I 1 - Å umarski list

— 126 —
nima; a ono područje vapnenasto, u kom su škrape, vrtače,
slijt'pe doline i kraška polja,, oblici površine zemljišta i koje
je u dubini karakterisano padinama i podzemnim vodotocima,
zovemo oblašdu ili područjem krasa. Cjelokupan utisak, koji
oblast krasa čini jeste fi/ionomija krasa.
U geološkom pogledu nije kras vezan ni na jednu formaciju,
a u geografskom ni na jednu zonu. Kras je dakle u svim
formacijama od najstarije do najmladje i na svim krajevima
svijeta: od ekvatora do hladnog pojasa. Dakle ne mogu niti
starost kamenja niti sadašnje klimatske prilike uzrokovati kras.
Općenito o krasu u Hrvatskoj.
U krasko područje spada cijeli kraj, što leži zapadno od
crte, koja počinje kod Brežca te ide Savom do Samobora,
odavle prema Karlovcu te dalje u smjeru prema Vranograču
u Bosni. Po Hollu* iznosi ova površina oko 12.000 km'-* (nešto
manje od cijele Dalmacije), a od te površine spada u krašku
formaciju oko 10.200 km' (80'Vo cijele Hrvatske a 24''/o cijele
Hrvatske i Slavonije skupa).
Veći dio kraškog područja spada krednoj formaciji i to
kraj izmeđju Karlovca i Ogulina, zatim izmedju Male Kapele
i Velebita, te Plješivice na bos. niedji i skoro cijeli primorski
kras. Zatim dolazi triaska formacija: Velebit i Kapela. Jarskoj
formaciji spada uska pruga sjeverno od Bakra, te mala
površina južno od Karlovca i omanje površine na bosanskoj
medji. Konačno je kamenougljena formacija: izmedju Delnica
i Ravne gore, te izmedju Karlovca i bosanske medje kao i
izmedju Zirovea i Bos. Novog. Ostale formacije su neznatne.
Tako primjerice eruptivno kamenje (portir, melafir) izbija na
površinu u Senjskoj dragi nad Sv. Križem i kod Neteke.
Samo tri prve fosmacije pokazuju kraški karakter.
Konfiguracija terena je pretežno valovita. Valovi teku u
smjeru od jugoistoka prema sjeverozapadu, dakle paralelno
s Jadranskim morem. U tom smjeru obronci najlakše ogole,
jer je žega i suša najjača.
* »Die Karat AufForstung' von Dipl. for. prof. F. Holl, Sarajevo 1901.