I 1 - Å umarski list

— 153 —
On ih naziva »svedenicim a«, onoga šumskoga pojasa,
u kojem su sve drugo drvede nadvisili, te kao blagoslivljajudi
svoje silne ruke (grane) šire nad njim na sve četiri strane.
Dok im manjka obižna jednoličnost rasta drugih borova,
odlikuju se ti sladorovci sa velikom mnogoličnosdu u svojem
rastu, tako da površni motrioc nikakov jednoličan utisak od
jedno uz drugo rastučega stabla ne primjeti.
Gdje sladorcvac na sunčanim stranama raste, tu mu tlo
pod krošnjom u proljeću i ljetu okiduje najljepše cviede: bielo
i ružičasto, izmješano sa divljim ružicama i nebrojenim ljubicama.
Taj bor uspjeva medju 35. i 45. stupnjem sjeverne širine,
ali nigdje ne čini za sebe ovede savezne šume, ved je ovdje
ondje raštrkan.
Odlikuje se sa ogromnim 30—40 centimetara dugačkim
a 8 —12 centimetara debelim češerima, te sa jestivim sjemenom.
Preporučuje se za sadnju na pjeskovitom tlu i to u smjesi sa
arišem i smrekom.
Vjeran drug i pratioc toga gorostasa u gorju Sierra Nevadi
je ponajviše srebrenasto — bieli ili žutkasti
bor — Pinus argentea, koji naraste i preko 200
stopa visok.
U dolini Merced je Muir izmjerio jedan eksemplar, pa
ustanovio, da je deblo sa visinom od 220 stopa imalo na dnu
promjer od 8 stopa. — Sa pjesničkim zanosom uzvisiva on
veličajnu ljepotu toga srebrenastoga bora, osobito kada za duvanja
vjetra svoje srebrenaste iglice i grančice gore dolje njiše.
I Douglasijeva smreka — Pseudotšuga
Douglassii Carr, naraste do 200 stopa visoka, te do 15
stopa promjera na panju, a korom do 37 centimetra debelom,
činedi po Willkommu ogromne i guste šume po gorju
Sierra Nevada.
Ona odoljeva i najjačoj zimi i vjetrovima, a zadovoljna je
i sa slabijim tlom.
12