Å UMARSKI LIST 1-2/2000 - HÅ D

U sklopu međunarodne suradnje sudjelovao je kao
fitocenolog na sabiranju peluda buhača radi oplemenjivanja
s nizozemskim stručnjacima na radu u Keniji
(1971). Sudjelovao je kao Aorist sa stručnjacima iz
Readinga (Engleska) u programu selekcije lupine -
Lupinus albus (1981). Kao fitocenolog bio je uključen
u međunarodni projekt genetičke varijabilnosti bukve
sa sjedištem u Montpellieru.
Kao član tadašnje Jugoslavenske delegacije u programu
M AB 8 OON, na zasjedanju u Potenzi 1975. godine
sudjelovao je pri sastavljanju prijedloga za proglašenje
Velebita biogenetskim rezervatom, a 1976. godine
sudjelovao je u istom svojstvu u Montpellieru, gdje
je i službeno proglašen "Biogenetski rezervat Velebit" .
Znanstveni rad
Voden geslom "Nulla dies sine linea", prof. dr. sc. I.
Trinajstić posebno se istaknuo na publicističkom polju,
gdje je sam i u koautorstvu, dosada objavio sveukupno
599 naslova radova, od kojih je oko 330 znanstvenih
objavljenih u domaćim i inozemnim časopisima. Svojim
dosadašnjim radom objelodanio je oko 8000 stranica.
Kad ne bi bilo nikakvih drugih pokazatelja o njegovoj
djelatnosti osim tih 8000 stranica, i to bi bilo dovoljno
da se stekne uvid u opseg njegova rada. No, njegovo
je djelo ponajprije značajno po sadržaju, tematici i
izvornosti obrade.
U sklopu fitocenoloških i vegetacijskih istraživanja
proučavao je pojedine oblike vazdazelene šumske vegetacije
i opisao niz novih asocijacija, te nekoliko vegetacijskih
sveza, redova i razreda. Tu se posebice ističe
as. Oleo-Euphorbietum dendroidis, koju su kasnije diljem
Sredozemlja otkrili i prihvatili mnogi drugi istraživači.
Sličan značaj imaju i as. Ostryo-Quercetum pubescentis
i Ostryo-Quercetum ilicis. Opisao je sveze
Rhamno-Paliurion, Inulion viscosae, Centaureo-portenschlagiellion,
redove Paliuretalia, Inuletalia viscosae,
Centaureo-Campanuletalia, kao i razrede Paliuretea,
Inuletea viscosae i Erico-Cistetea.
Ustanovio je pridolazak vegetacijske sveze Oleo-
Ceratonion u istočnojadranskom primorju, izvršio je
sintaksonomsku reviziju šuma alepskoga bora (Pinus
halepensis), šuma bijele johe (Alnus incana), vegetacije
sprudova Drave (Salici-Myricarietum, Salicetum
elaeagno-daphnoides).
Tijekom florističkih istraživanja proučavao je floru
jadranskih otoka Krka, Kornata, Lastova, Korčule,
Unija i Hvara. Za floru Hrvatske otkrio je veći broj novih
vrsta npr. Biserrula pelecinus, Ampelodesma mauritanica,
Trifolium spumosum, Bidens subalternans,
Staehelina dubia, Duchesnea indica, Galinsoga quadriradiata,
Medicago arborea, Guizotia abysinica,
Cornus hungarica i dr.
Taksonomskim istraživanjima povezanim s radom
na ediciji "Analitička flora Jugoslavije" (1973-1986)
obuhvatio je detaljnu taksonomsku obradu velikoga
broja rodova. Opisao je tri nova roda Alyssanthus, Phyllolepidum
i Pevalekia (posljednjem rodu ime je dao po
svom prethodniku akademiku Ivi P e v a 1 e k u, dugogodišnjem
profesoru Botanike na Šumarskome fakultetu).
Opisao je i nove vrste biljaka Alyssum austrodalmaticum,
A. litorale, Limonium subanfractum, Iris
pseudopallida i /. adriatica.
Umjesto zaključka
Na osobit odjek naišli su njegovi radovi s područja
taksonomije, što se vidi po prihvaćanju njegovih gledišta
u velikom florističkom djelu "Atlas Florae Europae"
u čiju je izradu aktivno uključen.
I prof. dr. sc. Ivo Trinajstić nije izuzetak, te je daleko
više cijenjen i priznat u inozemstvu nego u Hrvatskoj.
Tako je npr. počast njegovu radu iskazao njemački botaničar
Mathias Erben, koji mu je 1985. godine i posvetio
jednu vrstu roda Viola (ljubica), nazvavši je njegovim
imenom - Viola ivonis.
Svojim dugogodišnjim profesorskim djelovanjem
na Šumarskome fakultetu u Zagrebu i mnogobrojnim
radovima stekao je dostojno mjesto u hrvatskoj i europskoj
botanici. Prihvaćanje njegovih gledišta na području
flore, vegetacije i taksonomije u europskim okvirima
najbolje govore o mjestu koje zauzima na tom prostoru.
O tome govori i njegovo ime, koje se našlo u mnogim
svjetskim botaničkim časopisima i djelima, dok je
u domaćim okvirima nerijetko prešućivan i nedovoljno
istican.
Iako nije šumar po općoj naobrazbi, prof. dr. sc. I.
Trinajstić šumu je doživljavao na osobit i sebi svojstven
način, te je dugogodišnjim radom i suradnjom sa šumarima
napisao velik broj radova (oko 150 znanstvenih)
vezanih za šumarstvo svih dijelova Hrvatske, a navest
ćemo samo tridesetak:
T r i n aj s t i ć, I.: Hrast kitnjak (Quercus sessiliflora Salisb.)
u flori otoka Krka. II. Kongr. Biol. Jugosl.
114(1962).
Trinajstić, I.: Istraživanja zimzelene šumske vegetacije
sjevernog Cresa. Acta Bot. Croat. 24: 137-
142(1965).
Trinajstić, I.: Prilog poznavanju vlažnih, acidofilnih
šuma jele {Carici brizoidis-Abietetum, ass.
nov.) Gorskoga kotara i Velike kapele u Hrvatskoj.
III. Kongres biologov Jugoslavije, 275-276
(1969), Ljubljana.
Trinajstić, I.: Prilog poznavanju šumske vegetacije
prašumskog rezervata "Čorkova uvala" u Hrvatskoj.
Akad. Nauka Umj. BiH 15(4): 125-130.
(1970).
97