Å UMARSKI LIST 11/1948

O NEKOLIKO VRIJEDNIH, A MANJE POZNATIH EGZOTA
PRIKLADNIH ZA PARKIRANJE U SJEV. PRIMORJU
Prilikom proučavanja vegetacije otočja Briona u ljetu 1948. primijećeno
je više vrlo vrijednih vrsta egzotičnog drveća i grmlja, koje su veoma prikladne
za parkiranje bilo na Brionima ili inače u mjestima sličnih enoloških
prilika (u Brionima 1 srednja god. temperatura iznosi +14° C, srednja temperatura
najhladnijeg mjeseca +4° C, apsolutni minimum —12° C, godišnje oborine
oko 750 mm; Brioni pripadaju hladnijoj oblasti zadruge Quercetum ilicis).
Od tih vrsta ističemo: Sterculia Bowellii (S. platanifolia?), Lagerstraemia indica,
Osrnanthus ilicifolius i Choisya ternata.
Sterculia Bowellii (S. platanifolia?), sterkulija
Sterkulija je tropsko, listopadno, do 20 m visoko drvo. Pripada rodu Sterculia
i vrlo raširenoj porodici Sterculiaceae. Potječe iz Kine i Japana. U Evropu
je unesena pred kojih 200 god. i uzgaja se na rivijeri. Ima je razmjerno malo.
Poznati su primjerci iz Napulja, te na više mjesta u Lombardiji. Na Brionima
nalazi se u cvjetnom vrtu jedno njeno stablo visoko oko 12 m i debelo oko
30 cm. To je — koliko nam je poznato — jedini primjerak toga drveta kod nas.
Nakon oslobođenja prošli su onuda mnogi stručnjaci, koji su uočili to drvo,
ali im nije bilo poznato. Za determiniranje tog zanimljivog drveta dugujemo
hvalu Prof. Dr. I. Pevaleku.
Sterkulija tvori krupnu i široko zaobljenu krošnju. Kora debla
jest glatka, sivkasta i nalik na koru od lipe. I z b o j c i su debeli i smeđastozeleni.
Pupovi su naizmjenični, smeđasto čokoladne boje i slabije pustenasti.
Liko i z b o j a k a jest žilavo, te se u domovini rabi za vezanje. Na Orijentu
uzgajaju se — prema Mayru 2 — posebne kulture (iz reznica), koje se svake
2—3 godine porezu ražom zemlje. Kora oljuštena sa izbojaka moči se u vodi
i kalijevoj lužini, te raščihava udaranjem o kamenje. Daljnjom preradom dobiva
se vlakno za šivanje i vezanje. Lišće je jednostavno, prstoliko lapovito,
veoma krupno, većinom preko 20 cm dugačko, a toliko je široko, na bazi srcoliko.
Lapovi su usiljeni i čitava ruba. Lišće je ozgo uglavnom golo, a ozdo fino
kratko baršunasto. Cvjetovi su razlučenih spolova, žućkasto-zeleni i čine
vršne, do 30 i više cm dugačke metličaste cvatove. Ženski cvjetovi obično su
pri vrhu cvata. Cvjetvo su bez latica, simetrični. U ženskom cvijetu nalazi se
obično ispod pestića vijenac staminodija, a u muškom cvijetu rudimentarni
pestić. Stablo je na Brionima cvalo u srpnju. Cvjetove obilno posjećuju kukci.
Plod je kožasti, do 6 cm dugački mjehur, koji se otvara dosta dugo prije
dozrenja. Sjeme je poput graška veliko. Drvo je lagano i rabi se kao rezbarski
materijal.
Za uzgoj sterkulije potrebno je bolje i nešto deblje tlo, te zaštićeniji položaj.
Potrebno ju je što više proširiti u primorskim nasadima.
Lagerstremia indica, lagerstremija
Lagerstremija je listopadno manje drvce ili grm iz porodice Lythraceae.
Potječe iz Japana, Koreje, Južne Kine, istočno-azijskog otočja, te iz sjeverno-istočnog
dijela Australije. U domovini izraste do 8 m visoko drvo. Uzgaja
1 Dc Philippis dr. A.: Classificazioni od ihdici del clima in rapporto alia
vcgctazionc forcstale Ataliana, Firenze, 1937., s. 126.
2 MayrH.: Fremdländische Walid und Parkbäume für Evropa, Berlin, 1906. s. 518.
382