Å UMARSKI LIST 9-10/1956

Zaključak
1. Pojava ugibanja kore na topolama poprimila je posijednih godina
epifitotičan karakter.
2. Tragovi ugibanja kore na starijim kulturama i sastojinama dokazuju,
da su' se i u prošlosti takve zaraze pojavljale u većim razmjerima,
potraj ale nekoliko godina, a iza toga su se više godina pojavljivale u neznatnoj
mjeri.
3. Izgleda, da su naročite klimatske prilike sa nekoliko posij ednih
vrlo vlažnih godina, visoki vodostaji vodotoka i proljetnje poplave, slabo
poduzimanje zaštitnih mjera pogodovale i izazvale ugibanje kore u tako
širokim razmjerima.
4. Nove zaraze se ne mogu otkriti za vrijeme vegetacije, jer se tada
vanjski znakovi oboljenja ne vide. Prvi simptomi oboljenja kore vide se
katkada tek kasno ujesen, a relativno najbolje u proljeće prije i za vrijeme
listanja topola.
5. Pretpostavlja se, da se fruktificiranje gljive Dothichiza populea
Sacc. dešava u našim prilikama krajem travnja i tokom svibnja i početkom
lipnja, a isto to vrijeme, da je ujedno i period najveće opasnosti za
nastajanje novih zaraza.
6. Obrašćivanje oboljelih mjesta kore počinje tokom svibnja i produžuje
se tokom trajanja vegetacije. Iako tragovi u starijim kulturama
i sastojinama potvrđuju, da u povoljnim slučajevima dolazi do obrašćivanja
rana, nije ono uvijek dokaz, da je na tom mjestu oboljenje preboljeno
ili lokalizirano. Pod izvjesnim još neutvrđenim okolnostima, oboljenje
se proširuje i dovodi do stvaranja novih rakastih obraslina, odnosno
do otpadanja vršnih izbojaka krošanja ili ugibanja čitavih sadnica i
stabala.
7. Postanak karakterističnog mjesta oboljenja, koje se pojavljuje na
dvogodišnjim sadnicama i mladim stablima na prelazu dvogodišnjeg dijela
sadnice ili stabla u jednogodišnji vršni izbojak, čini se, da se može
tumačiti kao posljedica jakog proljetnog oštećivanja od insekata tek izlistalih
vršnih pupova i donošenja spora gljive D. p. Sacc.
8. Karakteristične su pojave:
a) Oboljela mjesta nalaze se na jednogodišnjim izbojcima (sadnice
Vi,
1 /-2 izbojci iz panjeva matičnjaka, jednogodišnji vršni izbojci dvogodišnjih
sadnica i stabala) — uvijek na donjem dijelu — do izvjesne visine,
koju je izbojak dorasao približno krajem lipnja protekle godine (1955.).
b) Izbojci iz korjenjaka (sadnice Vs), kojima su najkasnije do kraja
srpnja odrezane grančice (ili su okidane kao mali i nježni zaperci), bili su
približno jednako oboljeli kao i izbojci iz panjeva matičnjaka istih topola,
kojima nisu uopće odrezivane grančice niti trgane kao »zaperci«.
c) Ugibanjem kore bili su zahvaćeni izbojci iz reznica (sadnice Vi) kao
i izbojci iz korjenjaka (sadnice Vs) i onih topola, kojima ne izrašćuju postrani
izbojci (grančice, P. berolinensis, P. candicans, P. serotina).
296