download - Udruga Roma Zagreba

36 REAGIRANJA
REAGIRANJA
37
krši osnovna prava iz italijanskog
Ustava u vezan za jednakost pojedinaca.
Sakupljanje otisaka prstiju
Roma pod dekretom je grubo kršenje
člana 14. Europske Konvencije o
ljudskim pravima. Situacija s migrantima
u Italiji je problematična, a
katastrofalne aktivnosti koje poduzima
fašistička desnica prema Romima
dostižu svoj vrhunac u spaljivanju
čitavih naselja, uništavanju imovine
i nasilnim izbacivanjima Roma
izvan pojedinih gradova u Italiji.
Najdrastičniji ovakvi primjeri bili su
u Livornu, Rimu, Napulju i Milanu
od 2006. pa sve do danas. Kako bi
se bolje razumjele nedavne pravne
promjene u Italiji, korisne su neke
pozadinske informacije. Talijanski
migracioni zakon (Akt 286/1998),
zasnovan je na godišnjim kvotama
za one koji žele raditi u Italiji. Ove
kvote oduvijek su bile daleko manje
nego što su bile potrebe. Ljudi koji
nisu pod kvotom ostaju ilegalni, jer
je sistem vrlo rigidan. Štoviše, jako je
lako za legalnom strancu postati ilegalan:
na primjer, ako je on bez posla
onda kada je neophodno da obnovi
svoju dozvolu, njemu se daje rok od
6 mjeseci da pronađe posao, u protivnom
gubi radnu dozvolu i može
biti protjeran. U praksi, vrlo je teško
promijeniti nečiji status iz ilegalnog
u legalni; tako puno migranata ostaje
bez neophodnih dokumenata,
prihvatajući jako loše radne i životne
uvjete.
U Finskoj je porušeno naselje koje su
Romi izgradili, emigrirajući iz Rumunjske
u Helsinki kako bi pronašli
bolju egzistenciju. Grubi zakoni EU
ne dozvoljavaju Romima da se nastane
i rade na alternativan način
ili da se „ne uklope» u EU realnost.
Najstrašnije slike dolaze iz Slovačke i
Češke, gdje se od kraja 2008. godine
dešava prava hajka na Rome. Pucanje
i ubijanje romskih obitelji od strane
još uvijek neidetificiranih osoba
nacističkih gardi primjer je najgoreg
rasističkog lova na ljude u srcu Europe.
Trenutno se u Francuskoj dešava
vrlo ozbiljan napad protiv osnovnih
elemenata kulture ljudskih prava,
posebno u vezi s pravnim položajem
migranata, posebice Roma. Kod
samog Sarkozija riječ je bila o tome da
se pokušavao prikazati kao političar
koji je brige građana Francuske ozbiljno
shvćao. On je na taj način
želio skrenuti pažnju s brojnih skandala
svojih ministara koji su narušili
ugled njegove vlade. Predsjedniku
Sarkoziyu kao tadašnjem predsedniku
države, reputacija je bila na jako
niskom nivou. Francuzi su tada bili
nezadovoljni njegovom politikom.
U očitoj nesposobnosti da probleme
u društvu riješi političkim putem,
Vlada u Parizu je 2010. godine posegnula
za simboličnim mjerama koje
bi trebale pokazati njeno odlučno
djelovanje. „Van s kriminalnim,
prosjačkim i neradničkim elementima,“
– tako glasi suština odluke o
deportaciji Roma u Bugarsku i
Rumunjsku. Politika 2010. godine
i danas posmatra jednu
određenu nacionalnu grupu
na tako strog način fatalno
podsjeća na strahote
rasizma i fašizma. Vlada
je 2010., kao i sada
u Parizu odlučila
ukloniti «Kampove»
u kojima su
živjeli Romi u
Francuskoj.
P r o b l e m
Roma nije moguće riješiti davanjem
džeparca u iznosu od 300 eura.
Romi koje Francuska sada vraća
u Rumunjsku i u Bugarsku nakon
određenog vremena će se ponovo pojaviti
u Parizu i drugim francuskim
gradovima. A to je njihovo pravo jer
EU svim svojim građanima garantira
slobodu kretanja. Najava deportacije
Roma iz Francuske držala nas je u
uverenju kako se radi samo o još jednoj
u nizu šovinističkih provokacija
nekog od desničarskih medija. Sada
kada je Vlada Francuske poduzela
konkretne aktivnosti i učinila
nepojmljivo – deportirala
građane koji imaju
državljanstvo druge
članice Europske
U n i j e ,
s a m o
zbog njihove etničke pripadnosti,
proizvela je zaprepašćenje svih onih
koji znaju šta su ljudska prava, šta
je slobodan protok ljudi i roba. To
naročito zabrinjava i
plaši jer se radi i o
državljanima
članica Europske
Unije
u ovom
slučaju Bugarske
i Rumunjske.
Mi smo, naravno,
jako zabrinuti
zbog bilo
k a k v o g
o b l i k a
diskrim-
inacije. Naša ideja je uvek bila da
promoviramo punu integraciju romske
populacije u Europi. Podsjećamo
kako su Romi, poput ostalih Europljana,
u potpunosti građani Europe,
i imaju pravo kretanja bilo gde u Europi.
Oni mogu studirati i raditi kao
bilo tko drugi. To su njihova prava
- prava koja moraju poštovati sve
članice Europske Unije. Neočekivano
jasna i oštra prva reakcija UN i Brissela
upućuje na gotovo sigurne nove,
konkretne korake Komisije i Savjeta,
koji bi trebali podsetiti Francusku,
ali i ostale europske članice koje se
spremaju na slične korake, kako su
ljudska prava univerzalna i da pravo
na kretanje i život ne može za jedne
biti garantirano, a drugima, voljom
predsednika, naprasno oduzeta.
Povjerenica EU za pravosuđe i ljudska
prava Viviane Reding ocijnila
je kako Francuska ‘mora
poštovati propise o slobodi
kretanja i o slobodi izbora
mjesta boravka europ-
skih građana. Ove mjere nikako ne
ugrožavaju slobodu kretanja građana
EU-a kako je određeno ugovorima.
Sarkozy je 2010. godine planirao,
podsticao, naredio, počinio ili na
drugi način pomagao i podržavao da
njegova policija prekomjernom uporabom
sile, po betonu i prašini pariskog
predgrađa La Courneuve (regija
San-Deni na Seni) razvlači, vuče,
rasteže, gura i udara, između ostalih,
pretežno žene, među njima i neke sa
djecom u naručju, druge s potomstvom
u stomaku i nemoćne starce.
Zbog postojanja pravne osnove za
podizanje optužnice protiv Nicolasa
Sarkoziya, kao predsednik udruženja
građana „Novinsko-informativna
agencija Roma“, predlažem da se preispita
sva potrebna
arhivska dokumentacija
o
z l o č i n i m a
nad Romima
u Francuskoj
i inicira
pokretanje
pravnog postupka
protiv Nicolasa
Sarkozija pred
Međunarodnim krivičnim
sudom u Haagu. Za počinjene
zločine protiv čovječnosti ne
postoji nikakvo opravdanje.
Bajram HALITI,
diplomirani pravnik
ROMANO AIPE ROMSKA ISTINA ROMANO AIPE
ROMSKA ISTINA