Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
metode. Dosada se vjerovalo da su one inkompatibilne. Autori polaze od cinjenice da snaga ovoga teksta<br />
pociva na njegovoj otvorenosti, a razvoj prirodnih nauka u našem vremenu omogucava dublje i suptilnije<br />
prodiranje u tajne koje nosi ovaj tekst. Interesantno je napomenuti da su E. Durakovic i L. Kuric istraživali<br />
istu pojavu (konsonantske grupe na pocetku 29 sura), nezavisno jedan od drugoga, ali su iz razlicitih<br />
uglova posmartanja došli do istih rezultata. Dakle, djelo koje je pred nama na nov nacin odgoneta<br />
tajanstvene konsonantske grupe 29 sura Kur’ana, odnosno 74 konsonanta u kombinacijama koje se cesto<br />
ponavljaju. Konsonanti nisu lekseme. Rijec je o grupama koje ostvaruju svoja znacenja samo u širokome<br />
kontekstu, tvrdi E. Durakovic. To isto, ali matematickim putem, dokazuje i L. Kuric. Obojica nalaze smisao<br />
broja 14 u cinjenici da je to polovina arapskog alfabeta. Otkrivaju smisao dualnosti i još mnogo toga.<br />
Slucajno saznavši da su otkrili isti Smisao, rezultate svojih istraživanja objedinili su u jednu knjigu. U<br />
centru Durakovicevog interesiranja je poetska gramatika Kur’ana, odnosno jezik i stil kao fundamentalna<br />
sredstva poetike Kur’ana. Durakovic objašnjava izuzetne specificnosti ovoga teksta, kao i to da se Kur’an<br />
po mnogim svojim osobinama razlikuje od poetike poznate u arapskom svijetu do pojave Kur’ana.<br />
Narocito naglašava da je Kur’an "zadivljavao umove mnogovrsnim oblicima svoga djelovanja i nikada<br />
dokraja otkrivenim slojevima svojih istosmjernih smislova, u cemu istaknuto mjesto zauzimaju književne<br />
vrijednosti Teksta i njegova cudesna poeticka uredenost". Tu uredenost matematickim putem dokazuje i<br />
L. Kuric. Poetika Kur’ana ostala je samosvojna i specificna, i gotovo da i nije bilo pokušaja da se ona<br />
oponaša. Model kur’anske poetike je bilo nemoguce ponoviti. Neponovljivost Kur’ana treba shvatiti kao<br />
aksiom, jer je rijec o originalnom stvaraocu – Allahu. Kur’an je Objava od Gospodara svjetova. Naprosto<br />
smo impresionirani preciznostima i zakonomjernostima za koje se ne može pretpostaviti da potjecu od<br />
jednog covjeka koji je živio prije petnaest stoljeca. Kur’anski jezik je fenomen sam po sebi znacajan i<br />
kategorijalan. E. Durakovic je naslutio narocite numericke vrijednosti konsonantskih skupova kojima<br />
pocinju neke sure Kur’ana, ali je i vrlo oprezno zakljucio da je apsolutno pogrešno cijeli kur’anski tekst<br />
svoditi na matematicku dimenziju, kako su inace cinili neki ispitivaci Teksta. Numericke vrijednosti<br />
konsonanata ispituje i L. Kuric. On ih egzaktno analizira, ali niti porice, niti afirmira njihovu stilsku<br />
vrijednost. E. Durakovic prihvata njegove rezultate, tj. rezultate do kojih je došao denotativnim jezikom<br />
matematike, i uspostavlja koneksiju sa svojom konotativnom stilistickom analizom. Dakle, izmedu dvije<br />
naizgled suprotne analize pronalaze se dodirne tacke na "nekom nepoznatom prostoru", i one se<br />
sintetišu. Brojni ispitivaci Teksta ukazivali su na cinjenicu da su spomenute konsonantske grupe zapravo<br />
šifre koje ce svoj cudesan smisao pokazati negdje u buducnosti. Vršeci kompjutersku analizu, Lutvo Kuric<br />
je najprije uocio da konsonantske grupe predstavljaju šifre koje otkrivaju cudesni smisao najvišeg<br />
matematickog reda i sklada. Pokazao je da su ti brojevi rasporedeni po odredenim pravilima u ime jedne<br />
više harmonije. L. Kuric kodovima koji se ponavljaju traži prepoznatljive obrasce, odnosno zajednicku<br />
matricu koja se krije, a koju je ipak moguce pronaci. On pridodaje dobrodošlu, novu perspektivu u polju<br />
Teksta. Brižljivom analizom, po matematickim zakonima, otkriva inace nepristupacne aspekte jezicke<br />
strukture Teksta. L. Kuric pokazuje da postoji organizacija narocite vrste u Tekstu kao sistemu. A da<br />
bismo shvatili korektnost koju za sobom povlace Kuriceve ideje, moramo podrobnije slijediti logiku<br />
njegovog dokazivanja. L. Kuric nastoji da prodre do samih postupaka, do onih sistema pravila i odnosa<br />
koji im omogucavaju da imaju znacenja. Konsonantskim skupovima je odredio numericku vrijednost i na<br />
osnovu njih utvrdio neke racunske zakonitosti i u vecim strukturnim cjelinama. Matematicki preciznim<br />
rezultatima upucuje na intencionalnu uredenost kur’anskog teksta. "Kuric otkriva jezik matematike i<br />
djelovanje matematickih zakona u Tekstu implicirajuci njihovu samodovoljnost, ili neovisnost od