Informatika za medicinu i zdravstvo Istra?ivanje: telekom ... - Infotrend

ICT U MEDICINI I
ZDRAVSTVU
ilustrativno, bez pretenzija na potpunost:
SPP (vlastiti razvoj OB Sv. Duh u Zagrebu)
BIS (vlastiti razvoj OB Zadar, implementirao
i u SB za dječje bolesti Srebrnjak u
Zagrebu)
IBIS (Fokus-Infoprojekt Sisak), 7 referenci
mySAP healthcare (b4b d.o.o.) kao pilot u
OB Sv. Duh, sveobuhvatni sustav
lokaliziran za RH
Ostali (pod)sustavi:
Uz središnje module BIS-a (prijem/
otpust/transfer pacijenata, naručivanje,
medicinska dokumentacija i slično),
imamo cijeli niz podsustava koji su, prije
svega zbog intenzivne komunikacije
s dijagnostičkom opremom ali i zbog
povijesnih razloga, razvijani i nastavili
postojati odvojeno. Oni se povezuju
vlastitim ili standardnim sučeljima (npr.
HL7, DICOM, XML) s BIS-om. Hrvatske
su tvrtke prepoznale svoju priliku u tim
„nišama”, a ovdje ćemo navesti samo neke.
PACS/RIS: to je niša s najjačim razvojem
u nas, s predstavnicima rješenja tvrtki.
VAMSTEC i Infomedica, ali i spomenuti
dobavljači BIS-a, kao i svi glavni strani
dobavljači.
LIS: Bionet (Labnet d.o.o. iz Osijeka), ZEUS
(MAMM d.o.o. iz Zagreba), LABnet (Medico-
Ing d.o.o., Zagreb) itd.
Osim navedenih, postoji još cijeli niz
rješenja (npr. za administraciju i obračun
specifičnih za zdravstvo, telemedicinu,
naručivanje putem Interneta, nuspojave
lijekova itd.), za što bi potpuni popis
trebala sačiniti organizacija koja bi preuzela
središnju brigu o zdravstvenoj informatici
u Hrvatskoj.
InfoTrend: Kod određivanja naslova intervjua
izbjegli ste varijantu „ICT u medicini i zdravstvu”.
Je li taj izbor motiviran stilom ili i sadržajem?
Brza, privremena rješenja,
primjenjiva lokalno, mogu
uistinu kvalitetno načiniti
pojedinci ili manje tvrtke. Ako
želimo integrirano rješenje
za velike bolnice, ili za cijeli
zdravstveni sustav, treba
snage ujediniti na državnoj
a rješenje naći na globalnoj
razini.
Miroslav Mađarić: Mi informatičari moramo
se naučiti da manje govorimo o tehnologiji,
a više o businessu koji podržavamo. Kada vas
netko pita „Koliko je sati?”, nemojte mu objašnjavati
kako radi sat!
InfoTrend: No, ne počiva li (i danas) informatika
kao struka na tehnologiji? Ako stane poslužitelj
ili se prekine komunikacijski kabel ili postoji
veća greška u programskom sustavu, informatika
ne može dati uslugu korisnicima.
Mađarić: Dakako da informatika počiva na
tehnologiji, no povećanjem „zrelosti” problemi
se sele iz područja pouzdanosti i učinkovitosti
tehnologije u područje upravljanja i optimiranja
sustava. Može se povući dobra usporedba
s nekom zrelijom industrijom, npr.
automobilskom: živo se sjećam kako je glavno
pitanje u vožnji od Zagreba do Rijeke bilo
mogući kvar motora ili puknuta guma. Kako
je danas velika rijetkost vidjeti auto u kvaru,
isto vrijedi i za pokvareni poslužitelj, a prekinuti
komunikacijski kabel najčešće ima rezervu
po drugoj trasi. Najveći potencijal poboljšanja
još uvijek postoji u programskoj potpori.
No, dok je izrada hardvera čisto inženjer-
ski posao, koji je globalno u velikoj mjeri konsolidiran,
softver se zbog svoje prirode može
razvijati u nekontroliranim uvjetima. Zato se
možemo zbilja pouzdati samo u softver iz provjerenog
izvora. To je naročito važno u medicinskom
području, gdje je primjerice FDA
(Food and Drug Administration, SAD) sav softver
koji se bavi pacijentima proglasila „medical
deviceom” (medicinskim uređajem). To
znači da su takvi sustavi podvrgnuti strogom
postupku prijave i otklanjanja kvarova. Zato
u softverskom smislu tu nema mjesta improvizacijama,
a hardver je ionako u visokoj mjeri
standardiziran.
InfoTrend: Da li to znači da informatika postaje
„roba široke potrošnje”?
Mađarić: Ako pogledate na Internet pretraživačima,
vidjet ćete da je u modi izraz „commoditization”.
Dio klasične informatičke potpore
– periferija, mreže i telekomunikacije, računalni
centri – svakako postaju komunalije,
poput vode i struje. U svijetu je takav razvoj
prisutan već godinama, a kod nas to tek treba
postati trend. Kao primjer možemo uzeti
vlastite računalne centre: osim najvećih kompanija,
svi ostali korisnici ih jednostavno ne
mogu koristiti ekonomično.
Industrija će se naravno truditi biti prisutna
u svakom segmentu i tome prilagoditi svoju
ponudu, a naročito marketinške poruke. No
praksa govori da su vlastiti poslužitelji vršno
opterećeni često ispod 25%, a ponekad i ispod
5%. Upravljanje nadogradnjom ili virtualizacija
profesionalno su zahtjevni poslovi. Ne vjerujem
da u Hrvatskoj ima više od nekoliko desetaka
tvrtki koje si mogu/žele priuštiti stručnjaka
u punom radnom vremenu koji bi se o
tome brinuo.
InfoTrend: Jesu li ove općenite postavke primjenjive
i na zdravstvene ustanove? Općenito, kakve
su razlike u pristupu informatizaciji u Austriji,
u Ini i sada na KBC-u u kojima ste radili na
sličnim poslovima?
Mađarić: Prema mojem iskustvu, osnovne
su postavke informatike – i na Zapadu i kod
nas te u različitim industrijama – vrlo slične.
Najbitnija razlika se očituje u veličini tvrtke
te u važnosti koju ondje imaju informatički
servisi. U konačnici se to svodi na budžet koji
informatika ima na raspolaganju. Nažalost,
zbog općenite situacije u zdravstvu u nas, ne
možemo očekivati da se zdravstvene ustanove
ravnaju prema „mjerilima” (benchmark)...
Po Gartneru, koji je vjerodostojan izvor za uspoređivanje
po mjerilima, u zdravstvenim ustanovama
se u 2008-oj planira utrošiti 3,9% ukupnog
budžeta na informatiku. Tu su uključena i
ulaganja i operativni troškovi (CAPEX, OPEX).
Ukupni budžet za zdravstvo u RH, s povećanjem
u nedavnom rebalansu, iznosi nekih 19
mlrd. kn. Po tome bi ispalo da bi se za infor-
40 163/07/2008