osnov<strong>na</strong> tipa reakcija polimeri<strong>za</strong>cije, adicijska i konden<strong>za</strong>cijska.
ADICIJSKA POLIMERIZACIJA<br />
Adicijskoj polimeri<strong>za</strong>ciji podliježu molekule koje sadrže dvostruke veze, a da pri<br />
tome nema sporednih produkata, npr. <strong>na</strong>stajanje teflo<strong>na</strong> iz tetrafluorete<strong>na</strong>:<br />
nCF2=CF2 → −(CF2−CF2)n−<br />
KONDENZACIJSKA POLIMERIZACIJA<br />
Pri konden<strong>za</strong>cijskoj polimeri<strong>za</strong>ciji spajaju se molekule koje imaju dvije ili više<br />
funkcio<strong>na</strong>lnih skupi<strong>na</strong>, uz izdvajanje neke male molekule, <strong>na</strong>jčešće vode, npr. polimeri<strong>za</strong>cija<br />
estera u poliestere:<br />
nHOOCCH2COOCH2CH2OH → −(OCCH2COOCH2CH2O)n− + nH2O.<br />
PRIRODNI SPOJEVI<br />
Osnovne su skupine biološki važnih spojeva ugljikohidrati, proteini, lipidi i<br />
nukleinske kiseline.<br />
UGLJIKOHIDRATI<br />
Po svojoj kemijskoj strukturi ugljikohidrati su šećeri polihidroksialdehidi ili polihidroksiketoni,<br />
što z<strong>na</strong>či da u molekuli, uz više hidroksilnih skupi<strong>na</strong>, imaju i karbonilnu.<br />
Monosaharidi<br />
Molekule monosaharida, jednostavnih šećera ne mogu se razgraditi <strong>na</strong> jednostavnije<br />
molekule šećera. To su aldehidi ili ketoni koji sadrže <strong>na</strong>jmanje dvije -OH skupine.<br />
Prema broju C-atoma dijele se <strong>na</strong> treoze, tetroze, pentoze, heksoze itd. Ako je karbonil<strong>na</strong><br />
skupi<strong>na</strong> <strong>na</strong> kraju lanca C-atoma, monosaharid se zove aldo<strong>za</strong>, a ako nije, monosaharid se<br />
zove keto<strong>za</strong>. Neki od <strong>na</strong>jvažnijih monosaharida su: (aldohekso<strong>za</strong>) gluko<strong>za</strong>; (ketohekso<strong>za</strong>)<br />
frukto<strong>za</strong>; (aldopento<strong>za</strong>) ribo<strong>za</strong>.<br />
Aldoze i ketoze uvijek spontano cikliziraju ako pri tome mogu <strong>na</strong>stati šesteročlani<br />
ili peteročlani ciklički spojevi (poluacetali i poluketali).<br />
CH2OH H<br />
O<br />
H<br />
HO<br />
H<br />
OH H<br />
OH<br />
H<br />
OH<br />
HOCH2 O OH<br />
H<br />
H HO<br />
CH2OH OH H<br />
HOCH 2<br />
H<br />
H H<br />
H<br />
OH OH<br />
gluko<strong>za</strong> frukto<strong>za</strong> ribo<strong>za</strong><br />
O OH<br />
59
Disaharidi<br />
Disaharidi su složeni šećeri od dva monosaharida pove<strong>za</strong><strong>na</strong> preko kisikova<br />
atoma (glikozid<strong>na</strong> ve<strong>za</strong>).<br />
Disaharidi <strong>za</strong>grijavanjem u kiselom mediju lako hidroliziraju dajući monosaharide<br />
od kojih su sastavljeni.<br />
Neki od <strong>na</strong>jvažnijih disaharida su: saharo<strong>za</strong> (obični jestivi šećer) izgrađen od<br />
glukoze i fruktoze; malto<strong>za</strong> izgrađe<strong>na</strong> od dvije molekule glukoze.<br />
Polisaharidi<br />
Polisaharidi su polimeri, uglavnom vrlo velike molekulske mase, u kojima su<br />
molekule monosaharida pove<strong>za</strong>ne glikozidnim ve<strong>za</strong>ma. Jedan takav polisaharid izgrađen<br />
od puno molekula glukoze je celulo<strong>za</strong>. Povežu li se molekule glukoze <strong>na</strong> nešto drukčiji<br />
<strong>na</strong>čin <strong>na</strong>staju makromolekule škroba. I celulo<strong>za</strong> može potpuno hidrolizirati i dati<br />
molekule glukoze. Škrob razgradnjom <strong>na</strong> manje dijelove (hidrolizom) daje dekstrin koji<br />
daljnjom razgradnjom daje disaharid maltozu, a o<strong>na</strong> slobodnu glukozu.<br />
PROTEINI<br />
Aminokiseline<br />
60<br />
Proteini ili bjelančevine su makromolekule izgrađene od aminokiseli<strong>na</strong>.<br />
Opća formula aminokiseli<strong>na</strong> je<br />
R CH COOH<br />
NH 2<br />
U neutralnim vodenim otopi<strong>na</strong>ma aminokiseli<strong>na</strong>, amino skupi<strong>na</strong> je protonira<strong>na</strong><br />
(-NH3 + ), a karboksil<strong>na</strong> skupi<strong>na</strong> je disocira<strong>na</strong> (COO − ), odnosno <strong>na</strong>staje dvojni ion (zwitter-<br />
-ion). Prema tome aminokiseline su amfoterne molekule jer se u vodenim otopi<strong>na</strong>ma<br />
po<strong>na</strong>šaju i kao kiseline i kao lužine. Aminokiseline nisu topljive u organskim otapalima.<br />
I<strong>na</strong>če, pri sobnim uvjetima to su čvrste tvari.<br />
Peptidi<br />
Konden<strong>za</strong>cijom dviju molekula aminokiseli<strong>na</strong> <strong>na</strong>staje dipeptid i molekula vode.<br />
H 2N CH<br />
R 1<br />
O<br />
C N<br />
H<br />
CH<br />
R 2<br />
COOH
Peptid<strong>na</strong> ve<strong>za</strong> je ve<strong>za</strong> između C-atoma karboksilne skupine jedne aminokiseline i<br />
atoma dušika amino skupine druge aminokiseline. Peptide s dvije do deset aminokiseli<strong>na</strong><br />
zovemo <strong>za</strong>jedničkim imenom oligopeptidi. Polimer izgrađen od 10 do 100 aminokiseli<strong>na</strong><br />
zove se polipeptid.<br />
Proteini<br />
Ako u lancu ima više od 100 aminokiseli<strong>na</strong> govorimo o proteinima, iako stvar<strong>na</strong><br />
granica između polipeptida i protei<strong>na</strong> nije tako oštra.<br />
Određeni red kojim su aminokiseline pove<strong>za</strong>ne u proteinu <strong>na</strong>zivamo primarnom<br />
strukturom protei<strong>na</strong>. Sekundarnom strukturom protei<strong>na</strong> zovemo strukturu <strong>na</strong>stalu<br />
povezivanjem karbonilnih i amino skupi<strong>na</strong> istog protei<strong>na</strong>, a koje ne pripadaju istoj peptidnoj<br />
vezi (<strong>na</strong>bora<strong>na</strong> struktura i struktura tipa <strong>za</strong>vojnice). Kod tercijarne strukture protei<strong>na</strong>,<br />
uz sekundarnu strukturu, važ<strong>na</strong> je interakcija aminokiselinskih ogra<strong>na</strong>ka R (vodikove<br />
veze, disulfidne veze, međuionsko privlačenje itd.).<br />
U osnovi, sve ove strukture omogućuju upravo takvu konformaciju protei<strong>na</strong> koja<br />
<strong>na</strong>jbolje odgovara biološkoj funkciji protei<strong>na</strong> i stoga je zovemo <strong>na</strong>tivnom konformacijom.<br />
Izloženi visokim temperaturama, jako kiselim ili luž<strong>na</strong>tim otopi<strong>na</strong>ma, ionima metala<br />
itd. <strong>na</strong>rušava se <strong>na</strong>tiv<strong>na</strong> konformacija, time i biološka aktivnost protei<strong>na</strong>. Ovaj proces<br />
zovemo de<strong>na</strong>turacija. Kod nekih protei<strong>na</strong> biološka aktivnost se bespovratno izgubi, ali<br />
neki se proteini mogu re<strong>na</strong>turirati, tj. povratiti svoju prvotnu biološku aktivnost.<br />
ENZIMI<br />
Enzimi su specifični proteini koji u organizmima djeluju katalitički <strong>na</strong> mnoge<br />
reakcije, a sudjeluju u izmjeni energije između stanice i njene okoline.<br />
LIPIDI<br />
Lipidi obuhvaćaju veliku skupinu strukturno različitih spojeva kao što su masti i<br />
ulja, fosfatidi, feromoni itd.<br />
Neutralne masti<br />
Po svojoj kemijskoj građi neutralne masti ili triacilgliceridi su esteri masnih<br />
kiseli<strong>na</strong> i glicerola (1,2,3-propantriola), gdje su sve tri OH skupine esterificirane istim ili<br />
različitim masenim kiseli<strong>na</strong>ma.<br />
Neutralne masti hidroliziraju <strong>za</strong>grijavanjem u luž<strong>na</strong>tom mediju <strong>na</strong> glicerol i soli<br />
masnih kiseli<strong>na</strong> (sapune).<br />
Masti koje sadrže pretežno ne<strong>za</strong>sićene masne kiseline tekuće su <strong>na</strong> sobnoj temperaturi<br />
i <strong>na</strong>zivamo ih uljima.<br />
NUKLEINSKE KISELINE<br />
Po kemijskoj strukturi i biološkoj funkciji razlikujemo dvije vrste nukleinskih<br />
kiseli<strong>na</strong>, deoksiribonukleinsku kiselinu (DNA) i ribonukleinsku kiselinu (RNA).<br />
61
62<br />
Nukleinske kiseline su dugačke poliesterske makromolekule tipa<br />
B<br />
B B B<br />
P Z<br />
nukleotid<br />
P Z<br />
P Z<br />
polinukleotid<br />
P Z<br />
P je oz<strong>na</strong>ka <strong>za</strong> fosfatni ion, PO4 3−<br />
Z je monosaharid ribo<strong>za</strong> (u RNA) ili deoksiribo<strong>za</strong> (u DNA).<br />
B su baze, heterociklički spojevi s dušikom i to adenin, gvanin, citozin i timin (u<br />
DNA) ili adenin, gvanin, citozin i uracil (u RNA).<br />
Ostala pravila u vezi strukture ista su kao i <strong>za</strong> druge proteine.<br />
Dva se lanca DNA, dva polinukleotida povezuju vodikovim ve<strong>za</strong>ma između<br />
njihovih parova ba<strong>za</strong> (adenin-timin, gvanin-citozin) tvoreći uzvojnicu.
PITANJA<br />
&<br />
ODGOVORI<br />
63
1. Koja od <strong>na</strong>vedenih molekula sadrži jednu dvostruku kovalentnu vezu:<br />
A) molekula vode<br />
B) molekula klora<br />
C) molekula ugljikovog dioksida<br />
D) molekula kisika<br />
E) molekula meta<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
Struktur<strong>na</strong> formula molekule kisika (dikisika) je<br />
O<br />
O<br />
2. U molekuli Al2O3 je:<br />
A) ionska ve<strong>za</strong><br />
B) kovalent<strong>na</strong> ve<strong>za</strong><br />
C) metal<strong>na</strong> ve<strong>za</strong><br />
D) elektronska ve<strong>za</strong><br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: A<br />
Ionska ve<strong>za</strong> ostvaruje se između atoma metala (Al) i atoma nemetala (O2) čije se elektronegativnosti<br />
dovoljno razlikuju.<br />
3. U jake kiseline spada:<br />
A) H3PO4<br />
B) CH3-COOH<br />
C) H2CO3<br />
D) HNO3<br />
E) H2S<br />
Odgovor: D<br />
HNO3 + H2O → H3O + + NO3 −<br />
Dušič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>, HNO3 jedi<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih potpuno disocira u vodi.<br />
4. U jed<strong>na</strong>džbi Cu + 2H2SO4 → CuSO4 + SO2 + 2H2O bakar se:<br />
A) oksidirao<br />
B) reducirao<br />
C) istopio<br />
D) legirao<br />
E) hidrolizirao<br />
Odgovor: A<br />
0<br />
+ 2 + 6 −2<br />
Cu+ 2H<br />
2SO4<br />
→ Cu S O4<br />
+ SO2<br />
+ 2H<br />
2O<br />
Da bi bakar, Cu, prešao iz stanja s oksidacijskim brojem "0" (nula) u stanje s oksidacijskim<br />
brojem +2 treba otpustiti elektrone, što je karakteristika reakcije oksidacije.<br />
65
Shematski:<br />
66<br />
oksidacija<br />
−2 −1 0 +1 +2<br />
redukcija<br />
oksidacijski brojevi<br />
5. Oksidacijski broj −4 ugljika je u spoju:<br />
A) CO2<br />
B) CO<br />
C) H2CO3<br />
D) CaCO3<br />
E) CH4<br />
Odgovor: E<br />
4 1<br />
C H4<br />
+ +<br />
Oksidacijski broj vodika u spojevima je +1, osim u hidridima metala 1. i 2. skupine kada<br />
je −1.<br />
6. Vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong> NaNO3 je:<br />
A) kisela<br />
B) neutral<strong>na</strong><br />
C) luž<strong>na</strong>ta<br />
D) plava<br />
E) zele<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
NaNO3 je sol jake lužine (NaOH) i jake kiseline (HNO3) pa je prema tome nje<strong>na</strong> vode<strong>na</strong><br />
otopi<strong>na</strong> neutral<strong>na</strong>.<br />
7. Elektrolizom vodenih otopi<strong>na</strong> soli alkalijskih metala <strong>na</strong> katodi se izlučuje:<br />
A) vodik<br />
B) kisik<br />
C) <strong>na</strong>trij<br />
D) metal<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog<br />
Odgovor: A<br />
Katoda (−) privlači pozitivni ion alkalijskog metala iz vodene otopine elektrolita ali se <strong>na</strong><br />
katodi reducira vodik iz vode, 2H2O + 2e – → H2 + 2OH – jer je <strong>za</strong> tu reakciju potrebno<br />
manje energije.<br />
8. Atomskim brojem <strong>na</strong>zivamo:<br />
A) broj proto<strong>na</strong> u jezgri<br />
B) broj atoma u molekuli<br />
C) jedinicu <strong>za</strong> promjer atoma<br />
D) broj elektro<strong>na</strong> u vanjskoj ljusci
E) broj elektro<strong>na</strong> u jezgri<br />
Odgovor: A<br />
Atomski broj je po definiciji određen brojem proto<strong>na</strong> u jezgri.<br />
9. Dušik ima u p-orbitalama druge ljuske:<br />
A) tri spare<strong>na</strong> elektro<strong>na</strong><br />
B) pet sparenih elektro<strong>na</strong><br />
C) tri nespare<strong>na</strong> elektro<strong>na</strong><br />
D) pet nesparenih elektro<strong>na</strong><br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: C<br />
Iz prika<strong>za</strong>ne elektronske konfiguracije atoma dušika, 1s 2 2s 2 2p 3 , vidljivo je da u p orbitalama,<br />
kojih je 3, imamo 3 elektro<strong>na</strong>. Svaki elektron <strong>za</strong>posjeda po jednu p orbitalu čime se<br />
ostvaruje veća stabilnost atoma.<br />
10. Alkalijski metali su elementi:<br />
A) iste periode<br />
B) istog broja ljusaka<br />
C) <strong>na</strong> zraku su stabilni<br />
D) čuvaju se pod vodom<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: E<br />
Alkalijski metali su elementi iste, 1. skupine periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta.<br />
11. M-ljuska sadrži:<br />
A) 16 elektro<strong>na</strong><br />
B) 32 elektro<strong>na</strong><br />
C) 8 orbitala<br />
D) 16 orbitala<br />
E) 9 orbitala<br />
Odgovor: E<br />
M ljuska (treća ljuska od jezgre) glavnog kvantnog broja n=3 sadrži jednu s-orbitalu, tri p<br />
orbitale i pet d- što ukupno iznosi 9 orbitala.<br />
12. Broj mogućih izomera kod propa<strong>na</strong> iznosi:<br />
A) 1<br />
B) 2<br />
C) 3<br />
D) 4<br />
E) 0<br />
Odgovor: A<br />
Propan ima tri atoma ugljika, a tri atoma ugljika mogu se međusobno pove<strong>za</strong>ti samo <strong>na</strong><br />
jedan <strong>na</strong>čin.<br />
13. Broj asimetričnih atoma u molekuli fruktoze je:<br />
A) 1<br />
B) 2<br />
C) 3<br />
67
D) 4<br />
E) 0<br />
68<br />
Odgovor: C<br />
CH2OH C O<br />
HO C*<br />
H<br />
H C*<br />
OH<br />
H C*<br />
OH<br />
CH 2OH<br />
U molekuli fruktoze postoje tri atoma ugljika kojima su sva četiri ve<strong>za</strong><strong>na</strong> atoma ili<br />
skupine atoma različiti (*). Takve atome <strong>na</strong>zivamo asimetričnim ugljikovim atomima ili<br />
kiralnim centrima.<br />
14. Sapunima odgovaraju sljedeće tvrdnje:<br />
A) to su esteri viših masnih kiseli<strong>na</strong><br />
B) to su soli viših masnih kiseli<strong>na</strong><br />
C) to su aldehidi viših masnih kiseli<strong>na</strong><br />
D) <strong>na</strong>staju u reakciji sumporne kiseline i glicerola<br />
E) <strong>na</strong>staju hidriranjem masti i ulja<br />
Odgovor: B<br />
Po svojoj strukturi su soli viših masnih kiseli<strong>na</strong>, npr. CH3(CH2)16COONa.<br />
15. Etin je:<br />
A) spoj ugljika i vodika<br />
B) spoj ugljika, vodika i kisika<br />
C) smjesa vodika i ugljika<br />
D) plinoviti element<br />
E) vrlo hlapljiva tekući<strong>na</strong><br />
Odgovor: A<br />
Etin je spoj formule HC ≡ CH.<br />
16. Hidrolizom dipeptida <strong>na</strong>staju:<br />
A) jednostavni proteini<br />
B) aminokiseline<br />
C) jednostavni šećeri<br />
D) masne kiseline i glicerol<br />
E) samo masne kiseline<br />
Odgovor: B<br />
Dipeptid je spoj <strong>na</strong>stao spajanjem dviju molekula aminokiseli<strong>na</strong> uz izdvajanje vode. Traže<strong>na</strong><br />
reakcija je suprotni proces.<br />
17. Etilacetat <strong>na</strong>staje reakcijom:<br />
A) CH3-COOH + CH3-CH2OH
B) CH3-CH2OH + HCOOH<br />
C) CH3-COOH + CH3-CH3<br />
D) CH3-CH2OH + CH3-CO-CH3<br />
E) nijed<strong>na</strong> reakcija ne odgovara<br />
Odgovor: A<br />
Iz samog <strong>na</strong>ziva tvari, etilacetat, može se <strong>za</strong>ključiti da <strong>na</strong>staje iz etilnog alkohola<br />
(etanola), CH3CH2OH i octene (acetatne) kiseline, CH3COOH.<br />
18. Oduzimanjem vode od jedne molekule etanola <strong>na</strong>staje:<br />
A) acetaldehid<br />
B) etan<br />
C) eten<br />
D) etin<br />
E) eter<br />
Odgovor: C<br />
CH3CH2OH → H2C = CH2 + H2O<br />
19. Ve<strong>za</strong> u molekuli amonijaka:<br />
A) ionska<br />
B) vodikova<br />
C) kovalent<strong>na</strong><br />
D) elektronska<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog<br />
Odgovor: C<br />
Amonijak, NH3 je spoj nemetala dušika i vodika, a atomi nemetala vežu se kovalentnim<br />
ve<strong>za</strong>ma.<br />
20. H2CO3 je formula <strong>za</strong> molekulu:<br />
A) ugljične kiseline<br />
B) mliječne kiseline<br />
C) octene kiseline<br />
D) formaldehida<br />
E) metanola<br />
Odgovor: A<br />
Ugljič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> - soli karbo<strong>na</strong>ti.<br />
21. Oksidacijski broj +2 ugljika je u spoju:<br />
A) CO2<br />
B) CO<br />
C) H2CO3<br />
D) CH4<br />
E) Na2CO3<br />
Odgovor: B<br />
2 2<br />
C O<br />
− +<br />
Oksidacijski broj kisika u spojevima s manje elektronegativnim elementima je −2, osim u<br />
peroksidima −1.<br />
69
22. Kisik je teži od vodika:<br />
A) 2 puta<br />
B) 8 puta<br />
C) 16 puta<br />
D) 32 puta<br />
Odgovor: C<br />
Iz periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta vidimo da je relativ<strong>na</strong> atomska masa vodika približno 1 a<br />
kisika 16, pa <strong>za</strong>ključujemo da je kisik (uz iste uvjete) 16 puta teži od vodika.<br />
23. Dvostruku kovalentnu vezu <strong>na</strong>lazimo u molekuli:<br />
A) <strong>na</strong>trijevog sulfida<br />
B) <strong>na</strong>trijevog oksida<br />
C) kisika<br />
D) dušika<br />
E) fluora<br />
Odgovor: C<br />
70<br />
O<br />
O<br />
24. U slabe kiseline spada:<br />
A) H2SO4<br />
B) HCl<br />
C) H2S<br />
D) HNO3<br />
E) H3PO4<br />
Odgovor: C<br />
Sumporovodič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>, H2S u vodi disocira slabo.<br />
H2S → H + +HS − → 2H + +S 2−<br />
25. Koja količi<strong>na</strong> vode <strong>na</strong>staje potpunom neutrali<strong>za</strong>cijom jednog mola sumporne kiseline:<br />
A) 1 mola<br />
B) 2 mola<br />
C) 3 mola<br />
D) 1/3 mola<br />
E) 1/2 mola<br />
Odgovor: B<br />
H2SO4 + 2NaOH → Na2SO4 + 2H2O<br />
Iz jed<strong>na</strong>džbe (provjeri da li je lijeva stra<strong>na</strong> jed<strong>na</strong>ka desnoj!) je vidljivo da iz jedne molekule,<br />
odnosno jednog mola sumporne kiseline <strong>na</strong>staju dvije molekule, odnosno 2 mola vode.<br />
n(H2SO4) = 1 mol<br />
n(H2O) = ?<br />
n(<br />
H 2SO<br />
4 ) 1<br />
=<br />
n(<br />
H O)<br />
2<br />
2<br />
n(<br />
H 2O)<br />
= 2n(<br />
H 2SO<br />
4 ) = 2⋅1<br />
=<br />
2 mol
26. U reakciji FeSO4 + H2 → Fe + H2SO4 željezo se je:<br />
A) oksidiralo<br />
B) reduciralo<br />
C) legiralo<br />
D) hidroliziralo<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: B<br />
+ 2 + 6 −2<br />
0<br />
Fe S O4<br />
+ H2<br />
→ Fe +<br />
H SO<br />
2<br />
4<br />
Da bi željezo, Fe prešlo iz stanja s oksidacijskim brojem +2 u stanje s oksidacijskim brojem<br />
0 treba primiti 2 elektro<strong>na</strong>, što zovemo reakcijom redukcije: Fe +2 + 2e − → Fe 0 .<br />
27. Od <strong>na</strong>vedenih vodenih otopi<strong>na</strong> soli djeluje kiselo otopi<strong>na</strong>:<br />
A) <strong>na</strong>trijeva karbo<strong>na</strong>ta<br />
B) <strong>na</strong>trijeva nitrata<br />
C) <strong>na</strong>trijeva klorida<br />
D) kalijeva nitrata<br />
E) amonijeva nitrata<br />
Odgovor: E<br />
Amonijev nitrat sol je slabe baze (lužine) NH4OH i jake kiseline što <strong>za</strong> posljedicu ima da<br />
vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong> takve soli zbog hidrolize reagira kiselo.<br />
28. Koja od <strong>na</strong>vedenih molekula sadrži tri jednostruke kovalentne veze:<br />
A) molekula dušika<br />
B) molekula amonijaka<br />
C) molekula vode<br />
D) molekula formaldehida<br />
E) molekula meta<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
Struktur<strong>na</strong> formula molekule amonijaka:<br />
H<br />
H<br />
N<br />
H<br />
29. Legure su:<br />
A) smjese dva ili više metala<br />
B) spojevi dva ili više metala<br />
C) smjesa metala i nemetala<br />
D) spoj metala i nemetala<br />
E) spoj dva metala<br />
Odgovor: A<br />
Prema kemijskim i fizičkim svojstvima legure ili slitine su homogene smjese (čvrste<br />
otopine) ili intremetalni spojevi dvaju ili više metala.<br />
30. Formalin je:<br />
A) otopi<strong>na</strong> formaldehida u vodi<br />
71
B) otopi<strong>na</strong> fenola u vodi<br />
C) smjesa metanola i vode<br />
D) otopi<strong>na</strong> mravlje kiseline u vodi<br />
E) smjesa etanola i vode<br />
Odgovor: A<br />
Otopi<strong>na</strong> meta<strong>na</strong>la (formaldehida), HCHO u vodi <strong>na</strong>ziva se formalin.<br />
31. Peptid<strong>na</strong> ve<strong>za</strong> se <strong>na</strong>lazi kod:<br />
A) aldehida<br />
B) ami<strong>na</strong><br />
C) aminokiseli<strong>na</strong><br />
D) protei<strong>na</strong><br />
E) primarnih alkohola<br />
Odgovor: D<br />
Peptid<strong>na</strong> ve<strong>za</strong> ostvaruje se međusobnim spajanjem molekula aminokiseli<strong>na</strong>, a od ponuđenog<br />
jedino se proteini sastoje od spojenih aminokiseli<strong>na</strong>. Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 55.<br />
32. Aldehidi <strong>na</strong>staju:<br />
A) oksidacijom primarnih alkohola<br />
B) redukcijom primarnih alkohola<br />
C) destilacijom fenola<br />
D) oksidacijom sekundarnih alkohola<br />
E) redukcijom sekundarnih alkohola<br />
Odgovor: A<br />
2RCH 2OH + O 2<br />
72<br />
2 R<br />
33. Masti spadaju u red:<br />
A) protei<strong>na</strong><br />
B) estera<br />
C) viševaljanih alkohola<br />
D) soli<br />
E) aldehida<br />
Odgovor: B<br />
Po svojoj strukturi masti su esteri glicerola i masnih kiseli<strong>na</strong>.<br />
C<br />
O<br />
H<br />
34. Potpunom hidrolizom škroba <strong>na</strong>staje:<br />
A) galakto<strong>za</strong><br />
B) saharo<strong>za</strong><br />
C) gluko<strong>za</strong><br />
D) lakto<strong>za</strong><br />
E) frukto<strong>za</strong><br />
Odgovor: C<br />
Škrob je polisaharid sastavljen od međusobno kemijski ve<strong>za</strong>nih molekula glukoze što<br />
z<strong>na</strong>či da hidrolizom škroba <strong>na</strong>staje gluko<strong>za</strong>.
35. Eten je:<br />
A) spoj ugljika i vodika<br />
B) spoj ugljika, vodika i kisika<br />
C) smjesa ugljika i vodika<br />
D) plinoviti element<br />
E) vrlo hlapljiva tekući<strong>na</strong><br />
Odgovor: A<br />
Eten je spoj formule CH2 = CH2.<br />
36. Formaldehid <strong>na</strong>staje:<br />
A) destilacijom metanola<br />
B) redukcijom metanola<br />
C) oksidacijom metanola<br />
D) destilacijom mravlje kiseline<br />
E) hidrolizom metanola<br />
Odgovor: C<br />
Formaldehid, meta<strong>na</strong>l je aldehid koji sadrži jedan C-atom a <strong>na</strong>staje oksidacijom<br />
primarnog alkohola (vidi pitanje 32.) koji također sadrži jedan C-atom, a to je metanol:<br />
2CH3OH + O2 → 2HCHO + 2H2O<br />
37. Oduzimanjem vode od dvije molekule etanola <strong>na</strong>staje:<br />
A) acetaldehid<br />
B) etan<br />
C) eten<br />
D) eter<br />
E) ester<br />
Odgovor: D<br />
Opća formula etera je R-O-R gdje je R ≠ H.<br />
CH3CH2OH + HOCH2CH3 → CH3CH2-O-CH2CH3 + H2O<br />
38. Broj mogućih izomera kod buta<strong>na</strong> iznosi:<br />
A) 1<br />
B) 2<br />
C) 3<br />
D) 4<br />
E) 0<br />
Odgovor: B<br />
H 3CCH 2CH 2CH 3<br />
H 3CCHCH 3<br />
CH 3<br />
Butan ima čtiri atoma ugljika, a četiri atoma ugljika mogu se međusobno samo <strong>na</strong> ova dva<br />
različita <strong>na</strong>či<strong>na</strong>.<br />
39. Za alkane je karakteristič<strong>na</strong> reakcija:<br />
A) polimeri<strong>za</strong>cije<br />
73
B) adicije<br />
C) supstitucije<br />
D) redukcije<br />
E) esterifikacije<br />
Odgovor: C<br />
Alkani su <strong>za</strong>sićeni ugljikovodici koji sadrže C-atome pove<strong>za</strong>ne jednostrukom vezom. Za<br />
takve spojeve karakteristič<strong>na</strong> je reakcija supstitucije, npr. CH4 + Cl2 → CH3Cl + HCl.<br />
40. Acetati su:<br />
A) soli octene kiseline<br />
B) otopi<strong>na</strong> aceto<strong>na</strong> u vodi<br />
C) ne<strong>za</strong>sićeni ugljikovodici<br />
D) soli mliječne kiseline<br />
E) soli mravlje kiseline<br />
Odgovor: A<br />
Drugi <strong>na</strong>ziv octene kiseline je acetat<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>, a njene soli su acetati.<br />
41. Avogadrov broj je:<br />
A) 6,022⋅10 −23<br />
B) 6,023⋅10 −22<br />
C) 6,022⋅10 23<br />
D) 6,022⋅10 −23 mol −1<br />
E) ništa <strong>na</strong>vedeno nije točno<br />
Odgovor C:<br />
U jednom molu bilo kojih jedinki <strong>na</strong>lazi se Avogadrov broj, odnosno 6,022⋅10 23 jedinki.<br />
42. Toč<strong>na</strong> je jed<strong>na</strong>džba:<br />
A) Ca(OH)2 + H2SO4 → CaSO4 + 2H2O<br />
B) Ca(OH)2 + H2SO4 → CaHSO4 + H2<br />
C) Ca(OH)2 + 2H2SO4 → Ca(SO4)2 + 2H2O<br />
D) Ca(OH)2 + H2SO4 → CaH2SO4 + 2OH<br />
E) Ca(OH)2 + HCl → CaH2O + Cl<br />
Odgovor: A<br />
S obzirom <strong>na</strong> reakciju jake lužine i jakih kiseli<strong>na</strong> te <strong>na</strong> dvovalentnost kalcija, Ca jedi<strong>na</strong><br />
moguća reakcija je reakcija u odgovoru pod A.<br />
43. Koja količi<strong>na</strong> H2O <strong>na</strong>staje potpunom neutrali<strong>za</strong>cijom jednog mola ugljične kiseline:<br />
A) 1 mol<br />
B) 2 mola<br />
C) 3 mola<br />
D) 1/2 mola<br />
E) 1/3 mola<br />
Odgovor: B<br />
H2CO3 + 2NaOH → Na2CO3 + 2H2O<br />
74
Iz jed<strong>na</strong>džbe (provjeri da li je lijeva stra<strong>na</strong> jed<strong>na</strong>ka desnoj!) je vidljivo da iz jedne<br />
mole_kule, odnosno jednog mola ugljične kiseline <strong>na</strong>staju dvije molekule, odnosno 2<br />
mola vode.<br />
n(H2CO3) = 1 mol<br />
n(H2O) = ?<br />
n(<br />
H2<br />
CO3)<br />
1<br />
= ⇒ n(<br />
H2O)<br />
= 2n(<br />
H2CO3<br />
) = 2 ⋅1<br />
= 2 mol<br />
n(<br />
H O)<br />
2<br />
2<br />
44. Koliko može <strong>na</strong>stati litara kisika kod standardnih uvjeta raspadom jednog mola vode:<br />
A) 16,1<br />
B) 32<br />
C) 11,2<br />
D) 8,2<br />
E) 22,4<br />
Odgovor: C<br />
2H2O → 2H2 + O2<br />
Iz jed<strong>na</strong>džbe je vidljivo da iz dvije molekule, odnosno 2 mola vode raspadom <strong>na</strong>staje<br />
jed<strong>na</strong> molekula, odnosno 1 mol kisika. Z<strong>na</strong>či da će iz dvostruko manje množine<br />
(količine), 1 mola, vode <strong>na</strong>stati dvostruko manja množi<strong>na</strong> (količi<strong>na</strong>), 0,5 mola, kisika.<br />
n(H2O) = 1 mol<br />
n(O2) = ?<br />
V ( O 2 )<br />
Vm = ⇒ V(<br />
O 2 ) = Vm<br />
⋅ n(<br />
O 2 ) =<br />
n(<br />
O 2 )<br />
n(<br />
H2O)<br />
2<br />
= ⇒<br />
n(O2)<br />
1<br />
22,<br />
4<br />
⋅<br />
0,<br />
5<br />
1 1<br />
n (O2 ) = n(<br />
H 2O)<br />
= ⋅1<br />
=<br />
2 2<br />
=<br />
0,<br />
5<br />
11,<br />
2<br />
45. Oksidacijski broj joda u <strong>na</strong>trijevom jodatu je:<br />
A) −1<br />
B) +1<br />
C) +3<br />
D) +7<br />
E) +5<br />
Odgovor: E<br />
+ 1 + 5 −2<br />
Na I O3<br />
Oksidacijski broj kisika u spojevima s manje elektronegativnim elementima je −2, osim u<br />
peroksidima −1, a <strong>na</strong>trija je +1 što je razlog da je oksidacijski broj joda u ovom spoju +5.<br />
46. Avogadrova konstanta ima vrijednost:<br />
A) 6,022⋅10 23 mol<br />
B) 6,022⋅10 23 mol −1<br />
C) 6,022⋅10 −23 mol<br />
D) 6,022⋅10 23 gr<br />
E) 6,022⋅10<br />
mol<br />
L<br />
75
Odgovor: B<br />
Avogadrova konstanta, L je opća prirod<strong>na</strong> konstanta koja je definira<strong>na</strong> omjerom brojnosti<br />
jedinki, N(B) i njihove množine (količine), n(B):<br />
N(<br />
B)<br />
L =<br />
n(<br />
B)<br />
Njezi<strong>na</strong> eksperimental<strong>na</strong> vrijednost iznosi: 6,022⋅10 23 mol −1 .<br />
47. Otapanje bakra u koncentriranim kiseli<strong>na</strong>ma odvija se po reakciji:<br />
A) Cu + HCl → CuCl + 1/2H2<br />
B) Cu + 2HCl → CuCl2 + H<br />
C) Cu + 2HNO3 → CuNO3 + 1/2H2<br />
D) Cu + 2HNO3 → Cu(NO3)2 + H2<br />
E) Cu + 4HNO3 → Cu(NO3)2 + 2NO2 + 2H2O<br />
Odgovor: E<br />
U hladnoj koncentriranoj dušičnoj kiselini bakar se otapa prema jed<strong>na</strong>džbi <strong>na</strong>vedenoj u<br />
odgovoru pod E.<br />
48. U istoj skupini periodnog sustava <strong>na</strong>laze se elementi:<br />
A) koji imaju isti broj elektro<strong>na</strong><br />
B) koji imaju u posljednjoj ljusci isti broj elektro<strong>na</strong><br />
C) koji u prirodi dolaze samo u elementarnom stanju<br />
D) koji su istog agregatnog stanja<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: B<br />
U istoj skupini periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta <strong>na</strong>laze se elementi vrlo sličnih kemijskih<br />
svojstava koje određuje jed<strong>na</strong>k broj elektro<strong>na</strong> u <strong>za</strong>dnjoj ljusci atoma.<br />
49. Skupi<strong>na</strong><br />
O<br />
R C O R<br />
karakterizira:<br />
A) aldehide<br />
B) ketone<br />
C) etere<br />
D) estere<br />
E) kiseline<br />
Odgovor: D<br />
Esteri su organski spojevi koji <strong>na</strong>staju reakcijom alkohola i kiseli<strong>na</strong>:<br />
RCOOH + HOCH2R' → RCOOR' + H2O<br />
50. Eter <strong>na</strong>staje oduzimanjem jedne molekule vode iz:<br />
A) 2HCOH<br />
B) 2CH3-CHO<br />
C) 2CH3-CH3<br />
D) 2CH3-CH2OH<br />
E) 2CH3-COOH<br />
76
Odgovor: D<br />
Oduzimanjem molekule vode dvjema molekulama etanola <strong>na</strong>staje eter (dietileter):<br />
CH3CH2OH + HOCH2CH3 → CH3CH2-O-CH2CH3 + H2O<br />
51. Aminokiseline se u vodenoj otopini po<strong>na</strong>šaju kao:<br />
A) baze<br />
B) kiseline<br />
C) jaki oksidansi<br />
D) antiseptično<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: E<br />
Zbog toga jer sadrže karboksilnu i amino skupinu aminokiseline se u kiselim vodenim<br />
otopi<strong>na</strong>ma po<strong>na</strong>šaju kao lužine dok se u luž<strong>na</strong>tim vodenim otopi<strong>na</strong>ma po<strong>na</strong>šaju kao<br />
kiseline:<br />
R CH COOH<br />
NH 2<br />
NH 3 +<br />
R CH COOH<br />
R CH COO – + H 2O<br />
NH 2<br />
U neutralnoj vodenoj otopini po<strong>na</strong>šat će se istovremeno i kao kiseli<strong>na</strong> i kao ba<strong>za</strong> (unutarnja<br />
sol) jer voda, iako slabo, disocira <strong>na</strong> jed<strong>na</strong>k broj H + i OH − io<strong>na</strong>.<br />
52. Hidrolizom masti uz prisutnost kiseline <strong>na</strong>staje:<br />
A) glicerol i sapun<br />
B) glicerol i masne kiseline<br />
C) samo glicerol<br />
D) samo masne kiseline<br />
E) samo sapuni<br />
Odgovor: B<br />
Kako su masti po svojoj strukturi esteri glicerola i masnih kiseli<strong>na</strong> logično je da hidrolizom<br />
uz H + daju glicerol i masne kiseline.<br />
53. Jed<strong>na</strong>džba <strong>za</strong> reakciju etanola i <strong>na</strong>trija je:<br />
A) CH3-CH2OH + Na → CH3-CH2ONa + 1/2H2<br />
B) CH3-CH2OH + Na → CH3-CH3 + ONa<br />
C) CH3-CH2OH + Na → CH3-CH2NaOH<br />
D) CH3-CH2OH + Na → CH2Na-CH2OH + 1/2H2<br />
E) CH3-CH2OH + Na → CH3-CH2Na + OH<br />
Odgovor: A<br />
Alkoholi s alkalijskim metalima reagiraju dajući alkokside, u ovom slučaju <strong>na</strong>trijev etoksid,<br />
CH3CH2ONa.<br />
77
54. Broj mogućih izomera kod bute<strong>na</strong> iznosi:<br />
A) 0<br />
B) 1<br />
C) 2<br />
D) 3<br />
E) 4<br />
Odgovor: D<br />
CH 3CH CHCH 3<br />
78<br />
CH 3CH 2CH CH 2<br />
CH 3 C CH 2<br />
CH 3<br />
Nema mogućnosti postojanja ijednog drugog spoja iste molekulske formule (bruto-formule)<br />
a različite strukture.<br />
55. Peptid<strong>na</strong> ve<strong>za</strong> je:<br />
A) -CH2-NH-CH2-<br />
B) -CH-CO-<br />
C) -CO-NH-<br />
D) -COO-NH-<br />
E) -CO-NH2-<br />
Odgovor: C<br />
Aminokiseline se međusobno vežu tako da se karboksil<strong>na</strong> skupi<strong>na</strong> jedne aminokiseline<br />
veže s amino skupinom druge aminokiseline pri čemu se izdvaja jed<strong>na</strong> molekula vode. Na<br />
primjeru opće formule dipeptida prika<strong>za</strong><strong>na</strong> je peptid<strong>na</strong> ve<strong>za</strong>:<br />
H 2N CH<br />
R 1<br />
O<br />
C N<br />
H<br />
CH<br />
R 2<br />
COOH<br />
56. Sagorijevanje meta<strong>na</strong> odvija se reakcijom:<br />
A) CH4 + O2 → C + 2H2O<br />
B) CH4 + O2 → CH2 + H2O<br />
C) CH4 + O2 → CO + 2H2O<br />
D) CH4 + 2O2 → CO2 + 2H2O<br />
E) CH4 + O2 → CO2 + 2H2O<br />
Odgovor: D<br />
Potpunim sagorijevanjem meta<strong>na</strong> <strong>na</strong>staju ugljikov dioksid i voda.<br />
57. Tricij je:<br />
A) element skupine 14 periodnog sustava<br />
B) simbola Th<br />
C) izotop kisika<br />
D) izotop vodika<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog
Odgovor: D<br />
1 2<br />
Izotopi vodika su: obični vodik (procij), 1H<br />
ili H; teški vodik (deuterij), 1H<br />
ili D; tricij<br />
3<br />
1H<br />
ili T.<br />
58. Prilikom elektrolize otopine CuCl2<br />
A) <strong>na</strong> anodi se izdvaja klorovodik<br />
B) <strong>na</strong> anodi teče proces redukcije<br />
C) bakar se oksidira<br />
D) bakar se reducira<br />
E) klor se reducira<br />
Odgovor: D<br />
U vodi CuCl2 disocira: CuCl2 → Cu 2+ + 2Cl − . Na katodi (−) se reducira (prima elektrone)<br />
bakrov(2+) ion, Cu 2+ : Cu 2+ + 2e − → Cu°<br />
59. Formula fosforne kiseline je:<br />
A) H3PO4<br />
B) H2PO4<br />
C) HPO4<br />
D) HPO3<br />
E) H2PO3<br />
Odgovor: A<br />
Fosfor<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> , H3PO4; soli su fosfati.<br />
60. Ionskom vezom pove<strong>za</strong>ni su atomi u molekuli:<br />
A) CO<br />
B) SO3<br />
C) CO2<br />
D) Al2O3<br />
E) NH3<br />
Odgovor: D<br />
Ionska ve<strong>za</strong> ostvaruje se između atoma metala (Al) i atoma nemetala (O2) čije se elektronegativnosti<br />
dovoljno razlikuju, a to odgovara vezi u molekuli aluminijeva oksida.<br />
61. Pojava iste tvari u više kristalnih oblika je:<br />
A) izomorfija<br />
B) polimorfija<br />
C) alotropija<br />
D) izomerija<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog<br />
Odgovor: B<br />
Pojavljivanje kemijske tvari u dva ili više oblika <strong>na</strong>zivamo alotropijom, a alotropiju kod<br />
koje se alotropi (pojavni oblici) međusobno razlikuju po kristalnom obliku <strong>na</strong>zivamo polimorfijom.<br />
62. Reakcije s vodom su reakcije:<br />
A) hidroge<strong>na</strong>cije<br />
B) hidrolize<br />
79
C) dijalize<br />
D) redukcije<br />
E) esterifikacije<br />
Odgovor: B<br />
Hidor (grčki) z<strong>na</strong>či voda pa je reakcija neke tvari s vodom <strong>na</strong>zva<strong>na</strong> hidroli<strong>za</strong>.<br />
63. U zemnoalkalijske elemente spadaju:<br />
A) magnezij, kalcij, barij<br />
B) <strong>na</strong>trij, kalij, litij<br />
C) fluor, klor, jod<br />
D) helij, neon, argon<br />
E) aluminij, fosfor, silicij<br />
Odgovor: A<br />
Zemnoalkalijski su elementi 2. skupine periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta, dakle, magnezij,<br />
kalcij, barij u ovom slučaju.<br />
64. Soli sumporne kiseline su:<br />
A) sulfati<br />
B) sulfiti<br />
C) sulfidi<br />
D) persulfati<br />
E) persulfiti<br />
Odgovor: A<br />
65. Polietilen je plastič<strong>na</strong> masa <strong>na</strong>stala:<br />
A) međusobnim povezivanjem molekula ete<strong>na</strong><br />
B) polimeri<strong>za</strong>cijom vinilklorida<br />
C) fermentacijom polivinila<br />
D) isparavanjem kaučuka kod visokih temperatura<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: A<br />
Polietilen je plastič<strong>na</strong> masa <strong>na</strong>stala međusobnim povezivanjem više (poli) molekula ete<strong>na</strong><br />
(etile<strong>na</strong>).<br />
66. Ketoni <strong>na</strong>staju:<br />
A) oksidacijom primarnih alkohola<br />
B) oksidacijom sekundarnih alkohola<br />
C) redukcijom aldehida<br />
D) redukcijom sekundarnih alkohola<br />
E) redukcijom primarnih alkohola<br />
Odgovor: B<br />
Samo se iz sekundarnih alkohola oksidacijom mogu dobiti ketoni:<br />
80<br />
2<br />
R<br />
R<br />
CHOH<br />
+O 2<br />
R<br />
2<br />
R<br />
C O + 2 H2O
67. Potpunom hidrolizom celuloze <strong>na</strong>staje:<br />
A) frukto<strong>za</strong><br />
B) gluko<strong>za</strong><br />
C) etanol<br />
D) lakto<strong>za</strong><br />
E) metanol<br />
Odgovor: B<br />
Celulo<strong>za</strong> je polisaharid sastavljen od međusobno kemijski ve<strong>za</strong>nih molekula glukoze što<br />
uvjetuje da njenom potpunom hidrolizom <strong>na</strong>staje gluko<strong>za</strong>.<br />
68. CH3-CO-CH3 je formula <strong>za</strong> molekulu:<br />
A) aceto<strong>na</strong><br />
B) mliječne kiseline<br />
C) octene kiseline<br />
D) etilacetata<br />
E) acetaldehida<br />
Odgovor: A<br />
CH3-CO-CH3 je formula molekule aceto<strong>na</strong> (propano<strong>na</strong>).<br />
69. HCHO predstavlja molekulu:<br />
A) formaldehida<br />
B) acetaldehida<br />
C) mravlje kiseline<br />
D) aceto<strong>na</strong><br />
E) mliječne kiseline<br />
Odgovor: A<br />
HCHO je formula molekule formaldehida (meta<strong>na</strong>la).<br />
70. Spoj formule CH3-CHOH-COOH je:<br />
A) primarni alkohol<br />
B) sekundarni alkohol<br />
C) mliječ<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong><br />
D) octe<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong><br />
E) aceton<br />
Odgovor: C<br />
Mliječ<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> ili 2-hidroksipropan kiseli<strong>na</strong>.<br />
71. Zagrijavanjem kalcijevog acetata <strong>na</strong>staju:<br />
A) aceton i kalcijev karbo<strong>na</strong>t<br />
B) acetaldehid i kalcijev karbo<strong>na</strong>t<br />
C) formaldehid i CO2<br />
D) CO2 i aceton<br />
E) mravlja kiseli<strong>na</strong> i CO<br />
Odgovor: A<br />
Ca(OOCCH3)2 → CH3COCH3 + CaCO3<br />
81
72. Amonijak:<br />
A) ima više vrelište od fosfi<strong>na</strong><br />
B) je polar<strong>na</strong> molekula<br />
C) može se lako ukapljiti<br />
D) molekule ovog pli<strong>na</strong> stvaraju vodikove veze<br />
E) sve <strong>na</strong>vedene tvrdnje su točne<br />
Odgovor: E<br />
73. Avogadrova konstanta je omjer:<br />
A) mase i molarne mase tvari<br />
B) količine i molarne mase tvari<br />
C) broja molekula i atomskog broja<br />
D) broja molekula i količine tvari<br />
E) Avogadrova broja i mase tvari<br />
Odgovor: D<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 46.<br />
74. Koja se množi<strong>na</strong> kisika izluči elektrolizom 36 grama vode:<br />
A) 0,5 mola<br />
B) 1 mol<br />
C) 2 mola<br />
D) 3 mola<br />
E) 8 mola<br />
Odgovor: B<br />
2H2O → 2H2 + O2<br />
Kako je iz jed<strong>na</strong>džbe vidljivo da iz dvije molekule, odnosno 2 mola vode, elektrolizom,<br />
<strong>na</strong>staje jed<strong>na</strong> molekula, odnosno 1 mol kisika, množi<strong>na</strong> (količi<strong>na</strong>) <strong>na</strong>stalog kisika iz 36 g<br />
(2 mola) vode je 1 mol.<br />
m(H2O) = 36 g<br />
n(O2) = ?<br />
m(<br />
H O)<br />
36<br />
n ( H O)<br />
2<br />
2 = = = 2 mol<br />
M ( H2O)<br />
18<br />
n(<br />
H 2O)<br />
2<br />
=<br />
n(<br />
O 2 ) 1<br />
1 1<br />
n(<br />
O 2 ) = n(<br />
H 2O)<br />
= ⋅ 2 = 1mol<br />
2 2<br />
75. Spoj formule NaHSO3 je sol:<br />
A) sulfatne kiseline<br />
B) sumoprovodične kiseline<br />
C) sulfitne kiseline<br />
D) disulfatne kiseline<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: C<br />
NaHSO3 je <strong>na</strong>trijev hidrogen sulfit, sol sumporaste kiseline.<br />
82
76. Mineral dolomit je po sastavu:<br />
A) CaCO3<br />
B) Na2CO3<br />
C) MgCO3<br />
D) SiO2<br />
E) MgCa(CO3)2<br />
Odgovor: E<br />
Mineral dolomit je po sastavu magnezijev karbo<strong>na</strong>t−kalcijev karbo<strong>na</strong>t MgCO3⋅CaCO3.<br />
77. Oksidacijski broj manga<strong>na</strong> u KMnO4 je:<br />
A) +6<br />
B) +7<br />
C) +2<br />
D) −7<br />
E) +1<br />
Odgovor: B<br />
+ 1 + 7 −2<br />
KMnO4<br />
, kalijev permanga<strong>na</strong>t<br />
Kisik je u spojevima s manje elektronegativnim elementima oksidacijskog broja −2, osim<br />
u peroksidima −1. Kalij je u spojevima oksidacijskog broja +1.<br />
78. Potpunom neutrali<strong>za</strong>cijom jednog mola fosforne kiseline <strong>na</strong>stat će:<br />
A) 2 mola vode<br />
B) 3 mola vode<br />
C) jedan mol vode<br />
D) 1/3 mola H2O<br />
E) 2/3 mola H2O<br />
Odgovor: B<br />
H3PO4 + 3NaOH → Na3PO4+ 3H2O<br />
Iz jed<strong>na</strong>džbe uočavamo da potpunom neutrali<strong>za</strong>cijom jedne molekule, odnosno jednog<br />
mola fosforne kiseline <strong>na</strong>staju 3 molekule, odnosno 3 mola vode.<br />
n(H3PO4) = 1 mol<br />
n(H2O) = ?<br />
n(<br />
H3PO<br />
4 ) 1<br />
=<br />
n(<br />
H 2O)<br />
3<br />
n(<br />
H 2O)<br />
= 3n(<br />
H3PO<br />
4 ) = 3⋅1<br />
= 3 mol<br />
79. Atomi različitih eleme<strong>na</strong>ta istog masenog broja zovu se:<br />
A) izotopi<br />
B) izobari<br />
C) izomeri<br />
D) modifikacije<br />
E) polimorfija<br />
Odgovor: B<br />
Izobari su po definiciji atomi različitih eleme<strong>na</strong>ta istog masenog broja.<br />
83
80. Koliko će litara CO2 <strong>na</strong>stati kod standardnih stanja raspadom jednog mola kalcijevog<br />
karbo<strong>na</strong>ta:<br />
A) 1 litar<br />
B) 11,2 litara<br />
C) 22,4 litara<br />
D) 44 litre<br />
E) 12 litara<br />
Odgovor: C<br />
CaCO3 → CaO + CO2<br />
Raspadom jedne molekule, odnosno 1 mola kalcijevog karbo<strong>na</strong>ta <strong>na</strong>staje jed<strong>na</strong> molekula,<br />
odnosno 1 mol ugljikovog dioksida.<br />
n(CaCO3) = 1 mol<br />
v(CO2) = ?<br />
n(<br />
CaCO3<br />
) 1<br />
=<br />
n(<br />
CO2<br />
) 1<br />
n(<br />
CO 2 ) = n(<br />
CaCO3<br />
) = 1mol<br />
Jedan mol bilo kojeg pli<strong>na</strong> pri standardnim uvjetima ima volumen od 22,4 dm 3 (L).<br />
81. Relativ<strong>na</strong> atomska masa kisika je:<br />
A) 32 g<br />
B) 32 g mol −1<br />
C) 32<br />
D) 16 g<br />
E) 16<br />
Odgovor: E<br />
Relativ<strong>na</strong> atomska masa <strong>na</strong>m pokazuje koliko je puta atom nekog elementa teži od<br />
unificirane atomske jedinice mase i očitava se iz periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta.<br />
82. Spajanjem kalcijevog fluorida i sumporne kiseline dolazi do reakcije prika<strong>za</strong>ne jed<strong>na</strong>džbom:<br />
A) CaF2 + H2SO4 → CaSO4 + 2HF<br />
B) CaF2 + H2SO4 → CaSO4 + F2 + H2<br />
C) CaF2 + H2SO4 → CaS + H2F2O4<br />
D) CaF2 + H2SO4 → CaO + F2 + H2SO3<br />
E) CaF2 + H2SO4 → Ca(OH)2 + H2SO2 + F2<br />
Odgovor: A<br />
83. Za neutrali<strong>za</strong>ciju 0,2 mola sumporne, sulfatne kiseline potrebno je <strong>na</strong>trijevog hidroksida:<br />
A) 1 mol<br />
B) 2 mola<br />
C) 0,2 mola<br />
D) 0,4 mola<br />
E) 0,5 mola<br />
Odgovor: D<br />
H2SO4 + 2NaOH → Na2SO4 + 2H2O<br />
84
Za neutrali<strong>za</strong>ciju jedne molekule, odnosno jednog mola sumporne kiseline potrebno je<br />
dvostruko više molekula - dvije molekule, odnosno 2 mola <strong>na</strong>trijeva hidroksida. Dvostruko<br />
veća količi<strong>na</strong> od <strong>za</strong>dane je 0,4 mola.<br />
N(H2SO4) = 0,2 mol<br />
n(NaOH) = ?<br />
n(<br />
H 2SO<br />
4 ) 1<br />
=<br />
n(<br />
NaOH)<br />
2<br />
n ( NaOH)<br />
= 2n(<br />
H 2 SO 4 ) = 2⋅<br />
0,<br />
2 = 0,<br />
4 mol<br />
84. Fosfor u posljednoj ljusci ima:<br />
A) 3 elektro<strong>na</strong><br />
B) 2 elektro<strong>na</strong><br />
C) 6 elektro<strong>na</strong><br />
D) 5 elektro<strong>na</strong><br />
E) 7 elektro<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
Fosfor u <strong>za</strong>dnjoj ljusci ima 5 elektro<strong>na</strong> stoga pripada 15 skupini periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta.<br />
85. Koja od <strong>na</strong>vedenih jed<strong>na</strong>džbi je toč<strong>na</strong>:<br />
A) 2NH4Cl + Ca(OH)2 → CaCl2 + NO2 + H2O<br />
B) 2NH4Cl + Ca(OH)2 → 2NPH3 + CaCl + 2H2O<br />
C) 2NH4Cl + Ca(OH)2 → 2NH3 + CaCl2 + 2H2 + O2<br />
D) 2NH4Cl + Ca(OH)2 → 2NH3 + 2CaCO3 + 2HCl<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: E<br />
Isprav<strong>na</strong> jed<strong>na</strong>džba glasi:<br />
2NH4Cl + Ca(OH)2 → 2NH3 + CaCl2 + 2H2O<br />
86. Broj mogućih izomera kod penta<strong>na</strong> je:<br />
A) 2<br />
B) 3<br />
C) 0<br />
D) 4<br />
E) 5<br />
Odgovor: B<br />
H 3CCH 2CH 2CH 2CH 3<br />
H 3CCHCH 2CH 3<br />
CH 3<br />
CH 3<br />
H3C C CH3 Nema mogućnosti postojanja ijednog drugog spoja iste molekulske formule (bruto-formule)<br />
a različite strukture.<br />
CH 3<br />
85
87. Za hidrogeniranje 1 mola oleinske kiseline potrebno je vodika:<br />
A) 1 mol<br />
B) 2 mola<br />
C) 3 mola<br />
D) 0,5 mola<br />
E) 0,1 mol<br />
Odgovor: A<br />
CH3(CH2)7CH=CH(CH2)7COOH + H2 → CH3(CH2)16COOH<br />
Za hidroge<strong>na</strong>ciju (spajanje s vodikom) jedne molekule (jedne dvostruke veze), odnosno<br />
jednog mola oleinske kiseline potreb<strong>na</strong> je jed<strong>na</strong> molekula, odnosno 1 mol vodika.<br />
n(ol. kis.) = 1 mol<br />
n(H2) = ?<br />
86<br />
n(<br />
ol. kis. ) 1<br />
=<br />
n(<br />
H ) 1<br />
n(<br />
H<br />
2<br />
2<br />
) = n(<br />
ol. kis. ) = 1mol<br />
88. Hidrolizom etilacetata <strong>na</strong>staje:<br />
A) aceton<br />
B) eta<strong>na</strong>l<br />
C) etanol<br />
D) acetilen<br />
E) acetaldehid<br />
Odgovor: C<br />
CH3COOCH2CH3 + H2O → CH3COOH + CH3CH2OH etanol<br />
89. Alkoksidi <strong>na</strong>staju:<br />
A) alkoholnim vrenjem šećera<br />
B) reakcijom alkohola i kiseli<strong>na</strong><br />
C) reakcijom alkohola i luži<strong>na</strong><br />
D) reakcijom alkohola i alkalijskih eleme<strong>na</strong>ta<br />
E) reakcijom alkohola i halogenih eleme<strong>na</strong>ta<br />
Odgovor: D<br />
Alkoksidi <strong>na</strong>staju spajanjem alkohola i alkalijskih metala, npr.:<br />
2CH3OH + 2Na → 2CH3ONa + H2<br />
90. Acetaldehid <strong>na</strong>staje:<br />
A) destilacijom aceto<strong>na</strong><br />
B) oksidacijom aceto<strong>na</strong><br />
C) destilacijom etanola<br />
D) oksidacijom etanola<br />
E) redukcijom etanola<br />
Odgovor: D<br />
2CH3CH2OH + O2 → 2CH3CHO + 2H2O<br />
Prisjetimo se da aldehidi <strong>na</strong>staju oksidacijom, po broju atoma ugljika odgovarajućih primarnih<br />
alkohola.
91. Aminokiseli<strong>na</strong>ma odgovaraju tvrdnje:<br />
A) u čistom stanju su tekućine<br />
B) u čistom stanju su krutine<br />
C) u vodi se ne otapaju<br />
D) topljive su u organskim otapalima<br />
E) ulaze u sastav polisaharida<br />
Odgovor: B<br />
Svojstvo je aminokiseli<strong>na</strong> da su u čistom stanju čvrste tvari (krutine).<br />
92. Za sve halogenovodike vrijedi tvrdnja:<br />
A) to su tekućine<br />
B) istog su vrelišta<br />
C) otapaju se u vodi<br />
D) ne otapaju se u vodi<br />
E) <strong>na</strong>staju raspadom halogenih eleme<strong>na</strong>ta<br />
Odgovor: C<br />
Svi halogenovodici su plinovi. Njihove molekule izrazito su polarne kao i molekule vode<br />
pa se stoga dobro otapaju u vodi.<br />
93. Jaka kiseli<strong>na</strong> je:<br />
A) sumporovodič<strong>na</strong><br />
B) fosfor<strong>na</strong><br />
C) dušič<strong>na</strong><br />
D) octe<strong>na</strong><br />
E) limunska<br />
Odgovor: C<br />
Dušič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> jedi<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih u vodi gotovo potpuno disocira.<br />
HNO3 + H2O→ H3O + + NO3 −<br />
94. Oksidacijski broj želje<strong>za</strong> u Fe2O3 je:<br />
A) +2<br />
B) +3<br />
C) −2<br />
D) −3<br />
E) +1<br />
Odgovor: B<br />
+ 3 −2<br />
Fe2 O3<br />
Kisik u spojevima s elementima manje elektronegativnosti ima oksidacijski broj<br />
−2, osim u peroksidima −1.<br />
95. Mineral koji sadrži bakar je:<br />
A) halkopirit<br />
B) pirit<br />
C) magnetit<br />
D) dolomit<br />
E) ortoklas<br />
Odgovor: A<br />
87
Formula halkopirita je CuFeS2, odnosno Cu2S⋅Fe2S3<br />
96. Koji od <strong>na</strong>vedenih hidroksida je <strong>na</strong>jjači:<br />
A) Ca(OH)2<br />
B) Al(OH)3<br />
C) Mg(OH)2<br />
D) LiOH<br />
E) RbOH<br />
Odgovor: E<br />
Rubidijev hidroksid je <strong>na</strong>jjači jer <strong>na</strong>jlakše disocira što je posljedica toga da je rubidijev<br />
atom veći od ostalih <strong>na</strong>vedenih atoma koji tvore hidrokside, odnosno njegova jezgra (+)<br />
<strong>na</strong>jslabije privlači OH − ion.<br />
97. Elementi istih skupi<strong>na</strong>:<br />
A) istih su atomskih masa<br />
B) istog su broja proto<strong>na</strong><br />
C) istog su broja elektro<strong>na</strong><br />
D) istog su agregatnog stanja<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: E<br />
Elementi vrlo sličnih kemijskih svojstava svrstani su u iste skupine. Njihova svojstva<br />
određe<strong>na</strong> su istim brojem elektro<strong>na</strong> u posljednoj ljusci.<br />
98. U amfoterne elemente spada:<br />
A) kisik<br />
B) jod<br />
C) aluminij<br />
D) kalcij<br />
E) fosfor<br />
Odgovor: C<br />
Aluminij jedini od <strong>na</strong>vedenih eleme<strong>na</strong>ta stupa u reakciju i s kiseli<strong>na</strong>ma i s luži<strong>na</strong>ma što<br />
zovemo amfoternošću.<br />
2Al + 6HCl → 2AlCl3 + 3H2<br />
2Al + 2OH − + 6H2O → 2Al(OH)4 − + 3H2<br />
99. Reakcija s vodom je reakcija:<br />
A) hidrolize<br />
B) hidriranja<br />
C) neutrali<strong>za</strong>cije<br />
D) destilacije<br />
E) redukcije<br />
Odgovor: A<br />
Hidor (grčki) z<strong>na</strong>či voda pa je reakcija tvari s vodom <strong>na</strong>zva<strong>na</strong> hidrolizom.<br />
100. Oksidacijski broj ugljika +2 je u spoju:<br />
A) CHCH<br />
B) CH3-CH3<br />
88
C) CO2<br />
D) CO<br />
E) H2CO3<br />
Odgovor: D<br />
+ 2 −2<br />
C O<br />
Kisik u spojevima s manje elektronegativnim elementima uvijek ima oksidacijski<br />
broj −2, osim u peroksidima −1.<br />
101. Za neutrali<strong>za</strong>ciju jednog mola NaOH potrebno je octene kiseline:<br />
A) 1 mol<br />
B) 0,5 mol<br />
C) 0,3 mol<br />
D) 0,1 mol<br />
E) 3 mola<br />
Odgovor: A<br />
NaOH + CH3COOH → CH3COONa + H2O<br />
Iz jed<strong>na</strong>džbe je vidljivo da je <strong>za</strong> neutrali<strong>za</strong>ciju jedne molekule, odnosno jednog mola<br />
<strong>na</strong>trijeva hidroksida, NaOH potreb<strong>na</strong> jed<strong>na</strong> molekula, odnosno 1 mol octene kiseline,<br />
CH3COOH.<br />
n(NaOH) = 1 mol<br />
n(CH3COOH) = ?<br />
n(<br />
NaOH)<br />
1<br />
=<br />
n(<br />
CH COOH)<br />
1<br />
3<br />
n(<br />
CH COOH)<br />
= n(<br />
NaOH)<br />
= 1mol<br />
3<br />
102. Međusobnim spajanjem eleme<strong>na</strong>ta <strong>na</strong>staju:<br />
A) homogene smjese<br />
B) heterogene smjese<br />
C) jednostavne tvari<br />
D) složene tvari<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: D<br />
Spajanjem različitih eleme<strong>na</strong>ta (jednostavne tvari!) <strong>na</strong>staju čiste složene tvari (spojevi).<br />
103. Acetati su:<br />
A) soli aceto<strong>na</strong><br />
B) soli octene kiseline<br />
C) oksidacijski produkti aceto<strong>na</strong><br />
D) ketoni<br />
E) oksidacijski produkti<br />
Odgovor: B<br />
104. Broj izomera kod butanola je:<br />
A) 2<br />
B) 3<br />
C) 4<br />
89
D) 5<br />
E) 0<br />
90<br />
Odgovor: C<br />
H 3CCH 2CH 2CH 2OH<br />
H 3CCHCH 2CH 3<br />
OH<br />
H 3CCHCH 2OH<br />
CH 3<br />
CH 3<br />
H3C C OH<br />
Nema mogućnosti postojanja ijednog drugog spoja iste molekulske (bruto formule) a<br />
različite strukture.<br />
105. Frukto<strong>za</strong> je:<br />
A) razgradni produkt glukoze<br />
B) važan monosaharid<br />
C) važan disaharid<br />
D) aromatski ugljikovodik<br />
E) aromatski alkohol<br />
Odgovor: B<br />
Molekule fruktoze ne mogu se razgraditi <strong>na</strong> jednostavnije molekule šećera što određuje da<br />
je frukto<strong>za</strong> monosaharid.<br />
106. Aceton je:<br />
A) ne<strong>za</strong>sićeni ugljikovodik<br />
B) spoj ugljika i vodika<br />
C) spoj ugljika, vodika i kisika<br />
D) sekundarni alkohol<br />
E) bezbojni plin<br />
Odgovor: C<br />
CH 3<br />
CH 3<br />
C O<br />
, aceton (propanon).<br />
107. Broj elektro<strong>na</strong> u atomu:<br />
A) jed<strong>na</strong>k je masenom broju atoma<br />
B) raste s porastom broja pozitro<strong>na</strong><br />
C) raste s porastom broja neutro<strong>na</strong><br />
D) raste s porastom rednog broja<br />
E) raste s porastom valencije atoma<br />
Odgovor: D<br />
U atomu, broj elektro<strong>na</strong> jed<strong>na</strong>k je broju proto<strong>na</strong>. Redni broj atoma jed<strong>na</strong>k je broju proto<strong>na</strong>.<br />
Slijedi da broj elektro<strong>na</strong> u atomu raste s porastom rednog broja.<br />
108. Svi elementi jedne periode imaju:<br />
A) istu elektronsku konfiguraciju posljednje ljuske<br />
B) slič<strong>na</strong> svojstva<br />
CH 3
C) isti maksimalni oksidacijski broj<br />
D) isti <strong>na</strong>boj jezgre<br />
E) isti broj ljusaka<br />
Odgovor: E<br />
Elementi u periodnom sustavu eleme<strong>na</strong>ta svrstani su u vodoravne retke - periode <strong>na</strong> temelju<br />
broja ljusaka u atomu, i to tako da se u jednoj periodi <strong>na</strong>laze atomi s jed<strong>na</strong>kim brojem<br />
ljusaka.<br />
109. Molekula s polarnim obilježjem je:<br />
A) H3O +<br />
B) HCl<br />
C) Cl2<br />
D) CH4<br />
E) NH4 +<br />
Odgovor: B<br />
Za molekule kojih težišta pozitivnog i negativnog <strong>na</strong>boja nisu <strong>na</strong> istom mjestu kažemo da<br />
su polarne (dipoli). U molekuli HCl uslijed razlike u elektronegativnosti vodika i klora<br />
dolazi do polari<strong>za</strong>cije <strong>na</strong>boja <strong>na</strong> molekuli, odnosno do pojave malog negativnog <strong>na</strong>boja <strong>na</strong><br />
dijelu molekule gdje se <strong>na</strong>lazi atom elektronegativnijeg klora, a <strong>na</strong> dijelu molekule gdje se<br />
<strong>na</strong>lazi vodik javlja se mali pozitivni <strong>na</strong>boj.<br />
110. Množinska koncentracija je da<strong>na</strong> omjerom:<br />
A) mase otopljene tvari i množine otopine<br />
B) mase otopljene tvari i volume<strong>na</strong> otopine<br />
C) množine otopljene tvari i mase otapala<br />
D) množine otopljene tvari i volume<strong>na</strong> otapala<br />
E) množine otopljene tvari i volume<strong>na</strong> otopine<br />
Odgovor: E<br />
Množinska koncentracija da<strong>na</strong> je omjerom množine otopljene tvari i volume<strong>na</strong> otopine, a<br />
jedinica je mol/L.<br />
111. Vodikova ve<strong>za</strong>:<br />
A) odgovara po jakosti kovalentnoj vezi<br />
B) odgovara po jakosti van der Waalsovim ve<strong>za</strong>ma<br />
D) povezuje molekule vode u kristalnom stanju<br />
E) je ve<strong>za</strong> između dva atoma vodika u vodi<br />
Odgovor: D<br />
Molekule vode međusobno su pove<strong>za</strong>ne vodikovim ve<strong>za</strong>ma što <strong>na</strong>ročito dolazi do izražaja<br />
kada se molekule vode <strong>na</strong>laze u kristalnom stanju.<br />
112. 96500 kulo<strong>na</strong> izlučit će iz otopine:<br />
A) 0,24 mola molekula klora<br />
B) 0,5 mola molekula klora<br />
C) 0,75 mola molekula klora<br />
D) 1,0 mola molekula klora<br />
E) 2,0 mola molekula klora<br />
Odgovor: B<br />
91
96500 kulo<strong>na</strong> odgovara ukupnom <strong>na</strong>boju jednog mola elektro<strong>na</strong>.<br />
ANODA (+): 2Cl − − 2e − → Cl2<br />
Iz jed<strong>na</strong>džbe je vidljivo da dva elektro<strong>na</strong>, odnosno 2 mola elektro<strong>na</strong> izlučuju iz otopine<br />
jednu molekulu odnosno jedan mol klora, pa će dvostruko manje elektro<strong>na</strong> (1 mol) izlučiti<br />
0,5 mola klora.<br />
96500 kulo<strong>na</strong> = Q (1 mol e − )<br />
n(Cl2) = ?<br />
−<br />
n(<br />
e ) 2<br />
=<br />
n(<br />
Cl 2 ) 1<br />
1 − 1<br />
n ( Cl2<br />
) = n(<br />
e ) = ⋅1<br />
= 0,<br />
5 mol<br />
2 2<br />
113. Neutralno reagira otopi<strong>na</strong>:<br />
A) NH4Cl<br />
B) NaNO3<br />
C) K2CO3<br />
D) ZnSO4<br />
E) CuSO4<br />
Odgovor: B<br />
NaNO3 je sol jake lužine (NaOH) i jake kiseline (HNO3) što <strong>za</strong> posljedicu ima da vode<strong>na</strong><br />
otopi<strong>na</strong> ove soli reagira neutralno.<br />
114. Za neutrali<strong>za</strong>ciju 0,2 mola kalcijevog hidroksida treba:<br />
A) 0,1 mol HCl<br />
B) 0,2 mol HCl<br />
C) 0,3 mol HCl<br />
D) 0,4 mol HCl<br />
E) 0,5 mol HCl<br />
Odgovor: D<br />
Ca(OH)2 + 2HCl → CaCl2 + 2H2O<br />
Prema jed<strong>na</strong>džbi, <strong>za</strong> neutrali<strong>za</strong>ciju jedne molekule, odnosno jednog mola kalcijevog hidroksida<br />
potrebno je dvije molekule, odnosno 2 mola HCl. Slijedi da će <strong>za</strong> neutrali<strong>za</strong>ciju<br />
0,2 mola kalcijevog hidroksida trebati 0,4 mola HCl.<br />
n(Ca(OH)2) = 0,2 mol<br />
n(HCl) = ?<br />
92<br />
n(<br />
Ca(OH) 2 )<br />
=<br />
n(<br />
HCl)<br />
115. Amfoter<strong>na</strong> svojstva ima:<br />
A) željezo<br />
B) aluminijev hidroksid<br />
C) kalcijev hidroksid<br />
D) bakarov(I) hidroksid<br />
1<br />
2<br />
n ( HCl)<br />
= 2n(<br />
Ca(OH) 2 ) = 2⋅<br />
0,<br />
2 =<br />
0,<br />
4<br />
mol
E) bakarov(II) hidroksid<br />
Odgovor: B<br />
Aluminijev hidroksid je amfoteran spoj jer se u reakciji s kiseli<strong>na</strong>ma po<strong>na</strong>ša kao luži<strong>na</strong>, a<br />
u reakciji s luži<strong>na</strong>ma kao kiseli<strong>na</strong>:<br />
Al(OH)3 + 3H + → Al 3+ + 3H2O<br />
Al(OH)3 + OH − → Al(OH)4 −<br />
116. Zagrijavanjem kalcijevog karbo<strong>na</strong>ta <strong>na</strong>staje<br />
A) tali<strong>na</strong> soli<br />
B) živo vapno<br />
C) gašeno vapno<br />
D) vapne<strong>na</strong> žbuka<br />
E) pečeni gips<br />
Odgovor: B<br />
CaCO3 → CO2 + CaO kalcijev oksid, živo vapno<br />
117. Kalcijevom hidroksidu odgovaraju slijedeće tvrdnje:<br />
A) jaka je luži<strong>na</strong><br />
B) slaba je kiseli<strong>na</strong><br />
C) služi <strong>za</strong> dobivanje živog vap<strong>na</strong><br />
D) <strong>na</strong>ziva se živo vapno<br />
E) <strong>na</strong>ziva se sadra<br />
Odgovor: A<br />
Kalcijev hidroksid se slabo otapa u vodi, ali o<strong>na</strong>j dio koji se otopi potpuno disocira. I<strong>na</strong>če,<br />
jakost luži<strong>na</strong> (i kiseli<strong>na</strong>) određuje samo stupanj disocijacije koji se eksperimentalno određuje.<br />
Ca(OH)2 → Ca 2+ + 2OH −<br />
118. Sol će <strong>na</strong>stati:<br />
A) otapanjem NaCl u vodi<br />
B) hidrolizom Na2CO3<br />
C) reakcijom HNO2 s HCl<br />
D) reakcijom HNO3 s Cu<br />
E) otapanjem HNO3 u vodi<br />
Odgovor: D<br />
Bakar reagira s hladnom razrijeđenom i koncentriranom dušičnom kiselinom dajući sol<br />
bakrov(II) nitrat:<br />
3Cu + 8HNO3 → 3Cu(NO3)2 + 2NO + 4H2O<br />
Cu + 4HNO3 → Cu(NO3)2 + 2NO2 + 2H2O<br />
119. Hidridima alkalijskih metala odgovaraju slijedeće tvrdnje:<br />
A) u čvrstom stanju su dobri vodiči<br />
B) spadaju u ionske spojeve<br />
C) ne reagiraju s vodom<br />
D) su plinovite tvari<br />
E) karakterizira ih jaka vodikova ve<strong>za</strong><br />
Odgovor: B<br />
93
U hidridima alkalijskih metala (LiH, NaH, KH,...) razlika u elektronegativnosti između<br />
alkalijskih metala i vodika dovolj<strong>na</strong> je da njihova ve<strong>za</strong> ima ionski karakter.<br />
120. Kod otapanja bakra u dušičnoj kiselini odvijaju se slijedeće reakcije:<br />
A) Cu + 4HNO3 → Cu(NO3)2 + 2NO2 + 2H2O<br />
B) Cu + 4HNO → Cu(NO3)2 + N2 + 2H2O<br />
C) Cu + 4HNO3 → 3Cu(NO3)2 + NO + 2H2O<br />
D) Cu + 2HNO3 → Cu(NO3)2 + H2<br />
E) 2Cu + 2HNO3 → 2CuNO3 + H2<br />
Odgovor: A<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 118.<br />
121. Ugljikov(II) oksid <strong>na</strong>staje:<br />
A) reakcijom mravlje i klorovodične kiseline<br />
B) djelovanjem zraka <strong>na</strong> užareni koks<br />
C) uvođenjem CO2 u sumpornu kiselinu<br />
D) oksidacijom CO2<br />
E) redukcijom ugljika<br />
Odgovor: B<br />
O2 + C → CO2 + C → 2CO Koks je, ustvari, ugljik.<br />
122. Čilska salitra je:<br />
A) Na2CO3<br />
B) NaIO3<br />
C) NaNO3<br />
D) Na2NO3<br />
E) NaNO3⋅2H2O<br />
Odgovor: C<br />
Čilskom salitrom <strong>na</strong>zivamo <strong>na</strong>trijev nitrat.<br />
123. Oleum se <strong>na</strong>ziva:<br />
A) koncentrira<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong> sumporne kiseline<br />
B) otopi<strong>na</strong> sumporovog(IV) oksida u sumporastoj kiselini<br />
C) otopi<strong>na</strong> sumporovog(IV) oksida u sumpornoj kiselini<br />
D) otopi<strong>na</strong> sumporovog(VI) oksida u sumpornoj kiselini<br />
E) otopi<strong>na</strong> sumporovog(VI) oksida u sumpornoj kiselini<br />
Odgovor: E<br />
SO3 + H2SO4 → H2S2O7<br />
124. Raspadom vodikovog peroksida <strong>na</strong>staje:<br />
A) H2 + O2<br />
B) H2O2 + H2O<br />
C) H2O + H2<br />
D) H2O + O2<br />
E) H2O + O3<br />
Odgovor: D<br />
2H2O2 → 2H2O + O2<br />
94
125. Bezvodni fluorovodik je pri sobnoj temperaturi:<br />
A) tekući<strong>na</strong> bez boje<br />
B) spoj elektronegativnih molekula<br />
C) plin koji reagira s vodom<br />
D) spoj koji dobro disocira<br />
E) spoj ve<strong>za</strong>n ionskom vezom<br />
Odgovor: C<br />
Bezvodni fluorovodik u otopini disocira:<br />
HF + H2O → H3O + + F −<br />
Molekule fluorovodika prelaskom u vodenu otopinu ioniziraju što je bit<strong>na</strong> promje<strong>na</strong>,<br />
odnosno kemijska reakcija kojom <strong>na</strong>staje flurovodič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>.<br />
126. Reakcije <strong>na</strong> dvostrukoj vezi zovu se reakcije:<br />
A) supstitucije<br />
B) esterifikacije<br />
C) adicije<br />
D) hidrolize<br />
E) neutrali<strong>za</strong>cije<br />
Odgovor: C<br />
H2C = CH2 + HCl → H3C-CH2Cl<br />
127. U ugljikovodike možemo ubrojiti:<br />
A) propanon<br />
B) propanol<br />
C) gvanin<br />
D) bakelit<br />
E) etilen<br />
Odgovor: E<br />
H2C = CH2 eten ili etilen.<br />
128. Eterima odgovaraju slijedeće tvrdnje:<br />
A) mogu <strong>na</strong>stati iz <strong>na</strong>trij-alkoksida i karbo<strong>na</strong>tne kiseline<br />
B) mogu <strong>na</strong>stati iz <strong>na</strong>trij-alkoksida i alkilhalogenida<br />
C) mogu <strong>na</strong>stati iz <strong>na</strong>trij-alkoksida i klorovodične kiseline<br />
D) kemijski su vrlo reaktivni<br />
E) pri sobnoj temperaturi su plinovite tvari<br />
Odgovor: B<br />
R-CH2ONa + ClCH2-R → R-CH2-O-CH2-R + NaCl<br />
129. Acetaldehid <strong>na</strong>staje<br />
A) oksidacijom glikola<br />
B) oksidacijom glicerola<br />
C) oksidacijom etanola<br />
D) <strong>za</strong>grijavanjem kalcijevog acetata<br />
E) adicijom vode <strong>na</strong> eten<br />
Odgovor: C<br />
95
2CH3CH2OH + O2 → 2CH3CHO + 2H2O<br />
130. Aceton je:<br />
A) ne<strong>za</strong>sićeni ugljikovodik<br />
B) 2-butanon<br />
C) spoj <strong>na</strong>stao dehidroge<strong>na</strong>cijom primarnog alkohola<br />
D) spoj <strong>na</strong>stao dehidroge<strong>na</strong>cijom sekundarnog alkohola<br />
E) spoj <strong>na</strong>stao iz kalcijevog karbida i vode<br />
Odgovor: D<br />
96<br />
CH 3<br />
CH 3<br />
CHOH<br />
t, kat.<br />
CH 3<br />
CH 3<br />
C O +<br />
131. Svojstva slabe kiseline ima:<br />
A) ksilen<br />
B) cikloheksan<br />
C) cikloheksen<br />
D) hidroksibenzen<br />
E) brombenzen<br />
Odgovor: D<br />
Hidroksibenzen djelomično disocira u vodi dajući i vodikove (hidronium) ione nositelje<br />
kiselih svojstava.<br />
C6H5OH → C6H5O − + H +<br />
132. Zagrijavanjem <strong>na</strong>trijevog formijata <strong>na</strong>staje:<br />
A) ugljikov(II) oksid i voda<br />
B) ugljikov(IV) oksid i vodik<br />
C) oksal<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> i voda<br />
D) <strong>na</strong>trijev oksalat i voda<br />
E) <strong>na</strong>trijev oksalat i vodik<br />
Odgovor: E<br />
2HCOONa → NaOOCCOONa + H2<br />
133. Voskovi su:<br />
A) eteri viših alkohola<br />
B) esteri viših karboksilnih kiseli<strong>na</strong><br />
C) soli viših karboksilnih kiseli<strong>na</strong><br />
D) poz<strong>na</strong>ti pod <strong>na</strong>zivom gliceridi<br />
E) polimeri fenola i meta<strong>na</strong>la<br />
Odgovor: B<br />
Voskovi su esteri masnih kiseli<strong>na</strong> s dugim lancima i dugolančanih alkohola.<br />
134. Saharozi odgovaraju slijedeće tvrdnje:<br />
A) pokazuje reakcije <strong>na</strong> aldehide<br />
B) spada u monosaharide<br />
C) <strong>na</strong>ziva se invertni šećer<br />
H 2
D) izomer<strong>na</strong> je s maltozom<br />
E) izomer<strong>na</strong> je s celulozom<br />
Odgovor: D<br />
Saharo<strong>za</strong> i malto<strong>za</strong> imaju istu molekulsku formulu (bruto-formula) a različite strukture.<br />
Molekulska formula ovih disaharida je C12H22O11, s tim da se molekula saharoze sastoji<br />
od molekula glukoze i fruktoze a molekula maltoze od dvije molekule glukoze.<br />
135. Glukozi odgovara slijedeća tvrdnja:<br />
A) sastavni je dio maltoze<br />
B) ravninu polarizirane svjetlosti <strong>za</strong>kreće <strong>na</strong>lijevo<br />
C) u molekuli ima keto-skupinu<br />
D) spada u pentoze<br />
E) tvori soli glukozide<br />
Odgovor: A<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 134.<br />
136. Deuterij:<br />
A) je izobar vodika<br />
B) ima jezgru koja se sastoji samo od jednog proto<strong>na</strong><br />
C) ima maseni broj 3<br />
1<br />
D) u prirodi se javlja u smjesi s 1H<br />
E) se razlikuje po kemijskom sastavu od običnog vodika<br />
Odgovor: D<br />
1<br />
Vodik se u prirodi javlja u smjesi izotopa: obični vodik simbola 1H<br />
ili H, teški vodik ili<br />
2<br />
deuterij simbola 1H<br />
ili D (usporedi s pitanjem 57.).<br />
137. Ako je relativ<strong>na</strong> atomska masa joda Ar(I) = 126,9045, masa jednog atoma joda je:<br />
A) 7,6425⋅10 −26 kg<br />
B) 2,107⋅10 −25 kg<br />
C) 1,6605⋅10 −27 kg<br />
D) 4,2144⋅10 −25 kg<br />
E) 1,52⋅10 −25 kg<br />
Odgovor: B<br />
Ar(I) = 126,9045<br />
ma(I) = ?<br />
ma(I) = Ar(I)⋅u = 126,9045⋅1,6605⋅10 −27 kg = 2,107⋅10 −25 kg<br />
138. Unutar periode periodičnog sustava eleme<strong>na</strong>ta od 1. do nulte skupine:<br />
A) energija ioni<strong>za</strong>cije pada<br />
B) povećava se radijus atoma<br />
C) smanjuje se pozitivni <strong>na</strong>boj jezgre<br />
D) raste pozitivni <strong>na</strong>boj jezgre<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
97
Unutar periode, vodoravnog retka u periodnom sustavu eleme<strong>na</strong>ta od 1. do nulte skupine<br />
vidljivo je da raste redni broj, što je jednostavni odraz broja proto<strong>na</strong> u jezgri; redni broj<br />
atoma jed<strong>na</strong>k je broju proto<strong>na</strong> u atomu.<br />
139. Atomi nemetala:<br />
A) imaju malu energiju ioni<strong>za</strong>cije<br />
B) pokazuju afinitet prema elektronu<br />
C) <strong>na</strong>laze se u 2. skupini periodničnog sustava eleme<strong>na</strong>ta<br />
D) međusobno se spajaju u molekule ionskom vezom<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
Afinitet prema elektronu izražen je kod atoma malih promjera kojima u <strong>za</strong>dnjoj ljusci<br />
nedostaje 1, 2, 3 ili 4 elektro<strong>na</strong> do stabilne elektronske konfiguracije, a što je karakteristika<br />
atoma nemetala.<br />
140. Elektronegativnost:<br />
A) raste unutar pojedine skupine od prve do sedme periode<br />
B) u periodičkom sustavu eleme<strong>na</strong>ta opada od prve do sedme skupine<br />
C) je sposobnost atoma nekog elementa da oduzme elektrone atomu drugog elementa s<br />
kojim se kemijski vezuje<br />
D) ne ovisi o energiji ioni<strong>za</strong>cije i afinitetu prema elektronu<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: C<br />
Prema definiciji, elektronegativnost je sposobnost (s<strong>na</strong>ga) atoma nekog elementa da više<br />
ili manje privlače elektrone vanjske ljuske drugih atoma s kojima je spojen.<br />
141. Vodikova ve<strong>za</strong>:<br />
A) ostaje nepromijenje<strong>na</strong> kada se led tali <strong>za</strong>grijavanjem<br />
B) z<strong>na</strong>tno je slabija od van der Waalsovih sila<br />
C) mnogo je jača od kovalentne veze<br />
D) nije elektrostatičke prirode<br />
E) uvjetuje neobično visoko vrelište amonijaka<br />
Odgovor: E<br />
Asocijacija (povezivanje, udruživanje) molekula amonijaka, NH3 uzrokova<strong>na</strong> vodikovom<br />
vezom uvjetuje neobično visoko vrelište amonijaka.<br />
142. Koja od <strong>na</strong>vedenih molekula nije polar<strong>na</strong>:<br />
A) NH3<br />
B) CH3Cl<br />
C) NF3<br />
D) SF6<br />
E) HBr<br />
Odgovor: D<br />
U molekuli SF6 težište pozitivnih i negativnih <strong>na</strong>boja <strong>na</strong>lazi se <strong>na</strong> istom mjestu, a to ne<br />
dovodi do polari<strong>za</strong>cije <strong>na</strong>boja <strong>na</strong> molekuli, odnosno ta molekula nije polar<strong>na</strong>.<br />
143. Topljivost:<br />
A) plinova povećava se s porastom temperature<br />
98
B) plinova proporcio<strong>na</strong>l<strong>na</strong> je tlaku pli<strong>na</strong> iz<strong>na</strong>d otopine<br />
C) kisika je veća u toploj nego u hladnoj vodi<br />
D) plinova se s povišenjem tlaka smanjuje<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
Što je veći tlak pli<strong>na</strong> iz<strong>na</strong>d otopine otapa se veća množi<strong>na</strong> (količi<strong>na</strong>) pli<strong>na</strong>.<br />
144. Kiselo će reagirati vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong>:<br />
A) Na2CO3<br />
B) (NH4)2CO3<br />
C) RCOONa<br />
D) C6H5OH<br />
E) CH3(CH2)11C6H4SO3Na<br />
Odgovor: D<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 131.<br />
145. Koji od <strong>na</strong>vedenih spojeva ima svojstva soli:<br />
A) CH3COOC2H5<br />
B) C6H5Cl<br />
C) CH3CH2ONa<br />
D) Cu2C2<br />
E) niti jedan od <strong>na</strong>vedenih<br />
Odgovor: D<br />
Zbog razlike u elektronegativnosti između ugljika i bakra, Cu2C2 ima mnogo sličnosti s<br />
ionskim kristalima a hidrolizom daje etin (acetilen):<br />
Cu2C2 + 2H2O → CuOH + HC ≡ CH<br />
146. Oksidacijski broj:<br />
A) kisika u peroksidima je −2<br />
B) vodika u hidridima metala 1. skupine je +1<br />
C) vodika u hidridima metala 2. skupine je +1<br />
D) sumpora u SO4 2− je −2<br />
E) svih jednostavnih io<strong>na</strong> jedanka je <strong>na</strong>boju io<strong>na</strong><br />
Odgovor: E<br />
Oksidacijski broj samo jednostavnih, monoatomnih io<strong>na</strong> jed<strong>na</strong>k je <strong>na</strong>boju io<strong>na</strong>, a tek poz<strong>na</strong>vanje<br />
strukture složenih io<strong>na</strong> omogućuje pravilno <strong>za</strong>ključivanje o oksidacijskim<br />
brojevima atoma u složenim ionima.<br />
147. Prilikom elektrolize:<br />
A) iz vodenih otopi<strong>na</strong> soli mogu se izlučivati elementi 1. skupine periodnog sustava<br />
eleme<strong>na</strong>ta<br />
B) <strong>na</strong> elektrodama se od više mogućih kemijskih reakcija uvijek odvija o<strong>na</strong> reakcija koja<br />
<strong>za</strong>htijeva <strong>na</strong>jveći utrošak energije<br />
C) tali<strong>na</strong> soli eleme<strong>na</strong>ta 2. skupine periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta mogu se dobiti elementi<br />
te skupine<br />
D) vodenih otopi<strong>na</strong> soli <strong>na</strong> anodi se izlučuje vodik<br />
E) vodenih otopi<strong>na</strong> soli <strong>na</strong> katodi se oksidiraju molekule vode<br />
99
Odgovor: C<br />
Elementi 2. skupine dobivaju se elektrolizom tali<strong>na</strong> njihovih soli, npr.<br />
t 2+<br />
−<br />
CaCl2<br />
⎯⎯→ Ca + 2Cl<br />
ANODA(+): 2Cl − − 2e − → Cl2<br />
KATODA(−):Ca 2+ + 2e − → Ca<br />
148. Koja od <strong>na</strong>vedenih kemijskih reakcija je redoks-reakcija:<br />
A) CaO + CO2 → CaCO3<br />
B) H2CO3 + CaO → CaCO3 + H2O<br />
C) CO2 + C → 2CO<br />
D) CaO + 2H2CO3 → Ca(HCO3)2 + H2O<br />
E) HCO3 → H + + CO3 2−<br />
Odgovor: C<br />
+ 4 − 2 0 + 2 −2<br />
CO2+ C→ 2 CO<br />
Redoks-reakcije su one reakcije kod kojih se odvija proces oksidacije, otpuštanja elektro<strong>na</strong><br />
i proces redukcije, primanja elektro<strong>na</strong> što dovodi do promjene oksidacijskih brojeva<br />
atoma eleme<strong>na</strong>ta u tim reakcijama:<br />
+ 4 + 2<br />
−<br />
C+<br />
2e → C<br />
0<br />
100<br />
+ 2<br />
−<br />
C → C + 2e<br />
Napome<strong>na</strong>: Razlikuj simbol <strong>za</strong> oksidacijski broj, npr. +2 i −2, od simbola <strong>za</strong> <strong>na</strong>boj io<strong>na</strong>,<br />
npr. 2+ i 2−.<br />
149. Broj strukturnih izomera heksa<strong>na</strong> je:<br />
A) 2<br />
B) 3<br />
C) 4<br />
D) 5<br />
E) 9<br />
Odgovor: D<br />
H 3CCH 2CH 2CH 2CH 2CH 3<br />
H 3C<br />
CH 3<br />
C<br />
CH 3<br />
CH 2<br />
H 3CCHCH 2CH 2CH 3<br />
CH 3<br />
H3C CH3 CH3 HC CH<br />
H3C CH3 H 3CCH 2CHCH 2CH 3<br />
CH 3
150. Meta<strong>na</strong>l:<br />
A) se dobiva iz eti<strong>na</strong><br />
B) je bezbojan tekući<strong>na</strong><br />
C) nije topljiv u vodi<br />
D) polimeri<strong>za</strong>cijom daje ciklički trimer<br />
E) upotrebljava se <strong>za</strong> proizvodnju bakelita<br />
Odgovor: E<br />
Meta<strong>na</strong>l, formaldehid se upotrebljava <strong>za</strong> proizvodnju bakelita, fenol-formaldehidnog<br />
kopolimera jednog od <strong>na</strong>jstarijih industrijskih plastičnih masa.<br />
151. Butanon:<br />
A) je metiletilketon<br />
B) katalitičkim hidriranjem daje 1-butanol<br />
C) adira halogenvodike<br />
D) sadrži pet ugljikovih atoma<br />
E) je plin<br />
Odgovor: A<br />
CH3 CO CH2CH3.<br />
152. Spoj formule (HO)C6H4COOH:<br />
A) dobiva se redukcijom tolue<strong>na</strong><br />
B) je salicil<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong><br />
C) dolazi u proteinima<br />
D) je optički aktivni spoj<br />
E) koristi se kao gnojivo<br />
Odgovor: B<br />
2-hidroksibenzojeva kiseli<strong>na</strong> ili salicil<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>.<br />
153. Eteri:<br />
A) <strong>na</strong>staju reakcijom kiseli<strong>na</strong> s alkoholima<br />
B) se mogu prirediti reakcijom alkil halogenida i <strong>na</strong>trijevog alkoksida<br />
C) reagiraju s elementarnim <strong>na</strong>trijem<br />
D) su krute tvari bez mirisa<br />
E) sadrže =CO skupinu<br />
Odgovor: B<br />
RCH2Cl + NaOCH2R → RCH2-O-CH2R + NaCl<br />
154. C6H5OH<br />
A) je bezboj<strong>na</strong> tekući<strong>na</strong><br />
B) nije topljiv u organskim otapalima<br />
C) pokazuje luž<strong>na</strong>ta svojstva<br />
D) je otrovan i djeluje baktericidno<br />
E) ne reagira s NaOH<br />
Odgovor: D<br />
Hidroksibenzen, fenol je otrovan i njegova vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong> poz<strong>na</strong>ta je kao prvi dezinficijens.<br />
Genetičari ga u svojim pokusima upotrebljavaju kao mutageno sredstvo.<br />
101
155. Alkoksidi:<br />
A) <strong>na</strong>staju reakcijom alkalijskih oksida s vodom<br />
B) s alkil halogenidima daju etere<br />
C) ne reagiraju s vlagom iz zraka<br />
D) <strong>na</strong>staju iz aldehida i metalnih oksida<br />
E) su aromatski spojevi<br />
Odgovor: B<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 153.<br />
156. Spoj formule C2H5Br:<br />
A) je topljiv u vodi<br />
B) je kruta tvar<br />
C) <strong>na</strong>staje iz etanola i bromovodične kiseline<br />
D) dobiva se adicijom Br2 <strong>na</strong> eten<br />
E) sa zrakom daje eksplozivnu smjesu<br />
Odgovor: C<br />
CH3CH2OH + HBr → CH3CH2Br + H2O<br />
157. Octe<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>:<br />
A) je jača od trikloroctene kiseline<br />
B) je optički aktivni spoj<br />
C) se oslobađa iz kalcijevog acetata djelovanjem <strong>na</strong>trijevog hidroksida<br />
D) je hidroksi kiseli<strong>na</strong><br />
E) se dobiva iz metanola i ugljikovog(II) oksida<br />
Odgovor: E<br />
t, kat.<br />
OH + CO ⎯⎯→CH<br />
COOH<br />
CH3 3<br />
158. Aminokiseline:<br />
A) izgrađuju masti<br />
B) su topljive u vodi<br />
C) u luž<strong>na</strong>toj otopini po<strong>na</strong>šaju se kao lužine<br />
D) izgrađuju nukleinske kiseline<br />
E) u kiseloj otopini otpuštaju proton<br />
Odgovor: B<br />
Aminokiseline otapanjem u vodi disociraju.<br />
159. Jestivo ulje:<br />
A) sadrži oleinsku kiselinu<br />
B) kuhanjem s lužinom daje slobodne masne kiseline<br />
C) je glicerolpalmitat<br />
D) katalitičkim hidriranjem daje sapune<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: A<br />
Jestiva ulja su esteri glicerola i ne<strong>za</strong>sićenih masnih kiseli<strong>na</strong> između kojih se javlja i oleinska<br />
kiseli<strong>na</strong>.<br />
102
160. Spoj strukture R-CH2-O-SO2ONa:<br />
A) koristi se kao umjetno gnojivo<br />
B) je detergent<br />
C) je sapun<br />
D) je umjet<strong>na</strong> smola<br />
E) koristi se kao otapalo <strong>za</strong> masti<br />
Odgovor: B<br />
Detergenti su po svojoj građi obično soli organsko-sulfonskih kiseli<strong>na</strong>.<br />
161. Saharo<strong>za</strong>:<br />
A) pokazuje reakciju <strong>na</strong> aldehide<br />
B) je polisaharid formule (C6H10O5)n<br />
C) je građe<strong>na</strong> od glukoze i galaktoze<br />
D) hidrolizom s kiseli<strong>na</strong>ma daje invertni šećer<br />
E) je netopljiva u vodi<br />
Odgovor: D<br />
Naziv "invertni šećer" <strong>za</strong> smjesu D-glukoze i L-fruktoze potječe od eksperimentalnog<br />
podatka da se pri hidrolizi saharoze smjer optičkog skretanja reakcijske smjese mijenja od<br />
(+) do (−).<br />
162. Albumini:<br />
A) su složeni proteini<br />
B) se razgrađuju djelovanjem dijastaze<br />
C) su netopljivi u vodi<br />
D) se de<strong>na</strong>turiraju s ionima teških metala<br />
E) izgrađuju nukleinske kiseline<br />
Odgovor: D<br />
Sile koje određuju prirodnu trodimenzio<strong>na</strong>lnu strukturu protei<strong>na</strong> prilično su slabe pa se<br />
mogu pokidati grijanjem, promjenom pH, djelovanjem sredine (teški metali) itd, čime se<br />
i<strong>za</strong>ziva gubitak karakteristične biološke aktivnosti protei<strong>na</strong>. Ovaj proces se <strong>na</strong>ziva de<strong>na</strong>turacija.<br />
163. Volumen vodika koji <strong>na</strong>staje pirolizom 102 dm 3 meta<strong>na</strong> pri sta<strong>na</strong>dardnim uvjetima<br />
je:<br />
A) 102 dm 3<br />
B) 4,55 dm 3<br />
C) 204 dm 3<br />
D) 44,8 dm 3<br />
E) 9,107 dm 3<br />
Odgovor: C<br />
V(CH4) = 102 dm 3 CH4 → C + 2H2<br />
V(H2) = ?<br />
n(<br />
CH 4 ) 1<br />
=<br />
n(<br />
H 2 ) 2<br />
n(<br />
H 2 ) = 2n(<br />
CH 4 )<br />
103
Volumen pli<strong>na</strong> ne <strong>za</strong>visi o vrsti pli<strong>na</strong> već je upravo proporcio<strong>na</strong>lan množini (količini) pa<br />
slijedi<br />
V(H2) = 2V(CH4) = 2⋅102 = 204 dm 3 .<br />
164. Metan:<br />
A) se u vodi dobro otapa<br />
B) <strong>na</strong>staje djelovanjem vode <strong>na</strong> aluminijjev karbid<br />
C) adira klor<br />
D) <strong>za</strong>paljen <strong>na</strong> zraku razgrađuje se <strong>na</strong> C i H2<br />
E) <strong>na</strong>staje djelovanjem cimaze <strong>na</strong> glukozu<br />
Odgovor: B<br />
Al4C3 + 12H2O → 4Al(OH)3 + 3CH4.<br />
165. Kromoproteini:<br />
A) su jednostavni proteini<br />
B) sastoje se od nukleotida<br />
C) sadrže spojeve metala<br />
D) hidrolitički se razgrađuju do masnih kiseli<strong>na</strong><br />
E) sadrže adenin i timin međusobno ve<strong>za</strong>ne vodikovim ve<strong>za</strong>ma<br />
Odgovor: C<br />
Kromoproteini su spojevi protei<strong>na</strong> i spojeva metala koji im daju boju, npr. hemoglobin,<br />
klorofil itd.<br />
166. Unutar pojedine skupine periodnog sustava, povećanjem rednog broja:<br />
A) radijus atoma pada<br />
B) uvijek pada vrelište<br />
C) pada energija ioni<strong>za</strong>cije<br />
D) raste elektronegativnost<br />
E) raste afinitet prema elektronu<br />
Odgovor: C<br />
Unutar skupine periodnog sustava, povećanjem rednog broja atoma, zbog porasta radijusa<br />
atoma raste udaljenost elektro<strong>na</strong> valentnih ljusaka od jezgre (koja ih privlači), time se<br />
smanjuje energija odvođenja elektro<strong>na</strong> iz atoma tj. energija ioni<strong>za</strong>cije.<br />
167. Do disocijacije dolazi prilikom:<br />
A) prelaska električne struje kroz otopinu<br />
B) prelaska električne struje kroz metalni vodič<br />
C) prolaska struje kroz talinu<br />
D) otapanja tvari u vodi<br />
E) usitnjavanja krutih tvari<br />
Odgovor: D<br />
Npr. NaCl → Na + + Cl −<br />
168. U N ljuski atoma može biti <strong>na</strong>jviše:<br />
A) 8 elektro<strong>na</strong><br />
B) 10 elektro<strong>na</strong><br />
C) 18 elektro<strong>na</strong><br />
104
D) 32 elektro<strong>na</strong><br />
E) n 2 elektro<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
Maksimalni broj elektro<strong>na</strong> u određenoj elektronskoj ljusci dan je izrazom 2n 2 gdje je n<br />
glavni kvantni broj ljuske. Za N ljusku (četvrtu ljusku od jezgre) n = 4 pa račun daje 2⋅4 2<br />
= 32 elektro<strong>na</strong>.<br />
169. Spoju tetraklorugljik odgovaraju slijedeće tvrdnje:<br />
A) sadrži ugljik oksidacijskog broja −4<br />
B) ionski je spoj<br />
C) molekule su mu polarne<br />
D) težišta pozitivnog i negativnog <strong>na</strong>boja u molekuli su ista<br />
E) u čvrstom stanju je dobar vodič struje<br />
Odgovor: D<br />
Ako tankom mlazu tetraklorugljika primaknemo električki <strong>na</strong>bijeno tijelo mlaz se neće<br />
otkloniti jer su težišta pozitivnog i negativnog <strong>na</strong>boja u molekuli <strong>na</strong> istom mjestu,<br />
odnosno molekula nije polar<strong>na</strong> i tada nema privlačenja.<br />
170. Elektroli<strong>za</strong> je:<br />
A) rastavljanje spoja <strong>na</strong> ione pomoću električne struje<br />
B) rastavljanje tvari djelovanjem električne struje<br />
C) svojstvo elektrolita da provodi električnu struju<br />
D) proces kod kojeg dolazi do oksidacije <strong>na</strong> katodi<br />
E) proces rastavljanja <strong>na</strong> ione u vodenim otopi<strong>na</strong>ma<br />
Odgovor: B<br />
Po definiciji, elektroli<strong>za</strong> je rastavljanje neke tvari djelovanjem električne struje.<br />
171. Tricij ima:<br />
A) 1 proton, 1 elektron i 1 neutron<br />
B) 1 proton, 2 elektro<strong>na</strong> i 1 neutron<br />
C) 1 proton i dva elektro<strong>na</strong><br />
D) 1 proton, 1 elektron i 2 neutro<strong>na</strong><br />
E) 1 proton, 1 elektron i 3 neutro<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
3<br />
Tricij je izotop vodika koji u jezgri, osim jednog proto<strong>na</strong>, ima i dva neutro<strong>na</strong>; simbol 1H<br />
.<br />
172. Kiselo djeluje vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong>:<br />
A) amonijevog karbo<strong>na</strong>ta<br />
B) <strong>na</strong>trijevog hidrogenkarbo<strong>na</strong>ta<br />
C) <strong>na</strong>trijevog alumi<strong>na</strong>ta<br />
D) <strong>na</strong>trijevog hidrogenfosfata<br />
E) modre galice<br />
Odgovor: E<br />
Modra galica, bakrov(II) sulfat je sol slabe lužine, Cu(OH)2 i jake kiseline, H2SO4, pa će<br />
nje<strong>na</strong> vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong> reagirati kiselo.<br />
105
173. Otopi<strong>na</strong> klorovodične kiseline koncentracije 0,001 mol dm −3 ima:<br />
A) pH = 1<br />
B) pH = 2<br />
C) pH = 3<br />
D) pH = 4<br />
E) pH = 5<br />
Odgovor: C<br />
HCl → H + (H3O + ) + Cl −<br />
c(HCl) = 0,001 mol dm −3 = 10 −3 mol dm −3<br />
pH = ?<br />
106<br />
n(<br />
HCl)<br />
1<br />
=<br />
+<br />
n(<br />
H ) 1<br />
+<br />
+<br />
n(<br />
H ) = n(<br />
HCl)<br />
iz čega slijedi c(HCl)<br />
= c(<br />
H )<br />
⎛ +<br />
( H ) ⎞ ⎛ −3<br />
−3<br />
10 mol dm ⎞<br />
3<br />
H log⎜<br />
c ⎟ log⎜<br />
⎟<br />
−<br />
p = −<br />
= −<br />
= − log10<br />
= 3<br />
⎜ −3<br />
3<br />
mol dm ⎟ ⎜<br />
−<br />
mol dm ⎟<br />
⎝ ⎠ ⎝<br />
⎠<br />
174. Za izlučivanje jednog mola molekula klora <strong>na</strong> anodi potreb<strong>na</strong> je sljedeća količi<strong>na</strong><br />
elektrike:<br />
A) 48250 kulo<strong>na</strong><br />
B) 96500 kulo<strong>na</strong><br />
C) 193000 kulo<strong>na</strong><br />
D) 289500 kulo<strong>na</strong><br />
E) 386000 kulo<strong>na</strong><br />
Odgovor: C<br />
n(Cl2) = 1 mol ANODA(+): 2Cl − → Cl2 + 2e −<br />
Q = ?<br />
−<br />
n(<br />
e ) 2<br />
=<br />
n(<br />
Cl 2 ) 1<br />
−<br />
n(<br />
e ) = 2n(<br />
Cl2<br />
) = 2⋅1<br />
= 2 mol<br />
Ukupni <strong>na</strong>boj jednog mola elektro<strong>na</strong> iznosi 96500 kulo<strong>na</strong>, a 2 mola 2⋅96500 = 193000<br />
kulo<strong>na</strong>.<br />
175. Formula di<strong>na</strong>trijevog hidrogenfosfata jest:<br />
A) NaH2PO4<br />
B) Na2HPO4<br />
C) Na3PO4<br />
D) NaHPO4<br />
E) Na2PO4<br />
Odgovor: B<br />
NaH2PO4 <strong>na</strong>trijev dihidrogenfosfat;<br />
Na2HPO4 di<strong>na</strong>trijev hidrogenfosfat;<br />
Na3PO4 tri<strong>na</strong>trijev fosfat.
176. U zemnoalkalijske metale ubrajaju se:<br />
A) kalcij, kalij i stroncij<br />
B) radij, berilij i magnezij<br />
C) barij, kalij i stroncij<br />
D) barij, bizmut i stroncij<br />
E) berilij, bor i kalcij<br />
Odgovor: B<br />
Zemnoalkalijskim metalima <strong>na</strong>zvani su elementi 2. skupine periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta,<br />
dakle, u ovom primjeru radij, berilij i magnezij.<br />
177. Reakciju otapanja prikazuje slijedeća jed<strong>na</strong>džba:<br />
A) 2Al(OH)3 → Al2O3 + 3H2O<br />
B) Al(OH)3 + OH − → Al(OH)4 −<br />
C) Al 3+ + 3OH − → Al(OH)3<br />
D) Al2O3 + 3H2O → 2Al(OH)3<br />
E) Al(OH)4 → Al(OH)3 + OH −<br />
Odgovor: B<br />
Aluminijev hidroksid kao amfoter<strong>na</strong> tvar otapa se i u luž<strong>na</strong>tim tvarima.<br />
178. Kalcijevom karbo<strong>na</strong>tu odgovara slijedeća tvrdnja:<br />
A) otapa se u čistoj vodi<br />
B) otapa se u površinskoj vodi<br />
C) taloži se iz vodene otopine hlađenjem<br />
D) <strong>na</strong>lazi se u magnezitu<br />
E) s vodom daje tzv. vapnenu vodu<br />
Odgovor: B<br />
CaCO3 + H2O + CO2 → Ca 2+ + 2HCO3 −<br />
Površinske vode sadrže otopljenog CO2, te (stvarajući ugljičnu, H2O + CO2 → H2CO3)<br />
prevode netopljivi kalcijev karbo<strong>na</strong>t, CaCO3 u, u vodi topljivi, kalcijev hidrogenkarbo<strong>na</strong>t.<br />
179. Elektrolizom otopine bakrovog(II) klorida uz platinske elektrode:<br />
A) dolazi do redukcije bakra <strong>na</strong> katodi<br />
B) dolazi do oksidacije bakra <strong>na</strong> anodi<br />
C) dolazi do stvaranja io<strong>na</strong> bakra i klora<br />
D) ioni bakra i klora se udružuju u kristalnu rešetku<br />
E) <strong>na</strong> katodi se uzlučuju mjehurići pli<strong>na</strong><br />
Odgovor: A<br />
ANODA (+): 2Cl − → Cl2 + 2e −<br />
KATODA (−): Cu 2+ + 2e − → Cu<br />
Na katodi bakrov ion, Cu 2+ je primio 2 elektro<strong>na</strong>, dakle, reducirao se.<br />
180. Uranjanjem želje<strong>za</strong> u otopinu srebrovog nitrata:<br />
A) otopi<strong>na</strong> poprima žutu boju<br />
B) otopi<strong>na</strong> poprima modru broju<br />
C) željezo se oksidira<br />
D) srebro se oksidira<br />
E) željezo prima elektrone<br />
107
Odgovor: C<br />
2Ag + + 2NO3 − + Fe° → 2Ag° + Fe 2+ + 2NO3 −<br />
Uranjanjem želje<strong>za</strong> u otopinu srebrovog nitrata, Fe se oksidiralo tj. otpustilo je elektrone<br />
dok se srebro, Ag + , reduciralo, tj. primilo elektrone:<br />
Fe° → Fe 2+ + 2e −<br />
2Ag + + 2e − → 2Ag°<br />
Do ove reakcije dolazi zbog toga jer je vrijednost potencijala srebrne elektrode veća, pozitivnija<br />
od potencijala željezne elektrode (Voltin niz!).<br />
181. Kiseline su:<br />
A) spojevi s vodikom<br />
B) tvari koje <strong>na</strong>staju otapanjem oksida nemetala u vodi<br />
C) tvari koje <strong>na</strong>staju otapanjem oksida metala u vodi<br />
D) tvari čijim otapanjem <strong>na</strong>staju otopine većeg pH<br />
E) tvari koje mijenjaju boju indikatora lakmusa u plavo<br />
Odgovor: B<br />
Npr. P4O10 + 6H2O → 4H3PO4 - fosfor<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>.<br />
182. Elementarni silicij se dobiva redukcijom:<br />
A) tetrajod silicija pomoću koksa<br />
B) sila<strong>na</strong> pomoću koksa<br />
C) kreme<strong>na</strong> pomoću koksa<br />
D) silikata pomoću koksa<br />
E) silicijevog karbida pomoću koksa<br />
Odgovor: C<br />
Kremen, SiO2 s koksom, C daje silicij i ugljikov(II) oksid:<br />
SiO2 + 2C → Si + 2CO<br />
183. Halogeni elementi su:<br />
A) kisik, sumpor i fosfor<br />
B) dušik, fosfor i arsen<br />
C) elementi sa sedam elektro<strong>na</strong> ukupno<br />
D) elementi sa sedam elektro<strong>na</strong> u vanjskoj ljusci<br />
E) elementi sa šest elektro<strong>na</strong> u vanjskoj ljusci<br />
Odgovor: D<br />
Halogenim elementima <strong>na</strong>zivamo elemente 17. skupine periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta<br />
(fluor, klor, brom, itd.), u koju su svrstani <strong>za</strong>to jer svi imaju 7 elektro<strong>na</strong> u <strong>za</strong>dnjoj ljusci i<br />
time vrlo slič<strong>na</strong> kemijska svojstva.<br />
184. Pri djelovanju fluorovodične kiseline <strong>na</strong> staklo <strong>na</strong>staje:<br />
A) čvrsti silicijev dioksid<br />
B) plinoviti silicijev dioksid<br />
C) čvrsti silicijev tetraklorid<br />
D) plinoviti silicijev tetrafluorid<br />
E) čvrsti kalcijev fluorid<br />
Odgovor: D<br />
Temelj<strong>na</strong> sirovi<strong>na</strong> u proizvodnji stakla i u samom staklu je silicijev(IV) oksid, SiO2:<br />
108
SiO2 + 4HF → SiF4 + 2H2O<br />
185. Elementarnom jodu odgovaraju slijedeće tvrdnje:<br />
A) istiskuje klor iz njegovih soli<br />
B) istiskuje brom iz njegovih soli<br />
C) <strong>na</strong>lazi se otopljen u morskoj vodi<br />
D) pojavljuje se u obliku sivocrnih kristala<br />
E) dobiva se iz jodida pomoću jakih redukcijskih sredstava<br />
Odgovor: D<br />
Pojavni oblik elementarnog kristalnog joda su sivocrni kristali.<br />
186. Alkini su spojevi opće formule:<br />
A) CnH2n+2<br />
B) CnH2n<br />
C) CnH2n−2<br />
D) CnHn<br />
E) CnHn+2<br />
Odgovor: C<br />
Npr. etin, n = 2<br />
C2H2⋅2−2 = C2H2, strukturno H−C ≡ C−H<br />
187. Izomerija je pojava koja pokazuje:<br />
A) da postoje različiti spojevi sa istom molekulskom formulom i istom strukturom<br />
B) da se jedan te isti spoj pojavljuje u različitim agregatnim stanjima<br />
C) da postoje različiti spojevi sa istom molekulskom formulom a različitom strukturom<br />
D) da spojevi iste molekulske formule imaju ista kemijska i fizikal<strong>na</strong> svojstva<br />
E) da postoji više spojeva sa istom funkcio<strong>na</strong>lnom skupinom<br />
Odgovor: C<br />
Vidi odgovore <strong>na</strong> pitanja 54., 86., 104., 149.<br />
188. U cikličke ugljikovodike spadaju:<br />
A) detergenti<br />
B) aspirin<br />
C) bakelit<br />
D) fenoksidi<br />
E) ksileni<br />
Odgovor: E<br />
Ksileni sadrže u svojoj građi ugljikove atome ve<strong>za</strong>ne prste<strong>na</strong>sto, ciklički. Npr. o-ksilen<br />
CH 3<br />
CH 3<br />
189. Meta<strong>na</strong>l je:<br />
A) plin pri sobnoj temperaturi<br />
B) tekući<strong>na</strong> pri sobnoj temperaturi<br />
C) dobro organsko otapalo<br />
109
D) drugi <strong>na</strong>ziv <strong>za</strong> dimetilketon<br />
E) tekući<strong>na</strong> koja se ne miješa s vodom<br />
Odgovor: A<br />
Fizičko svojstvo meta<strong>na</strong>la, formaldehida je da je plin pri sobnoj temperaturi,dobro topljiv<br />
u vodi.<br />
190. Zagrijavanjem kalcijevog acetata <strong>na</strong>staje:<br />
A) kalcijev hidroksid i octe<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong><br />
B) kalcijev hidroge<strong>na</strong>cetat<br />
C) kalcijev karbo<strong>na</strong>t i kalcij-formijat<br />
D) kalcijev karbo<strong>na</strong>t i aceton<br />
E) kalcij-oksid i aceton<br />
Odgovor: D<br />
Ca(CH3COO)2 → CaCO3 + CH3COCH3<br />
191. U aromatske kiseline se ubrajaju slijedeće kiseline:<br />
A) maslač<strong>na</strong><br />
B) karbol<strong>na</strong><br />
C) malonska<br />
D) alanin<br />
E) salicil<strong>na</strong><br />
Odgovor: E<br />
110<br />
COOH<br />
OH<br />
Kako u svom sastavu salicil<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>, 2-hidroksibenzojeva kiseli<strong>na</strong> ima i benzenski prsten<br />
i karboksilnu skupinu ubraja se u aromatske kiseline.<br />
192. Glicerol je:<br />
A) halogeni derivat propa<strong>na</strong><br />
B) hidroksilni derivat propa<strong>na</strong><br />
C) smjesa parafi<strong>na</strong><br />
D) jedan od fenola<br />
E) jaki eksploziv<br />
Odgovor: B<br />
Drugi <strong>na</strong>ziv <strong>za</strong> glicerol je 1,2,3-trihidroksipropan pa mu samo ime ukazuje da je hidroksiderivat<br />
propa<strong>na</strong>.<br />
193. Karboksilnu skupinu sadrži:<br />
A) adenin<br />
B) alanin<br />
C) timin<br />
D) formalin<br />
E) karbol<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
CH3CHNH2COOH, alanin.
194. Frukto<strong>za</strong> je:<br />
A) monosaharid formule C6H10O5<br />
B) monosaharid formule C6H11O6<br />
C) disaharid formule C6H12O6<br />
D) spoj formule C6H12O6 s aldehidnom skupinom<br />
E) spoj formule C6H12O6 s keto-skupinom<br />
Odgovor: E<br />
Molekulska formula fruktoze je C6H12O6, a sadrži i jednu keto (karbonilnu skupinu), vidi<br />
odgovor <strong>na</strong> pitanje 13.<br />
195. Pozitivan test s Fehlingovim reagensom pokazuje:<br />
A) aceton<br />
B) saharo<strong>za</strong><br />
C) metanol<br />
D) gluko<strong>za</strong><br />
E) celulo<strong>za</strong><br />
Odgovor: D<br />
Gluko<strong>za</strong> od <strong>na</strong>vedenih spojeva jedi<strong>na</strong> ima aldehidnu skupinu reduktivnih svojstava pa s<br />
Fehlingovim reagensom, blagim oksidansom daje pozitivan test.<br />
196. Vodik:<br />
A) u reakciji s R2C=O daje primarni alkohol<br />
1 2<br />
B) se u prirodi javlja kao smjesa izotopa 1H<br />
i 1H<br />
C) se javlja u obliku 2 izotopa koji s drugim elementima tvore različite kemijske spojeve<br />
D) ima masu 9,109⋅10 −31 kg<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
Vidi odgovore <strong>na</strong> pitanja 136. i 57.<br />
197. Relativne atomske mase:<br />
A) eleme<strong>na</strong>ta su cijeli brojevi<br />
B) čistih izotopa veće su od zbroja masa proto<strong>na</strong> i neutro<strong>na</strong> koji izgrađuju dotični atom<br />
C) čistih izotopa manje su od zbroja masa proto<strong>na</strong> koji izgrađuju dotični atom<br />
D) mogu se izraču<strong>na</strong>ti ako je poz<strong>na</strong>t sastav smjesa izobara određenog elementa<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: E<br />
Relativne atomske mase su brojevi koji <strong>na</strong>m kažu koliko su puta mase atoma pojedinih<br />
eleme<strong>na</strong>ta veće od unificirane atomske jedinice mase, 1,66⋅10 −27 kg.<br />
198. Zemnoalkalijski metali:<br />
A) u posljednoj ljusci imaju jedan elektron<br />
B) s vodom stvaraju kiseline<br />
C) s halogenim elementima ne reagiraju<br />
D) s vodom stvaraju lužine<br />
E) <strong>na</strong>laze se u 1. skupini periodičnog sustava eleme<strong>na</strong>ta<br />
Odgovor: D<br />
Npr. Ca + 2H2O → Ca(OH)2 + H2<br />
111
199. Skupi<strong>na</strong> periodičnog sustava eleme<strong>na</strong>ta sadrži atome:<br />
A) s istim brojem ljusaka<br />
B) s jed<strong>na</strong>kim brojem elektro<strong>na</strong> u posljednoj ljusci<br />
C) različitih kemijskih svojstava<br />
D) kojima se smanjuje radijus atoma s povećanjem rednog broja elementa<br />
E) kojima se povećava energija ioni<strong>za</strong>cije s povećanjem rednog broja elementa<br />
Odgovor: B<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 48.<br />
200. Koliki je maseni udio želje<strong>za</strong> u hemoglobinu ako svaka molekula hemoglobi<strong>na</strong><br />
sadrži 4 atoma želje<strong>za</strong>: (Mr hemoglobi<strong>na</strong> = 68000, Ar(Fe) = 55,85):<br />
A) 0,33 %<br />
B) 0,08 %<br />
C) 1,3 %<br />
D) 0,02 %<br />
E) 33 %<br />
Odgovor: A<br />
Mr(HGLB) = 68000<br />
Ar(Fe) = 55,85<br />
w(Fe, HGLB) = ?<br />
112<br />
4Ar<br />
( Fe)<br />
4⋅<br />
55,<br />
85<br />
w ( Fe, HGLB)<br />
=<br />
= = 0,<br />
0033 =<br />
M ( HGLB)<br />
68000<br />
r<br />
0,<br />
33<br />
201. Halogeni elementi:<br />
A) u molekulama hidrida ve<strong>za</strong>ni su s atomima vodika dvostrukom kovalentnom vezom<br />
B) su elementi skupine 16 periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta<br />
C) su male elektronegativnosti<br />
D) sa metalima stvaraju soli<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
Halogeni elementi fluor, klor, brom, itd. s metalima daju soli NaCl, AlCl3, KBr, itd.<br />
202. Van der Waalsove sile:<br />
A) ne dolaze do izražaja u tekući<strong>na</strong>ma i kristalima<br />
B) ovise o veličini molekula<br />
C) nisu električne prirode<br />
D) su z<strong>na</strong>tno jače od vodikove veze<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
Slabe van der Waalsove sile među molekulama su upravo proporcio<strong>na</strong>lne veličini<br />
molekula.<br />
203. Koja od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji je toč<strong>na</strong>:<br />
A) kationi su redovito veći od anio<strong>na</strong><br />
B) koordi<strong>na</strong>cijski broj katio<strong>na</strong> ne ovisi o njegovoj veličini<br />
C) otapanje većine plinova u vodi je endoterm<strong>na</strong> reakcija<br />
D) topljivost plinova se smanjuje s porastom temperature<br />
%
E) topljivost plinova u tekući<strong>na</strong>ma ne ovisi o tlaku<br />
Odgovor: D<br />
Između ostalog, eksperimentalno je utvrđeno da se topljivost plinova smanjuje s porastom<br />
temeprature, jer se povećava kinetička energija molekula.<br />
204. Ionski kristali:<br />
A) su kristali dijamanta<br />
B) odlikuju se vrlo niskom temperaturom tališta<br />
C) se ne kalaju smjerom ravnih ploha<br />
D) u čvrstom stanju ne vode električnu struju<br />
E) karakteristični su <strong>za</strong> plemenite plinove<br />
Odgovor: D<br />
Ionski kristali u čvrstom stanju ne provode električnu struju jer u njima nema pokretljivih<br />
električnih <strong>na</strong>boja.<br />
205. Koji od <strong>na</strong>brojenih metala ne reagira s razrjeđenom otopinom dušične kiseline:<br />
A) Cu<br />
B) Fe<br />
C) Mg<br />
D) Ag<br />
E) Al<br />
Odgovor: E<br />
Djelovanje dušične kiseline, bilo razrjeđene, bilo koncentrirane <strong>na</strong> aluminij je toliko sporo<br />
da se <strong>za</strong> nju obično kaže da ne djeluje <strong>na</strong> aluminij. U USA se dušič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> transportira<br />
u posudama od aluminija.<br />
206. Amonijev ion:<br />
A) je oksidans<br />
B) u reakciji s NO2 − daje elementarni dušik<br />
C) sadrži dušik s oksidacijskim brojem +3<br />
D) <strong>na</strong>staje disocijacijom karbamida<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
NH4 + + NO2 − → N2 + 2H2O<br />
207. Elektrolizom vodene otopine NaCl:<br />
A) dobiva se klorovodik<br />
B) <strong>na</strong> anodi se razvija vodik<br />
C) <strong>na</strong> katodi se razvija kisik<br />
D) <strong>na</strong> katodi se reduciraju molekule vode<br />
E) <strong>na</strong> katodi se izlučuje elementarni <strong>na</strong>trij<br />
Odgovor: D<br />
Natrij je alkalijski metal, stoga vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 7.<br />
208. Energijski nivoi:<br />
A) koji su popunjeni elektronima zovu se vodljiva vrpca<br />
B) koji su prazni zovu se valent<strong>na</strong> vrpca<br />
113
C) u kristalima metala toliko su udaljeni jedni od drugih da elektroni ne mogu bez <strong>za</strong>preke<br />
prelaziti iz valentne vrpce u vodljivu vrpcu<br />
D) u kristalima metala bliski su po energiji<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
Atomi metala vrlo su gusto pakirani u kristalnoj rešetki pa se jako preklapaju vanjske s, p<br />
i d orbitale susjednih atoma. Enegretski nivoi delokaliziranih (obzirom <strong>na</strong> svoju jezgru)<br />
vanjskih elektro<strong>na</strong> međusobno se vrlo malo razlikuju po energiji i stoga čine energetske<br />
vrpce.<br />
209. Mjed je:<br />
A) čvrsta otopi<strong>na</strong> bakra u cinku<br />
B) čvrsta otopi<strong>na</strong> cinka u bakru<br />
C) intermetalni spoj sastava CuZn<br />
D) intermetalni spoj sastava CuAl2<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
Mjed ili mesing je legura, čvrsta otopi<strong>na</strong> bakra i cinka različitih odnosa.<br />
210. Heksan:<br />
A) je plin bez boje<br />
B) reagira s kiseli<strong>na</strong>ma i luži<strong>na</strong>ma<br />
C) ima 5 strukturnih izomera<br />
D) miješa se s vodom<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: C<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 149.<br />
211. Etin:<br />
A) je manje aktivan od eta<strong>na</strong><br />
B) se koristi <strong>za</strong> dobivanje eta<strong>na</strong>la<br />
C) je <strong>na</strong> sobnoj temperaturi tekući<strong>na</strong><br />
D) <strong>na</strong>staje oduzimanjem vode etanola<br />
E) polimeri<strong>za</strong>cijom daje polietilen<br />
Odgovor: B<br />
HC ≡ CH + H2O → CH3CHO<br />
212. Spojevi formule R-ONa:<br />
A) <strong>na</strong>staju reakcijom kiseli<strong>na</strong> s NaOH<br />
B) ne reagiraju s vlagom iz zraka<br />
C) čuvaju se samo u suhoj atmosferi<br />
D) u reakciji s alkil-halogenidima daju estere<br />
E) su sapuni<br />
Odgovor: C<br />
U vlažnoj atmosferi reagiraju s vodom. R-ONa + H2O → ROH + NaOH<br />
114
213. Eteri:<br />
A) su kemijski vrlo aktivni spojevi<br />
B) nisu <strong>za</strong>paljivi<br />
C) imaju vrelišta viša od odgovarajućih alkohola<br />
D) dobivaju se dehidratacijom alkohola<br />
E) ostvaruju vodikove veze među molekulama<br />
Odgovor: D<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 50.<br />
214. Alkoholi:<br />
A) reagiraju s NaOH<br />
B) oduzimanjem vode prelaze u estere<br />
C) pokazuju luž<strong>na</strong>ta svojstva<br />
D) s halogenidnim kiseli<strong>na</strong>ma daju alkil-halogenide<br />
E) s više od 11 ugljikovih atoma su tekućine topljive u vodi<br />
Odgovor: D<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 156.<br />
215. Neutralno će reagirati otopi<strong>na</strong>:<br />
A) C6H5OH<br />
B) CH3COONa<br />
C) NaHCO3<br />
D) (NH4)2CO3<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
Neutralno će reagirati otopi<strong>na</strong> amonijevog karbo<strong>na</strong>ta jer je to sol slabe kiseline i slabe<br />
lužine.<br />
216. Kisik se <strong>na</strong>lazi u molekuli:<br />
A) adeni<strong>na</strong><br />
B) benze<strong>na</strong><br />
C) austenita<br />
D) voska<br />
E) kriolita<br />
Odgovor: D<br />
Po svojoj građi voskovi spadaju u estere opće formule RCOOR' gdje su R i R'<br />
dugolančani ugljikovi radikali.<br />
217. Arsen:<br />
A) je metaloid<br />
B) dolazi u tri modifikacije<br />
C) je zemnoalkalijski metal<br />
D) u hidridu ima oksidacijski broj +2<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: A<br />
Arsen je polumetal, metaloid jer nema izrazite osobine ni metala ni nemetala. To je jedan<br />
od eleme<strong>na</strong>ta koji po svojim svojstvima čini prijelaz između metala i nemetala.<br />
115
218. Oleinska kiseli<strong>na</strong>:<br />
A) je spoj formule CH3(CH2)14COOH<br />
B) je aminokiseli<strong>na</strong><br />
C) kuhanjem s NaOH daje sapun<br />
D) hidriranjem prelazi u palmitinsku kiselinu<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: C<br />
CH3(CH2)7CH=CH(CH2)7COOH + NaOH → CH3(CH2)7CH=CH(CH2)7COONa + H2O<br />
219. Acetilsalicil<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>:<br />
A) sadrži dušik<br />
B) je spoj strukture CH3COC6H3OHCOOH<br />
C) kuhanjem s NaOH daje sapun<br />
D) <strong>na</strong>staje redukcijom salicilne kiseline<br />
E) u vodenoj otopini dolazi pod <strong>na</strong>zivom formalin<br />
Odgovor: B<br />
220. Eta<strong>na</strong>l:<br />
A) je plin oštra mirisa<br />
B) ne reagira s Fehlingovim reagensom<br />
C) se dobiva iz eti<strong>na</strong><br />
D) nije topljiv u vodi<br />
E) upotrebljava se <strong>za</strong> proizvodnju bakelita<br />
Odgovor: C<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 211.<br />
221. Aminokiseline:<br />
A) u kiseloj otopini po<strong>na</strong>šaju se kao kiseline<br />
B) nisu topljive u vodi<br />
C) otapaju se u organskim otapalima<br />
D) povezuju se -CO-NH- vezom<br />
E) sastojci su nukleotida<br />
Odgovor: D<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 55.<br />
222. Koji od <strong>na</strong>vedenih spojeva nije topljiv u vodi:<br />
A) alanin<br />
B) HOOC-COOH<br />
C) gluko<strong>za</strong><br />
D) (RCOO)2Ca<br />
E) HCHO<br />
Odgovor: D<br />
223. Volumen vodika potreban <strong>za</strong> katalitičko hidrogeniranje 11,2 m 3 prope<strong>na</strong> pri<br />
standardnim uvjetima je:<br />
A) 0,5 m 3<br />
B) 22,4 dm 3<br />
C) 11,2 m 3<br />
116
D) 3,7 m 3<br />
E) 21,02 m 3<br />
Odgovor: C<br />
V(propen) = 11,2 m 3 CH3CH=CH2 + H2 → CH3CH2CH3<br />
V(H2) = ?<br />
n(<br />
propen)<br />
1<br />
=<br />
n(<br />
H 2 ) 1<br />
n(<br />
H 2 ) = n(<br />
propen)<br />
Volumen pli<strong>na</strong> ne <strong>za</strong>visi o vrsti pli<strong>na</strong> već je proporcio<strong>na</strong>lan množini pa možemo pisati:<br />
V(H2) = V(propen) = 11,2 m 3 .<br />
224. Ulja:<br />
A) su esteri viših masnih kiseli<strong>na</strong> i viših alkohola<br />
B) <strong>na</strong>staju reakcijom između dikarboksilnih kiseli<strong>na</strong> i 1,2-etandiola<br />
C) sadrže samo <strong>za</strong>sićene masne kiseline<br />
D) sadrže oleinsku kiselinu<br />
E) kiselinom hidrolizom daju sapune<br />
Odgovor: D<br />
Oleinska kiseli<strong>na</strong>, u različitim masenim udjelima, sastavni je dio raznih ulja.<br />
225. Albumini:<br />
A) su netopljivi u vodi<br />
B) osim aminokiseli<strong>na</strong> sadrže i molekule spojeva metala<br />
C) se dodatkom soli teških metala de<strong>na</strong>turiraju<br />
D) se razgrađuju djelovanjem dijastaze<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: C<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 162.<br />
226. U M ljuski atoma može biti <strong>na</strong>jviše<br />
A) 8 elektro<strong>na</strong><br />
B) 10 elektro<strong>na</strong><br />
C) 16 elektro<strong>na</strong><br />
D) 18 elektro<strong>na</strong><br />
E) 32 elektro<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
Maksimalni broj elektro<strong>na</strong> u određenoj ljusci atoma izraču<strong>na</strong> se pomoću izra<strong>za</strong> 2n 2 gdje je<br />
n glavni kvantni broj ljuske.<br />
Za M ljusku (treću ljusku od jezgre) n = 3 pa račun daje 2⋅3 2 = 18 elektro<strong>na</strong>.<br />
227. Odnos promjera jezgre prema promjeru atoma iznosi:<br />
A) 1 : 10<br />
B) 1 : 100<br />
C) 1 : 1000<br />
D) 1 : 10000<br />
E) 1 : 100000<br />
Odgovor: D<br />
117
Z<strong>na</strong>či, kad bi jezgru atoma mogli povećati da joj polumjer iznosi 1 cm promjer <strong>na</strong>jmanjeg<br />
atoma bio bi 100 metara.<br />
228. Avogadrova konstanta odgovara omjeru:<br />
A) mase i količine tvari<br />
B) broja molekula i količine tvari<br />
C) molarne mase i količine tvari<br />
D) broja molekula i Avogadrova broja<br />
E) Avogadrova broja i mase tvari<br />
Odgovor: B<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 46.<br />
229. Topljivost tvari:<br />
A) ovisi o <strong>za</strong>sićenosti otopine<br />
B) ovisi o vrsti otapala<br />
C) uvijek raste povišenjem temperature<br />
D) ovisi o stupnju hidrati<strong>za</strong>cije tvari<br />
E) je uvijek pove<strong>za</strong><strong>na</strong> s disocijacijom<br />
Odgovor: B<br />
Poz<strong>na</strong>to je da polar<strong>na</strong> otapala bolje otapaju tvari polarnog karaktera, a nepolar<strong>na</strong> otapala<br />
nepolarnog.<br />
230. Za potpunu neutrali<strong>za</strong>ciju 1,5 mola H2SO4 treba:<br />
A) 0,5 mola kalcijevog hidroksida<br />
B) 1 mola kalcijevog hidroksida<br />
C) 1,5 mola kalcijevog hidroksida<br />
D) 2 mola kalcijevog hidroksida<br />
E) 3 mola kalcijevog hidroksida<br />
Odgovor: C<br />
n(H2SO4) = 1,5 mol H2SO4 + Ca(OH)2 → CaSO4 + 2H2O<br />
n[Ca(OH)2] = ?<br />
118<br />
[ Ca(OH) ]<br />
n 2 1<br />
= ⇒ n 2 n 2 4 =<br />
n(<br />
H2SO4)<br />
1<br />
[ Ca(OH) ] = ( H SO ) 1,<br />
5 mol<br />
231. Uz istu koncentraciju otopljene tvari <strong>na</strong>jviši pH imat će otopi<strong>na</strong>:<br />
A) KOH<br />
B) NH3<br />
C) CH3COOH<br />
D) H2SO4<br />
E) HCl<br />
Odgovor: A<br />
KOH je jaka luži<strong>na</strong>, a NH3 slaba pa će stoga disocijacijom KOH dati veći broj hidroksilnih<br />
io<strong>na</strong> odnosno viši pH. Ostali spojevi su kiseline.<br />
232. Luž<strong>na</strong>to će djelovati otopi<strong>na</strong>:<br />
A) etanola<br />
B) <strong>na</strong>trijevog acetata
C) <strong>na</strong>trijevog klorida<br />
D) amonijevog sulfata<br />
E) <strong>na</strong>trijevog sulfata<br />
Odgovor: B<br />
Natrijev acetat sol je jake lužine NaOH i slabe octene kiseline, CH3COOH pa će vode<strong>na</strong><br />
otopi<strong>na</strong> ove soli djelovati luž<strong>na</strong>to.<br />
233. Alkalijskim metalima odgovaraju slijedeće tvrdnje:<br />
A) po kemijskoj aktivnosti jed<strong>na</strong>ki su zemnoalkalijskim metalima<br />
B) tališta su im viša od susjednog zemnoalkalijskog metala<br />
C) stvaraju metalne kristalne rešetke<br />
D) u dodiru sa zrakom i vlagom prevlače se <strong>za</strong>štitnom oksidnom prevlakom<br />
E) odlikuju se velikim molarnim energijama ioni<strong>za</strong>cije<br />
Odgovor: C<br />
Kao i ostali metali u čvrstom stanju alkalijski metali stvaraju metalne kristalne rešetke.<br />
234. Kristal magnezijevog oksida:<br />
A) izgrađen je od atoma magnezija i kisika<br />
B) ima nisko talište<br />
C) ima izrazito visoko talište<br />
D) u čvrstom stanju nije ioniziran<br />
E) spada u molekulske kristale<br />
Odgovor: C<br />
Magnezijev oksid se počinje taliti <strong>na</strong> 2800°C pa se upotrebljava <strong>za</strong> oblaganje metalurških<br />
peći, izradu posuda <strong>za</strong> žarenje i slično.<br />
235. Spoj kalcija jest:<br />
A) CaOH<br />
B) Ca2OH<br />
C) Ca(OH)2<br />
D) Ca2O<br />
E) Ca2O3<br />
Odgovor: C<br />
Kalcij, Ca je pozitivno dvovalentan, a hidroksid<strong>na</strong> skupi<strong>na</strong> negativno jednovalent<strong>na</strong> pa<br />
spoj formule Ca(OH)2, jedini od <strong>na</strong>vedenih primjera, postoji.<br />
236. Alumi<strong>na</strong>tu odgovaraju slijedeće tvrdnje:<br />
A) otapa se u lužini<br />
B) otapa se u kiselini<br />
C) <strong>na</strong>staje u jako luž<strong>na</strong>tim otopi<strong>na</strong>ma<br />
D) <strong>na</strong>staje u jako kiselim otopi<strong>na</strong>ma<br />
E) <strong>na</strong>staje djelovanjem živinog(II) klorida <strong>na</strong> aluminij<br />
Odgovor: C<br />
Al(OH)3 + OH − → Al(OH)4 −<br />
237. Pri elektrolizi otopine bakrovog(II) klorida:<br />
A) <strong>na</strong> katodi se oksidira bakar<br />
119
B) <strong>na</strong> katodi teče proces redukcije<br />
C) <strong>na</strong> katodi se izlučuje klor<br />
D) anoda poprima crvenu boju<br />
E) <strong>na</strong> katodi se izlučuje vodik<br />
Odgovor: B<br />
KATODA (−): Cu 2+ + 2e − → Cu<br />
ANODA (+): 2Cl − − 2e − → Cl2<br />
Na katodi bakar, Cu 2+ prima elektrone, dakle vrši se njegova redukcija.<br />
238. Bakar je sadržan u mineralu:<br />
A) cementitu<br />
B) magnetitu<br />
C) malahitu<br />
D) martenzitu<br />
E) austenitu<br />
Odgovor: C<br />
Formula malahita je CuCO3⋅Cu(OH)2.<br />
239. Toč<strong>na</strong> je tvrdnja:<br />
A) oksidacijski broj kisika je uvijek jed<strong>na</strong>k (−2)<br />
B) oksidacijski broj vodika je uvijek jed<strong>na</strong>k (+1)<br />
C) zbroj oksidacijskih brojeva u složenim ionima mora biti jed<strong>na</strong>k nuli<br />
D) oksidacijski broj jednostavnih io<strong>na</strong> jed<strong>na</strong>k je <strong>na</strong>boju io<strong>na</strong><br />
E) u spojevima s kovalentnom vezom oksidacijski broj se ne može odrediti<br />
Odgovor: D<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 146.<br />
240. Dobar vodič električne struje je:<br />
A) silicij pri niskoj temperaturi<br />
B) čvrsti <strong>na</strong>trijev klorid<br />
C) dijamant<br />
D) grafit<br />
E) čvrsti magenzijev oksid<br />
Odgovor: D<br />
Kod grafita 4 elektro<strong>na</strong> jednog C-atoma čine 3 kovalentne veze s tim da je jedan elektron<br />
<strong>na</strong> svaki C-atom pokretljiv što omogućuje električnu vodljivost.<br />
241. Ugljikovu(IV) oksidu odgovaraju slijedeće tvrdnje:<br />
A) njegov volumni udio u zraku iznosi 0,3 %<br />
B) lakši je od zraka<br />
C) upotrebljava se u proizvodnji <strong>na</strong>trijevog karbo<strong>na</strong>ta<br />
D) upotrebljava se u proizvodnji <strong>na</strong>trijevog hidroksida<br />
E) upotrebljava se u proizvodnji <strong>na</strong>trijevog formijata<br />
Odgovor: C<br />
Jed<strong>na</strong> od fa<strong>za</strong> proizvodnje Na2CO3 je uvođenje CO2 u amonijačnu otopinu NaCl do <strong>za</strong>sićenja:<br />
NH4 + + OH − + CO2 → NH4 + + HCO3 − .<br />
120
242. Otapanjem jednog mola fosforovog(V) oksida u vodi <strong>na</strong>staju:<br />
A) dva mola fosforne kiseline<br />
B) tri mola fosforne kiseline<br />
C) četiri mola fosforne kiseline<br />
D) pet mola fosforne kiseline<br />
E) šest mola fosforne kiseline<br />
Odgovor: C<br />
n(P4O10) = 1 mol P4O10 + 6H2O → 4 H3PO4<br />
n(H3PO4) = ?<br />
n(<br />
P4O10<br />
) 1<br />
=<br />
n(<br />
H PO ) 4<br />
3 4<br />
n(<br />
H3PO<br />
4 ) = 4n(<br />
P4O10<br />
) = 4⋅1<br />
=<br />
243. Pri sobnoj temperaturi sumpor je:<br />
A) plin žute boje<br />
B) bezboj<strong>na</strong> tekući<strong>na</strong><br />
C) čvrsta tvar žute boje<br />
D) čvrsta tvar bijele boje<br />
E) otrovni spoj<br />
Odgovor: C<br />
244. Natrijev jodat ima formulu:<br />
A) NaI<br />
B) NaIO<br />
C) NaIO2<br />
D) NaIO3<br />
E) NaIO4<br />
Odgovor: D<br />
Natrijev jodat sol je jodne kiseline HIO3.<br />
4 mol<br />
245. Najelektronegativniji element je:<br />
A) fluor<br />
B) klor<br />
C) brom<br />
D) jod<br />
E) astat<br />
Odgovor: A<br />
Atomi fluora su <strong>na</strong>jmanji atomi kojima do stabilne elektronske konfiguracije (oktet) nedostaje<br />
1 elektron što je sve razlog <strong>na</strong>jveće elektronegativnosti.<br />
246. Izomeri su mogući kod slijedećih spojeva:<br />
A) propa<strong>na</strong><br />
B) prope<strong>na</strong><br />
C) acetile<strong>na</strong><br />
D) butadie<strong>na</strong><br />
E) butatrie<strong>na</strong><br />
121
Odgovor: D<br />
CH3CH=C=CH2<br />
247. Cikloheksan je:<br />
A) spoj izomeran benzenu<br />
B) jedan od ugljikovodika<br />
C) aromatski spoj<br />
D) ne<strong>za</strong>sićeni spoj<br />
E) spoj formule C6H10<br />
Odgovor: B<br />
Cikloheksan, C6H12.<br />
122<br />
CH2=CH-CH=CH2<br />
248. Alkil-halogenid <strong>na</strong>staje u reakciji:<br />
A) alkohola s <strong>na</strong>trijevim kloridom<br />
B) alkohola s bromovodičnom kiselinom<br />
C) benze<strong>na</strong> s bromovodičnom kiselinom<br />
D) karboksilne kiseline s halogenom<br />
E) aldehida s halogenom<br />
Odgovor: B<br />
RCH2OH + HBr → RCH2Br + H2O<br />
249. Formaldehidu odgovaraj slijedeća tvrdnja:<br />
A) to je lakohlapljiva tekući<strong>na</strong><br />
B) to je plin bez boje i mirisa<br />
C) <strong>na</strong>staje oksidacijom meta<strong>na</strong>la<br />
D) <strong>na</strong>staje oksiadacijom metanola<br />
E) stvara soli formijate<br />
Odgovor: D<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 36.<br />
250. Aceton <strong>na</strong>staje pri:<br />
A) hidroge<strong>na</strong>ciji sekundarnih alkohola<br />
B) hidroge<strong>na</strong>ciji 2-propanola<br />
C) dehidroge<strong>na</strong>ciji 2-propanola<br />
D) dehidrataciji 2-propanola<br />
E) <strong>za</strong>grijavanju kalcijevog formijata<br />
Odgovor: C<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 130.<br />
251. Benzoati su:<br />
A) hidroksilni derivati benze<strong>na</strong><br />
B) derivati benzojeve kiseline<br />
C) soli benzojeve kiseline<br />
D) soli viših masnih kiseli<strong>na</strong><br />
E) aromatski ugljikovodici<br />
Odgovor: C
252. Opća formula <strong>za</strong>sićenih alifatskih dikarboksilnih kiseli<strong>na</strong>, gdje je n = 0, 1, 2, 3... itd.,<br />
jest:<br />
A) CnH2n+1(COOH)2<br />
B) CnH2n+1COOH<br />
C) (CH2)nCOOH<br />
D) (CH2)n(COOH)2<br />
E) (CH2)n(COOH)n<br />
Odgovor: D<br />
Ove spojeve karakteriziraju: dvije karboksilne skupine, COOH; jednostruke veze među Catomima;<br />
ostale veze C-atoma <strong>za</strong>sićene su vodikom. Navedeno se simbolički piše kao u<br />
odgovoru.<br />
253. Aminokiseline:<br />
A) se mogu po<strong>na</strong>šati kao kiseline i kao baze<br />
B) se mogu međusobno povezivati preko kisika<br />
C) sudjeluju u izgradnji nukleinskih kiseli<strong>na</strong><br />
D) sudjeluju u izgradnji dekstri<strong>na</strong><br />
E) se dobro tope u organskim otapalima<br />
Odgovor: A<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 51.<br />
254. Hidrolizom saharoze <strong>na</strong>staju:<br />
A) dvije molekule glukoze<br />
B) više molekula glukoze<br />
C) dvije molekule glukoze i jed<strong>na</strong> fruktoze<br />
D) jed<strong>na</strong> molekula glukoze i jed<strong>na</strong> fruktoze<br />
E) viševalentni alkohol i ugljikov(IV) oksid<br />
Odgovor: D<br />
Saharo<strong>za</strong> je disaharid koji se sastoji od kemijski ve<strong>za</strong>nih monosaharida glukoze i fruktoze<br />
pa će hidrolizom i <strong>na</strong>stati gluko<strong>za</strong> i frukto<strong>za</strong>.<br />
255. Kod keto<strong>za</strong> formule C6H12O6 broj mogućih stereoizomera iznosi:<br />
A) 4<br />
B) 8<br />
C) 12<br />
D) 18<br />
E) 20<br />
Odgovor: B<br />
Najveći broj stereoizomera može se izraču<strong>na</strong>ti pomoću formule 2 n , gdje je n broj kiralnih<br />
središta (asimetričnih C-atoma). Kod traženih keto<strong>za</strong> (jed<strong>na</strong> od njih je i frukto<strong>za</strong>) n = 3<br />
(vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 13.) pa je 2 3 = 8 stereoizomera.<br />
256. Elektroni:<br />
A) suprotnog spi<strong>na</strong> ne mogu biti u istoj orbitali<br />
B) unutar jedne ljuske imaju istu energiju<br />
C) u ljuski koja je bliže jezgri imaju veću energiju<br />
D) iste orbitale imaju suprotne spinove<br />
123
E) teže da se raspodjele <strong>na</strong> što manje orbitale<br />
Odgovor: D<br />
Svaka orbitala može sadržavati <strong>na</strong>jviše dva elektro<strong>na</strong> po svemu jed<strong>na</strong>kih osim što su im<br />
spinovi antiparalelni (suprotni).<br />
257. Oksidacija je proces kod kojeg dolazi do:<br />
A) povećanja negativnog <strong>na</strong>boja<br />
B) primitka elektro<strong>na</strong><br />
C) primitka vodika<br />
D) primitka proto<strong>na</strong><br />
E) gubitka elektro<strong>na</strong><br />
Odgovor: E<br />
Gubitak ili otpuštanje elektro<strong>na</strong> definirano je kao reakcija oksidacije.<br />
258. Skrućivanje je:<br />
A) egzoterman proces<br />
B) proces pri kojem se povećava gustoća tvari<br />
C) brz proces praćen apsorpcijom topline<br />
D) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: A<br />
Čestice tvari u krutom stanju se manje gibaju nego čestice iste tvari u tekućem stanju pa je<br />
i sadržaj energije u kruti<strong>na</strong>ma manji od sadržaja energije iste tvari kad je o<strong>na</strong> u tekućem<br />
stanju. Dakle, tvar u tekućem stanju mora osloboditi energiju (toplinu) da bi prešla u kruto<br />
stanje.<br />
259. Do stvaranja dipola dolazi zbog:<br />
A) otapanja tvari u vodi<br />
B) razlike u elektronegativnosti ve<strong>za</strong>nih atoma<br />
C) razlike u valentnosti ve<strong>za</strong>nih atoma<br />
D) reakcije s vodom<br />
E) disocijacije<br />
Odgovor: B<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 109.<br />
260. Afinitet elementa prema elektronu:<br />
A) jed<strong>na</strong>k je <strong>za</strong> sve elemente iste skupine periodnog sustava<br />
B) jed<strong>na</strong>k je <strong>za</strong> sve elemente iste periode<br />
C) raste s povećanjem rednog broja elementa iste skupine<br />
D) pada s povećanjem rednog broja elementa iste periode<br />
E) veći je kod nemetala nego kod metala<br />
Odgovor: E<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 139.<br />
261. Podljuska:<br />
A) d ima više od 10 elektro<strong>na</strong><br />
B) p ima <strong>na</strong>jviše 4 elektro<strong>na</strong><br />
C) f ima više od 14 elektro<strong>na</strong><br />
D) ima ograničen broj elektro<strong>na</strong><br />
124
E) nema ograničen broj elektro<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
Podljuske ili energetski podnivoi sadrže ograničen broj orbitala, s podljuska jednu orbitalu,<br />
p podljuska tri, d pet, f sedam. Svaka orbitala daje rješenje <strong>za</strong> <strong>na</strong>jviše 2 elektro<strong>na</strong> pa će<br />
s podljuska imati <strong>na</strong>jviše 2 elektro<strong>na</strong>, p podljuska šest, d deset, f četr<strong>na</strong>est elektro<strong>na</strong>.<br />
262. U molekuli dušika atomi su pove<strong>za</strong>ni:<br />
A) ionskom vezom<br />
B) preko jednog para elektro<strong>na</strong><br />
C) preko dva para elektro<strong>na</strong><br />
D) preko tri para elektro<strong>na</strong><br />
E) preko četiri para elektro<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
N N<br />
Atomi dušika pove<strong>za</strong>ni su međusobno trostrukom kovalentnom vezom (3 para elektro<strong>na</strong>).<br />
263. Otopi<strong>na</strong> klorovodične kiseline koncentracije 1⋅10 −1 mol dm −3 ima:<br />
A) pH = 1<br />
B) pH = 2<br />
C) pH = 12<br />
D) pH = 13<br />
E) pH = 14<br />
Odgovor: A<br />
c(HCl) = 10 −1 mol dm −3<br />
pH = ?<br />
HCl → H + + Cl −<br />
n(<br />
HCl)<br />
1<br />
=<br />
+<br />
n(<br />
H ) 1<br />
+<br />
n(<br />
H ) = n(<br />
HCl)<br />
⇒c(<br />
H ) = c(<br />
HCl)<br />
= 10<br />
Prema definiciji<br />
+<br />
−1<br />
−3<br />
moldm<br />
⎛ +<br />
(H ) ⎞ ⎛ −1<br />
−3<br />
10 mol dm ⎞<br />
1<br />
H log⎜<br />
c ⎟ log⎜<br />
⎟<br />
−<br />
p = −<br />
= −<br />
= − log10<br />
= 1<br />
⎜ −3<br />
3<br />
mol dm ⎟ ⎜<br />
−<br />
mol dm ⎟<br />
⎝ ⎠ ⎝<br />
⎠<br />
264. Za potpunu neutrali<strong>za</strong>ciju 0,3 mola sumporne kiseline treba:<br />
A) 0,15 mola kalijevog hidroksida<br />
B) 0,3 mola kalijevog hidroksida<br />
C) 0,6 mola kalijevog hidroksida<br />
D) 0,9 mola kalijevog hidroksida<br />
E) 1,2 mola kalijevog hidroksida<br />
Odgovor: C<br />
125
n(H2SO4) = 0,3 mol<br />
n(KOH) = ?<br />
126<br />
H2SO4 + 2KOH → K2SO4 + 2H2O<br />
n(<br />
H 2SO<br />
4 ) 1<br />
=<br />
n(<br />
KOH)<br />
2<br />
n(<br />
KOH)<br />
= 2n(<br />
H SO ) = 2⋅<br />
0,<br />
3 = 0,<br />
6 mol<br />
2<br />
4<br />
265. Kiselo djeluje vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong>:<br />
A) NH3<br />
B) (NH4)2CO3<br />
C) NH4Cl<br />
D) NaHCO3<br />
E) Na2CO3<br />
Odgovor: C<br />
Amonijev klorid je sol slabe lužine, NH4OH i jake kiseline, HCl pa će njegova vode<strong>na</strong><br />
otopi<strong>na</strong> reagirati kiselo.<br />
266. Kemijske karakteristike magnezija su:<br />
A) u prirodi se <strong>na</strong>lazi samo u elementarnom stanju<br />
B) javlja se u mineralu martenzitu<br />
C) zbog tvrdoće služi <strong>za</strong> izradu predmeta<br />
D) gradi ionske divalentne spojeve<br />
E) kemijski je aktivniji od kalcija<br />
Odgovor: D<br />
Magnezij, Mg u <strong>za</strong>dnjoj ljusci ima dva elektro<strong>na</strong> koja u reakcijama otpušta da bi postigao<br />
stabilnu elektronsku konfiguraciju. Otpuštanjem dva elektro<strong>na</strong> (oksidacijom) magnezij<br />
postaje divalentno pozitivan:<br />
Mg → Mg 2+ + 2e −<br />
267. Opće karakteristike amfoternih eleme<strong>na</strong>ta jesu:<br />
A) njihovi hidroksidi reagiraju samo s luži<strong>na</strong>ma<br />
B) njihovi hidroksidi reagiraju samo s kiseli<strong>na</strong>ma<br />
C) njihovi hidroksidi reagiraju samo s vodom<br />
D) njihovi hidroksidi reagiraju i s kiseli<strong>na</strong>ma i s luži<strong>na</strong>ma<br />
E) nijedan odgovor nije točan<br />
Odgovor: D<br />
Npr. Al(OH)3 + OH − → Al(OH)4 −<br />
Al(OH)3 + 3H + → Al 3+ + 3H2O<br />
268. Spoj Ca(HCO3)2 je:<br />
A) kalcijev karbo<strong>na</strong>t<br />
B) soda<br />
C) mineral kalcit<br />
D) sadra<br />
E) jed<strong>na</strong> sol
Odgovor: E<br />
Ca(HCO3)2 je sol čiji je <strong>na</strong>ziv kalcijev hidrogenkarbo<strong>na</strong>t.<br />
269. Bakar je element koji je:<br />
A) u svim spojevima dvovalentan<br />
B) u svim spojevima jednovalentan<br />
C) u spojevima <strong>na</strong>jčešće jednovalentan<br />
D) dobar vodič topline<br />
E) u čistom stanju krhak<br />
Odgovor: D<br />
Bakar je metal i kao dobar vodič topline upotrebljava se <strong>za</strong> izradu raznih grijača, hladnjaka,<br />
kotlova, itd.<br />
270. Pri dobivanju aluminija elektrolizom taline:<br />
A) upotrebljavaju se elektrode od tankog aluminija<br />
B) kao tali<strong>na</strong> služi <strong>na</strong>trijev alumi<strong>na</strong>t<br />
C) <strong>na</strong> anodi se izlučuje kisik<br />
D) <strong>na</strong> anodi se izlučuje klor<br />
E) kao katoda služi željez<strong>na</strong> ploča<br />
Odgovor: C<br />
KATODA (−): 4Al 3+ + 12e − → 4Al<br />
ANODA (+): 6O 2− → 3O2 + 12e −<br />
Kisik <strong>na</strong>stao <strong>na</strong> anodi neprestano reagira s materijalom elektrode, ugljikom dajući CO2.<br />
271. U reakciji 2H2SO4 + Cu → CuSO4 + SO2 + H2O<br />
A) bakar je djelovao oksidativno<br />
B) bakar se je reducirao<br />
C) sumpor se je reducirao<br />
D) vodik je djelovao reduktivno<br />
E) kisik je djelovao oksidativno<br />
Odgovor: C<br />
+ 1 + 6 − 2 0 + 2 + 6 − 2 + 4 −2<br />
H2SO4+ Cu→ CuSO4+ SO2+ H2 O<br />
Jedan od atoma sumpora prešao je iz stanja s oksidacijskim brojem +6 u stanje s<br />
oksidacijskim brojem +4 primivši 2 elektro<strong>na</strong> odnosno reduciravši se što je karakteristika<br />
oksidativnih sredstava.<br />
272. Voda se omekšava dodatkom:<br />
A) kalcijevog hidroksida i <strong>na</strong>trijevog karbo<strong>na</strong>ta<br />
B) <strong>na</strong>trijevog hidroksida i magnezijevog karbo<strong>na</strong>ta<br />
C) <strong>na</strong>trijevog hidroksida i kalcijevog karbo<strong>na</strong>ta<br />
D) <strong>na</strong>trijevog hidrogenkarbo<strong>na</strong>ta i magnezijevog klorida<br />
E) magnezijevog hidrogenkarbo<strong>na</strong>ta i <strong>na</strong>trijevog hidroksida<br />
Odgovor: A<br />
Voda se može omekšati uklanjanjem Ca 2+ i Mg 2+ io<strong>na</strong>. To se postiže dodatkom kalcijevog<br />
hidroksida pri čemu se taloži netopljivi CaCO3 i Mg(OH)2.<br />
Ca 2+ + 2HCO3 − + Ca 2+ + 2OH − → 2CaCO3 + H2O<br />
127
Mg 2+ + Ca(OH)2 → Ca 2+ + Mg(OH)2<br />
Višak Ca 2+ io<strong>na</strong> uklanja se dodatkom <strong>na</strong>trijevog karbo<strong>na</strong>ta.<br />
Ca 2+ + Na2CO3 → 2Na + + CaCO3<br />
273. Volumni udio dušika u atmosferi iznosi oko:<br />
A) 89 %<br />
B) 87 %<br />
C) 78 %<br />
D) 21 %<br />
E) 12 %<br />
Odgovor: C<br />
274. Svi halogeni elementi:<br />
A) mogu u spojevima imati pozitivni oksidacijski broj<br />
B) su kod sobne temperature u istom agregatnom stanju<br />
C) imaju isti broj elektro<strong>na</strong><br />
D) mogu međusobno graditi dipolne molekule<br />
E) tvore dvoatomske molekule<br />
Odgovor: E<br />
Npr., Cl2, Br2, itd.<br />
275. Pri otapanju fluora u vodi:<br />
A) ne dolazi do kemijske promjene<br />
B) dolazi do stvaranja katio<strong>na</strong> fluora<br />
C) <strong>na</strong>staje oksid fluora<br />
D) razvija se plinoviti vodik<br />
E) razvija se plinoviti kisik<br />
Odgovor: E<br />
Zbog svoje izrazite reaktivnosti fluor oksidira kisik iz vode pri čemu <strong>na</strong>staju sljedeći<br />
produkti: O2, O3 i F2O.<br />
276. Kristal<strong>na</strong> rešetka rompskog sumpora:<br />
A) sastoji se od molekula S6<br />
B) sastoji se od molekula S9<br />
C) sastoji se od molekula S10<br />
D) sastoji se od molekula S12<br />
E) sadrži iste molekule kao monoklinski sumpor<br />
Odgovor: E<br />
U elementarnim stanicama (jediničnim kristalnim ćelijama) rompskog i monoklinskog<br />
sumpora iste molekule, S8 različito su složene.<br />
277. Dvostruku vezu u molekuli ima slijedeći spoj:<br />
A) acetilen<br />
B) oleinska kiseli<strong>na</strong><br />
C) stearinska kiseli<strong>na</strong><br />
D) cikloheksan<br />
E) maslač<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong><br />
128
Odgovor: B<br />
CH3(CH2)7CH=CH(CH2)7COOH<br />
278. Par izomera čine:<br />
A) propanon i metiletilketon<br />
B) gluko<strong>za</strong> i malto<strong>za</strong><br />
C) dietileter i 2-propanol<br />
D) 2-metil-1-propanol i 2-butanol<br />
E) 1-butanol i izopropanol<br />
Odgovor: D<br />
2-metil-1-propanol i 2-butanol imaju istu molekulsku formulu (bruto-formulu) C4H10O a<br />
različitu strukturu što ih čini parom izomera:<br />
H 3CCHCH 2OH<br />
CH 3<br />
H 3CCHCH 2CH 3<br />
OH<br />
279. Idealni tetraedarski kut susrećemo u molekuli:<br />
A) fenola<br />
B) benze<strong>na</strong><br />
C) ete<strong>na</strong><br />
D) propa<strong>na</strong><br />
E) eti<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
280. Benzen je:<br />
A) karbol<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong><br />
B) aromatski alkohol<br />
C) teško <strong>za</strong>paljiva tekući<strong>na</strong><br />
D) jedan od ugljikovodika<br />
E) spoj izomeran cikloheksanu<br />
Odgovor: D<br />
Molekulska formula benze<strong>na</strong> je C6H6.<br />
281. Formaldehid:<br />
A) <strong>na</strong>staje oksidacijom meta<strong>na</strong>la<br />
B) oksidira <strong>na</strong>trijev bikromat u kiseloj sredini<br />
C) pokazuje biuret reakciju<br />
D) je vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong> formali<strong>na</strong><br />
E) je plin oštra mirisa<br />
Odgovor: E<br />
Formaldehid ili meta<strong>na</strong>l je plin oštra mirisa.<br />
282. Esteri <strong>na</strong>staju:<br />
A) djelovanjem vode <strong>na</strong> alkil-halogenide<br />
B) hidrolizom masti<br />
C) reakcijom adicije<br />
129
D) djelovanjem luži<strong>na</strong> <strong>na</strong> fenole<br />
E) djelovanjem kiseli<strong>na</strong> <strong>na</strong> alkohole<br />
Odgovor: E<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 49.<br />
283. Mravlja kiseli<strong>na</strong> <strong>na</strong>staje:<br />
A) oksidacijom aceto<strong>na</strong><br />
B) oksidacijom meta<strong>na</strong>la<br />
C) oksidacijom eta<strong>na</strong><br />
D) oksidacijom acetile<strong>na</strong><br />
E) hidrogeniranjem acetile<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
Oksidacijom meta<strong>na</strong>la (formaldehida) <strong>na</strong>staje mravlja, formijat<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong>:<br />
2HCHO + O2 → 2HCOOH<br />
284. Ba<strong>za</strong> nukleinskih kiseli<strong>na</strong> je:<br />
A) timin<br />
B) toluen<br />
C) alanin<br />
D) ribo<strong>za</strong><br />
E) peptid<br />
Odgovor: A<br />
Monomeri koji izgrađuju makromolekule nukleinskih kiseli<strong>na</strong> su:<br />
1. fosfat ion;<br />
2. ribo<strong>za</strong> i deoksiribo<strong>za</strong>;<br />
3. baze (heterociklički spojevi s dušikom): timin, gvanin, adenin, citozin i uracil.<br />
285. Invertni šećer je:<br />
A) saharo<strong>za</strong><br />
B) L-gluko<strong>za</strong><br />
C) smjesa saharoze i glukoze<br />
D) smjesa saharoze i fruktoze<br />
E) smjesa glukoze i fruktoze<br />
Odgovor: E<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 161.<br />
286. Kod aldoze formule C6H12O6 broj mogućih stereoizomera iznosi:<br />
A) 4<br />
B) 8<br />
C) 16<br />
D) 20<br />
E) 24<br />
Odgovor: C<br />
Maksimalan broj stereoizomera raču<strong>na</strong> se pomoću izra<strong>za</strong> 2 n gdje je n broj kiralnih centara<br />
( * , asimetričnih C-atoma). Kod aldoze (šećera s aldehidnom skupinom) čija je formula<br />
C6H12O6, odnosno OCH-HC * OH-HC * OH-HC * OH-HC * OH-CH2OH n = 4 pa je broj stereoizomera<br />
2 4 = 16.<br />
130
287. Neutron:<br />
A) ima masu gotovo jed<strong>na</strong>ku atomskoj jedinici mase<br />
B) ima masu približno 1836 pu ta manju od atomske jedinice mase<br />
C) posjeduje električni <strong>na</strong>boj od 1,6 x 10 −19 C<br />
D) je sastavni dio jezgre atoma 1H<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: A<br />
Masa neutro<strong>na</strong> je 1,008665 puta veća od unificirane atomske jedinice mase.<br />
288. Izobari:<br />
A) imaju ista kemijska svojstva<br />
B) su isti kemijski elementi sa različitim brojem neutro<strong>na</strong> u jezgri<br />
C) su atomi različitih eleme<strong>na</strong>ta istog masenog broja<br />
D) imaju jed<strong>na</strong>ki broj proto<strong>na</strong> u jezgri<br />
E) su atomi istog atomskog broja<br />
Odgovor: C<br />
Odgovor slijedi definiciju.<br />
289. Elektroni:<br />
A) iste orbitale imaju paralelne spinove<br />
B) u elektronskom omotaču <strong>za</strong>uzimaju <strong>na</strong>jniže moguće energetske nivoe<br />
C) unutar jedne ljuske imaju jed<strong>na</strong>ku energiju<br />
D) u L ljusci smješteni su u 9 orbitala<br />
E) se raspoređuju u orbitale tako da je broj sparenih spinova maksimalan<br />
Odgovor: B<br />
Sve tvari u prirodi <strong>na</strong>stoje biti što stabilnije tj. sa što manje energije.<br />
290. Energija ioni<strong>za</strong>cije:<br />
A) je energija potreb<strong>na</strong> da se izbaci elektron iz atoma u čvrstom stanju<br />
B) raste unutar periode od 1. do 18. skupine<br />
C) raste unutar skupine periodnog sustava s povećanjem rednog broja atoma<br />
D) su veće <strong>za</strong> atome metala nego atome nemetala<br />
E) opada unutar periode od 1. do 18. skupine<br />
Odgovor: B<br />
Energija ioni<strong>za</strong>cije je energija koja je potreb<strong>na</strong> da se pojedi<strong>na</strong>čnom atomu oduzme elektron.<br />
Unutar periode od 1. do 18. skupine raste atomski broj a time i <strong>na</strong>boj jezgre kojim<br />
privlači elektrone. To z<strong>na</strong>či da moramo više energije upotrijebiti da bi oduzeli elektron.<br />
291. Vodikova ve<strong>za</strong>:<br />
A) je z<strong>na</strong>tno slabija od van der Waalsovih ve<strong>za</strong><br />
B) je mnogo jača od kovalentne veze<br />
C) nije elektrostatičke prirode<br />
D) je mnogo slabija od kovalentne veze<br />
E) niti jed<strong>na</strong> tvrdnja nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
Kovalent<strong>na</strong> ve<strong>za</strong> se ostvaruje pomoću <strong>za</strong>jedničkih elektronskih parova među atomima u<br />
molekuli, a slabija vodikova ve<strong>za</strong> je privlač<strong>na</strong> sila među molekulama polarnog karaktera.<br />
131
292. Natrijev hidrid:<br />
A) u talini provodi električnu struju<br />
B) pri elektrolizi <strong>na</strong> katodi daje vodik<br />
C) pri elektrolizi <strong>na</strong> anodi daje Na<br />
D) ne reagira s vodom<br />
E) niti jed<strong>na</strong> tvrdnja nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: A<br />
NaH → Na + + H −<br />
Taljenjem <strong>na</strong>staju pokretni ioni koji omogućuju provođenje električne struje.<br />
293. Jedan mol LiH u reakciji s H2O pri standardnim uvjetima daje:<br />
A) 2,24 dm 3 H<br />
B) 22,4 dm 3 H2<br />
C) 33,6 dm 3 H2<br />
D) 11,2 dm 3 H2<br />
E) 44,8 dm 3 H2<br />
Odgovor: B<br />
n(LiH) = 1 mol LiH + H2O → LiOH + H2<br />
V(H2) = ?<br />
n(<br />
LiH)<br />
1<br />
=<br />
n(<br />
H 2 ) 1<br />
n(<br />
H 2 ) = n(<br />
LiH)<br />
= 1mol<br />
Pri standardnim uvjetima 1 mol bilo kojeg pli<strong>na</strong> <strong>za</strong>uzima 22,4 dm 3 .<br />
294. Koja od <strong>na</strong>vedenih molekula nije polar<strong>na</strong>:<br />
A) HF<br />
B) SCl4<br />
C) H2O<br />
D) HCl<br />
E) HI<br />
Odgovor: B<br />
U simetričnoj molekuli SCl4 težišta negativnog i pozitivnog <strong>na</strong>boja <strong>na</strong> istom su mjestu.<br />
295. Jednostrukom kovalentnom vezom pove<strong>za</strong>ni su atomi u molekuli:<br />
A) LiF<br />
B) CaI2<br />
C) Cl2<br />
D) MgO<br />
E) KBr<br />
Odgovor: C<br />
Samo su atomi klora (koji su međusobno pove<strong>za</strong>ni u molekulu) nemetali, a nemetali se<br />
vežu kovalentnom vezom. Veze u ostalim spojevima su ionske. Kako klor ima 7 elektro<strong>na</strong><br />
u <strong>za</strong>dnjoj ljusci potreban mu je samo jedan elektron, jed<strong>na</strong> kovalent<strong>na</strong> ve<strong>za</strong> do stabilne<br />
elektronske konfiguracije.<br />
132
296. Tvari s metalnom vezom:<br />
A) imaju relativno visoka tališta<br />
B) imaju relativno niska vrelišta<br />
C) u čvrstom stanju ne provode struju<br />
D) u talini ne provode struju<br />
E) niti jed<strong>na</strong> tvrdnja nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: A<br />
Međusobnim spajanjem atomi metala postižu stabilnost tako da se njihovi atomi gusto<br />
slažu u kristalnu rešetku, a valentni elektroni su im delokalizirani, tj. privlači ih veći broj<br />
jezgara okolnih atoma. Tako je omogućeno dobro povezivanje većeg broja atoma. Taljenjem<br />
metala se kidaju te veze <strong>za</strong> što je potreb<strong>na</strong> relativno velika energija.<br />
297. Koja od <strong>na</strong>vedenih tvari vodi struju samo u rastaljenom stanju:<br />
A) Cu<br />
B) KCl<br />
C) Fe<br />
D) I2<br />
E) niti jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>vedenih<br />
Odgovor: B<br />
Taljenjem KCl, nepokretni ioni postanu pokretni što omogućuje vođenje električne struje.<br />
298. U kojoj od <strong>na</strong>vedenih reakcija je sumpor oksidacijsko sredstvo:<br />
A) S + O2 → SO2<br />
B) 2H2SO4 + Cu → CuSO4 + SO2 + 2H2O<br />
C) SO2 + 2H2O → SO4 2− + 4H +<br />
D) 2SO2 + O2 → 2SO3<br />
E) 4FeS2 + 11O2 → 2Fe2O3 + 8SO2<br />
Odgovor: B<br />
Vidi odgovor <strong>na</strong> pitanje 271.<br />
299. Ako se elektrolizi podvrgne vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong> <strong>na</strong>trijevog sulfata:<br />
A) vodik se izlučuje <strong>na</strong> anodi<br />
B) vodik se izlučuje <strong>na</strong> katodi<br />
C) O2 se izlučuje <strong>na</strong> katodi<br />
D) elementarni <strong>na</strong>trij se izlučuje <strong>na</strong> katodi<br />
E) <strong>na</strong> anodi se reduciraju molekule vode<br />
Odgovor: B<br />
KATODA (−): 4H2O + 4e − → 2H2 + 4OH –<br />
ANODA (+): 4OH − → O2 + 2H2O + 4 e −<br />
Otopljeni <strong>na</strong>trijev sulfat omogućuje otopini dobro vođenje električne struje, a <strong>na</strong> katodi se<br />
ne reducira Na + nego H2O jer je <strong>za</strong> to potrebno manje energije.<br />
300. Atomi alkalijskih metala:<br />
A) imaju <strong>na</strong>jveći afinitet prema elektronu<br />
B) ne oksidiraju se <strong>na</strong> zraku<br />
C) sa vodom stvaraju lužine<br />
133
D) ne reagiraju s halogenim elementima<br />
E) u posljednoj ljusci imaju 2 elektro<strong>na</strong><br />
Odgovor: C<br />
Alkalijskim metalima <strong>na</strong>zivamo elemente 1. skupine periodnog sustava eleme<strong>na</strong>ta (Na, K,<br />
Rb, ...). S vodom reagiraju:<br />
2K + 2H2O → 2KOH + H2<br />
301. Oksidacijski broj:<br />
A) kisika u peroksidima je −2<br />
B) svih jednostavnih io<strong>na</strong> razlikuje se od <strong>na</strong>boja io<strong>na</strong><br />
C) ugljika u CH4 je +4<br />
D) vodika u NH3 je −1<br />
E) klora u Cl2 jed<strong>na</strong>k je nuli<br />
Odgovor: E<br />
Svi atomi u elementarnom stanju (ne u spojevima) imaju oksidacijski broj 0.<br />
302. Kojom od <strong>na</strong>vedenih reakcija može <strong>na</strong>stati etin:<br />
A) C2H4 + H2<br />
B) CaC2 + 2H2O<br />
C) C2H2 + H2<br />
D) C6H5ONa + CO2 + H2O<br />
E) C2H4 + H2O<br />
Odgovor: B<br />
CaC2 + 2H2O → HC ≡ CH + Ca(OH)2<br />
303. Heptan ima:<br />
A) 2 struktur<strong>na</strong> izomera<br />
B) 4 struktur<strong>na</strong> izomera<br />
C) 5 strukturnih izomera<br />
D) 6 strukturnih izomera<br />
E) 9 strukturnih izomera<br />
Odgovor: E<br />
Stvarno postoji 9 spojeva različite strukture, a iste molekulske formule, C7H16 (vidi<br />
princip pisanja u odgovorima <strong>na</strong> pitanja 54., 86., 104. i 149.).<br />
134<br />
Spoj Formula Broj izomera<br />
butan C4H10 2<br />
pentan C5H12 3<br />
heksan C6H14 5<br />
heptan C7H16 9<br />
oktan C8H18 18<br />
304. Etanol:<br />
A) je otrovniji od metanola<br />
B) <strong>na</strong>staje hidrolizom etilacetata<br />
C) proizvodi se iz CO i H2 kod 400°C i tlaka od 300 bara uz katali<strong>za</strong>tor
D) s octenom kiselinom daje dietileter<br />
E) pokazuje reakcije adicije<br />
Odgovor: B<br />
CH3COOCH2CH3 + H2O → CH3COOH + CH3CH2OH etanol<br />
305. Fenol:<br />
A) se dobiva iz katra<strong>na</strong> kamenog uglje<strong>na</strong><br />
B) pokazuje svojstvo lužine<br />
C) <strong>na</strong>staje redukcijom benze<strong>na</strong><br />
D) koristi se kao sredstvo protiv bolova<br />
E) sa kiseli<strong>na</strong>ma stvara fenokside<br />
Odgovor: A<br />
306. Eteri:<br />
A) imaju više vrelište od odgovarajućih alkohola<br />
B) kemijski su vrlo aktivni spojevi<br />
C) <strong>na</strong> hladnom reagiraju s elementarnim <strong>na</strong>trijem<br />
D) nisu <strong>za</strong>paljivi<br />
E) su dobra otapala <strong>za</strong> mnoge organske spojeve<br />
Odgovor: E<br />
Eteri su organska otapala pa u pravilu dobro otapaju sebi slično građene tvari - organske<br />
tvari.<br />
307. Paraldehid:<br />
A) je inertan prema oksidirajućim reagensima<br />
B) <strong>na</strong>staje polimeri<strong>za</strong>cijom formaldehida<br />
C) je topljiviji u vodi od eta<strong>na</strong>la<br />
D) ima niže vrelište od eta<strong>na</strong>la<br />
E) je ravnolančani polimer<br />
Odgovor: A<br />
Tri molekule eta<strong>na</strong>la (acetaldehida) pove<strong>za</strong>ne tako da čine šesteročlani prsten koji se sastoji<br />
od kisikovih i ugljikovih atoma <strong>na</strong>izmjenično ve<strong>za</strong>nih daju paraldehid. Ovaj spoj je<br />
inertan prema oksidirajućim reagensima i i<strong>na</strong>če se ne po<strong>na</strong>ša kao aldehid.<br />
308. Spoj formule (CH3)2CO:<br />
A) koristi se <strong>za</strong> proizvodnju su<strong>za</strong>vaca<br />
B) nije <strong>za</strong>paljiv<br />
C) <strong>na</strong>staje redukcijom 2-propanola<br />
D) je kruti<strong>na</strong> bez mirisa<br />
E) dobiva se depolimeri<strong>za</strong>cijom paraldehida <strong>za</strong>grijavanjem<br />
Odgovor: A<br />
Su<strong>za</strong>vci su klorirani ketoni. Od <strong>na</strong>vedenog keto<strong>na</strong> aceto<strong>na</strong>, propano<strong>na</strong> kloriranjem se<br />
može dobiti npr. su<strong>za</strong>vac ime<strong>na</strong> kloraceton, klorpropanon:<br />
CH3COCH3 + Cl2 → CH3COCH2Cl + HCl.<br />
135
309. Formalin je vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong>:<br />
A) eta<strong>na</strong>la<br />
B) meta<strong>na</strong>la<br />
C) fenola<br />
D) propano<strong>na</strong><br />
E) paraldehida<br />
Odgovor: B<br />
Vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong> meta<strong>na</strong>la, formaldehida <strong>na</strong>ziva se formalin.<br />
310. Spoj strukture HO-CH2-CH(OH)-CH2OH:<br />
A) dolazi u voskovima<br />
B) sa kiseli<strong>na</strong>ma stvara sapune<br />
C) je tercijarni alkohol<br />
D) je sastojak masti<br />
E) <strong>na</strong>staje oksidacijom miječne kiseline<br />
Odgovor: D<br />
Navedeni spoj je glicerol, 1,2,3-propantriol a masti su esteri glicerola i masnih kiseli<strong>na</strong>.<br />
311. HCOONa:<br />
A) dobiva se uvođenjem ugljikovog(II) oksida u otopinu <strong>na</strong>trijevog hidroksida<br />
B) je optički aktivan spoj<br />
C) dobiva se iz formijata djelovanjem <strong>na</strong>trijevog hidroksida<br />
D) je plin<br />
E) ne miješa se s vodom<br />
Odgovor: A<br />
CO + NaOH → HCOONa<br />
312. Aminokiseline:<br />
A) u luž<strong>na</strong>toj otopini po<strong>na</strong>šaju se kao lužine<br />
B) u kiseloj otopini po<strong>na</strong>šaju se kao kiseline<br />
C) nisu topljive u vodi<br />
D) topljive su u organskim otapalima<br />
E) su kristalizirane tvari<br />
Odgovor: E<br />
Pri sobnoj temperaturi aminokiseline su čvrste, kristalne tvari.<br />
313. Koji od <strong>na</strong>vedenih spojeva ima inhibitorsko djelovanje <strong>na</strong> rast mikroorgani<strong>za</strong>ma:<br />
A) C6H5COOH<br />
B) Ca(H2PO4)2<br />
C) albumin<br />
D) saharo<strong>za</strong><br />
E) glicerolpalmitat<br />
Odgovor: A<br />
C6H5COOH, benzojeva kiseli<strong>na</strong> i <strong>na</strong>ročito nje<strong>na</strong> <strong>na</strong>trijeva sol poz<strong>na</strong>ti su konzervansi<br />
hrane baš <strong>na</strong> temelju inhibitorskog djelovanja <strong>na</strong> rast mikroorgani<strong>za</strong>ma.<br />
136
314. Frukto<strong>za</strong>:<br />
A) je aldo<strong>za</strong><br />
B) ima ukupno 8 stereoizomera<br />
C) nije topljiva u vodi<br />
D) <strong>na</strong>lazi se u disaharidu maltozi<br />
E) <strong>na</strong>staje potpunom hidrolizom škroba<br />
Odgovor: B<br />
Vidi odgovore <strong>na</strong> pitanja 255. i 13.<br />
315. Koji volumen vodika pri s.u. je potreban <strong>za</strong> hidroge<strong>na</strong>ciju 26,04 g benze<strong>na</strong><br />
(Ar(C) = 12, Ar(H) = 1,008):<br />
A) 7,47 dm 3<br />
B) 22,42 dm 3<br />
C) 67,13 dm 3<br />
D) 1,162 dm 3<br />
E) 78,12 dm 3<br />
Odgovor: B<br />
m(C6H6) = 26,04 g<br />
V(H2) = ?<br />
n(<br />
H<br />
+<br />
3<br />
) = 3n(<br />
C<br />
H 2<br />
m(<br />
C6<br />
H6<br />
) 26,<br />
04<br />
n(<br />
C6<br />
H6<br />
) = = =<br />
M ( C6<br />
H6<br />
) 78,<br />
05<br />
n(<br />
C6<br />
H 6 ) 1<br />
=<br />
n(<br />
H ) 3<br />
2<br />
2<br />
6<br />
H<br />
6<br />
0,<br />
333<br />
) = 3 ⋅ 0,<br />
333 = 1mol<br />
mol<br />
1 mol bilo kojeg pli<strong>na</strong> pri standardnim uvjetima <strong>za</strong>uzima 22,4 dm 3 .<br />
316. Globulini:<br />
A) su netopljivi u vodi<br />
B) su topljivi u vodi<br />
C) su složeni proteini<br />
D) hidrolizom daju hem i globin<br />
E) su tripeptidi<br />
Odgovor: A<br />
317. Riješite sljedeću redoks reakciju: FeCl3 + Cu → FeCl2 + CuCl2:<br />
A) FeCl3: 1, Cu: 1<br />
B) FeCl3: 3, Cu: 1<br />
C) FeCl3: 2, Cu: 1<br />
D) FeCl3: 2, Cu: 2<br />
137
E) FeCl3: 5, Cu: 2<br />
Odgovor: C<br />
+ 3 − 1 0 + 2 − 1 + 2 −1<br />
2<br />
Fe Cl3 + Cu → Fe Cl2 + Cu Cl<br />
Fe +3 + e − → Fe +2 |⋅2<br />
Cu 0 → Cu +2 + 2e −<br />
2Fe +3 + 2e − → 2Fe +2<br />
Cu 0 → Cu +2 + 2e −<br />
2Fe +3 + Cu 0 → 2Fe +2 + Cu +2 ⇒ 2FeCl3 + Cu → 2FeCl2 + CuCl2<br />
318. Napišite elektronsku konfiguraciju io<strong>na</strong> Al 3+ :<br />
A) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 4<br />
B) 1s 2 2s 2 3p 6<br />
C) 1s 2 2s 2 2p 6<br />
D) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 1<br />
E) 1s 2 2s 2 3d 6<br />
Odgovor: C<br />
319. Koja od <strong>na</strong>vedenih tvrdnji nije toč<strong>na</strong>:<br />
A) Unificira<strong>na</strong> atomska jedinica mase, mu je 1/12 mase atoma ugljika-12<br />
B) Omjerom mase molekule i mu definira<strong>na</strong> je molar<strong>na</strong> masa<br />
C) Relativne atomske mase određivane su prije prema masi atoma vodika<br />
D) Relativ<strong>na</strong> atomska masa atoma ugljika-12 je 12<br />
E) Relativ<strong>na</strong> molekulska masa izraču<strong>na</strong>va se zbrajanjem relativnih atomskih masa svih<br />
spojenih atoma u molekuli<br />
Odgovor: B<br />
320. Koja tvrdnja nije toč<strong>na</strong>:<br />
A) Po Lewisu je kiseli<strong>na</strong> svaka tvar koja može dati elektronski par<br />
B) Ba<strong>za</strong> je tvar koja prima elektron<br />
C) Kiselinski je ostatak uvijek ba<strong>za</strong><br />
D) Kiseli<strong>na</strong> je tvar koja u vodi disocijacijom povećava koncentraciju vodikovih io<strong>na</strong><br />
E) Kiseline su proton donori<br />
Odgovor: A<br />
321. Izraču<strong>na</strong>jte masu živog vap<strong>na</strong> koja se proizvede žarenjem 650 to<strong>na</strong> vapnenca:<br />
A) 36,4 t<br />
B) 182 t<br />
C) 320000 kg<br />
D) 364 t<br />
E) 34600 kg<br />
Odgovor: D<br />
m(CaCO3) = 650 t = 650000000 g CaCO3 → CaO + CO2<br />
m(CaO) = ?<br />
138
n(<br />
CaCO3<br />
) 1<br />
= ⇒ n(<br />
CaO)<br />
= n(<br />
CaCO3<br />
)<br />
n(<br />
CaO)<br />
1<br />
m(<br />
CaCO3<br />
) 650000000<br />
n(<br />
CaCO3<br />
) =<br />
=<br />
= 6500000 mol<br />
M ( CaCO3<br />
) 100<br />
m(CaO) = n(CaO)⋅M(CaO) = 6500000⋅56,08 = 364000000 g = 364 t<br />
322. Gustoća 32 %-tne otopine octene kiseline iznosi ρ = 1,0341 g cm −3 . Kolika je množinska<br />
koncentracija otopine:<br />
A) 5,155 mol dm −3<br />
B) 0,331 mol dm −3<br />
C) 5,511 mol dm −3<br />
D) 2,531 mol dm −3<br />
E) 0,551 mol dm −3<br />
Odgovor:C<br />
ρ(32%-t<strong>na</strong> CH3COOH) = 1,0341 g cm −3<br />
c(32%-t<strong>na</strong> CH3COOH) = ?<br />
m(<br />
otopine)<br />
1,<br />
0341g<br />
⋅1000<br />
1034,<br />
1g<br />
ρ =<br />
=<br />
=<br />
V ( otopine)<br />
3<br />
3<br />
1cm<br />
⋅1000<br />
1dm<br />
m(<br />
CH 3COOH)<br />
1034,<br />
1⋅<br />
0,<br />
32<br />
n(<br />
CH 3COOH)<br />
=<br />
=<br />
= 5,<br />
5152<br />
M ( CH 3COOH)<br />
60<br />
n(<br />
CH3COOH)<br />
5,<br />
5152 mol<br />
−3<br />
c ( CH3COOH)<br />
= =<br />
= 5,<br />
51mol<br />
dm<br />
V ( otopine)<br />
3<br />
1dm<br />
323. Za neutrali<strong>za</strong>ciju 125 cm 3 otopine fosfatne kiseline potrebno je 500 cm 3 otopine<br />
<strong>na</strong>trijevog hidroksida množinske koncentracije c = 0,6 mol dm −3 . Izraču<strong>na</strong>jte množinsku<br />
koncentraciju otopine fosforne kiseline:<br />
A) 0,720 mol dm −3<br />
B) 0,240 mol dm −3<br />
C) 0,80 mol dm −3<br />
D) 0,90 mol dm −3<br />
E) 1,00 mol dm −3<br />
Odgovor: C<br />
V(otopineH3PO4) = 125 cm 3 H3PO4 + 3NaOH → Na3PO4 + 3H2O<br />
V(otopine NaOH) = 500 cm 3 = 0,5 dm −3<br />
c(NaOH) = 0,6 mol dm 3<br />
c(H3PO4) = ?<br />
n(<br />
NaOH)<br />
c ( NaOH)<br />
= ⇒ n(<br />
NaOH)<br />
= c(<br />
NaOH)<br />
⋅ V(otopine) = 0,6⋅<br />
0,5 = 0,3 mol<br />
V(otopine)<br />
n(<br />
H3PO<br />
4 ) 1<br />
1<br />
= ⇒ n(<br />
H3PO<br />
4 ) = n(<br />
NaOH)<br />
=<br />
n(<br />
NaOH)<br />
3<br />
3<br />
1<br />
3<br />
⋅<br />
0,<br />
3<br />
=<br />
0,<br />
1<br />
mol<br />
139
c ( H<br />
140<br />
3<br />
PO<br />
4<br />
n(<br />
H3PO<br />
4 ) 0,<br />
1<br />
) = = =<br />
V ( otopine)<br />
0,<br />
125<br />
0,<br />
8 mol dm<br />
324. Kolika je masa 36 %-tne klorovodične kiseline potreb<strong>na</strong> <strong>za</strong> otapanje 32,7 g cinka:<br />
A) 0,0360 kg<br />
B) 1,010 kg<br />
C) 10,1 g<br />
D) 50,1 g<br />
E) 101 g<br />
Odgovor: E<br />
m(Zn) = 32,7 g Zn + 2HCl → ZnCl2 + H2<br />
m(36%-t<strong>na</strong> HCl) = ?<br />
m(<br />
Zn)<br />
32,<br />
7<br />
n ( Zn)<br />
= = =<br />
M ( Zn)<br />
65,<br />
4<br />
0,<br />
5<br />
−3<br />
mol<br />
n(<br />
HCl)<br />
2<br />
= ⇒ n(<br />
HCl)<br />
= 2n(<br />
Zn)<br />
= 2 ⋅ 0,<br />
5 = 1mol<br />
n(<br />
Zn)<br />
1<br />
m ( HCl)<br />
= n(<br />
HCl)<br />
⋅ M ( HCl)<br />
= 1⋅<br />
36,<br />
45 = 36,<br />
45 g<br />
D(<br />
io)<br />
D 36,<br />
45<br />
% - tak = ⋅100<br />
⇒ S = ⋅100<br />
= ⋅100<br />
= 101,<br />
25 g<br />
S(<br />
ve)<br />
% - tak 36<br />
325. Koliko je dm 3 amonijaka pri standardnim uvjetima, potrebno <strong>za</strong> neutrali<strong>za</strong>ciju 25<br />
cm 3 klorovodične kiseline (c(HCl) = 0,1 mol dm −3 ):<br />
A) 0,032 dm 3<br />
B) 0,41 dm 3<br />
C) 0,056 dm 3<br />
D) 0,082 dm 3<br />
E) 0,102 dm 3<br />
Odgovor: C<br />
V(HCl) = 25 cm 3 = 0,025 dm 3 HCl + NH3 → NH4Cl<br />
c(HCl) = 0,1 mol dm −3<br />
V(NH3) = ?<br />
n(HCl)<br />
c(<br />
HCl)<br />
=<br />
⇒ n<br />
V(otopine)<br />
n(<br />
HCl)<br />
1<br />
= ⇒ n(<br />
NH3<br />
) = n(<br />
HCl)<br />
= 0,<br />
0025 mol<br />
n(<br />
NH ) 1<br />
V<br />
m<br />
3<br />
V ( NH3<br />
)<br />
= ⇒ V ( NH3<br />
) = Vm<br />
⋅ n(<br />
NH3<br />
) =<br />
n(<br />
NH )<br />
3<br />
( HCl)<br />
= c(<br />
HCl)<br />
⋅V<br />
( otopine)<br />
=<br />
0,<br />
0025<br />
⋅<br />
0,<br />
1<br />
22,<br />
4<br />
=<br />
⋅<br />
0,<br />
025<br />
0,<br />
056<br />
=<br />
dm<br />
0,<br />
0025<br />
326. Koja je tvrdnja toč<strong>na</strong>:<br />
A) Čelik je legura u kojoj je maseni udio ugljika veći od 1,7 %<br />
B) Željezo se <strong>na</strong>lazi u gotovo svim živim bićima<br />
C) Grotleni plin iz visoke peći nije otrovan i može se stoga ispuštati u atomsferu<br />
3<br />
mol
D) Sporim hlađenjem želje<strong>za</strong> proizvedenog u viskoj peći dobiva se bijelo lijevano željezo<br />
jer se ugljik izlučuje i izlazi <strong>na</strong> površinu želje<strong>za</strong> gdje izgara<br />
E) Ako su rude koje se koriste <strong>za</strong> dobivanje želje<strong>za</strong> kisele, kao talionički dodatak koristi<br />
se kremeni pijesak<br />
Odgovor: B<br />
327. Stereoizomeri su:<br />
A) Spojevi s različitom molekulskom formulom ali istim prostornim rasporedom<br />
B) Spojevi s istim prostornim rasporedom<br />
C) Spojevi s istim kemijskim i fizičkim svojstvima<br />
D) Spojevi s istim redoslijedom ve<strong>za</strong>nja atoma i iste molekulske formule, ali različitim<br />
prostornim rasporedom<br />
E) Nijed<strong>na</strong> tvrdnja nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
328. Spoj CH3CHBrCH3 dobije se iz spoja CH3-CH=CH2 reakcijom<br />
A) adicije<br />
B) supstitucije<br />
C) elimi<strong>na</strong>cije<br />
D) radikalske polimeri<strong>za</strong>cije<br />
E) niti jednom od <strong>na</strong>vedenih reakcija<br />
Odgovor: A<br />
Na dvostruku vezu spoja CH3-CH=CH2 adira se HBr tako da se vodik veže <strong>na</strong> o<strong>na</strong>j atom<br />
ugljika <strong>na</strong> kojem već ima više ve<strong>za</strong>nih atoma vodika (Markovnikovo pravilo).<br />
329. Reakcijom ciklohekse<strong>na</strong> s bromom <strong>na</strong>staje<br />
A) cikloheksilbromid<br />
B) 1,2-dibromcikloheksan<br />
C) 1-bromcikloheksen<br />
D) 1,3-dibromcikloheksan<br />
E) 1-bromcikloheksan<br />
Odgovor: B<br />
+ Br 2<br />
330. Proteini su velike organske molekule koje se sastoje od mnogo molekula:<br />
A) hidroksikiseli<strong>na</strong><br />
B) nukleinskih kiseli<strong>na</strong><br />
C) nukleotida<br />
D) aminokiseli<strong>na</strong><br />
E) peptida<br />
Odgovor: D<br />
Br<br />
Br<br />
331. A<strong>na</strong>lizom je dobiveno da je u ispitivanom spoju maseni udio ugljika 52,0 %, kisika<br />
35 % i vodika 13 %. Empirijska formula tog spoja je:<br />
A) C3H8O<br />
141
B) C2H6O<br />
C) C4H12O<br />
D) C2H8O<br />
E) nijed<strong>na</strong> tvrdnja nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
w(C) = 52 %<br />
w(O) = 35 %<br />
w(H) = 13 %<br />
Z<strong>na</strong>či da u 100 g ispitivane tvari imamo 52 g ugljika, 35 g kisika i 13 g vodika.<br />
m(<br />
X)<br />
52<br />
35<br />
13<br />
n ( X)<br />
= n(<br />
C)<br />
= = 4,<br />
33 mol n(<br />
O)<br />
= = 2,<br />
19 mol n(<br />
H)<br />
= = 13<br />
mol<br />
M ( X)<br />
12<br />
16<br />
1<br />
N(C) : N(H) : N(O) = n(C) : n(H) : n(O) = 4,33 : 13 : 2,19 |:2,19<br />
N(C) : N(H): N(O) = 2 : 6: 1<br />
C2H6O<br />
332. Koji je volumen kisika pri standardnim uvjetima potreban <strong>za</strong> izgaranje 0,3 mola<br />
ete<strong>na</strong>:<br />
A) 20,17 dm 3<br />
B) 21,65 dm 3<br />
C) 19,41 dm 3<br />
D) 22,35 dm 3<br />
E) 20,96 dm 3<br />
Odgovor: A<br />
n(eten) = 0,3 mol H2C=CH2 + 3O2 → 2CO2 + 2H2O<br />
V(O2) = ?<br />
142<br />
n(<br />
eten)<br />
1<br />
= ⇒ n(<br />
O2<br />
) = 3n(<br />
eten)<br />
= 3 ⋅ 0,<br />
3 = 0,<br />
9 mol<br />
n(<br />
O2<br />
) 3<br />
V ( O2<br />
)<br />
3<br />
Vm<br />
= ⇒ V ( O2<br />
) = Vm<br />
⋅ n(<br />
O2<br />
) = 22,<br />
4 ⋅ 0,<br />
9 = 20,<br />
16 dm<br />
n(<br />
O2<br />
)<br />
333. Riješite sljedeću redoks jed<strong>na</strong>džbu: Sb + H2SO4 → Sb2(SO4)3 + SO2 + H2O:<br />
A) Sb: 3, H2SO4: 3<br />
B) Sb: 4, H2SO4: 6<br />
C) Sb: 2, H2SO4: 6<br />
D) Sb: 4, H2SO4: 8<br />
E) Sb: 3, H2SO4: 10<br />
Odgovor: C<br />
0<br />
+ 1 + 6 − 2 + 3 + 6 − 2 + 4 − 2 + 1 −2<br />
4 3<br />
Sb → Sb +3 + 3e − |⋅2<br />
S +6 + 2e − → S +4 |⋅3<br />
2Sb → 2Sb +3 + 6e −<br />
3S +6 + 6e − → 3S +4<br />
2Sb +3 + 3S +6 → 2Sb +3 + 3S +4 ⇒ 2Sb + 6H2SO4 → Sb2(SO4)3 + 3SO2 + 6H2O<br />
Sb+ H2 S O4 → Sb2 ( S O ) + S O2 + H2 O
334. Napišite elektronsku konfiguraciju io<strong>na</strong> Ba 2+ :<br />
A) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 6 3d 10 4s 2 4p 6 4d 10 4f 14 5s 2 5p 6 5d 10 6s 2<br />
B) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 6 3d 10 4s 2 4p 6 4d 10 4f 14 5s 2 5p 6 5d 10 6s 2 6p 2<br />
C) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 6 3d 10 4s 2 4p 6 4d 10 4f 2 6s 2<br />
D) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 6 3d 10 4s 2 4p 6 4d 10 5s 2 5d 4<br />
E) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 6 3d 10 4s 2 4p 6 4d 10 5s 2 5p 6<br />
Odgovor: E<br />
335. Koja tvrdnja nije toč<strong>na</strong>:<br />
A) Atomi istih kemijskih svojstava ali različitih masa <strong>na</strong>zivaju se izobarima<br />
B) Kemijski elementi sastoje se od više izotopa<br />
C) Čestice koje izgrađuju atom <strong>na</strong>zivaju se elementarnim česticama<br />
D) Alfa-zrake su teške čestice pozitivnog <strong>na</strong>boja<br />
E) Gama-zrake su slične rentgenskom zračenju<br />
Odgovor: A<br />
336. Koja tvrdnja nije toč<strong>na</strong>:<br />
A) Elektrolitička disocijacija je pojava da soli u otopini, djelovanjem polarnog otapala,<br />
daju ione<br />
B) Kod elektrolize kationi putuju od katode prema anodi<br />
C) Oksidacijom se molekuli, atomu ili ionu oduzimaju elektroni<br />
D) Elementi u elementarnom stanju imaju oksidacijski broj nula<br />
E) Elementi I A skupine ne mogu se elektrolizom izlučiti iz vodenih otopi<strong>na</strong><br />
Odgovor: B<br />
337. Koliko željezovog(III) hidroksida moramo žariti da bi dobili 33,65 g željezovog(III)<br />
oksida:<br />
A) 0,023 kg<br />
B) 0,041 kg<br />
C) 0,045 kg<br />
D) 0,054 kg<br />
E) 0,090 kg<br />
Odgovor: C<br />
m(Fe2O3) = 33,65 g 2Fe(OH)3 → Fe2O3 + 3H2O<br />
m(Fe(OH)3) = ?<br />
m(<br />
Fe2O<br />
3 ) 33,<br />
65<br />
n(<br />
Fe2O<br />
3 ) =<br />
= = 0,<br />
21mol<br />
M ( Fe2O<br />
3 ) 159,<br />
7<br />
n(<br />
Fe(OH) 3 ) 2<br />
= ⇒ n(<br />
Fe(OH)<br />
3 ) = 2n(<br />
Fe2O<br />
3 ) = 2 ⋅ 0,<br />
21 = 0,<br />
42 mol<br />
n(<br />
Fe2O<br />
3 ) 1<br />
m(Fe(OH)3) = n(Fe(OH)3)⋅M(Fe(OH)3) = 0,42⋅106,85 = 44,9 g = 0,045 kg<br />
338. Kolika je gustoća otopine metanola masenog udjela w = 24,3 %, koja ima množinsku<br />
koncentraciju c = 7,31 mol dm −3 :<br />
A) 1,234 kg dm −3<br />
B) 0,963 kg dm −3<br />
143
C) 0,936 kg dm −3<br />
D) 0,897 kg dm −3<br />
E) 0,798 kg dm −3<br />
Odgovor: B<br />
w(CH3OH) = 24,3 %<br />
c(CH3OH) = 7,31 mol dm −3<br />
ρ (CH3OH) = ?<br />
n(<br />
CH3OH)<br />
c ( CH3<br />
OH)<br />
= ⇒ n(<br />
CH3OH)<br />
= c(<br />
CH3OH)<br />
⋅V<br />
( otopine)<br />
V ( otopine)<br />
m(CH3OH) = n(CH3OH)⋅M(CH3OH) = 7,31⋅32 = 234 g<br />
m(<br />
CH3OH)<br />
m(<br />
CH3OH)<br />
% - tak =<br />
⋅100<br />
⇒ m(<br />
otopine)<br />
=<br />
⋅100<br />
=<br />
m(<br />
otopine)<br />
% - tak<br />
ρ ( otopine)<br />
144<br />
m(<br />
otopine)<br />
963 g 963 g<br />
−3<br />
= = = = 0,<br />
963 g cm<br />
V ( otopine)<br />
3<br />
3<br />
1dm<br />
1000 cm<br />
=<br />
7,<br />
31⋅<br />
1 = 7,<br />
31mol<br />
234<br />
⋅100<br />
= 963 g<br />
24,<br />
3<br />
339. Za neutrali<strong>za</strong>ciju 25 cm 3 otopine fosforne kiseline potrebno je 45 cm 3 otopine barijevog<br />
hidroksida množinske koncentracije c = 1,0 mol dm −3 . Izraču<strong>na</strong>jte množinsku<br />
koncentraciju otopine fosforne kiseline:<br />
A) 1,35 mol dm −3<br />
B) 1,20 mol dm −3<br />
C) 7,20 mol dm −3<br />
D) 0,68 mol dm −3<br />
E) 3,45 mol dm −3<br />
Odgovor: B<br />
V(H3PO4 ot.) = 25 cm 3 = 0,025 dm 3 2H3PO4 + 3 Ba(OH)2 → Ba3(PO4)2 + 6H2O<br />
V[Ba(OH)2 ot.] = 45 cm 3 = 0,045 dm 3<br />
c[Ba(OH)2 ot.] = 1 mol dm 3 = 0,025 dm 3<br />
c(H3PO4) = ?<br />
n<br />
[ ]<br />
[ Ba(OH) 2 ]<br />
Ba(OH) 2 ot. =<br />
⇒<br />
V [ Ba(OH) 2 ot. ]<br />
n[<br />
Ba(OH) ] = c[<br />
Ba(OH) ot. ] ⋅V<br />
[ Ba(OH) ot. ] = 1⋅<br />
0,<br />
045 = 0,<br />
045<br />
mol<br />
c<br />
⇒<br />
2<br />
2<br />
2<br />
n(<br />
H3PO<br />
4 ) 2<br />
=<br />
n[<br />
Ba(OH) 2 ] 3<br />
2<br />
⇒ n(<br />
H3PO<br />
4 ) = n Ba(OH) 2<br />
3<br />
n(<br />
H3PO<br />
4 ) 0,<br />
03<br />
−3<br />
c ( H3PO4<br />
) = = = 1,<br />
2 mol dm<br />
V ( otopine)<br />
0,<br />
025<br />
2<br />
3<br />
[ ] = ⋅0,<br />
045 = 0,<br />
03 mol<br />
340. Izraču<strong>na</strong>jte masu 10 %-tne otopine klorovodične kiseline potrebne <strong>za</strong> otapanje 10 g<br />
aluminija:<br />
A) 40,6 g<br />
B) 405,8 g<br />
C) 811,7 g<br />
D) 162,3 g
E) 202,9 g<br />
Odgovor: B<br />
m(Al) = 10 g 2Al + 6HCl → 2AlCl3 + 3H2<br />
m(HCl 10 %-tne) = ?<br />
m(<br />
Al)<br />
10<br />
n ( Al)<br />
= = =<br />
M ( Al)<br />
27<br />
0,<br />
37<br />
mol<br />
n(<br />
HCl)<br />
6 3<br />
= = ⇒ n(<br />
HCl)<br />
= 3n(<br />
Al)<br />
= 3 ⋅ 0,<br />
37 = 1,<br />
11mol<br />
n(<br />
Al)<br />
2 1<br />
m(HCl) = n(HCl)⋅M(HCl) = 1,11⋅36,45 = 40,46 g<br />
m(<br />
HCl)<br />
40,<br />
46<br />
% - ak = ⋅100<br />
⇒ m(<br />
otopine)<br />
= ⋅100<br />
=<br />
m(<br />
otopine)<br />
10<br />
404,<br />
6<br />
341. Izraču<strong>na</strong>jte volumen kisika, pri standardnim uvjetima, potreban <strong>za</strong> potpuno izgaranje<br />
8 g sumpora:<br />
A) 11,2 dm 3<br />
B) 22,4 dm 3<br />
C) 16,8 dm 3<br />
D) 28,4 dm 3<br />
E) 5,6 dm 3<br />
Odgovor: E<br />
m(S) = 8 g S + O2 → SO2<br />
V(O2) = ?<br />
m(<br />
S)<br />
8<br />
n ( S)<br />
= = =<br />
M ( S)<br />
32<br />
0,<br />
25<br />
mol<br />
n(<br />
S)<br />
1<br />
= ⇒ n(<br />
O2<br />
) = n(<br />
S)<br />
= 0,<br />
25 mol<br />
n(<br />
O2<br />
) 1<br />
V ( O2<br />
)<br />
3<br />
Vm = ⇒ V ( O2<br />
) = Vm<br />
⋅ n(<br />
O2<br />
) = 22,<br />
4 ⋅ 0,<br />
25 = 5,<br />
6 dm<br />
n(<br />
O2<br />
)<br />
342. Koja tvrdnja nije toč<strong>na</strong>:<br />
A) Žbuka <strong>na</strong>staje miješanjem vap<strong>na</strong>, vode i pijeska<br />
B) Portlandski cement se proizvodi i iz smjese vapnenca i gline<br />
C) Hidraulički modul definiran je kao udio aluminijevog oksida u cementu<br />
D) Žbuka spada u zrač<strong>na</strong> veziva<br />
E) Kod stvrdnjavanja žbuke zid se sporo suši jer se reakcijom oslobađa voda<br />
Odgovor: C<br />
343. Rotacija oko veze ugljik-ugljik moguća je kod:<br />
A) alke<strong>na</strong><br />
B) alki<strong>na</strong><br />
C) alka<strong>na</strong><br />
D) cikličkih ugljikovodika<br />
E) aromatskih ugljikovodika<br />
g<br />
145
Odgovor: C<br />
Rotacija oko veze ugljik-ugljik moguća je kod jednostrukih ve<strong>za</strong> među atomima ugljika<br />
spojenih u la<strong>na</strong>c. Te uvjete ispunjavaju u ovom slučaju samo alkani.<br />
344. Reakcijom bromovodika i 2-metilprope<strong>na</strong> pretežno <strong>na</strong>staje:<br />
A) 1-brom-2-metilpropan<br />
B) 2-brom-2-metilpropan<br />
C) 1-metil-2-brompropan<br />
D) 1-brom-2-metilpropan<br />
E) 2-brombutan<br />
Odgovor: B<br />
HBr + H 3C C CH 2<br />
Markovnikovo pravilo!<br />
345. Aminokiseline su spojevi koji sadrže sljedeće funkcio<strong>na</strong>lne skupine:<br />
A) karboksilnu<br />
B) amino<br />
C) amino i karboksilnu<br />
D) aldehidnu i amino<br />
E) amino i hidroksi<br />
Odgovor: C<br />
346. Maseni udio vodika i ugljika u etenu je:<br />
A) w(C) = 0,857, w(H) = 0,143<br />
B) w(C) = 0,825, w(H) = 0,175<br />
C) w(C) = 0,922, w(H) = 0,078<br />
D) w(C) = 0,893, w(H) = 0,107<br />
E) w(C) = 0,902, w(H) = 0,098<br />
Odgovor: A<br />
eten, C2H4<br />
146<br />
CH 3<br />
4Ar<br />
( H)<br />
4 ⋅1<br />
w ( H)<br />
=<br />
= = 0,<br />
143<br />
M r ( C2<br />
H 4 ) 28<br />
2Ar<br />
( C)<br />
2 ⋅12<br />
w ( C)<br />
=<br />
= = 0,<br />
857<br />
M r ( C2<br />
H 4 ) 28<br />
347. Oksidacijom sekundarnih alkohola dobiju se:<br />
A) ketoni<br />
B) aldehidi<br />
C) kiseline<br />
D) eteri<br />
E) alkoksidi<br />
H 3C CBr CH 3<br />
CH 3
Odgovor: A<br />
2R2CHOH + O2 → 2R2C = O + 2H2O<br />
348. Masti su<br />
A) soli masnih kiseli<strong>na</strong> i glicerola<br />
B) esteri viših masnih kiseli<strong>na</strong> i 1,2-propandiola<br />
C) esteri viših masnih kiseli<strong>na</strong> i glicerola<br />
D) esteri ne<strong>za</strong>sićenih kiseli<strong>na</strong> i poliola<br />
E) eteri polialkohola<br />
Odgovor: C<br />
349. Riješite sljedeću redoks reakciju: Al + HCl → AlCl3 + H2<br />
A) Al: 2, HCl: 3<br />
B) Al: 2, HCl: 7<br />
C) Al: 3, HCl: 6<br />
D) Al: 2, HCl: 6<br />
E) Al: 2, HCl: 4<br />
Odgovor: D<br />
0 + 1 − 1 + 3 −1<br />
0<br />
2<br />
Al 0 → Al +3 + 3e − |⋅2<br />
2H + + 2e − → H2 0 |⋅3<br />
2Al 0 → 2Al +3 + 6e −<br />
6H + + 6e − → 3H2 0<br />
2Al 0 + 6H +1 → 2Al +3 + 3H2 0 ⇒ 2Al + 6HCl → 2AlCl3 +3 H2<br />
Al+ H Cl → Al Cl3 + H<br />
350. Napišite elektronsku konfiguraciju io<strong>na</strong> Ca 2+ :<br />
A) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 6 3d 2 4s 2<br />
B) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 6 4s 2 4p 2<br />
C) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 6 4s 2<br />
D) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 6<br />
E) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3d 6<br />
Odgovor: D<br />
351. Koja tvrdnja nije toč<strong>na</strong>:<br />
A) Približ<strong>na</strong> vrijednost Avogradove konstante je 6,022×10 23 mol −1<br />
B) Jed<strong>na</strong>ki volumeni različitih plinova pri istom tlaku i temperaturi sadrže isti broj čestica<br />
C) Omjer množine tvari i mase je molar<strong>na</strong> masa tvari<br />
D) Da se pomoću empirijske formule doz<strong>na</strong> molekulska formula treba z<strong>na</strong>ti i molarnu<br />
masu spoja<br />
E) Ponekad su empirijska i molekulska formula iste<br />
Odgovor: C<br />
352. Koja tvrdnja nije toč<strong>na</strong>:<br />
A) Reakcije kiseli<strong>na</strong> i ba<strong>za</strong> zovu se reakcije neutrali<strong>za</strong>cije<br />
B) Reakcije hidrolize su i reakcije katio<strong>na</strong> slabih ba<strong>za</strong> s vodom<br />
C) Reakcije neutrali<strong>za</strong>cije su endotermne<br />
147
D) U vodi među molekulama vode dolazi do reakcije protolize<br />
E) Otopi<strong>na</strong> <strong>na</strong>trij-klorida djeluje neutralno<br />
Odgovor: C<br />
353. Koliko se želje<strong>za</strong> dobije prženjem 7,2 tone pirita:<br />
A) 0,670 t<br />
B) 3352 kg<br />
C) 6700 kg<br />
D) 0,2255 t<br />
E) 2794 kg<br />
Odgovor: B<br />
m(FeS2) = 7,2 t = 7200000 g nFeS2 = nFe<br />
m(Fe) = ?<br />
m(<br />
FeS2<br />
) 7200000<br />
n ( FeS2<br />
) = = = 60075 mol<br />
M ( FeS2<br />
) 119,<br />
85<br />
n(<br />
Fe)<br />
1<br />
= ⇒ n(<br />
Fe)<br />
= n(<br />
FeS2<br />
) = 60075 mol<br />
n(<br />
FeS2<br />
) 1<br />
m(Fe) = n(Fe)⋅M(Fe) = 60075⋅55,85 = 3355194 g = 3355,2 kg<br />
354. Kolika je gustoća 32 %-tne otopine octene kiseline koja ima množinsku<br />
koncentraciju c = 5,515 mol dm −3 :<br />
A) 1,3410 kg dm −3<br />
B) 1,0685 kg dm −3<br />
C) 1,0349 kg dm −3<br />
D) 0,9033 kg dm −3<br />
E) 1,3309 kg dm −3<br />
Odgovor: C<br />
c(CH3COOH) = 5,515 mol dm −3<br />
ρ(CH3COOH 32 %-tne) = ?<br />
n(<br />
CH3COOH)<br />
c ( CH3<br />
COOH)<br />
= ⇒ n(<br />
CH3COOH)<br />
=<br />
V ( otopine)<br />
148<br />
5,<br />
515 ⋅1<br />
= 5,<br />
515 mol<br />
m(CH3COOH) = n(CH3COOH)⋅M(CH3COOH) = 5,515⋅60 = 331 g<br />
m(<br />
CH3COOH)<br />
331<br />
% - tak = ⋅100<br />
⇒ m(otopine)<br />
= ⋅100<br />
= 1034 g<br />
m(<br />
otopine)<br />
32<br />
m(<br />
otopine)<br />
1034 g 1034 g<br />
−3<br />
ρ ( CH3COOH<br />
32 % - tne)<br />
= = = = 1,<br />
034 g cm<br />
V ( otopine)<br />
3<br />
3<br />
1dm<br />
1000 cm<br />
355. Za neutrali<strong>za</strong>ciju 40 cm 3 otopine sumporne kiseline potrebno je 50 cm 3 otopine<br />
kalijevog hidroksida množinske koncentracije c = 0,5 mol dm −3 . Izraču<strong>na</strong>jte množinsku<br />
koncentraciju otopine sumporne kiseline:<br />
A) 0,3125 mol dm −3<br />
B) 0,0125 mol dm −3<br />
C) 3,125 mol dm −3
D) 0,6250 mol dm −3<br />
E) 0,4250 mol dm −3<br />
Odgovor: A<br />
V(H2SO4 ot.) = 40 cm 3 = 0,04 dm 3 H2SO4 + 2KOH → K2SO4 + 2H2O<br />
V(KOH ot.) = 50 cm 3 = 0,05 dm 3<br />
c(KOH) = 0,5 mol dm 3<br />
c(H2SO4) = ?<br />
n(<br />
KOH)<br />
c ( KOH)<br />
= ⇒ n(<br />
KOH) = 0,5 ⋅ 0,05 = 0,025 mol<br />
M ( KOH)<br />
n(<br />
H 2SO4<br />
) 1<br />
1<br />
= ⇒ n(<br />
H 2SO4<br />
) = n(<br />
KOH)<br />
=<br />
n(<br />
KOH)<br />
2<br />
2<br />
n(<br />
H 2SO<br />
4 ) 0,<br />
0125<br />
c ( H 2SO<br />
4 ) = =<br />
V ( otopine)<br />
0,<br />
04<br />
=<br />
1<br />
2<br />
⋅<br />
0,<br />
025<br />
−3<br />
0,<br />
3125 mol dm<br />
=<br />
0,<br />
0125<br />
356. Izraču<strong>na</strong>jte masu 20 %-tne klorovodične kiseline koja je potreb<strong>na</strong> <strong>za</strong> otapanje 10 g<br />
magnezija:<br />
A) 300 g<br />
B) 75,1 g<br />
C) 150,2 g<br />
D) 450 g<br />
E) 50,5 g<br />
Odgovor: C<br />
m(Mg) = 10 g Mg + 2HCl → MgCl2 + H2<br />
m(HCl 20 %-tne) = ?<br />
m(<br />
Mg)<br />
10<br />
n ( Mg)<br />
= = =<br />
M ( Mg)<br />
24,<br />
3<br />
0,<br />
41<br />
mol<br />
n(<br />
HCl)<br />
2<br />
= ⇒ n(<br />
HCl)<br />
= 2n(<br />
Mg)<br />
= 2 ⋅ 0,<br />
41 = 0,<br />
82 mol<br />
n(<br />
Mg)<br />
1<br />
m ( HCl)<br />
= n(<br />
HCl)<br />
⋅ M ( HCl)<br />
= 0,<br />
82 ⋅ 36,<br />
45 = 30 g<br />
m(<br />
HCl)<br />
30<br />
% - tak = ⋅100<br />
⇒ m(<br />
otopine)<br />
= ⋅100=<br />
150g<br />
m(<br />
otopine)<br />
20<br />
357. Izraču<strong>na</strong>jte masu amonijevog klorida koju treba dodati u suvišak otopine <strong>na</strong>trijevog<br />
hidroksida da bi se razvilo 20 dm 3 amonijaka pri standardnim uvjetima:<br />
A) 47,7 g<br />
B) 42,9 g<br />
C) 86,5 g<br />
D) 23,4 g<br />
E) 10,6 g<br />
Odgovor: A<br />
V(NH3) = 20 dm 3 NH4Cl + NaOH → NH3 + NaCl + H2O<br />
m(NH4Cl) = ?<br />
mol<br />
149
150<br />
V ( NH3<br />
)<br />
20<br />
Vm = ⇒ n(<br />
NH3<br />
) = = 0,<br />
893 mol<br />
n(<br />
NH3<br />
)<br />
22,<br />
4<br />
n(<br />
NH 4Cl)<br />
1<br />
= ⇒ n(<br />
NH 4Cl)<br />
= n(<br />
NH3<br />
) = 0,<br />
893 mol<br />
n(<br />
NH3<br />
) 1<br />
m(NH4Cl) = n(NH4Cl)⋅M(NH4Cl) = 0,893⋅53,45 = 47,7 g<br />
358. Koja je tvrdnja toč<strong>na</strong>:<br />
A) Koncentrira<strong>na</strong> sumpor<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> ne smije se transportirati u metalnoj ambalaži<br />
B) Klorovodič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> u reakciji s bakrom razvija vodik<br />
C) Koncentrira<strong>na</strong> dušič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> u burnoj reakciji sa željezom razvija vodik<br />
D) Dušič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> troši se <strong>za</strong> proizvodnju umjetnih gnojiva<br />
E) U razrjeđenoj dušičnoj kiselini bakar se ne otapa<br />
Odgovor: D<br />
359. Konstitucijski ili strukturni izomeri su spojevi:<br />
A) s istom molekulskom formulom ali različitih strukturnih formula<br />
B) iste molekulske i strukturne formule<br />
C) različite molekulske formule<br />
D) s različitim brojem ugljikovih atoma<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: A<br />
360. Esteri se dobivaju:<br />
A) reakcijom karboksilne kiseline i alkohola<br />
B) reakcijom aldehida i alkohola<br />
C) hidrolizom etera<br />
D) reakcijom karboksilne kiseline i etera<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: A<br />
CH3COOH + HOCH3 → CH3COOCH3 + H2O<br />
361. Alkalnom hidrolizom masti dobivaju se:<br />
A) esteri viših masnih kiseli<strong>na</strong><br />
B) esteri glicerola<br />
C) ulja<br />
D) sapuni<br />
E) triacilgliceridi<br />
Odgovor: D<br />
RCOOCH 2<br />
RCOOCH<br />
RCOOCH 2<br />
HOCH 2<br />
+ 3 NaOH 3 RCOONa + HOCH<br />
HOCH 2<br />
RCOONa je formula sapu<strong>na</strong>, <strong>na</strong>trijevih soli viših masnih kiseli<strong>na</strong>.
362. Koja je molekulska formula alke<strong>na</strong>, ako 11,2 g tog alke<strong>na</strong> reagira s 0,4 g vodika:<br />
A) C4H8<br />
B) C4H6<br />
C) C3H6<br />
D) C5H10<br />
E) niti jed<strong>na</strong> formula nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: A<br />
m(alke<strong>na</strong>) = 11,2 g alken + H2 → produkt<br />
m(H2) = 0,4 g<br />
formula alke<strong>na</strong> = ?<br />
m(<br />
H 2 ) 0,<br />
4<br />
n ( H 2 ) = = = 0,<br />
2 mol<br />
M ( H 2 ) 2<br />
n(<br />
alke<strong>na</strong>)<br />
1<br />
= ⇒ n(<br />
alke<strong>na</strong>)<br />
= n(<br />
H 2 ) = 0,<br />
2 mol<br />
n(<br />
H 2 ) 1<br />
m(<br />
alke<strong>na</strong>)<br />
11,<br />
2<br />
−1<br />
M ( alke<strong>na</strong>)<br />
= = = 56 g mol<br />
n(<br />
alke<strong>na</strong>)<br />
0,<br />
2<br />
Mr(alke<strong>na</strong>) = 56, a formula C4H8.<br />
363. Reakcija propanola s klorovodičnom kiselinom u jako kiselom mediju je reakcija:<br />
A) elimi<strong>na</strong>cije<br />
B) supstitucije<br />
C) adicije<br />
D) radikalske supstitucije<br />
E) polimeri<strong>za</strong>cije<br />
Odgovor: B<br />
CH3CH2CH2OH + HCl → CH3CH2CH2Cl + H2O<br />
364. Racio<strong>na</strong>lno ime spoja CH3CH2C(CH3)(OH)CH3 je:<br />
A) 2-metil-2butanol<br />
B) 2-hidroksibutan<br />
C) metil-propil-eter<br />
D) 2,2-dimetil-2-hidroksipropan<br />
E) butil-hidroksid<br />
Odgovor: A<br />
365. Riješite sljedeću redoks reakciju: NO2 + H2O → HNO3 + NO<br />
A) NO2: 3, H2O: 1<br />
B) NO2: 3, H2O: 2<br />
C) NO2: 4, H2O: 3<br />
D) NO2: 4, H2O: 1<br />
E) NO2: 2, H2O: 1<br />
Odgovor: A<br />
151
+ 4 − 2 + 1 − 2 + 1 + 5 − 2 + 2 −2<br />
NO2+ H2 O→ HNO3+ NO<br />
152<br />
N +4 − 1e − → N +5 |⋅2<br />
N +4 + 2e − → N +2<br />
2N +4 − 2e − → 2N +5<br />
N +4 + 2e − → N +2<br />
3N +4 → 2N +5 + N +2 ⇒ 3NO2 + H2O → 2HNO3 + NO<br />
366. Elektronska konfiguracija io<strong>na</strong> S 2– je:<br />
A) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 2<br />
B) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 6<br />
C) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 4<br />
D) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 2 3d 2<br />
E) 1s 2 2s 2 2p 6 3s 2 3p 2 3p 3 3d 3<br />
Odgovor: B<br />
367. Koja tvrdnja nije toč<strong>na</strong>:<br />
A) Nastajanje ionskih spojeva je egzoterm<strong>na</strong> reakcija<br />
B) Promjer katio<strong>na</strong> uvijek je manji od promjera pripadnog atoma<br />
C) Promjer anio<strong>na</strong> veći je od promjera pripadnog atoma<br />
D) Polarne molekule međusobno se odbijaju elektrostatskim silama<br />
E) Promjer atoma povećava se u skupini odozgo prema dolje<br />
Odgovor: D<br />
368. Koja tvrdnja nije toč<strong>na</strong>:<br />
A) Svi su metali pri standardnim uvjetima čvrste kristalne tvari<br />
B) Veći<strong>na</strong> je metala topljiva u kiseli<strong>na</strong>ma<br />
C) Samorodne rude sadrže metale u elementarnom stanju<br />
D) U Zemljinoj su kori <strong>na</strong>j<strong>za</strong>stupljeniji silikati, ali se metali većinom dobivaju iz oksidnih<br />
ili sulfidnih ruda<br />
E) Neki metali burno reagiraju s vodom<br />
Odgovor: A<br />
369. Izraču<strong>na</strong>jte volumen otopine barijevog hidroksida koji je potreban da se istaloži<br />
željezo kao željezov(III) hidroksid iz 20 cm 3 otopine željezovog(III) sulfata, ako su množinske<br />
koncentracije otopi<strong>na</strong> c[Ba(OH)2] = 0,5 mol dm −3 i c[Fe2(SO4)3] = 0,5 mol dm −3 :<br />
A) 0,030 dm 3<br />
B) 0,010 dm 3<br />
C) 0,100 dm 3<br />
D) 0,060 dm 3<br />
E) 0,300 dm 3<br />
Odgovor: D<br />
c[Ba(OH)2] = 0,5 mol dm −3 3 Ba(OH)2 + Fe2(SO4)3 → 2Fe(OH)3 + 3BaSO4<br />
c[Fe2(SO4)3] = 0,5 mol dm −3<br />
V[Fe2(SO4)3 ot.] = 20 cm 3 = 0,02 dm 3<br />
V[Ba(OH)2 ot.] = ?<br />
n[Fe2(SO4)3] = c[Fe2(SO4)3]⋅V(otopine) = 0,5⋅0,02 = 0,01 mol
n<br />
V<br />
n[<br />
Ba(OH) 2 ] 3<br />
= ⇒ n[<br />
Ba(OH) 2 ] = 3n[<br />
Fe2<br />
(SO4<br />
) 3 ] = 3 ⋅ 0,<br />
01 = 0,<br />
03 mol<br />
[ Fe2<br />
(SO4<br />
) 3 ] 1<br />
n[<br />
Ba(OH) 2 ] 0,<br />
03<br />
3<br />
( otopine)<br />
= = = 0,<br />
06 dm<br />
c[<br />
Ba(OH) ] 0,<br />
5<br />
2<br />
370. Elektrolizom otopine bakarova(II) sulfata <strong>na</strong> katodi se izluči 20 g bakra, pri jakosti<br />
struje od 2 A. Izraču<strong>na</strong>jte vrijeme elektrolize:<br />
A) 30301 s<br />
B) 31400 s<br />
C) 30372 s<br />
D) 11150 s<br />
E) 51500 s<br />
Odgovor: C<br />
m(Cu) = 20 g Cu 2+ + 2e − → Cu<br />
I = 2 A<br />
t = ?<br />
M ( Cu)<br />
⋅ I ⋅ t m(<br />
Cu)<br />
⋅ z ⋅ F 20 ⋅ 2 ⋅ 96500<br />
m ( Cu)<br />
=<br />
⇒ t =<br />
=<br />
= 30370 s<br />
z ⋅ F<br />
M ( Cu)<br />
⋅ I 63,<br />
55 ⋅ 2<br />
371. Izraču<strong>na</strong>jte masu <strong>na</strong>trijevog jodida potrebnog da se iz otopine koja sadrži 10 g cinkovog(II)<br />
acetata istaloži sav cink kao cinkov(II) jodid:<br />
A) 0,1090 kg<br />
B) 0,0200 kg<br />
C) 0,0163 kg<br />
D) 0,0505 kg<br />
E) 0,1630 kg<br />
Odgovor: C<br />
m(ZnAc2) = 10 g 2NaI + ZnAc2 → ZnI2 + 2NaAc<br />
m(NaI) = ?<br />
m(<br />
ZnAc2<br />
) 10<br />
n ( Zn)<br />
= n(<br />
ZnAc2<br />
) =<br />
= = 0,<br />
0545 mol<br />
M ( ZnAc2<br />
) 183,<br />
4<br />
n(<br />
NaI)<br />
2<br />
= ⇒ n(<br />
NaI)<br />
= 2n(<br />
ZnAc2<br />
) = 2 ⋅ 0,<br />
0545 = 0,<br />
109 mol<br />
n(<br />
ZnAc2<br />
) 1<br />
m(NaI) = n(NaI)⋅M(NaI) = 0,109⋅150 = 16,35 g = 0,01635 kg<br />
372. Izraču<strong>na</strong>jte empirijsku formulu spoja u kojem je maseni udio vodika 2,04 %,<br />
sumpora 32,65 % i kisika 65,30 %:<br />
A) H2S2O5<br />
B) H2SO4<br />
C) H2S2O7<br />
D) H2SO3<br />
E) H2S2O3<br />
Odgovor: B<br />
153
w(H) = 2,04 %<br />
w(S) = 32,65 %<br />
w(O) = 65,30 %<br />
empirijska formula = ?<br />
Z<strong>na</strong>či da u 100 g ispitivane tvari imamo 2,04 g vodika, 32,65 g sumpora i 65,3 g kisika.<br />
m(<br />
X)<br />
n ( X)<br />
=<br />
M ( X)<br />
2,<br />
04<br />
32,<br />
65<br />
65,<br />
3<br />
n ( H)<br />
= = 2,<br />
04 mol n(<br />
S)<br />
= = 1,<br />
018 mol n(<br />
O)<br />
= = 4,<br />
08 mol<br />
1<br />
32,<br />
06<br />
16<br />
N(H) : N(S) : N(O) = n(H) : n(S) : n(O) = 2,04 : 1,018 : 4,08 |:1,018<br />
N(H) : N(S): N(O) = 2 : 1: 4<br />
H2SO4<br />
373. Izraču<strong>na</strong>jte volumen ugljikovog(IV) oksida, pri standardnim uvjetima, koji se razvija<br />
prilikom otapanja viška kalcijevog karbo<strong>na</strong>ta sa 15 cm 3 klorovodične kiseline, c(HCl) = 1<br />
mol dm −3 :<br />
A) 0,643 dm 3<br />
B) 0,504 dm 3<br />
C) 0,336 dm 3<br />
D) 0,168 dm 3<br />
E) 0,244 dm 3<br />
Odgovor: D<br />
V(HCl) = 15 cm 3 = 0,015 dm 3 CaCO3 + 2HCl → CaCl2 + H2O +CO2<br />
c(HCl) = 1 mol dm 3<br />
V(CO2) = ?<br />
n(HCl) = c(HCl)⋅V(HCl) = 1⋅0,015 = 0,015 mol<br />
154<br />
n(<br />
CO2<br />
) 1<br />
1<br />
= ⇒ n(<br />
CO2<br />
) = n(<br />
HCl)<br />
=<br />
n(<br />
HCl)<br />
2<br />
2<br />
1<br />
2<br />
⋅<br />
0,<br />
015<br />
V(CO2) = Vm⋅n(CO2) = 22,4⋅0,0075 = 0,168 dm 3<br />
=<br />
0,<br />
0075<br />
374. Koja tvrdnja nije toč<strong>na</strong>:<br />
A) Dušič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> uglavnom se pripravlja iz amonijaka<br />
B) Plinska smjesa amonijaka i zraka provodi se preko katali<strong>za</strong>tora koji zbog endotermnosti<br />
reakcije, osim <strong>na</strong> početku procesa, nije potrebno <strong>za</strong>grijavati<br />
C) Katali<strong>za</strong>tor <strong>za</strong> oksidaciju amonijaka kisikom je plati<strong>na</strong><br />
D) Otapanjem dušikovog(IV) oksida u vodi <strong>na</strong>staje i dušikov(II) oksid<br />
E) Dušič<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> jaka je mineral<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> i jako oksidacijsko sredstvo<br />
Odgovor: B<br />
375. Koliko se dvostrukih ve<strong>za</strong> <strong>na</strong>lazi u spoju formule C10H16:<br />
A) jed<strong>na</strong><br />
B) dvije<br />
C) niti jed<strong>na</strong><br />
D) tri<br />
mol
E) četiri<br />
Odgovor: D<br />
Npr. CH3-CH=CH-CH=CH-CH=CH-CH2-CH2-CH3<br />
376. Adicijom vodika <strong>na</strong> 2-butin uz katali<strong>za</strong>tor platinu <strong>na</strong>staje:<br />
A) butan<br />
B) 2,3-dihidroksibutan<br />
C) 2-buten<br />
D) 1-buten<br />
E) 2-hidroksi-2-buten<br />
Odgovor: A<br />
CH3-C≡C-CH3 + 2H2 → CH3CH2CH2CH3<br />
377. Aldehidi <strong>na</strong>staju oksidacijom:<br />
A) primarnih alkohola<br />
B) sekundarnih alkohola<br />
C) keto<strong>na</strong><br />
D) karboksilnih kiseli<strong>na</strong><br />
E) estera<br />
Odgovor: A<br />
2RCH2OH + O2 → 2RCHO + 2H2O<br />
378. Kolika je masa <strong>na</strong>trijevog etoksida ako je u reakciji s apsolutnim etanolom potpuno<br />
izreagiralo 4 g <strong>na</strong>trija:<br />
A) 11,8 g<br />
B) 4,9 g<br />
C) 5,2 g<br />
D) 6,1 g<br />
E) 6,3 g<br />
Odgovor: A<br />
m(Na) = 4 g 2Na + 2CH3CH2OH → 2CH3CH2ONa + H2<br />
m(EtONa) = ?<br />
m(<br />
Na)<br />
4<br />
n ( Na)<br />
= = = 0,<br />
174 mol<br />
M ( Na)<br />
23<br />
n(<br />
Na)<br />
2<br />
= ⇒ n(<br />
EtONa)<br />
= n(<br />
Na)<br />
= 0,<br />
174 mol<br />
n(<br />
EtONa)<br />
2<br />
m(EtONa) = n(EtONa)⋅M(EtONa) = 0,174⋅68 = 11,8 g<br />
379. Nukleinske kiseline spojevi su koji sadrže:<br />
A) fosfornu kiselinu i bazu<br />
B) fosfornu kiselinu, bazu i šećer<br />
C) više masne kiseline, šećer i polialkohole<br />
D) fosfornu kiselinu, glicerol i bazu<br />
E) bazu, polipeptide i aminokiseline<br />
Odgovor: B<br />
155
380. Koliko se grama ete<strong>na</strong> dobije iz 100 g etanola u kojem je maseni udio etanola 98 %:<br />
A) 59,65<br />
B) 65,25<br />
C) 54,32<br />
D) 62,58<br />
E) ništa od <strong>na</strong>vedenog nije točno<br />
Odgovor: A<br />
m(EtOH 98 %-tni) = 100 g CH3CH2OH − H2O → H2C = CH2<br />
m(H2C=CH2) = ?<br />
156<br />
100 g 98 %-tnog etanola sadrži (100⋅0,98 =) 98 g čistog etanola.<br />
m(<br />
EtOH)<br />
98<br />
n ( EtOH)<br />
= = =<br />
M ( EtOH)<br />
46<br />
2,<br />
13<br />
mol<br />
n(<br />
EtOH)<br />
1<br />
= ⇒ n(<br />
H 2C<br />
= CH 2 ) = n(<br />
EtOH)<br />
= 2,<br />
13 mol<br />
n(<br />
H 2C<br />
= CH 2 ) 1<br />
m(H2C = CH2) = n(H2C = CH2)⋅M(H2C = CH2) = 2,13⋅28 = 59,65 g<br />
381. Vrenje je:<br />
A) fazni prijelaz<br />
B) stanje kod kojeg su tekuća i plinovita fa<strong>za</strong> u ravnoteži<br />
C) endotermni proces<br />
D) lakše postići ako je manji tlak okoline<br />
E) sve <strong>na</strong>vedene tvrdnje su točne<br />
Odgovor: E<br />
382. U četvrtoj periodi periodičke tablice eleme<strong>na</strong>ta od va<strong>na</strong>dija do cinka atomski radijus<br />
se:<br />
A) smanjuje<br />
B) povećava<br />
C) ne mijenja<br />
D) sve tvrdnje su točne<br />
Odgovor: A<br />
Isti broj ljusaka u <strong>na</strong>vedenim atomima trebao bi rezultirati istim radijusom, ali<br />
povećanjem broja proto<strong>na</strong> u jezgrama atoma povećava se privlač<strong>na</strong> sila jezgre i elektro<strong>na</strong><br />
pa se radijus atoma smanjuje.<br />
383. Molekula BF3 je:<br />
A) pla<strong>na</strong>rne i trigonske građe<br />
B) građom identič<strong>na</strong> molekuli amonijaka<br />
C) tetraedatske građe<br />
D) niti jed<strong>na</strong> <strong>na</strong>vede<strong>na</strong> tvrdnja nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: A
F<br />
F<br />
B<br />
F<br />
sp 3 -hibridne orbitale <strong>za</strong>tvaraju međusobno, u jednoj ravnini, kut od 120°.<br />
Napome<strong>na</strong>: Kod bora i ostalih eleme<strong>na</strong>ta ove skupine objašnjenja ve<strong>za</strong> tumačenih <strong>na</strong><br />
temelju elektronske konfiguracije okteta ili dueta valentnih ljusaka u suprotnosti su s<br />
eksperimentalnim činjenicama.<br />
384. Amfoterni oksidi:<br />
A) se otapaju u kiseli<strong>na</strong>ma i luži<strong>na</strong>ma<br />
B) ne otapaju se u kiseli<strong>na</strong>ma<br />
C) otapaju se samo u luži<strong>na</strong>ma<br />
D) topljivi su u vodi<br />
Odgovor: A<br />
ZnO + 2HCl → Zn 2+ + 2Cl − + H2O<br />
ZnO + H2O + 2NaOH → [Zn(OH)4] 2− + 2Na +<br />
385. Elektrostatske prirode nije:<br />
A) ionska ve<strong>za</strong><br />
B) kovalent<strong>na</strong> ve<strong>za</strong><br />
C) vodikova ve<strong>za</strong><br />
D) dipol-dipol interakcija<br />
E) ion-dipol interakcija<br />
Odgovor: B<br />
386. Vode<strong>na</strong> otopi<strong>na</strong> sumporovog(IV) oksida obezboji intenzivno ljubičastu otopinu kalijevog<br />
permanga<strong>na</strong>ta. Time smo doka<strong>za</strong>li da je SO2:<br />
A) reducens<br />
B) oksidans<br />
C) amfoterni oksid<br />
D) neutralni oksid<br />
Odgovor: A<br />
+ 7 −2<br />
−<br />
+ 4 −2<br />
+ 2 + 6 −2<br />
−<br />
4 2<br />
2+<br />
Mn O4 ( ljubičast) + S O2 + H2O → Mn ( bezbojan) + S O<br />
Reducens je tvar koja reducira drugu tvar povećavajući pri tom svoj oksidacijski broj, tj.<br />
oksidirajući se. Očigledno je to u ovom primjeru sumporov(IV) oksid.<br />
387. Galvanski čla<strong>na</strong>k se sastoji od cinkove pločice uronjene u otopinu ZnSO4, c = 1<br />
mol/L i niklene pločice uronjene u otopinu NiSO4, c = 1 mol/L. Standardni elektrodni<br />
potencijali su: E Θ Zn 2+/Zn = −0,76 V i E Θ Ni 2+/Ni = −0,25 V. Napon članka iznosi:<br />
A) −1,01 V<br />
B) −0,76 V<br />
157
C) 1,01 V<br />
D) 0,51 V<br />
E) 0,25 V<br />
Odgovor: D<br />
Napon je razlika potencijala pa je <strong>za</strong> čla<strong>na</strong>k Zn 2+ /Zn//Ni 2+ /Ni, uz iste koncentracije Zn 2+ i<br />
Ni 2+ , <strong>na</strong>pon 0,51 V jer je to razlika od −0,25 V do −0,76.<br />
EMF = Ekatoda – Eanoda = –0.25 – (–0.76) = 0.51 V<br />
388. Reakcijom 2-butanola i kromovog(VI) oksida <strong>na</strong>stat će:<br />
A) butanska kiseli<strong>na</strong><br />
B) propanska kiseli<strong>na</strong><br />
C) propa<strong>na</strong>l<br />
D) 2-butanon<br />
E) smjesa svih <strong>na</strong>vedenih spojeva<br />
Odgovor: D<br />
3CH 3CH 2CHCH 3 + 2CrO 3 + 3H 2SO 4 3CH 3CH 2CCH 3 + Cr 2(SO 4) 3 + 6H 2O<br />
389. Ciklopropan i ciklobutan ciklički su organski spojevi <strong>za</strong> koje vrijedi:<br />
A) njihove se reakcije z<strong>na</strong>tno razlikuju s obzirom <strong>na</strong> cikličke spojeve s više ugljikovih<br />
atoma<br />
B) reakcije ciklopropa<strong>na</strong> i ciklobuta<strong>na</strong> slične su ostalim cikličkim ugljikovodicima<br />
C) <strong>na</strong>vedeni spojevi ne mogu postojati zbog velike <strong>na</strong>petosti prste<strong>na</strong><br />
Odgovor: A<br />
U istim uvjetima, cikloalkani s malim brojem atoma u prstenu (ciklopropan i ciklobutan)<br />
daju spojeve otvore<strong>na</strong> lanca <strong>za</strong> razliku od cikloalka<strong>na</strong> s većim brojem atoma u prstenu.<br />
Uzrok tomu su slabije veze u molekulama cikloalka<strong>na</strong> s malim brojem atoma u prstenu.<br />
390. Reakcijom octene kiseline i etanola <strong>na</strong>staje etilacetat i voda, prema jed<strong>na</strong>džbi<br />
CH3COOH + CH3CH2OH → CH3COOC2H5 + H2O. Iskorištenje se može povećati:<br />
A) dodatkom veće količine katali<strong>za</strong>tora<br />
B) izdvajanjem <strong>na</strong>stalog estera<br />
C) dodatkom vode<br />
D) sve <strong>na</strong>vedene tvrdnje su točne<br />
Odgovor: B<br />
Na kemijsku ravnotežu utječu: promje<strong>na</strong> koncentracije reakta<strong>na</strong>ta ili produkata, promje<strong>na</strong><br />
temperature ili tlaka. Izdvajanjem produkta (estera) povećava se iskorištenje reakcije, tj.<br />
reakcijska ravnoteža pomiče se u desno.<br />
391. Empirijska formula nekog ugljikovodika je CH2. Gustoća ispitivanog ugljikovodika<br />
14 puta je veća od gustoće vodika pri istim uvjetima. Molekulska formula danog ugljikovodika<br />
je:<br />
A) CH4<br />
B) C3H8<br />
C) C3H6<br />
158<br />
OH O
D) C2H6<br />
E) C2H4<br />
Odgovor: E<br />
Pri standardnim uvjetima:<br />
ρ(<br />
CXH<br />
X ) M(<br />
CXH<br />
X )<br />
−1<br />
=<br />
⇒ M(<br />
CXH<br />
X ) = 14M<br />
( H2<br />
) = 28g<br />
mol<br />
ρ(<br />
H2<br />
) M(<br />
H2<br />
)<br />
⇒<br />
M r<br />
= 28<br />
392. Nepostojanje F + katio<strong>na</strong> objašnjavamo:<br />
A) velikom energijom ioni<strong>za</strong>cije atoma fluora<br />
B) <strong>na</strong>jnižom temperaturom vrelišta od svih halogenih eleme<strong>na</strong>ta<br />
C) nepopunjenim d orbitalama atoma fluora<br />
D) niti jedan od ponuđenih odgovora nije točan<br />
Odgovor: A<br />
Atomi fluora imaju <strong>na</strong>jveći afinitet <strong>za</strong> elektronima od svih ostalih vrsta pa će uvijek prije<br />
primiti elektrone nego otpustiti ih.<br />
393. Hipofosfit<strong>na</strong> kiseli<strong>na</strong> disocira samo u jednom stupnju prema jed<strong>na</strong>džbi:<br />
H3PO2 → H + + H2PO2 − :<br />
A) zbog toga jer atom fosfora stvara dvije kovalentne veze sa dva atoma vodika, a samo<br />
jedan atom vodika ve<strong>za</strong>n je <strong>na</strong> kisik<br />
B) jer je H2PO2 − anion nepravilne tetraedarske građe<br />
C) jer postoji dvostruka kovalent<strong>na</strong> ve<strong>za</strong> između atoma fosfora i jednog atoma kisika<br />
D) jer nije doka<strong>za</strong>no postojanje anio<strong>na</strong> HPO2 2− i PO2 3−<br />
Odgovor: A<br />
O<br />
H<br />
P<br />
O<br />
H<br />
H<br />
394. Od svih oksida dušika <strong>na</strong>jstabilniji je N2O. Tek <strong>na</strong> povišenoj temperaturi razlaže se<br />
<strong>na</strong> elementarni dušik i kisik, a nije topljiv u vodi. Netopljivost u vodi objašnjavamo<br />
sljedećom činjenicom:<br />
A) niti jedan od dušikovih oksida nije topljiv u vodi, pa tako ni dušikov(I) oksid<br />
B) molekula ima veliki dipolni moment<br />
C) molekula je linearne građe i ima vrlo mali dipolni moment<br />
Odgovor: C<br />
N N O<br />
N N O<br />
395. Standard<strong>na</strong> entalpija izgaranja grafita iznosi ΔH = −393,5 kJ/mol, a dijamanta −395,4<br />
kJ/mol. Termodi<strong>na</strong>mički stabilnija alotropska modifikacija ugljika je:<br />
A) dijamant<br />
B) grafit<br />
C) entalpija izgaranja nije parametar koji određuje termodi<strong>na</strong>mičku stabilnost spoja<br />
Odgovor: B<br />
159
396. Neke kemijske reakcije zbivaju se složenim mehanizmom u više koraka što često<br />
nije uočljivo u sumarnoj jed<strong>na</strong>džbi reakcije. brzinu takve reakcije određuje:<br />
A) <strong>na</strong>jbrži korak u reakciji<br />
B) <strong>na</strong>jsporiji korak u reakciji<br />
C) samo iz sumarne jed<strong>na</strong>džbe reakcije možemo vidjeti da li se o<strong>na</strong> zbiva brzo ili sporo<br />
Odgovor: B<br />
397. U nizu oksokiseli<strong>na</strong> klora (HClO, HClO2, HClO3, HClO4) jakost kiseli<strong>na</strong> raste:<br />
A) smanjenjem oksidacijskog broja klora<br />
B) povećanjem broja atoma kisika u strukturi kiseline<br />
C) smanjenjem broja atoma kisika u strukturi kiseline<br />
D) sve oksokiseline klora gotovo su jed<strong>na</strong>ke po jakosti jer sadrže samo jedan vodikov<br />
atom<br />
Odgovor: B<br />
398. Berilijev klorid, BeCl2 nije ionski spoj <strong>za</strong> razliku od klorida kalcija, stroncija i barija<br />
zbog:<br />
A) njegove otrovnosti<br />
B) berilij ima <strong>na</strong>jviše vrelište među zemnoalkalijskim metalima<br />
C) berilij ima mali atomski, a time i ionski radijus i relativno veliki <strong>na</strong>boj katio<strong>na</strong><br />
D) berilij ima <strong>na</strong>jnižu energiju ioni<strong>za</strong>cije mežu zemnoalkalijskim metalima<br />
Odgovor: C<br />
399. Reakcijom benze<strong>na</strong> sa smjesom koncentrirane dušične i sumporne kiseline pri 50°C<br />
<strong>na</strong>staje:<br />
A) benzensulfonska kiseli<strong>na</strong><br />
B) cikloheksan<br />
C) nitrobenzen<br />
D) 3-nitrobenzensulfonska kiseli<strong>na</strong><br />
E) niti jedan od <strong>na</strong>vedenih spojeva<br />
Odgovor: C<br />
160<br />
H2SO4 NO2 HNO3 50 o + + H2O C<br />
H2SO4 veže <strong>na</strong>stalu vodu.<br />
400. Elektronegativnost u periodnom sustavu eleme<strong>na</strong>ta:<br />
A) raste odozgo prema dolje i slijeva <strong>na</strong>desno<br />
B) raste odozdo prema gore i slijeva <strong>na</strong>desno<br />
C) raste odozgo prema dolje i s des<strong>na</strong> <strong>na</strong>lijevo<br />
D) opisuje sposobnost atoma nekog elementa da primi elektron<br />
Odgovor: B<br />
401. Orbitala je:<br />
A) matematička funkcija<br />
B) prostor u kojem se <strong>na</strong>lazi elektron
C) kvant<strong>na</strong> jed<strong>na</strong>džba bez rješenja<br />
D) odnos radijusa atoma i broja elektro<strong>na</strong><br />
E) sve su tvrdnje točne<br />
Odgovor: A<br />
402. Endotermni proces:<br />
A) je o<strong>na</strong>j kod kojeg sustav apsorbira toplinu iz okoline<br />
B) nije nikad spontani proces<br />
C) je prijelaz iz plinovite u tekuću fazu<br />
D) je o<strong>na</strong>j proces pri kojem sustav oslobađa toplinu u okolinu<br />
Odgovor: A<br />
403. Najjača luži<strong>na</strong> je:<br />
A) Mg(OH)2<br />
B) Ca(OH)2<br />
C) Al(OH)3<br />
D) H2O<br />
Odgovor: B<br />
Od <strong>na</strong>vedenih, otopljene molekule kalcijeva hidroksida <strong>na</strong>jvećim dijelom disociraju.<br />
404. Kisik ima pozitivan oksidacijski broj u:<br />
A) oksidima<br />
B) peroksidima<br />
C) superoksidima<br />
D) spoju OF2<br />
E) spoju HClO<br />
Odgovor: D<br />
Fluor je elektronegativniji od kisika pa je njegov oksidacijski broj −1, a time je kisikov<br />
oksidacijski broj u ovom spoju +2.<br />
405. Osmotski tlak:<br />
A) ne ovisi o temperaturi<br />
B) ovisi o broju čestica otopljene tvari<br />
C) ovisi o veličini čestica otopljene tvari<br />
D) sve <strong>na</strong>vedene tvrdnje su točne<br />
Odgovor: B<br />
406. Pri otapanju NaCl u vodi:<br />
A) smanjuje se broj čestica u sustavu<br />
B) mijenja se pH otopine<br />
C) oslobađa se klor<br />
D) smanjuje se električ<strong>na</strong> vodljivost<br />
E) sve gore <strong>na</strong>vedene tvrdnje su netočne<br />
Odgovor: E<br />
NaCl je sol jake baze i jake kiseline pa otapanjem u vodi ne podliježe hidrolizi zbog čega<br />
se pH otopine ne mijenja. Otapanjem disocira <strong>na</strong> ione klora i <strong>na</strong>trija koji svojom pokretljivošću<br />
omogućuju električnu vodljivost.<br />
161
407. Voda je:<br />
A) samo kiseli oksid<br />
B) samo bazični oksid<br />
C) neutralni oksid<br />
D) može biti i kiseli i bazični oksid<br />
Odgovor: D<br />
2H2O → H3O + + OH −<br />
408. Brzi<strong>na</strong> kemijske reakcije raste s povećanjem temperature uslijed:<br />
A) smanjenja energije aktivacije<br />
B) povećanja koncentracije reakta<strong>na</strong>ta<br />
C) smanjenja kinetičke energije reakta<strong>na</strong>ta<br />
D) pomicanjem kemijske ravnoteže udesno<br />
E) povećanjem udjela čestica s kinetičkom energijom većom od energije aktivacije<br />
Odgovor: E<br />
409. Alkaloidi su prirodni organski spojevi koji mogu imati različita fiziološka djelovanja.<br />
Ime su dobili jer:<br />
A) <strong>na</strong>staju iz prirodnih karboksilnih kiseli<strong>na</strong> i jakih luži<strong>na</strong><br />
B) u svom sastavu sadrže razne metale u obliku hidroksida<br />
C) otapanjem u vodi oslobađaju amonijak<br />
D) sadrže jedan ili više atoma dušika u heterocikličkom prstenu i stoga imaju baz<strong>na</strong> svojstva<br />
E) niti jed<strong>na</strong> trdnja nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: D<br />
Npr. kofein, kokain, atropin, nikotin itd.<br />
410. Kontroliranom hidrolizom nukleinske kiseline cijepaju se u manje fragmente i <strong>na</strong>pokon<br />
u tri karakteristične komponente:<br />
A) heterocikličke baze, heksoze i fosfornu kiselinu<br />
B) heterocikličke baze, pentoze i aminokiseline<br />
C) monosaharide, aminokiseline i fosfornu kiselinu<br />
D) heterocikličke baze, pentoze i fosfornu kiselinu<br />
E) heterocikličke baze, pentoze i fosfitnu kiselinu<br />
Odgovor: D<br />
411. Kod izoelektrične pH vrijednosti, aminokiseli<strong>na</strong> je:<br />
A) dipolni ion (zwitterion)<br />
B) neutral<strong>na</strong> molekula<br />
C) kod ove vrijednosti pH topljivost aminokiseline je <strong>na</strong>jmanja<br />
D) sve <strong>na</strong>vedene tvrdnje su točne<br />
Odgovor: D<br />
412. Kiral<strong>na</strong> molekula:<br />
A) obavezno sadrži atom dušika u prstenu<br />
B) ima <strong>na</strong>jmanje jedan asimetričan atom ugljika<br />
C) ima visoko vrelište<br />
162
D) ne pokazuje sig<strong>na</strong>le u IR spektru<br />
Odgovor: B<br />
Asimetričan je o<strong>na</strong>j atom ugljika <strong>na</strong> čije su četiri veze ve<strong>za</strong>ne četiri različite atomske skupine,<br />
odnosno atoma.<br />
413. Temperatura sublimacije je:<br />
A) temperatura kod koje jed<strong>na</strong> kruta fa<strong>za</strong> prelazi u drugu krutu fazu<br />
B) temperatura pri kojoj je tlak para krutine jed<strong>na</strong>k atmosferskom tlaku<br />
C) temperatura pri kojoj je tlak para krutine jed<strong>na</strong>k tlaku vodene pare<br />
D) temperatura pri kojoj se kisik adsorbira <strong>na</strong> cijelu površinu krute faze<br />
Odgovor: B<br />
Sublimacija je prijelaz tvari izravno iz čvrste, krute faze u plinovitu. Sublimiraju uglavnom<br />
molekulski kristali zbog slabih van der Waalsovih sila među molekulama.<br />
414. Henryevom <strong>za</strong>konu topljivosti plinova pokorava se:<br />
A) HF<br />
B) CO2<br />
C) He<br />
D) H2S<br />
E) svi <strong>na</strong>vedeni plinovi<br />
Odgovor: C<br />
Henryjev <strong>za</strong>kon glasi: masa otopljenog pli<strong>na</strong> <strong>na</strong> određenoj temperaturi u jedinici<br />
volume<strong>na</strong> neke tekućine izravno je razmjer<strong>na</strong> tlaku pli<strong>na</strong>. Ovom <strong>za</strong>konu ne pokoravaju se<br />
plinovi koji kemijski reagiraju s vodom.<br />
415. Brojča<strong>na</strong> vrijednost konstante ravnoteže kemijske reakcije ovisi o:<br />
A) koncentraciji reakta<strong>na</strong>ta<br />
B) koncentraciji produkata<br />
C) tlaku reakta<strong>na</strong>ta odnosno produkata<br />
D) temperaturi<br />
E) katali<strong>za</strong>toru<br />
Odgovor: D<br />
Promje<strong>na</strong> temperature reakcijske smjese uzrokuje pomak ravnotežnih koncentracija reakta<strong>na</strong>ta<br />
u smjesi.<br />
416. Spojeve C2H4, C3H6 i C4H8 ubrajamo u skupinu:<br />
A) alka<strong>na</strong><br />
B) alke<strong>na</strong><br />
C) alki<strong>na</strong><br />
D) ugljikohidrata<br />
Odgovor: B<br />
Zadovoljavaju opću formulu <strong>za</strong> alkene, CnH2n.<br />
417. Gluko<strong>za</strong>, jedan od <strong>na</strong>jčešćih ugljikohidrata i <strong>na</strong>jrasprostranjeniji organski spoj <strong>na</strong><br />
Zemlji:<br />
A) u strukturi sadrži keto skupinu<br />
B) s Tollensovim reagensom ne daje pozitivan test<br />
C) <strong>na</strong>lazi se u sastavu DNA<br />
163
D) sve <strong>na</strong>vedene tvrdnje su točne<br />
E) nijed<strong>na</strong> <strong>na</strong>vede<strong>na</strong> tvrdnja nije toč<strong>na</strong><br />
Odgovor: E<br />
Gluko<strong>za</strong> je aldohekso<strong>za</strong>.<br />
418. Aminokiseline sadrže nužno jednu od <strong>na</strong>vedenih skupi<strong>na</strong>:<br />
A) amidnu skupinu<br />
B) azidnu skupinu<br />
C) imidnu skupinu<br />
D) amino skupinu<br />
Odgovor: D<br />
Samo ime sve govori.<br />
419. RNA se razlikuje od DNA jer sadrži:<br />
A) 2-deoksi-D-ribozu umjesto D-riboze<br />
B) 2-deoksi-D-ribozu umjesto L-riboze<br />
C) D-ribozu umjesto 2-deoksi-D-riboze<br />
D) D-ribozu umjesto L-riboze<br />
Odgovor: C<br />
RNA se sastoji od D-riboze, adeni<strong>na</strong>, gvani<strong>na</strong>, citozi<strong>na</strong>, uracila, fosforne kiseline, a DNA<br />
od 2-deoksi-D-riboze, adeni<strong>na</strong>, gvani<strong>na</strong>, citozi<strong>na</strong>, timi<strong>na</strong>, fosforne kiseline.<br />
420. Peptid<strong>na</strong> ve<strong>za</strong> ostvaruje se pri sintezi protei<strong>na</strong> reakcijom između:<br />
A) karboksilne skupine jedne aminokiseline i hidroksilne skupine druge aminokiseline<br />
B) konden<strong>za</strong>cijom karboksilnih skupi<strong>na</strong> aminokiseli<strong>na</strong> uz amonijak<br />
C) karboksilne skupine jedne aminokiseline i aminoskupine druge aminokiseline<br />
D) peptid<strong>na</strong> ve<strong>za</strong> se ne <strong>na</strong>lazi u proteinima, već u DNA<br />
Odgovor: C<br />
H 2N CH<br />
421. Element s rednim brojem Z = 19 je:<br />
A) nemetal koji je u spojevima jednovalentan<br />
B) prijelazni metal koji ima jedan d elektron<br />
C) metal koji je u spojevima jednovalentan<br />
D) metal koji je u spojevima dvovalentan<br />
Odgovor: C<br />
To je kalij, K element 1. skupine peridnog sustava eleme<strong>na</strong>ta, skupine alkalijskih metala.<br />
422. Karakteristika periode u periodnom sustavu je da:<br />
A) svaki element ima po jedan elektron više od prethodnog<br />
B) svaki element ima relativnu masu <strong>za</strong> jedan veću od prethodnog<br />
C) su elementi poredani po padajućoj elektronegativnosti<br />
D) elementi imaju isti broj valentnih elektro<strong>na</strong><br />
Odgovor: A<br />
164<br />
R 1<br />
O<br />
C OH + H N CH<br />
H R2<br />
COOH<br />
O<br />
H2N CH C<br />
R 1<br />
N<br />
H<br />
CH<br />
R 2<br />
COOH +H2O
Unutar periode elementi su poredani po rastućem rednom broju koji je ujedno jed<strong>na</strong>k i<br />
broju proto<strong>na</strong> u jezgri i broju elektro<strong>na</strong> u omotaču.<br />
423. Broj valentnih elektro<strong>na</strong> centralnog atoma nije 8 (odstupanje od pravila okteta) u:<br />
A) H2O<br />
B) CO2<br />
C) BF3<br />
D) NH3<br />
Odgovor: C<br />
Vidi odgovor 383.<br />
424. Reakcijom 1 mola fosforne kiseline i 1 mola kalcijevog hidroksida <strong>na</strong>staje:<br />
A) Ca(H2PO4)2<br />
B) CaHPO4<br />
C) Ca2HPO4<br />
D) CaH2PO4<br />
Odgovor: B<br />
Ca(OH)2 + H3PO4 → CaHPO4 + 2H2O<br />
Iz jed<strong>na</strong>džbe je vidljivo da <strong>na</strong>staje jed<strong>na</strong> molekula (i 1 mol) kalcijevog hidrogen fosfata.<br />
425. Ako se tlak nekog pli<strong>na</strong> poveća dva puta, a pri tome volumen smanji tri puta, tada će<br />
temperatura tog pli<strong>na</strong> biti (T0 oz<strong>na</strong>čuje početnu temperaturu):<br />
A) 2 T0<br />
B) 3/2 T0<br />
C) 2/3 T0<br />
D) 3 T0<br />
Odgovor: C<br />
p = 2p0<br />
V<br />
V =<br />
0<br />
3<br />
p V<br />
0 0<br />
T0<br />
=<br />
pV<br />
T<br />
T<br />
T0<br />
pV<br />
⇒ T = =<br />
p V<br />
0<br />
0<br />
0<br />
⋅ 2p<br />
0<br />
0<br />
p V<br />
0<br />
V<br />
0<br />
3<br />
2<br />
= T<br />
3<br />
426. Reakciju neutrali<strong>za</strong>cije predstavlja:<br />
A) CaCl2 + K2CO3 → CaCO3 + 2KCl<br />
B) Ca(OH)2 + K2CO3 → CaCO3 + 2KOH<br />
C) Zn + 2HCl → ZnCl2 + H2<br />
D) Ca(OH)2 + 2H2CO3 → Ca(HCO3)2 + 2H2O<br />
Odgovor: D<br />
Reakcija neutrali<strong>za</strong>cije je reakcija između ba<strong>za</strong>, npr. Ca(OH)2 i kiseli<strong>na</strong>, npr. H2CO3 uz<br />
<strong>na</strong>stajanje soli, npr. Ca(HCO3)2 i vode, H2O.<br />
427. Između četiri <strong>na</strong>vede<strong>na</strong> hidrida <strong>na</strong>jniže vrelište ima:<br />
A) CH4<br />
B) NH3<br />
0<br />
165
C) H2O<br />
D) NaH<br />
Odgovor: A<br />
Veze između ugljika i vodika u metanu su kovalentne. Molekule meta<strong>na</strong> nisu polarne<br />
molekule. Time su sile između molekula meta<strong>na</strong> <strong>na</strong>jslabije, a to z<strong>na</strong>či da su molekule<br />
meta<strong>na</strong> <strong>na</strong>jpokretljivije pa metan prelazi u plinovito stanje <strong>na</strong> <strong>na</strong>jnižoj temperaturi od svih<br />
<strong>na</strong>vedenih hidrida.<br />
428. Oksidacijski broj kalcija u CaH2 je:<br />
A) +2<br />
B) 1<br />
C) −1<br />
D) −2<br />
Odgovor: A<br />
Vodik u hidridima metala ima oksidacijski broj −1, time kalcij u kalcijevu hidridu ima<br />
oksidacijski broj +2.<br />
429. Jed<strong>na</strong>džba koja prikazuje otapanje sumporne kiseline u vodi je:<br />
A) H2SO4 + 2H2O → 2H3O + + SO4 2−<br />
B) H2SO4 + H2O → SO3 + H2O<br />
C) H2SO3 + H2O → SO2 + H2O<br />
D) H2SO3 + 2H2O → 2H3O + + SO3 2−<br />
Odgovor: A<br />
430. Acetaldehid <strong>na</strong>staje:<br />
A) oksidacijom mravlje kiseline<br />
B) redukcijom etilen-glikola<br />
C) redukcijom octene kiseline<br />
D) redukcijom etanola<br />
Odgovor: C<br />
CH3COOH + H2 → CH3CHO + H2O U reakcije redukcije octene kiseline spadaju i reakcije<br />
spajanja s vodikom.<br />
431. U kompleksnom ionu [Ni(CN)4] 2− cijanidni ligandi su u uglovima:<br />
A) tetraedra<br />
B) kvadrata<br />
C) trostrane piramide<br />
D) romba<br />
Odgovor: B<br />
432. Ozon je:<br />
A) O2 2−<br />
B) O3<br />
C) H2O2<br />
D) OsO4<br />
Odgovor: B<br />
166
433. Polistiren <strong>na</strong>staje polimeri<strong>za</strong>cijom:<br />
A) acetile<strong>na</strong><br />
B) 1,2-etandiola<br />
C) fenilete<strong>na</strong><br />
D) vinil-klorida<br />
Odgovor: C<br />
Polistiren <strong>na</strong>staje, kako mu samo ime kazuje, polimeri<strong>za</strong>cijom stire<strong>na</strong>. Drugo ime <strong>za</strong> stiren<br />
je fenileten.<br />
434. U 500 mL otopine otopljeno je 0,01 mol kiseline HA. Ako se z<strong>na</strong> da ta kiseli<strong>na</strong> disocira<br />
10 %, pH <strong>na</strong>stale otopine je:<br />
A) 1<br />
B) 2<br />
C) 2,7<br />
D) 3,5<br />
E) 5,0<br />
Odgovor: C<br />
V(otopine) = 500 mL = 0,5 dm 3<br />
n(HA) = 0,01 mol<br />
stupanj disocijacije, α(HA) = 0,1 (10 %)<br />
n(H + ) = n(HA)⋅ α(HA) = 0,01⋅0,1 = 0,001 mol<br />
+<br />
+ n(<br />
H ) 0,<br />
001<br />
c ( H ) = = =<br />
V ( otopine)<br />
0,<br />
5<br />
⎛ +<br />
( H )<br />
H log⎜<br />
c<br />
p = −<br />
⎜<br />
⎝ moldm<br />
−3<br />
−3<br />
0,<br />
002 mol dm<br />
⎞ ⎛<br />
⎟ 0,<br />
002moldm<br />
= −log⎜<br />
⎟ ⎜<br />
−3<br />
⎠ ⎝ moldm<br />
−3<br />
⎞<br />
⎟ = −log0,<br />
002=<br />
2,<br />
7<br />
⎟<br />
⎠<br />
435. Ukupni broj elektro<strong>na</strong> u 0,1 mol Li + io<strong>na</strong> je:<br />
A) 1,8×10 23<br />
B) 1,2×10 23<br />
C) 6,0×10 22<br />
D) 3,0×10 22<br />
E) 2,0×10 22<br />
Odgovor: B<br />
n(Li + ) = 0,1 mol<br />
N(e − ) = ?<br />
Litijev redni broj je 3, a to, između ostalog govori, da ima tri elektro<strong>na</strong>, a Li + ima jedan<br />
manje, tj. dva.<br />
N(Li + ) = n(Li + )⋅NA = 0,1⋅6,022⋅10 23 = 6,022⋅10 22<br />
N(e − ) = 2⋅N(Li + ) = 2⋅6,022⋅10 22 = 12,044⋅10 22 = 1,2044⋅10 22<br />
436. Za izlučivanje 0,1 mol bakra iz bakarova(II) sulfata tijekom elektrolize potreb<strong>na</strong><br />
količi<strong>na</strong> električnog <strong>na</strong>boja je:<br />
A) ista kao <strong>za</strong> izlučivanje 0,1 mola Ag iz AgNO3<br />
B) tri puta manja nego <strong>za</strong> izlučivanje 0,1 mol Al iz AlCl3<br />
167
C) ista kao <strong>za</strong> izlučivanje 0,05 mola Na iz NaCl<br />
D) dva puta manja nego <strong>za</strong> izlučivanje 0,1 mol Ag iz AgNO3<br />
E) ista kao i <strong>za</strong> izlučivanje 0,2 mola Na iz NaCl<br />
Odgovor: E<br />
Cu 2+ + 2e − → Cu<br />
2Na + + 2e − → 2Na<br />
Iz jed<strong>na</strong>džbi je vidljivo da se uz isti broj elektro<strong>na</strong> (isti <strong>na</strong>boj!) može izlučiti dvostruko<br />
više atoma (molova!) <strong>na</strong>trija.<br />
437. Prilikom izgaranja nekog ugljikovodika, volumen <strong>na</strong>stale vodene pare bio je dva<br />
puta veći od volume<strong>na</strong> <strong>na</strong>stalog ugljikovog(IV) oksida (pri standardnim uvjetima). Taj<br />
spoj je:<br />
A) metan<br />
B) buten<br />
C) benzen<br />
D) 2-pentin<br />
E) 1,3-butadien<br />
Odgovor: A<br />
Volumen pri standardnim uvjetima ovisi samo o broju čestica, molekula. Z<strong>na</strong>či da <strong>na</strong>staje<br />
dvostruko veći broj molekula vode od molekula CO2. Jedi<strong>na</strong> moguća kombi<strong>na</strong>cija je CH4<br />
+ 2O2 → CO2 + H2O.<br />
438. Izdvojite skupinu u kojoj svi spojevi ili ioni imaju amfoter<strong>na</strong> svojstva:<br />
A) HCO3 – , Al(OH)3, NH2CH2COOH<br />
B) H2SO4, HSO4 − , Al(OH)3<br />
C) H2CO3, NH2CH2COOH, CO3 2−<br />
D) NH4Cl, NH4OH, HPO4 2−<br />
E) Al(OH)3, HCN, CO3 2−<br />
Odgovor: A<br />
Amfoternost je svojstvo atoma, molekule ili io<strong>na</strong> da reagira i s kiseli<strong>na</strong>ma i s luži<strong>na</strong>ma.<br />
439. Vrijeme poluraspada 130 I iznosi 8 da<strong>na</strong>. Količi<strong>na</strong> preostalog 130 I <strong>na</strong>kon 16 da<strong>na</strong> biti<br />
(A0 je počet<strong>na</strong> količi<strong>na</strong> 130 I) će:<br />
A) 1 A0<br />
B) 3/4 A0<br />
C) 1/2 A0<br />
D) 1/4 A0<br />
E) 0<br />
Odgovor: D<br />
Za osam da<strong>na</strong><br />
168<br />
130 1<br />
( I)<br />
A0<br />
2<br />
n = ,<br />
Za još osam da<strong>na</strong> (ukupno 16 da<strong>na</strong>)<br />
130 1 1 1<br />
n ( I)<br />
=<br />
⋅ A0<br />
= A0<br />
2 2 4
440. Δ reakcije C + 2H2 → CH4 izraže<strong>na</strong> u kJ/mol iznosi (energija ve<strong>za</strong> C−H 412 kJ/mol,<br />
H−H 436 kJ/mol):<br />
A) +24<br />
B) −24<br />
C) +479<br />
D) −776<br />
E) 776<br />
Odgovor: D<br />
ΔrH = entalpija produkata − entalpija reakta<strong>na</strong>ta = 4(−412) − 2(−436) = −776 kJ/mol<br />
U metanu su 4 C-H veze. Entalpije formiranja su negativne jer se energija oslobađa formiranjem<br />
ve<strong>za</strong> C-H i H-H.<br />
441. Saponifikacija masti je:<br />
A) reakcija sapu<strong>na</strong> i masti<br />
B) reakcija cijepanja monofosfatne skupine u fosfolipidima<br />
C) reakcija bazno-katalizirane hidrolize estera<br />
D) reakcija oksidacije eterske veze<br />
E) reakcija kiselo-katalizirane esterifikacije<br />
Odgovor: C<br />
Vidi odgovor 361.<br />
169