18.01.2014 Views

Znakovi vremena 33 - Ibn Sina

Znakovi vremena 33 - Ibn Sina

Znakovi vremena 33 - Ibn Sina

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

metode. Dosada se vjerovalo da su one inkompatibilne. Autori polaze od cinjenice da snaga ovoga teksta<br />

pociva na njegovoj otvorenosti, a razvoj prirodnih nauka u našem vremenu omogucava dublje i suptilnije<br />

prodiranje u tajne koje nosi ovaj tekst. Interesantno je napomenuti da su E. Durakovic i L. Kuric istraživali<br />

istu pojavu (konsonantske grupe na pocetku 29 sura), nezavisno jedan od drugoga, ali su iz razlicitih<br />

uglova posmartanja došli do istih rezultata. Dakle, djelo koje je pred nama na nov nacin odgoneta<br />

tajanstvene konsonantske grupe 29 sura Kur’ana, odnosno 74 konsonanta u kombinacijama koje se cesto<br />

ponavljaju. Konsonanti nisu lekseme. Rijec je o grupama koje ostvaruju svoja znacenja samo u širokome<br />

kontekstu, tvrdi E. Durakovic. To isto, ali matematickim putem, dokazuje i L. Kuric. Obojica nalaze smisao<br />

broja 14 u cinjenici da je to polovina arapskog alfabeta. Otkrivaju smisao dualnosti i još mnogo toga.<br />

Slucajno saznavši da su otkrili isti Smisao, rezultate svojih istraživanja objedinili su u jednu knjigu. U<br />

centru Durakovicevog interesiranja je poetska gramatika Kur’ana, odnosno jezik i stil kao fundamentalna<br />

sredstva poetike Kur’ana. Durakovic objašnjava izuzetne specificnosti ovoga teksta, kao i to da se Kur’an<br />

po mnogim svojim osobinama razlikuje od poetike poznate u arapskom svijetu do pojave Kur’ana.<br />

Narocito naglašava da je Kur’an "zadivljavao umove mnogovrsnim oblicima svoga djelovanja i nikada<br />

dokraja otkrivenim slojevima svojih istosmjernih smislova, u cemu istaknuto mjesto zauzimaju književne<br />

vrijednosti Teksta i njegova cudesna poeticka uredenost". Tu uredenost matematickim putem dokazuje i<br />

L. Kuric. Poetika Kur’ana ostala je samosvojna i specificna, i gotovo da i nije bilo pokušaja da se ona<br />

oponaša. Model kur’anske poetike je bilo nemoguce ponoviti. Neponovljivost Kur’ana treba shvatiti kao<br />

aksiom, jer je rijec o originalnom stvaraocu – Allahu. Kur’an je Objava od Gospodara svjetova. Naprosto<br />

smo impresionirani preciznostima i zakonomjernostima za koje se ne može pretpostaviti da potjecu od<br />

jednog covjeka koji je živio prije petnaest stoljeca. Kur’anski jezik je fenomen sam po sebi znacajan i<br />

kategorijalan. E. Durakovic je naslutio narocite numericke vrijednosti konsonantskih skupova kojima<br />

pocinju neke sure Kur’ana, ali je i vrlo oprezno zakljucio da je apsolutno pogrešno cijeli kur’anski tekst<br />

svoditi na matematicku dimenziju, kako su inace cinili neki ispitivaci Teksta. Numericke vrijednosti<br />

konsonanata ispituje i L. Kuric. On ih egzaktno analizira, ali niti porice, niti afirmira njihovu stilsku<br />

vrijednost. E. Durakovic prihvata njegove rezultate, tj. rezultate do kojih je došao denotativnim jezikom<br />

matematike, i uspostavlja koneksiju sa svojom konotativnom stilistickom analizom. Dakle, izmedu dvije<br />

naizgled suprotne analize pronalaze se dodirne tacke na "nekom nepoznatom prostoru", i one se<br />

sintetišu. Brojni ispitivaci Teksta ukazivali su na cinjenicu da su spomenute konsonantske grupe zapravo<br />

šifre koje ce svoj cudesan smisao pokazati negdje u buducnosti. Vršeci kompjutersku analizu, Lutvo Kuric<br />

je najprije uocio da konsonantske grupe predstavljaju šifre koje otkrivaju cudesni smisao najvišeg<br />

matematickog reda i sklada. Pokazao je da su ti brojevi rasporedeni po odredenim pravilima u ime jedne<br />

više harmonije. L. Kuric kodovima koji se ponavljaju traži prepoznatljive obrasce, odnosno zajednicku<br />

matricu koja se krije, a koju je ipak moguce pronaci. On pridodaje dobrodošlu, novu perspektivu u polju<br />

Teksta. Brižljivom analizom, po matematickim zakonima, otkriva inace nepristupacne aspekte jezicke<br />

strukture Teksta. L. Kuric pokazuje da postoji organizacija narocite vrste u Tekstu kao sistemu. A da<br />

bismo shvatili korektnost koju za sobom povlace Kuriceve ideje, moramo podrobnije slijediti logiku<br />

njegovog dokazivanja. L. Kuric nastoji da prodre do samih postupaka, do onih sistema pravila i odnosa<br />

koji im omogucavaju da imaju znacenja. Konsonantskim skupovima je odredio numericku vrijednost i na<br />

osnovu njih utvrdio neke racunske zakonitosti i u vecim strukturnim cjelinama. Matematicki preciznim<br />

rezultatima upucuje na intencionalnu uredenost kur’anskog teksta. "Kuric otkriva jezik matematike i<br />

djelovanje matematickih zakona u Tekstu implicirajuci njihovu samodovoljnost, ili neovisnost od

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!