Å UMARSKI LIST 1-2/2000 - HÅ D

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA
STAV ŠUMARSKE STRUKE GLEDE ZAŠTITE PRIRODE S POSEBNIM
NAGLASKOM NA ŠUMSKI KRAJOBRAZ, POVODOM OSNIVANJA
NOVOG MINISTARSTVA ZAŠTITE OKOLIŠA I
PROSTORNOG PLANIRANJA
(pismo upućeno 18. veljače 2000. godine gospodinu ministru Bozi Kovačeviću)
MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA I PROSTORNOG UREĐENJA
n/r gosp. ministra Bože Kovačevića
Predmet: Očitovanje o problematici u provedbi
programa zaštite prirode
Povodom osnivanja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, a glede dosadašnjih nesporazuma
s politikom zaštite prirode od strane bivše Državne uprave zaštite prirode i okoliša, šumarska struka smatra
potrebnim obratiti Vam se posebno zbog obostranog interesa i buduće suradnje na zaštiti prirode šumovitog
krajobraza Republike Hrvatske.
Već više od dvije godine svjedoci smo i akteri apsurdnih sukoba i nepotrebnih nesporazuma na relaciji
bivše Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i hrvatskog šumarstva ("Hrvatske šume" p.o. Zagreb,
Hrvatsko šumarsko društvo, Akademija šumarskih znanosti, Šumarski fakultet, Šumarski institut
Jastrebarsko).
Ovim pismom želimo Vas upoznati s problemima, našim gledištima i zamoliti za aktivno sudjelovanje u
kreiranju ciljeva i programa zaštite prirode, koji će osigurati upravljanje i dopustivio gospodarenje zaštićenim
objektima prirode na osnovama znanstvenih iprovodljivih studija uz stručno kompetentnu kontrolu.
Želimo Vas upoznati s činjenicama o hrvatskim šumama (80% su državne šume) koje se zanemaruju, a
možda i prešućuju, iako su bitne za zaštitu šumovitog krajobraza, ali i za opću zaštitu prirode.
Šume u Hrvatskoj su za razliku od onih u Europi prirodne, a znanstveno-stručnim postupcima koji se
neprekidno unapređuju kroz zakone o šumama, osigurana je potrajnost (održivi razvoj), biološka raznolikost,
stabilnost i proizvodnost. U dvjestogodišnjem djelovanju hrvatska šumarska struka dokazala se u očuvanju
prirodne šume, pa gotovo sve hrvatske šume zadovoljavaju danas stroge kriterije za kategoriju parka prirode,
a velik dio i za kategoriju nacionalnog parka. Hrvatska je tu u odnosu na Europu u velikoj prednosti jer
daleko premašuje željeni postotak površine zaštićene prirode..
Prema suvremenim stajalištima zaštite prirode i okoliša (Agenda 21 iz Rio de Janeiro, skupovi u
Helsinkiju, Portugalu i dr.), šume Zapadne Europe i SAD ne zadovoljavaju zaštitarske kriterije budući da se
sastoje od neprirodnih monokultura, a primjerice Njemačka troši danas golema sredstva kako bi vratila
makar mali dio uništene prirode. Europa nam ne može biti uzor u zaštiti prirode, a posebice ne u zaštiti
šumovitog krajobraza.
61