Å UMARSKI LIST 9-10/1971

stavljen da klija pod totalnom zasjenom, temperatura bila svakako nešto veća,
to je ona vrlo vjerojatno stimulirala proces klijanja, što se uostalom vidi iz
dobivenih rezultata. Na temelju iznijetog može se zaključiti da na proces klijanja
polena jele najveći utjecaj ima temperatura. Utjecaj svjetlosti dolazi iza
nje, jer ona zavisi od doba dana, od toga dali je vrijeme oblačno ili vedro, itd.
Očuvanje vitalnosti polena jele. Provjeravanje klijavosti polena jele započeli
smo odmah poslije sakupljanja početkom mjeseca maja 1968. god., pa
smo probe vršili svakog mjeseca zaključno sa 9. aprilom 1970. godine.
Slika 4. — Odnos očuvanja vitalnosti polena jele i vremena pokusa
Iz slike 4 proizlazi da se klijavost može očuvati na vrlo jednostavan način
tijekom 24 mjeseca (oko 750 dana) tj. u toku dvije vegetacije. Ako se ima
u vidu da se hibridizacija jele u našim uvjetima obavlja tokom mjeseca aprila,
onda se iz spomenutog grafikona može zaključiti da polen ove vrste može vrlo
uspješno očuvati svoju vitalnost u toku dvije godine (prosječna klijavost u
1968. godini je bila 85°/o, u 1969. god. 48% i u 1970. godini do mjeseca aprila
34%). Na taj se način mogu izbjeći sve teškoće oko sinhronizacije vremena
sazrijevanja polena tj. otvaranja muških i oplođivanja ženskih cvatova. Potrebno
je da se polen iz prethodne rekolte uskladišti na slijedeći način: epruvete
s prosušenim polenom, zapečaćene sterilnom vatom, stavljaju se u eksikator
sa CaCk + H2S04 (2%) a eksikator čuva u običnom hladnjaku za domaćinstvo
na temperaturi od 2—4° C.
Promatrajući grafikon 2 uočljivo je da ritam klijanja varira. Tako je u
1968. godini najbolja klijavost utvrđena 9. maja. Kasnije je ona opadala i najniža
klijavost zabilježena je u junu i julu. Počev od augusta ona je naglo porasla.
Nešto niže vrijednosti zapažaju se u mjesecu decembru. U 1969. godini
postotak proklijalih polenovih zrnaca je uglavnom ravnomjeran bez osobitih
301