prednost sastoji se u tome što prekid komunikacije između bilo kog uređaja i centralnogračunara ne utiče na rad ostatka mreže. Kvar centralnog računara, međutim dovodi do otka<strong>za</strong>cele mreže.Prsten - svi uređaji su ve<strong>za</strong>ni u jedanprsten. Poruke se prenose kružnim tokom odračunara do računara. Kada jedan čvor želi dapošalje poruku on je prenese na prsten.Poruka dolazi do sledećeg čvora, koji ispitujeda li je poruka njemu upućena. Ako ustanovida nije, on je jednostavno šalje dalje kasledećem čvoru u nizu. Prednost ove veze jeu tome što poruka putuje uvek u istompravcu, pa tako ne može doći do kolizije.Nedostatak je naravno prekid na vezi kojinastaje čim neki uređaj otkaže.Magistrala (bus) - svi uređaji supove<strong>za</strong>ni na <strong>za</strong>jednički kabl – magistralu.Svaki čvor ima svoju adresu i svaki uređajmože komunicirati sa bilo kojim uređajem na magistrali. Mreža je bidirekcionog tipa, njen rad jene<strong>za</strong>visan od otka<strong>za</strong> pojedinih uređaja, ali cela prestaje sa radom u slučaju otka<strong>za</strong> magistrale.Tehnike upravljanja radom mreže i metode pristupa mrežiKada se računari povežu u mrežu onda se, ne<strong>za</strong>visno od topologije, postavlja pitanje kakose <strong>za</strong>počinje komunikacija i na koji način, računar koji želi da pošalje neku poruku dobija pristupna mreži.U pogledu <strong>za</strong>počinjanja komunikacije potrebno je <strong>za</strong>paziti da svi uređaji koji se nalaze umreži ne moraju da imaju iste funkcije. Naime, neki od njih mogu imati <strong>za</strong>datak da nadziru nekeuređaje ili da im izdaju komande, dok drugi jednostavno izvršavaju dobijene naloge. U tomsmislu postoje dva osnovna tipa uspostavljanja komunikacije.• Master/slave mreža je mreža u kojoj jedan čvor igra ulogu naredbodavca (master -gospodar).On jedini može otpočeti komunikaciju i i to tako što "proziva" ostale čvorove i šalje imporuku ili od njih <strong>za</strong>hteva da on pošalje neke podatke. To znači da ostali čvorovi u mreži,nemaju nikakvu inicijativu, već samo prate naloge koje dobiju (slave – rob)• Peer-to-Peer – označava mrežu uređaja koji su potpuno ravnopravni u smislu komunikacija ikoji koriste isti mrežni protokol <strong>za</strong> razmenu podataka. Pri tome svaki od uređaja može<strong>za</strong>početi komunikaciju. (peer – drug, ravnopravni partenr)Kombinacijom ova dva vida upravljanja može se formirati mreža u kojoj jedan brojčvorova ima ulogu naredbodavca i ravnopravno međusobno komunicira, dok ostali čvorovi samoizvršavaju naloge koje dobiju i ne mogu <strong>za</strong>početi komunikaciju.48
Sledeće pitanje na koje treba da se odgovori ve<strong>za</strong>no je <strong>za</strong> upravljanjem samomkomunikacijom u slučajevima kada su čvorovi u mreži ravnopravni. Naime, budući da se nemože unapred znati kada će neki od čvorova imati potrebu da pošalje neku poruku, neophodno jeda se uspostavi neki mehani<strong>za</strong>m po kome oni dobijaju pravo da komuniciraju.Da bi se objasnio način na koji je rešeno upravljanje komunkacijom poslužićemo sejednim primerom. Zamislimo jednu mračnu prostoriju punu ljudi koji s vremena na vreme želenešto da saopšte. Sasvim je jasno da će, ako se među njima ne uspostave neka pravila ponašanja,u prostoriji vladati neopisiva galama i da niko neće ništa razumeti. U suštini ova situacija semože prevazići na dva osnovna načina.Prvi način sastojao bi se u tome što bi se oni dogovorili da svako ima pravo da govoriodređeno vreme i da se to pravo daje svima ravnopravno. Sada još jedino ostaje da se dogovorena koji način će svako od njih dobijati reč. Budući da je prostorija mračna, izvesno je da di<strong>za</strong>njeruke ili neki druga vizuelna manifestacija nije moguća. Moguće rešenje je da oni uzmu nekipredmet, recimo "maramicu" koja će ići iz ruke u ruku. Dakle, jedan od prisutnih uzmemaramicu i počne da govori. On pri tome može da uputi više poruka raznim ljudima u prostoriji.Kada on <strong>za</strong>vrši, ili kada istekne vreme koje mu je dodeljeno, on maramicu doda prvoj osobipored sebe. Time ona dobija pravo da uzme reč i tako redom. Ovaj princip komuniikacije koristise u jednom broju računarskih mreža koje rade na takozvanom principu rotirajućeg žetona("passing token"). To <strong>za</strong>pravo znači da kroz mrežu putuje "žeton" od čvora do čvora. Čvor kojiprimi žeton, <strong>za</strong>počinje komunikaciju i šalje jednu ili više poruka. Teorijski svi čvorovi u mrežiprimaju tu poruku, no pošto ona sadrži i adresu primaoca, samo onaj kome je upućena će je<strong>za</strong>držati, raspakovati, pročitati i uraditi ono što se porukom od njega <strong>za</strong>hteva.Osnovna odlika ovog tipa mreža sastoji se u tome što se sa velikom preciznošću možeodrediti u kojim vremenskim trenutcima će koji čvor imati pravo komunikacije. Iz tog razlogaovaj tip mreža se naziva mrežama sa determinističkim pristupom.Druga način da naša grupa ljudi reši problem komunikacije sastojao bi se u tome dasvako od njih kada ima potrebu da progovori kaže jednu reč i osluškuje da li se u tom trenutku usobi čuje samo to što je on rekao ili se čuje još neki drugi glas. Ukoliko je on jedini koji je počeoda govori, on dobija pravo na komunikaciju i niko ga ne može prekinuti dok ne <strong>za</strong>vrši (svi ostalimoraju da ćute). Kad on <strong>za</strong>vrši, bilo ko drugi može da pokuša da <strong>za</strong>počne komunikaciju. Ukolikose, međutim, kad je on izgovorio reč, čuje i neki drugi glas, tada svi prisutni ućute, sačekaju nekiperiod vremena i ponovo pokušavaju da progovore. Ovaj princip komunikacije se koristi umrežama sa višestrukim emitovanjem ("multi cast" ili "multi drop"). To <strong>za</strong>pravo znači da u ovimmrežama nema žetona koji bi bilo kom čvoru garantovao pravo na slanje poruka. Svaki čvorkada treba da pošalje poruku pušta je u mrežu i <strong>za</strong>tim osluškuje da li će se kao eho vratiti istaporuka. Ako se to dogodi, to znači da je on u tom trenutku jedini emitor na mreži i on dobijapravo da <strong>za</strong>vrši <strong>za</strong>početu komunikaciju (ostali čvorovi čekaju dok on ne <strong>za</strong>vrši). Ukoliko se,međutim, kao eho poslate poruke javi izmenjena poruka, to znači da se ona sudarila sa porukomnekog <strong>drugo</strong>g čvora. U tom slučaju, oba čvora prekidaju emitovanje, čekaju neko vreme (svakičvor čeka neki drugi interval vremena) i onda pokušavaju ponovo da <strong>za</strong>počnu meisiju.Očigledno je da se u ovoj tehnici pristupa mreži nijednom čvoru ne može garantovati daće u nekom određenom vremenskom intervalu dobiti pravo na slanje poruka. Otuda se ove vrstemreža označavaju kao mreže sa slučajnim (stohastičkim) pristupom.2. Tip i vrsta komunikacija u procesu proizvodnjeMože se slobodno reći da je programabilni kontroler, ili bilo koji drugi mikroračunarskisistem, doveo do svojevrsne revolucije u proizvodnji. Zahvaljujući njemu automati<strong>za</strong>cijaproizvodnje je postala fleksibilna i ekonomski izuzetno povoljna. PLC-ovi preuzimajuupravljanje svim segmentima proizvodnje u fabričkoj hali. Pored neposredne pomoći uproizvodnjin nekog proizvoda, PLC-ovi proizvode i podatke. I koliko god se čini da je to ipaksamo usputni dodatak, pokazuje se da podaci, ako se pravilno iskoriste, mogu biti profitabilnijiod samog proizvoda. Suština ove tvrdnje leži u činjenici da su proizvodni procesi, po pravilu,49