03.09.2014 Views

Å UMARSKI LIST 9-10/1956

Å UMARSKI LIST 9-10/1956

Å UMARSKI LIST 9-10/1956

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Svaka prostorija ograničena je na terenu signalnim platnima ucrtanim<br />

u kartu. U karti je još obilježena površina prostorije te količina insekticida<br />

koji bi se trebao deponirati. Prema toj količini određen je broj<br />

Fxi<br />

lijetova iz koeficijenta gdje je »F«-površina prostorije (u ha), »i« je<br />

količina insekticida koja se mora deponirati na jedinici površine i »v« je<br />

količina insekticida koju stvarno nosi jedan avion. Na samoj karti smo u<br />

dotičnu prostoriju odmah unašali poslije svakog lijeta datum zamagljivanja<br />

i broj aviona koji su u pojedinim lijetovima sudjelovali.<br />

Prostorije smo odabirali tako da bi one sačinjavale po mogućnosti<br />

pravokutnik što veće dužine (vidi prilog). Veća dužina je pogodnija jer je<br />

pilotima lakše letenje, a okretanje nije često. Ipak u tome se ne smije<br />

pretjeravati. Najbolje je ako ta dužina iznosi do dva kilometara. Preko<br />

3 km dužina nije povoljna i piloti se na takovoj površini teže snalaze,<br />

odnosno ne mogu polagati prugu jednu do druge, što je veoma važno za<br />

uspjeh zamagljivanja.<br />

Površine smo raspodjelili u prostorije tako da pilot leti u pravcu<br />

sjever-jug, jer je letenje u' pravcu . . . zapad istok neprilično za vedrog<br />

vremena naročito kod izlaska i zalaska sunca. Ipak i tu su dopuštena izvjesna<br />

odstupanja. Pravilan raspored prostorija mnogo olakšava rad pilotima,<br />

pa je to veoma važan posao koji rukovodilac mora obaviti zajedno<br />

sa pilotom, naročito u brdskim predjelima.<br />

U našem slučaju raspored prostorija izvršen je bez obzira na granice<br />

šum. predjela. Najdulja stranica pravokutnika iznosila je nešto preko 3,5<br />

km. Cjela površina podjeljena je u 7 prostorija s time da se zamagljivanjem<br />

počne prvo u šumama u kojima je zaraza bila najjača da bi se štete<br />

zbog brštenja do zamagljivanja svele na minimum.<br />

UZLETIŠTE<br />

Već prilikom izbora šuma za zamagljivanje, predstavnik pilota izabrao<br />

je mjesta koja bi došla u obzir za uzletište. U ovome predjelu (iako je teren<br />

ravan) nije bilo lako naći pogodan teren zbog vode koja se u proljeće<br />

zadržava na tlu. Osim toga uzletište mora biti što bliže šumi, i mora biti<br />

pristupačno vozilima radi dovoza insekticida i pogonskog materijala. Takav<br />

teren nađen je neposredno kraj sela Čačinaca. Ovaj aerodrom ležao<br />

je centralno i mogao je poslužiti za sve šume koje su u tom kraju bile<br />

određene za zamgljivanje. Osim obilježavanja nije trebalo nikakovih drugih<br />

radova na ravnom terenu koji nije bio podvodan i avioni su se mogli<br />

lijepo spuštati i uzlijetati. Uzletište je bilo označeno bijelim zastavicama,<br />

na njemu je postavljen šator za smještaj ljudstva i radiostanice. Od meteoroloških<br />

instrumenata imali smo anemometar, kojega nam je dala na<br />

upotrebu Hidrometerološka služba u Zagrebu.<br />

Osoblje i njihov<br />

smještaj<br />

Letačko osoblje i mehaničari bili su smješteni u Cačincima. Rukovodioc osoblja<br />

bio je poručnik pilot Tihomir Babić. Ostalo osoblje: piloti: kapetani Jelak i Kovačić<br />

te 3 mehaničara, podoficir meteorolog, 2 vojnika vezista i vojnici za čuvanje avi-<br />

316

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!