o umirovljenju profesora temat: criticize this! - Zarez

DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA ZBIVANJAZagreb, 10. svibnja 2012., godište xiv, broj 334T. MATASOVIĆ: NACIONAL-SOCIJALDEMOKRACIJAO. ČALDAROVIĆ: O UMIROVLJENJU PROFESORATEMAT: CRITICIZE THIS!12 kn (HR), 2,5 km (BIH), €1,6 (SLO)

SADRŽAJODJAVE Boris Postnikov zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 2OdjaveBoris Postnikov 2DruštvoNeoliberalna socijaldemokracija?Trpimir Matasović 3Protiv umirovljenja profesoraOgnjen Čaldarović 4Debakl lijevih liberaraVuk Bačanović 5Supermarket Ivan Kozarac?Davor Ivankovac 6Vagon četvrte klaseMarko Pogačar 7StripKrleža i ekipaBora Ćosić, Igor Hofbauer 8Socijalnai kulturnaantropologijaSvjetovi Kolarove Brezei guculjskoga folkloraPetra Golubić 10-11FilmU nadmetanju za Zlatnog tulipanaTonči Valentić 13Vizualna kulturaRazgovor s Kornelom ŠeperomSuzana Marjanić 14-15Ekspresivna diverzija tradicionalnogcrteža Bojan Krištofić 16-17Predgovor kao dokument vremenaPetra Bertek 18TEMA BROJA:Criticize this!Priredili Saša Ćirići Boris PostnikovIdentitetske zaobilazniceLamija Neimarlija 19-22Od anđela kuće do ljubavniceneprijatelja Leda Sutlović 23-24U potrazi za identitetomIvan Telebar 25-27Prema novom srodstvuNikola Đoković 28-30GlazbaIzmišljeni film-noirKarlo Rafaneli 31Ravnatelj ih nije volioTrpimir Matasović 33KazališteŠto žude ropska tijela?Nataša Govedić 34-35Novi krug Matulina proučavanjavelelagarija Suzana Marjanić 36Razgovor s Damirom StojnićemSuzana Marjanić 37-38KnjigeKratka izvješća iz paklaDario Grgić 39Dirljivi dokumentarizamLovro Škopljanac 40Poetska meditacija između erotikei smrti Bojan Krištofić 41ProzaRaspadanja Daša Drndić 42-43Tko si ti dok te ne gledamLjiljana Filipović 44KolumnaNikomahova izvrsnostNeven Jovanović 45NatječajSend me an angel Joško Alebić 46Vrlo ste ponosniLuka Mataković 46O radnicima inavodnicimaVečernji list prenosi izjavuBrune Orešara: “Iz Jadrankamenasam ‘izvukao’ samo 300tisuća maraka”. Jedan je odbrojnih problema ove tvrdnje,čini se, u navodnim znacima:kao da bi ih trebalo pomaknutiza jednu riječ udesno. Ali TeniskomPartneru to vjerojatno nebi djelovalo ispravnim: iz njegovebi se perspektive sintaktokapitalističkepjesničke slobodesramotna zbivanja na Braču unoći s 2. na 3. svibnja vjerojatnomogla o(t)pisati tvrdnjom kakoje na otok stiglo samo 200 specijalacae da bi iz kuća ‘izvukli’sindikalne čelnike tvrtke kojuje upropastio. Degutantni prizoroklopljenih policajaca kojizavode red među radnicima istanovnicima Pučišća samo dvadana nakon prvomajskoga treniranjademagogije državne vlasti,kako bi omogućili stečajnomupravitelju da preuzme tvornicu,pretvorio se u neočekivano egzaktandokaz u prilog tezi dasu ključna pitanja ovoga društvaipak postavljena u klasnojperspektivi. Ako je taj dokaznekome promaknuo, potrudili suse potcrtati ga Zoran Milanovići Radimir Čačić legitimiravši akcijupozivom na zakonski okviri usput se obrecnuvši na sindikate,a ministar policije RankoOstojić ovoga se puta odlučio naprotošovinističko ruganje privedenomsindikalnom čelnikuTončiju Drpiću preko svoga Facebookprofila, što je svakakoinovativan način razumijevanjavlastite političke odgovornosti.Epilog: radnici i dalje inzistirajuda im dozvoli daljnja proizvodnjabez prethodnog stečaja jervjeruju – s opravdanim razlozima– da mogu raditi dobro,kvalitetno i profitabilno, političariiznova demonstriraju potpuninedostatak socijalne svijestia, što se uglednoga sportašas početka priče tiče, on će tekmorati dokazati je li ‘izvukao’samo 300 tisuća njemačkih marakaili ipak samo 24,2 milijunakuna, za što ga se sumnjiči.Izbori uGrčkoj...Rezultati parlamentarnih izborau Grčkoj zbunjuju analitičarei kompliciraju kombinatorikunove vlasti: niti jedna strankane može samostalno oformitiVladu, pobjednička Nova demokracijaodustala je od pokušajasastavljanja koalicije samo dannakon izbora i nitko – barem dokovaj tekst nastaje – nije siguranhoće li premijersku dužnost preuzetivođa drugoplasirane ljevičarskefronte Siriza Alexis Tsipras(na slici) ili će naposljetkubiti inaugurirana Vlada nacionalnogjedinstva. Propadnu lisve opcije, grčke državljan(k)eočekuju skori novi izvanredniizbori. U zemlji u kojoj je priješest mjeseci demokracija privremenosuspendirana postavljanjemoktroirane “tehnokratske”vlasti zadužene za daljnjuprovedbu rigoroznih mjera štednje,izvjesno je jedino da su seglasači(ce) velikom većinomizjasnili upravo protiv takvihmjera. Odatle neuobičajeno nizakpostotak glasova nominalnihpobjednika (oko 19 posto, uodnosu na 33,5 posto s prošlihizbora), odatle tek treće mjestosamozvanih socijalista iz PA-SOK-a koji su, inače, redovitodijelili jedno od prva dva s Novomdemokracijom: izmučeninotornim “bolnim rezovima”,ruiniranjem socijalne države izastrašujućom stopom nezaposlenostiod 20 posto, birači su seokrenuli programima koji beskompromisnoodbacuju nasilnoguranje Grčke niz dužničku spiralunavodnom europskom pomoćiu financiranju dosadašnjihzaduženja. Stoga je, osim Sirize(skoro 17 posto glasova), profitiralai desničarska Nezavisnastranka (preko 10 posto), komunističkaKKE (preko 8 posto),ali i neonacistička Zlatna zora,koja po prvi put ulazi u parlament.Za kraj, ipak dobra vijest:svjetske su burze prokomentiralerezultate izbora padom indeksa.Ako ti rezultati ne odgovarajukrupnom kapitalu, ondastvari, naposljetku, ne mogu bitisasvim loše...... Francuskoj...Europsko je skretanje ulijevopotvrdila i pobjeda FrançoisaHollandea u drugom krugupredsjedničkih izbora u Francuskoj.Prestigavši NicolasaSarkozyja za skromna tri postotkaglasova, već je u pobjedničkomgovoru najavio kako“strogost i mjere štednje nisu neminovne”.Na što je neminovnomorala reagirati njemačka kancelarkaAngela Merkel, upozoravajućida fiskalni pakt EU-aneće biti temom novih pregovora.Slijedi, po svemu sudeći,taktička borba čelnice i čelnikadvije najmoćnije države centraUnije. Nije da spram Hollandeapritom ne treba biti skeptičan:koliko god entuzijastičniji promatračislavili povratak socijalistana vlast nakon sedamnaestgodina, činjenica je da njegovprogram žrtvuje brojne komponentelijeve politike – poputpovećanja iznosa minimalneplaće ili broja javnih službenika– onome što naš ljevičarskipredsjednik voli zvati “zakonimatržišta i ekonomije” koji“nažalost često ne idu u priloggrađanima”. Pa ipak, uzmu li seu obzir sve žešće kritike uglednihsvjetskih ekonomskih stručnjaka,poslovnjaka, pa čak i samogMMF-a, usmjerene premaaktualnoj europskoj fiskalnojpolitici, pridoda li im se rastućenezadovoljstvo građanki i građanazemalja EU te, konačno,njihova evidentna kontraproduktivnost,Hollandeov bi izbormogao označiti početak traženjakakve-takve alternative sistemukoji – skandiralo se donedavno– alternativu nema.... i SrbijiU Grčkoj parlamentarni izbori,u francuskoj predsjednički, uSrbiji i jedni i drugi. Koalicijaokupljena oko reformiranih radikala,Srpske narodne strankeTomislava Nikolića, relativnaje pobjednica: osvojila je petmandata više od Demokratskestranke Borisa Tadića, koja je navlasti još od rušenja Miloševića.A tamo će, čini se, i ostati: pretpostavkada će se trećeplasiranaSocijalistička partija Srbije priklonitiupravo njoj i omogućitijoj formiranje nove Vlade djelujevrlo uvjerljivo. Predsjedniksocijalista, nekadašnji Miloševićevministar unutarnjih poslovaIvica Dačić svoj bi uspjeh,sugerira većina komentator(ic)a, mogao naplatiti premijerskomfunkcijom. Znatno manjibroj mandata osvojile suDemokratska stranka SrbijeVojislava Koštunice i koalicijaPreokret okupljena oko Liberalno-demokratskepartije ČedeJovanovića, a izbori su konačnouklonili sa scene relevantnih političkihaktera Srpsku radikalnustranku Vojislava Šešelja.Sličan, skoro pa izjednačen rezultatglavnih favorita i na predsjedničkimizborima: Tadić iNikolić dobili su po četvrtinuglasova, pa građanke i građaniSrbije ponovno biraju u nedjelju,20. svibnja.

Društvozarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 3Neoliberalnasocijaldemokracija?Splitski “incident” pokazatelj je bolne istine: “socijaldemokratska” Hrvatska danas je zemljaočajnih, siromašnih i gladnih ljudi, koji ne prezaju ni od fizičke sile da bi se domogli makar iskromne porcije besplatne hraneTrpimir MatasovićTeorija voli klasifikacije, pomoćukojih se i najraznorodnije pojavepokušava utrpati u neke unaprijedodređene ladice. Politička bi teorija takomogla ovlaš ustvrditi da je hrvatska vlast“socijaldemokratska”, jer se taj pojam, etonalazi i u nazivu najveće stranke vladajućekoalicije, pa to onda, valjda i jest tako. Temeljitijipromatrač primijetit će, međutim, data vlast, zapravo, djeluje u okvirima “neoliberalnog”svjetskog poretka, pa bismo takoonda mogli govoriti o “neoliberalnoj socijaldemokraciji”.Taj rogobatni teorijski konstruktjest, doduše, contradictio in adjecto,premda ova naša mala “postjugoslavenska”,“posttranzicijska” i “predeuropskounijska”državica nije ni prva (a, nažalost, vjerojatnoni posljednjednja) na koju je taj konstruktprimjenjiv.Majice, kape i karanfili No,teorija je jedno, a praksa drugo. A nekolikodogađaja koji su obilježili prve dane ovogasvibnja teorijske konstrukte stavlja na ozbiljnukušnje provjere u krutoj realnosti.Krenimo od početka – prvoga svibnja/maja,tog par excellence simbola “lijevih”, pa takoi “socijaldemokratskih” poredaka. Naizgled,čitav je ritual bio navlaš istovjetan onomekoji se odigravao i u vrijeme kad nam jevlast bila “desnom” – neradni dan, narodnaokupljanja na trgovima i u parkovima, redsindikalne, red političke frazeologije, svezačinjeno neizostavnim karanfilima i još neizostavnijimgrahom za široke narodne mase.Ponešto, je, međutim, ipak bilo drukčije.“Socijaldemokratski” premijer u prigodnomse slovu obratio ponajprije – nezaposlenima.To jest začudno, ali je znakovito, i, na nekihperverzan način, posve smisleno u zemlji ukojoj je svakog sljedećeg Praznika rada svemanje onih koji na taj dan imaju što slaviti.Naguravanja oko prigodnih majica, kapa ikaranfila također nisu ništa novo, ali tučnjavakoja se dogodila za vrijeme podjelebesplatnoga graha (u Splitu, ali mogla je ibilo gdje drugdje) zaista je presedanom –nažalost, još znakovitijim od premijerovauobičajeno sterilnoga i hinjeno “socijalnoosvještenoga” govora. Splitski “incident”(koji to nije, jer bi vrlo brzo mogao postatipravilom, a ne iznimkom) pokazatelj je, naime,bolne istine: “socijaldemokratska” Hrvatskadanas je zemlja očajnih, siromašnih igladnih ljudi, koji ne prezaju ni od fizičke sileda bi se domogli makar i skromne porcijebesplatne hrane.Desant za obranu kapitalaA što za to vrijeme radi animalnim glasom“buđenja” samoprozvana vladajućakoalicija? Dok premijer drži “socijalnoosvještene”govorancije, njegov “prvi potpredsjednik”(znate li uopće tko je drugi?)natječe se sa sindikatima u tome tko jeokupio više očajnika oko više procija besplatnogagraha. No, to je ionako karakterističnoza njegov populistički nastup,jedino što ima kakve-takve veze s imenomnjegove stranke, koja je “narodna” jošmanje nego što je njen koalicijski partner“socijaldemokratski”.“Narodni” (da ne kažemo “narodnjački”– moglo bi se pogrešno shvatiti)“prvi potpredsjednik” već se prvih svibanjskihradnih dana ponovno bacio u zaštituonoga što, zapravo, zastupa – a to nije ni“narod”, pa ni “socijala”, a pogotovo ne“demokracija”, nego kapital. Premda to nijeizravno u njegovom resoru (ali kao da mu jeto ikakav faktor), spremno je, među ostalim,podržao policijski desant na Pučišća.Pritom je posve nevažno je li se u bračkomjestašce iskrcalo pedeset ili dvjesto policajaca– važno je da je represivni aparatposlan “zaštiti” jednu tvrtku u stečaju – a“zaštititi” ju je trebao, ni manje ni više,od njenih radnika općenito, a posebno odnjenog sindikalnog povjerenika.Nacional-socijaldemokracijaTa hrvatska perverzija “socijaldemokracije”(pa makar i “neoliberalne”)još se grozomornije očitovala, nekakoistovremeno, u Škabrnji. U nečemu što binajbolje bilo definirati kao “nacionalsocijaldemokraciju”cijelo se jedno “malo,ali ponosno ravnokotarsko mjesto” (citats www.skabrnja.com), predvođeno svojimnačelnikom, pobunilo protiv jedne novodoseljeneobitelji, čijim je članovima jedini (aliŠkabrnjanima sasvim dovoljan) “krimen”što nisu iste nacionalne pripadnosti kao iostali “ponosni” mještani. Interveniralaje, i opet, policija – ali ne kako bi zaštitilaromsku obitelj na njenom legalno kupljenomzemljištu, nego samo kako bi je prepratilapri definitivnom odlasku iz “malog, aliponosnog mjesta”. Načelnik općine izrazioje zadovoljstvo time što je “sve riješenomirno” i što je obitelj Đanija “shvatila daje ovo najbolje rješenje”. Post festum je policija,doduše, privela i tog istog načelnika,ali samo zbog “remećenja javnog reda imira” – formalno sankcioniranje govoraPost festum jepolicija, doduše,privela načelnikaŠkabrnje, ali samozbog “remećenjajavnog reda imira” – formalnosankcioniranje govoramržnje još je jednomostalo tek mrtvimslovom na zakonskompapirumržnje (nazovimo stvari njihovim pravimimenom) još je jednom ostalo tek mrtvimslovom na zakonskom papiru.Prosvjed vs. domjenak Nekakou isto vrijeme dok se u Pučišćimadogađala policija, a u Škabrnji “narod”,u Zagrebu se gotovo i nije dogodio Danslobode medija. Da, održao se nekakavprosvjed na kojem su združene snage Hrvatskognovinarskog društva i Sindikata novinarapred Novinarskim domom okupilemanje ljudi nego što ih se samo sat vremenakasnije našlo unutar iste zgrade na dodjeliHND-ovih godišnjih nagrada. Prosvjed,naime, za razliku od dodjele nagrada, nijeuključivao prigodni domjenak – srećom,ovdje se barem nitko nije potukao oko besplatnogobroka.Uostalom, o kakvoj slobodi medija možemogovoriti u zemlji u kojoj je veći diomedija u vlasništvu krupnoga kapitala, ajavni su mediji ili pred stečajem, pa i ukidanjem(Vjesnik), ili je barem u njima slobodaizražavanja jednako nedopustiva kaoi u korporativnim medijima. Kako, naime,drukčije, nego zatiranjem slobode medija,nazvati uzastopne opomene pred otkaz nekolicininajboljih novinarki Hrvatske radiotelevizije,među kojima je i predsjednicaOgranka Hrvatskog novinarskog društvana HTV-u? (Postupak protiv nje pokrenutje – o ironije – i zbog izjave dane upravou povodu Dana slobode medija!) Strukase, doduše, pobunila i zavapila prema politici– koja je, međutim, u najmanju rukuinertna. A i ne treba imati iluzija da ćeneki “lijevi” potencijalni podobni kadroviprisavskom kućom upravljati išta(“socijal”?)”demokratskije” od “desnih”.No, te iluzije očito i dalje postoje: bacili suse neki novinari na Dan slobode medijai u Predsjednikovo krilo – jedino je IlkoĆimić, novinar portala Index.hr, koji jeHND-ovu nagradu Marija Jurić Zagorkaza istraživačko novinarstvo posvetio radnicamaKamenskog, odbio pokloniti se nanajglasnijem zagovaratelju “nove pravednosti”,s pravom smatrajući “da bi bilo neprimjerenoda je otišao na Pantovčak dase rukuje s njim i sluša njegova predavanjao medijskim slobodama u Hrvatskoj.” Jer,ako su neki zaboravili, Ivo Josipović svojeje pravo lice glede slobode medija pokazao,među ostalim, i svojim reakcijama na tekstovekoji su ukazivalu na njegovu ulogu uaferi “Zamporion”.A na kraju ove balade o tužnom hrvatskomneradnom i medijski neslobodnomsvibnju, možemo samo konstatirati da teorijskikonstrukt o “neoliberalnoj socijaldemokraciji”jednostavno ne drži vodu –Hrvatska danas nije ni demokratska, nisocijalna, ni liberlna država. I u tome, nažalost,nema ničeg novog.

Društvozarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 4Protiv umirovljenja profesoraKritika prijedloga novog Zakona o visokom obrazovanju, znanosti i sveučilištu u šesnaesttočakaOgnjen ČaldarovićMinistarstvo znanosti, obrazovanjai sporta je 12. travnja s rokomtrajanja rasprave od samo14 dana (!) poslalo prijedlog novog Zakonao visokom obrazovanju, znanosti i sveučilištuna “javnu raspravu“. U TV prilogu DnevnikuHRT 29.04.2012 saznali smo da se zapravoradi o 426 nastavnika u Hrvatskoj koje bitrebalo jednim potezom umiroviti. Iz priloganije bilo jasno da li u jednog godini, “odmah”ili rastegnuto kroz par godina...Na TV ekranima su se posljednjih danapojavljivali dužnosnici Ministarstva znanosti,obrazovanja i sporta, pokazujući i neke tablicei pokazatelje koji su trebali dokumentiratiobjektivnost potrebe o umirovljenju sveučilišnihnastavnika i znanstvenika s napunjenih65 g. i više, posebno “s obzirom na smanjenuproduktivnost u odnosu na mlađe nastavnike”,a u dnevnom tisku smo višekratno moglipročitati šture izjave postojećeg ministraznanosti da “svi profesori na fakultetima starijiod 65 godina moraju ići u mirovinu”, jer“će se time napraviti mjesta za znanstvenenovake” itsl. Stvarno, neobičan, promišljeni dugoročno pametan napor hrvatske vlade,posebno navedenog ministarstva! Možemo sestvarno zapitati je li rješenje “krize u sveučilišnomobrazovanju” u umirovljenju 426 znanstvenika,redovitih profesora u trajnom zvanjui/ili znanstvenih savjetnika koji upravo zbogprovedenih tridesetak i više godina na sveučilištukao i zbog činjenice da su prošli najmanje5 “provjera” – reizbora i unapređenja,zapravo znanstvenih “provjera” (od asistentaka docentu, od docenta k izvanrednom profesoru,od izvanrednog profesora do redovitogprofesora, pa onda još jednom – od redovitogprofesora do redovitog profesora u trajnomzvanju ...) predstavlja jedan kvalitetan koraku “racionaliziranju” visokoškolskog sustavau Hrvatskoj? Na navedeni abruptni prijedlog,koliko je to nama poznato, regirao je udnevnom tisku prof. dr. sc. Branko Smerdel sPravnog fakulteta u Zagrebu, kolegica dr. sc.Ksenija Turković sa Zagrebačkog sveučilištai prof. dr. sc. Inoslav Bešker, poznati novinari profesor na italijanskim sveučilištima –svivrlo kritički, argumentirano i s negodovanjem.U nastavku ćemo naznačiti koji su ključniproblemi i posljedice koje će – ukoliko se nanesreću usvoji! – ova nepromišljena odlukaizazvati.Na prvom mjestu treba istaknuti da bise primjenom ovakve odluke u potpunostianulirala uobičajena procedura koja je utemeljenana postojećim kriterijima i pravilnicimai zakonima koji vrijede na sveučilištima uHrvatskoj predviđenim za razmatranje mogućnostiproduženja radnog odnosa do 70.godine nastavnicima na sveučilištu i znanstveniminstitutima.Doći će do ukidanja ili pak jakog nagrizanjaautonomije sveučilišta kao mjesta iprostora donošenja odluka o znanstvenim,predavačkim i pedagoškim kriterijima i postupcima.Zaista, gdje su naša sveučilišta uodnosu na Ministarstvo znanosti, obrazovanjai sporta? O čemu ona zapravo odlučuju? Štoo navedenim prijedlozima misli Sveučilišteu Zagrebu, primjerice? Što ostala hrvatskasveučilišta?Postoji visoka vjerojatnost da bi takavpotez o “kolektivnom umirovljenju” 426 profesorai znanstvenika mogao biti protumačenu krugovima EU kao – da se blago izrazimo– necivilizacijski potez kojim se, zapravo, žele“rješavati” neki drugi, za sada nedokučivisegmenti tranzicijskog hrvatskog društva...Da ne spominjemo ugrožavanje temeljnihljudskih prava spriječavanjem aktivnosti nekogasamo zbog toga što je napunio nekuživotnu dob!Nepromišljeno otpuštanje najkvalitetnijegnastavnog, mentorskog kadra čiji je zadatakupravo da mentoriranjem rada znanstvenihnovaka dovede do njihovog napredovanja izapošljavanja dovesti će do pojave nedostatkamentorskog, iskusnog kadra kojem se zapriječavanastavak intelektualne stvaralačkeaktivnosti samo zbog činjenice “stjecanjastarosne dobi od 65 g.”.Doći će do naglog prestanka nastave izmnogih predmeta – kolegija što opasno dovodiu pitanje kurikulume mnogih nastavnihjedinica na sveučilištu i znanstvenim institutimašto može dovesti do širenja “noveprakse” – “svi mogu sve – predavati, raditi”ili pak “nema veze, to su ionako u većini izbornikolegiji, predmeti”, odnosno “ma to sui manje važni predmeti, možemo i bez njih”.S obzirom na “univerzalnu” spremnost ali i“pripremljenost” sviju da “rade sve”, te negativnubolonjsku funkcionalizaciju obrazovnogprocesa, kvaliteta obrazovanja će svakakopasti, odnosno obrazovni će proces biti tekdjelomično realiziran i ispunjen.Primjena odluke o umirovljenju će najvjerojatnijepotaknuti i potencijalni sukob “mladih”i “starih” djelatnika na sveučilištu i u širojznanstvenoj zajednici. Problem zapošljavanjamlađih znanstveno-nastavnih kadrova svedenje – u dosadašnjim prikazivanjima “situacije”,kao problem potrebe “zauzimanja mjesta”onih koji bi trebali otići, a ne kao posljedicanepromišljenih poteza ranijih ministara i stvaranjapretpostavki za nastanak i razvoj famoznog“društva znanja”... Dakle, odlaskom 426profesora-znanstvenika, stvorit će se mjestaza barem (manji) dio znanstvenih novakakojih je trenutno cca 2.000 i kojima ističuili će uskoro isteći ugovori sa znanstvenomjedinicom sveučilišta ili instituta.Dolazi li vrijeme ponovnog uvođenja“revolucionarnog prava” u kojem se – odtrenutka do nekog sljedećeg trenutka – svemože mijenjati prema nekom “pragmatičnom”kriteriju? Da li je takvo ponašanjeelement stvaranja uređenog društva ili jošbrže tonemo u kaljužu “divljeg kapitalizma”?Mnogi nastavnici – redoviti profesori i znanstvenisavjetnici u trajnom zvanju –planiralisu u periodu iza 65. g. života posvetiti se mentoriranju,“izgradnji” znanstvenog pomlatkai prenošenju iskustva i znanja na mlađe kojiće nastaviti predavati predmete, odnosno bavitise određenim segmentima znanstvenogprocesa. Prisilnim umirovljenjem, ti planoviotpadaju, a otvara se prostor manipulacije istvaranja pozicija nejasnih kompetencija uširoj znanstvenoj zajednici (“svi mogu sve”i/ili “ništa nije važno”...).Je li ijedan dužnosnik Ministarstva znanosti,obrazovanja i sporta, pa i sam ministarpogledao kakvi su uvjeti koje potencijalni redovitiprofesor u trajnom zvanju mora zadovoljitiprimjerice na Filozofskom fakultetu uZagrebu da bi Fakultetsko vijeće i fakultetskopovjerenstvo odobrilo pojedinačnu molbu zaproduženjem rada do 70. godine života? Ministarje, prema dnevnim novinama, izjavio da je“... nedavno na jednom fakultetu petnaestoriciprofesora produžen radni odnos do one akademskegodine u kojoj pune 70. godina, asamo su njih trojica zapravo zadovoljavalikriterije”. Kako to ministar zna? Sumnja li uodluke fakultetskih povjerenstava, izvjestitelje,rezultate glasovanja na Zavodima i Odsjecima,kriterije i pravila? Upućujem ga, kao idruge koji ispred ministarstva raspravljaju onavedenim “nužnim i hitnim potezima” dapogledaju članak 102., stav 6. i 7. (postojećeg,važećeg) Zakona o znanstvenoj djelatnostii visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03,174/04, 46/07 i 45/09), odnosno i PravilnikFilozofskog fakulteta u Zagrebu o postupkui uvjetima produljenja radnog odnosa zaredovite profesore u trajnom zvanju, klasa012-01/06-01/7 od 18. listopada 2006. godine,posebno kojih 7 kriterija se u tom Pravilnikupostavljaju i u kojoj mjeri su ti kriteriji zadovoljeniu pojedinačnim slučajevima.Vrlo je zanimljiva, ali naravno i u potpunostineostvariva “odluka” koju su izreklipredstavnici ministarstva, a koja se takođermože pronaći u medijima da – ako baš železadržati profesore iznad 65 g. starosti nafakultetima, “neka ti isti fakulteti nađu sredstvaza njihove plaće”. To je toliko apsurdnaizreka i konstrukcija da se svatko stvarnomože zapitati kako ju je bilo tko mogaoizgovoriti pa i iz najjednostavnijeg razloga –fakulteti nemaju vlastita financijska sredstva,oni se financiraju iz državnog proračunapreko Ministarstva znanosti, obrazovanjai sporta. Odakle bi fakultet onda mogaoizdvojiti posebna sredstva za financiranjesvojih “ostarjelih profesora” za koje Ministarstvosmatra da njih čak 426 predstavljatoliko opterećenje državnog proračuna. Bi lifakulteti trebali uvesti visoke školarine i prisilitina taj način studente da oni zapravo financirajuprofesorski kadar pa i šire aspektefunkcioniranja cjelokupnog obrazovnog sustava?Ministarstvo o tome jednostavno, kaoi o mnogim drugim dimenzijama, nije, činise, uopće promislilo.Što znači izjava doministra Zelenike daje produktivnost starijih nastavnika “manja”nego onih od 30-40 g., što nam je nedavno snekim nejasnim grafikonima bilo prikazanona HTV-u? Kako se mjeri ta “produktivnost”i što stvarno pokazuju ti grafikoni, odnosnosamo jedan grafički prikaz?Kako će se objasniti postupak “prisilnihumirovljenja” profesora u Hrvatskojkomparativno s tendencijama produžavanjaradnog staža u zemljama EU na 67 godina,68 godina ili čak i dulje? U Italiji, kako navodiBešker, dobna granica umirovljenjana fakultetima pomjerena je na 72 i čak na75 godina. A Hrvatska bi se trebala idućegodine priključiti EU....S obzirom na nepovoljan odnos izmeđuzaposlenih i umirovljenih stanovnika Hrvatske,o čemu se također vrlo često u nasraspravlja, umirovljenjem – prisilnim – sveučilišnihnastavnika u 65 g. će se smanjiti brojonih koji uplaćuju u mirovinske i zdravstvenefondove a opteretit će se isti ti fondovi zbogpotrebe zapošljavanja novih zaposlenika alii zbog činjenice jer tih istih 426 (“budućihbivših zaposlenika”) više neće uplaćivati nikakvasredstva u fondove.... Zašto, konačno,u Hrvatskoj ima jako mnogo osoba koje suumirovljene u svojim 40-tim godinama?Tko je donosio takve odluke i zar je zaistasveučilište i znanstvena zajednica mjestogdje se neke ranije pogrešne odluke morajukompenzirati?Dok ministar znanosti traži umirovljenjesveučilišnih nastavnika i znanstvenika,ministar rada i socijalne skrbi govori o potrebiproduživanja radnog vijeka do 67 ili68 godine, kao i o potrebi ponovnog zapošljavanjaupravo osoba srednje životne dobikoje su bile vjerojatno nepotrebno preranoumirovljene... Dakle, iz hrvatske vlade dolazekontradikotrne poruke. Tko je sada tu“pametan”?Konačno, zar nije i bešćutno donijetinaglo odluku o prisilnom umirovljenju bašdruštvenog segmenta znanstvenika, znanstvenihsavjetnika i redovitih profesora utrajnom zvanju? Što će civilizirana Europao tome reći? U SAD-u, Italiji i mnogim drugimzemljama postoji praksa u kojima rad nafakultetu uopće nije ograničen dobi sveučilišnihprofesora – znanstvenika, nego mogućnošćunjihovog djelovanja. Neka osoba u srednjimgodinama može biti “manje aktivna” iproduktivna od osobe koja je znatno starija...Konačno, postoji i načini evaluacije nastavnikakoji se provode i na našim sveučilištima– studenstke evaluacije te, kako smo ranijespomenuli, procesi redovitih provjera statusasvakog znanstvenika svakih 4,5 – 5 godina.Problemi koji se nalaze “ispod” navedenihi najavljenih odluka o nužnosti umirovljenjasvih nastavnika sveučilišta koji već imaju65 godina ili će ih uskoro imati su: a) premaloizdvajanje sredstava za visoko obrazovanje izdržavnog proračuna, koje je trenutno ispod1%, i to u zemlji u kojoj je manje od 10%stanovništva s fakultetskom diplomom (!);b) niske mirovine; c) nedovoljno financiranjeznanstvenih projekata, ukidanje i smanjivanjefinanciranja projekata što dovodi do lošegpoložaja znanstvenih novaka; d) nekritičkouvođenje bolonjskog procesa obrazovanjaa bez ostvarenih pretpostavki – prostornih,kadrovskih....Dakle, stvari nikako nisu “jednostavne”.Začuđujuće je da hrvatska vlada koja pokušavauspostaviti princip društvene pravedenostisama narušava taj princip predlažući– ovoga puta iz jednog ministarstva – odlukekoje nisu osnovane, proučene te odluke čijeposljedice nisu simulirane, promišljene ikoje će, ukoliko se realiziraju, dovesti domnogih negativnih posljedica kako za znanstvenuzajednicu, tako i za društvo u cjelini.Da li netko o tome razmišlja? Da li u Vladipostoji stvarno konsenzus oko navedenihodluka ili ne? Kako ćemo dosegnuti “društvoznanja” bez iskusnih mentora – profesora,znanstvenika koji i u poznijim godinamaraspolažu s velikim znanjem,iskustvom i predanošću za posao? Tko ćeupućivati mlađe znanstvene kadrove dastvarno svladaju pojedine segmente znanstvenogprocesa i na taj način kvalificiranozauzmu mjesto u znanstvenoj zajednici? Osvemu tome bi trebalo prvenstveno temeljitopromisliti a ne na prečac generalizirano,“definitivno” i nepromišljeno najavljivatipoteze čija će eventualna primjena dovestido pogoršavanja ukupne situacije. Nadajmose da će razum prevladati i da ova odlukaneće biti provedena. Odnosno, ako i poredsvih razumnih kritika ipak bude provedena,njene će se posljedice osjećati dugoročno,a znanstvena zajednica, kao i društvo u cjelini,bit će trajno oštećeni.

Strip krleža i ekipazarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 8

oglas zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 9

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 11Ante Babaja, Breza, 1967.Za razliku od noveleMihajla Kocjubinskog, kojaje našoj publici nepoznata,Paradžanovljevofilmsko ostvarenje Sjenezaboravljenih predaka(1964.) i danas kod nasnailazi na strastvenepoklonikevladari šuma, tvoreći poseban svijet koji koegzistira zajednos onim stvarnim. U noveli nailazimo na detaljan opisnarodnih vjerovanja Guculja, naroda s područja Karpata,a samim time i sliku njihova mističnog shvaćanja svijeta.Navodim primjer: “Sunčeve zrake rasipaju se poput prašinepo cvijeću, šumske vile laganim korakom hode obroncima,a njima pod nogama zeleni se prva trava” (str. 12).Za razliku od M. Kocjubinskog, narodna vjerovanja uKolarovu djelu nisu centralna tema, već jedno od sredstavakojima psihologizira arhaično selo – njegovu intelektualnui duševnu ograničenost te praznovjernost. Prema takvommentalitetu pisac otvoreno zauzima kritičan stav obojensarkazmom i ironijom. Primjer: “Metali joj svakakve obloge,mazali je svinjskom i pasjom mašću, davali joj piti sve odkravljeg mlijeka do konjske mokraće, puštali joj krv, prilijevaliuroke ― sve kako je koja baba ili iskusniji čovjekpreporučio ― ali bez uspjeha” (str. 159).Kocjubinski registrira potpunu sliku života Guculja;s jedne strane nailazimo na izrazit kršćanski svjetonazorukorijenjen u guculjsku kulturu, a s druge pak straneuvodi poganske običaja i vjerovanja koja su zadržana kaopoganska matrica u legendama o svecima: “― U početkunije bilo gorja, samo voda... Kakva voda, poput mora bezobala. Sam Bog hodio je vodom. Ali, odjednom primijetiBog da se na vodi stvara šum. ‘Tko si ti?’ ― upita. A onoodgovara: ‘Ne znam. Živ sam, ali hodati ne mogu.’ A bijašeto Đavao” (str. 25).Matrica tzv. praznovjerja u noveli M. Kocjubinskogizrazito je zastupljena. Poganska vjerovanja te vračanjepostaju dijelom svakodnevnice u kojoj se ne samo Bog,već i razne sile te duhovi upliću u život likova. U Kolarane nailazimo na tako čestu i detaljnu upotrebu elemenatatzv. praznovjerja koje u određenoj mjeri također svjedočio važnosti pojedinih poganskih vjerovanja, poganske matriceu kršćanskim vjerovanjima. U Sjenama zaboravljenihpredaka nailazimo na babu Himu i Jurja, a u Brezi na babuRozu i Roka; sve su to mistični likovi, vještice i vještaci.U usporedbi s Kocjubinskim, Kolar ironizira takve figuresvakodnevice kao nositelje zaostalosti: “Za doktora većkako-tako, jer kad ni Roža ni Rok nisu pomogli, što bi onajzelembać doktorski znao!” (str. 159).Krenimo dalje na folklorne motive u ovim novelama.Kocjubinski podastire sažet opis guculjske nošnje s kojomje povezana i simbolika zrelosti te razni običaji: “Sada jeIvan već stasao u momka, vitka i snažna poput smreke.Mastio je kovrče maslom, nosio širok pojas i raskošan šešir.I Marička je već nosila vrpce u kosi što je značilo da jespremna i udati se” (str. 11). U Kolara Markov šešir i ručniktakođer figuriraju kao simboli muževnosti te tradicionalnihvrijednosti: “(…), no lugarski šešir s perjanicom izvrsnomu je pristajao, a puška, koju je nemarno prebacio prekoramena, davala mu je služben karakter i znatnu važnost uselu” (str. 162).Što se tiče narodnih običaja, Kocjubinski detaljno opisujepojedine narodne običaje poput procesije do hrama,proslavu Božića (opis običaja na Badnjak), pokope: “Nagrudima tiho odzvanjaše mjedeni novčići koji su dobreduše ostavile za prijevoz u onom svijetu” (str. 50). I Kolarse zadržava na pojedinim narodnim običajima, ali tek periferno;bilježi značenje pojedinih običaja: “Tiho je odmicaosprovod kroz selo, pa kako je prošao kraj koje kuće, žene biiz škafova izbacivale vodu” (str. 17). “Što se tiče velečasnog,stvar je već mnogo važnija, jer bi bila velika grehota da dušaode bez svetih sakramenata pred prijestolje božje” (str. 160).I završno što se tiče jezika, Kocjubinski koristi izrazeguculjskog narodnog govora, dok Kolarovi likovi govoredijalektom karakterističnim za sjevernu Hrvatsku te pritomKolar uvodi razliku između različitih društvenih staleža narazini jezika.Erotika Tema erotičnosti u djelima Kocjubinskog i Kolarajedna je od središnjih. Kocjubinski jasno dijeli erotikuod ljubavi; Ivana i Maričku prikazuje u nježnosti njihovezaljubljenosti i čistoći prave ljubavi, dok se izražajan erotizamjavlja u odnosu Palagneje i Jurja među kojima se nerađa ljubav već strast, čežnja i pohota; ukratko, erotizamje u njihovu slučaju povezan s poništavanjem etičkih vrijednosti:“Gola je odlazila na obronak, pod bukvu, i tamona svojim grudima osjetila bi topao Jurjev dah te željezneprste njegovih ruku. Kada bi se pojavio, imao bi u njojljubavnicu” (str. 35).U Brezi erotizam se ocrtava na dvjema razinama: narazini razumijevanja pojma ženske ljepote i privlačnosti tena razini pohote. Kolar utvrđuje razliku u razumijevanjupojma ženske ljepote, suprotstavljajući svjetonazor seljakai obrazovanih ljudi, sa suprotstavljanjem dvaju ideala – debelai mršava djevojka. Ideal muške privlačnosti utjelovljujeglavni junak Marko – s lugarskim šeširom, brkovima i očimasokola: “Mnogoj curi, mnogoj udovici, i udatoj ženi, zapelobi oko za onu perjanicu, pa za one uvijek propisno zavinuteplave brkove i za one oštre, sokolove oči” (str. 162).Pohota i strast u obje novele pojavljuju se u istom kontekstu– u sceni sprovoda. Atmosfera tužnog oproštajaod preminulog pretvara se u atmosferu raskalašenosti inemorala.Tragovi i razlike Kada govorimo o osnovim razlikamau spomenutim novelama, centralnim svakako postajepitanje stila. Kolar se služi sarkastičnim, ironičnim te izrazitohumorističnim načinom pripovijedanja. Autor nastupa kaooštar kritičar te se ni u jednom trenutku ne identificira slikovima. On naprosto daje sliku neobrazovanog, arhaičnogi primitivnog sela koje je potratilo osjećaj morala, a s njimei suosjećajnost za bližnjega.Kod Kocjubinskog sarkazam nije od presudne važnostite ne spada u osnovne karakteristike njegova stila.Njegov je odnos prema toku radnje posve neutralan tepoput povjesničara slaže mozaik raznih, ali međusobnousko povezanih elemenata – npr. folklornih, erotičnih.Uzroke i posljedice u razvoju radnje pokazuje kao logičnislijed događaja, motivirane bilo psihološki, bilo sudbinomili uplitanjem sila prirode, zlih i dobrih duhova. Priroda se,naime, uvažava kao najviši zakon – ona je silna, mistična,bizarna te kao takva odlučuje i o sudbini čovjeka te je stogasile prirode potrebno zadovoljiti: “(...) i pozvao je k sebina tajnu večeru sve vješce, zle duhove, astrologe svakojake,vukove šumske te medvjede. Pozvao je buru da ljubaznoprisustvuje na bogatoj badnjoj večeri s gorilkom, ali nitkood njih ne uzvrati na njegov ljubazan poziv, iako ih je Ivantri puta pozivao” (str. 32).Za ovu prigodu možemo sažeti da Breza i Sjene zaboravljenihpredaka bilježe vječnu temu – suodnos ljubavi ismrti, odnosno u Freudovu određenju nagon prema ljubavii nagon prema smrti. Pored te dvije zajedničke teme, u timnovelama nailazimo i na mnoge druge analogije. Navestćemo samo neke od njih koje zahtijevaju daljnju komparativnuanalizu. Prije svega, podudarajuće motive nalazimou portretizaciji likova prilikom čega se posebna pozornostpridaje određenim elementima, a odnose se na dijelovetijela (oči, zubi, glava), izrazi lica (čudnovati osmijeh),glazbeni instrumenti (trembita, tamburica), priroda (gore,šume, vrh, proplanak), vrijeme (vjetar, magla, kiša, blato),predmeti (svijeća).Provedeno istraživanje pokazuje kako unatoč tome štospomenuti književnici ne pripadaju istoj književnoj epohi(Sjene zaboravljenih predaka objavljene su 1911. i predstavljajumodernističku prozu, dok je Breza objavljena 1928.godine i uvrštava se u prozu socijalnog realizma), u njihovustvaralaštvu postoji niz sličnih pojava koje je, pored spomenutih,moguće objasniti i dubokom bliskošću ukrajinskei hrvatske kulture. (...)Ulomak iz veće cjelineLiteratura:Госейко, Л. Історія українського кінематографа. Київ: Кіно-коло,2005.Коцюбинський, М. З глибини. Київ: Факт, 2005.Коцюбинський, M. Тіні забутих предків. Харків: Фоліо, 2006.Kolar, S. Pripovijetke satire humoreske drama. Zagreb: Znanje, 1966.Schülerduden, Literatur, Dudenverlag, Mannheim; Leipzig; Wien;Zürich, 2000.Paščenko, Е. (ur.) Hrvatska/Ukrajina. Kulturne veze od Jadrana doDnjepra. Zagreb, 1996.Pešorda, D. Tipologija suvremenog povijesnog romana: na primjerimaiz ukrajinske i hrvatske književnosti. U: Književna smotra, 127, 2003.,str. 3-25.Ткаченко, Т. Історія української кінолітератури (10- 80-тіроки ХХ ст.). Навчально-методичний комплекс. КиївськийНаціональний Університет ім. Тараса Шевченка, Інститутфілології, Кафедра теорії літератури та компаративістики. Київ,2005.Flaker, A. Ukrajinska književnost u Hrvatskoj. U: Hrvatska/Ukrajina.Kulturne veze od Jadrana do Dnjepra. (ur. E. Paščenko). Zagreb, 1996.Живиця. Хрестоматія української літератури ХХ століття.Київ: Твім інтер, 1998.

filmzarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 13U nadmetanju zaZlatnog tulipanaPomalo razočaravajući međunarodni program uglednog festivalaTonči Valentić31. Međunarodni filmski festival uIstanbulu 31.3. – 15.4.2012.Tri desetljeća kontinuiranog djelovanjadovoljna su za etabliranje filmskogfestivala, a istanbulski, koji seodržava svake godine početkom travnja, uovogodišnjem se izdanju također potvrdiokao važna i kvantitetom značajna kinematografskamanifestacija. Za usporedbu, evobrojki: oko sto i četrdeset tisuća gledatelja,220 filmova iz 52 zemlje, 22 zanimljiva programau sklopu sedam kinodvorana (nekeod njih tipični su multiplexi, a neka kinajoš uvijek su stare i šarmantne, tijesne dvoranepohabanih i neudobnih stolica i neštološije kvalitete slike i tona). Uz to, festivalje zainteresiranima nudio i specijaliziraneradionice, okrugle stolove i predavanja, takoda je sve skupa bilo mnogo više programanego što prosječan filmski kritičar može pogledati.Stoga se većina morala odlučiti nakoje će se sekcije fokusirati, a najzanimljivijesu dakako bile međunarodna (jedanaestfilmova) i domaća konkurencija (dvanaestfilmova). Glavna nagrada nosi naziv Zlatnitulipan, prema cvijetu koji je osobito omiljenu Istanbulu i koji je toliko drag Turcima damu čak posvećuju i travanjski Festival tulipanakoji se održava paralelno s filmskimfestivalom.The LoneliestPlanet vjerojatno jenajbolje ostvarenjeu međunarodnojkonkurenciji, te je,čini se, opravdanaodluka žirija dase glavna nagradadodijeli ovomfilmu – neobičnoj,montažnoinovativnoj,scenografskiatmosferičnoji narativnointrigantnoj pričiDobri, ali ne i izvrsni Domaćaprodukcija posebno je zanimljiva jer je ovojedinstvena prilika pogledati recentne turskedugometražne igrane, ali i dokumentarnefilmove, sa solidnom produkcijomod četrdesetak naslova godišnje. Mnogiod njih neće se moći vidjeti ni na brojnimdrugim festivalima niti u široj distribuciji,uz iznimku nekoliko značajnih imena kojauporno osvajaju nagrade po Europi. Ali,ništa manje nije bila zanimljiva ni međunarodnaselekcija (glavnim žirijem je ovegodine predsjedao poznati turskiredatelj Nuri Bilge Ceylan),iako sam, iskreno rečeno (čimedijelim sud nekih drugih kolegakritičara) očekivao malo boljiizbor filmova s obzirom na reputacijuovog festivala. Krenimoredom. Od naslova koje valja izdvojititu su npr. A Royal Affair(En kongelig Affaere) danskogredatelja mlađe generacije NikolajaArcela, dvosatna epskaromansa, odnosno preciznijekazano povijesna drama u kojojse isprepliću strast, ljudskazloba, dvorska politika, izdajai preljub. Priča je smještena nadanski dvor osamnaestog stoljećai temeljena na stvarnomi kontroverznom događaju izdanske povijesti; riječ je o intrigantnomljubavnom trokutu– nezadovoljna infantilnim, konzervativnimi neukim mužem kraljem Kristijanom,njegova žena Matilda upušta se u ljubavnuaferu s dvorskim liječnikom Struenseeom,čovjekom koji u Dansku nastoji unijeti revolucionarneprosvjetiteljske ideje i zbog njihdoslovce plati glavom zbog konzervativne inazadne dvorske sredine predvođene kraljevommajkom i lokalnom sudskom i klerikalnomvlastelom. Film je upečatljiva i uspjelaekranizacija historijskog događaja koji osimraskošne scenografije i kostimografije nudii suptilnu karakterizaciju likova, a likomprilagodljivog oportunista koji je istovremenonepopravljivi idealist i na kraju plaćadanak vlastite revolucionarnosti i taktičkihpogrešaka pomalo podsjeća na Mariju Antoanetu(Sofia Coppola, 2006.) ili pak BarryjaLyndona (Stanley Kubrick, 1975.). Arcelje snimio potencijalno komercijalni hit sholivudskim prosvjetiteljskim pedagoškimdodatkom, ali to ne umanjuje i neke artističkevrijednosti filma. Slično se može rećii za Orkanske visove (Wuthering Heights),još jednu u nizu adaptacija klasika EmilyBrontë, redateljice Andree Arnold, takođerdvosatnu sagu koja je pak osvojila simpatijekritičara osvojivši FIPRESCI nagradu.Još jedan film vrijedan pozornosti pitkaje i intrigantna čileanska drama Bonsai CristianaJimeneza, šarolike čileansko-argentinsko-francusko-portugalskekoprodukcije.U osnovi, riječ je o ljubavnoj priči gdje paralelnopratimo dvije narativne linije kojepovezuje lik mladog studenta i osam godinastarijeg autora koji preživljava pretipkavajućirukopise uglednom romanopiscu, alise jednog dana odluči sam napisati romankoji kasnije ipak neće biti objavljen podnjegovim imenom. Unatoč nekim očitimnedostacima (povremene slabe točke uscenariju, konfuzna naracija), film stvaradojmljivu atmosferu miješanja stvarnosti ifikcije koja je srž ovog filma: fikcija možepostati laž, ali isto tako i naracija, kao i istinskaljubav (protagonist oživljava fiktivnuljubavnu vezu koju je imao s djevojkomu studentskim danima, čineći je vlastitomspisateljskom inspiracijom). Bonsai drvoiz naslova filma ovdje je metafora za manipulaciju,kod drveta veličinom i oblikom,a kod junaka fikcionaliziranom ljubavnompričom i prošlošću. Posve je drukčije intoniranasocijalna drama Snjegovi Kilimandžara(Les neiges du Kilimandjaro) iskusnogfrancuskog redatelja Roberta Guediguianao pokušaju pronalaženja životne sreće, svimljudskim nedaćama usprkos. Ovdje trebausput spomenuti i psihološku dramu TheDelay (La Demora) urugvajskog redateljaRodriga Plaa, vrlo jednostavnu i asketskisnimljenu, ali donekle dirljivu priču o kćerikoja odluči ostaviti svog dementnog oca naulici jer ga u siromašnim uvjetima ne možeprehranjivati niti se brinuti o njemu. Iakonije emocionalno dovoljno snažna, pričafokusirana uglavnom na dvoje likova ipakplijeni dramatičnošću postignutom minimalnimdijalozima i gestama.Vrhunci festivala Njemačkadrama Cracks in the Shell (Die Unsichtbare)Christiana Schwochowa moćno je i potresnoostvarenje koje na prvi pogled djeluje kaokopija Oscarom ovjenčanog Crnog Labuda(Black Swan) Darrena Aronofskog, međutim,po osobnom sudu, riječ je o mnogoboljem i originalnijem ostvarenju (a i protagonisticaStine Fischer Christensen možese mjeriti s Natalie Portman). Sličnost jepoprilična: u potonjem filmu promatramotransformaciju baletom opsjednute plesačicekoja mora otkriti svoju mračnu stranune bi li se u cijelosti uživjela u ulogu Crnoglabuda, žrtvujući se, a istovremeno koketirajućis koreografom. U Schwochowljevompak filmu pratimo sudbinu mlade glumicekoja se želi probiti u glumačkim krugovimai uspijeva dobiti glavnu ulogu u zahtjevnojpsihološkoj drami. No, ulazeći u vezu s redateljemi radeći na ulozi, postupno shvaćada to nije samo teatarska rola, nego brutalnavježba u kojoj mora razotkriti svojunajmračniju stranu, ne prežući ni pred najmučnijimizazovima da bi ostvarila uloguhladne i proračunate plavuše, daleko odstvarnog karaktera glavne junakinje. Filmje suptilno gradirano ostvarenje uvjerljivei dojmljive glume (Fischer Christensen nagrađenaje u Karlovym Varyma za najboljužensku ulogu), potresnih prizora, sugestivnekamere i inteligentnog scenarija.The Loneliest Planet u cjelini gledanovjerojatno je najbolje ostvarenje umeđunarodnoj konkurenciji te je, čini se,opravdana odluka žirija da se glavna nagradadodijeli upravo ovom filmu – neobičnoj,montažno inovativnoj, scenografskiatmosferičnoj i narativno intrigantnoj pričio mladom paru Alexu i Nici koji se prijevjenčanja odluče na pustolovno putovanjegruzijskim planinama. Julia Loktev, američkaredateljica ruskih korijena, snimila jefilm u kojem se naizgled ništa osobito nedogađa (pratimo backpackersko putovanjezaljubljenog para koje kroz fascinantno lijepeplanine, livade i rijeke, predvodi lokalnigruzijski vodič), ali idilu odjednom prekidatraumatičan događaj u kojem lokalni seljaciupere oružje u pustolovne Amerikance, nakončega se sve mijenja: nestaje opuštenosti,hoda se u tišini, a vezu dodatno narušava iljubavničko koketiranje vodiča s djevojkom.Iako je posljednja trećina filma kvalitativnomnogo lošija od vrlo upečatljivog i intrigantnogpočetka, The Loneliest Planet u cjeliniuzevši donosi svježu i provokativnu priču obrutalnosti prirode čija se ljepota lako možepretvoriti u grozotu, a dugi kadrovi, skokovitamontaža puna elipsi i improviziranidijalozi nose izvjesnu dozu poetske meditativnostikakvu nalazimo u ranim Kiarostamijevimfilmovima. Ne radi se o remekdjelu,ali ovaj film nedvojbeno zaslužujemnogo višu ocjenu od one koju mu je dodijelilapublika (ali i kritika) na raznim filmskimportalima.

azgovorzarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 14Kornel ŠeperNoise bubnjanjem protivzlih energijaU povodu nedavno sretno obilježenoga Močvarinog trinaestoga rođendanarazgovaramo s Kornelom Šeperom, jednim od njegovih voditelja i osnivača, arazgovaramo o skupini Zli bubnjari koja ove godine obilježava dvadesetu obljetnicuizvedbenoga bubnjanjaSuzana MarjanićIako je Močvara nedavno navršila trinaest godina, ipritom je završna rođendanska proslava obilježenatrosatnom žestokom maskaradnom svirkom Leta 3,odlučili smo za ovu prigodu porazgovarati s KornelomŠeperom povodom dvadesete obljetnice osnivanja Zlihbubnjara, koji svojim bubnjanjem od 1992. godine kao daizvedbeno odstranjuju zle demone ove naše ne baš etičkiobjedinjene zajednice. No, povodom nedavnoga Močvarinogrođendana zabilježimo da je taj klub proizašao izUdruženja za razvoj kulture URK (osnovan 1995. godine),kako nas je na to doba podsjetio Feđa Vukić u uvodnikuvizualne monografije 5 godina Močvare (ur. AleksandarKostadinov, Zagreb, 2004.) i pritom kao posljednju rečenicunavedenoga uvodnika Feđa Vukić gotovo aforističkizapisuje: “Jer, Močvara je prije svega zajednica, neka vrstapostmoderne hipijevske komune zasnovane na kulturalnimkodovima identiteta, kojima operira u svrhu identifikacijepojedinca i skupine”. Naime, Močvara je otvorena 16. travnja1999. godine u središtu Zagreba u prostoru bivšeg diskontaiza Botaničkog vrta, i dan-danas s tim imenom dvojnogaznačenja, od onoga koje upućuje na off, nezavisnu klupskuscenu, do značenja da svaka moć vara srce je i topladuša zagrebačke klupske i urbane scene. Osim toga, ovomprigodom možemo najaviti i ponovni nastup zagrebačkegrupe Šumski (čiji je Kornel jedan od osnivača), iako višeformalno ne postoji. Naime, u Močvari 16. i 17. svibnja nazajedničkom koncertu posvećenom Ivici Baričeviću-Bariosnivaču izdavačke etikete Earwing Records te pokretačuŽednog uha i Earwing No Jazz Festivala kada se navršavadeset godina od njegove prerane smrti, Šumski će ponovosvirati s nekim drugim izvođačima: Go No Go, Dunja Knebl,Man Zero, Marinada, Ha Det Bra, The Bambi Molesters,Peach Pit, Il Gruppo Delle Azioni Progressive, Analena,Lunar, Very Expensive Porno Movie, Pe Kun. Ukratko, ovosu daleko bolja vremena za Močvaru za razliku od 2008.godine nakon zlonamjernoga izvješća Povjerenstva za kontroluprostora u vlasništvu grada Zagreba kada je Močvarabila besramno zatvorena (11. svibnja 2008. 21. svibnja 2009.),a zajednica kao i obično nije reagirala nekom direktnomakcijom protiv moći koja na našim prostorima uvijek vara.Toliko u uvodniku o zlobubnjarskim pozitivnim energijama.Evo, kao prvo pitanje: kada i kako je osnovana skupina Zlibubnjari i koji je bio prvi vaš nastup, objava djelovanja?Obično se kao začetak navodi predzadnji dan 1992. godinekada ste se okupili na Trgu te točno u podne organiziraliSvečanost bubnjeva, obilježivši tako zimski solsticij.——Istina je, 30. prosinca 1992. okupili smo se prvi put i naznak Gričkoga topa točno u podne na Trgu smo prvi putzabubnjali. Istovremeno smo i sami prvi put čuli kako tozvuči, jer nismo održali ni jednu probu. Imali smo maskekoje je izradio Javor Jeić (Šumski, Stampedo), koji je bio iautor plakata za taj nastup, i uz mene inicijator cijele akcije.Ljudi koji su se okupili bili su naši prijatelji i kad smo ihzvali, objasnili smo im samo da trebaju zajedno bubnjati,što su objeručke prihvatili, jer svaki normalan čovjek voliudarati u bubanj. Toj je akciji prethodilo nekoliko uličnihnastupa bubnjarsko-vokalnog tria Gnojno srce gdje smobili Jing, Hare i ja, što je neka preteča Zlih bubnjara. Sviralismo bizarne obrade Discipline kičme i Chucka Berryja, nosve to je prekinuto kada me na zadnjoj svirci na Cvjetnomtrgu isprovociran bukom ugrizao pas, što je bio znak da jepotrebno nešto novo. U to je vrijeme vladala situacija općegmrtvila izazvanog ratom i tadašnjom politikom. Kulturniživot je bio na nuli, klubovi uglavnom zatvoreni ili neaktivnite je sama naša pojava na ulici u to vrijeme bila jakoegzotična. Tada nisu postojali ulični svirači, tako da smo bilizapravo jedini, i samim time smo izazivaličuđenje i interes ljudi koji bi se u velikombroju okupljali oko nas.Kekere AquariumPostoji li neka bubnjarska grupa koja vasje inspirirala svojim djelovanjem na takvoglazbeno-izvedbeno djelovanje? Jednomste prigodom spomenuli utjecaj njemačkepsihodelične rock grupe Amon Düül s kraja60-ih godina kada je ta skupina prijateljasa ženama i djecom živjela u hipi komuni,a pritom su i kontinuirano stvarali glazbu sbubnjevima (usp. Jutarnji list, 29. listopada2008.). Molim te, možeš li malo više reći neštoo tim poticajima i o samoj toj komuni?——Javor i ja smo bili štovatelji Amon Düüla(opaska: nije ista grupa kao poznatiji AmonDüül 2), koji su bili kraut rock bend koji jekrajem 60-ih svirao jako ekstremnu, kaotičnuglazbu s jako puno improvizacije i shrpom bubnjeva. Nama je ta muzika bilazapravo jako vesela, a činjenica je da su utoj grupi svirali i ljudi koji nisu bili pravimuzičari bila inspiracija da se okušamo usličnom, tj. da probamo kao i oni stvoritineku atmosferu koja je bazirana na kolektivnomduhu, a ne na znanju sviranja, kojese često u glazbi pokazuje kao preprekadobrim idejama. Zato smo zvali ljude kojisu nam dragi, a uvjet nije bio glazbeni CV,jer smo vjerovali da to u ovoj situaciji nijepotrebno, što se pokazalo točnim. Većinačlanova tada i sada ne zna baš za Amon Düül, ali korijenisu svakako tu. Oni su zaslužni i za to da sam se ohrabriopokušati svirati i nešto drugo, iako nisam znao ništa svirati, ai sluh mi nije bio baš za pohvaliti se. Osim toga, upoznao samse s trojicom originalnih članova grupe te je to rezultiralo1998. godine i reizdanjem njihovog prvog albuma PsychedelicUnderground za moju tadašnju izdavačku kućicu KekereAquarium, na što sam naročito ponosan. Inače, neki poznatibubnjari nisu nikada bili inspiracija Zlim bubnjarima, jernaša ideja nije ni bila neko virtuozno sviranje.Radnička odijelaZbog čega ste odabrali crvenu boju svojih kostima koji pomalonalikuju na radna, radnička odijela? Odnosno, ponekadkoristite i žuta odijela. Koja je razlika između crvene ižute boje u vašim izvedbama? U jednom sam članku naišlana podatak da ste u počecima koristili posuđena odijelaGradske čistoće i Zrinjevca. Znači, to su bila zelena i plavaradnička odijela?——Crvena boja ne znači ništa. Na jednoj svirci je organizatorhtio da smo zbog nekog razloga u crvenim odijelimapa nam ih je dao sašiti i tako je to ostalo. Prije smo koristiližuta radnička odijela koja su se malo ofucala pa je zamjenadobro došla. A još prije nego smo nabavili stalna odijelapovremeno smo koristili zelena i plava odijela Gradskečistoće i Zrinjevca, koji su nam ih besplatno ustupali. Sviđajunam se ta radnička odijela, jer smo prepoznatljivi kaoskupina, a i jako su praktična, imaju džep za palice i šlic kojise otvara na dvije strane što je muškim članovima korisnonakon raznih popijenih pića.Oko 200 bubnjaraKornel Šeper i Močvarin arhivTko sve sada čini Zle bubnjare te zbog čega ste odabraliupravo atribut “zli”.——Za naziv grupe nas povremeno pitaju i čude se zaštokoristimo takvu negativnu riječ. Nama je ta igra riječi samorazumljivai ne govori nikako o nečem negativnom, većupravo obrnuto mi smo zli samo prema lošim vibracijamakoje tjeramo svojim bubnjanjem.Stalni članovi su Damir Kantoci Krvavi, Darko Kujundžić,Dubravko Dragojević Zet, Goran Goldberger Goldi,Goran Goldin Goldo, Jordan Vudrag Jorde, Martina ŠtiglićŠtigla, Romana Rožić, Siniša Alavanja Sinke, Slave Lukarov,Slobodan Alavanja Slobić i ja, ali osim nas tu je još dostaekipe koja povremeno svira s nama. Česta je veza članovagrupe s drugim glazbenim aktivnostima, tako da su nekičlanovi svirali ili sviraju u bendovima kao što su Crippleand Casino, Krešo, Bamwise, Nula, Zvonko i Gradski uredza kulturu, Analena, Amok, Storms, Šumski... Zli bubnjarisu stvorili jedan poluotvoreni okvir za bubnjanje, tako daje od 1992. do danas s nama bubnjalo preko 200 ljudi, aosim toga od 2001. godine održavamo redovito i zlobubnjarskeradionice.Protestno bubnjanjeProšle godine, ako se ne varam, obilježili ste gotovosve prosvjede od prosvjeda povodom slučaja Varšavskado Antivladinih prosvjeda. Iz vaše perspektiveprosvjednoga bubnjanja, kako su vam se činili Antivladiniprosvjedi?

azgovorzarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 15Zli bubnjari u performansu Vlaste Delimari Milana Božića, Točno u podne, 30. lipnja2011., posveta Gotovčevu performansuKad smo se kao skupina Zlibubnjari pojavili 1992. godine,kulturni život je bio na nuli,klubovi uglavnom zatvoreni ilineaktivni te je sama naša pojavana ulici u to vrijeme bila jakoegzotičnaplakat Svečanost bubnjeva,30. prosinca 1992.——Prošle godine svirali smo samo na jednomprosvjedu 7. travnja za Pravo na grad,ali smo inače tokom godina bili na dostaprosvjeda. Na Antivladinim prosvjedimanismo učestvovali. Imali smo jedan pozivgdje je ispalo da se od nas očekuje da tamoobavezno sviramo, ali s druge strane, akoslučajno odbijemo svirati iz bilo kojeg razloga,onda smo automatski “protivnici”, atakav isključiv pristup gdje se podrazumijevašto moramo misliti i zastupati nas nezanima. Inače volimo svirati na prosvjedima,jer svaki od njih dodatno podignemo svojomsvirkom, a i ljudi koji sudjeluju utječu i nanas pa je to neka interakcija koja nam jeinače jako bitna. A još bolje ako se akcijomriješi i neki problem.Isprika, eto, učinilo mi se da ste bili na višeprošlogodišnjih prosvjeda s obzirom na globalnadogađanja naroda. Ipak, sudjelovali stei u nekim akcijama umjetnika, tako npr. i uakciji Milana Božića i Vlaste Delimar kojomsu obilježili godišnjicu smrti TomislavaGotovac aka Antonia G. Lauera 30. lipnja2011. kada su odjeveni u crna odijela prošliTrgom bana Jelačića uz pratnju vaše grupe,s njihovim završnim skokom u fontanu.——To je bio remake akcije Pad u Manduševaciz 2002. godine kada smo s TomomGotovcem izveli istu stvar na istom mjestu.Njegovi prijatelji Vlasta i Milan su napraviliniz događaja kasnije objedinjenih ufilm i knjigu u okviru projekta Apsolutniumjetnik, Antonio Gotovac Lauer. Ovo snama je bilo na prvu godišnjicu od njegovasprovoda (performans Točno u podne, 30.lipnja 2011.).Ekipa od 7 do 77Nastupe vrlo često imate i na komercijalnimatrakcijama, tako npr. na You Tubeu možemopogledati vaš zaista moćan nastup na Izborumiss model novo lice Hrvatske 2009. Recite,koliko se energija nastupa mijenja kada stena pozornici kao npr. na spomenutom izboruili kada ste među prosvjednicama?——Sviramo na zaista jako različitim događajimai prostorima, neki od njih su bili npr. Smotrafolklora, proslava godišnjice Seljačke bune,filmski festivali, razne promocije komercijalnihproizvoda, svadbe i rođendani, humanitarneakcije, prosvjedi, underground klubovi, karnevali,sportski turniri, performansi i kazališnepredstave… To nam je sve jako zanimljivo, jerse nađemo u situacijama u kojima inače vjerojatnone bismo bili, a događa se da ljudi reagirajuslično, uglavnom pozitivno i veselo, i to ekipa od7 do 77, bez ograničenja, i onda to nama dajepoticaj. Najbolja su iskustva s djecom; kada nasvide, požele odmah svi bubnjati i veselju nemakraja kada im damo palice. Jedna od najboljihsvirki nam je bila u jednom vrtiću na Trnju gdjesmo svirali zajedno s hrpom djece koji su namasigurno dali više energije nego mi njima.TIG i Zlatko BurićKićoS obzirom da ste glazbenik, zanima me kojebiste performativne aspekte u nastupima pojedinihglazbenika posebno istaknuli, dakle,što vas je posebno fasciniralo u pojedinimglazbenim nastupima?——U većini slučajeva nisam posebno fasciniranperformativnim aspektima glazbenika.Obično mi je dovoljno osjetiti koju energijuosobe na pozornici ispoljavaju kad sviraju ida li su uvjerljivi sami po sebi, bez da radenešto posebno mimo sviranja. Npr. kodToma Waitsa njegov performativni momentčini mi se da ide na štetu njegove glazbe, dokkod Captain Beefhearta koji je utjecao nanjega to nije toliko izraženo te zato na neki način ogoljujesamu glazbu koja je onda u prvom planu. Ali, kod nekih jetaj aspekt ipak zanimljiv, npr. u danskom bendu TIG čiji jejedan član i naš Zlatko Burić Kićo, jedan od osnivača Kuglaglumišta, i tu je sasvim prirodna stvar da on daje neštoviše od same svirke, ali takvi dobri primjeri nisu baš česti.Zanimljivi su u tom smislu i The Residents ili Let 3, ali mije ipak glazba bitnija od toga aspekta.Jedan ste od osnivača grupe Šumski još u doba studija 1991.godine; kakvim ste se glazbenim energijama tada nastojalisuprotstaviti ratnim užasima i tuđmanizaciji Hrvatske...Što vas je tih godina kao mladu osobu užasavalo i kojih sekoncerata s radošću sjećate tih ratnih godina...——Mi se našim bendom nismo ničemu suprotstavljali,samo smo svirali ono što nas je veselilo. Muzika ne morabiti nužno kontekstualno povezana s vanjskim okolnostimai nekad nema razloga to tražiti.Osim ratnih strahota, užasavala me tada atmosfera kojuje HDZ svakodnevno provodio, atmosfera nemoći i teškogdisanja, širenje nakaradnog kvazi patriotizma, lažne religioznostii sveopćeg primitivizma. Alan Ford ukratko. To je bilovrijeme obezvređivanja kulture, a zanimljivo je da je tadamimo svih mainstream medija bila razvijena jaka fanzinskakultura koja je uspjela u području glazbe i alternativnihrazmišljanja iz ničega stvoriti mostove i razvijati scenu.Od koncerata pamtim koncert Marka Brecelja negdje1992. koji sam organizirao u klubu Istrana. To je bio jedanod prvih “ratnih” koncerata u Zagrebu. Brecelj je kasnio,a publiku je zagrijavao tada potpuno nepoznati Mance.Sjećam se da je neke stihove za vas pisao Javor Jeić. Što jes njim danas?——Javor Jeić je jedan divan čovjek te jedan od najoriginalnijihi najtalentiranijih ljudi koje znam. Surađivali smood djetinjstva u raznim projektima pa sam imao prilikesvjedočiti dobrom dijelu toga što je radio glazba (početniminimalistički etno noise 80-ih godina, Šumski, Zli bubnjari,Stampedo, namjenska glazba npr. špica DnevnikaHRT-a…), konceptualna ulična umjetnost, drvodjelstvo,poezija, dizajn, izmišljena glazbena kritika…, a sve uz velikudozu mašte i dječje naivnosti. Javor je kao neki vilenjakkoji dolazi i nestaje. Danas je još uvijek tu negdje, samo jedobro sakriven.Od filozofske Rupe doklupske MočvareI završno, recite kakvo je trenutno stanje što se tiče Močvarena relaciji s gradskom upravom?——Imamo ugovor o komercijalnom najmu prostora i utakvim okolnostima se nastojimo održati. Osim toga nemamonikakve posebne odnose, a problemi s besmislenomi neutemeljenom hajkom koju je gradska uprava provodilaprema nama i dijelu nezavisne kulturne scene srećom suzavršili prije nekoliko godina.I za sam kraj, podsjetite nas na kratku povijest Močvarekoja je nastala iz dobrih energija kluba Rupa u podrumskojprostoriji Filozofskoga fakulteta.——Ovim slijedom: 15. srpnja 1995. 1. eko-kulturni festivalPonikve + nastanak Udruženja za razvoj kulture “URK”;29. studenoga 1996. Dan Noise Republike u KSET-u prviURK-ov klupski koncert nakon kojeg je uslijedilo punostranih i domaćih koncerata u Zagrebu i okolici; 1997.–1998.URK djeluje utorkom u Rupi na Filozofskom faksu; 21.studenoga 1998. URK i udruga Meta otvaraju klub Golibeton u Gajnicama; 16. travnja 1999. URK otvara Močvaruu Runjaninovoj ulici; 31. listopada 1999. zatvara se Močvara;24. ožujka 2000. Močvara se otvara u bivšoj tvornici Jedinstvo;11. svibnja 2008. Močvara se zatvara; 21. svibnja 2009.Močvara se otvara i do danas radi redovito.

Vizualna kulturazarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 16EKSPRESIVNA DIVERZIJATRADICIONALNOG CRTEŽAKomplementarna poetika dvojice umjetnika mlađe i srednje generacijeBojan KrištofićNicolaj Dudek/Miron Milić, Galerija SC, Zagreb,od 17. do 28. travnja 2012.Nakon zatvaranja vrlo zanimljive izložbe Vrste/Artendomaćeg strip umjetnika i kipara Mire Župete kolektiva autora okupljenih oko njemačkogknjiževnog časopisa Blumenfresser, zagrebačka GalerijaSC svoj je program nastavila u sličnom tonu, još jednomizložbom slika i crteža – ovaj put je predstavljen duet MironMilić i Nicolaj Dudek, a riječ je o umjetnicima mlađei srednje generacije, ali donekle bliske, komplementarnepoetike, stoga ne čudi ideja o zajedničkom predstavljanju,u postavu Kulture promjene i njezinih voditelja i kustosaMarte Kiš, Ksenije Baronice i Karle Pudar.Paralelne paralele Miron Milić hrvatski jeumjetnik rođen 1980. u Vinkovcima, a 2006. godine diplomiraoje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebuu klasi pokojnog profesora Miroslava Šuteja. Od 2002.intenzivno se bavi crtežom, prvenstvenim medijem svogumjetničkog izražavanja, a izlagao je na nekoliko skupnihi četiri samostalne izložbe, među kojima je posljednjaodržana ranije ove godine u agilnoj i sve poznatijojgaleriji Greta, također u Zagrebu. Nicolaj Dudek, pak,njemački je multimedijalni umjetnik (djeluje na poljimacrteža, skulpture, instalacije i videa te ih dosljedno širi ipovezuje) koji je još 1989. diplomirao geologiju u Frankfurtu,da bi se kasnije posvetio umjetničkom radu iboravio na akademijama u Winchesteru, Reykjaviku iOffenbachu na Majni. Izlagao je s još jednim hrvatskimbestijalnim egoizmombavi se i Miron Milić nasvoja tri autoportreta,minuciozno iscrtana crnimtušem, gdje sebe prikazujekao brutalnog, bradatogprimitivca koji bez milostikolje bespomoćne životinjei na sebe navlači njihoveostatkeumjetnikom, Markom Tadićem, a 2010.godine radio je i izlagao u Art radioniciLazareti u Dubrovniku, potvrđujući takosvoje čvrste veze s ovdašnjom umjetničkomscenom. U crtežu se kreće od senzibilne,lirske figuracije s nizom pop kulturnihcitata, do egzistencijalističke apstrakcijes tragovima enformela. Svi su ti formalnii sadržajni elementi ujedinjeni u cjelinujedinstvenim, suptilnim tonalitetom, ukojem tehnikom tuša i kista umjetnik postižedoista začuđujuću skalu sive boje, čijikontinuitet prekida intenzivnim tonovimaprimarnih i sekundarnih boja, što se širepoput krvavih mrlja, doimajući se takopoput krika očajnika u bezličnom sivilusvakodnevnice. Možemo povući paraleles jednim stranim umjetnikom, pionirommeđunarodnog modernizma u slikarstvu, ijednim domaćim, živućim predstavnikomsuvremene umjetnosti od poratnog slikarstvado epohalnih konceptualnih strujanjašezdesetih. Riječ je o Edvardu Munchu iJosipu Vaništi.Kruženje oko ideje Zanimljivo,upravo je u slučaju Muncha veza s Dudekomkonceptualne prirode, iako se moguprepoznati neki zajednički motivi i utjecajiu tom smjeru (likovi izmučenih, mršavihljudi u neprijateljskom, uznemirujućempejzažu i slično); no, prvenstveno, riječ jeo organizaciji Dudekovog crtačkog opusa,u kojem (prema riječima samog umjetnika)naglasak nije na pojedinačnim radovima niti je njihovasamostalna vrijednost primarna, već ih treba promatratiu misaonom suodnosu, kao ekspresionističke zabilješkeautorovog procesa “kruženja oko ideje”, poput Munchakoji je većinu slika u svom radnom vijeku slikao premaunaprijed određenom mjestu u njegovom velikom simboličnomslijedu Friz života. Upravo su zbog tog konceptualnogpomaka, revolucionarnog u ranom dvadesetom stoljeću,a danas uobičajenog i samorazumljivog, Munchoveslike suvremenicima djelovale nezgrapno i ‘nedovršeno’. IDudekovim bi se crtežima mogli pridružiti slični epiteti,samo tada situaciju čini nešto složenijom veća tematskai estetska raznovrsnost, u neku ruku citiranje karakterističnoza (još uvijek) post-modernu današnjicu. Tako jena jednom papiru nacrtana čudna izdužena lubanja nalikna glavu izvanzemaljskog čudovišta iz filmskog serijalaAlien, odmah pokraj nje izložen je crtež čovjeka s nečimpoput kacige za projiciranje virtualne stvarnosti na glavi,zatim slijedi vatreno crvena mrlja, potomak Rothkovih‘obojenih polja’, potom čovjek kojem slap plave bojeulazi u glavu (ili iz nje izlazi), a na kraju zamišljenogniza, recimo, samo jedna suza na papiru. U tome i jestbit: u slijedu papira A4 formata, postavljenih na zid galerijebez neke očite kauzalnosti, zadatak je gledateljada prepozna one motive koji rezoniraju s njegovom vlastitommaštom, čime dolazi do okidanja valova emocijau našoj podsvijesti, tjerajući nas da se zapitamo ima liu tom gustom i zasićenom skupu jeftinih holivudskihmotiva prostora za originalan, individualan imaginarij,ili su sve slike koje zamislimo uvijek i nužno derivat većpostojećih snova – planski proizvedenih, rasprostranjenih,rasprodanih, unovčenih – što je, čini se, danas gotovojedini način funkcioniranja mašte u zapadnom društvu.Mogući utjecaj Josipa Vanište (s obzirom na Dudekove

Vizualna kulturazarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 17riječ je o organizacijiDudekovog crtačkog opusa,u kojem, prema riječimasamog umjetnika, naglasaknije na pojedinačnimradovima niti je njihovasamostalna vrijednostprimarna, već ih trebapromatrati u misaonomsuodnosuveze s Hrvatskom) očituje se u načinu na koji umjetnikestetski artikulira ovo pitanje – krajnje suptilnim, minucioznimcrtežom u kojem se motiv postupno rasplinjujeprema spomenutom pop-kulturnom slijedu, protresenomkroz sito umjetnikove smirene intuicije. Takav je postupakdonekle sličan Vaništinom, iako su njegovi motivibili posve drugačiji, gotovo riječi i rečenice u svojevrsnomintimnom dijalogu koji je on vodio s cjelokupnomnovijom povijesti umjetnosti, dok su Dudekovi motivi,logično, eksplicitnije politički. S druge strane, odgovorna gore navedeno pitanje umjetnik je pokušao ponuditina suprotnom zidu galerije, na četiri slike velikog formatakoje prikazuju čovjeka kao brutalan bljesak boje u inačehladnoj i negostoljubivoj crno-bijeloj prirodi. Pretpostavljamda bi interpretacijom trebalo istaknuti kako nije riječo antropocentričnoj isključivosti, već prije o kritici našegegoizma kojem najčešće sve podređujemo – i ljude okonas, i ostatak svijeta koji nas okružuje, a naš samodovoljnii samozadovoljni bljesak u beskrajnom moru povijestiprijeti ostaviti trag samo velike mrlje krvi.Ukoliko netko kupi neki od umjetnikovihautoportreta i bez skrupula, bez odmaka gaokači na zid dnevnog boravka, Milićeva ćenemilosrdna satira suvremenog društva upotpunosti uspjeti, čemu će svakako pripomoćito što je ostvarena u tradicionalnom,pristupačnom i razumljivom mediju crteža.Upravo zbog te poticajne diverzije jednogklasičnog medija, imanentne obojiciumjetnika, izložba je dobra i uvjerljiva te ina gledatelja laika ostavlja pozitivan dojam,uz neka mučna pitanja koja se ne možeignorirati, a crteže je nemoguće promatratikao neku oku ugodnu dekoraciju. I ova jekratka izložba još jednom potvrdila kakose zamjetan broj mlađih domaćih (ali i stranih)umjetnika vraća crtačkoj i slikarskojfiguraciji, možda težeći izbjeći relativnunejasnost i opskurnost suvremene postkonceptualneumjetnosti, videa i performansa,djelomično i zbog želje za neposrednomkomunikacijom sa što širompublikom izvan vlastitog zatvorenog ceha.Naravno, ne da bi se nužno dosegli financijskiuspjesi i kolektivno dobronamjernotapšanje po ramenu, već zbog rasprave gorućihproblema suvremenog čovjeka, ukorijenjenihu našoj prirodi mnogo duže negose usuđujemo pomisliti. U tom smislu,umjetnik bi trebao djelovati kao katalizatornaših najjačih trauma, bez obzira koji medijpri tome koristio, a ako u procesu naokoposustalom mediju udahne novi život – jošbolje.Bestijalni egoizam Ovim bestijalnim egoizmombavi se i Miron Milić na svoja tri autoportreta, minucioznoiscrtana crnim tušem, gdje sebe prikazuje kao brutalnog,bradatog primitivca koji bez milosti kolje bespomoćneživotinje i na sebe navlači njihove ostatke. Karla Pudaru predgovoru izložbi, pozivajući se na autorove riječi,tumači kako Milić ironično glorificira svoj potisnuti animalnialter-ego, dobro znajući kako se u suvremenomdruštvu eksplicitno nasilje, k tome stilski virtuozno izvedeno,bez sumnje najbolje prodaje. Kako je jednom rekaoWalter Benjamin, tresući se tridesetih godina predrastućim nacističkim užasom: “Stupanj otuđenja čovječanstvadosegao je takve razmjere da ono može uživati uvlastitom uništenju kao estetskom doživljaju prve klase”.Sličnu poruku možemo prepoznati na tri Milićeva crteža– privlači nas krv, pogotovo prolivena u stanju ritualnekatarze; neslavne ubojice (od Mansona do Breivika)učinili smo planetarnim estradnim zvijezdama, a akose, poput Milića, usudimo potražiti takve niske strastiduboko u sebi samima, nedvojbeno ćemo nešto pronaći.

TEMAT:zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 19Projekt Criticize This! nastao je u suradnji organizacija Kulturtreger i Kurziv (Zagreb), KPZ Beton i SEEcult.org(Beograd) i Plima (Ulcinj). Kroz tri modula okuplja 33 mladih i neafirmiranih kritičarki i kritičara iz Srbije,Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. U suradnji s mentori(ca)ma, oni razvijaju svoje kritičarske praksepišući o recentnim književnim, izvedbenim i vizualnim umjetničkim djelima iz regije. Ovdje predstavljamo završneradove polaznika prvoga književnokritičarskog modula.Identitetske zaobilazniceDjelo Rade Jarka svjedoči o nemogućnosti jedne istinite interpretacije, svojim pisanjem ulijeva nesigurnostrecipijentu i ne dopušta da se smisao djela obuhvati i zaokruži. Postupkom proturječja Jarak dokida poimanja svijetaunutar binarnih opozicija —Lamija NeimarlijaO knjigama Rade Jarka Enciklopedija očaja iJapanski dnevnikUVOD U ovom eseju dominantna preokupacija je pisanjeRade Jarka, kojim uvijek iznova dovodi u pitanje kriterije navladajućoj književnoj sceni. Svojim djelima svjedoči kolikoje za jednog pisca važno učiti zanat od velikana književnogizraza, ne pokleknuti pred trendovima i kritičarskim hvalamasasvim prosječnih knjiga koje su"pune dosjetki i jeftinih fora". Autorje na više mjesta (npr. u intervjuu zaNovi list, u romanu Neočekivano Venecija,dijelu trilogije Enciklopedijaočaja) ukazivao na nevolje s kojimase suočava pisac posvećen izgradnjisasvim osobnog autorskog svijeta uintertekstualnim relacijama s književnimuzorima. Problem se ne možesvesti na degradiranu poziciju pisca upostratnim društvima, nego se trebapromatrati u kontekstu kompletneknjiževne infrastrukture. U romanuNeočekivano Venecija Jarak opisujeprobleme okoline u kojoj kao pisacdjeluje, govoreći o osobnom iskustvus kritičarima vlastitih djela, o prirodiknjiževnih skupova kojima je prisustvovao,kao i o vladajućem sistemu vrijednosti u književnimkrugovima. Vladajuću mrežu odnosa vidi kao uzajamnanatjecanja sredstvima "sitnih podmetanja, časti i zavisti,drugim riječima: grebanja i trgovine". Takvo ozračje podstičekritičare da pišu pozitivne kritike svojim prijateljimai kolegama, što proizvodi strahovito lošu literaturu.Nastojat ću pokazati osobenosti Jarkovog pisma analizirajućidva djela – Enciklopediju očaja i Japanski dnevnik.Prva knjiga je objavljena 2006. i čine je tri romana različitihpripovjednih tehnika u kojima se ipak naziru slična značenja.Rekvijem za Kataloniju obuhvata djelić života britanskognovinara Erica Sinclaira koji dolazi u Kataloniju za vrijemeŠpanjolskog građanskog rata istinito izvještavati o ratnimRade Jarak u svojimdjelima propituje granicejezika i tematizira tabue,npr. ludilo, seksualnost,suštinska iskustva u životu.Tu se radi o nekoj vrstineklasične fantastike, kojaje nastala po uzoru naKafkin romaneskni svijetdogađajima, da bi postao dobrovoljac u borbi za Republiku,naposljetku proglašen izdajnikom. Među detaljimakoji se lijepe na svijest Erica, miješaju se šturo nabacanaunutarnja previranja, iz kojih se razlučuje ponešto o "ljepšojstrani života" junaka-pripovjedača, otjelovljenoj u likuvojnika Marca Toridellija i novinarke Edne O'Shaugnessy.Junakove želje osciliraju između neostvarive i ostvariveljubavi, a u toj unutarnjoj drami se odmjeravaju snage izmeđusmisla i besmisla. U drugom romanu, NeočekivanoVenecija, najprije se susrećemo s prikazomVenecije u ozračju dojmovajunaka-pripovjedača. Zatim slijedisakupljanje komadića prošlog života,u jednom kontinuiranom nizu, gdjeautor uvodi i autobiografske podatke,i sve to kako bismo imali sliku o uloziShille, djevojke koju junak upoznajeu Veneciji, u njegovom životu. Aonda slijedi priča o avanturama saShillom, i eventualno – o osiromašenom,monotonom životnom toku izmeđunjih. I jedno i drugo, i avanturei monotonija, događaju se iz "unutarnjegočaja" (Jarak, 2006., 161). Trećapriča o Johnnyju K., za razliku odprve dvije, napisana je u trećem licu.Pisac u Japanskom dnevniku veli:"Napisao sam čitav roman o odmorištimauz autoceste, Johnny K. (objavljen u okviru knjigeEnciklopedija očaja – a to je, i danas tako mislim, jedno odmojih najboljih djela). Odmorišta uz autoceste nose u sebinešto sretno i tužno, veselo i malenkolično. Ona su šarene oazeu divljini, na neki neshvatljivo čudan način govore o nastavkuputa, o prolaznosti, slučajnosti – a sve se to kao metafora možeprenijeti i na život. Slučaj je dirigent života." (Jarak, 2010., 30).Drugo djelo, Japanski dnevnik, predstavlja dnevničkezapise koje je autor sakupio tokom šestomjesečnog lutanjazabitima i zaseocima sjevernog Japana te labirintima Tokija,najvećeg modernog megalopolisa. Promatrat ću Japanskidnevnik kao protegnutu ruku jedne filozofije koja je prezentiranaveć u Enciklopediji očaja, analizirajući postupkekoje Jarak upotrebljava u svojoj naraciji. Učio ih je od modernihi postmodernih znalaca na koje se referira u svojimdjelima: Mishima, Franz Kafka, Danilo Kiš, Italo Calvino...Intertekstualne relacije s autorima kao što su Michel Tournier,George Orwell, Walter Benjamin, ili Paul Auster iDino Buzzati, Jarak signalizira i citatima kojima počinjepojedine romane u Enciklopediji očaja, ili dnevničke odlomkeu Japanskom dnevniku.I.Pisanje Rade Jarka odlikuju postupci koje je David Lodgeu Načinima modernog pisanja pripisao autorima kao štosu Samuel Beckett, John Fowles, Jorge Luis Borges, VladimirNabokov, Doris Lessing... tražeći u njihovim djelimaelemente postmoderne književnosti. Takvi načini postmodernogpisanja nastali su dovođenjem do krajnosti nekihpostupaka modernizma ili njihovim dokidanjem.Jarkovo djelo svjedoči o nemogućnosti jedne istiniteinterpretacije, svojim pisanjem ulijeva nesigurnost recipijentui ne dopušta da se smisao djela obuhvati i zaokružiu ljudskoj svijesti. Postupkom proturječja Jarak dokidapoimanja svijeta unutar binarnih opozicija, kako je ljudskasvijest sklona. Time se nastoji ukazati na podvojenosti šizofrenu situaciju u svijesti modernog pojedinca. Metafikcionalnimprimjedbama unutar svojih tekstova ukazujena nemogućnost odvajanja temeljnih od metarazina jezikaujedno ne dopuštajući čitaocu da se ušuška intelektualnozadovoljen u viđenje svijeta kakvo mu nameće njegovoknjiževno djelo. Dovodi u pitanje poredak kojim su događajiu romanu prezentovani, kao i mogućnosti smisleneinterpretacije. Naročito karakteristično za njegovu poetikujeste i preokupiranost detaljima: "Međutim, svakoprekomjerno opterećivanje diskursa specifičnostima imatće isti učinak: nudeći čitaocu više detalja nego što ih možesabrati u cjelinu, diskurs potvrđuje otpor svijeta prema interpretaciji"(Lodge, 1988., 282). Paradoks ovog postupkajeste u tome što naizgled značajna informiranost čitaocane doprinosi sklapanju jasne slike o događajima, prostorvremenuili nekom karakteru u romanu. Kod Jarka se nataj način ostvaruje jedan čudan, od početka abnormalansvijet, ogoljen i ispražnjen od smisla.

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 20"Slučaj je dirigent života", tvrdi Rade Jarak, ne razlučujućiživot od pisanja. U njegovom djelu često ne postojiželja za motiviranošću uvođenja nekog lika pa se njegovopisanje može ocijeniti kao hirovito. Odupirući se ustaljenimbinarnim oprekama književnost-svijet, umjetnost-život itd.nastoji izazvati "kratak spoj" među njima, šokirajući čitaoca.To čini "kombiniranjem nasilno suprotnih načina unutarjednog djela – npr. onog što je očito izmišljeno i onog štoje bar prividno vezano za činjenice; uvođenjem autora ipitanja autorstva u sam tekst; i razotkrivanjem konvencijau toku njihove upotrebe" (Lodge, 1988., 284).II.REKVIJEM ZA KATALONIJU U ovom Jarkovomromanu pripovijedanje slijedi svoju temu kroz prostornei vremenske susjednosti s golemom pažnjom usmjerenomna obilje pojedinosti; "...čitalac posrće pod mnoštvom detaljakoji se gomilaju unutar kratko ograničenog verbalnogprostora, i fizički ne može pojmiti cjelinu, tako da seportret često gubi" (Lodge, 1988., 282). Taj tok priče kojinastoji poštovati prostorne i vremenske susjednosti ne vrvimetaforama i ne odupire se vizualizaciji radi svoje nerazumljivosti.Radi se o tome da Jarak čitaoca opterećuje s višenepovezanih detalja kao da se trudi da se ti detalji ne spoje:"Tuširam se u velikoj praznoj kupaonici. Samo jedantuš radi. Voda je mlaka, ali postaje sve toplija. Oko menepolako raste para. Brišem se u hladnoj sobi i jedva susprežemdrhtanje. Brijem se u prostoriji na katu: uža je od kupaonice,ali ima desetak umivaonika s ogledalima. Ispodje dugačko kameno korito za pranje nogu. Oblačim jeftinupotkošulju pa košulju i džemper. Uz hlače i iznošene čizme,to je sve što sam dobio od Republike. Ali, Republika mine treba ništa dati, ovdje je sve dobrovoljno. U spavaonicije nekoliko vojnika, Katalonaca, promatraju me nezainteresirano.Kroz prozor drugog kata vidim blijedo, zubatosunce na sasvim čistom nebu."Ili:"Šećemo uza samo more, Edna me drži za ruku i kažeda je ovdje da mi poželi sreću na bojištu. Ljubi me u obraz,ja pokušavam gledati u daljinu, prema morskoj pučini,ali ne uspijevam je više pronaći, noć je sasvim progutalamore. Radim sklekove po kiši. Blato mi prolazi kroz prste,dlanovi tonu. Licem gotovo dotičem gnjecavu zemlju,mirišem katalonsko blato. Uranjam u njega. Trčimo krozpolja, goli do pasa. Koža nam je poprskana blatom, hlačemokre i teške. Jedan vojnik padne preko grma i ozlijediruku. Mlada ga bolničarka previja. Poslije podne kišaprestaje i izlazi sunce." (Jarak, 2006., 19).slijeda", jer ne postoji bilo kakva uzročna veze među nabacanimulomcima:"Navečer mislim na Ednu. Njezinim odlaskom u Valencijunestalo je čarobnog vela u koji me od prvog dana bilazarobila. Ležim na vojničkom krevetu, prvi do prozora,gledam noćno nebo nad Barcelonom, slušam hučanje Sredozemnogmora i pokušavam pronaći zamjenu za Ednu,otkriti novu čaroliju.Više nema izrabljivanja i klasnih poniženja. Na Ramblasunema prostitutki. Radnička milicija zatvorila jevećinu otmjenih bordela. Taksiji i tramvaji obojeni su uanarhističke boje, crveno i crno, a konobari ne primajunapojnice. Buržujima otimaju vlasništvo, crkve se ruše ipale. Ostavili su jednu iznimno ružnu, s tornjevima nalikna vinske boce, poštedjeli su je tobože zbog umjetničkevrijednosti; šteta, tu je prvu trebalo spaliti. Radnici preuzimajustvari u svoje ruke. Živi sam svjedok pada zastarjelei uzdizanja moderne, nove klase. Klase slobodnih radnika.Pred nama je kvrgava, gola livada. Tek ponegdje rastugušći buseni trave. Najmanje nas je trideset s jedne,i trideset s druge strane. Kožnata je lopta na sredini.(...)"Jarak tematizira vlastito pisanje i konvencije kojima sekoristi kad tvrdi da uvriježeni način komunikacije nemapotrebne finese kako bi ispričao priču žrtava jednog režima,odnosno svoju priču:"Možda je za jad koji nas je snašao posljednjih dana bilopotrebno izmisliti neke nove riječi, nove pojmove. Naš jejezik previše star, previše potrošen, previše jednostavan zaperfidne stvari koje se događaju. Jezikom mediokriteta nemogućeje opisati razočarenja i bol koji me lome i stavljajuna kušnju u ovom vlaku. (...) U političkom sustavu, kao i ujeziku u kojemu ne postoje finese, žrtve kao mi uopće nepostoje, nemaju pravo na vlastitu priču." (Jarak, 2006., 86).Potom traga za novim pojmovima kojima bi opasaobeznadnu situaciju i kuje pojam rips kojim označava spletkarenjeljevičara, "kad ljevičar čini zlo unutar sistema kojibi trebao osigurati opće dobro"; drugim riječima, "socijalističkastranka, komunistička partija i republikanska vladasu rips". Tim "ogoljenim postupkom" Jarak pripovijedarazočarenje, strah, pustoš i izgubljenost čovjeka koji sedobrovoljno prijavio u borbu za Republiku, zanesen "vizijomboljeg svijeta" (koja je otjelovljena u ljubavi premaMarcu Tordelliju?), a potom progonjen kao izdajnik Republike.Pri kraju pripovijesti Jarak očuđuje kombiniranjemnasilno suprotnih načina unutar jednog djela. Dok je svevrijeme prevladavalo nastojanje barem prividne vjernostičinjenicama, scena s Gušterom, recepcionarom barskoghotela, kojeg se čitalac sjeća s početka priče, produkt jehalucinacije. Tu se odvija suprotstavljanje zbilje i fantazije,gdje ova posljednja biva moćnija; a razine pripovijedanja– autobiografska, izmišljajna, fantastična – ovdje nisuodijeljene. Nakon fantastičnog preokreta – pijavica gutajunakovog sagovornika – pobjeda fantazije je potvrđena:"Jedino je pod mojim stolom ostala manja lokva, od onogvrtloga valjda." (Jarak, 2006., 98). Čitaocu se isporučujeosjećaj egzistencijalne zebnje pred neizvjesnošću stvari unašem svijetu.Sasvim prirodna stvar u realnom svijetu – razgovor sastarim poznanikom – ispostavlja se kao halucinacija te kaonepoznato i tajanstveno iskustvo dovodi u pitanje izvjesnostrealnog života. Tajne koje prodiru u okvire stvarnosnogsvijeta kod Jarka su uvijek proizvod unutarnjeg života,osjećanja i previranja u dubini ljudskog bića.NEOČEKIVANO VENECIJA Svakako je dojmljiv ikraj drugog romana Enciklopedije očaja – NeočekivanoVenecija. Nazvala bih ga parodijom svršetka.Roman počinje izlaganjem junaka-pripovjedača u kojemotkriva ambivalentne dojmove o Veneciji, njene posebnostikoje se u njegovoj svijesti prelamaju u vidu proturječja:"Da budem precizniji, ni sam pouzdano ne znam je lito ljubav ili mržnja. Tako je uvijek s emocijama, nejasnesu i maglovite." (Jarak, 2006., 105).Kritika se pretvorilau trgovinu —Lamija NeimarlijaKurt Vonnegut, pisac Klaonice 5, koji je bio ratni zarobljeniku Dresdenu za vrijeme bombardiranja u Drugomsvjetskom ratu i sudjelovao u iskapanju oko 130 000pougljenjelih leševa iz ruševina, smatrao je da je pisanjeanti-romana jedini način da se napiše roman protiv rata;taj anti-roman mora biti kratak, zbrkan i neskladan, jer seo pokolju ne može ništa inteligentno reći (287). Jarak svojanti-roman piše "metodom" gomilanja detalja, pri čemupostiže suprotan učinak od recimo realističke romanesknetradicije: prostor-vrijeme ne možemo vizualizirati,jer su predmeti koji se lijepe opažanjem na svijest dati uvidu fragmenata koje je nemoguće skupiti u jednu cjelinu.Prethodno navedeni citat iz Rekvijema za Katalonijupredstavlja hrpu detalja iz kojih ne razabiremo cjelovitusliku, neku vrstu privida logičnog motivacijskog slijeda(koji je ustvari odraz junakovih nepovezanih reakcija napodražaje iz okoline), a ta prekomjernost završava u protuslovlju:"Poslije podne kiša prestaje i izlazi sunce." (Jarak,2006., 20). Zatim se redaju "odlomci" gdje vremenski slijedradnje gubi smisao zbog odsutnosti bilo kakve uzročneveze među njima:"Stare puške još iz 1876., s drvenim kundacima u kojesu mnogi regruti urezali imena i inicijale. Svatko dobivapo pet metaka i pucamo, ležeći u zemljanim zaklonima, umete udaljene sedamdesetak metara. Nitko ne provjeravarezultate gađanja, a čini se da i nema smisla, jer iz ovih zahrđalihcijevi ne može se pogoditi ni slon na deset koraka.Pravo je čudo da uopće pucaju. Kad pucnjava utihne, začujese zviždaljka, a zatim čistimo puške sjedeći u blatu."(Jarak, 2006., 20).Prozu Rade Jarka karakterizira nastojanje da umjetničkipostupak učini što više neprimjetnim, a paradokse iprotuslovlja predstavi kao proizašle iz pripovjedne zbilje.Međutim, njegov način pripovijedanja odlikuju postupcikoje David Lodge pripisuje piscima postmoderne, u Enciklopedijiočaja pritajeno, u Japanskom dnevniku većsasvim transparentno. U nastavku romana Rekvijem zaKataloniju možemo zapaziti postupak nazvan "prekidU povodu pisanja eseja o poetici RadeJarka u sklopu projekta Criticize This!napravila sam kraći intervju s piscem(u zagrebačkom klubu Booksa, 2.ožujka 2012.). Izabrala sam da radimesej o djelima Rade Jarka jer je riječo autoru koji se bori za književnostipripadno mjesto u kulturi, odnosnokulturnim proračunima, upozoravajućina jadni status autora, nacionalnunebrigu o književnosti itd. Neki odpokazatelja te borbe su pokretanjevlastite edicije, portala za književnostKnjigomat, ali i specifična poetika kojaodaje zavidno poznavanje misli i djelapojedinih velikana književnosti te znanjeteorijskih postavki. Pisac je govorioo književnim i filozofskim "uzorima",o pisanju kao vrsti samospoznaje,osobenostima vlastitog stila teproblemima s kojima se susreću pisci,izdavači i kritičari u zemljama regije.Vi ste diplomirani slikar. Šta Vas je naveloda kročite i stazama književnosti?——Ljubav prema književnosti. Kaomlađi nisam se usuđivao krenuti grlomu jagode pa sam dugo čitao, učiood drugih i u međuvremenu završioslikarstvo.Vaše romane odlikuje žanrovska hibridnost,dokidanje konvencija klasičnogromana, propitivanje granicajezika, fragmentarnost izraza itd. Dugujeteli takav izraz izučavanju teorijskihkoncepata, ili ste učili zanat odknjiževnih uzora, velikana književnostikojima odajete priznanje u Vašim djelima,Kafke, Bernharda, Kiša?——Teoriju sam čitao, ali sam je i zaboravio.Prije se radi o ovome drugom,učio sam iz tuđih djela. Odrastao sam70-tih i 80-tih pa sam čitao Kiša, Bernharda,Borgesa. Čitao sam pisce s krajamoderne kada se ozbiljnije shvaćalaumjetnost i imala veću težinu negodanas. Učeći iz tih djela, krenuo samtim putem. Kasnije, postmoderna jeimala te odjeke, recimo Calvino, njegovaznanstvena faza.Čitajući Vaša djela stičem utisak da setu radi o jednoj vrsti filozofije. Briga oegzistencijalnim pitanjima, pitanjimasmisla, suštine svijeta (života, određenogdruštva...) ne napušta Vas. Osimtoga, kao da su Vaša djela nastala upotrazi za smislom, odnosno prikazivanjemsvijeta ispražnjenog smislom, biloda se radi o promišljanjima prostitucijeiz Pohvale ulici, bilo Tokija i japanskihzabiti iz Japanskog dnevnika?——Da, taj egzistencijalistički stav;osjećam se loše – zašto? Čitao samKierkegaarda, Sartrea; bio mi je zanimljivFreud, zatim Lacan i Jung;krećem u egzistencijalnu analizu, alimi se otvara jedna arhaično-dubinskaanaliza... novi tekst koji radim ide u tadva smjera.Vaše knjige nazivaju eksperimentimau književnosti, često u njima kritičarivide postupak preregistracije,npr. preuzimanje elemenata stripa(npr. Wakamono) ili filma (Tango) uknjiževni tekst, ili postupak spajanjanespojivog... Da li takvi eksperimentinastaju kao unaprijed (barem većimdijelom) smišljen proizvod ili se i samiiznenadite šta dobijete? Drugim riječima,je li preovladava racionalnoplaniranje ili prepuštanje "toku misli"pri pisanju?——Inspirativan mi je Kafkin dnevnik,čitao sam ga prije petnaestak,dvadeset godina. Bio sam fascinirantim štivom, dnevnikom koji prati svakodnevnaproživljavanja. Percepcijastvarnosti je fascinantna, događa sečudan spoj te percepcije i objektivnogstanja. Dnevnik kao formu samzavolio. Tu se događa četvero: uplićese stvarnost, vlada egzistencijalno načelonužnosti, seksualnost kao trećakategorija i jungovski arhetipovi. Nastajejedan hibrid, da ne znate da li jepriča ili fikcija ili nešto treće. Nazvaobih ga umjetničkim djelom...U intervjuu za Jutarnji list rekli steda pisanje shvaćate kao potragu za

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 21Pripovjedač predstavlja Veneciju pjesničkim slikama:Venecija – labirint, grad kaotičnog spleta, Venecija – lav,podsvijest čovječanstva, istinski id, mrak, "Venecija je fantom:voda, mulj i drvo", "ona je kanal i obala, zapravo onaje shema: kanal – obala – kanal – obala – kanal – itd., itd.","tirkiznosiv mulj tih kanala vezivno je tkivo koje drži fantomna okupu" (Jarak, 2006., 111), grad štakor. Svoje izlaganjeočuđuje autoreferencijama i metafikcionalnim primjedbama,npr. kada tvrdi da neki njegov opis Venecije nijenikakva pjesnička slika; ili kada se obraća čitaocu: "Pa pogledajtesamo oblik tog Canala Grande" (Jarak, 2006., 110).Pripovjedač vidno oscilira između nepomirljivih tvrdnji.Venecija je oslikana na širem prostornom platnu, u poređenjusa ostalim europskim gradovima. U njima je mogućeizgubiti se, ali Venecija je i u tom smislu posebna: čovjekse nađe kao na dnu bunara i gleda u nebo molećivo. Orisaoju je i na povijesnom platnu, gdje joj je pripalo mjestokorijena tradicije ponižavanja svijeta, priroda "tako divnoprojicirana na najveće europske nacije" (Jarak, 2006., 110).Naposljetku, nakon dočarane preplavljenosti štakorima,Venecija je predstavljena sa "dodatnom dimenzijom tugei svijesti o propasti". Pasus nakon toga počinje riječima: "Ijoš jedna lijepa, prelijepa stvar". O Veneciji. I kao u prethodnomromanu kada spas nalazi u ljubavi predstavljenojkao sitno zrnce mira u vječnoj izgubljenosti, i sada će sredstvimaapsurda Jarak uvesti priču o svojoj ljubavi – Shilli.Nakon odlomka o Veneciji, pripovjedač se upušta u vodesjećanja na vlastito školovanje, karijeru, (ne)snalaženje ukrugovima umjetnika, razočarenja na književnim skupovimai u piskaranja kritičara djela umjetnosti. Pokušao jeskicirati prazninu koja je njegov život obilježila, i koja je"na neshvatljiv i mučan način" bila popunjena Venecijom,odnosno avanturama s djevojkom koju je sreo u Veneciji,Shillom. Šturo skicirane slike ratnih strahota koje je iskusione zauzimaju mnogo mjesta u ovoj naizgled ljubavnojpriči. A onda na samom kraju, vizija nuklearne eksplozijena Hiroshimi potpuno preovladava nad onim što se činiidentitetom... ispisujete sebe, svojuosobnu povijest pišući o drugim piscima.Kako objašnjavate potrebu zaskupljanjem djelića identiteta pisanjem;je li to odraz zapitanosti ljudskogbića koje ne pristaje na gotoveodgovore pa ni o vlastitom identitetu,te ga propituje kroz književne refleksijeu tijeku svog života? Ili biste prijerekli da se želite odrediti ogledajućise u književnim uzorima i da je to jedinavrijedna identitetska odrednica?Ili se radi o svojevrsnoj borbi u društvukojim vladaju upitne predstavei stereotipi o drugima i nacionalneidentitetske odrednice?——Uvijek sam bio stranac na nekinačin. Danas je to puno više vidljivonego prije trideset godina. Čitao samstrane pisce i bili su mi bitni u nekommom svijetu. Bilo mi je teško kao malojosobi afirmirati taj svoj svijet. Svremenom, istražujući, oslanjao samse na te pisce koje sam volio. Kaomlad, morao sam steći samopouzdanje,kao kad učiš zanat. Morao sampoći od drugih, da bih sebe stavio naispit, a onda sam sve više išao premasebi. Književnost daje mogućnostsamospoznaje, ali ona nikada nijesigurna i uvijek izmiče; velike samkorake napravio i zadovoljan sam,mada neću stići do neke biti, jer to inije priroda jezika.Bitno mi je to područje gdje stvarnostulazi u fikciju. Baš zato što pišemdnevnik, smatrao sam da moramnešto napraviti da bi pisalo u dnevniku;tako je i fikcija počela diktiratistvarnost.U eseju iz 2006., Tri razine književnosti,kažete da je djelo Vaših uzora,Kafke, Bernharda, Kiša, "svijet zasebe", da je neuklopljivo u kulturu ukojoj je nastalo, izdvojeno načinomna koji tretira nebitne sporedne stvari(uspijeva ih oneobičiti i uzvisiti donekih novih sfera). Ima li u Vašempisanju takvog svjedočenja o nepripadnostivlastitoj kulturi?——Naša čitava regija ima teške problemezbog nacionalnih sukoba, a čitavaregija stane u Tokio ili New YorkCity. Kad imaš globalnu perspektivu,onda naši problemi izgledaju sitno;danas je ta globalizacija stvarnost.Imamo osjećaj da nam je Kina udvorištu, i o takvoj perspektivi ovisenaši problemi. Problem identiteta nijeviše samo lokalni, nego i globalni,jer pripadamo čitavom svijetu, a nesamo nekim rodnim, uskim relacijama.Joyce je bio majstor u ovome;on je od privatne mitologije napraviouniverzalnu. Nije prihvaćao nametnutepodjele koje dolaze iz vanjskogsvijeta: nacija, radno mjesto, ulogau obitelji. Razvoj je i pitanje pojedinca,partikule... sloboda je pitanjepojedinca.Oneobičen zahvat u poznato i svakodnevnoje odlika Vaše poetike, bilo dase radi o perspektivi potpunog stranca(u Japanu), osjećaju čovjeka-putnikačiji je dom na cesti, ili ogledu o prostituciji...Jedan fantazmatičan svijetgradite elementima svakodnevnice,elementima iz naše realnosti, štopredstavlja jednu posebnu vrstu postupkaočuđavanja onog poznatog isviklog. Možemo li to tako odrediti,kako objašnjavate takav postupak?——Na mene su utjecale priče JurijaOleše, nastale dvadesetih godinaprošlog stoljeća. Fokus je na detaljima,koji se transformira u raznestvari; on mi uspijeva dočarati realnostkao da sam bio tamo; ide ispreddogađajnim nizom u priči. Sasvim normalna vožnja vlakompored jedne od postaja u Italiji pretvara se u košmarnidoživljaj atomskog rata, nesreće, a ljubavna storija nećeimati zadovoljavajući kraj. Svršetak predstavlja košmarniprikaz kolodvora u Veneciji i prekid slijeda pripovijedanjana najbanalniji i najneizvjesniji mogući način.Apsurd čovjekove sudbine, života, jedna je od najvećihpreokupacija Jarkove proze, a dočarava je uskraćivanjemčvrstog tla za bilo kakvo smisleno tumačenje svijeta njegovogdjela. Fantastično je ovdje iskorišteno za kreiranjeapsurda, jer nije odlučeno da li je riječ o zabludi čula iliproizvodu mašte, ili se doista dogodilo da par prispije unigdinu, pri čemu bi svijetom upravljali zakoni koji su namanepoznati. Priča završava na toj zapitanosti. Tu je prisutna idruga vrsta neodlučnosti: mi smo sigurni da su se zbivanjadogodila, ali ostajemo u nedoumici da li je naše razumijevanjetih zbivanja ispravno.JOHNNY K. U priči o Johnnyju K. Jarak ponovo primjenjujemetodu prekomjernog gomilanja detalja, kojionemogućuju jasnu viziju o predmetnom svijetu djela,prostor-vremenu i sl., iako su na prvi pogled podaci revnosnobilježeni. Sada je u pitanju sterilni život jednog odnajtraženijih književnih kritičara The New York Tribunea,čovjeka koji je ostvario sve ono o čemu je kao dijete maštao– odličan posao, jaguar, stan na Manhattanu – s čime je upaketu dobio još psihića i skoro svakonoćne nejasne snove.Priča sasvim opterećena neznačajnim stvarima, banalnimdnevnim radnjama kritičara Johnnyja. Među raznoraznimbanalnim dogodovštinama nalazi se i poziv supruge njegovognekadašnjeg, sada preminulog prijatelja Bena. Međutim,priča neće biti zaokružena i ispunjena nekim uzročno-posljedičnimlancem događaja. Ovo je roman o odmaralištimakraj autoceste, simbolima prolaznosti, slučajnosti i nastavkuputa; o zamršenim putovima koje junak nastoji svladati dokuće udovice nekadašnjeg prijatelja, a onda – odlasku unigdinu i ništavilo prvog vlaka na tračnicama.kamere. Osjećam uvjerljivije taj trenutaknego da je sve to netko snimio.I kamera deformira, predstavlja materijalnisvijet drugačije od oka, sužavavidno polje. Jezik može biti uvjerljivijiod kamere.Vaše metafore su specifične i doprinoseiščašenom svijetu literarnogdjela; često navodite kroz djelo različitemetafore za isti pojam ili stvar,i one nerijetko proturječe jedna drugoj,prelijevaju se u svoju suprotnost.Međutim, u metaforama otkrivate jedannevidljivi svijet koji je prisutnijiod prisutnog; je li takva sama logikaživota?——Metafora je ključ proze, umjetnosti,glavno oružje. Volio sam ekstravagantnumetaforu, cijenio sampisca koliko je imao ekstravagantnumetaforu: Kiš, Mishima. Metaforame je uvijek privlačila kod pisca; onaje sama po sebi misterij književnosti.Kako se boriti protiv nacionalne nebrigeo književnosti, recimo, sa pozicijeknjiževnog kritičara?——Nije bitan samo status pisca, negokompletne okoline, infrastrukture.Ono što radite u sklopu projekta CriticizeThis! apsolutno podržavam.Kritika se ne može boriti za statuspisca, jer su kritičari ucijenjeni, kritikase počela tretirati kao reklama.Neki izdavač plaća mjesečno svotu dabi se kritika o njegovim knjigama pisala.Kako će onda kritičar pisati negativnukritiku? Sve se svelo na razinuplaćanja, zato je vaš projekt značajan.Ta vrsta kritike je nedostajala čitavojregiji, gdje se kritika pretvorila u vrstutrgovanja."Abnormalnost" svijeta koji Jarak gradi potvrđena je isasvim nezgodnom mješavinom onoga što se čini činjeničnimi onoga što je izmišljeno. Kod udovice nalazi ručak odsamih kostiju i odvjetnika u deformiranom tijelu. Stalnouplitanje snova junaka u tekstu pokazuje kako su emocije,želje i fantazije nužno u neprestanom pokretu i pomicanju,možda i ponajviše kod čovjeka bez sjećanja, ljubavnih i prijateljskihrelacija, kakav je Johnny K., kako one utječu nanjegovo ponašanje i mijenjaju ga. Iako je pisac zaokupljenpraćenjem susjednosti, tijekom i neprekidnošću pričanihdogađaja, dojam napredovanja i neprekidnosti koji nastajeneka je vrsta iluzije, kako primjećuje David Lodge u slučajustila Lawrencea (ne bez razloga, omiljeni pisac kritičaraJohnnyja jeste Lawrence): "Diskurs se zapravo ne krećedalje da bi razotkrio nove činjenice, već otkriva dubljeznačenje istih činjenica. Prikazivanje događaja u ulomkupostaje sve više psihološko, a sve manje referencijalno,nakupljajući postepeno sve više nejasnih metaforičkihznačenja" (Lodge, 1988., 199).Upravo snovi Johnnyja odlikuju se nereferencijalnomprirodom. Johnnyjeva putovanja mogu se sažeti u stalnuizgubljenost i lutanja na istim autocestama. Ta manijapraćenja tijeka i slijeda, ponavljanje nedogađanja i nigdinezadobiva specifično metaforičko značenje. Pri svemu tome,roman je izgrađen (prividno) na fonu doslovnog značenjapa priča postaje otjelovljenje apsurda.JAPANSKI DNEVNIK Ono što je zapaženo u slučajuromana iz Enciklopedije očaja, postupci karakterističniza Jarkovo pisanje, u Japanskom dnevniku su dovedenido krajnosti. Tu Jarak do besmisla narušava razumljivslijed (događaja) koji se zasniva na prostorno-vremenskojsusjednosti. Često primjenjuje postupak "miješanja" utisaka.Kao da je nekolicinu susjednih i povezanih utisakaizmiješao i dobio neku vrstu "skalupljene montaže bizarnosuprotstavljenih verbalnih fragmenata":"Na svim kućama mnogo je otvorenih instalacija, klimauređaja,razvodnih kutija, kabela, plinskih boca. Padamrak, sad sjedim u vrstu gospođe Sumiko Ando i oblijećume krupni komarci, melankoličan sam. Danas, kad smose vraćali iz hrama Kuhon Butsu u Todorokiju, predložiosam gospođi Ando da dovedem djecu na nekoliko danau Nishi Aizu. Mrači se već u pola sedam, ako sam uopćedobro namjestio sat. Moram biti strpljiv, bolje da nemamlove nego da bauljam po Shinjukuu ili Ginzi tražeći barove,potrošio bih tko zna koliko. U mraku, iz grma pokrajklima-uređaja izlazi neko biće, ja sam bos i ne vidim dobrošta je to. Štakor? Ne, žaba." (Jarak, 2010., 13).Ili:"Klinci dolaze u školu, to je nova zgrada odmah pokrajstare, ispred je otvoreni bazen, nevjerojatno. Sedamje sati. Ti japanski klinci podsjetili su me na moju djecu.Neću ovdje izdržati ni mjesec dana. Već je sada prehladnoza kratke rukave." (Jarak, 2010., 24).Slijed pripovijedanja Jarak razbija i proturječjem kojeje ovdje, usuđujem se reći, pravilo. Nakon što je iskukaoda je bez mobitela, kompjutera i novca u Japanu – mrtavčovjek, a pored toga, i lud čovjek opasan po okolinu, Jaraktvrdi: "Unatoč svemu, obožavam Japan, izdržat ću. (...)Jednostavno, ipak ne mogu odoljeti tolikoj artificijelnosti,tolikom kiču i dizajnu u isto vrijeme, to je ipak svijetza mene." (Jarak, 2010., 15). U okviru Jarkovog diskursasasvim je normalno žaliti se na niski strop na izlazu iz metroaEbisu, gdje mora sagnuti glavu da ne bi zapeo o nekucijev, strujni kabel, betonski istak ili nešto slično, a zatimtvrditi: "Međutim, ovdje moja visina nije toliko bitna, zapravome oduševilo što je strop postaje metroa Ebisu tolikonizak, kao u nekoj Kafkinoj fantaziji." (Jarak, 2010., 16).Opisi Tokija gotovo uvijek su proturječni: "Tako je lijepi ružan u isto vrijeme (...) jer Japan je istovremeno jednood najkonzervativnijih i najluđih društava na svijetu."(Jarak, 2010., 27).Očuđava i "primjedbama upućenim publici s rampe"tako što se u kazivanju stiliziranom kao usmeni govorobraća čitaocima: "Dobro, a gejše? Pitat će netko. Što nepotražiš gejše?" Ili:"Zamislite taj grad koji je Kafka sanjao; grad s trinaestmilijuna stanovnika, a sa širom okolicom vjerovatno višeod dvadeset milijuna, zamislite ga." (Jarak, 2010., 17)."Dogodilo se. Ipak. Ali vi ćete, dragi čitatelji, ovaj put,nažalost, ostati pošteđeni detalja.""Pokušao sam napisati nešto kao haiku. Ovako bi izgledalo(molim vas, nemojte mi se smijati)." (Jarak, 2010., 33).Jarak zatrpava čitaoca mnoštvom detalja i trudi se dačitaocu onemogući uspostavljanje veza među njima. Evokako teče jedan dnevnički zapis:

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 22Za Jarka problemidentiteta u savremenomsvijetu nije samo lokalni,nego i globalni pa valjapodjednako poštovatiidentitetske odrednicekoje posjedujemo zato štopripadamo čitavom svijetu"Tek je osam i trideset, u Tokiju ljudi još ne izlaze van, aovdje se smatra da je mrkla noć. Ah, da sam bar u Nozawi,ondje radi supermarket. Ništa od toga, ovdje smo Julija ija sami u ogromnoj zgradurini. 'Staff' odlazi oko tri poslijepodne,a učenici iz susjedne škole oko četiri. Za menei Juliju već je oko osam navečer duboka noć. Danas samkrenuo trčati oko pola sedam na plato ispred škole. Ondjeje neki klinac također trčao u krug, trenirao je zamišljenebejzbolske pokrete. Kad me vidio, mahnuo sam mu, a on jezbrisao. Poslije sam i ja optrčao dva i po kruga. Pokušavamsteći kondiciju." (Jarak, 2010., 34).Ponegdje, namjesto nagomilavanja nepovezanih detalja,Jarak pokazuje tendenciju za neprekidnošću, tijekom, kojimadočarava intenzitet događaja. U sljedećem odlomku,nakon glavne rečenice, redaju se zavisne, od kojih svakaproširuje onu koja joj prethodi, a prisutna su ponavljanjana leksičkom i ritmičkom planu:"Ali, kad smo prišli Tokiju sa sjevera(kroz Saitamu gdje je novi nogometnistadion), izgubio sam dah.Prizor me podsjetio, ne znam zašto,na pogled na pučinu nasred oceana.Nepregledno more zgrada, cesta ioblakodera koji nestaju u izmaglicii smogu, nema im kraja. Autoceste ibrzi vlakovi u Tokio ulaze iz zraka, spedesetak metara visine. To su brzeceste u zraku, cijevi koje se uzdižuvisoko i kuda jure vlakovi. Pogledje odozgo fenomenalan. Dokle godpogled seže, za tristo šezdeset stupnjevanaokolo, posvuda je nepregledangrad. Grad, grad, grad, sto pedesetkilometara nebodera, oblakodera,zgrada, vijadukata, cijevi, sto pedeset u dužinu i bar tridesetu širinu. Nepregledno more betona. 'Oceanski osjećaj' stehnološkim, metalnim okusom. Stao mi je dah. To je najboljigrad na svijetu." (Jarak, 2010., 50).Na taj način Jarak u Japanski dnevnik integrira postupaksličan kao u romanu Johnny K. Iako zaokupljen praćenjemsusjednosti, tijeka pričanih događaja, dojam napredovanjai neprekidnosti koji nastaje neka je vrsta iluzije, jer diskursne razotkriva nove činjenice niti je to namjera pisca, većse otkriva dublje, metaforičko značenje istih činjenica. Aupravo to otvaranje "fikcionalne dimenzije najobičnijihi najbanalnijih 'stvarnih' događaja" za Jarka predstavljadefiniciju fikcije – poniranje u najdublje dimenzije jezika(Jarak, 2010., 78).Jarak primjenjuje još jedan postupak kojim postmodernipisci šokiraju čitaoca, dovodeći u pitanje uvriježenudistinkciju umjetnost-život, književnost-realnost itd. Ujednom od dnevničkih zapisa razmatra pitanje autorstva:"Prvi put pišem i živim jednu knjigu u isto vrijeme. Ne mogusamo uzimati iz Japana, kao iz imaginarnog izloga, gdje jesve besplatno. Postao sam i ja dio slike. Moje mesu ušlo jeu meso Japana. Sad nema natrag." (Jarak, 2010., 56). Pisacpiše sebe, ogledajući se u japanskoj svakodnevnici, a rezultatsu dnevnički zapisi sakupljeni u Japanskom dnevniku. Svojdnevnik u jednoj od mnogobrojnih autoreferencija ocjenjujekao fantaziju. Kao čovjek sklon fantaziji piše ponirući ufikcionalnu dimenziju jezika, onu koja je najdublja.Još jedan upečatljiv primjer kako autor dovodi u pitanjesvaku smislenu interpretaciju, dakle i valjanost i vjerodostojnostprikazanog svijeta u Japanskom dnevniku jesteprimjena Calvinovih teorijskih koncepata na Tokio. Svakipokušaj završava u paradoksu: brzina se 'preliva' u sporost(brzi vlak se s vremenom čini spor kao lokal), mnogostrukostu jednoličnost (tokijski urbani pejzaž: samo zgrade,zgrade i zgrade) ili uniformnost, preciznost u 'otvorenoststvari' (na primjeru japanskog jezika i gramatike), jasnosti jednostavnost u tajnovitost i neprozirnost itd. Jarak nataj način stavlja jednu pored drugelokalnu i globalnu perspektivu, vizuruzemljaka i vizuru stranca, činjenice injihovo dublje značenje, pojavnost injenu suštinu. Izjalovljuje svaku namjeruda se ti dnevnički zapisi sakupeu jednu cjelinu, da im se podarismislena interpretacija i pripiše imse forma.ZAKLJUČAK Rade Jarak u svojimdjelima propituje granice jezikai tematizira tabue, npr. ludilo, seksualnost,suštinska iskustva u životu.Tu se radi o nekoj vrsti neklasičnefantastike, koja je nastala po uzoruna Kafkin romaneskni svijet. Radise o sasvim specifičnom postupkupropitivanja granice između stvarnog i nestvarnog, gdjese naznake neodlučnosti uklapaju u opšti tok pripovijedanja.Kao kod Kafke, u Jarkovim pripovijestima pojavanatprirodnog događaja ponekad izgleda neobično i samomjunaku, ali sve više poprima prirodan izgled dok se naposljetkupotpuno ne prilagodi pripovjednom svijetu: "KodKafke natprirodni događaj više ne izaziva neodlučnost, jerje opisani svet u celini neobičan, on je isto toliko abnormalankao i događaj čiju pozadinu predstavlja" (Todorov,1987., 176). Poetika Rade Jarka posjeduje osobenosti kojeje Sartre pripisivao Kafkinim djelima: pisci pokazuju kakoje upravo normalan čovjek fantastično biće pa fantastičnopostaje pravilo, a ne izuzetak.Čini se da Jarkove tekstove valja čitati doslovno. Primjersa primjenom Calvinovih pravila na Tokio pokazuje kakopisac sa zamisli prelazi na opažanje pa nešto što bi se moglosamo hipotetički ustvrditi, npr. da je Tokio istovremenojednoličan i mnogostruk, postaje dio opažajne stvarnosti –doslovna stvar. Često ljudska izopačenja u Jarkovim djelimane prelaze granice mogućeg (kao što je Johnnyjev bijeg unigdinu ili košmarni doživljaj kolodvora u Veneciji), negoje prije riječ o društveno čudnom. Osnovna preokupacijapisca je odnos čovjeka i njegovih želja, emocija, njegovognesvjesnog. Međutim, i to temeljno pitanje njegove prozeostvareno je na sasvim specifičan način.Takvim preokupacijama Jarak se bavi iščitavanjem velikanaknjiževne tradicije. Intertekstualno ostvaruje odnosesa autorima moderne i postmoderne. Ogledanje u drugimpiscima ne vidi kao direktno definiranje sebe. Identitetkonstituira u razlici spram drugih pisaca, posredno, jer je jedinoputem naglavce okrenutog pogleda, kakav omogućujeogledalo, moguća identifikacija. Otjelovljenje tog neobičnogpogleda na sebe u Jarkovim djelima se manifestira u vidučudesnog i čudnog. Postupci zastupljeni u njegovim djelima,kao što su protuslovlje, "prekid slijeda", prekomjernost isl. svjedoče o autoreferencijalnom (samoreferencijalnom)aspektu njegove naracije gdje se tematizira literarnostdjela, tj. riječ je o naraciji koja se konstituira u metanaraciji.Ukazivanjem na primijenjene postupke u okviru vlastitihdjela pokazuje kako su stvarnost i istina iluzije proizvedenedjelovanjem umjetničkog diskursa na svijest te konačnoulijeva nesigurnost čitaocu preokupiranom nastojanjemda djelu pripiše određeno značenje.Poetika nastala ogledanjem u stranim književnim uzorimanačinila je od Rade Jarka stranca u domaćoj književnosti.Izgrađujući svoje pisanje oslanjanjem na pisce kojisu bili bitni u njegovom malom svijetu, pisao je sebe, svojuličnost. U životu ovoga pisca parola "živjeti da bi se pisalo"prelijeva se u parolu "pisati da bi se živjelo", što se u njegovimdjelima razabire u vidu neraskidive veze izmeđufikcije i stvarnosti, umjetnosti i života, teksta i svijeta... Biloda piše dnevnik ili fikciju druge prirode, Jarak je cijeli životpisao jednu knjigu, sebe kao pojedinca. Jer, za njega problemidentiteta u savremenom svijetu nije samo lokalni,nego i globalni pa valja podjednako poštovati identitetskeodrednice koje posjedujemo zato što pripadamo čitavomsvijetu, a ne samo neke oznake rodnih, uskih relacija, i onekoje su nam nametnute iz okoline: nacija, rodno mjesto,uloga u obitelji... Potvrdu te filozofije nalazio je u djelimapisaca koji su znali privatnu mitologiju pretvoriti u univerzalnu.Ali spoznaju sebe kroz pisanje Jarak ne shvata kaoostvarljiv zadatak. Taj proces valja shvatiti u vidu odgodei upućivanja na druge koji izmiču, stoga njegovo putovanjeprema identitetu dešava se u vidu autoreferencijske obilaznicečije je odredište neizvjesno.Literatura:Jarak, Rade. 2006. Enciklopedija očaja.Zagreb: Fraktura.Jarak, Rade. 2010. Japanski dnevnik. Zagreb: V.B.Z.Lodge, David. 1988. Načini modernog pisanja. Zagreb: Globus.Todorov, Cvetan. 1987. Uvod u fantastičnu književnost.Beograd: Rad.

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 23Od anđela kućedo ljubavnice neprijateljaŽenski likovi u suvremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti —Leda SutlovićO romanima Ajle Terzić Mogla je biti prosta pričai Snježane Mulić Povratak te zbirkama kratkihpriča Lane Bastašić Vatrometi i Meline KamerićCipele za dodjelu OskaraPosljednjih desetak godina u zemljama regije ili geopolitičkipopularnije rečeno zemljama Zapadnog Balkana, pojaviose niz autorica koje tematiziraju (poratnu) svakodnevicui mjesto ženskog subjekta unutar nje. U kontekstu regijebrojčano svakako prednjače autorice iz Hrvatske, no budućida je Bosna i Hercegovina vazda zanimljiv "lakmus papir"za zbivanja u regiji, na ovom mjestu pozabavit ćemo seautoricama, odnosno "likicama", te zemlje. Elementarneodrednice koje vežu autorice naslova analiziranih u ovomtekstu su: a) da su žene, b) da u svojim djelima tematiziraju'danas i ovdje', c) da se to danas i ovdje prvenstveno odnosina žene. Bez pretjerane želje da se upetljam u vječnoživahnu diskusiju o tome što je to žensko pismo ili nedajbožeécriture feminine, pri čitanju ovih knjiga ipak sam seu nekoj mjeri morala očešati o diskutabilne koncepte, bilos američke bilo francuske strane, i to u jednoj jednostavnojmjeri – potrazi za onim političkim u knjigama suvremenihbosanskohercegovačkih autorica pri prikazima ženskih likova.Uzimajući u obzir i ulogu specifično ženskog iskustvau kreiranju narativa, ipak mi je oko više zapinjalo za mjestau tekstu koja dekonstruiraju određene patrijarhalne prakse,a što je posebno zanimljivo ukoliko to čine/ne čine (glavne)junakinje. Zašto je takvo što važno i zanimljivo, i zašto bašu Bosni i Hercegovini?ŽENE IZMEĐU NACIJE I PRIVATNOSTI U zamršenimi antagonističkim odnosima "književnosti naroda"Bosne i Hercegovine, problem "ženskog pisma" i ženskogsubjekta je ili marginalan ili jednostavno ne postoji za književnukritiku. Uostalom, mi doista (barem za sada) nemamoniti deklarirane feminističke književnosti, niti deklariranefeminističke kritike, niti književnog ili kakva drugog časopisakoji bi mogao biti mjesto za promociju čitanja ipisanja "u ženskome ključu". Prizivati vrijednosti ženskogautorstva, ženske povijesti i drugosti te tako potencijalnouzdrmati kanonske nacionalne hijerarhije, dapače, čini sezazornim, u vrijeme starog/novog redefiniranja etničkih inacionalnih prostora, iako će se naše konzervativne i uspavanekulturne i akademske institucije kad-tad nužno moratisuočiti s problemom kulturalne "nevidljivosti", već po samojlogici procesa uključivanja u europske integracije, ako nezbog metode, onda makar zbog mode. Međutim, naš vlastitipromišljeni angažman bio bi od ključne važnosti, stoga štoće inače politika kulturološkog nasljeđa u veoma bliskojbudućnosti biti suočena s novim valom kolonizacije, i tosada s pomoću na brzu ruku uvezenih teoretskih i kritičkihkoncepata, koji bi onda mogli prouzročiti nove pozljeđujućekonflikte na polju simboličke ekonomije. 1Budući da literatura koju pišu žene ima veliku uloguu konstruiranju "ženske povijesti", a koja je pak dijelomkolektivne memorije, vrijedi pogledati koje su rodne razlikeu konstituiranju te memorije. U konstrukciji i reprodukcijinacionalnog identiteta žene zauzimaju centralno mjesto,kako u biološkom, tako i u kulturalnom i simboličkomsmislu –tijelo žene poistovjećuje se sa tijelom zajednicete kao takvo "utjelovljuje" granicu samog kolektiviteta(Yuval-Davis, 2004.). Na tom tragu zanimljivo je pogledatikakvi su ženski likovi u suvremenoj bosanskohercegovačkojknjiževnosti, kako se ponašaju, što rade i jesu li i daljedolične razgraničavateljice nas od njih. S ciljem pripreme začitanje daljnjeg teksta, ali i dalje bez želje za uplitanjem udiskusiju o ženskom pismu, ovdje navodim temeljne odrednicefeminističkoga teksta: u njima progovara ženski glas,govori i pripovijeda iz ženske vizure i to o specifično (ponekadčak i jedinstveno) ženskom iskustvu (Zlatar: 2006).Imajući na umu prethodno iznesene činjenice, za analizusam odabrala sljedeće naslove: roman Ajle Terzić Moglaje biti prosta priča, zbirku kratkih priča Lane Bastašić Vatrometi,roman Snježane Mulić Povratak te zbirku kratkihpriča Meline Kamerić Cipele za dodjelu Oskara.Ovlaš gledano, navedeni naslovi malo toga imaju zajedničkog:u prvoj knjizi problematizira se život lezbijskogpara u BiH, iz druge knjige je izdvojena priča koja ironizira(ili čak parodira) tradicionalno poimanje žene kao "anđelakuće"; treća predstavlja pravi izazov za čitanje iz rodne/feminističkeperspektive, dok posljednja knjiga svoj "rodnoosviješteni ulog" ne iskorištava do kraja. Utoliko imajusličnosti što, barem u određenoj mjeri, svi naslovi tematizirajurat, poratnu stvarnost te ljubavne nedaće i zaplete.LEZBIJKE KOJIH SE TREBA ČUVATI Esma, glavnajunakinja romana Mogla je biti prosta priča autorice AjleTerzić, nekonvencionalna je mlada dama koja se, usprkossnažnom društvenom pritisku, odbija "skrasiti", a sve unadi da će doživjeti izuzetan događaj koji mijenja život.Taj događaj je, naravno, fatalni susret koji prerasta u velikuljubavnu priču, a koja određuje daljnji tijek života i daje musmisao. Susret se ubrzo i dogodi, samo što je fatalna ljubavu ovom slučaju – žena. Preispitivanje seksualne orijentacijete razmišljanje o tome gdje i s kime se skrasiti Esmini suglavni problemi koji čine okosnicu romana.Ljubavna priča dviju slučajnihsuputnica, Esme i Roze, stvara narativniokvir u kojem se seciraju odnosii uloge muškaraca i žena, kao i životana Balkanu i u Evropi. Problematiziranjestatusa gej osoba u inozemstvu,ali i kod kuće, dočarava klaustrofobičnusituaciju i težinu odluke kojuEsma mora donijeti, kao i raskorakeizmeđu dvaju društava. Pored toga,zanimljivo je prikazan i društveni pritisakna mlade žene kojima je "došlovrijeme za udaju". U skladu s tradicionalnimshvaćanjem dobre udajekao idealnog utočišta i najbolje stvarikoja se ženi u ovim nesigurnim vremenimamože dogoditi, obitelj Esmi"namješta" Mešu, manekena i pravuU zamršenim iantagonističkim odnosima"književnosti naroda"Bosne i Hercegovine,problem "ženskog pisma"i ženskog subjekta je ilimarginalan ili jednostavnone postoji za književnukritikupartiju, zubara s više no solidnim prihodima, koji joj u maniriposlovne ponude nudi brak, a potom daje slobodu u viduodabira novih pločica i parketa. Činjenica da ona, iako svjesnada joj taj čovjek ni po čemu ne odgovara, do posljednjegtrenutka razmatra ponudu dovoljno govori o životnim i društvenimprilikama zemalja regije. Problematiziranje tradicionalnepercepcije života kroz Esmina unutrašnja previranjaovdje postaje puno više od problematiziranja položaja gejosoba i preobražava se u generacijsko i kulturalno pitanjeo dozvoljenim životnim odabirima i kovanju vlastite srećena određenom geografskom području.Postavljanjem lezbijske veze u središte priče, pri čemu suobje djevojke ironične, britke, kritične i emancipirane, snažnose odbacuju predodređeni patrijarhalni životni obrasci, nopored ove direktne poruke nekakva slojevitija interpretacijanije moguća. Jednostavna linearna struktura romanai jednako jednostavan pripovjedni postupak zaustavljajunas na ovakvim prvoloptaškim zaključcima što, gledano izaktivističkog konteksta, možda i nije zanemariva činjenica.GOSPOĐA DALLOWAY I GOSPOĐA AVDIĆZbirka priča Vatrometi Lane Bastašić na suptilan i osjetljivnačin "obrađuje" čitav koloplet ljudskopravaških tema,od nasilja nad homoseksualnim osobama, ženskih prava,do lepeze poratnih tema kao što su problem mina i ratnihzločinaca. No kako ipak ne bi olako stekli dojam da seradi isključivo o angažiranoj prozi, valja istaknuti kakose u podlozi priča provlači intimistička tema potrage zaidentitetom, pri čemu spomenuta "obrada" problematikeDrugih postaje gradivnim elementom bricolagea identitetamladih protagonista. Iznimku među njima, kako generacijskitako iskustveno i obrazovno, čini supruga Hasana Avdića.Istoimena priča dočarava odnos supružnika u kojem je bitsupruginog postojanja usluga mužu, sve što ona radi zakrajnju svrhu ima veličanje supruga pa tako i jedna malapriča objavljena u književnom časopisu. Večera organiziranaza uži krug prijatelja povodom proslave objavljivanjapriče ima za cilj pokazati kako je supruga Hasana Avdićaobjavila priču, dok on mali spisateljski uspjeh svoje suprugepatronizirajuće ocjenjuje – simpatičnim. Iskreni i na momentedjetinji narativni glas gospođe Avdić otkriva nelagoduspram finog društva svog supruga u koje se nastoji uklopitiiz samo jednog razloga – kako bi on na nju bio ponosan.Otkriva nam kako je dobila knjigu neke Virginije Woolfkoju jako teško razumije te duhovito iznosi kako ne vidizašto bi itko pisao o kuhanju ("Dosta mi je što non-stopkuvam, ne moram još i da pišem o tome i davim druge."),no za razliku od gospođe Dalloway odabir svog supruganipošto ne dovodi u pitanje. Umjesto toga, povjerava namrazgovore s mužem iz kojih spoznajemo kako on ne samo dauskraćuje podršku u spisateljskim nastojanjima, već je opstruirai demoralizira, a vjerojatno i vara s kolegicom s posla.I kada se već zapitate u koje je vrijeme smještena ova priča,u nju se upliće jedan kompjuter i ostavlja vas u nevjerici jersve ostalo upućuje na radnju s kraja19. stoljeća. Povrh patroniziranja isvođenja na uslužni servis, suprugane smije koristiti kompjuter, drugimriječima, zabranjeno joj je pisanje.Supruga Hasana Avdića time je zauvijekosuđena da ostane upravo to,bezimena supruga Hasana Avdića,"dobra žena koja miriše na kuhinju ine vucara se po čaršiji".Portretiranjem supruge HasanaAvdića kao priprostog i odanog "anđelakuće" autorica podcrtava socijalnuopresiju nad likom. Naputakza ponašanje dobre žene dan je napočetku i kraju priče gdje se opisujejedna baka koja "nikada nije nosilaparfem jer je to za kurve i prostakuše",koja je mirisala na sapun domaćeproizvodnje i crveni luk i sjedila kod kuće. Hasanovasupruga religiozno slijedi spomenuti naputak, utjelovljujućitime viktorijanski (ali i naš!) ideal nesebične i submisivnesupruge, čime se stvara veza s već spomenutom gospođomDalloway koju gospođa Avdić upravo čita i zbog koje je"umjesto da spremi večeru, dangubila cijelo poslijepodne".Naglašavanjem uloge "anđela kuće" koji sve informacijeo svijetu prima isključivo preko supruga, autorica otkrivanjegovu dvoličnost i time zapravo ironizira tradicionalnuulogu dobre žene. Ovakav postupak doveden je do vrhuncakada saznajemo da je pomno napisana priča poslužila supruguza podupiranje noge stolića u hodniku.POVRATAK ŽENSKOG KVISLINGA Roman Povratakautorice Snježane Mulić tematizira provedbu Sarajevskedeklaracije, odnosno rješavanje pitanja raseljenih i izbjeglihosoba. Priča prati sudbine nekoliko povratnika, ali i osobakoje trenutno žive u stanovima i kućama spomenutih povratnika,u raznim krajevima Bosne i Hercegovine. Sudbinelikova čiju stambeno-povratničku problematiku pratimoisprepleću se na razne, ponekad i poprilično konfuzne načine,budući da paralelno pratimo životne nedaće šest, sedamlikova. Kompleksna struktura romana novinarski izvještavao raznim ratištima, poratnim stanjima, pred- i post-ratnimnacionalnim strukturama određenih krajeva, sučeljavanjumalog pojedinca s krutom birokratskom strukturom kao is "divljim zapadom" pojedinih krajeva gdje takva strukturasamo djelomično funkcionira. Neovisno o nacionalnoj i/ili vjerskoj pripadnosti protagonista/kinja, autorica izjednačavasve žrtve određenih nemilih okolnosti i suosjeća s

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 24njima, čime knjiga dobiva na dokumentarnoj vrijednosti,pri čemu je način na koji su priče donesene potpuno drugapriča. Budući da bi se roman dao svrstati pod diskutabilnukategoriju "ratnog pisma" u kojem se "zgodno nastanjujei feministička kritika muške, falocentričke dominacije"(Tonti, 2003.), tj. još diskutabilnije "žensko pismo", postavljase pitanje na koji način pripovjedači/ce svjedoče o ratu,odnosno tko govori u ime svih:Kada je riječ o konstruiranju memorije u balkanskimkulturama, čini se iznimno važnim predstaviti razlike koje seočituju u pristupu događajima značajnim za povijest jednekulture, nacije, a zasnovane su na rodnoj pripadnosti onihkoji pomoću tih događaja na svojevrstan način konstruirajupovijest. U tom je smislu književni tekst jako zanimljiv jerse upravo preko teksta može otkriti koliki je značaj rodau konstruiranju povijesti. Bosanskohercegovačka muška iženska književnost, koja tematski preferira ratna zbivanjana prostoru Bosne i Balkana tijekom devedesetih, može seuzeti kao primjer koji, pored povijesnih značajki, otkrivakakvu je ulogu imala rodna pripadnost autora, odnosnoautorica kada je riječ o konstruiranju sjećanja. 2Iz ovakve perspektive, u romanu Povratak za našu analizunajzanimljiviji je lik Amele, jedine žene prisutne međuspomenutih šest, sedam glavnih aktera koji traže svoju kućui istjeruju pravdu. Zaposlena u sarajevskom birou za povratimovine, Amelina se životna priča isprepleće s onomSlobodana Boškovića, povratnika u čijem stanu u centrugrada trenutačno živi. Neurotična i histerična Amela poigravase njegovom sudbinom tražeći nemoguće isprave idokumente, kao što je npr. potvrda da nije član Jehovinihsvjedoka. Pored toga što svoj posao obavlja traljavo i krajnjeneprofesionalno, Amela je u gradu poznata kao ona koja jespavala sa svakom vojskom ne bi li preživjela rat:"Ali ti si bila u stranci, radila si sa najvećim glavešinamau ratu, zar si i pored toga morala zavisiti od paketa što tiga šalje taj Bruno? – upitala ju je kolegica, znajući vrlo dobroda su Ameli vojnici po naredbi jednog uglednog članastranke, na kućna vrata nosili ne samo drva, vodu i hranu,već i kozmetiku i garderobu. Kolegica se još uvijek dobrosjećala pjesmice koju je naučila od haustorske djece, a išlaje ovako: Neko u rov, u lov, neko u šume što se snijegombijele, neko u krevet kod Amele..." 3Ne samo da je oportunistički "surađivala" sa svakimod koga bi mogla imati koristi, već završava s istim takvimmuškarcem: spomenuti Bruno je stolar koji izrađuje ukrasneknjige od šperploče, kojeg ratni vihor dovodi na pozicijuodlučivanja u mostarskom birou za povrat imovine, gdjesvojom vještinom obrade šperploče prekraja stanove do neprepoznatljivosti,a čime oni postaju "nepovratljivi" svojimprvotnim vlasnicima/cama. Bruno i Amela, jedini prikazanikao banalni i moralno upitni likovi na kraju završavaju zajednojer, eto, kao takvi zaslužuju jedno drugo. Uopćenogledano Amela je portretirana kao plitka, oportuna žena,stigmatizirana zbog svog kolaboracionizma, koja radi svene bi li preživjela, a što je nastavak "tradicije" prikazivanjažene kao potencijalog izdajice, odnosno one koja neće nidvaput promisliti prije no što izda čitav svoj narod. Manihejskiprikaz ženskih likova kao, s jedne strane, simboličnihnositeljica časti i identiteta, a, s druge strane, kurvi i izdajica,pri čemu su ovo potonje gotovo uvijek i samo žene, svakakonije rijetkost u knjigama i filmovima regije. Jedina razlikau odnosu na takve "klasične" prikaze kolaboracionistkinjaje što u ovom slučaju Amela za svoj prijestup nije kažnjenasmrću, nego doživljava sretan kraj, što možda više govori ospisateljskoj vještini nego o "konceptualnoj dosljednosti".Ipak, iako Amela dobiva svoj sretan završetak, na tragu spomenutogfeminističkog čitanja ratne proze s početka priče,ovakav stereotipan prikaz glavnog ženskog lika, pored togašto je blago iritantan, svakako i iznenađuje.ŽUDNJA JAČA OD METKA Zbirka kratkih pričaMeline Kamerić Cipele za dodjelu Oskara govori o ratnoji poratnoj stvarnosti iz ženske perspektive u kojima progovaraspecifično žensko (po)ratno iskustvo. Smještene uratno Sarajevo, ali i u Ameriku i zemlje zapadne Evropegdje je protagoniste/kinje odvelo izbjeglištvo, priče melankolično,na momente i patetično, govore o preživljavanju,o nerealiziranim ljubavnim bjegovima, preljubnicima/ama,o ratu, ali i o svemu onome što donosi "normalizacija života"drugdje. Zbog stalnog sjećanja i preispitivanja protagonistica,priče pretežno imaju ispovjedni ton, pri čemupokušavaju biti rodno osviještene. Netradicionalni ženskilikovi: preljubnice, ljubavnice, samohrane majke, ali i direktoricemultinacionalnih kompanija, daju pričama određenifeministički potencijal. No radi mogućnosti usporedbe sprethodno iznesenim romanom, i ovdje ćemo se fokusiratina "feminističku ratnu prozu". Svakako najbolja priča u tojkategoriji je Crveni čipkasti veš u kojoj se djevojka uzbuđenopriprema za susret s mladićem kojeg nije vidjela dvamjeseca, pri čemu otvoreno govori o svojim seksualnimpotrebama, a zbog kojih riskira glavu i trči pod snajperimamomku u susret. Mladić je pri tom nizozemski humanitarackoji joj donosi fine darove, a i ćaći donese viski, dok onaradi jedino što joj preostaje – čeka. Iako smještena u ratnikontekst, priča se njime nimalo ne bavi: primarni predmetnjenog interesa je ono privatno, što je svakako u skladu skonceptom "ženskog ratnog pisma":"Žensko (ratno) pismo ne podržava kolektivno/nacionalno/etničkosjećanje na povijest, odnosno konstruiranje(ženske ratne) povijesti izostavlja odnos figura heroj – žrtva,u onom smislu u kojem je to (eksplicitno) naglašeno u muškoj(ratnoj) prozi koja doslovno želi da se čitatelji prisjećajudogađaja i u cijeloj priči možda pronađu razlog svojevrsnenetrpeljivosti prema 'neprijatelju'." 4Ovakva definicija ženskog ratnog pisma itekako se potvrđujeu pričama Meline Kamerić. Čak ni u trenutku u kojemje pogodi metak, junakinja spomenute priče ne pomišlja naneprijatelja na vrhu zgrade, već ustrajna u svojoj žudnji crnohumornozamišlja kako njezin crveni čipkasti veš neće gledatiljubavnik, nego doktori ili možda čak zaposlenici mrtvačnice.Žudnja iskazana velikim slovima vulgarnim jezikom jača jeod metka, ona u ovom slučaju predstavlja jedan od onih malihčinova otpora u kojima se "normalan" život usprkos ratunastavlja odvijati.U ženskoj prozi prepoznat je novi tip subjektivnosti.Na sadržajnoj razini on je usmjeren narativizaciji ženstvai tjelesnosti, prema snažnom i otvorenom tematiziranjuintimnih stanja subjekta od javnog iskazivanja strasti zadrugim uz poigravanje fenomenom projiciranja muške željeu prikazima ženskog tijela. Nagomilana narativizacija žudnjepretvara se u relativizaciju osobne spolnosti, a upravonjezino eksplicitno prikazivanje postaje kritikom socijalnihi moralnih normi, kao i političkih ideja.Posljedica takva načina konstruiranja subjektivnostiu tekst na razini izraza ogleda se kroz diskurs prepun eksplicitnihsentimentalizama, grubih vulgarizama, ironijei autoironije kao modusa odnosa prema drugima i sebi. 5Otvoreno iskazivanje žudnje smješteno pod snajperskupaljbu svakako predstavlja otpor trenutnoj nesretnoj situaciji,ali i svima onima koji su do takvog stanja doveli. S drugestrane, veza s nizozemskim humanitarcem može predstavljatii čin očaja, pokušaj da se pobjegne iz ratnih strahota u jedanfini i kulturan zapadni svijet. Premda na takav izlaz cura učipkastom vešu ni ne pomišlja, već stalno drobi o seksu kojempod mecima trči u susret, neminovna je pomisao na takavnjezin predumišljaj, ali i na neizvjesnost sretnog ishoda uNizozemskoj. Time se djevojka u crvenom čipkastom vešudonekle svrstava u spomenutu kategoriju žena izdajica, onihkoje u trenu odlaze, ostavljaju i nikada se više ne vrate.SRETAN KRAJ Raznorodnost naslova anticipirana napočetku teksta potvrđuje se pri njegovom kraju: jednostavnijaanaliza protagonistkinja navedenih djela dovodi dozaključka da pretjeranih sličnosti između odabranih naslovakoje bi mogle najaviti novi trend ili pak novi val – nema. Nou smislu ocrtane teorijske argumentacije o ženama nositeljicamakulturalnog identiteta nacije s jedne, i rodno različitogkonstituiranja memorije u literaturi s druge strane, izmeđuodabranih djela dale bi se povući određene poveznice. Esmaiz romana Ajle Terzić Mogla je biti prosta priča od svih protagonistkinjanajsnažnije odbacuje sve predodžbe o tomekako dobra žena treba živjeti, što je automatski svrstava sonu stranu granice prijatelj-neprijatelj, budući da odbijanastaviti niz u svim dimenzijama konstrukcije, a posebice reprodukcije,nacionalnog identiteta. Zbog ovakvog odabira zaEsmu život u njezinoj zemlji postaje nemoguća misija te sasvojom curom odlazi živjeti drugdje. U određenom stilskoideološkomsmislu Esma ima najviše sličnosti s djevojkomu crvenom čipkastom vešu (u daljnjem tekstu DUCČV),no ta ista djevojka se u konačnici ipak puno više približavaAmeli iz Povratka. Usprkos mecima i bombama, djevojkaiz priče Meline Kamerić oblači najluksuzniju odjeću kojuposjeduje (vjerojatno poklon humantiranog Nizozemca) nebi li začinila ljubavni susret. U prvi mah takav luđački činmože se činiti proaktivan, emancipiran iskaz neuništivostiljudskog duha (i tijela) u ratnim vremenima, a vulgarizmikojima je ta žudnja iskazana kao čin otpora svima zaslužnimaza ratno stanje, čime se žena autsajderski smješta sonu stranu moći i odgovornosti za nastalo stanje. S drugestrane, taj isti čin poprima obrise poteza očajnice kojapreko svog tijela želi stvoriti uvjete za izlaz iz rata. U tomsmislu se, na simboličnoj razini, DUCČV udaljava od Esmei opasno približava Ameli, oportunistkinji koja je tijelomuspjela sačuvati živu glavu. Za razliku od DUCČV koja sedonekle vodi srcem i ostalim fizičkim potrebama, Amelase u svojim susretima s raznim vojskama proračunato vodipukim interesom, čime se u potpunosti uklapa u konvencionalneprikaze kolaboracionistkinja (prva asocijacija natakve prikaze je Malena, ali i niz anonimnih junakinja partizanskihfilmova). Činjenica da Amela naposljetku za svojeratno ponašanje ipak nije kažnjena, što u ovakvom rodnoslijepom romanu nema nikakve veze s dekonstrukcijomklasičnog narativnog postupka, već s pukom činjenicomkako su svi u romanu dobili svoj sretan kraj pa što, eto, nebi i ona. Ovakav postupak vjerojatno ima puno više veze setičnom dimenzijom romana koja ide za time da izjednačisve ratne žrtve, a da oni koji su ostali za njima uistinu dobijusretan kraj. Na koncu nam ostaje supruga Hasana Avdićakoja se teško dade povezati s ijednom protagonistkinjomiz ostalih knjiga, a koja nam ironično pokazuje stranputiceustrajanja na idealu dobre žene. Tako dobroćudna, naivnai bezimena supruga kao moralna vertikala stoji u opreci sostalim junakinjama, pri čemu joj sve slijeđenje ustaljenihobrazaca i pravila ne donese sreću.Junakinje novijih djela bosanskohercegovačke književnostipretežno su hrabre i odvažne pojedinke, svjesne svogpoložaja i situacije u svojoj zemlji, spremne na akciju i kršenjepravila s ciljem ostvarenja sreće. Ipak, svjesne zakučastesituacije u kojoj se njihova zemlja nalazi, pretežno suopterećene onim privatnim, što u danim (po)ratnim okolnostimapredstavlja realizaciju ideala, u mirnodopskomrazdoblju tako olako shvaćenog, mirnog i dostojanstvenogživota. U ovakvoj situaciji, teme poput redefiniranja etničkihi nacionalnih prostora stoje poprilično nisko (ili nikako) nanjihovoj ljestvici prioriteta, u njihovom fokusu je prvenstveno– sretan kraj.1 Moranjak-Bambura, Nirman (2002.) "Signature smrti i etičnostženskog pisma". Sarajevske sveske br. 02.2 Gazetić, Edisa (2006.) "Konstruiranje pamćenja ubosanskohercegovačkoj ženskoj pripovijesti", Sarajevske sveskebr. 14.3 Mulić, Snježana (2009.) Povratak, Sarajevo, Buybook, str. 32.4 Gazetić, Edisa (2006.) "Konstruiranje pamćenja ubosanskohercegovačkoj ženskoj pripovijesti", Sarajevske sveskebr. 14.5 Sablić Tomić, Helena (2005.) "Prostori suvremen ženske proze".Zagrebačka slavistička škola, str. 11.Literatura:Bastašić, Lana (2011.) Vatrometi, Beograd: Čekić.Kamerić, Melina (2010.) Cipele za dodjelu Oskara, Sarajevo:Buybook.Mulić, Snježana (2009.) Povratak, Sarajevo: Buybook.Terzić, Ajla (2011.) Mogla je biti i prosta priča, Beograd: Rende.Abadžija, Maja (2010.) "Stambena proza i tragika izbjeglištva",Časopis za po-etička istraživanja i djelovanja – sic!Demiragić, Ajla (2006.) "Revizija romana Larva i krug BiserkeAlikadić", Sarajevske sveske br.13.Gazetić, Edisa (2006.) "Konstruiranje pamćenja ubosanskohercegovačkoj ženskoj pripovijesti", Sarajevske sveskebr.14.Gavrić, Saša i Stojić, Hana (2011.) "Dolje ti rijeka, dolje ti pruga:Žene u Bosni i Hercegovini", Sarajevo: Goethe Institut.Lukić, Jasmina (2001.) "Tijelo i tekst u feminističkoj vizuri",Časopis Centra za ženske studije, Treća 1-2.Lukić, Jasmina (2002.) "Žensko pisanje i žensko pismo udevedesetim godinama", Sarajevske sveske br.02.Kovo, Jasna (2010.) "Zavodljivost trivijalnog", Časopis za poetičkaistraživanja i djelovanja – sic!Kovo, Jasna (2010.) "Proza ljubavi i stereotipa", Časopis za poetičkaistraživanja i djelovanja – sic! br.01.Moranjak-Bambura, Nirman (2002.) "Signature smrti i etičnostženskog pisma", Sarajevske sveske br.02.Sablić Tomić, Helena (2005.) "Prostori suvremene ženskeproze", Zagrebačka slavistička škola.Tonti, Stevan (2003.) "Ratno antiratno pismo", Sarajevskesveske br.05.Vojnović, Branka (2008.) "Narativni postupci poetikesvjedočenja u bosanskoj ratnoj prozi", Filološke studije.Zlatar, Andrea (2006.) "Pretvorbe ženskog glasa u suvremenojhrvatskoj prozi", Sarajevske sveske br.13.Zlatar, Andrea (2005.) "Tendencije 'chicklita' u suvremenojhrvatskoj književnosti", Zagrebačka slavistička škola.Yuval-Davis, Nira (2004.) "Rod i nacija", Zagreb: Ženskainfoteka. 1

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 25U potrazi za identitetomO etničkim, religijskim i drugim kolektivnim indentifikacijama u suvremenoj bosanskohercegovačkoj prozi—Ivan TelebarO romanima Bekima Sejranovića, Nigdje,niotkuda i Ljepši kraj, i Emira Imamovića Pirkea,Treće poluvrijeme1. UVOD: IDENTITET Unatoč bogatom dostupnomteorijskom aparatu ne možemo u cijelosti ekstrahirati i definiratifenomen identiteta bez relacije s fenomenima kao štosu primjerice kultura i subjekt. Nevolje s identitetom, dakle,započinju s njegovim tumačenjima jer "identitet je konceptkoji se ne može promišljati na stari način, ali bez kojeg seodređena ključna pitanja uopće ne mogu razmatrati" (Hall,1996: 2). Značenja koja se ostvaruju unutar pojedinih sferaidentiteta nalaze se u složenoj relaciji s ostalim značenjimadrugih područja zbog čega se sagledavanjefenomena identiteta u cjeliničini neostvarivim zadatkom. Zbogtoga se teorijska proučavanja identitetanajčešće fokusiraju na određenopodručje ili pojedinu intraidentitetskurelaciju.Drugi problem s identitetom jestšto imamo posla s nestabilnom kategorijomuvjetovanom promjenamaunutar svoje strukture, stalnim transformacijamaidentitetâ (na nižojrazini) koji ga sačinjavaju. Dakle,jedan od uzroka nemogućnosti sveobuhvatnogpristupa leži u činjenicida je "identitet uvijek trenutačan i nestabilanefekt odnosa koji definirajuidentitete obilježavanjem razlika"(Grossberg, 1996: 109). Odnosi međuidentitetima niže razine uvjetuju formiranjeidentiteta kao koncepta kojiih okuplja u cjelinu. Drugim riječima,identitet (u općem poimanju) je slagalicasastavljena od više različitih"identitetskih" dijelova koji se međusobnorazlikuju po veličini, odnosno koji u različitim omjerimautječu na reprezentaciju tog identiteta. Identiteti nižerazine zapravo su biološki i sociokulturni čimbenici poputrase, klase, etnosa, spola, roda, kulture/supkulture, religije,dobi pa čak i manje apstraktni faktori kao što su obitelj,obrazovanje, prijateljstva i profesija. O stupnju problematizacijepojedinog elementa ovisit će i njegova važnost ukonstruiranju pojedinačnih i kolektivnih identiteta.Kako se ne bismo previše zapetljali u mreži identiteta,valja još jednom istaknuti kako identitet nije jedinstvenfenomen, nego mozaična struktura sastavljena od mnogostrukihidentiteta koji također nisu jedinstvene cjeline jer"identiteti nikada nisu singularni, već mnogostruko konstruiranipreko različitih diskursa, praksi i pozicija" (Hall,1996: 4) koji se često međusobno presijecaju. Upravo suta sjecišta identitetâ žarišne točke njihovih proučavanja.U teorijskim istraživanjima pitanja identiteta dominantnasu dva pristupa – esencijalizam i antiesencijalizam. Prvizastupa tezu da je "svaki čovjek drugačija, ali zatvorenakategorija" (Majić, 2010: 3), dok se antiesencijalističkomišljenje temelji na postavci da čovjek nema svoju objektivnuprirodu, već se "sve prirode (kvalitete) konstruiraju".Temeljna aporija koja se nalazi u biti ovih dvaju pristupa jepitanje: je li identitet zadan ili subjekt proizvodi svoj identitetsvojim postupcima? Esencijalizam promatra identitetkao uzrok, kao osnovu postupaka koji taj subjekt stvaraju(Culler, 2001: 130), dok antiesencijalizam vidi identitet kaoposljedicu akcije subjekta. U fokusu interesa antiesencijalističkogpristupa stoji "politika/e identiteta", a esencijalizmuje bliža "problematika subjektivnosti i formiranja identiteta"(Petković, 2010: 12), odnosno "pitanje subjektivitetai njegovih nesvjesnih procesa formiranja" (Hall, 1996: 2).Drugi važan problem teorijskog proučavanja identitetaje odnos individualnih i kolektivnih identiteta, odnosnopreciznije rečeno, u kojoj mjeri zajednica kojoj subjektpripada utječe na izgradnju njegova identiteta? Ovo pitanjeSejranovićev naratoru Nigdje, niotkudasuočava se s nametnutompozicijom egzilantapred kojom je zapravonemoćan. Njegov subjektje određen nemogućnošćuidentifikacije s bilo kojometničkom zajednicom kaoposljedicom egzilantskepozicije, ali i činjenicom dai sam ne pridaje važnosttakvoj vrsti identifikacijepretpostavlja i dvojaku poziciju koju subjekt može zauzetiu odnosu na kolektiv – suprotstavljanje ili pokoravanjedruštvenim normama i konvencijama (koje se pak unutargrupnog identiteta mogu promatrati kao naslijeđene ilikonstruirane). Granica između utjecaja kolektiva na individualniidentitet subjekta često ostaje nejasna jer je subjekt sjedne strane aktivan u procesu izgradnje vlastitog identiteta(priklonimo li se antiesencijalističkom stajalištu), a istovremenopodređen zahtjevima zajednice. Bitnu ulogu u ovimodnosima ima i element moći – moć (ili ne-moć) subjektada se odupre postavljenim zahtjevima/ulogama te moć zajedniceda subjektu nametne određene obrasce ili pozicijekoje u konačnici mogu bitno obilježiti identitet pojedinca.S obzirom na složenu strukturu identiteta valja istaknutikako identiteti koji ga tvore nisu jednakomjerno zastupljeniu teorijskim promišljanjima, odnosno,nisu svi identiteti jednako zanimljiviza raščlambu. Među onima koji suse nekako uvijek našli u središtu pozornostisu nacionalni, etnički i rodniidentitet. Valja upozoriti i na "opasnosti"koje vrebaju u definiranju ianalizi identitetâ, a tiču se dviju krajnosti.Prva, koju bismo mogli opisatikao "inzistiranje na identitetu", možezastraniti u "slijepu inauguraciju tzv.čistih identiteta", dok druga, koja teži"potpunom zaboravu identiteta" nosiopasnost potiskivanja nacionalnih ietničkih identiteta i inzistiranja na"artificijelnoj konstrukciji identiteta"(Petković, 2010: 23). U ovom će tekstunaglasak biti stavljen na problematizacijuetničkog i religijskog identitetate individualnog i kolektivnog,iz razloga što su upravo ti identitetiapostrofirani u književnim tekstovimasuvremene bosanskohercegovačkeproze koji će poslužiti kao primjer.2. DEKONSTRUIRANI IDENTITETI Koliko su identitetinestabilni možemo zorno vidjeti promotrimo li novijupovijest jugoistočne Europe. Početkom devedesetih godina20. stoljeća, u tzv. ranoj fazi tranzicije, na prostoru dotadašnjeSFRJ dolazi do redefinicije nacionalnih identitetâ (Kolanović,2011: 340), odnosno do rekonstrukcije nacionalnihidentiteta koji su dotad bili (prividno) integrirani. S promjenomrežima i ratovima koji su uslijedili, ova rekonstrukcijanacionalnih identiteta bila je usmjerena prema već spomenutim"čistim identitima", temeljeći se na diferencijacijiod drugih identiteta koji su se do tog trenutka nalazili podzajedničkim političkim krovom. Drugim riječima, "naša sepotraga za autentičnošću (naših) identiteta odvijala relacijski,u odnosu na druge, ja : ne-ja" (Petković, 2010: 25).Takva "potraga za identitetom" nije bila izolirana pojava,već je zahvatila svaki kutak na prostoru nekadašnje državnetvorevine, a i takvi su procesi bili uobičajeni na globalnomplanu u bilo kojem post kolonijalnom društvu.U postjugoslavenskim društvima dolazi do kritičke "problematizacijeidentiteta na kolektivnoj razini" (Kolanović,isto) te se pitanja identiteta sve više okreću prema subjektu,odnosno prema individualnom identitetu. Javlja se otporprema nacionalizmu, a uloga nacionalnog identiteta višenije dominantna u onolikoj mjeri kao do tada. Mogli bismoreći da se od tog trenutka nadalje rekonstruirani identitetidekonstruiraju, ostvarujući nova značenja i pozicije.Identitet se uglavnom smatra produktom identifikacije, amožemo se složiti s uvriježenom tezom da je "identifikacijakonstruirana na pozadini prepoznavanja nekog zajedničkogpodrijetla ili zajedničkih karakteristika s drugom osobomili skupinom, ili s idealom" (Hall, 1996: 2). Identifikacija jestoga iznimno važan proces u odnosu pojedinac – kolektivjer poistovjećivanje s društvenom zajednicom ili nekim segmentomkolektivnog identiteta bitno utječe na individualniidentitet subjekta. Budući da je njegov identitet po svojojnaravi labilan, subjekt u identifikaciji s grupom, ili nekomidejom koju ona nosi, pronalazi čvrsto uporište za ostvarenjevlastitog identiteta. Subjekt, najčešće nesvjesno, preuzimauloge nametnute od strane kolektiva, a osvješćivanjem tihnameta ulazi u već spomenutu situaciju ili pokoravanja ilisuprotstavljanja koja nije pitanje izbora, već pitanje moćiu odnosu pojedinca i kolektiva. Jedno od mogućih gledištana odnos individualnog i kolektivnog identiteta je i u kojojmjeri subjekt reprezentira preuzete zahtjeve grupnog identitetai kako oni ograničuju mogućnosti pojedinca? Subjektmože iznevjeriti te zahtjeve (ako ih osvijesti) i tada višene govorimo o reprezentaciji, već o proizvodnji identiteta.I u tom slučaju identifikacija ima važnu ulogu zbog svojemnogostrukosti jer je na koncu "identitet proizvod niza djelomičnihidentifikacija, nikad dovršen" (Culler, 2001: 134).No, što ako do identifikacije ne dolazi? Prestaje li time isam proces oblikovanja identiteta? Smatram da je izostanakidentifikacije (u smislu nacionalnog, etničkog, religijskog idrugih identiteta) bitno obilježje dekonstrukcije identitetâ.Možda je previše drastično reći da identifikacije u takvimdekonstruiranim identitetima nema, ali ona više nije neizostavanproces u formiranju identiteta. Nemogućnostidentificiranja s drugim osobama, skupinom ljudi ili društvenomokolinom ne sprečava tvorbu identitetâ, već je samopreusmjerava. Također, ako uzmemo u obzir činjenicu da jeidentifikacija proces koji ne završava, možemo ustvrditi i danjezin izostanak nije definitivan. Ako prihvatimo postavkuo slabljenju utjecaja identifikacije, onda se logičnim čini izaokret od kolektivnog prema individualnom identitetujer "jedino točka gledišta prvog lica može osigurati prostorintrospekcije u kojemu će se artikulirati agens bilo kojepotrage za identitetom" (Petković, 2010: 34).3. RASCJEP IDENTITETA, EGZIL KAO MEKAAPATRIDSKIH IDENTITETA Subjekt i potraga zaidentitetom glavna su tematika romana Nigdje, niotkuda iLjepši kraj Bekima Sejranovića te Treće poluvrijeme EmiraImamovića Pirkea. Sva tri romana odnose se na poslijeratnuBosnu i Hercegovinu (Sejranovićevi djelomično, a Imamovićevu potpunosti). Sejranovićevi romani problematizirajupoziciju egzilanta i rascjep subjekta glavnog lika (ujednoi pripovjedača), prate njegova unutarnja previranja, strahovei nemogućnost vezivanja za druge ljude. Imamovićevtekst također polazi od pojedinačnih sudbina svojih aktera,ali portretira i kolektivni identitet mjesta koje je zapelo utranziciji. Osim problematike etničkog identiteta, koja jenajzastupljenija kod Sejranovića, tekstovi progovaraju i oreligijskim identitetima na prostoru Bosne i Hercegovine.Naglasak je ipak na individualnim identitetima protagonistai njihovim psihičkim i emocionalnim stanjima.Iako su Sejranovićevi romani Nigdje, niotkuda i Ljepšikraj ispripovijedani iz iste perspektive i u istom stilu, nemožemo govoriti o istom naratoru u oba teksta. Odnosno,narator je možda jedan, isti, ali njegovi identiteti nisu, većse u nekim elementima razlikuju. To zapravo i ne čudi jerje Ljepši kraj koncipiran kao svojevrsni nastavak prvogromana pa je ostvaren i taj vremenski odmak između dvijepripovjedne pozicije, a već smo utvrdili da se identiteti svremenom mijenjaju. U romanu Nigdje, niotkuda naratorgradi priču u dva smjera. S jedne strane pripovijeda o sebiu sadašnjem vremenu, a s druge o svojoj prošlosti i prošlostisvoje obitelji čime zapravo pokušava dati legitimitet svojojnestalnoj ličnosti."Zatim sam otišao na otok S., na krajnjem sjeveru Norveške.Želio sam pobjeći još dalje, ali nije se više imalo kamo bježati."(Sejranović, 2008: 43)Naratorov neprestani bijeg od stvarnosti ima korijene unjegovom djetinjstvu kada je silom prilika napustio rodnibosanski zavičaj kako bi u Bakru nastavio školovanje. Nakonsrednjoškolskih i studentskih dana stigao je rat. Utom trenutku započinje cijepanje njegova identiteta kojeće u konačnici biti uzrok stalnog osjećaja nepripadanja. Utrenutku kada rat u Bosni sve više jača i kada mnogi iz njeodlaze u izbjeglištvo, on kao Bošnjak postaje nepoželjni gostu zemlji u kojoj sve nehrvatsko biva protjerano."Nisam se osjećao kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, ali, jebiga,očito nisam bio ni iz Hrvatske." (Sejranović, 2008: 132)

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 26Njegov osobni problem s dodijeljenom pozicijom Drugogsastoji se u tome što nakon desetak godina provedenihu Hrvatskoj ne doživljava sebe kao bosanskog egzilanta,iako je upravo to identitet koji mu je nametnut i zbog kojegmora izbjeći u Norvešku, zemlju koja jedina u tom trenutkuprihvaća izbjeglice iz BiH. Čak i u predegzilantskom stanjuosjeća teret mnogostrukih nametnutih identiteta. Posebnoje zanimljiva epizoda u kojoj se narator pokušava upisati uakademsku godinu na fakultetu te performativnim činomprebrisuje svoj etnički i nacionalni identitet:"…tu pred njegovim očima dopisujem još jednu crticu i dodajem:Hrvat. Njegova kemijska ostavlja tamniji trag od one kojom je napisano'Musliman', a pogotovo od onog 'Jugoslaven'." (Sejranović,2008: 112)"…nije mi bila namjera na silu postati 'Hrvatom'. Kao što mejednostavno nikada i nije bilo briga za to moram li se izjasniti Jugoslavenom,Muslimanom, Ciganinom, Albancem, Srbinom ili čakNorvežaninom, no drugima je to očito važno. Drugima je upravo toznačilo sve." (Sejranović, 2008: 113)Njegovim egzilom zapravo prestaje proces identifikacije.U Norveškoj je tuđinac, neuklopljen u društvo koje nanjega gleda kao na strano tijelo. U jednom trenutku naratorsimulira svoj odraz u očima drugih, odnosno "promatra"sebe iz perspektive tamošnjih "domaćih" ljudi hipertrofirajućistereotipe."Odnosno, da budemo precizniji, kad njezin muž ode raditi na naftnuplatformu na Sjevernom moru, u kuću joj ulazi Cigan, skoro crnac,boženassačuvaj, vjerojatno još i musliman, izbjeglica iz nekakvograta na jugu Europe, ili možda istoku, ('ko će ga znat, sve ti je to istabagra), mutnih pobuda i, priča se, golemog obrezanog spolovila?"(Sejranović, 2008: 126)Norveška je strana zemlja, no ni Bosna mu više nije bliska.Po završetku rata, vraća se u nekoliko navrata u posjetrodnom kraju, ali izostaje onaj osjećaj povratka jer sve štoje poznavao se promijenilo:"Niti to što je kuća oronula i nakrivila se ima veze s tim što je ja neprepoznajem. To jednostavno više nije taj sokak, niti je to ta kuća.Niti sam ja – ja." (Sejranović, 2008: 46)Ovdje možemo zaključiti kako temeljni problem formiranjanjegova identiteta leži u tom dvostrukom nepripadanju.U ovom se momentu krije i bitna razlika izmeđudvaju romana. I s pozicije naratora u Ljepšem kraju možemogovoriti o nepripadanju kao značajnoj karakteristici njegovaidentiteta, ali u tom slučaju ono je samo jednostruko.Narator i ovdje osjeća taj rascjep subjekta, ali s jednomrazlikom. Naime, više ne možemo govoriti o osjećaju nepripadanjau Norveškoj, jer su godine i (re)socijalizacija ipakostavile "norveškog" trag na njegovu identitetu. Najboljiprimjer toga je njegovo norveško državljanstvo, ali i jednazanimljiva projekcija identiteta. Naime, u jednom trenutkunarator navodi kako je hodanje na skijama najčešći norveškihobi, a upravo će mu to biti jedno od sredstava opuštanjaza vrijeme boravka u Bosni.Zadržimo se još kratko na prvom Sejranovićevom romanu.Dakle, primarni rascjep naratorova subjekta očitujese u nestabilnom etničkom identitetu koji je lišen identifikacije.Jedino s čime se može poistovjetiti su "pomaknuta"stanja svijesti koja priziva prekomjernim uživanjem opijata."I zbilja, nakon petnaestak minuta svi su bili pijani. I staro i mlado,i muško i žensko. Meni se to sviđalo, da se tako izrazim: 'tu sampronašao sebe'." (Sejranović, 2008: 128)Dominantni osjećaj koji se proteže cijelim romanomjest osjećaj ispraznosti, što bismo mogli protumačiti kaoispražnjenost njegova identiteta od značenja. Taj ga osjećajproganja i dodatno potencira njegovu nemirnu narav."Uvidio sam, i napokon samom sebi priznao, da mi je potpuno svejednojesam li u svojoj sobici u Oslu, u kolibi na otoku S., u Rijeci,Bakru, Brčkom, u brodskoj kabini ili zatvorskoj ćeliji, jer praznina umeni je ista i usamljenost je ista." (Sejranović, 2008: 109)Tu prazninu susrećemo i u drugom Sejranovićevu romanukao posljedicu besciljnog lutanja, no u ovom slučaju naratorpreispituje svoje osjećaje te introspekcijom zaključuje ouzrocima svojih problema. I ovdje se očituje jedna značajnarazlika između pripovjedačeva identiteta u oba romana.Dok je u prvom okrenut prošlosti svoje obitelji, rekli bismo– biološkoj uvjetovanosti svojih postupaka, u drugome jenaglasak stavljen na njegovu psihičku rastrojenost i borbes unutrašnjim glasovima. Posebno do izražaja dolazi njegovanalitički pristup kojim svaku emociju secira unedogled:"Koliko uopće namjeravam ostati ovdje? Koliko mogu izdržati? Ikamo otići? (...) Koliko bi me držalo? Koliko me bilo što u životudržalo? Bilo što. Bilo kakvo zanimanje, mjesto boravka, ljudi, žene,prijatelji. Nikad ništa. To je izvor moga straha. Spoznaja da mi svedosadi." (Sejranović, 2010: 120-121)Introspekcijom dolazi i do preispitivanja vlastitog identitetaosvješćujući ga kao promjenjivu konstrukciju kojumože falsificirati:"I onda počneš lagati. Izmisliš nov identitet. (...) pravi 'ja' zapravo nepostoji. Na tom 'ja' naslagano je toliko slojeva da, kad bi ih čovjekuspio jednog po jednog odstraniti, ne bi ostalo ništa." (Sejranović,2010: 122)Laž je vrlo važna točka sjecišta njegovih identiteta. Uprvom romanu narator na nekoliko mjesta navodi kako jeistina samo lijepo sročena laž. Zato i ne preže pred izmišljanjemnovih identiteta – do te mjere da u jednom dijeluu potpunosti konstruira svoje "irsko" podrijetlo. S drugestrane, njegovo pravo porijeklo je itekako važno za samtijek naracije i za definiranje njegova identiteta. Okvir romana(s kojim započinje gotovo svako poglavlje) govori opogrebu njegova "amidže Alije", koji je ujedno i centralnafigura njegova pripovijedanja o povijesti svoje obitelji. OpisujućiAlijin hiroviti životni put nastoji opravdati vlastitunestalnost, odnosno nastoji se s njim identificirati prekosjećanja ili priča o njemu. Upravozbog nemogućnosti identifikacije upoziciji egzilanta služi se poviješćusvoje obitelji u definiranju vlastitogidentiteta.Njegov odnos prema ženamaposeban je moment u formiranjunjegova identiteta. Ni u jednom niu drugom romanu ne uspijeva održati"zdravu" romantičnu vezu jerse objekt njegove žudnje stalno dislocira,a praznina koju osjeća sa svakimneuspjehom u ljubavi postaje sveveća. Uspijeva je samo kratkotrajnozatomiti zaljubljivanjem i uživanjemnarkotika. U Ljepšem kraju možemouočiti i njegov seksualni hendikep – uvećini slučajeva koristi hašiš kao stimulansbez kojeg ne može ostvaritiseksualni čin. Ishodište njegova problemasa ženama nalazi se u odnosus majkom koji je detaljno opisan uprvom, ali se ne spominje u drugomromanu. Odvojenost od majke utjecalaje na njegovu sposobnost vezanjaza druge ljude, a traume od majčinihodlazaka držao je potisnutim tako da je uvijek on bio tajkoji bi otišao, ne izlažući se ponovnom povređivanju."Njezine odlaske, međutim, nosim u sebi cijelog života i zbog njihmučim sve žene koje u životu susrećem." (Sejranović, 2008: 82)Kritika utjecaja vehabizmana grupni identitet dotaddeklarativno muslimanskezajednice jedan je odvažnijih elemenata uImamovićevu romanuTreće poluvrijeme. U njemuje ta tendencija zaokretaka čistom religijskom(muslimanskom) identitetubosanskog mjesta ismijanakao pseudoreligioznost,prvenstveno kroz likove"obraćenika"4. RELIGIJA I RAT KAO KOVAČNICA NOVIHIDENTITETA Ljepši kraj uvodi novu dimenziju u problematizacijiidentiteta, koje u prvom romanu nema, a tiče sereligijskog identiteta i njegova odnosa prema kolektivnomidentitetu. Sejranovićev narator za vrijeme boravka u Bosniživi u kolibi svog djeda koja se nalazi između sela M.i nekadašnjeg karavlaškog sela koje su naselili vehabije.Dolazak vehabija i njihovih ortodoksnih običaja bitno jeutjecao na ponašanje ljudi u selu, koje, iako je bilo većinommuslimansko, za svoje vjerske običaje nije previše marilo.Seljaci kojima vjerski rituali nisu bili prioritet u životu,poput pripovjedačeva rođaka Saliha, negodovali su zbognovopridošlih susjeda koji su s prijekorom gledali na njih."Pa se selo podijelilo. Jedni pričaju šta će nam koji kurac ovi govoritkako se klanja i posti i kako će se moje dijete oblačit, a drugi da nasje sve ovo zlo i zadesilo jer smo se iskvarili i nismo pravi muslimani.Sad ko biva trebamo svi pustiti brade i pokrit žene i prestat pit paće nam bit super." – Salih (Sejranović, 2010: 60)Zanimljivo je da unatoč protivljenju vehabističkoj praksi,Salih i sam načelno posti te klanja ramazan, a pivo pije umagazinu, skriven od ostalih pogleda. Čini se kako vehabijekod stanovnika sela M. izazivaju kompleks vjernika nižegreda, kako su se uostalom prema njima i postavljali, i podtim utjecajem dolazi do promjene u kolektivnom identitetusela. Vehabizam na karavlaškom tlu posljednja je faza etničkihpromjena koje su se na tom mjestu odvijale. Karavlaškoselo Sejranović spominje čak i u prvom romanu (Sejranović,2008: 19), no tek u drugom saznajemo o njihovoj prošlostii etničkom čišćenju provedenom nad njima:"Nijemci su na tom puteljku što vodi od sela M. do Karavlaha (…)presreli dvanaestoricu Karavlaha različite dobi, poredali ih uz rubputa i strijeljali. Potom su otišli do samog sela, opkolili ga, pokupilisve žitelje, i staro i mlado, zatvorili ih u kuće i zapalili žive." (Sejranović,2010: 53)Na zgarišta potom doseljavaju Bošnjaci izbjeglice izgradova, a bradati fundamentalisti stižu "dvije godine nakonzavršetka rata".Vehabizam se tematizira i u Imamovićevu romanu Trećepoluvrijeme gdje se također javlja nakon rata kao ostavštinamudžahedina koji su za vrijeme rata stigli u pomoćsvojoj muslimanskoj braći. I u ovom slučaju najzanimljivijije utjecaj religijskih ekstremista na kolektivnu svijest stanovništva.Isto se događa i ovdje, jedan dio njih prihvaćanauk vehabizma, a drugi dio mrzovoljno gleda na njihovupovodljivost. Trend okretanja svojim muslimanskim korijenimau oba je romana izvrnuta ruglu."Prvog dana civilnog života, sreli su Rottena kojem je gusta tamnabrada pokrivala vrat i dio grudi. Pravili su se da ga ne vide.– Esselamu alejkum – ipak ih je pozdravio.– Vozdra – otpozdravio je Zeko.– Što to sam sa sobom pričaš? – pitao ga je Muha." (Imamović,2010: 48)Kod Sejranovića je to, između ostalog, ostvareno i situacijomu kojoj narator susreće jednog vehabiju i ne možeskloniti pogled s njegove nesumnjivo ofarbane brade. Ikanirana brada i novonaučeni pozdrav bivšeg pankera sredstvasu kojima pojedinac nakalemljujeartificijelni religijski identitet. Najjasnijaosuda takve "novootkrivene"religioznosti u postkomunističkomdruštvu nalazi se u Imamovićevomtekstu, u epizodi o Salihu Polumentikoji je zbog svoje svađalačke naravii iznerviranosti pomodarskom religioznošćukrenuo u suprotnom smjeru– od pobožnog muslimana do čovjekakoji se oporučno protivi "sahrani povjerskim običajima"."Dok su rođaci napuštali komunizam,učili prve sure iz Kur'ana, nagloprepoznavali ljepotu ilahija, on,nekadašnji đak sarajevske Medrese,počeo je, prvo, piti, pa prestao postiti,klanjati, da bi, na vrhuncu, pitao ima liigdje plastični hirurg koji može ispravitiposljedice muškog obrezivanja."(Imamović, 2010: 50)Za razliku od Sejranovićevih romanau kojima prostor artikulacijeidentitetâ predstavlja grad ili selo, uImamovićevom Trećem poluvremenumjesto na kojem se oni ostvaruju nemože se u cijelosti percipirati kao urbani prostor niti imaruralna obilježja. Prostor u kojem se Imamovićevi junacirealiziraju te na kraju krajeva unutar kojeg je formirankolektivni identitet koji nesumnjivo utječe na njihov individualni,određen je imenom koje nosi – Podgrad."Podgrad nije bio ni grad ni selo, nego nešto za što se teško moženaći odgovarajući naziv." (Imamović, 2010: 7)S velikom tvornicom koja je u doba socijalizma bila žilakucavica ovog mjesta, Podgrad je opisan kao relikt prošlostikoji postupno, ali sigurno propada. To je mjesto koje jeobilježeno dinamikom tranzicijskih promjena – transformacijagrada i njegove svakodnevice, principa funkcioniranjaurbane sredine, ali je ta transformacija negdje zapela, aPodgrad se našao u svojevrsnom tranzicijskom limbu."Sve se mijenjalo osim Podgrada, a televizija je promjene prenosila:režim koji je napravio fabriku i grad je propao, nova se vlast raspadalasamo što se sastavila..." (Imamović, 2010: 12)U tekstu je jasno prikazano kako anakroničnost ovogmjesta utječe na stanovnike koji su određeni tim prostoromi jednako tako izgubljeni u vremenu. Društvena i kulturnastagnacija koja je nastupila promjenom režima jedina jeznačajka tog prostora u kojem se nikada ništa neobično nijedogađalo pa je i nenadani uspjeh amaterskog nogometnogkluba bio dobrodošao da razbije monotoniju."Nije, kako se to kaže, život stao u Podgradu. Život se u Podgradusvakako nije kretao." (Imamović, 2010: 101)Stanovnici ovog mjesta bitno su određeni tom podgradskombesperspektivnošću koju internaliziraju pomirivši ses takvom sudbinom te u konačnici i tvore društvenu sredinuu kojoj nema napretka, koja svu svoju energiju trošina samoodržavanje. A u tom začaranom krugu kao jediniublaživač nameće se piće. Većina muških likova opisani supreko tog poroka, među ostalima Mustafa i Adem, očevidvojice glavnih junaka, a i Selmin otac za kojeg doznajemoda je umro od ciroze jetre."Nije tu u Podgradu odraslima bilo druge nego ili piti ili se od pićaliječiti..." (Imamović, 2010: 8)I dok Sejranovićev narator uživanjem opojnih sredstavanastoji u sebi izazvati reakciju, emocije (pa makar timedodatno naglasio svoju autodestruktivnu narav), likovi uImamovićevu romanu pribjegavaju alkoholu kako bi ih zatomili,kako bi uspjeli preživjeti u mjestu koje ih ograničava.Kroz cijeli se roman na više mjesta uporno spominje kako jePodgrad ružno mjesto za život, a vrhunac te pripovjedačeveaverzije prema njemu izrečen je usput, kao oglas u kojem

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 27stoji: "Mijenjam stan od 105 m 2 u Podgradu za bilo kakavbilo gdje" (Imamović, 2010: 65).Pripovijedajući o životnim sudbinama nekolicine sporednihlikova narator oslikava Podgrad kao sredinu u kojojje patrijarhat dominantna društvena struktura, a tradicionalnevrijednosti i dalje su prisutne u podsvijesti kolektiva.To je vidljivo i s aspekta muško-ženskih odnosa: muškilikovi su uglavnom oni koji su aktivni, dok su ženski likoviopisani s manje detalja i u većini slučajeva imaju pasivnuulogu. Odnos prema obitelji i bračnom životu također semože sagledati kao odraz dominacije patrijarhata, ali i kaoostvarivanje stereotipa male društvene sredine."Dešavalo se u Podgradu svašta: tukli muževi žene i varali ih; žene,istina, nisu tukle muževe, ali su ih varale; nekada bi neko nekogaostavio pred sami brak, a za mnoge se i muškarce i žene pričalo svašta,ali razvoda nije bilo odavno." (Imamović, 2010: 102)Protagonisti ovog romana su dvojica prijatelja i ratnihdrugova, Muha i Zeko, koji su srednjoškolske klupe zamijenilimaskirnom uniformom, bili zarobljeni te preživjelilogor, vratili se kući kao članovi diverzantske postrojbe,a nakon konačnog povratka iz vojske spremili uniformu ioružje te započeli civilni život. Njihovi identiteti bitno suodređeni iskustvom rata, a iako se u svoj rodni Podgradvraćaju kao ratni heroji, "nijedan nije niti riječi rekao ologoru" (Imamović, 2010: 46).Rat je nepovratno oduzeo jedan dio njih samih, ali to štosu osjećali ni jedan ni drugi nisu mogli objasniti drugima.Međusobno su se savršeno razumjeli, no kada bi to trebaliverbalizirati, nastupila bi tišina. Njih su dvojica mogli jedankraj drugog šutjeti, ali ta je šutnja postala teško breme zaMuharema Jahića Muhu i njegov bračni život."Otkako je shvatio da je ono u njemu teže i veće od onoga što jeoko njega, makar bilo lijepo kao Selma, Muha je pored žene, ako bimorali biti sami, samo šutio." (Imamović, 2010: 57)Iako su nerazdvojni prijatelji, Muha i Zeko se međusobnorazlikuju, čak bi se moglo reći da su sušte suprotnostijedan drugome. Zajedno su prošli kroz isti pakao, no to jeiskustvo drugačije utjecalo na formiranje njihovih posttraumatskihidentiteta. Muha zbog svoje pasivnosti ostavljadojam starca koji se pomirio sa svojim neizbježnim krajem."Muharem Jahić je u rat ušao kao dječak, a iz njega se vratio kaoneko ko se osjeća dovoljno starim da bi do kraja života mogao živjetipolako... On je iz rata izašao sa dvadeset i dvije i nikako nije znaoreći koliko se staro osjeća. U njemu je bilo života samo dok je biosa Zekom." (Imamović, 2010: 55)U razgovoru sa Zekom čak i pokušava artikulirati svojeprobleme, no oni su toliko duboki i nedokučivi njemu samomda se na koncu rezignirano prepušta sudbini. Muhau sebi osjeća prazninu baš kao i narator SejranovićevaLjepšeg kraja." – Znaš Zeko, ja nekako, ko da sam sebi falim. Ja ne znam kad samzadnji put bio, ono... Ko da od srednje škole nisam sebe u putu sreo.Rat ne računam, jebo to." (Imamović, 2010: 58)U opreci s Muhinim fatalizmom stoji optimizam Edina ZečevićaZeke koji mašta o drugim gradovima, o boljem životu iodmaku od prošlosti i sredine koja ga toliko snažno uvjetuje."Zeko nije bio od onih ljudi što ne znaju šta hoće, ali barem znaju štaneće. On nije znao ni jedno ni drugo. (...) On je mogao tako vjernozamišljati druge živote da bi, ako bi u njima šetao ili nešto napornoradio, na kraju i osjetio umor..." (Imamović, 2010: 68)Zekina potreba za nastavkom života i potragom za boljombudućnošću rezultirat će zajedničkim životom s Muhinombivšom ženom Selmom u Sarajevu. Njegova želja zabilo kakvom promjenom kontrastira Muhinoj bezvoljnosti,koja je zapravo metonimijski prikaz mentaliteta stanovnikaPodgrada, a uvelike podsjeća i na Sejranovićeva pripovjedačau Nigdje, niotkuda koji upravo vapi za promjenom:"Želio sam bilo što, samo ne više 'ovo', ma kako to 'ovo' nazivali.Jer to 'ovo', koje je sada tu i ovdje, nije imalo čak ni imena." (Sejranović,2008: 173)Koliko god da je Zeko bio spreman na promjenu i odlazakiz Podgrada, "nikako se nije mogao riješiti straha daće mu u Sarajevu, Münchenu, Bagdadu, gdje god, jednombiti kao u Podgradu" (Imamović, 2010: 69). Njegove su sestrepnje u konačnici i ostvarile jer iako je preselio u Sarajevo,kao da nikada nije napustio Podgrad."Nije se začudio: otkako se doselio iz Podgrada, sve mu je tu (...) izgledaloisto: zgrade, ljudi, dani, sedmice, vrijeme..." (Imamović, 2010: 110)Njegova vezanost za Podgrad nije uvjetovana mentalitetommjesta (jer od njega zapravo i želi pobjeći), većprijateljstvom s Muhom koje je presudno za njegov vlastitiidentitet. Iako je to prijateljstvo s gledišta oblikovanja njihovihidentiteta utjecajno i u jednom i u drugom smjeru,Zeko se ipak u većoj mjeri identificira s Muhom zbog čegai toliko oklijeva u svojim namjerama. Tek nakon Muhinatragičnog završetka, Zeko konačno presijeca sve niti kojesu ga vezale za Podgrad.4. ZAKLJUČAK Promatrajući načine na koji se ostvarujuindividualni i kolektivni identitet u romanima BekimaSejranovića i Emira Imamovića Pirkea, vidljivo je da sei jedan i drugi teorijski koncept – esencijalistički i antiesencijalistički– mogu primijeniti u tumačenju ovisno ouporišnoj točki analize. Junaci ovih romana djelomičnosu određeni biološkim i socijalnim parametrima, ali ihisto tako vidimo kao pojedince koji nastoje proizvestisvoj individualni identitet u opreci prema kolektivnom, ilipak potvrđujući njegove zahtjeve. Sejranovićev narator uromanu Nigdje, niotkuda suočava se s nametnutom pozicijomegzilanta pred kojom je zapravo nemoćan. Nadalje,njegov subjekt je određen nemogućnošću identifikacije sbilo kojom etničkom zajednicom kao posljedicom egzilantskepozicije, ali i činjenicom da i sam ne pridaje važnosttakvoj vrsti identifikacije. Ta pozicija naglašava i njegovosjećaj nepripadanja čak i nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu.Narator svoj individualni identitet izgrađuje uodnosu na vlastitu obiteljsku povijest, dok s druge stranekoristi laž kao mehanizam proizvodnje identiteta premavan, odnosno prema svojoj okolini. Svoju nestalnu naravnastoji opravdati poistovjećivanjem s "amidžom Alijom" (apripovijedanje mu služi kao medij takve naknadne identifikacije),što je zapravo jedna od malobrojnih identifikacijanjegova subjekta u tekstu. U romanu Ljepši kraj primjećujese da, iako se tekst veže uz prethodni Sejranovićev roman,pripovjedač više nije onaj isti. I dalje nosi emigrantskiteret kao danost, ali naglasak se premješta s potrage zapripadanjem na rascjep naratorova subjekta. Psihička iemocionalna dezintegriranost najvažnija je odlika njegovaidentiteta. Što se tiče funkcioniranja unutar kolektivnogidentiteta, ono se očituje u situacijama u kojima naratoruspijeva zauzeti određene uloge u novoj (norveškoj) društvenojzajednici (zaposlenje u pošti, na fakultetu...). Naposeban ga način određuje i njegov odnos prema ženama ukojem se ogleda dubina njegove emocionalne rastrojenostii razlomljenosti identiteta. Upravo se u tim odnosima kroznjegove postupke i odluke očituje konstruiranje individualnogidentiteta. Iako nije direktno u vezi sa subjektomnaratora u Ljepšem kraju, religijski moment vrlo je važanpri opisu kolektivnog identiteta bosanskog sela koji se sveviše definira u odnosu na vehabistički ortodoksni islam.Kritika utjecaja vehabizma na grupni identitet dotad deklarativnomuslimanske zajednice jedan je od važnijihelemenata i u Imamovićevu romanu Treće poluvrijeme.U njemu je ta tendencija zaokreta ka čistom religijskom(muslimanskom) identitetu bosanskog mjesta ismijana kaopseudoreligioznost, prvenstveno kroz likove "obraćenika".I u ovom tekstu ističe se utjecaj kolektiva na formiranjeindividualnog identiteta kroz likove Muhe i Zeke. Onisluže i kao primjer dvojakog odgovora na nametnute zahtjevezajednice. Naime, Muha je, poput ostalih stanovnikaPodgrada, bitno određen fatalizmom koji dominiraatmosferom romana, njegov se identitet u potpunosti možepromatrati u sklopu esencijalističkog pristupa. S drugestrane, Zeko osjeća potrebu suprotstaviti se takvoj pasivnojpoziciji i zbog toga napušta Podgrad. Koliko god seon nastojao othrvati determiniranoj okolini, proizvodnjanjegova individualnog identiteta ne može započeti sve dokne raskrsti sa svime što ga je dotad određivalo kao osobu.Životi dvojice prijatelja, osim prijateljstvom, obilježenisu i iskustvom rata i zajedničkog boravka u logoru, kojiima središnju ulogu u formiranju njihovih individualnihidentiteta i na kojemu počiva razlika u odnosu na ostalestanovnike Podgrada. Tjeskoba kao posljedica ratne traumeu većoj se mjeri javlja kod Muhe, što mu u konačnici nanjemu neobjašnjiv način onemogućava normalan društvenii obiteljski život, od kojeg mu ostaje samo interakcija saZekom. S druge strane, Zeku iskustvo rata ne dovodi dootuđenja, već suprotno, on traži izlaz iz vlastite prošlostiu otvaranju prema novim iskustvima. Odlaskom iz Podgradai konačnom zamjenom identifikacija prema mjestu(Podgrad – Sarajevo), to i uspijeva ostvariti.U ova se tri romana identiteti glavnih junaka ostvarujudijelom na stjecištima onih identiteta koji se na neki načindovode u pitanje, ali i na psihičkom i emocionalnom planusvakog subjekta zasebno. Njihovi su identiteti u konačnicidonekle razlučiva mješavina identitetskih zahtjeva kolektivai osviještene proizvodnje vlastitih identiteta.Literatura:Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije,Matica hrvatska, Zagreb, 2000.Culler, Jonathan: Književna teorija – vrlo kratak uvod,AGM, Zagreb, 2001.Imamović Pirke, Emir: Treće poluvrijeme, Algoritam,Zagreb, 2011.Kolanović, Maša: Udarnik! Buntovnik? Potrošač..., NakladaLjevak, Zagreb, 2011.Petković, Nikola: Identitet i granica, Naklada Jesenski i Turk,Zagreb, 2010.Sejranović, Bekim: Nigdje, niotkuda, Profil, Zagreb, 2008.Sejranović, Bekim: Ljepši kraj, Profil, Zagreb, 2010.Grossberg, Lawrence: "Identity and Cultural Studies – Is ThatAll There Is?", u: Questions of Cultural Identity, ur.: Hall, Stuart;Du Gay, Paul; London, 1996., str. 87-108Hall, Stuart: "Introduction: Who needs 'Identity'", u:Questions of Cultural Identity, ur.: Hall, Stuart; Du Gay, Paul;London, 1996., str. 1-17Kolanović, Maša: "Kome treba „identitet"? Esejistika DubravkeUgrešić", u: Književna republika VI (2008.): 3-4, str. 153-161Majić, Ivan: " Culture of identity and identity of culture", 2010.http://philologicalstudies.org/dokumenti/2010/vol1/1/Majic.pdf

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 28Prema novom srodstvuRodni identiteti (politika roda) i problem vidljivosti "ženskog" —Nikola ĐokovićU svojim Politikama prijateljstva, artikulišući problem političkogi granica rasprostiranja političkog u slučaju "bratske"srodničke veze (onog što omeđuje, uključuje i isključuje)kod Aristotela, Derrida će stići do paradoksalnog, aporičnogzaključka:"Drugim rečima, porodica, u tom širokom smislu (ovdese misli na smisao porodice kao kuće i još rase, odomaćenosti,domaćeg, rođačkog prijateljstva, prim. N. Đ.), sadržidve odlike političkog (zajednicu i pravednost – bolje bi biloreći 'pravo') tu gde se političko kao takvo još nije pojavilo,a čak nije ni neophodno. Porodično prijateljstvo je, dakleveć političko, čak i tu gde ono još nije političko. No pitanjebrata se vraća u tu dvosmislenost, odnosno u tu protivrečnostveć-još-ne (koju bismo našli čak i u hegelovskim pojmovimaporodice, građanskog društva i države)." 1Pošto je uočio da ne postoji nijednavrsta prijateljstva (pa ni porodično)koje nije u nekoj vrsti odnosasa "političkim", čak i pre nego što setaj politički savez obznani, Derridaće izvesti zaključak da su granicepolitičkog granice "bratstva", a dase političko (odnosno zajednica političkidominantnih muških subjekata)"služi" srodničkim odnosimakoje je prethodno samo "zadalo" kao"prirodne" da bi "naturalizovalo" iopravdalo određenu hegemonijskumatricu ("bratstva"). Otuda čudanfantazmatski status srodničkog savezakoji je prisutan u političkom svojim"odsustvom" iz njega.Nezavisno od ovog stava, u knjiziAntigonin zahtev, Judith Butler primećuje,povodom svog čitanja Sofoklovedrame Antigona:"Najpre me je iznenadio način na koji su Antigonu čitaliHegel i Lakan (Lacan)..., ne kao političku figuru čiji prkosnigovor ima političke implikacije, nego radije kao figuru kojaartikuliše prepolitičku suprotstavljenost politici, reprezentujućisrodstvo kao sferu koja uslovljava mogućnost politike,a da pritom u nju ne ulazi." 2 (bold N. Đ.)Na tragu Derridine ideje, a u duhu poststrukturalizma,Butler ovde takođe konstatuje da je srodstvo neka vrsta"izmaknutog", nevidljivog temelja političkog (budući daona osporava, kao i Derida, bilo kakvu biološku zadatostsrodstva, jer se srodnička veza, po njoj, mora potvrđivati iutvrđivati performativnim aktom, kao što to čini Antigona).Srodstvo je tu kao ono što je zadato, ono što se podrazumeva,kao "nepisani", nevidljivi zakon, koji ipak svojom"nevidljivošću" omogućava "vidljivost" onoga što nazivamo"javnom političkom scenom". 3Roman Dubravke Ugrešić Baba Jaga je snijela jaje, kaoliterarni, a onda i polemički i politički angažovan tekstnaslanja se, kako sam naslov govori, na mitsku figuru starežene, veštice (pre svega u ruskom i slovenskom folkloru,koja naravno ima svoje analogone u svim mitovima sveta)kojoj su se vekovima pridavala demonska svojstva progoniteljamuških heroja u bajkama (kao "prirodnih", podrazumevanihbranitelja i predstavnika čitavog čovečanstva).Mitski sloj romana je "zadato" polazište oslonjeno nausmeno vekovno predanje da bi se autorka, ironijskim poigravanjemsa mitskim, ginofobičnim nasleđem (koje "vidi"žensku starost kao eksponent ženske "druge", a u osnovi"istinske" veštičje, demonske prirode, kao i njene veze sa"htoničnim" svetom smrti i umiranja), kao i smeštanjemtog nasleđa u potpuno savremen društveno-politički konteksts početka 21. veka, preispitala ulogu koju mit ima uoblikovanju "rodnih" identiteta i stvaranju "javne slike" oženskom "rodu". U pitanju je, dakle, politizacija mitskognarativa, kao i mitskih simplifikacija u svrhe oblikovanjajedne vrste normativnog odnošenja javnosti ne samo premaženama u godinama, već posredno, prema čitavom ženskomSvaka vrsta esencijalizacijei instrumentalizacijepolitičkog zajedništva usvrhu kolektivnog ustankai osvete vodila bi ženui njen rodni, političkiidentitet ka novom vidu"totalitarne" neprozirnostii nekritičnosti, što je samojoš jedno preuzimanje ireprodukcija patrijarhalnogmodela "bratstva"rodu čiji je starica samo "najdrastičniji" eksponent. Mit, tj."mitsko srodstvo" predstavljeno u romanu, funkcionišebaš po principu Deridinog "bratsva" ili pak "srodstva"kod Butler – kao "naturalizovana" konstrukcija, nevidljivi,"klizajući" temelj političke zajednice koji stvara realni okvirodnošenja prema ženama u jednoj patrijarhalnoj, pretežnomizoginoj kulturi.Tako ovaj roman postaje prevrednovanje "srodničkih"i "rodnih" pozicija kao "prirodnih", "pretpolitičkih","ukorenjenih".Na samom početku romana D. Ugrešić nam daje opisizgleda starica koje odjednom iz "nevidljivosti" upadaju ufokus posmatrača. Njihov izgled dat je sa mnoštvom ironijskistiliziranih detalja. Uvod pominje prećutnu politiku ignorisanjai nevidljivosti starih žena, istovremeno ironizirajućinjihov bespomoćan izgled i poziciju, pokušaj da ostanu funkcionalnei "elegantne", čime dodatno naglašava i pojačavanjihovu vidljivost. Tako su do krajaovog uvodnog eseja, starice svojommnoštvenošću "zaposele" javni prostor("...isprva ih ne vidite. A onda,eno ih, u tramvaju, u pošti u trgovini,u lječničkim ordinacijama..." 4 ). Nakraju ovog uvodnog "kolektivnogportreta" starica, autorka dodajestrah onih koji ih gledaju sa straneod toga da ne postanu "zarobljeni"od istih starica ("Jer ako popustite,propustite, razmjenite koju reč više,naći ćete se u njihovoj vlasti." 5 ) Naopreku vidljivost/nevidljivost ovimgestom se dodaje i činilac straha odsmrti koji nosi sa sobom određenivid "demonizacije" onoga ko je blizusmrti. Sa strahom od sopstvene konačnostionih koji su još u "naponu"snage, udružuje se i strah žena od sopstvenihmajki, od toga da će u njimaprepoznati u izrazito naglašenomvidu neke sopstvene karakterne crtekojih se klone i ne žele sebi da ih priznaju. Tu je naravno istrah od gubitka sopstvene "nezavisnosti", kao i problemsa "ekonomijom vremena" koje treba pre posvetiti deci iulaganju u "budućnost" svoje porodice. U tom odnosu ženedoživljavaju svoje bespomoćne majke kao "konkurente"sopstvenoj deci (u starosti vreme gubi na značaju, a starostzahteva "potpuno vreme" i apsolutnu pažnju). Stara ženase ostavlja iza, ona ne može prekoračiti ulogu koja joj jenametnuta i "ući" u prostor koji joj "ne pripada"."NARCISTIČKO OGLEDALO" ILI MIT O NE-MOGUĆEM SAVEZU Dubravka Ugrešić je svoj romankompoziciono zamislila kao literarni diptih sa dodatkom.Prvi deo diptiha čini intimni "dnevnik" u kome je predstavljenautorkin kompleksan odnos sa majkom, staricom od80 godina. Njihov odnos se sagledava kao odnos u komećerka, po "nepisanoj" logici porodičnog srodstva, mora dabrine o ostareloj majci koja provodi svoje poslednje dane.Odnos je u svemu neravnopravan, dok se ćerka trudi da nerazočara majku, da zadovolji sve njene kaprice (npr. njenuapsurdnu opsednutost čistoćom i kontrolom situacije ukući), kojih je (čini se) beskonačno mnogo, da "čita" njenemisli i motri na njeno krhko zdravlje. Pri tome ćerka nikadanije sigurna kada će kakav majčin zahtev prerasti u optužbuza nebrigu te je pod stalnim teretom "simboličke" krivice.Produkt takve majčinske "ostrašćenosti" i "tiranije"(oca nema, on je sahranjen "dva puta": posle fizičke smrti,ne postoji ni njegov simbolički partijarhalni autoritet),predstavlja ćerkina svest da je pretvorena u neku vrstu"maminog bedela".Naratorka je književnica, kao i sama D. Ugrešić, kojadobija poziv da ode na književni skup (pisaca žena) Zlatnapera Balkana u Sofiju. Međutim, pravi razlog njenog odlaskabio je poseta Varni, mestu majčinog detinjstva:"Mama me je navila u pravcu Varne, teledirigirala meje kao igračku, poslala me je na mjesto kamo sama nijemogla." 6Varna je međutim mesto "čistog odsustva", jer majka unjemu nije imala nikog od svojih (svi su davno umrli) semprijateljice potonule u demenciju. Ćerka dobija zadatakda fotografiše Varnu, pri čemu joj "žensku pratnju" pravidevojka, folkloristkinja simptomatičnog imena Aba, uz to ibivša podstanarka u kući autorkine majke, sa kojom je ovasklopila (što sa ćerkom nikada nije mogla) izuzetno bliskoprijateljstvo. U nastavku vidimo kako ovaj odlazak u Varnudobija obeležje ukrštene igre preplitanja "tipičnih" ženskihpozicija. Aba, kao neka vrsta autorkinog "dvojnika" i surogatćerke njene majke, prati autorku u stopu pri njenomboravku u Varni u pokušaju da dokumentuje taj svoj boravak.Kao da je reč o jednoj vrsti začaranosti koja prati ovo zaautorku neprijatno i nametnuto, iznenadno i suviše napadnoprijateljstvo sa "baba devojkom" i "starmalom" osobom. Usloženoj kombinatorici odnosa moći i dominacije, naratorka,koja još nosi za Abu markantnu i zavodljivu auru njeneomiljene autorke, kao da se, sa jedne strane, preslikavajuporodični odnosi koji su prethodno performativno "uvežbani".Naratorka/autorka tako u tom odnosu reprodukujeponašanje svoje "distancirane" ali sadistički zahtevne majke,dok Aba, spremna da joj se uvek nađe, uvek tu, čak i kadje nepozvana i nepoželjna, liči na samu naratorku u ulozićerke. Reč je dakle o umnoženosti i izukrštanosti pozicijakoja nas odvodi u igru sa fiksiranim "ličnim" identitetima.Naročito "skandalozno" deluje, međutim, trenutak u tomodnosu u kome se sve te pozicije dovode u pitanje zaradone koja ih sve istovremeno i sadrži i poništava:"I tako. Sutra se, dakle, završava naš roman... – rekla jemalko ironično.Rečenica je zazvonila kao prsnuta čaša. Upotrebila jebugarsku frazu našijat s tebe roman. Ista postoji i na ruskomejeziku. Riječ roman značila je dvije stvari: književnu vrstu,roman, i ljubavnu vezu, ili ljubavnu avanturu.. Fraza imatis nekim roman značila je biti u vezi, biti zaljubljen... Neštodrugo zagreblo je po mome sluhu. Ton. Din-din-din – don!Taj ton...Tako je zvonila glad. Prepoznavala sam tu vrstu gladi. Bilaje to glad za ljubaznošću koja se lijepila na istu takvu glad zaljubaznošću i hranila se njome... slijepa glad koja je tražilada je vodi slijepac, kljasta glad koja je tražila saveznika ukljastome, glad gluhonijemoga koji tepa gluhonijemome...Rodila se s nevidljivim žigom nevoljena djeteta na čelu. Iposve je svejedno jesu li je zaista voljeli ili nisu, i hoće li jevoljeti ili neće; glad se rodila s njome, s njome će i nestati..." 7Ovde je reč o određenoj vrsti melanholične ljubavi kojase ispoljava kao neizlečiva čežnja za ljubavlju i prijateljstvomi podrazumeva "nenadokadivi manjak", nemogućnost"subjekta" (koji je istovremeno i sopstveni "objekat" i "žrtva")da u drugome nađe spokojstvo i utočište prijateljske/ljubavne sreće. "Veštičji" atributi kojima se opisuje ovanemoguća ljubav ovde su na ironičan način prezeti iz mita.(Baba Jaga se uvek, o tome saznajemo u apendix-u u mitupredstavljala kao fizički kljasta, uvek sa nekim deformitetomkojim je obeležena i koji predstavlja njeno "prokletstvo";ovde su ti nedostaci preneseni na psihološki plan, da bi seautorka ironično poigrala sa mitskim nasleđem, predstavljajućisurogat Baba Jage – Abu). U Abinoj isključivostikao i njenoj idolopokloničkoj odanosti, koja se krije izaAbine naizgled nevine odanosti, prijateljske privrženosti iljubaznosti, naratorka/autorka prepoznaje jednu vrstu ljubavnogultimatuma, nezasite, melanholične potrebe za "bitivoljen", ljubavni fantazam usamljene žene. Sa druge strane,nešto od te neostvarene čežnje za prijateljskom ljubavljui ženskim savezništvom, poseduje i sama naratorka, kojadelimično učitava u Abino ponašanje želju "izneverene"ćerke, budući da je njena majka uvek bila emocionalnodistancirana i takođe "nesposobna" da direktno iskazujesvoju ljubav. Iz iste emotivne "ranjenosti" potiče i naratorkinprezir prema Abinoj posesivnosti, čime se ona opet,donekle "hinjeno", postavlja kao sama majka, distancirana ihladna, rigorozno kritična prema svakoj Abinoj reči i gestu.To njeno narcisoidno "tutorstvo" delimično je posledica izavidnosti koju oseća prema Abi zato što je ova uspela da uodnosu sa naratorkinom majkom "odigra" ulogu srdačnostii prisnosti koju ona nikad nije mogla, poput neke surogat

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 29ćerke. Dakle pozicije "izvornog", "prirodnog" srodništvarelativizovane su i uzdrmane "surogat" ulogama, zajednosa pozicijama ličnih, inidividualnih identiteta spisateljicei njene wannabe persone, Abe (pošto naratorkin autorskitrud nije društveno priznat te je i autoritet njenog autorskogja time podriven). Pri tome je princip umnožavanjai zamene ovih "ženskih" uloga ograničen narcisističkim,fantazmatskim projekcijama same naratorke i Abe. Onesu zarobljene u ponavljanju i performativnoj reiteracijiuloga ostavljenih, usamljenih, nesrećnih "subjekata", čijaje "nesreća" vremenom dobila beleg trajne, nenadokadive,melanholične napuštenosti i čežnje.Žensko "srodstvo" u prvom redubiva isključeno iz političkog kao nenormativno.Kao žrtva takvog odstranjivanjaiz političkog života nam seupravo predstavlja odnos naratorkesa majkom u romanu, koji u odsustvuoca postaje povezano sa uzurpacijomćerkinog privatnog prostora od stranemajke, koja je prisvojila čitav privatniprostor pa i ćerku kao deo enterijera.Samim tim će se, pošto je prognanoi političkom praksom naviknuto naegotističku odbranu privatnog (javanprostor, prostor "istinske" politikejavnih dobara rezervisan je za "bratstvo")i svako "javno" žensko prijateljstvozasnovano na odnosu identifikacijeili kopiranja (kao u slučajuRoman Baba Jaga jesnijela jaje preispituje iizlaže otvorenoj kritici svepozicije patrijarhalnogkulturnog nasleđa koje suse vremenom razradile iučvrstile kao "prirodne",srodnički i rodno "čiste",neupitnenaratorke/autorke i Abe, njene obožavateljke) u konačnombilansu svesti na potrebu za privatnim posedovanjem drugogkao "sebe samog", odnosno na melanholičnu "žal" i nemoguć,"faličan" zahtev za potpunim, nerazlučivim stapanjemsa drugim (prepoznatim kao istovetno).D. Ugrešić se kritički odnosi prema ovoj vrsti "plemenskog"ženskog saveza koje nastaje u privatnom/javnomprostoru, kao i prema samom obliku "feminine" čežnjekoja struktuira "mitski" savez na osnovu "slepe" ljubavi."TRI VEŠTICE" ILI "SVETO SESTRINSTVO POTRAUMI" Igra sa postuliranim ženskim mitskim srodstvimanastavlja se i u drugom delu diptiha. Broj tri u bajcii mitu ima magijska svojstva, i podrazumeva gotovo neuništivusnagu i moć koja proističe iz udruženih pojedinačnihsnaga aktera. Roman međutim osporava "sveti dar" ovog"sestrinskog" saveza problematizujući svaku pojedinačnu"žensku" sudbinu, praveći tako nesvodivu raz-liku koja ihudaljava i izoluje. Svakako da je deo "dara" koji za sobomostavljaju sve tri starice, pri čemu se aludira na njihovu"animalnu", ne-ljudsku, "kokošiju" prirodu (odnosno diskriminacijukoju trpe u društvu), upravo famozno jaje kojese pojavljuje već u naslovu. Simbolika toga dara obuhvatakoliko začeće, toliko i dovršenje života, susret sa smrću.Jedna od starica biće sahranjena u jajetu (budući uhvaćenau posmrtni grč) kao u kovčegu, dok druga sanja jaje kaosimbol sopstvenog uterusa u kome vidi fetus svog preranopreminulog sina. Jaje ima i sasvim preneseno značenje uhvaćenostiu samoizolaciju, zatvorenosti u sopstvenom svetu,svetu traume. Ono obuhvata telo koje još nije "rođeno" ujeziku (samim tim nije priznato kao postojeće u društvu).Kao surogat trudnoće, kao simbol lažne plodnosti (odnosno"sterilnosti" i gubitka ), jaje čini starice (društveno ipolitički) nevidljivim.Tri starice iz Hrvatske (ispostaviće se da je trojstvo kojeje zasnovano na "manjku", na psihofizičkoj uskraćenosti,kastriranosti i traumatizovanosti), dolaze u banju u Češkojna "rekonvalescentski" preporod, odnosno na tretman"podmlađivanja". Banja nema samo drevno mitološkoznačenje (mesta pročišćenja "nečistih tela"), već je, presvega, političko i ideološko igralište, topos tzv. tranzicijskogdruštva, koje je "naprasno" iskoračilo iz komunizmau "divlji" kapitalizam. Starice koje napuštaju svoj dom(dakle sferu politički privatnog za koje su bile vezane većimdelom svojih egzistencija) da bi kročile (sada već kaorekonvalescenti) u javnu sferu banje, donekle su zatečeneovom "dramatičnom" promenom. Mitska tranzicija/prelaziz doma u svet, dobija time svoje karnevalske, banalno svakodnevne,melodramske i konačno melanholične elemente.Izlaganje "javnoj sceni" otkriva neke nezaceljene rane i"nepokopane" gubitke ženskih "subjekata". Lekovita banjatrebalo da bude kompenzacija (što svakako, kao produkt"krupnog kapitala" nije mogla biti) za sve degradirajuće iomalovažavajuće okolnosti kojima ih je porodični i ideološkisistem čitavog života izlagao.Scenario i likovi su komično, čak karikaturalno zamišljeni,počev od fizičkog opisa starica koji počiva nadisproporciji između Pupe "humanoidnog čvarka" i Kikle,gorostasne starice ogromnih, muških stopala. Između njihse nalazi Beba, koja ni malo ne unosi "ravnotežu", jer je iona sa nesrazmerno velikim grudima tipična "babajaginska"8 priroda.Potreba da se dehumanizuje njihov izgled, da im se dajuizrazite karakteristike ženskih demonskih bića, koja u bajkamaugrožavaju i opsedaju egzistenciju muških junaka,jeste način na koji se D. Ugrešić poigrava stereotipima ženskosti.Tu, na pragu banje, na mestu "prelaska", srećemo sesa još jednim primerom isključenja iz "ljudske vrste". BabaJaga je predstavljala, kako će to u appendixuromana biti razjašnjeno, zastari, mitološki, predgrađanski svet (inavodno "pretpolitičku svest"), "neljudsko"biće koje je ukrštalo svojstvaoba pola, "hermafroditsko biće", atakve su i junakinje D. Ugrešić, dugihstopala, prenaglašenih grudi, muškogdržanja i ponašanja. Sa tog aspektabajke i mita (koji se ovde svesno ironizuje),budući da je zazornost prematzv. rodno i polno nečistim ulogamaopstala i u savremenom svetu, nijenikakvo čudo što se one doživljavajukao još uvek ne sasvim ljudska, odnosnone sasvim ženska bića kojima jepotreban "telesni preobražaj" kakobi postala ravnopravni pripadnici"svog" roda. Banja je mesto na komese vrši ta strategijska "naturalizacija" onoga što je rod "posebi" i "oduvek" podrazumevao i podrazumeva."Koordinatori" preporoda u banji su muškarci: vlasnikbanje je glavni ideološki propagator podmlađivanja i izgrađivačnovog tela za novo doba putem food suplemenata, idvojica političkih "konspiratora" zaduženih za "mistični"preporod ljudskog tela. "Preporod" se odnosi na žensko,tj. na rodno čisto telo, jer su žene "više zainteresovane" zaprodužetak života, ili, preciznije, "preporod" im je, kao seksualnimobjektima i mašinama za rađanje, nametnut kaoimperativ postojanja i vidljivosti na tržištu lepote 9 .Ispod estetskog rada na telu koje se navodno podmlađujesuplemenatima i surogatima, krije se mučna politika"psihosomatske kastracije" koja ne dozvoljava telima kojasu već markirana kao granična, hibridna, nepripadajućamuško-ženska, bilo kakav prostor za slobodno ispoljavanjenjihovih mešovitih identiteta. Narativni "negativ" o neraskidivojvezi tela i traume dolazi tako u prvi plan, dok kobniukrštaj sudbina na "veštičijem igralištu" postaje "ozvaničen".To pokazuje slučaj kostimiranog, "travestiranog" izbegliceiz Bosne, profesionalnog masera koji, u nekoj vrstidekadentnog banjskog karnevala glumi "hiper-potentnog"Turčina. Ne samo da je to uklapanje u jedan politički stereotip(Bošnjaci u prethodnom ratu, nisu ni viđeni drugačijenego kao Turci, odnosno, kao "večni neprijatelj", "večnoDrugo"), već predstavlja potrebu da njegov pravi identitetbude sakriven, da ostane nevidljiv. Njegova impotencijaprouzrokovana ratom (eksplozija je izazvala trajno ukrućenjenjegovog penisa praćenu seksualnom disfunkcijom)komički je maskirana kao simbolička potencija, dokaznjegovog "mačo" identiteta i falusne snage.Politika zataškavanja i prikrivanja pretrpljenih teškihtrauma deo je "kulture" življenja koja se najevidentnijeispoljava u slučaju tri "veštice".Kukla je u prvom seksualnom kontaktu iskusila "vaginalnigrč" te je od tada "obeležena" ovim neprijatnim seksualnimiskustvom. Svođenje incidenta na nešto o čemu jezazorno govoriti javno, postaje vremenom trauma praćenastidom i grižom savesti. Trauma je opseda i progoni čitavogživota, u vidu ne-prorađenog "tereta", kao žal nad sopstvenomsudbinom. Trpilac prećutne telesne i moralne stigmenikako ne može da prekorači svoj prag i da u uđe u domen"javnog" govora o svom problemu. Upravo stoga, Kuklaneće moći nikada uspostaviti odnos sa muškarcima koji većnisu telesno obeleženi nekim "nedostatkom" (bolešću iliinvaliditetom). Mikro i makro politika udruživanja "muškog"i "ženskog", kako u braku tako i "unutar" personalnesamoidentifikacije organizovana je kao normativno pokriće("kao udata žena imala je opipljivo pokriće da je s njom sveu redu"). Sa druge strane, izbor muških zaštitinika – invalida,predstavlja odjek lične traume. Istovremeno, Kukla je moralabiti, uprkos svojoj impotenciji (o kojoj je trebalo ćutati),i žena-proteza, zaštita i fizički oslonac takvim muškarcima.Upravo se na primeru Kukle može razabrati koliko je jedanpatrijarhalan obrazac koji uvek zasniva svoju moć natobože jasnoj, "prirodnoj" datosti i izdiferenciranosti ulogežene u braku, u sebi protivurečan i kontradiktoran. Tako jeKukla bila u očima drugih muškaraca, zapravo u njihovojfantazmatskoj projekciji, više žena odjednom, umnoženostženskih pozicija ("...pa su miškarci Kuklu doživljavali kaozaštitnicu, medicinsku sestru, mamu, Amazonku, surogatnuženu, što li sve ne, i sve u jednom paketu." 10 )Beba, druga starica, takođe je frustrirana sopstvenimtelom, što je isto jedna vrsta "implicitne" traume. Onaoseća da joj sopstveno telo ne pripada, da nije deo nje,što je traumatičan aspekt telesnog "udvajanja". Tu nam jepredočena jedna postlakanovska perspektiva, razgradnjafantazmatskog telesnog jedinstva. Telo nastavlja da postojikao nezavisan entitet praćen nekontrolisanim ukrupnjavanjemi rastom Bebinih grudi. Posebno simptomatski odnosje onaj koji je Beba izgradila sa svojim sinom jedincem, ašto je poseban primer gotovo incestuozne začaranosti telomkoje je osećala kao deo svog tela."Njezina strast navukla navukla je nesreću. Bože, kad sesamo sjeti, kupovala mu je odjeću kao da mu je ljubavnica, ane mati (...) A onda, jednoga dana, vrativši se ranije s posla,ušla je u njegovu sobu i zateka ga u krevetu s mladićem.Zastala je na vratima kao skamenjena, on je nešto vikao,ali ona nije razumela sadržaj njegovih reči... On je ustao izalupio joj vrata pred nosom. I već drugoga dana spakiraose i otišao. Isprva se mučila, nije mogla razumjeti zašto setoliko naljutio. Jer bila je nevina, ako je to prava riječ, pogriješilaje samo u sekundi, zaboga, u jednoj jedinoj sekundi.Začarao ju je prizor, slika muškog tijela, koje je ona rodila,bila je to njezina krv, njezino meso..." 11To nam u celu priču o traumatičnom otuđenju "sopstva"uvodi novu dimenziju. Kroz Bebin primer posesivnog majčinstva,D. Ugrešić preispituje čitav koncept majčinstva, kojije u patrijarhatu neproblematičan, sakralizovan kao "čist"i "prirodan", smešten, dakle, izvan telesno-političkih strategijaposedovanja "svog poroda". Beba nije preispitivalasvoj gotovo ljubavnički odnos prema sinu, niti potrebu dasve odnose prema muškarcima, pa čak i prema dečakovomocu, supstituiše odnosom prema sinu. Tako sin postaje "višenego sin" u ovom obrtu i konfuziji bračne i materinskeuloge. Posebno problematičan aspekt "svetog" majčinstvaje onaj u kome majka ne oseća granicu između sopstvenogi sinovljevog tela, melanholično stopljena sa njim. Trenutakodvajanja od sina za majku tako predstavlja traumatičantrenutak personalnog "udvajanja" kada se između "nje" i"njega" (za nju prvi put vidljivo) otvara pukotina, nepremostivihijazam. Njena pozna, staračka melanholija, indirektnoje povezana sa ovim gubitkom "sebe" kroz odvajanjei odlazak od nje tela njenog sina. Kobnost ideologije"majčinstva" upravo se ispoljava u ovom večnom žalu zagubitkom nečega što i nije bilo majčino privatno vlasništvo,sem kao deo fantazma nezasitog posedovanja."Magijsko" traumatsko, "savršeno" trojstvo biva "dovršeno"figurom i ulogom Pupe, one koja je predstavljenakao najmanje "humana", najmanje aktivna, odnosno najviše"ušuškana" u svom babljem "jajetu". Ona se samopovremeno budi iz sna, prepuštajući "akciju" (koja je prenemogućnost delovanja) svojim drugaricama kao svojim"protezama" ili surogatima. Njen invaliditet je najviše naglašen.Njene noge su imobilisane, a telo fiksirano (nogesu uvučene u veliku krznenu čizmu) tako da se već tomfiksiranošću ostvaruje "prelazni efekat", paradigmatičanprimer nekoga ko je "ni mrtav ni živ". To je znak njeneudaljenosti od "sestrinskog zaveta" zasnovanog, izmeđuostalog, na ispovedanju, poveravanju i poznavanju tajni onedruge. Njena trauma je hermetički "zatvorena u jajetu" svedo posthumnog trenutka, kada će njen unuk saopštiti njenim"sestrama" čitav istorijat njene traume. "Podmetnuto"jaje zapravo znači potpunu sabotažu plemensko-rodnog"ženskog" principa. Ćutanje o traumi proizvelo je stanjeotuđenosti. Trauma čini "sestrinstvo", kao i neku vrstu napravu i "istini ženskog principa" ustanovljenog saveza nemogućim.Trauma, a to je najviše izraženo u slučaju Pupe,predstavlja nesvodivu singularnost patnje, njenu suštinsku"gluvoću", začaurenost.Pupa, rođena Jevrejka, u mladosti je bila itekako aktivnana "istorijskoj pozornici", ali je ta aktivnost došla kao neminovnaposledica nametnutih okolnosti. Pristupila je partizanimada bi se spasila od ustaške racije. Time je spasila"goli život", ali se morala neminovno i trajno udaljiti odćerke (koju je morala da prepusti dedi i babi na čuvanje ičije poverenje nikada više nije mogla da povrati). Izgnanaiz "majčinstva" i osuđena na boravak u "ilegali" za vremeDrugog svetskog rata, ona biva "odstranjena" kao političkiilegalno "telo" nakon rata, tj. poslata je na Goli otok. Budućiuhvaćena u "apsurdnu" mrežu političkog ostrakizma

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 30i unutar-partijskih ideoloških pregrupisavanja, nad njengovor o onome što je preživela na Golom otoku (koji jeimao posebnu vrstu degradirajućeg tretmana za ženskezatvorenike) spuštena je gvozdena zavesa ćutanja, sve do70-ih godina prošlog veka. Do tada je već svaki govor opretrpljenom užasu izgubio svoj smisao. Dakle, i Pupa je,baš kao njene prijateljice, žrtva "okamenjenosti" u traumi,a starost je baš ta vrsta "solidarne" ženske ćutnje, pri kojojsvaki od tri ženska lika ostaje izolovan u sopstvenom jajetu.Ova jaja sliče jedna drugom po tragičnoj izgubljenosti uzasvođenim svetovima sopstvenih izgnanstava u "pretpolitičko"i "predjezično" srodstvo po nesreći.Slučaj "tri veštice" u romanu sažima društveno-političkeaspekte koji ulaze u formiranje "rodno" poželjnih inepoželjnih "subjekata". Pri tome je posebno naglašenoda je "srodstvo" tri starice izvedeno iz njihovog beznadežnogpoložaja u starosti, koji se opet posmatra dijahronijski,uzročno-posledično, sa razumevanjem za njihovepojedinačne, nesvodive, separatne porodične i društveneokolnosti. Pri tome, roman "dijagnostikuje" lažnost i hipokrizijujedne patrijarhalne kulture koja hoće sebe posvaku cenu da "naturalizuje", oslobodi bilo kakvih političkihimplikacija, i predstavi kao "večnu" kroz sve sisteme iporetke. Posebno je značajan ukrštaj telesne patnje, traume,i izgnanstva iz političkog stanja, kao i iz jezika, a to sve oličavajuove tri figure starice. Na kraju, njihovo "srodstvo"postaje srodstvo po traumi, odnosno po onome što nijeizrečeno ni "prerađeno", što ih je jedna nakaradna kulturanaterala da prećute pred drugima pa čak i između sebe. Toneoplakano, neprežaljeno, a potisnuto iskustvo, proizvodi,u konačnom bilansu, melanholiju "javne sfere", kako je tonazvala Judith Butler. 12POLITIKA ŽENSKOG UDRUŽIVANJA Zatvarajućiroman, nakon diptiha, na njegovom rubnom, kriznom mestu,nalazi se pismo etnološkinje i folkoristkinje, južnoslavistkinjeAbe Bagaj. Epilog je osmišljen kao postskriptum u formiostrašćeno sročenog pisma-pamfleta. Pismo je upućeno nae-mail urednika čitavog projekta/edicije mitoloških romana,pokrenutog sa namerom da se "prepriča" neki od mitovaza savremenu publiku (za koju ediciju je i sama D. Ugrešićpo narudžbini napisala ovaj roman). Aba Bagaj će detaljnoelaborirati mit o Baba Jagi u vrsti studije prilagođene čitaocimakoji o mitu ne znaju ništa, koja je protkana političkimkomentarima i aktualizacijom mita, kao i "opaskama" nasam tekst D. Ugrešić, koji ona smatra jako uspelom modernizacijommita. Naučnica posmatra Baba Jagu kao jedan odprimera mitološke eksploatacije i demonizacije stare žene,kao tipičan vid maskiranja mizoginije. "Babajaginstvo" jeza nju simptom ponižavajućeg položaja žene u savremenomsvetu, simptom političke i seksualne eksploatacije, "prodavanja"i izvitoperenja "prirodnog" ženskog izgleda koji ženaiz stida mora da potisne i odstrani ne bi li ugodila ukusu„poslodavaca". Simptom se tako slobodno asocijativnoprenosi iz jednog konteksta u drugi, širi i "opseda" čitavudruštveno-političku scenu, postajući savremeni arhetip žene.Ova naučnica, dakle, ne samo da poznaje mit, već kroznjega upućuje politički protest protiv muške dominacije,kao i implicitni poziv svim zlostavljanim, zanemarivanim,marginalizovanim ženama, ženskom "rodu" uopšte, na"revoluciju", odnosno odmazdu. Pismo se i završava kao ipretnja mačem, tj. nasilnom odmazdom (mač je jedan odatributa Baba Jage i poslednji adut samoodbrane koji onadrži pod jastukom). Time ona želi da podcrta svoje distanciranjeod autorke, koja u svom tekstu nigde nije iskoristilaovaj simbol otpora.U inverziji, ovaj akt iskoračenja i ne-slaganja Abe Bagajsa autorkom, možemo tumačiti kao autorkinu ne-solidarnostsa ultimatumima "rodne politike" koja u konačnom bilansuželi da jedan totalitarni poredak zameni drugim. D. Ugrešićje svojim diptihom zapravo ostavila mrežu "babajaginske"solidarnosti otvorenom, punom pukotina i nedovršenosti,a Aba Bagaj želi da tu poziciju "dovrši" i protumači. Pritome, ona se služi već razrađenim rečnikom i diskursompsihoanalize, koja u svemu mitološkom i literarnom vidiodređeni, unapred poznati simptom. Dakle, Aba Bagaj želida uspostavi normativno tumačenje mita, i literature kojase na taj mit poziva, uvodeći na taj način jednu vrstu kobnesimplifikacije u čitanje romana D. Ugrešić.Odabirom ovakve stručne "ekspertize", D. Ugrešić izlažesvaku vrstu pozitivističkog, normativnog, na nauci (kao dogmi)zasnovanog tumačenja, lupi svoje kritike. D. Ugrešićpravi jasnu distancu prema pseudoreligijskom usmerenjupsihoanalize koja bi u svakom pojedinačnom primeru htelada nađe univerzalni, mitski simptom, odnosno "prvi pokretač"ili "pra-uzrok" te u skladu sa tim tumači i literaturukao pismo sa "tajnom" koju je moguće dešifrovati bezostatka. "Ababagijanska" tehnika tumačenja će uvek ićika etimološkim i etnološkim korenima određene situacijeu romanu. Sa te strane, sa aspekta s koga nam pomaže dasagledamo etnološke i mitske slojeve pohranjene u romanona je korisna. Ali, sa druge strane, budući da ne prepoznajedvostruku igru znakova, kao i autorkinu nameru da se ironijskipoigra sa mitskim nasleđem, to tumačenje podbacuje.Roman Baba Jaga je snijela jaje preispituje i izlaže otvorenojkritici sve pozicije patrijarhalnog kulturnog nasleđakoje su se vremenom razradile i učvrstile kao "prirodne",srodnički i rodno "čiste", neupitne. Pri tom "pretresanju"autorka pre svega stavlja naglasak na pozicije majke-ćerke(prvi deo), rodne pozicije ženske solidarnosti i "sestrinstva"kao i prelazne muško-ženske, bračne pozicije (drugi deo),i konačno, pozicije ženskog autorstva i feminističkog angažmanakroz literaturu i njeno tumačenje. U svim ovim literarno-političkim"poigravanjima" roman ostaje "nedorečen",odnosno "otvoren", krajnje "skeptičan" prema bilokakvoj mogućnosti ženskog saveza i političkog udruživanja.Svaka vrsta esencijalizacije pa i instrumentalizacije političkogzajedništva u svrhu neke kolektivnog ustanka i osvete(kao što to želi Aba Bagaj) vodila bi ženu i njen rodni, političkiidentitet ka novom vidu "totalitarne" neprozirnostii nekritičnosti, što je samo još jedno preuzimanje i reprodukcijapatrijarhalnog modela "bratstva".1 Žak Derida (Jacques Derrida): Politike prijateljstva, Beogradskikrug, Beograd, 2002., str. 306.2 Džudit Batler (Judith Butler): Antigonin zahtev, Centar za ženskestudije, Beograd, 2007., str. 12.3 U rečniku Judith Butler, ključno mesto zauzima performativnapolitika roda, odnosno isključenja/uključenja, vidljivosti/nevidljivosti, koja "ženskim" subjektima uskraćuje moćobeležavanja i prisvajanja javne političke scene, scene polisa,dok "muškim" subjektima omogućuje da svoj "rodni" savez"naturalizuju" i ozvaniče kao normativan i legalan.4 Dubravka Ugrešić, Baba Jaga je snijela jaje, Geopoetika,Beograd, 2008., str. 14.5 Isto, str. 15.6 Isto, str. 53.7 Isto, str. 73, 74.8 Pojam je upotrebljen u smislu nakaradnog, grotesknog, naglašenoružnog, "disharmoničnog" dela "ženske", polne anatomije, kojiobično prati figuru Baba Jage, odnosno obeležava njen izgled.9 Isto, str. 107.10 Str.181.11 Isto, str. 241.12 Citat Butler, str. 83.Literatura:Batler, Džudit (Butler, Judith): Antigonin zahtev,Centar za ženske studije, Beograd, 2007.Derida, Žak (Derrida, Jacques): Politike prijateljstva,Beogradski krug, Beograd , 2002.Ugrešić, Dubravka: Baba Jaga je snijela jaje, Geopoetika,Beograd, 2008.Temat priredili: Saša Ćirić i Boris Postnikov

Glazbazarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 31Izmišljeni film-noirRazglednice iz noćnih postindustrijskih urbanih središtaKarlo RafaneliChromatics, Kill For Love (ItaliansDo It Better, 2012.)Puno je stvari koje očigledno ne valjajus ovim albumom: njegovih 16stvari traje preko 75 minuta, a s ambijentalnimbonusom doseže pozamašnihsat i pol. Isto tako, koherentnost nije jednaod njegovih vrlina – npr. čistokrvni popkomadnasljeđuje podugački izlet u soundtrackza izmišljeni film-noir. Kill ForLove na trenutke je posve nelogično složenakolekcija pjesama, katkad i stilski posveoprečnih, međutim, unatoč tom možda inamjernom kreativnom neredu, ovo je jakodobro ostvarenje koje svoje mane s ponosomnosi na rukavu.U vremenu u kojem svi teže savršenojformi biti svjesno nesavršen doima sevrlo hrabrim potezom. Chromatics svirajuglazbu nošenu jakim emocijama, gustomatmosferom, a nerijetko i neskrivenom patetikom.Kao i hvaljeni prethodnik NightDrive iz 2007., koji je označio službeni debiove postave benda u kojoj je jedino gitaristAdam Miller originalni član, Kill forLove je prije svega razglednica iz noćnihpostindustrijskih urbanih središta. U njihovimaudio slikama ima prostora za plesi entuzijazam, ali jednaki postotak otpadana tugu i jasno vidljivu čežnju. Mogućeda se dosta od navedenog može pripisatieteričnom vokalu Ruth Radalet koji pjesmepoput These Streets Will Never LookThe Same boji prekrasnom melankolijomi gotovo opipljivom impresijom propadanjaljudskih osjećaja. U jednom trenu usredstvari bend bezglavo uleti u mooroderovskirepetitivni mračni disko koji kao daoplakuje sve izgubljene kratkotrajne noćneljubavi koje su ikada postojale, da bi potomuslijedio elektro-noir instrumental BrokenMirrors, kao svojevrsni epilog cijele priče.S Kill For Love Chromatics izvode brojnestilske vježbe i akrobacije.Nižu trominutne pop-brojeve i epskeinstrumentale, no osjećaj koji prevladavamahom je isti. Ovo je ljubavni album, nonije u pitanju izlizana kazeta Julia Iglesiasavaše bake, u ovim ljubavnim pričamačežnja se pretvara u atmosferične synthpasaže, požuda u repetitivne disco ritmove,a melankolija u distancirane uspomene.Gradovi se cijede iz ovih pjesama, ovdjeje ljubav omeđena oštrim gradskim krajolicimapa je zato valjda i utjecaj patetikeograničen. Možda bi lako bilo otpisatiChromatics kao još jedan od bendova kojibesramno jaše na retro valu, rovareći ponečijoj tuđoj prošlosti. No, to bi bilo površnopojednostavljivanje. Istina, većinaovdje zastupljenih zvukova izvedena je prijepočesto i u boljoj inačici, no Chromaticsni jednom detalju nikad ne propuste datiduboki osobni pečat.Melodiju u Birds of Paradise ste sigurnočuli u beskrajnim varijacijama, no teško daste je čuli opterećenu ovakvom emocionalnomtežinom, riječi uvodne Into the Blacksu preuzete od Neil Younga, no glas RuthRadalet im daje jednu posve novu svježinu.Kill for Love nema tipičnu kohezivnosturednog i logičnog redoslijeda koja pjesmedoslovno veže u jednu cjelinu, iako je vrloGlazba Chromatics, iako ukorijenjenau prošlosti, vrlo precizno ocrtavasuvremenost i reflektira onu specifičnutugu jedva preživljenog hedonizmakakvom zapadna pop-kultura neprekidnonaginje posljednjih tridesetak godinajasno da su gotovo konceptualno povezane.Negdje između te dvije oprečne strane, onepop i one atmosferične, krije se album kojine nudi odgovor ni na jedno bitno pitanje,no vrlo uvjerljivo lovi sjene koje se ocrtavajuna licima modernih života. Iako je glazbaChromatics ukorijenjena u prošlosti, onavrlo precizno ocrtava suvremenost i reflektiraonu specifičnu tugu jedva preživljenoghedonizma kakvom zapadna pop-kulturaneprekidno naginje posljednjih tridesetakgodina. U interpretaciji ovog benda pojmovipoput “ljubavi” ostaju samo sjene nazidovima praznih klubova.oglas

oglaszarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 32the future ofEUROPEHrvatskiaudiovizualnicentarCroatian Audiovisual CentreHrvatskifilmskisavez

Glazbazarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 33Ravnatelj ih nije volioOkosnicu Prohićeve režije Janáčekove Jenůfe predstavlja složen odnos izmeđunaslovne junakinje i Crkvenjarke, čime se redatelj priklonio opciji čitanja koju dajeizvorni naslov opere – Njena pastorkaTrpimir MatasovićLeoš Janaček, Jenůfa, Hrvatskonarodno kazalište, Zagreb, 27. i 30.travnja 2012.Od svakog se nacionalnog kazališta,a pogotovo središnjeg, kojebarata najvećim i konkretnim isimboličkim kapitalom, očekuje da u svomrepertoaru pokriva i nacionalno i internacionalno,i stare i nove naslove, i “lektiru”i offstream. No, kada se u istom kazalištunalaze tri ansambla, teško je udovoljitisvim tim zahtjevima u realnim okvirimaod po tri-četiri premijerna naslova po ansamblui po sezoni. U tom smislu, odlukaRavnateljstva Opere da na daske zagrebačkogHNK postavi Jenůfu Leoša Janáčekasvako je pohvalna i neki je drugi dvojbenipotezi vezani uz ovu produkciju ne mogudovesti u pitanje. Naime, ta se opera nalazina svojevrsnim razmeđama u svim maločasnavedenim kategorijama – nije hrvatska,ali je slavenska (a slavenski je repertoargodinama zastupljen samo ruskim naslovima);nije stara, u smislu standardnogrepertoara devetnaestog stoljeća, ali ni sasvimnova (skladana je 1904.), naposljetku,svojom pozicijom na svjetskim opernimpozornicama, nalazi se među onim naslovimakoji jesu standardni, ali ne i “željezni”repertoar (Prema statistici preuzetoj sastranice operabase.com, Jenůfa je na 61.mjestu najizvođenijih opera u svijetu – štoje, primjerice, dva mjesta više od WagnerovaLohengrina).Neizostavni stolovi Jenůfa je iinače obilježena začudnim dvojnostima:njen skladatelj godinom rođenja pripadageneraciji kasnih romantičara, no glazbamu je u osnovi već modernistička; okvir“nacionalne” opere (s pripadajućom glazbenom,a u mnogim uprizorenjima i vizualnomfolklornom ikonografijom) koristiza “veristički” siže; naposljetku – najznačajnijeza Janáčekov kasniji opus, započetupravo Jenůfom – glazbena građa proizlaziprimarno iz govora. Začudna, gotovo “sirova”instrumentacija također je dugo bilakamenom spoticanja – kao što se MusorgskijevogBorisa Godunova desetljećimaizvodilo u “uljepšanoj” Korsakovljevoj instrumentaciji,tako se i Jenůfu dugo izvodilou iskasapljenoj obradi koju je prirediodanas uglavnom s pravom zaboravljeniKarel Kovařovic. Srećom, Janáčekovo seremek-djelo sve češće izvodi u izvornomobliku, pa je tako bilo i s najnovijim zagrebačkimuprizorenjem.Redatelj Ozren Prohić u suradnji se sasvojim autorskim timom odlučio očistitioperu od vizualnih folklornih konotacija,naglašavajući tako univerzalnost sižea.Na izrazitije folklorno obojene zborskebrojeve u prvom i trećem činu reagiralose dvojako – dok je “nadrealno” maskiranženski zbor u trećem činu naznačiofolklor kao svojevrsnu fantazmagoričnukolektivnu avet, u prvom je činu folklornanapitnica poslužila tek kao izlika za tipičnuprohićevsku razuzdanu “orgiju”, u kojojsu članovi kolektiva na različite načinedjelatni ispod, iznad, ispred, iza i pokrajstolova, kao gotovo neizostavnog elementamnogih Prohićevih režija.No, izuzmemo li tu možda i ne nužnopotrebnu (premda ne i bezrazložnu)iznimku, Prohić se u ovoj predstavi manjeusredotičio na scenski efekt i napučivanjerežije raznim više ili manje čitljivimreferencama i simbolima, a više na psihološkoportretiranje likova. Okosnicutog profiliranja predstavlja složen odnosizmeđu Jenůfe i Crkvenjarke, čime se Prohićpriklonio opciji čitanja ove opere kojudaje njen izvorni naslov – Njena pastorka(to je ujedno i naslov predloška GabreilePreissove – danas uobičajen naslov potječeiz njemačkog prijevoda Maxa Broda). Uorbiti oko tih dviju žena kreću se svi ostalilikovi, pogonjeni čas centrifugalnim, čascentripetalnim silnicama. U tom smislu,Janáčekova je Jenůfa izrazito “matrijarhalna”opera – žene su pokretačice radnje,koje, za razliku od muškaraca preuzimajupunu odgovornost za svoje postupke, bilioni “ispravni” ili “neispravni”.Takvo čitanje, što ga legitimiraju iglazba i libreto, potcrtava i Prohić – ključnielementi opere stoga nisu toliko sakaćenjeJenůfe u prvom činu i infanticid u drugom,koliko psihološki putovi što ih tijekomopere prolaze obje protagonistice.Dvojaka se katarza događa tako tek u završnicidjela, u trenutku Crkvenjarkina priznanjaubojstva Jenůfina djeteta a potomi Jenůfinog prihvaćanja ljubavi prethodnonevoljenog muškarca.Sustavno nepovjerenje U sinergijis Prohićevim scenskim čitanjemJanáčekove partiture bio je i glazbeni segmentpredstave. Ponajprije je to zaslugadirigenta Srboljuba Dinića, koji, doduše,nije uspio u nemogućoj misiji discipliniranjaHNK-ovog orkestra (otužni solovioline bio je glazbeno najslabiji trenutakpredstave), ali je i unutar takvog nesavršenogokvira izgradio zaokruženu idramaturški uvjerljivu interpretaciju. Zarazliku od orkestra, zbor i solisti bili suuglavnom na razini postavljenog zadatka– barem ako zanemarimo problem nedovoljnogovladavanja dikcijom češkoga jezika.Među brojnim solidnim epizodistimaosobito su se istaknuli nadahnuti zapjeviAne Zebić (Jano) i Ozrena Bilušića (Predradnik).Visoku razinu profesionalnostipokazala su obojica gostujućih tenora (AlbertBonnema kao Števa i Roman Sadnikakao Laca), a svojim je neupitnim glazbeničkimautoritetom, premda u nevelikoj ulozi,pozornost plijenila i Zlatomira Nikolovakao Burjeva.Ipak, čitavom je predstavom dominiralaIvanka Boljkovac u ulozi Crkvenjarke –usprkos ponegdje nesavršenoj kontroli nadvokalnim aparatom, riječ je o umjetnici čijaje interpretacija glazbeno, a još više i scenskiimpresivna i autoritativna. U naslovnojulozi predstavile su se dvije pjevačice – TamaraFelbinger Franetović predstavila seu jednoj od svojih dosad najupečatljivijihinterpretacija, ali se i vokalna i scenskaosobnost Adele Golac Rilović pokazalauvjerljivijom za tu ulogu.Čitavom je predstavom dominirala IvankaBoljkovac u ulozi Crkvenjarke – usprkosponegdje nesavršenoj kontroli nadvokalnim aparatom, riječ je o umjetnicičija je interpretacija glazbeno, a još više iscenski impresivna i autoritativnaFoto: Damil KalogjeraI tu dolazimo do možda ključnog problemaove produkcije – su stav nog nepovjerenjaRavnateljstva Opere zagrebačkogHNK prema svojim najboljim pjevačima.To je, pak, dovelo i do toga da je drugaizvedba bila daleko uvjerljivija od premijerne,ponajprije zahvaljujući scenskojenergiji kojom su isijavale Ivanka Boljkovaci Adela Golac Rilović, pri čemu jeznačajan bio i doprinos tenora StjepanaFranetovića, bitno profiliranijeg pjevačaod premijernog Alberta Bonneme. Valjase ovdje zapitati čemu uopće služi ne samovlastiti ansambl ,ako se premijerna postavapuni gostujućim glazbenicima, nego, unutartog ansambla, institucija prvakinjeOpere. Jer, i Ivanka Boljkovac i Adela GolacRilović imaju (posve zasluženo) taj status,ali su obje sustavno degradirane napoziciju “alternacije” – Golac Rilović takojoš od Mandićeve Mirjane nije pjevala nijednupremijeru, dok se Ivanka Boljkovac,nakon predugog vremena, u premijernojpostavi Jenůfe našla tek nakon otkazivanjanastupa nesuđene gošće Tiziane Fabbricini.A ako i jest činjenica da za neke ulogeFoto: Damil KalogjeraFoto: Damil Kalogjerau ansamblu zagrebačkog HNK nema odgovarajućihpjevača, uloge za koje postojeodgovarajući interpreti trebalo bi ipak povjeritiprimarno vlastitim pjevačima. Advije spomenute prvakinje HNK i publikabi zacijelo rado češće vidjela na pozornicinjihove matične kuće. Svidjelo se to ravnateljuOpere ili ne.

KAZALIŠTEzarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 34Što žude ropska tijela?Uz PLATFORMU 2012. te posebno riječku scenu i predstave Lieux du memoire (ili kako sesjećati s drugima) Mile Čuljak, Ane Jurčić i Josipa Maršića, Pacifikku koreografkinjeIve Nerine Sibile te koautora i izvođača Silvie Marchig, Marka Boldina i Žaka Valentete Task Matije Ferlina u izvedbi Tanje KalčićNataša GovedićMračnija no ikad, riječka scena naovogodišnjoj PLATFORMI (jedinomplesnom festivalu u naskoji doista prati i okuplja rad svih generacijadomaćih koreografa, ujedno propitujućiteme međusobnih utjecaja i uspostavljajućimrežu međusobnih podrški kroz programpod nazivom TASK) predstavila se dvjemapredstavama čiji su izvođači članovi istogautorskog kruga ili središnjih riječkih eksperimentalnihizvedbenih projekata: Trafikai Fiskulture, kao ogranka Prostora Plus.Zabrinjavajuće je što je Rijeka, vjerojatnopolitički najotvoreniji grad Hrvatske, spalana tako mali broj profesionalnih plesnihskupina s produkcijskim tuzemnim i inozemnimkontinuitetom. I Trafik i Prostor plus“tinjaju” zahvaljujući vrlo predanoj grupiautorskih ličnosti, svjesnih da nastaviti sasvojom umjetnošću u neku ruku znači poklanjatinesposobnoj gradskoj upravi daljnjulegitimaciju za rezanje fondova i ignoriranjetemeljnih standarda za pripremupredstave, dok prestati s radom znači jošgori kraj čitave epohe umjetničkih eksperimenatai scenskih uspješnica. Drugim riječima,riječki Trafik i Prostor plus u posvesu istoj situaciji kao i zagrebačka nezavisnascena. Iako gostuju diljem svjetskih pozornicaneusporedivo češće od umrtvljenog ibezbojnog riječkog HNK, nitko od političkihfunkcija grada Rijeke nije dovoljnokompetentan da bi prepoznao, pa onda iadekvatno vrednovao njihovo stvaralaštvo.Pjenica otpora Riječke izvedbeugošćene na ovogodišnjoj PLATFORMInemaju tematskih sličnosti, ali zaokupljenesu srodnom potragom za onim aspektimatijela koji još nisu do kraja komercijalizirani,izdresirani, prodani i kupljeni, hiperdizajnirani,upregnuti u logiku mahniteprodukcije plastike i ništavila.Lieux du memoire (ili kako se sjećati sdrugima) autorskog trojca u sastavu MileČuljak, Ane Jurčić i Josipa Maršića (dramaturg:Andrej Mirčev), pri čemu samupozornicu mobilizira karizmatično mirnoi nepovodljivo tijelo Mile Čuljak, citirat ćesjećanje iz djetinjstva kad se mališan izgubiou velikom trgovačkom centru. Pa iakoje nakon nekog vremena potpune dezorijentacijepronašao mamu, koja ga je tražilas jednako nesagledivom panikom kakvuje i sâm osjećao (ravnopravnost dviju panikadjetetu se učinila pomalo utješnom),pravi izlazak iz trgovačkih centara, tih noviharkada i novih katedrala 21. stoljeća,nije se dogodio. Vrlo sličnu poruku gradii scenski korišten filmski materijal, u kojemudvije djevojčice snimaju jedna drugui razgovaraju o tome koliko su dugo spavalei koliko je dugo uopće dozvoljeno spavati(jedna pokušava disciplinirati drugu), takođerotvarajući problematiku “pripremeza radni vijek” u kojemu ne smije biti igrei dokolice, sve se mora uskladiti sa zvukomunutarnje sirene koja ne dopušta “mirovanje”isplativog, radnog, ropskog tijela. Izavršna, nadasve melodiozna pjesma kojupjeva Mila Čuljak, rasanjuje nas nimalolepršavim refrenom: “Zbilja je smiješno štočovjek mora studirati samo zato da postanerob”. Način na koji je Čuljak pjeva, smijućise od nevjerice pred apsurdnim protokolimanaše svakodnevice i naših životnihscenarija sve savršenijih prijamnih ispitaza robovske karijere, kao i modusi njezinadrskog nekretanja ili pojačano koreografski“nesvrhovitog”, nutrini okrenutog pokretasame izvođačice, iskušavaju različitetehnike otpora. Od njezine majice s redovimabijelih zubi koji škrguću iznad natpisaSwans (labudovi), preko parodiranjaprve baletne pozicije čitavim nizom ignoriranja„zategnutosti“ udova i pružanjem iliopuštanjem “zaokruženih” ruku u neočekivanimsmjerovima, uz vrlo spore okretetorza, saginjanja i namjerno “nedotjerano”,ali predano zgrbljivanje ramena – sve su tosignali discipliniranog, dapače samosvijesnogneposluha, koji kulminiraju blagimnapuhivanjem obraza, vremenom preformuliranogu svojevrsno grgljanje, da bi sena kraju čitava ta dionica izvedbe okončalapljuvačkom ili dugom niti pjenušave sline.Iz gledateljske perspektive, slina je upućenasamoj logici komercijalne izvrsnosti, fizičkii psihički krajnje rigidne (balet je svakakojedan od primjera izvrsnog samoubojstva),ali isplative u onoj mjeri u kojoj je svakavirtuoznost isplativa. I jeftino spektakularna.Mila Čuljak nudi nešto drugo: tijelolišeno pomodne upakiranosti, opetovanekolute unatrag, izvedene usporeno i s užitkomdočeka na koljeno, zatim dugotrajnoskakanje u mjestu, sa širokim osmijehomprznice ili opruge, a ne poslušnice. U ropskomokolišu pojavljuje se usamljeno, alineporobljeno tijelo. Singularno tijelo koje jeu stanju dovesti u pitanje čitavu simboličkulogiku „racionalnih tehnologija“ ljudskedegradacije. Ono kao da s nasladom izlazi izstihova pjesnikinje Deborah Garrison Molimvas otpustite me s posla. Citiram Garrison:“Evo stiže još jedan alfa mužjak/ Atu su i ostale alfice/ Frkću i pušu/ Podižućiu zrak hrpice zajedljive prašine/ Kako susamo smiješne male kokice/ Ljuljaju se naprijed-natrag/Na drhtavim kandžicama i/Brbljaju do besvijesti./ Onda nam dolazijoš jedna mužjačina/ Alfčina od formata,sklapatelj poslova/ Teku rijeke alkohola/Svi su toliko šarmirani da piške u gaćice:/Nikad se nisam bolesnije osjećala./ Moramli ih gledati u oči/ S izrazom suosjećanja?/Ako želim ovaj posao,/ Moram. E pa ondami je/ Stvarno dosta radnog vijeka/ Dostami je lijeganja jaja/ I vježbanja različitihzen umijeća/ otupljivanja svega što imaveze s egom./ Idem na neko sasvim drugo/posve drugo mjesto, pri čemu ne mislim/na Europu.//”.Otići na to radikalno drugo mjesto postaje,pak, preokupacijom predstave Pacifikkai njezine koreografkinje Ive NerineSibila.Sondiranje divljne Silvia Marchig,Žak Valenta i Mark Boldin kreću sepalubom nekog neodređenog plovila kojese za mene uspostavlja zvukovima koje poznajesvatko tko je neko vrijeme sjedio umarini ili na brodu: lagano struganje jedraSlina Mile Čuljakupućena je samojlogici komercijalneizvrsnosti, fizičkii psihički krajnjerigidne (balet jesvakako jedan odprimjera izvrsnogsamoubojstva), aliisplative u onojmjeri u kojoj jesvaka virtuoznostisplativa i jeftinospektakularnao jarbol, tišina, opet zvuk trenja. “Mornari”u bijelim tenisicama i bijelim majicamaulaze jedan po jedan. Žak Valenta, vrlojaka scenska prisutnost, licem se okrećeprema čvrstim podlogama za koje se lijepenjegovi udovi, zatim jako udara nogama,stupa, škljoca zubima. Njegovo tijelo kaoda stalno provjerava koliko je još životaostalo u sve bržem zamahu ruku, hodanjuu krug, glasnim izdisajima napetog trbuščića.Istovremeno je Valentino tijelo krajnjeusredotočeno na svoju unutarnju dramui scenski sugestivno, koliko i deziluzionirano,usamljeno. Zatim scenu zaprema trojeplesača koji dugo leže bez pokreta, kasnijeponovno izlazeći i ulazeći u ritmu svojihpojedinačnih i zajedničkih, nedokučivihzadataka. Silvia Marchig igra neku vrstusablasti, hodajući kroz dva postraničnasvjetlosna hodnika i zatim “drobeći” ilitrgajući uobičajene linije pokreta različitimnamjernim distorzijama udova, trzajima, jakimgrimasama (maskama lica), grčevima.U rukopis predstave ulaze i muški dueti,u kojima se inzistira na paralelizmima imeđusobnim osloncima, kao na primjerparalalenim kotrljanjima podom MarkaBoldina i Žaka Valente. Tu je i trostrukoperformersko ponavljanje/preuzimanje početneValentove koreografije, posebno sobzirom na tekst o tome kako “ne smijemostalno povlačiti iste poteze”. Zarobljenostove grupe izvođača ne prekida se ni tijekomtočke salonske burleske, za vrijeme kojeSilvia Marchig namjerno sjeda za otmjenicrveni stolac, u damskoj crnoj haljini, širomraširivši bedra i zavalivši se prema naslonustolca, kasnije i plešući s jednom skinutomcipelom čija potpetica završava kaodugačko uho animalne preobrazbe izvođačice.Ova je točka prebrzo završena, nedopuštajući Marchig da iskuša puni razvojraskalašenog ili dekadentnog ponašanja(tim više jer muški izvođači za to vrijemepomalo dokono dijele zapaljenu cigaretu).Najdojmljiviji dio izvedbe za mene je prizorkada troje golih izvođača stupa na scenu,liježe na pod, a daleko iznad njih reflektorosvijetljava prekrasnu, autentičnu afričkumasku, koja sadrži projekcijski potencijalčitave predstave: divljinu, neobuzdanost,deciviliziranu slobodu. Visina maske (10miznad tla) i horizontale ljudskih tijela napodu mnogo govore o jazu između snivanjaslobode i gotovo uniformne fizičke„nepokrenutosti“ prema projektu ritualnetransformacije.Jane Bowles Tekstovi Jane Bowlessvakako su putokaz prema razuzdanostiu koju je, potcrtano nemoćno, zagledanajednosatna Pacifikka. Iako sljedeći komadićteksta iz romana Dvije ozbiljne damenije upotrebljen u tekstualno krajnje reduciranojpredstavi, prvenstveno oslonjenojna tijela izvođača, mislim da je vrloznakovit po pisanje Jane Bowles, kao i zapreokupacije same predstave, zbog čegaga navodim u cjelini: “Raspala sam se nakomadiće, što mi je ionako godinama biocilj, objavila je gospođa Copperfield. Znamda sam apsolutno kriva, ali rezultat je srećakoju čuvam poput vučice: stekla sam autoriteti određenu količinu smjelosti, štoprije nikada nisam imala”. Kritičari radoističu do koje je mjere Bowles, kao boemkinjai literarna eksperimentatorica, stalno

KAZALIŠTEzarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 35Ima li sloboda u Pacifikki nekeveze sa završnim, mirnim, preciznokoreografiranim lijeganjem ŽakaValente na hrpicu soli (osušenog mora),kao i s polaganim, gotovo bestežinskimspuštanjem ruke Silvie Marchig premaplavoj boji kojom lagano iscrtava „kartu“provizornih linija na golim leđimaMarka Boldina, bez potrebe daljnjegobjašnjavanja ove autoterapeutske geste?pozivala na što izravnije suočenje s vlastitimstrahovima i vlastitim ograničenjima,što je katkad vodilo u izrazito produktivnaumjetnička ostvarenja (hvaljeni mladenačkiradovi, zatim velika stvaralačka oseka), akatkad i u kronični alkoholizam ili naprostoekscesna socijalna i seksualna ponašanja.U tom se smislu Pacifikka bavi pohvalnoneugodnim pitanjem što je uopće slobodaprekoračenja konvencije: bijeg iz građanskiorganiziranog – posebno bračnog – života,homoerotičnost, plovidba prema egzotičnimdestinacijama, utapanje u izazovima“originalnih grijehova” (ništa od navedenogadanas ne zvuči naročito prevratnički:sve su to gotovo kolonijalističke konvencijeotpuštanja kočnica), ili sloboda ima nekeveze sa završnim, mirnim, precizno koreografiranimlijeganjem Žaka Valente nahrpicu soli (osušenog mora), kao i s polaganim,gotovo bestežinskim spuštanjemruke Silvie Marchig prema plavoj boji kojomlagano iscrtava “kartu” provizornihlinija na golim leđima Marka Boldina, bezpotrebe daljnjeg objašnjavanja ove autoterapeutskegeste. Kao što zapisuje HélèneCixous: “Ništa nije izgubljeno, ništa nijepronađeno, sve ostaje u traženju, u strastiprema nepoznatome i neizvjesnom”,koliko god se kooridnate tog nepoznatogstalno mijenjale. Svakako je važno da sete koordinate ne mogu “dosegnuti”, što jeizvrsno demonstrirala Mila Čuljak svojimperformansom, slijedeći impuls rasula, ane kohezije.Višak kontrole Problem s Pacifikkomsvakako je vezan za ritam izvedbe,s jedne strane blizak vrlo intrigantnomsomnabuličnom koračanju i prizivanjuozračja halucinacije, a onda opet okrenuthodalačkoj – nimalo povišenoj, rutinskoj– svakodnevici (posebno je konvencionalanpokret Marka Boldina, općenit gotovodo bezličnosti), zbog čega nastaje dojamkonfuznosti, rastavljenosti rezultata plesnegeste od individualnih motivacija kretanjaovdje i sad te općenito do prevelike“režiranosti” uprizorenja. Zanimljivo jeda se predstava tematski zainteresiranaza gubitak kontrole neprestano vraća usigurno okrilje namjerno jednostavnih, odsvakog ukrasa ogoljenih koreografskih dionicai jake socijalne maske, udaljavajućinas od mogućnosti bilo kakve uznemiravajućeneposlušnosti ili anomičnosti. Zbogtoga je publika na izvedbu također reagiralapomalo rezervirano. Pojedini glasovigrađanske publike nakon izvedbe čak suotvoreno zahtijevali drugačiju pripremu zapredstavu, s daleko jasnijim signalima u kakvojsu točno međusobnoj relaciji izvođači,odnosno zašto ne možemo ni razabratini definirati njihove uzajamne i unutarnjemotivacije za sudjelovanje u predstavi(zašto baš te “tri usamljenosti”, a ne nekedruge). Bilo je i gledatelja koji su smatralida predstava nedovoljno radi na ritualnomvremenu same publike, umjesto toga koristeći(preuski) prostornovremenski formatkazališne priredbe.Obzirom da se Iva Nerina Sibila vratilakoreografskom radu nakon višegodišnjepauze i da je Pacifikka možda njezino dosadnajkompleksnije djelo, rekla bih da ganikako ne treba vrednovati logikom neposrednepopularnosti kod publike. Paciffikase tematski mudro izabrala usidriti u dubokojpotrebi poništenja jednom uspostavljenihidentiteta, potrebi prevrednovanjaidentifikacijske mašinerije (u čemu svakakopomaže i tekst Jane Bowles), pa u tom odabirunekalkuliranih rizika samoistraživanjasvakako leži i njezin ogromni potencijal.Dodatno bih pohvalila i glazbenu matricuJosipa Mršića i Zorana Medveda, krajnjeosjetljivih na minimalne titraje zvuka tesvakako bliske senzibilitetu finog unutarnjegosluškivanja koje njeguje Iva NerinaSibila.Iscrpljenost Zasebno je pitanjezašto su obje riječke predstave toliko skromnei minimalističke u strategijama otpora.Usporedimo li riječku i pulsku plesnuscenu, već i sama činjenica da su u Pulitrenutno djeluju osobnosti poput MatijeFerlina, Andreje Gotovine i Roberte Milevojdosta govori o razlikama između rastućeriječke inercije (čak i tematskog uprizorenjasvojevrsne paralize), nasuprot svejačeg pulskog potcrtavanja pojedinačneborbenosti kad je u pitanju sustav rastućihograničenja i poniženja za svakoga tko nijeu službi najsirovijeg kapitala. Dah promjenei duh dijaloga između ovih geografskibliskih pozornica donijela je riječkaplesna umjetnica Tanja Kalčić u završnomkoreografskom Tasku pulskog scenskogumjetnika Matije Ferlina, inzistirajući nadrskosti teksta (“Konj je pojeo i kralja ikraljicu i sad je u bijegu”) i na ferlinovkomuspostavljanju vrlo jednostavne, a krajnjeefektne scenografije (skulpture nastale iz43 ukosnice izvučene iz kose izvođačice)- s time da je završetak ponovno uprizorioistu onu horizantalu odmora i poraza kojojsmo svjedočili tijekom Pacifikke. Doduše,ovdje je polegnuto tijelo pratila audiosnimkaWarholova žvakanja hamburgera,dakle krajnje ironična bilansa poraza, alirazmišljajući o tom tijelu koje naprostoželi ležati i “upijati” gustu juhu gravitacijerekla bih da je u njega upisana premorenostčitave naše nezavisne scene, koja neprestanoradi na pogon zadivljujućeg profesionalizmai apsolutnog, nesalomivogentuzijazma – političarima nesumnjivoridikuloznog, ali i herojskog iz perspektivesvakog pojedinog zainteresiranog gledatelja.Sve ono što institucije otaljavaju,nezavisna scena odradi s osobnim i političkimmaksimalizmom. Nije, dakle, nimaločudno što tim iscprljenim tijelimanužno trebaju različiti oblici podrške. Ovegodine prestao je s radom Queer festival,PLATFORMA je najavila ukidanje međunarodnei domaće selekcije u korist koncentriranograda na programu TASK-ova,Ekscena je proslavila desetogodišnjicu postojanjaskromnom rođendanskom tortomi novim, iscrpljujućim bitkama za elementarnopreživljavanje radionica i predstava,Bacači sjenki zabrinuto su najavili „studijskugodinu“, dok BADco. još uvijeknastoji izboriti onoliko minimalne ekonomskeuvjete hrvatske produkcije svojihpredstava koji su potrebni da se realizirajunjihovi europski-orijentirani programi.Sve nam to govori da stanje nezavisne scenenikada nije bilo gore, kao i da Ministarstvokulture i Gradski ured za kulturu u tomeuopće ne vide razlog za mobilizaciju vlastiteodgovornosti. Podsjetila bih pri tomštovane političke funkcije (Tedija Lušetića,Vladimira Stojsavljevića, Andreu Zlatar)da je Feral Tribune svojevremeno takođerdoveden do točke krajnje iscrpljenosti, alinjegovi su autori itekako preživjeli raspadsvog originalnog časopisnog formata. I nezavisnaće scena preživjeti nemar i programatskolicemjere gradske i državne vlasti(podsjetimo: u nastupnim je govorima ministricakulture Andrea Zlatar obećalaupravo najozbiljniju podršku nezavisnimprojektima). Kao što nam je svima pisaoJosif Brodski, otpor je ono što nas održavaživima, a ne ono što nas zatire. To jednakotako vrijedi za kompletnu kulturnu ponuduneke zemlje, kao i za individualne stvaralačkeprojekte. Zbog toga bih zaključno oriječkoj sceni, kao i o čitavoj nezavisnojsceni Republike Hrvatske, rekla samo dvijeriječi: Non serviam.

KAZALIŠTEzarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 36Novi krug Matulinaproučavanja velelagarijaU povodu predstave Postdiplomsko obrazovanje Teatra 2000 u suradnji s Kazališnomdružinom KUFER, izvedenoj 21. travnja u klubu kina Grič, Zagreb; režija: BornaArmanini, glazba: Igor Pavlica, izvodi: Vilim MatulaSuzana MarjanićIdok je u prvom broju Frakcije Vili Matulaizjavio kako se nalazi u pirandellovskomtraganju za piscem suvremenikom,ipak se tih devedesetih u formimonodrame okrenuo Münchhausenu kaoizvedbenoj bačvi laži, dakle, prigodnimlagarijama s obzirom na brojne onodobnedržavotvorne laže i paralaže. I još jedanuvodni paralelizam: i dok je tranzicijskiMünchhausen, kreativni lažac nad lašcimas kraja devedesetih raskrinkao na sceniVidra tu, nama vidljivu, ali zakonom vještozaštićenu, drugu skupinu ljudi koji su ustanju izvesti ono što (mi sami) ne možemoni zamisliti, u monodrami-performativnompredavanju Postdiplomsko obrazovanje otome kako ući u posvećeno zanimanje kriminalitetaVilijev imaginarni lik Joža Horvatićiz straha pred takvom opasnom ekipom poživot bježi čak u Australiju ili možda ipakna Novi Zeland.Predavanje-performans Takoprvi sloj monodrame Postdiplomsko obrazovanječini izvedbena forma predavanja-performansau kojemu saznajemo dau kriminalnom miljeu riječ raditi pokrivasve radnje od prevare do ubojstva, a da serazgovarati o umjetnosti može samo ako jeriječ o ulaganju, krađi ili švercu. Ukratko,radi se o sažetoj formi predavanja na temuLabrovićeva priručnika o tome kako ući uposvećeno područje kriminaliteta, u mističnozanimanje za posvećene koje se prenosiusmeno, a koje, kako to vidimo iz priloženihurbanih vila i staklenih shoppingcentara, donosi sasvim lijepe dividende.Dakle, kako bi bilo što manje žrtava krimiadepata, Siniša Labrović u ironijskom jeključu, radosnoga sinjskoga duha, napisaopriručnik-udžbenik na temelju kojega jedvojac Armanini – Matula, gotovo u dvogodišnjimprobama, osmislio i monodramuo našoj pravičnoj državotvornoj laži. I takoslijedi prvo poglavlje u kojemu saznajemoo ophođenju u kriminalnim krugovima, odnosno“nastavna jedinica broj 1” govori oduhovnosti tog krimi miljea u kojemu vladakredo: “Vjerujem u Boga i činim što morami znam da će Bog to razumjeti, pa i oprostiti.”I u okviru toga izvedbenoga predavanjaVili Matula vrlo vješto na način münchhausenovskeglume rastvara nekoliko slojevascenske zbilje. Tako se na tu formu glumepredavača,koji nas uvodi u posvećeno krimiznanje, odjednom rastvara autobiografskamatrica na temu: “Imam 50 godina i ništami nije jasno, a nekad mi je sve bilo jasno.Ili mi se barem tako činilo.” I nadalje slijediironizacija teme: “Ima ekipe kojoj je svejasno, njima je oduvijek bilo sve jasno; zanjih nema dileme, trileme, sumnje, krzmanja,i oni se sada voze u crnim terencima sa zatamnjenimstaklima.” I slijedi rastvaranjeglume na entu potenciju, s predstavnicimatoga mističnoga zanimanja kao i njihovimžrtvama, a sve kroz motive predavanja Labrovićevapriručnika kao i Matulina životnapoznavanja, prepoznavanja tih dviju skupina.I prva takva glumačka potencija sjajnoje dočarana, odnosno raščarana Matulinomglumom i mimom otvaranja zatamnjenihstakala na jednom takvom terencu – pokretdesne ruke prema dolje s opisom otvaranjazatamnjenoga stakla (akustičkom dimenzijomzzzzz) – i karakterizacijom govora teopasne individue s iskrivljenim naglaskom“Maaatúla, jel’ još uvijek glumiš, aaa?”...I ne preostaje nam ništa drugo no da sekao publika smijemo. I smijemo se zaistazdušno, s obzirom na Matulinu nevjerojatnuglumačku moć privlačenja i zadržavanjascenske pažnje i glumačke istine.Dvije model priče: Joža iAlojz I dok je multipliciranom, stupnjevitomglumom u monodrami MünchhausenMatula glumstveno ozbiljio, eto, tu prednašim očima, i konja Pegaza ili Jupitera,Katarinu II. Veliku, Mariju Tereziju, sultanaSulejmana Najveličanstvenijega, Gezu,Jareka, Štefa, mačje frktanje i mijaukanje,koje mu je umalo poremetilo plan bacanjatopčine preko rovske utvrde u Crno more;nadalje, i dva galeba s kojima se susreće nasvom topovskom letu na putanji Zemlja –Mjesec – Zemlja, a prije manevra slijetanjana Zemlju koje je kasnije nazvano klackastimspiralnim slijetanjem, i tako dalje i takobliže u tim münchhausenovskim lagarijama,ovome post/tranzicijskome Münchhausenu– koji ne zna lagati, i koji nam sve te strašneistine o ljudima-megafonima, o ljudima ništicama(kako ih određuje Krležin Doktoru romanu Na rubu pameti) pripovijeda izotpadničke pozicije – više ništa nije jasno.I prva model priča fragmentarno je najavljenakao priča o herzlich Alojzu Trtiću,katastarskom službeniku, koji pripada finojpetoj, šestoj generaciji zagrebačkihpokorno-pokorničkih službenika, i koji jeprisiljen zakumflirati istinu o bespravnojgradnji Flaksijeve urbane vile u podsljemenskojzoni, pri čemu je naš herzlich Alojzitekako duboko svjestan logike stradavanja:“Ak’ to ne potpišem vama, onda sam gotovod vas, a ak’ to potpišem, onda sam gotovod njih.”Nakon tog fragmenta-provodnoga motivaPostdiplomskoga obrazovanja, kakosu ga osmislili Vili Matula i Borna Armanini,uslijedila je još jedna model priča natemu “Horvatiću, Flaksi ovdje; preuzeo samBambolero, trebam te... Nemoj da te čekam,ajmo pit’ kavu”, nakon čega slijedi ponovnoodlično Matulino prelijevanje glasova – imoćnika i podložnika – s temeljnim glasomprestravljenoga straha Jože Horvatića,službenika u Državnom odvjetništvu, ili jošodređenije – skrušenoga službenika Bajićevakružoka USKOK. Pritom je zamjetnoda se Postdiplomsko obrazovanje posebnopažljivo zadržava na momentima utjerivanjastraha, ili ilustrativno: “Dugi i ja smotu ispred naše škole; tvoj mali ide u našuškolu... Nemoj da te moram opet zvati; dođido Bambolera da pijemo kavu.” A priča oBamboleru kriminalnoga moćnika Flaksijaide nekako skraćeno ovako: “Kvatrovskikafić – tu su unutra pravi frajeri, dečki, wiseguys; točno preko puta Bambolera kladionica,a pokraj kladionice kreditni ured,Radi se o sažetojformi predavanja natemu Labrovićevapriručnika otome kako ući uposvećeno područjekriminaliteta, umistično zanimanjeza posvećenekoje se prenosiusmeno, a koje,kako to vidimo izpriloženih urbanihvila i staklenihshopping centara,donosi sasvim lijepedividendekredit bez jamaca. Ne treba ti jamac, oni tijamče da ćeš vratiti. Samo potpišite i riješiliste se svega. Samo se, stari, opusti.” A nanavedeno se rastvara daljnja tema: “Jer štoto prosječan hrvatski mužjak može proizvesti?Sigurno može proizvesti dugove, aako se u nešto razumije – to je sport; tuje sportska kladionica, a sa strane odmahse nalazi kreditni ured. Kreditni ured držiGedora, a kladionicu – Dugi: dok s Dugimjoš imaš neke šanse da preživiš, s Gedoromnemaš nikakve šanse. Flaksi ih je zvao svojimalatima.”Iza kulisa: “Možete, dakle,zamisliti” U razgovoru s Bornom Armaninijemdoznajem kako je sâm Vili predložioformu monodrame prema Labrovićevuironijskom priručniku. Međutim, kako je izredateljske pozicije shvatio da vrlo malotoga može ući u monodramu s obzirom dase radi o formi priručnika, Borna Armaninije postavio zahtjev da Vili Matula sâm kreiralica i pripadajuću im krimi fabulu. Takosu nastale tri linije priče: od priručnika-monologapreko Vilijevih privatnih trenutaka(susreta s pripadnicima one druge skupineljudi o kojoj je devedesetih otvoreno progovorioVilijev Münchhausen) kao i dvijespomenute model priče.Izniman Igor Pavlica, “plavokosi, tajnolikvječni dječak s trubom”, kojega uvijeku nekim svojim scenskim pričama o Kuglaglumištu vezujem uz Zlatka Burića Kiću injegove glazbeno-glumišne dolaske iz Kopenhagenau Zagreb, akustički je komentiraopojedine scene, te ovom prigodomprema sjećanju navodim dojmljiv trenutakzvučne ilustracije bujanja, rasta jeze JožeHorvatića nakon Flaksijeve prijetnje ulogživota. Pritom mnoštvo je materijala ostaloizvan predstave, a za ovu prigodu kako nebi došlo do mogućega prepoznavanja navodimosamo jedan primjer iz nešto daljnjeprošlosti, model-priču o našim kršnim momcimakoji su zajedno s njemačkim pripadnicimabili u Đavoljoj diviziji u pohodu naRusiju.I završno mala ironijska poruka Labrovićukao autoru ironijskoga krimi priručnika:predstavu je te večeri pogledalaskupina poslijediplomanata/ica Poslijediplomskogstudija književnosti, izvedbenihumjetnosti, filma i kulture.I dok smo Münchhausenove lagarije trebalisamo zamisliti – ili kako to piše njegovtvorac Gottfried August Bürger – “Možete,dakle, zamisliti”, sve ovo što se dogodilo JožiHorvatiću uopće ne trebamo zamisliti, dovoljnoje samo izaći na ulicu pa da nam seuruše svi snovi o mladenačkim ružičastimsvjetovima i mogućnostima biti dobar u dobroti.Dovoljno je samo pogledati laž nadlažima našega društva... i ništa nam više, kaoni zaista dobrom Joži Horvatiću, neće bitijasno.

RAZGOVORzarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 37Damir StojnićDoba povezivanja nastupanakon “doba fragmenata”S riječkim multimedijalnim umjetnikom razgovaramo o njegovu projektuAstralopolis – istarski pentagram koji je u posljednjem broju časopisa Kazališteodredio kao primjer ontološkoga aktivizma, a koji pritom suprotstavlja angažiranoj,aktivističkoj umjetnostiSuzana MarjanićU članku što si ga nedavno objavio u časopisuKazalište u tematu o izvedbi i aktivizmuangažiranoj, aktivističkoj umjetnosti suprotstavljašprimjere “ontološkoga aktivizma” uokviru čega navodiš i svoj projekt Astralopolis– istarski pentagram. Reci nam ovoga putanešto više o tom projektu s obzirom da gau spomenutom članku spominješ samo kaojedan od primjera ontološkoga aktivizma.——– Ovo pitanje zahtijeva odgovor kojipremašuje uobičajeni format intervjua. Prijesvega zato što traži objašnjenje jednog projektana kojemu sam, u fazama, radio posljednjihpetnaestak godina. Dakle, polazimod postavke da živimo u jednoj podvojenoji razbijenoj stvarnosti, isprepletenoj međusobnosuprotstavljenim dualizmima, gdje jesve relativno, a time i iluzorno. Ja sam timprojektom nastojao i nastojim, u najmanjuruku i prije svega, u samome sebi sastavitisliku svijeta. Mislim da je s “dobom fragmenata”odavno gotovo ili bi ga trebalo privestikraju. Kroz čin povezivanja pet gradova(Vižinada, Pazin, Poreč, Rovinj i Savičenta)na zapadu Istre u pentagram, u daljnjoj suse razradi toga piktograma pojavile i stanoviteanalogije s kretanjima planeta, npr.planet Venera u cca osam godina svojiminferiornim precesijama (kada se nalazi naravnoj liniji između Zemlje i Sunca) uokoloZemlje opiše, vlastitom putanjom, nešto štonalikuje na pentagramski cvjetni uzorak. Izpentagrama istarskih gradova generiran jei heksagramski raspored, ako pentagramupridodamo i gradove Žminj, otok Koversadakraj Vrsara i Bale. Pa imamo dva trokuta svrhom prema gore, ako uzmemo da je sjever“gore”, koji čine Vižinada, otok Koversadai Žminj te trokut okrenut prema dolje kojičine Poreč, Pazin i Bale.Držim da je istarskiAstralopolis jednaod tih “građevinasjećanja”. Ako inije bio građens namjerompripadnika nekeod neznanihcivilizacija,onda sam gaizgleda, idejno ina zemljopisnimkartama, sagradioja, ali s istomnamjeromŽminj – nekoćsredište IstrePlanet koji inferiornim i superiornimprecesijama vlastite orbite stvara heksagramje Merkur. U taj je istarski pentagram upisansolsticijski križ, tj. ako u sjecište linijapentagrama koje spajaju Pazin i Rovinj tePoreč i Savičentu postavimo kompas, tada ćeiz tog centra sunce na ljetni solsticij izlazitiiz pravca Pazina, a zalaziti u pravcu Poreča,dok će za zimskog solsticija izlaziti u pravcuSavičente, a zalaziti u pravcu Rovinja. Ta triunutarnja planeta Merkur, Venera i Zemljau ezoteriji se analogiziraju s tri čovjekovacentra; 1. Glava; centar intelekta = Merkur,2. Srce; emocionalni centar = Venera,3. Trbuh ili pleksus sacralis; centar volje =Zemlja. Sunce i njegovo zračenje je izjednačenos božanskim, životodajnim utjecajem,što se i konkretno očituje. Pentagram je ishema čovjeka, kao što su mnoge pojaveiz biljnog i životinjskog svijeta svedive nanjegovu strukturu. Nadalje, na temelju samistarskoga pentagrama uvidio još jedan rasporedgradova koji odslikava stvarne konstelacijekoje se pojavljuju na zimskomenebu i općenito se nazivlju “zimskim heksagonom”,a predstavljaju 6 zapravo 7 najsjajnijihzvijezda na noćnome nebu tijekomzime. Zvijezda Capella u Kočijašu se takopoklapa s Novom Vasi, Aldebaran u Bikus Motovunom, Rigel u Orionu s Pazinom,Sirius u Velikom Psu sa Žminjem, nekadmožda i najbitnijim središtem Istre. Navedenosjecište dijagonala istarskog pentagrama,centar solsticijskog križa, sa zvijezdomProcyon u Malome Psu, a Velika i MalaMordela pokraj Poreča, gdje je smještenpretpovijesni i najvjerojatnije najstariji opservatoriju ovom dijelu Europe, poklapajuse sa zvijezdama Pollux i Castor u Blizancima.Taj je raspored mikrokozmički upisani u tlocrt najvišeg i najstarijeg dijela Motovuna– Citadelu sa zvonikom i glavnomcrkvom, a alegorijski je prikazan i na fresciŽivi križ iz 14. stoljeća u crkvi sv. Katarine,u mjestu Lindar, odmah nad Pazinom kaotočci kojom se istarski pentagram i zimskiheksagon rasporeda gradova povezuju. Sveto navodim da bih istaknuo kako je osnovnopitanje bilo kojeg oduhovljenog, višeg životapitanje sjećanja. Živimo u kavezu odvojenostiod Kreacije osuđeni na zaboravvlastite povezanosti s njome i pozvanostida tu povezanost s Cjelinom i ostvarimo,da se is-Cjelimo. Znamo da su sve velikekulture, od Sumera, Mezopotamije i Egipta,pa do južnoameričkih kultura Maja, Inka iAsteka te onih koje su izgradile Stonehedge,Newgrange i mnoge druge spomenike kojedanas ne razumijemo, gradile svoje gradovekao “Prijestolnice sjećanja”, izjednačavajućirasporede građevina na zemlji s rasporedomzvijezda na Nebu, implementirajući u rasporedearhitektonskih elemenata kretanjeplaneta izlaske i zalaske sunca u određenadoba godine i tome slično. Svuda se nastojaloudovoljiti zakonitosti “Kako gore takodolje…” i obrnuto. Bitno je primijetiti da suupravo neke od konstelacija zastupljene u“zimskom heksagonu” bile najbitnije za svenavedene stare kulture; sazviježđe Bika sazvijezdom Aldebaran, Oriona i Orionovapojasa, o kojemu se naširoko pisalo kaouzorku rasporeda egipatskih piramida, isazviježđa Velikog Psa sa znamenitom zvijezdomSirius čiji je značaj toliko bitan zamitologije svih starih kultura, uključujući istaru Grčku. O tomu postoji sjajna i opširnastudija Roberta K. Templea Sirius Mysterykoja je kod nas prevedena 70-ih.Pentagram iheksagram –amplifikatoriodređenih idejaOpćenito se može reći da je potrebastrukturiranja urbanih cjelina prema kozmogonijskimsimbolima pentagrama i heksagrama,koji se na razini sheme nalaze usvemu stvorenom, uključujući strukturunaše DNK, da se u sve to uklope i određenenebeske konstelacije, te da se timerasporedi Neba i rasporedi zemlje postaveu jedan usklađeni, uzajamno refleksivanodnos, odjek negdašnje čovjekove potrebeza usklađivanjem sa svime stvorenim, te datako izjednačen i s vlastitim Stvoriteljemsudjeluje u ukupnoj Kreaciji. Ali, na nivousvakodnevice mi to gubimo iz vida i iz svijesti.Preuzimaju nas imperativi egzistencije,samopotvrđivački nagoni ega i nismou stanju naše uvide o Cjelini potvrđivatikroz život. U svakodnevici čovjek reagirasasvim suprotno od vlastitih uvida, i starisu narodi to razumjeli, i to je jedan od razlogagradnje građevina koje bi ljude svakodnevnopodsjećale na vezu s Kozmosomi Svestvoriteljem. To je bitno i iz još jednograzloga; zbog same prirode stvarnosti. Našaje stvarnost dijalektička, dakle potpada poddvije zakonitosti; prva je zakonitost pulsacije;sve se preobražava u svoju suprotnosti iz nje se izvodi, a druga je zakon rasta,cvjetanja i propadanja. Budisti kažu “Akopulsira, nije stvarno”. Naša stvarnost se doslovcemože prikazati kaleidoskopom. Dvapola izmjeničnosti pozitivnog i negativnogstrujanja, +/–, odnose se kao dva međusobnosuprotstavljena ogledala koja se najednom svome kraju beskrajno približavaju,a na drugome beskrajno udaljuju jedan oddrugoga. Mogli bismo reći da svemir, vrlouvjetno, ima oblik pojednostavljene skiceEiffelova tornja, kako su to nedavno otkrilii znanstvenici. Između tih zrcalno suprotstavljenihsila ispoljava se Sveočitovanjepodložno, kao što sam prije rekao, procesuizmjene polarnosti, pri čemu istovremenopropada prije ili kasnije, sve što u takvuDamir Stojnićporetku nastaje. Stari su narodi znali da ječovjek pao iz božanskoga svijeta i sapleo seu ovaj poredak koji budisti nazivaju Maya,Iluzija ili Kolo Samsare. Da se znanje o tomune bi izgubilo, da bi čovjek radio na svomepovratku u božanski poredak, građene su“Prijestolnice sjećanja” koje su mu u filozofskomupogledu pomagale putem uvida, a ukonkretnom smislu, pomagale su da se putemrefleksivnog odnosa Nebo/Zemlja vrlokonkretno, a danas bi to nazvali magijom ilipseudo-znanošću (iako imamo i suvremeneprimjere takove gradnje, upisane u planove“novijih” prijestolnica kao Washington, naprimjer), uspori i “amortizira” propadanjei kristalizacija koji su prirodne zakonitostiporetka u kojemu živimo. Ta vrsta “arhitektonskemagije” ima i jedan daleko opasnijiaspekt, budući da i sama potpada pod zakondualnosti i njime se obilato služe i Crkva iVlast. Naime, simboli pentagrama i heksagramanisu samo nekakve apstrakcije, veći amplifikatori određenih ideja kojima semogu impregnirati. Sami po sebi su, naravno,neutralni, ali nije nikakvo čudo da većinadanašnjih crkava širom Svijeta zamjenjujeantička svetišta, a ova zamjenjuju ona pretpovijesna.U Karlsruheu drevna su svetištapovezana pentagramom, kao i znamenitikrugovi megalita na sjeveru Škotske. Takvihprimjera ima posvuda u svijetu i oni prateZemljin energetsko-respiratorni sustav kojije još Platon nazvao “dušom svijeta” i usporedios dodekaedrom; solidnim tijelomsazdanim od 12 pentagona. Tu dolazimo ido teme telurskih izračavanja iz same Zemljetzv. zmajevih ili ley-linija i brazdi, asa znanjem o tome može se postupati iliharmonično i nesebično ili manipulativnoi disharmonično. Držim da je taj istarskiAstralopolis, kako ga još nazivljem, jednaod tih “građevina sjećanja”. Ako i nije biograđen s namjerom pripadnika neke od

RAZGOVORzarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 38neznanih civilizacija, onda sam ga izgleda,idejno i na zemljopisnim kartama, sagradioja, ali s istom navedenom namjerom– stapanjem čovjeka s Cjelinom, njegovimis-Cjeljivanjem.Anti-EU slikaIpak nedavno si naslikao “pamfletistički”angažiranu anti-EU sliku. Kako si je imenovaoi, molim te, pojasni nam simbole teslike, koji su uglavnom životinjski.——– Jesam. Sliku sam nazvao U-ROPEMOLOKO COCKTAIL. I kao što samveć istaknuo nisam neosjetljiv na društvenepatologije, ali umjesto da od toga stvaramestetiku izvikivanja parola, ja patologijutranscendiram. Kafka u svome Procesu iliZamku razgolićuje paklenu mašineriju birokratizmaSustava i sotonizam papirologijekojim pojedinca žrtvuje samome sebi, kao iMoloh prikazan na mome platnu. Opet sevraćam na navedeni tekst u zadnjem brojuKazališta i mojoj konstataciji da je Kapitalizamživo biće, prošireno; Sustav kojim se danasupravlja ljudima je živo biće, sebe svjesnientitet kojemu elementarna stvarnost ljudskostii Priroda izvorno ne pripadaju. To jebiće, zapravo, jedan implant nestvarnostikoji nastoji sebe učahuriti u stvarnost, osiguratisi bivanje. Kao što sam već istaknuo,ljude je potrebno stalno “imuno-supresirati”,kao i imunitet u tijelu koje posjedujeimplant, da bi ga prihvatili. To se čini širokimspektrom postupaka; od televizijskihprograma do manipulacija hranom, vodomza piće, zagađivanjem zraka, tehnološkim“progresom”, elektro-magnetskim zagađenjemi brojnim drugim načinima koji zbogučestalosti primjene postaju svakome transparentni.Jedna virtualnost nastoji zaposjestistvarnost, biti njenim supstitutom i, svremenom, prilagoditi je sebi. Ta virtualnostjest biće određene eterske gustoće ili “denziteta”kojemu, slikajući ga nadrealistički,točnije a-realistički, oduzimam stvarnostkoju zaposjeda i smještam ga u njegovoprirodno okruženje bivanja u nestvarnosti.Tu se radi o čisto energetskom transferuentiteta koji nas putem tehnologije nastojisvesti na binarnost utilitarizma, drugim riječima,svodi nas iz trodimenzionalnog nadvodimenzionalni nivo, gdje bi se svi kretaliisključivo od točke “A”, proizvodnje, dotočke “B”, novca i natrag prema proizvodnjiradi novca, od B prema A. William Blakeje, iako ga mnogi smatraju tek vizionaromzadubljenim u neku osobnu mitologiju, itekakosvjesno reagirao na nepravde svogadoba, pogotovu robovlasnički odnos premacrnoj populaciji u Americi 18. stoljeća i nedavnoje objavljena monografija njegovihradova Mind forged manacles – Blake andslavery u izdanju British Art Institutea. Onje dao vrlo preciznu formulu, po kojoj sečovjek može izbaviti iz situacije, koju jesam kao umjetnik davno predvidio, a čijimkrajnjim posljedicama danas svjedočimo,upravo kroz spregu umjetnosti, duhovnostii apstraktnog mišljenja, a ja bih rekaoaktivnog mišljenja. Nietzsche u Zaratustriupozorava na progresivnu degradaciju ljudskogbića i defragmentaciju svijesti do nivoa“patuljaste logike”. Béla Hamvas govorio tehnologiji kao anorganskom surogatunaših stvarnih sposobnosti, čije se mogućnostirazvoja osujećuju upravo tehnološkimprogresom. Moja se slika nadovezujena performans naziva Zajedničko srce kojisam na Festivalu nove umjetnosti (FONA)u prostorima bivše tvornice Rikard Benčić uRijeci 2006. godine izveo u suradnji sa SvenomStilinovićem. Od svog i Svenova profilana podu sam kredom iscrtao srce, okružioga i u njemu zapalio vatru. Sven si je u međuvremenustavio na lice pravo kravlje srcei ja sam mu, okrećući mu glavu, pomogao daga ispeče na roštilju. Moja slika prikazujeMoloha s glavom bika u čijem se athanoruspaljuje novorođenčad, kao slika spaljenestvarnosti koja se nastoji preobličiti u Molohovustvarnost. Tu je i četveroglavi Kerber,čije glave formiraju, negativnu, obrnutusvastiku apostrofirajući moju viziju budućeEvrope koja će se s vremenom, ako to dopustimo,pretvoriti u konclogor. Molohoveruke raspete su kao i ruke Isusa na križu,koji je pretvoren u “kravu muzaru” Crkvei Vlasti, i završavaju ljudskim likovima kojiimaju snošaj s mrtvačkim kovčegom, kaopotrebe Sustava da banalizira ideju smrtii uklanja je iz svijesti ljudi upravo zaglupljujućimspektaklima, budući da je idejasmrti kao neminovnosti, ako joj se svjesnopristupi, lijek za strah kojim nas se drži ukontroli.“Druidski”performansiTu su i tvoji “druidski” performansi kojimasi aktivirao točke istarskoga pentagrama usvakom od gradova. Koliko sličnosti pokazujetvoje istraživanje istarskoga pentagramas onima koji provode Vitomir Belaj, RadoslavKatičić, Tomo Vinšćak (uz još neke)što se tiče mitske toponomastike, posebiceone u Istri?——– Recimo tek da određene podudarnostipostoje, ako uzmemo u obzir geometrijomsakralizirani prostor kojom Vitomir Belajustanovljava rasporede pojedinih staroslavenskihsvetišta nazivajući ih “svetimtrokutima”. Jednoga smješta kraj mjestaGračišće, iznad Pazina, povezujući vrh Perunčevac,Gologoricu i Gologorički dol, adrugim trokutom povezuje vrh Perun naUčki, Volosko i dio kanjona Rječine podnotrsatske Gradine. Linija koja, u mom istarskompentagramu, povezuje Poreč i Pazin, akoja uz manje odstupanje prati liniju istokzapad,pa je ujedno i linija proljetnog i jesenjegekvinocija, prolazi, produžena na istok,kroz oba ta trokuta, dijeleći ih na pola, aprodužena do kraja Hrvatske, “prepolavlja”i lokalitet Vučedolske kulture u istočnojSlavoniji. Dobro je znano koliko je zvjezdoznanstvoigralo bitnu ulogu u toj civilizaciji,što je temeljito istražio Aleksandar Durman.Vratimo se na astro-urbani kompleks Motovunai rasporeda najbitnijih građevinanjegova najstarijeg dijela-Citadele, premazvijezdama “zimskog heksagona”; nekadaje postojao običaj koledvanja ili kolejanja,zapravo, obilaska kuća u predvečerje, uznabožne pjesme povorke sumještana, kojisu tako potraživali darove i blagoslivljalikuće, a provodio se od Božića do Bogojavljenja.Nekada se taj običaj upražnjavaobaš u Motovunu, a danas ga upražnjavajumještani obližnjeg Kaldira. Ono što je specifičnoza “kaldirske kolejane” je da predvodnikpovorke nosi u rukama veliku, bijelušestokraku zvijezdu-heksagram (naravno,u kršćanskom kontekstu radi se o zvijezdirepatici). Heksagram je i Perunov gromovitiznak kod starih Slavena, a vrh konstelacije“zimskog heksagona” je zvijezda Capellakozjazvijezda, koja simbolizira Amalteju,kozu koja je othranila malog Zeusa, dakle,još jednog gromovnika. U toj je formacijizimskih zvijezda sazviježđe Blizanaca sa zvijezdamaCastor i Pollux (jedan je sin Zeusa,a drugi smrtnika) koji se mogu simboličkispojiti s blizancima Jurjem/Jarilom (sinomPeruna i Mokoš) i sestrom mu Marom. Juraj/ Jarilo je označen i kao “vučji pastir” štoBlizance dovodi u vezu s konstelacijamaMalog i Velikog Psa (zvijezda Sirius) kojetakođer pripadaju “zimskom heksagonu”.Prema mitologiji Jarilo dolazi k Mari izVelesova svijeta, koji je povezansa zimskim razdobljem skonjskom glavom na ramenimaumjesto ljudske, između konstelacijaVelikog i malog Psa, pa sesve do sazviježđa Orion protežesazviježđe Jednoroga, što pričudovodi u vezu s mitom o Djevicii Jednorogu. Ta zvjezdana “fortifikacija”je, osim toga, bitna iza određivanje položaja Mliječnogaputa, koji “prolazi” njenomsredinom. Nema dokazao tomu da su stari Slaveni naseljavalimotovunsko brdo, noovdje se ne radi o tome. Naveosam već da su spomenuta sazviježđa“zimskog heksagona”imala veliki značaj za gotovosve stare kulture, pa mislim dato vrijedi i za stare Slavene. Odruidskim performansima neželim pričati, jer moram pazitina intaktnost konteksta kojemupripadaju. Nije uputno takvečinove kontaminirati i iskrivljavati gravitacijomkakvu javna prezentacija nameće.“Feminina katoda”Tako si povodom performansa An(im)omalija,koji je vezan uz tvoj projekt Astralopolis– istarski pentagram, zapisao da se FONAte godine održala na lokalitetu Marganovo,koje odgovara točki koju je etnolog VitomirBelaj naveo kao jednu od tri u liburnijskomsvetom, mitskom trokutu (vrh Perun – Volosko/Veles– Trsat, gudura, korito Rječine/Mokoš) i da je to mjesto podsvjesno utjecaloda se ti kao umjetnik-alkemičar pozabavištematikom ambivalencije odnosa svjetlo/sjena,Bog/duša, tijelo/duša, krv/svjetlo,princip žrtvovanja..., s obzirom na konceptMokoši koja je pola godine Perunova suprugaa drugu polovicu Velesova ljubavnica.Na koji si način u tom performansu označiote sakralne točke.——Sam naziv performansa An(im)omalijaje neologizam koji obuhvaća i Dušu i Anomaliju.Riječ “anomalija”, pored uobičajenogznačenja, u astrofizici označava i specifičnikut pomoću kojega se određuje položajkomete ili planeta prema suncu. “Animomalija”bi onda bio specifičan kut pod kojimodređena duša stoji u odnosu spram svogaTvorca i lomi transcendentalno – imanentnopra-svjetlo u specifični spektar vlastite aure.Radnja te predstave/rituala/performansakulminirala je kada smo si ja i asistent uperformansu, Krešo Kovačiček, usmjerilibaterijske lampe tzv. “slepice” uzajamno ugrudi, na mjesto srca, i taj krug svjetlostiDamir Stojnić, Astralopolis –istarski pentagram“opisali” skalpelom. Pošto me nije dobrozasjekao, to sam na kraju morao učiniti sam.Taj krug krvi više sam puta otisnuo o stolnjakrasprostrt po dugačkom radničkomstolu koji je nekoć bio dijelom inventararadničke kantine bivše tvornice papira“Hartera”. U taj sam krug, potom, smještaočaše s vinom ili pivom okupljene publike.Ako sam išta želio reći tim performansom,onda je to da je naše porijeklo svjetlost, pričemu sam u jednu cjelinu spojio simbolizamPosljednje večere, Graala (kupa, kalež, maternica)i simbolizam ponovna rođenja “usvjetlosti” s izvornim poganskim lokalitetomkanjona Rječine, o čemu je pisao VitomirBelaj, a čiju sam pretpostavku da se tumožda radi o Mokošinu svetištu, zapisao namargini sinopsisa. U pulsaciji naše stvarnosti“feminina katoda” ostaje trajno potisnuta,a kroz vjekove se to činilo i daleko manjesuptilnim sredstvima, što nam se osvećujekroz poremećenu ravnotežu između pozitivnei negativne polarizacije. Tu se opetvraćam na tezu iznalaženja dijalektičkogbalansa u arhitekturi starih naroda, pa takoi u koncepciji “istarskog pentagrama”. Predstavu-ritualAn(im)omalija zamislio samkao čin iscjeljivanja te rane i rascjepa kojise simbolički nadaje u kanjonu Rječine injezina toka, kao prirodne granice koja jeoduvijek dijelila grad Rijeku. Recimo dasam tu granicu htio transmutirati u sinapsukojom se odijeljene zone, u više slojeva mogućihiščitavanja, ponovno spajaju.Performansi Damira Stojnića: 1998. SKYN–Karta neba; 1998. Pečat N.U.La (Nezavisniumjetnički laboratorij), kula Lotršćak, ZG; 2000. SKYN II, izložba Novi početak,bivša diskoteka SC-a, Zagreb; 2000. Ptice, park kod Ministarstva obrane, Zagreb; 2000.Anarhitektura: Zid, brojenje cigli na zidu Galerije SC i označavanje rimskim brojkama– br. I je bila u gornjem lijevom uglu; 2001/2002. SKYN III (izabran u okviru 15. međunarodnogtrijenala crteža, kustos Branko Cerovac, za segment izložbe Drawing againstmethod – neizvedeno zbog tehničkih ograničenja; 2003. El Scarabeo, Rijeka–Učka;2004. Anarhitektura: Y, MMSU Rijeka; 2004. Red (+ Krešo Kovačiček), Palach–Ri; 2004.Kutnjak–Umnjak (+ Zlatko Kutnjak); 2004. Alpha 22 (+ Vladimir Dodig Trokut); 2005.Dreamsnake (Teatar sjena) Palach–Ri; 2005. Skinscraper, u okviru performansa Reddies(+ razni izvođači), MMSU-RI, izložba Strast; 2005. An(im)omalija, FONA–Hartera/Marganovo, Ri; 2005. Skinscraper/Reddies/Goli zubar, predstavljanje riječke scene uorganizaciji MMSU–Ri u Umjetničkoj galeriji–Dubrovnik; 2006. Ignisogram; srce, Danperformansa, Ri (isti je performans izveden i na predstavljanju riječke scene u Umjetničkojgaleriji–Split); 2006. Zajedničko srce (+ S. Stilinović), FONA, Rikard Benčić, Ri;2007. Ključ (+ Labin Art Express), Lamparna–Labin; 2007. Mandorla, Lamparna–Labin;2008. Anđeo/Dvokomponenta/iZpoljenje (Z je namjerno iz polja), Ex tempore, Bale-Istra; 2008. Čovjek i njegov pas; Ovo mjesto mora uvijek ostati prazno (s V. D. Trokutom)Ex tempore u Vižinadi; 2009. Izg(ov)aranje, Galerija KUNS, Ri; 2011. Dreamsnake II sXenom L. Županić, Milano, Izg(ov)aranje; Anđeo, Štaglinec, Usv(i)jetljavanje, ZavičajniMuzej Rovinja i kasnije u Billiard-galeriji krčme Lujzijana.

Knjigezarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 39Kratka izvješća iz paklaKnjiga prošlogodišnje pobjednice Algoritmovog i Zarezovog natječaja Prozakfragmentirana je prozna posveta godinama bolesti autoričine majkeDario GrgićJedan od najboljih početaka književnogteksta napisao je Rick Moody: “Tkogod poznaje nabore i kompleksnosttijela svoje vlastite majke, taj nikada nećeumrijeti”. Tom rečenicom započinje romanPurpurna Amerika. Pogledajte Srđana V.Tešina u jednoj priči iz zbirke Ispod crte:“Sanjam kako neki brkati muškarac sličanBurdušu naskače na moju Milku kao vepar”.Pisce je moguće podijeliti i po otvaranjimaknjiga. Neki su žestoki, kao spomenuti dvojac,nekima trebaju brojni meandrični zavijutcipa su i na stotoj stranci nekako sneni.Dugo se dižu, kao stara računala, puna pradavnihtajni, fotki prvih rođendana i zaboravljenihljubavnih pisama. Moodyjev je prvikontakt s čitateljem potresan, gotovo da imanekakvu evanđeosku čistoću patnje, onu razinuboli nakon koje su mogući samo ludilo ilipročišćenje. Bolestan roditelj, to je nezgodnaprva informacija o životu. Sve što čovjekmože učiniti jednako tako može biti poništenoglupim genetskim obratom. Moodyjuje za razvijanje radnje nakon takva uvoda bilapotrebna prijeteća apokalipsa. I doista, djecibolesnih roditelja svijet je u permanentnojugrozi. Ona, čak, kao kod Moodyja čiji junakpere svoju majku, prožive zamjenu uloga. Neda postanu sami svoj otac ili majka, nego dato postanu svojim očevima i majkama.Konceptualni zbrojproznih krhotinajednako je mogućečitati i kao maliroman u nastajanju,koji se nije mogaorazmahati jerkao da je pisanpo čekaonicamabolnicaRazlomljena stvarnost Jednaspecifična napuštenost od svemira o kojojbi ontologija tek trebala izreći svoje sudove.Kada imate petnaestak godina i nasmrtbolesnu majku, Sartreov iskaz koji kažeda smo “mi poslije Husserla uvjereni da jenaše fizičko i psiho-fizičko ja transcendentalanobjekt koji mora pridoći prije epoché”mogu izazvati samo glasan i gorak smijeh.Od odrastanja je napravljen mit, jedan odnajvoljenijih mitova. Djetinjstvo je praznik.Njemu se može pristupati jedino protokolarno,kao nekakvom predsjedniku života.Osobno sam doživio nešto kao okrjepu kadasam u autobiografiji gitarista Keitha Richardsapročitao da je “djetinjstvo nekakopreživio” u nekom predgrađu. Koliko sesjećam, svi ozbiljniji pripadnici dječje vrstejedva su čekali da odrastu, potpuno svjesnida je odraslost prava stvar. Neke je od njih,nažalost, u tom procesu starenja ubrzavalabolest roditelja. To su one tužne oči sa slikarazreda, koje znaju nešto više, i o čemu šute.Često i sa stidom. Kao da ona primarnapatnja nije dostatna.Tea Tulić svoju je knjigu kraćih proznihzapisa (od kojih neki mogu funkcionirati ikao pjesme u prozi) Kosa posvuda posvetilagotovo u cijelosti bolesti majke. Konceptualnizbroj proznih krhotina jednako je mogućečitati i kao mali roman u nastajanju, koji senije mogao razmahati jer kao da je pisanpo čekaonicama bolnica i uz uzglavlja bolesničkihpostelja. Filmska fragmentarnostpostupka omogućuje izranjanje vrlo preciznoispisanih proznih slika koje povremeno imajuonirički efekt. Zaista, stvarnost razlomljena ipropuštena kroz proznu mašineriju počestoizgleda kao ružan san. Kao da forma diktira(zapravo i diktira!) osjećaj posvemašnje nesigurnosti,ništa nema snagu potrajati, nijednase priča ne uspijeva razviti, sve je krajnjeneizvjesno. Ovu neizvjesnost u fabularnomsmislu Tea Tulić podvlači pojavljivanjem kojekakvihiscjelitelja, gurua i onih agresivnotihih prodavača Hare Krishna manufakture.Njezinoj se pripovjedačici optimizam kojiproizlazi iz vrlo jednostavne karmičke matematikepo kojoj bijelo uvijek daje bijelo maltenenadaju kao svojevrsni otočići gdje nemapatnje. Iscjelitelji, s druge strane, posebna sufela, i ovdje je prisutno prvo njihovo proznopopisivanje u Hrvata. Njihovo mešetarenjes bolestima, njihova apsolutistička uvredljivost,njihova lakomost i njihov bijedni neuspjehda iscijele ikoga od ičega. U proznimprhutima koji povremeno bljesnu knjigommoguće je pročitati i rečenice poput: “Svasam kancerogena dok raspoređujem rakovepo sobama od pijeska”. U narednoj rečenicipripovjedačica “kopitom lupa po podu” i“odapinje svoje strijele prema Bogu”. Pogledupročišćenom koncentriranom brigombližnji izgledaju i kao izdajnici vlastitih riječi(ravnateljica bolnice koja ne daje otkaz, aprijetila je njime), dok “masa” nipošto nijesamo negativna oznaka: biti utopljen u masi,da ti bude onako kako je drugima, ima danai mjeseci i situacija kada to uopće nije loše.Novine preuveličavaju Tea Tulićsvoju je pripovjedačicu dobro situirala uodnosu na problem, odnosno misli koje seroje njezinom glavom lišene su uobičajenogintelektualiziranja hrvatskih pisaca pasu, paradoksalno, intelektualnije, preciznijenego što je to počesto u nas slučaj. U Kosiposvuda pojavljuje se jedan mladić koji jeimao bend i koji je volio nogomet i koji jeotvorio diskoteku i koji se ubio. Ne znam,ova takozvana alternativa, ali u njuejdžerskomsmislu, barata terminom indigo djece.Ta su djeca osjećajnija od nas oguglalih nasve prevare. Ova proza pisana je s povišenomosjećajnošću i dodatnom fokusiranošću. To jeautobiografski tekst u formi kratkih izvješćaiz pakla, s povremenim proplamsajima blažihoblika vatre koje nazivamo svjetlošću.Mladić koji se ubio takav je paradoksalniproplamsaj. Lik majke, kao i svi šetači krozknjigu, orisan je u naznakama: mama volirock glazbu, sklona je grubljoj šali (u scenikad zaprijeti kćerki sraćkom jer je samo sebikupila sladoled), i rezignirano zna da odlazi(valjda se to ni ne može znati veselije?). Nedopušta kćeri da je kupa, hoće sve do krajaobavljati sama. Tekstovi su pisani na samojgranici infantilnosti, što povremeno možebiti iritantno, no u pravo se vrijeme pojavljujui znaci žestine, kao kada pripovjedačicapita svećenika hoće li svejedno uzeti novac,premda neće spomenuti majčino ime na misi,zbog velike gužve. I kod Tulićke je u crkvamajedinima kao u trgovačkim centrima, biznisne staje ni za trenutak. Jednako ironizira i“velikog iscjelitelja”: dolazi u glavni grad iliječi tisuće ljudi, što tisuće, stotine tisuća.Tulićka onda dodaje: Novine preuveličavaju.Taj problem, kojeg, koliko znam, prva u hrvatskojprozi jasno i glasno imenuje, a radi seo poplavi gurua i iscjelitelja i tarot majstora,jedan je od gnjusnijih za koje znam. Probajteogleda radi prebaciti na koji od kanala kojeod lokalnih televizija u sitnije noćne sate:to je njihovo vrijeme, vrijeme sjena, rekaobi Galilejac. I onda poslušajte teško bolesneljude koji ih nazivaju u nadi da će imovi pomoći, da im mogu pomoći. To su oneposljednje slamke. Prisustvovat ćete odurnojmanipulaciji tuđom mukom. I u ovakvimslučajevima uopće ne radi logika u stilu: tkoim je kriv, naivni, dali su se upecati i slično.Jer je ovdje kriv svatko tko okreće lovu naračun bolesnih ljudi, poglavito onaj tko jeovim vucibatinama dao medijski prostor.Odreda se radi o psihijatrijskim slučajevima.O majstorima ljubavi. Prilično atraktivnihžiro-računa.Tea Tulić, Kosa posvuda; Algoritam,Zagreb, 2011.Sposobnost da podnesemoPojedini dijelovi Kose posvuda kao da suispali iz Quoruma s konca osamdesetih, zašto nisam siguran da li je kompliment iliuvreda. To su oni kratki prozni zapisi zatrovanipoezijom, melankolijom i pomnim izbjegavanjemdirektnog iskaza, koji cijeli grcajuu metafori gdje pisca, osim ako nije majstor,prate samo najodaniji, rodbina, bake i budućeljubavi. Vrsta je to sitnog veza s kojim seTulićka dosta dobro nosi, jer se kompozicijskiobično nalaze smješteni između dvaju provalastvarnosti, koja je u slučaju njezineknjige tužna i zastrašujuća (nešto što svakakone poželiš svojoj djeci, i to ne zbog sebe, negozbog njih). Raspad sistema i kako se nositi spadom hardwarea i softwarea. Klasično linearnopripovijedanje u dugim komadimavjerojatno ne bi izazvalo ovaj snoviti efektpredvorja pakla, a tako izgledaju sve čekaonice,koji je ostvaren iskidanošću i iskrzanošćuteksta, miješanjem vremena, proplamsajimalažnih nada i tihim očajavanjem jer seživot raspada. Obožavana sintagma “rasutogtereta” ovdje je dobila svoje “raspadnuto”tumačenje: teret se nije rasuo, to je olakšanje,oslobođenje, skoro pa nirvana, nego vam gaje netko razbio na leđima pa sad ne samo daimate onu težinu, nego imate i stotine krhotinakoje se pojedinačno zabijaju u leđa.Knjiga koja, iako posve osobna, može izazvatipoštovanje širih masa. Koja kao da je pisanasebi, ne bi li se nekako sačuvalo normalu, aspašava druge od predavanja sitnim razmaženostimaznanima pod časnim imenimarevolta i reklamacije. Ne grintaj, ne prigovaraj,nego gledaj, možda uspiješ ugledati čudood one vrste kakvih ima na svijetu, a to suuglavnom perceptivne stvari, male stvari kojenam se stalno vrzmaju pod nogama i koje uobijesnom luksuzu šutamo od sebe. Infantilizamje intonacijski opasno sredstvo, istokao što je i mač opasan: tek jednom je, kažu,ubojit. Osim, opet osim, ako pisac nije svladaobrojne meštrije i vratio se kući u jednostavnosti dječju čistoću. Kao Ágota Kristofili Knut Hamsun na kraju spisateljskog puta.Ali to su oni posve rijetki među nama. Dabi nam pokazala kako vlada plivačkim umijećem,Tulićki je ovaj puta bio dostatan napuštenidječji bazen. Sljedeći će puta Tulićkamorati isplivati na pučinu. Ili možda ni nemaveće pučine od dječjeg bazena na napuhavanje,pod uvjetom da je dijete u bazenuostavljeno samo? Zastrašujuća samoća istoje efekt, i to ne nužno specijalni, pogotovokad smo ga iskusili na vlastitoj koži. Osobnaiskustva obično stanu na poleđinu poštanskemarke. Sve ostalo je kulturološki dodatak,nešto što smo usput naučili i sada prodajemokao dobro ili loše usvojen trik. Zato većinaknjiževnosti, i to ona dobra, podsjeća jednimsvojim dijelom na dresiranog tuljana u zoološkom.Divlju je životinju teško naći. Midanašnji smo prefrustrirani da bismo povjerovaliu svoju malu ideju. Uvijek se moraraditi o nečemu spektakularnom, o nekomhodanju po vodi. Onda može. Pisci bi se prvitrebali riješiti akademskog balasta i hrabrozagnjuriti u svoja osobna iskustva. Pa ako jeto mama (ili tata), onda su to mama (i tata).Oni umiru. Prethodno su nadrapali od zdravstvenogi socijalnog i sad su, umjesto u bolniciili domu, kod kuće. S vama. A vi ih kupateiako niste pročitali rečenicu: “Tko god poznajenabore i kompleksnost tijela svoje vlastitemajke, taj nikada neće umrijeti”. Mislimda je to najbliže što se možemo približitibesmrtnosti, Bogu, ili, ako hoćete, jednostavnojljudskoj matematici. Sposobnost da neostavimo na cjedilu, da podnesemo, da, kakoje rekao Ranko Marinković, izdržimo. U odnosuna to čak će i ovaj sljedeći svjetski ratbiti šaljiv. O približavanju takvim radnjamaTea Tulić je napisala knjigu u kojoj je infantilizamjedno od skloništa, a ne poziranječistoćom. To je mala knjiga o velikom krajusvijeta.Tekst prvotno objavljen na Trećem programuHR

Knjigezarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 40Dirljivi dokumentarizamVješto ispripovijedano štivo novije ukrajinske proze s kojim će hrvatska publika lakopronaći književne i povijesne povezniceLovro ŠkopljanacSličnu fabulacijuu suvremenojhrvatskojknjiževnosti sadržiroman Dvori odoraha MiljenkaJergovića objavljen2003. godine, godinudana ranije odMatiosionogNa hrvatskom je književnom tržištuSlatka Darica objavljenakrajem prošle godine kao osmaknjiga u nakladničkom nizu Udruge hrvatskihukrajinista pod nazivom Ucrainianacroatica. Budući da je, uz iznimkuprepjeva pjesama Bogdana Igora Antonyča,prijašnjih sedam naslova koji suizdani od 2008. godine stručne prirode,Slatka Darica prvi je prozni fikcionalnitekst u ponudi te biblioteke koja se baviukrajinističkim temama koje su bliskehrvatskoj književnosti i kulturi. Tendencijada se ta bliskost poveća vidljiva je uizboru Marije Matios kao autorice kojaje trenutno vrlo popularna u ukrajinskojknjiževnosti, što se vidi i u uredničkojopremi knjige gdje se Matios oglašavakao dobitnica najmanje dviju suvremenihukrajinskih nagrada.Unatoč podnaslovu “drama u tri života”,tekst ima dosljedno provedenuromanesknu fakturu, ne samo zbog togašto prati gotovo cijeli život eponimne junakinje,od djetinjstva do (natuknute)smrti, nego i zato što su dotične tri cjelineporedane obrnutim kronološkim redoslijedom.Za ilustraciju, sličnu fabulaciju usuvremenoj hrvatskoj književnosti sadržiroman Dvori od oraha Miljenka Jergovićaobjavljen 2003. godine, godinu danaranije od Matiosionog romana. Osim fabulacijei godine objavljivanja, ta su dvaromana slična i po tome što im je vrijemeradnje smješteno u godine prije i poslijeDrugog svjetskog rata te što oba tematizirajuposljedice toga rata u rubnimeuropskim zemljama.Jergović, Kolar, Karakaš,Kristóf Uz paralelu koja se može povućis Jergovićevim romanom, u pojedinimje opisima života u mjestu Čeremošnomuu ukrajinskoj Bukovini gdje se odvijaradnja Matios bliska pripovijetkamaSlavka Kolara, pogotovo po brizi kojupridaje fokalizaciji radnje kroz likoveniskog društvenog statusa, što se odnosina protagonisticu i njezine najbliže, ljubavnikaIvan Cvyčoka i majku Matronku.No za razliku od Kolara, u pripovijedanjuMatios više je naturalizma, čime u momentimakoje želi istaknuti u čtateljskojsvijesti Matiosina Bukovina podsjeća naLiku iz zbirke pripovjedaka Kino LikaDamira Karakaša (isječak iz scene silovanja:“On se nagnuo nisko nad nju, onjušio[joj] pazuho, zatim je grubo istrgnuoiz suknje košulju, razderao je do brade,kleknuo na koljena i dvama prstima iz svesnage stisnuo najprije nabreklu bradavicujedne, a zatim se cijelim dlanom primiodruge dojke. Kao da ju je htio podojiti”.).Sam početak romana s opisivanjem nijemeDarice i njezinog naizgled mentalnoograničenog ponašanja čak prijeti da sepretvori u grotesku kakva se može naćirecimo u Velikoj bilježnici Ágote Kristóf,još jedne autorice koja se bavi tematikomtraume, ali na upečatljiviji način od Matios.Kod Kristóf se, naime, dosljednijeprovodi fokalizacija iz perspektive najranjivijih(djece), ali njihov susret s brutalnošćusvijeta nadilazi i iskrivljuje okvirepripovijedanja, što uostalom vodi i doetimologije “groteske”. Matios se ne koristinezgrapnom i trpkom dijegezom kakvupreferira Kristóf, nego fingirajući sveznajućegpripovjedača perpetuira radnju,ponekad na rubu moralizatorskog tona,kao na kraju “Drame prethodne”: “Bilabih neizmjerno sretna kada bih priču oslatkoj Darici i Ivanu Cvyčku završila uoptimističnom tonu (...) Sretna bih bila,ali gle! Život je možda kao i ljudi – osvetoljubivprema radosti”.U Slatkoj Darici naglasak je svjesnostavljen na pripovijedanje i fabulaciju utri različita razdoblja i kroz nekoliko fokalizatora,a provodni je motiv romanasuočavanje seoskih ljudi sa svijetom kojinaglo mijenja pravila po kojima se očekujeda se oni ponašaju, a da njih o tomenije obavijestio. Paradigmatski je primjertoga rijekom podijeljeno Čeremošno, kojese u nekoliko desetljeća nalazi malo urumunjskim, malo u njemačkim, malo usovjetskim pa konačno opet u ukrajinskimrukama; kao što piše Matios komentirajućinestanak Daričine majke izsela, “čak kad bi i bio neki trag, dalje jeišla rijeka...”.Marija Matios, Slatka Darica. Dramau tri života, s ukrajinskoga prevelaDijana Dill; Hrvatsko-ukrajinskodruštvo, Zagreb, 2011.Više lektorske pažnje Trag kojiostavljaju povijesna zbivanja tek na krajuromana dobiva svoju tragičnu dimenziju,a ostatak fabule zauzimaju svakodnevne ipomalo fantastične brige Darice i ostalihlikova, bilo u vidu očevog duha koji seu snu priviđa Darici i traži od nje žrtvumlijeka ili sudara Ivana Cvyčoka s građanskimdruštvom u školi ili crkvi, štovrijedi izdvojiti kao najuspjelije epizode.U pripovijedanju su balansirane aluzijena ideološki i ratni teror koji će povijesnoobilježiti navedeni dio Ukrajine, ali i nasvakodnevni teror bližnjih, koji je prikazanumješnim oponašanjem poliglosijeProvodni je motivromana suočavanjeseoskih ljudi sasvijetom koji naglomijenja pravila pokojima se očekujeda se ponašaju, ada njih o tome nijeobavijestioseoskih naklapala Varvare, Jelene i Marijekoja kroz jedanaest umetaka istaknutihkurzivom daje ritam romanu.U Slatkoj Darici hrvatska publika dobivaromaneskni tekst s kojim joj nećebiti teško pronaći književne i povijesnepoveznice. Radi se o vješto ispripovijedanomštivu čijem se hrvatskom prijevodumoglo pristupiti i na druge načine (recimo,da se dijalekt likova ne prevodinategnutom inačicom zagorskog dijalekta)i uz mnogo više lektorske pažnje(lektura i korektura: Renata Budak Lovrići Dijana Dill), jer gotovo da nemastranice na kojoj nema neke pogreške upisanju ili obradi teksta. Ipak, radi se oproblemima koji će uredništvo dobiti prilikeispraviti ako domaći čitatelji pokažuzanimanje za suvremenu ukrajinsku novelističkuprodukciju, koju Slatka Daricadostojno predstavlja.

Knjigezarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 41Poetska meditacija izmeđuerotike i smrtiNastavak jednog od rijetkih gotovo sasvim uspješnih projekata u hrvatskom stripuu posljednjih petnaestak godina iznova se temelji na prepoznatljivim supkulturnimobrascimaBojan KrištofićKao što je bio slučaj s prikazomizložbe Mire Župe u pretprošlombroju Zareza, i na novo, deseto, jubilarnoizdanje strip-časopisa udruge Komikazereagiramo, nažalost, s popriličnim zakašnjenjem,što svakako nije zbog nezanimljivostiizdanja, već isključivo zbog manjka agilnostiautora ovog teksta. Pa ipak, mora se priznati,recenzije novih brojeva njihovog glasila, kojeodnedavno uz Ivanu Armanini uređuju i IgorHofbauer, te gost iz Švicarske König Lü. Q.,sve je teže pisati, i to baš zbog njihove prepoznatljive,kontinuirane kvalitete. Komikaze,zapravo, predstavljaju jedan od rijetkih gotovosasvim uspješnih projekata u hrvatskomstripu u posljednjih petnaestak godina (uz,recimo, MaFest, makarski festival stripa, zatimnakladničku kuću Fibra Marka Šunjića, amoglo bi se nabrojati još par primjera, bez dase dotičemo konkretnog autorskog doprinosapojedinih umjetnika).Premda su svistripovi Königa Lü.Q. u najmanju rukuzanimljive i zabavnedosjetke, nije riječo nečemu što ćeostaviti trajandojamMeđunarodno umrežavanjeTo je rezultat, prije svega, vrlo mudre, međunarodnopovezane organizacije uredništvanjihovih tiskanih izdanja i internetskog časopisa,koje je uspjelo sve ove godine Komikazeodržati vjernima pankerskom “uradi sam”principu poslovanja. Drugo, Komikaze suod samog početka (oko 2001. godine) svojeradove usmjerile prema precizno određenojciljnoj publici, proizašloj iz njihove matičnesupkulture, u Zagrebu povezane oko klubovai udruženja kao što su Autonomna tvornicakulture, URK i drugi, što je uvjetovalo specifičan“art brut” senzibilitet njihovih ranihstripova, karakterističan za vizualnu komunikacijuunutar te supkulture.Internetskom reklamom i usmenom predajomKomikaze su stekle dobar glas i vjernečitatelje najprije među svojim prijateljima iistomišljenicima, a potom i među nešto širompublikom koja je polako, ali postojano rasla,tempom dovoljnim da osigura neprekidnufinancijsku pomoć Ministarstva kulture RHovom projektu. Naposljetku, proces povezivanjas enklavama alternativnog stripa prvou susjednim zemljama (Slovenija, Srbija), anakon toga i diljem Europe, ubrzao je međunarodnuafirmaciju Komikaza, koje danaspredstavljaju kontinentalno relevantnuplatformu za objavljivanje nekomercijalnog,grafički i narativno izazovnog stripa, i daljeudomaćenog u undergroundu, ali nipoštoelitističkog te otvorenog komunikaciji sa svimslojevima čitateljstva. Treće, možda je najvećiuspjeh Komikaza što su presudno pripomoglekonsolidaciji karijere nekih vrlo bitnih suvremenihhrvatskih i srpskih autorica i autorastripa, među kojima valja istaknuti DunjuJanković, Vanču Rebca, Igora Hofbauera,Danila Miloševa Wostoka, Maju Veselinović idruge. Kao i do sada, deseto papirnato izdanjeKomikaza donosi podjednak omjer stripovatih iskusnijih autora i nekoliko mladih nada,među kojima ćemo izdvojiti najuspješnije inajzanimljivije, bilo da je riječ o regionalnimautorima ili gostima iz udaljenijih zemalja.Misteriozni rad izvrsnog HofbaueraDakle, ovaj broj otvara niz kratkih,jednostraničnih stripova švicarskog gostaurednika, koji škrtim grafičkim izrazom, upreglednoj rešetki sa šest ili dvanaest kadrova,apsurdnim i zajedljivim humorom komentiraneke vječne ljudske mane i slabosti, ponekadi s eksplicitnijom političkom porukom, kao ustripu o vječnim arapsko-židovskim sukobimana Bliskom istoku. Ipak, najuspješnije su onetable koje se ne osvrću izravno na društvenopolitičkikontekst, već s priličnom dozom duhovitognihilizma izvrću ruglu prenapuhaneambicije pojedinca ili bezrazložne predrasudeu svakodnevnim odnosima, kao u stripovimaKontinentalna klima ili Život paradajza nijejako zanimljiv. Uglavnom, premda su svi stripoviKöniga Lü. Q. u najmanju ruku zanimljivei zabavne dosjetke, nije riječ o nečemušto će ostaviti trajan dojam, zbog toga što jetakva vrsta senzibiliteta i svjetonazora vrločesta u izdanjima Komikaza, i provlači sekroz djela velikog broja autora pa kad sepredstavi u ovako rudimentarnoj formi, višese ne može podičiti originalnošću ili nekomizrazitom inovativnošću.S druge strane, Igor Hofbauer je u svomradu na stripu opet otišao korak dalje. Njegovstrip Nail Story na osam stranica donosimračnu i uznemirujuću priču smještenu, činise, negdje između novozagrebačkih neboderai nepreglednih šuma u kojima mladažena, odjevena u pokrov srednjovjekovneopatice, obavlja čudne obrede. Neki je čovjekuhodi kamerom postavljenom na vranu iligavrana, promatrajući s prijenosnog ekranasvaki njezin pokret. Među njima dolazi dokrvavog sukoba koji završava smrću ispredmonumentalnog partizanskog spomenika uPodgariću, jedne od onih začuđujućih monolitnihskulptura osamljenih u divljinama bivšeJugoslavije, koje danas, kada samoupravnogsocijalizma više nema, izgledaju poput nadrealnihostataka neke prastare izvanzemaljskecivilizacije. Zašto je Hofbauer posegnuo bašza ovim motivom, tako nabijenim složenomsimbolikom? Gdje je njegova poveznica sagrotesknim urbanim pejzažom i zagonetnompojavom mlade žene? Počiva li značenjeovoga stripa isključivo na pomaknutojlogici sna, ili ipak možemo u njemu dešifriratineke čvrste točke koje bi nas uputile nauzročno-posljedičnu vezu? Bojim se da naovo pitanje nema jednostavnog odgovora, aautorova impresivna vizualizacija, koja je jošod početka rada na “Močvarnim” plakatimau neprekidnom razvoju, bogatstvom svojihneo-ekspresionističkih kontrasta samo pojačavai zaokružuje cijeli misterij. Hofbauerse u ovom izdanju Komikaza predstavio sjoš par podjednako uzbudljivih stripova paje jasno kako je on sada jedan od njihovihnajjačih stupova, tim više što je riječ o autorukoji je, usprkos razgranatosti svoje djelatnosti,još uvijek čvrsto vezan za svoju supkulturnumaticu.Stripoteka Komikaze, broj 10;Komikaze, Zagreb 2011.Intimne skice Kao i obično, neki sestripovi izdvajaju prvenstveno grafičkomizvrsnošću, poput bogato ilustrirane znanstveno-fantastičnepriče njemačke autoriceNele Bronner, koju privlače antropomorfneživotinje. Tu je i uobičajena, ali opet i iznenađujućameditativna rapsodija Dunje Jankoviću tehnici kolaža, koja dalje razvija njezinaapstraktna istraživanja na granici jezika stripa,gdje su, kao u Hofbauera, uobičajeni narativniprincipi odbačeni u ime asocijativnog pripovijedanjanalik snu, u ritmu lelujavih glazbenihkompozicija. Zatim, vrijedi istaknuti tri stripakoji grafičkim izrazom i tematikom poneštoodudaraju od ostatka objavljenih, a posjedujusnažan zajednički nazivnik. Riječ o vrlosenzibilnim, polu-autobiografskim intimnimskicama, crtanima drhtavom i senzualnom linijom,s bogatom skalom sivih i crnih tonova– to su Mist belgijske autorice Marte Verschafel,Disanje mlade domaće autorice EneJurov, i strip bez naslova argentinskoga autoraBerliaca. Dva stripa su poetski zapisi kratkih,ali intenzivnih ljubavnih epizoda (Verschafel,Berliac), u kojima je osim snažnog erotskogpotencijala prisutna i iskra, odnosno nagovještajnasilja, patnje i smrti; bilo kao neugodnoodsustvo prikazanog i izrečenog, kao slutnjanasilja na rubu kadra, što je prepoznatljivou belgijske autorice; bilo kao sublimacija tihS veseljempozdravljamopovratakIvane Armaniniobjavljivanju iautorskom raduu stripu. Ona nasje ovom prilikompočastila s čaktrinaest zabavnihstranica punihnjezinih simpatičnogrotesknihživotinjskih likovapojava u nekom uznemirujućem, materijaliziranommotivu, što je jasan Argentinčevpostupak. Radnja se oba stripa, što vrijedi iza nešto drugačiji rad Ene Jurov, odvija naplaži, na onoj tankoj liniji između iskustvenečvrstine zemaljskih obala i iracionalne širinemodrih dubina, pri čemu je posljednji kadarBerliacovog stripa neskriven citat svršetkaznamenitog Fellinijevog filma Slatki život,kada Marcello Mastroianni sa svojim obijesnimdruštvom na plaži vidi svu bijedu ibesmisao svoga postojanja u liku čudovišnelešine nekog nepoznatog morskog bića.Komikaze idu dalje Strip Ene Jurovu tom je pogledu manje eksplicitan, bezerotskih napetosti između par skiciranih licate je sav orijentiran na unutrašnji svijet svojeautorice, koji se ovdje projicira u kontemplacijujednog vjetrovitog dana, u pokušaju preciznedefinicije fenomena života kao fizičkognapora svjesnog disanja. Autoričin lik, suočens fantazmagoričnom, ali u suštini realnomprijetnjom smrti, postaje bolno svjestan svogapostojanja, koje se nakon inicijalnog šokapostupno smiruje u ugodnu naviku što trajesve do danas. U svakom slučaju, kod ova tristripa riječ je o duboko simboličnim djelima,neobično poetičnima, koja svojim odmakomod matrice pripovijedanja Komikaza predstavljajuozbiljan zalog za budućnost.Na kraju, s veseljem pozdravljamo povratakIvane Armanini objavljivanju i autorskomradu u stripu. Ona nas je ovom prilikom počastilas čak trinaest zabavnih stranica punihnjezinih simpatično-grotesknih životinjskihlikova. Nadamo se da na njezin novi samostalnialbum nećemo morati još dugo čekati,a u međuvremenu, razasute po brojnim međunarodnimprojektima, Komikaze nastavljajusigurno ići dalje.

Prozazarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 42Raspadanja, Daša DrndićUlomak iz novoga rukopisa BelladonnaPuno godina poslije, u knjizi naslovljenoj Sonnenschein, Andreas Ban nalazipoglavlje o životu jedne talijanske obitelji u Albaniji u vrijeme Drugoga svjetskograta. U tom poglavlju nalijeće na ime Rubena Ketza, pa Andreas Banpodigne obrve i kaže, Nemoguće. Postoje mnoga ista imena i prezimena različitih ljudi,uvjerava sebe Andreas Ban dok čita tu knjigu naslovljenu Sonnenschein u kojoj pišeda se talijansko-židovsko-fašistička obitelj Tedeschi u Valonu doseljava 1939. godinekada u Valoni još uvijek živi oko šest stotina Židova, a da se tada šesnaestogodišnjaHaya u starosti sjeća samo Fanny Malli jer je na uzici vodala zeca, i Rubena Ketza jerimao je pune džepove crnih oblutaka i govorio albanski bolje od nje. Nakon tog beznačajnognavodno fiktivnog podatka u misli Andreasa Bana useljava se mlaki nemir,posve sporedan za njegov život. Ali, kako vrijeme prolazi, otvaraju se nove pukotineu povijesti obitelji Ban, doduše benigne pukotine, bezbolne, ali ipak rascjepi koji jošjednom potvrđuju kako su naša trajanja više izmišljena i zamišljena negoli stvarna,pa tako danas Andreas Ban ne zna što bi sa svojim trenutačnim stanjem, zapetljanim,konfuznim i zamarajućim, sad kad ga zaskaču svakojake boleštine koje nose naplavinezatomljene, prešućene i lažirane stvarnosti.Sestra Andreasa Bana, ona koja 1997. od moždanog udara umire u Ljubljani,krajem 1960-tih udaje se za izvjesnog Carla Ketza, inženjera građevine iz Trsta, odkojeg se, “zbog neslaganja naravi” ubrzo potom razvodi. Nemaju djece. Nedugonakon razvoda, Carla Ketza smještaju na psihijatrijski odjel tršćanske bolniceSan Giovanni koju poslije psihijatrijske bolnice u Goriziji 1960-tih reformiračuveni Franco Basaglia i na čijoj fasadi nekada jarko crvenim slovima ispisan jegrafit Terapija je sloboda, a sama ustanova nakratko preimenovana u Casa RosaLuxembourg. Andreasov bivši svak Carlo Ketz podvrgnut je liječenju zbog gubitkaidentiteta, odnosno zbog pomućene spoznaje o sebi i svome vremenu, nakon čega,s obzirom na to da sve teže razabire tko je, odlučuje postati nekoliko osoba čijesudbine paralelno živi, kao što to čine one Tereze Acosta, što samo potvrđuje data bolest vezana uz spoznavanje samoga sebe, uz razlomljen odraz naših života ustvarnosti nije nikakva specifična bolest, nego pojava manje-više uobičajena zaisjeckano, perforirano vrijeme našeg bitisanja.Bolnica San Giovanni humano je uklopljena u okolinu, oko nje šeću mladi,u blizini je diskoteka, tu su kafići, restorani i slastičarnice, čak i malo kazalište,priroda je krasna, kao što je bila krasna i oko nacističkih konc-logora, arhitekturasecesijska, susjedstvo multietničko, kulture se prožimaju, o, divote, pacijenti izlazekad požele, neki, doduše, uz pratnju, znači, moglo bi se reći da Carlo Ketz, bivšimuž Andreasove sestre, na psihijatrijskom odjelu Bolnice San Giovanni danas, usrednjoj starosti, živi mirno i integrirano, kao da nije tamo gdje jest, kao da je međunama.Franco Basaglia, svjestan koliko su zatvorene psihijatrijske institucije pogubnepo ljudski identitet žigosan a potom raslojavan od “kolijevke pa do groba”,zagovara demokratsku psihijatriju i dekonstrukciju psihijatrijskih bolnica koječovjeka dodatno nemilosrdno katapultiraju u duševni i duhovni, pa i fizičkibezdan. Kad se bolesna osoba zatekne prikliještena zidovima psihijatrijske bolnice,kaže doktor Basaglia, ona zakorači u novu dimenziju emocionalne praznine,u institucionalnu neurozu. Andreasu Banu čini se da za pad u institucionalnuneurozu nije potrebna psihijatrijska hospitalizacija, dovoljno je sjediti u bilo kojemuredu, biti bilo čiji zaposlenik, pa čak i onaj sveučilišni, možda pogotovo onajsveučilišni, jer sveučilišni kadar zapakiran je u neprobojni bedem lažne autonomijei akademske korupcije, uostalom o svemu tome nešto je već rekao i Kafka.Dolaskom u psihijatrijsku bolnicu, kaže doktor Basaglia, čovjek ulazi u prostorizvorno zamišljen kao prostor koji će ga učiniti bezopasnim, pitomim, mirnim,blagim i pokornim, sve u duhu kršćanskog, pogotovo katoličkog svjetonazora, kojije jedan od najpogubnijih svjetonazora, koji onako bremenit lažima ubija duh, kojije zapravo dosadni propagandni stoljetni igrokaz, loša kostimirana predstava punašupljih tekstova i kič scenografije na čijem čelu, pod teškim plaštem protkanimzlatnim nitima i u crvenim Prada cipelicama, paradira groteskni lik pape.Smještajući čovjeka u psihijatrijsku bolnicu, tvrdi doktor Basaglia, “nadležni”ga zapravo uguravaju u prostor u kojem ga, uz terapiju lijekovima, kane ponovnometamorfirati u, za vanjski svijet, prihvatljivu jedinku. Paradoksalno, kažedoktor Basaglia, umjesto toga kod pacijenata dolazi do potpunog poništavanjaindividualnosti. Ako duševna bolest u biti označava gubitak individualnosti islobode, onda u ustanovi za mentalne bolesti bolesna osoba dodatno i potpunogubi sebe, postajući predmetom svoje bolesti od koje se teško oporavlja. U takvimustanovama pacijentima je oduzeta budućnost, u takvim ustanovama bauljaju ljudibez sadašnjosti, zakinuti za odluku i pobunu, neprekidno ovisni o volji, direktivi idiktatu drugih, kaže doktor Basaglia.Gdje sam, pita Andreas Ban, unutra ili van?To da je Carlo Ketz, bivši muž starije sestre Andreasa Bana – “interniran”,Andreas Ban saznaje dok sredinom 1970-tih boravi u Skopju, u kasarni Maršal Tito,VP 4466, i dok okrenut prema albanskoj granici preispituje svoje korijene, spremanna obranu domovine od napada nevidljive i nikada viđene neprijateljske sile.Ali tek kad u toj knjizi Sonnenschein nabasa na prezime Ketz, pred AndreasomBanom zinu poglavlje o kojem ništa ne zna a čiji junaci ulijeću u fusnote njegovaživota. Otkuda talijanska obitelj Ketz, za koju je nekada bila vezana njegova sestra,otkuda ta obitelj u Albaniji? Ima li ta obitelj Ketz išta s mužem njegove sestrekojeg je vidio samo jednom, prije trideset-četrdeset godina, na vjenčanju? Zaštose Carlo Ketz raspao, pa sad, ukoliko je još živ, skuplja otpatke svojih dana? I tako,tražeći i poništavajući vlastitu prošlost u čijim se zakutcima gubi, ljušteći slojevesvog vremena koje ga steže u zagrljaju zaborava, Andreas Ban napaja se tuđimživotima na putu ka smrti, toj najmoćnijoj boginji konačnog nesjećanja.Dvije godine nakon operacije karcinoma dojke, dakle 2010., na poziv svojihbeogradskih prijatelja od 1990-tih nastanjenih u Novoj Gorici, Andreas Ban, prekonepostojeće granice odlazi u Goriziju na retrospektivnu izložbu Zorana Mušiča(1909 – 2005). Slučajno, ukoliko slučajnosti postoje, na izložbi upoznaje HayuTedeschi, onu iz knjige Sonnenschein, jer netko šapatom reče – Eno lude Haye;izgleda da je pronašla sina i iskajala grijehe. Andreas Ban poziva staricu HayuTedeschi u Café Joy da mu priča o Albaniji i o tom Rubenu Ketzu koji je imao punedžepove crnih oblutaka i govorio albanski bolje od nje.Tako Andreas Ban saznaje da još tridesetih godina prošloga stoljeća Italijabaca oko na Albaniju i daje joj kredite koje ona ne uspijeva otplaćivati. Kralj Zogupopušta talijanskim ucjenama i 1936. s Italijom potpisuje dvanaest ekonomskofinancijskihsporazuma koji će uzdrmati albansku samostalnost. Rim od Tiranezahtijeva da na čelo albanske žandarmerije postavi talijansku upravu, da sepriključi talijanskoj carinskoj uniji, da garantira Italiji kontrolu nad albanskomproizvodnjom šećera, monopol na raspolaganje poštom, telegrafom i distribucijomstruje, da uvede talijanski jezik u sve albanske škole i da prihvati talijanskekoloniste. Albanijom već tada gospodare razne talijanske firme, pogotovo onegrađevinske. Tu su Ferrobeton, Simoncini, Marinucci, Tudini i Talenti i mnoge druge.A tu su i talijanske banke.Nakon talijanske invazije Albanije, travnja 1939., samo u Tirani živi oko 20.000Talijana, priča Andreasu Haya Tedeschi. Tada mi stižemo u Valonu, kaže. Mojotac bio je bankar. U susjedstvu je živio građevinar Massimo Ketz, mogao je imatičetrdesetak godina, zaposlenik tvrtke Immobiliare koja je gradila prugu Durrës –Elbasan. Sluteći nadolazeći rat, Massimo Ketz iz Valone vraća obitelj, ženu Marcellui dvojicu sinova, Carla i Rubena, u svoju fašističku domovinu Italiju, u očevuraskošnu vilu u predgrađu Monfalconea, gdje ta obitelj nastavlja otaljavati svojseparatan mirnodopski život, množeći se i razmnožavajući se, umirući i rađajući se,po zakonima prirode i ljudske naravi, do današnjih dana, rekla je Haya Tedeschi.Već 1940. moj mali desetogodišnji prijatelj Ruben Ketz, rekla je Haya Tedeschi, onajkoji je imao pune džepove crnih oblutaka i albanski govorio bolje od mene, nestajeiz slike i ulazi u drugu storiju. Ostalo sam saznala nedavno, rekla je Haya Tedeschi,kad sam u tršćanskom Crvenom križu, gdje sam odlazila tražiti nove podatke uvezi s nestankom mojega sina, srela Rubena Ketza kojega naravno ne bih poznala,od našeg rastanka prošlo je gotovo sedamdeset godina. U tom uredu TršćanskogCrvenog križa netko je iznenada viknuo, Gospodin Ruben Ketz!, i ja sam se naravnolecnula. Ruben je tražio podatke o svojoj obitelji; tada mi je ispričao što se nakonnjihova odlaska iz Albanije dogodilo.Dakle, kad je smjestio ženu i sinove u Monfalcone, građevinar Massimo Ketz,prije leta za Albaniju, u Trstu isprobava terenske čizme (za povratak u Valonu), kojemu na nogu nježno navlači prodavačica i Slovenka Dora Dag, visoka crvenokosaljepotica bijelih ruku bez prstenja. Iste večeri u tršćanskom restoranu bračnog paraPerica na Piazza Cavani, između građevinara Massima Ketza i prodavačice DoreDag (1900) pukne oboma neshvatljiva strast, nakon čega Massimo Ketz reče, Pođisa mnom u Valonu.Ja se sjećam kada su došli, rekla je Haya Tedeschi, jer mi smo tek 1943. napustiliAlbaniju.Te 2010. u goricijanskom kafiću Joy Andreas Ban od Haye Tedeschi takođersaznaje da Dora Dag u Trstu ostavlja muža i dvoje djece te vojnim avionomkompanije Ala Littoria s Massimom slijeće u Tiranu. Massimo i Dora, kao ijoš nekoliko tisuća talijanskih i talijansko-albanskih obitelji preživljavaju rat,preživljavaju njemačku okupaciju Albanije i dočekuju režim Envera Hoxhe nakončega se na njihove živote spušta teška željezna zavjesa nepomičnosti i straha,četrdesetogodišnje siromaštvo, glad, nadzor, uhićenja, oslobođenja, ponovna

Prozazarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 43uhićenja pa i egzekucije, opće beznađe u kojem sve do 1992. nema ni sna opovratku u Italiju. Iako nakon rata potrebni Enveru Hoxhi za izgradnju zemlje,kasnije su talijanskim kolonistima i njihovoj djeci, kao “agentima imperijalizma”,“saboterima” i “neprijateljima revolucije”, oduzeti jezik, nacionalnost, sjećanje ipostojanje, pa zaboravljeni i u klopci, otaljavaju svoje bunkerirano postojanje.Dora i Massimo iz mediteranske Vlorë, uronjene u vrtove i maslinike,Ah, bila je krasna naša Valona, rekla je Haya Tedeschi,Dora i Massimo 1947. po direktivi Centralnog komiteta KP Albanije bivajupreseljeni u Burelë, gradić od petnaestak tisuća stanovnika na sjeveru zemlje, gdjei umiru – Massimo 1982., Dora tri godine poslije. Za njihovu novu djecu, Giuseppea(1942) preimenovanog u Zefi,Sjećam se kad se rodio, rekla je Haya Tedeschi,i Rosu – Rozu (1945), stvarnost uronjena u trpljenje kotrlja se teško i sporo.Burelë, rodno mjesto Skenderbega i Ahmeta Zogua Albanci još zovu i Zemljomkraljeva. U vrijeme komunizma Burelë je rudarsko mjesto prekriveno nevidljivimčesticama otrovnog kroma koji steže pluća pa se u njemu diše dodatno otežano.U Burelëu inženjer Massimo Ketz nadgleda rudnik tako što u njemu kopa. Uvrijeme Envera Hoxhe Burelë je najpoznatiji po okrutnom zatvoru za kriminalce ipolitičke izdajnike. U tom zatvoru Massimo Ketz boravi u više navrata zbog širenja“antikomunističke propagande i agitacije” među rudarima. Sigurimi kontroliranjegov život. Svuda, u svim životnim nišama plaze metastaze Sigurimija. U vrijemeUskrsa tajni agenti noću prekopavaju kante za smeće tražeći obojene ljuske jaja,u vrijeme Božića razbijene ukrasne kugle i ukrasni papir iako ni ukrasnih kuglini ukrasnog papira na tržištu nema, traže osušene grančice bora i onda hapse. Uzatvoru Massimo Ketz upoznaje Fatosa Lubonju osuđenog na 25 godina robijeod kojih 17 provodi u Burelëu i čiji roman ispisan na kutijama za cigarete ne stižepročitati; upoznaje Pjetëra Arbnorija osuđenog na 28 godina, čuje strašne priče,gleda pretučena tijela, bezube čeljusti. Gadna vremena, vremena razularenog uma,beskonačna vladavina uroborosa.Godine 1992. nova albanska vlast pušta Rozu Bufi, rođenu Ketz, da ode u Italijupotražiti svoju polubraću Carla i Rubena Ketza, rekla je Haya Tedeschi. Da li je bilosusreta s djecom Dore Dag, udane Ketz, ne znam. U garsonijeri, tik do tršćanskebolnice San Giovanni, tada živi pedeset sedmogodišnji Carlo Ketz koji povremenoposjećuje psihijatre. Sad sam dobro, tvrdi Rubenov brat Carlo Ketz. Carlo Ketzpedeset godina živi u uvjerenju da mu otac, Massimo Ketz, gine na albanskoj frontiu obrani fašističke mu Kraljevine Italije pa nema pojma da bilo kakva Roza Bufi,rođena Ketz postoji. Zato kaže, draga Rozo Bufi, ovo je moja obitelj, i pokaže nastare uokvirene sepija fotografije koje vise na zidu. To su ljudi odjeveni u pliš i svilu.Muškarci na sebi imaju košulje s poprsjem od volana i žaboa, žene s čipkanimrukavicama sjetno se smiješe. Ruben kaže, rekla je Haya Tedeschi, da to Carlo Ketzobilazi antikvarijate od Trsta preko Kopra i Rijeke i u njima kupuje uramljene tuđeživote i svoju izmišljenu prošlost.I tako se Andreas Ban po tko zna koji put uvjeri kako se svi mi vozimoparalelnim kolosijecima, kolosijecima koji se samo na tren dotaknu prekopoludjelih iskrica što frcaju pod kotačima vječno jurećeg vlaka.Avete delle vecchie fotografie, famigliari? Delle fotografie famigliari, odjekuje uglavi Andreasa Bana.To neki Triestin dolazi redovito, traži rodbinu, kaže antikvar Oskar.Ecco la mia nonna, ho trovato la mia nonna, kaže Talijan. Comprerò tutto. Kupioje moju rodbinu, Oskaru kaže Andreas Ban, tuđe živote.Možda ne toliko tuđe koliko nam se čini, zaključuje Oskar.Sad, dvije-tri godine poslije, dok sluša Hayu Tedeschi, Andreasu Banu preostajesamo da se nasmiješi pri spoznaji da mu je starac u Oskarovoj antikvarnici, njegovnekadašnji brother-in-law Carlo Kretz, iako letimično i na tren, ponovno ušetao uživot čije je rasute krpice odvukao u svoja udaljena skloništa.

Prozazarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 44Tko si ti dok te ne gledam,Ljiljana FilipovićTekst prenosimo iz knjige Scenariji kože koja je u pripremi za objavljivanje uAntibarbarusuPonekad prije sna, kad vam se čini da ste još budni, misao odluta. Nekamo. Umeđuprostore. Daje vam čudesne odgonetke. Na pitanja na koja inače ne znateodgovore. Pokušavate ih uhvatiti. Naprežete se da ih zadržite. Tijelo je većusnulo. Ne može do olovke. Sami sebe uvjeravate da ćete ih zapamtiti. Ta to je takonešto jasno. Samorazumljivo. Vežete ih uz ime grada koji volite. Taj ne možete zaboraviti.Pohranit ćete ih u tom gradu. Tamo će vas Čekati. Odgovori. Netragom nestaju.Skupa s gradom. Podmeću neki drugi. Jedva da ostavljaju trag u sjećanju da su uopćepostojali. Možda. Ušli ste u međusvjetove u kojima vam se učini da na trenutak višeznate. Zašto ne žele da ih zapamtite? Hoće li vam to ikada dopustiti?Ponekad tuga otvori prostore. Utješi vas. Snom. Sjena upravo preminulog izaneke prozirne lepršave zavjese poručuje:– Mi smo s druge strane.Tek umrlom prijatelju poklanjate narukvicu. Nikako da je zakopčate. Savjetuje:– Ma samo je zaveži. Te se veze ionako prekinu.Utjeha nije dovoljna da danima neprisutno hodate izbjegavajući žive. Obećavateglasu iz sna da nikad nećete dopustiti zaborav. Ne znate ništa o sebi. Ni o vlastitimmislima. Ponekad se prostor otvori na javi. Iznenada. Usred nekog razgovora.Lutanja. Misao poleti prema rascjepu. Riječ krene za njom. Presporo. Pogled vamje još na tom mjestu. Vratite se trenutku. Tom nekom sugovorniku. Dio vas sepretvara da se ništa nije dogodilo.Neobostranost pogleda Filozofkinju i spisateljicu suprug je njegovao kadje oboljela od Alzheimera. Dopustio je da bude glavna zvijezda dokumentarca o sebi nesvjesnobolesnoj dok zapuštena baulja po vlastitom domu. Da bi se vidjelo kako se radi oteškom i strašnom oboljenju. I kako je on pažljiv skrbnik. Postoji neki zakon, ili vam se točini, koji štiti one koji nisu dovoljno prisebni, da ih se izlaže javnosti. Da se djecu, osobitone oboljelu, koristi za promociju vlastitog suosjećanja. Ili je to samo neka teoretska etičkadisciplina? Nekom liječniku vjerojatno ne bi bilo dopušteno da zloupotrebi svoj casestudy. Bar ne bez odobrenja. Valjda. Ali tu se ne radi o znanosti. Brižnost i ljubav tu su nadjelu. A i suprug nije liječnik nego pisac. Slava nesretno oboljele okrznula je tako i njega.Dobro ste prošli, kad bolje promislite, vas je, sasvim anonimnog i javnostinezanimljivog, znanac samo fotografirao dok ste odsutno lutali slijedećinedohvatljiva tumačenja vlastitih misli. Njemu je baš bio duhovit taj prepad napojavnost. Spontan. Nije to shvaćao kao zloupotrebu. Vaša prisutnost mu se bašzgodno sama nametnula. Ugledao je vas. Ne i sebe. Način na koji je mislio da jedrugačiji. Jer ga tada niste vidjeli. Pohlepu da vas uhvati bespomoćne. Stvaraoje svijet bez vas. Onako kako mu se učinilo povoljnim. Kao da ste ponuđeni nanekoj rasprodaji. Da vam je bez znanja uzeo knjigu? Predbacite mu. Tko je taj tkovas gleda dok ga ne vidite? Ne želi da ga opazite. Ne pruža vam mogućnost da nepristanete da vas promatra a vi ga ne vidite. Skrivate se u lik virtualnog svijeta. Nedopuštate da vas uhvate u jednom liku. Kad niste spremni na pozu. Na tuđi pogled.Povrijeđeni ste. Ali što s tim? Suosjećajnost će vas uvijek zadržati da uzvratite. Inarcistički umišljaj. Prisjetite se zbunjujućih misli iz polusna. Ponekad je potrebnodopustiti i prijatelju, mislite si, i sebi, da se odmorite od grešaka.Nagrade za zločin Jedna majka dvadeset godina nije primjetila da njezinsuprug drži zatočenom zajedničku kći u podrumu njihove kuće. I s njom ima i djecu.Susjedi su ga poslije opisivali: “Der war doch so nett.” 1 Osobita je povlastica daokolnosti nisu smjestili vaše obitavalište blizu njegova. Da izreknete nešto slično. Davas sljepilo konformizma ne pobijedi. Nekima se poslije taj podrum učinio erotskiuzbudljivim. Za vlastite orgije kojim je vladao izopačeni um. Od koga su to naučili,pitate se. Pitaju se. Psihijatar koji je sudjelovao kao vještak na suđenju ocu silovateljukojeg je tužila kćer, bjesnio je na nju. Nije mogao shvatiti zašto to ona njega optužuje.– Pa svi su u selu radili isto. Majke bi navukle zavjese da znatiželjnici ne zaviruju.Svi su znali što se događa.– Trebalo bi tada suditi cijelom kraju! – vikao je.Nije se to događalo ni vremenski ni prostorno daleko od središta koja misle zasebe da su nositelji civilizacijskih vrijednosti.Živeći u malom mjestu jedna je druga gospođa sretno iščekivala da joj navratimuž u predasima vožnje kamiona. Naporan rad. Usput je silovao. A čini se i ubijao.Nije postavljala pitanja. Radovala se njegovim dolascima. Sad je malo nesretna.Vlastita djeca ne žele imati s njom posla. Ni Goebbelsov se kućni ljubimac nije seopterećivao time što mu radi gazda dok je odsutan. Za razliku od vlastite supruge,pa i nekih tuđih, koje su u njegovim megalomanskim genocidnim postupcimavidjele motivaciju za opstanak cijelog svijeta. Spriječila je da djeca možda jednogdana uvide njihove smrtonosne zablude. Zamjere im. Odreknu ih se. Prijeđu nadrugu stranu. Odluče za sebe. Jedan je serijski ubojica izjavio:– Mogu mi uzeti sve osim moje fantazije. 2Studija iz Princetona pokazala je da su se muškarci skloniji zaigrati s više bombiu virtualnom ratu od svojih kolegica. Slabiji spol ih je nadmašio čim mu je obećanaanonimnost. 3“Smatram da Hitler treba dobiti nagradu za mir, jer uklanja iz Njemačke sveelemente takmičarstva i borbe. Protjerujući Židove i demokratske i lijeve elemente,izbacuje sve što djeluje. A to znači mir…” 4Zvuči kao montipajtonovska šala. No riječi su to karizmatičke voditeljice salonau kojem su se u jednom razdoblju okupljala velika umjetnička imena, spisateljicei ikone izgubljene generacije. Njezina uvrnuta politička stajališta nastojalo seobjasniti i židovskom samodestrukcijom pa i netransparentnošću Hitlerovihpočetnih političkih djelovanja. Kao da su se Kristalna noć i spaljivanja knjigadogodili na kraju njegove karijere. 5 Nedavni norveški slučaj tragično je uspješnopovezao povijesnu literarnu figuru i ratnika iz virtualnog svijeta. Da je bio nekiuragan, evakuiralo bi se središte Osla, nevinu pobijenu djecu zadržalo kod kuće.Moć neizrečenog Tko ste vi dok se pored vas odvijaju događaji za kojetvrdite da niste za njih znali? Premda učite iz neizrečenog. U pismima nenapisanog.Iz prešućenog u političkim vijestima. Potrebno je moći prihvatiti učiti i iz onog štodrugi ne žele da vidite. S mnogima niste dovršili razgovore. Kad su bili prisutni niste snjima razgovarali o važnim vam temama. Bilo vam je neugodno. Sad živite s tim nikadizrečenim mislima. One su vam ostale na mjestu prijateljstva koje je nekad postojalo.Sjetite se nekih datuma. Prsti vam krenu za telefonom. Ostanu u zraku. Moć neizrečenogje jača. Sluge obijesti rijetko se skrivaju od vašeg pogleda. Njoj je inherentnažudnja da bude kažnjena.Tko si ti dok te gledam? Jedna je engleska supruga zajednički s mužemsudjelovala u otmici djevojčice. I godinama podržavala njezinu zatočenost. Uvrtu iza kuće. Za zabavu svome suprugu. Dok je s njim vodila paralelan bračniživot. Socijalni radnici su je sasvim slučajno otkrili skupa s djetetom koje se umeđuvremenu rodilo. Veli mlada žena, kad su je pitali kako je uspjela preživjeti:gledaš tu strahotu sve dok ti ne prestane bilo što značiti. 6 Pitate se je li čitalaHuxleya. 7 S papirima i knjigama je lako. Ali kako preživjeti tuđu ponižavajućuznatiželju? Izvor zarade? Skrivanjem vlastite izjedajuće boli?Ponovno je nedavno otkriven dugogodišnji silovatelj u obitelji. Žrtve su mu bilementalno zaostale kćeri. Otkrilo ga se kad mu je kao osamdesetgodišnjaku pozlilodok je pokušao to učiniti sad već kćerkama pedestgodišnjakinjama. Majka ih jezaklela na samrtnoj postelji da nikad ne otkriju tajnu. Prisjetite se slučaja susjedekoja vam je ispričala kako je i njezin otac bio nasilnik. Pretukao je njezinu majkuna smrt. Htjela je pozvati policiju, a mama ju je zamolila da to ne učini jer je inačenitko neće htjeti. Poslije ju je taj isti otac prokleo. I sve njezine. A nije ga prijavila.Zbog majke. Kletvu je shvatila kao da je i nju pretukao. I njezinu djecu. Sve jeučinila da ih osamostali, učini neovisnima, slobodnim od bilo kakvog ugnjetavanja,a oni su stalno ponavljali djedovu nasilničku prirodu i noninu trpnju. Zamišljeno jeu jednom trenutku pitala:– Je li moguće da svoju malograđansku taštinu volimo više od vlastite slobode.Iza zaključanih trepavica Da ostanete sami na ovom svijetu? S nekimza koga znate da je kriv za spaljena sela, mučenja... Još gore. Da ste sami ta osoba.Nahlađeni ste i ona vam donese čaj. Tko ste dok vas ne gledaju? Želite li da vas i ondavide? Tko ste vi dok se ne vidite? Dok se ne želite vidjeti. Tješite se, sve je dobro dokse ne dogodi da otključate vrata od vlastitog stana a onda se s drugog kraja počinjetepribližavati samom sebi. Ili možda misao koja nosi odgonetke.My oh my, you’re so good-lookingBut who are you when I’m not looking.... Who are you when I’ am not around?When the door is locked and the shades are down. 8Bilješke:1 Der Spiegel, 26, 20112 Der Spiegel 28, 2011, str. 613 International Herald Tribune, 24. rujna 2004.4 “I say that Hitler ought to have the peace prize, because he is removing all the elements of contestand of struggle from Germany. By driving out the Jews and the democratic and Left element, he is drivingout everything that conduces to activity. That means peace.” (New York Times Magazine, May 6, 1934)Otkrio je to Gustav Hendrikksen, bivši član Nobelovog odbora, u političkom časopisu Nativ objavljenomu Izraelu. Hendrikksen se prisjeća: “Gertrude Stein… se obratila brojnim intelektualcima, ne samoŽidovima, koji su potpisali peticiju tražeći od Nobelova odbora da Hitleru dodijeli nagradu za mir. Odborje, kaže autor, odbio ti preporuku, pristojno ali odrešito.”5 Za Michaela Golda tu nije bilo tajne: “Vratila se (Gertrude Stein) kući u Ameriku nakon trideseti jedne godine odsustva da bi se našla objektom neobičnog poštovanja klubova knjiga i predavalačkihdruštava, te naslovnih vijesti u novinama. Što se meni čini samo dokazom da s dosta novaca i dovoljnoupornosti i luđak može uvjeriti svijet u svoj zdrav razum.” M. Gold (1936/2008) Change the World!, NewYork: International Publishers6 Jutrarnji list, srpanj 2011.7 Aldous Huxley (1962.) Otok, Zagreb: Zora8 “Who Are You When I’m Not Looking” (2010., Blake Shelton)

kolumnazarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 45noga filologaNikomahova izvrsnostDa bi zasnovao društvo na pravednosti kao glavnoj arete, Platon je morao izmislitičitavu državu – i to državu u kojoj je opstanak zajamčen totalnim upravljanjem,totalnim menadžmentom. Aristotel je, pak, napisao Nikomahovu etiku: “priručnikza sreću” u kojem je eudaimonia nešto što se traži radi sebe samog, i što jesamodostatno, i što je specifično za ljude, nasuprot “konju i volu i svakoj životinji”.Neven JovanovićRiječ “izvrsnost” ne nalazi se uAnićevu Velikom rječniku hrvatskogajezika, barem ne u njegovučetvrtom izdanju iz 2003. To nas ne moraiznenaditi; sudeći po računalnim korpusimapoput Riznice hrvatskog jezika, riječ se pojavilatek oko 2000. (otkad je u korpusuupotrijebljena oko 300 puta, a u razdoblju1569-1988 nalazimo tek tri-četiri pojave: kodZoranića, Gundulića, Đurđevića, i jednom uJeruzalemskoj Bibliji). Nova riječ signal jenove vrijednosti; isplati se promisliti kakvaje to vrijednost.Eurospeak “Izvrsnost” je, dakako,kalk: hrvatska riječ skovana prema riječistranog jezika, u ovom slučaju kao doslovanprijevod engleske excellence (za koju inačeenglesko-hrvatski rječnik navodi značenja“nadmoćnost, prednost, savršenost”). Nadjelu je silogizam: ako je excellent “izvrstan”,onda je excellence “izvrsnost”.Ovaj je kalk u hrvatski stigao iz posebnogdijalekta engleskoga, tzv. eurospeaka,i ponekad je kratica za business excellence,“poslovnu izvrsnost” (“najbolju praksuu upravljanju organizacijom i postizanjurezultata”), ponekad za “akademsku izvrsnost”,academic excellence (“izuzetnovisoki standardi akademskog postignuća;kvaliteta je dostignuta ukoliko su standardinadmašeni”); logično se širi na natjecanjasvih vrsta, u umjetnosti (“izložene umjetninesvjedoče o izvrsnosti i raznolikosti djela kojeGalerija posjeduje”) ili sportu (“bavljenjesasvim različitim sportovima više je negoprikladan trening za izvrsnost u tenisu”).Upravo izvrsnost kao natjecanje podsjetilome da excellence ima savršen ekvivalentna grčkom jeziku Homera i Platona. Izvrsnostje, naime, arete.Ratnici, imućnici, zaštitniciArete je središnja vrijednost Ilijade i Odiseje,homerskog svijeta gdje su agathoi izvrsnina trima poljima: kao ratnici, po bogatstvui prestižu, i kao zaštitnici onih koji o njimaovise (kako u ratu, tako i u miru). Najtežimriječima ocjenjuju se agathoi koji u nečemuod toga kiksaju; koliko god da je kalon pobijediti,toliko je aishron izgubiti. Ovakvaje arete nužna okosnica društva rascjepkanogna male i nesigurne državice, na stalnougrožene zajednice koje i nisu “države” usmislu jamstva sigurnosti života i imovine:zaštita obitelji, sljedbenika, gostiju – svegaono što čini oikos, kućanstvo – u homerskodoba pripada isključivo privatnoj inicijativi,zadaća je poglavice-ratnika, kao najefikasnijeudarne i obrambene snage svogavremena (Odisej, izbivajući još dugo nakontrojanskog rata, ne može pružiti takvu zaštitusvome oikosu, koji zato zauzmu i zloupotrebljavajuPenelopini prosci, a Telemahnije kadar da im se uspješno suprotstavi).Očito je pritom da u takvom društvu zapoglavicu-ratnika nema izgovora: neuspjehse ne može opravdati ni slučajnošću ni pogreškom.Naprosto, od neprijatelja, napadačai suparnika treba uvijek biti bolji. Zauzvrat,poglavica-ratnik uspješan na maču(i sa štitom) ne mora nužno biti obdaren“mirnijim”, kooperativnim vrijednostimakao što su samokontrola, razboritost, pravednost.Lijepo je i ugodno ako ih agathosima, ali one nisu presudne.Sokrat, a ne heroj Znamo dase ovakav sustav vrijednosti – koji ujednoodražava i društveni ustroj, jednostavnu podjeluna “junake” i “pučanstvo” – u grčkomsvijetu održao, barem kao svjetonazor, svedo klasičnoga doba, do Atene Perikla i Temistokla,Platona i Aristotela. Bio je to prevladavajućisvjetonazor; postojala su i drugačijamišljenja, bilo je onih koji su prednost davalikooperativnim vrijednostima. Recimo, Sokrat,koji je po svim “normalnim” grčkimmjerilima bio pravi skandal i totalni luzer:bio je siromašan, dakle neuspješan; kad jezavršio na sudu, nije se uspio obraniti; kadje mogao pobjeći iz zatvora, nije to učinio,nego je dopustio da ga smaknu kao zločincai tako ostavio obitelj bez zaštite. Što da Grkdrugo kaže nego “lud čovjek”? A Platononda provokativno napiše da je Sokrat “najjunačkiji,najinteligentniji i najpravičniji odsvih poznatih nam ljudi svoga doba”.Bez obzira na zametke drugačijega, ukrizi – kao što je za Atenu konca petogstoljeća p. n. e. Peloponeski rat – društvolako regredira na tradicionalne vrijednosti.Za opstanak ugrožene zajednice važnisu uspjeh ili neuspjeh, a kad zajednica opstajezahvaljujući uspjehu pojedinca, takvomćemo junaku uvijek lakše progledati krozprste (“heroj, a ne zločinac”). Čak i atenskademokracija, u kojoj je “pučanstvo” donekleograničen prestiž “junaka” – zbog strateškeorijentacije na pomorsku vojnu silu, gdjeje demos, koji čini posadu (i motor) ratnogbroda, važniji nego agathoi, koji plaćajuza opremu – i ta je demokracija prihvaćalanačelo koje će Tukidid zločesto sažetiu maksimu: “pravda je za ravnopravne, jačitraže maksimum mogućeg, a slabiji se morajupokoriti”.Izmisliti državu I Platon i Aristoteldo krajnjih su granica napeli spoznajnemogućnosti svoga društva: pokušali su pokazatine samo da su i kooperativne vrijednostiaretai, nego i da su poželjne sameza sebe, čak i mimo uspjeha i uspješnosti(sugovornici iz Platonovih dijaloga rado ćepriznati da je dobro biti pravedan – ako seisplati). Pritom nije nevažno da su i Platoni Aristotel djelovali nakon sloma atenskogacarstva – nakon što je demokratski “model”dokazao nedjelotvornost, dakle, u doba“prevrednovanja svih vrijednosti” i u dobatraženja novih putova.Pa ipak, da bi zasnovao društvo na pravednostikao glavnoj arete, Platon je moraoizmisliti čitavu državu (iz koje je, usput budirečeno, Homer prognan baš zato što propagiranepoželjnu vrstu arete) – državu gdje jeopstanak zajamčen totalnim upravljanjem,totalnim menadžmentom. Aristotel je, pak,napisao Nikomahovu etiku, “priručnik zasreću”, tvrdeći da je eudaimonia nešto što setraži radi sebe samog, što je samodostatno– mada ne kao eudaimonia pojedinca, negoi dobrobit njegovih “roditelja, djece, žene iuopće prijatelja i sugrađana” – i što je specifičnoza ljude, nasuprot “konju i volu i svakojživotinji”. Eudaimonia je, tako, razumna djelatnostkat’ areten, “u skladu s izvrsnošću”.No, za Aristotela arete nije samo u vrsnoći(kao što je slučaj s tehne, onime po čemu jevrstan obrtnik ili glazbenik). Aristotelovskaarete mora zadovoljiti daljnje tri pretpostavke:prvo, tko djeluje, mora znati što radi;drugo, tko djeluje mora svojevoljno odabratisvoj čin, i odabrati ga radi čina samog; teće,čin mora proizlaziti iz postojanog i čvrstouvriježenog stava.Resurs za junaka Arete i njezinaprimjena od Homera do Aristotela otkrivajunam, tako, ponešto što u eurospeakunaših administratora i eurobirokrata ostaje,slučajno ili namjerno, zamaskirano. Mjeraizvrsnosti je uspjeh; sama je izvrsnost prvenstvenokompetitivna (biti “iz-vrstan” značiistupiti iz “vrste” – reda – sebi jednakih,izdvojiti se iz mnoštva).Lako je razumjeti zašto mora biti tako:u maloj zajednici, tjeskobno zabrinutoj zavlastitu autonomiju i nezavisnost, nedovoljnovelikoj da bi svoju volju nametalasusjedima, nedovoljno djelotvornoj da bimogla počivati na trajnom prosperitetu ilina odsutnosti zbrke i nereda (ovim je riječima,inače, prije pedeset godina, u studiji ogrčkim vrijednostima, Arthur Adkins opisaosvijet arete) – u takvom su društvancu, dakle,životno važni resursi uvijek ograničeni, teje životno važno i kome ćemo ih povjeriti:hoćemo li ih “potrajbati” ili iskoristiti zaopću dobrobit?Logično je da smo, suočeni s takvim rizikom,najskloniji igrati na sigurno, povjeritiograničene resurse onima koji su agathoi:koji su se izdvojili među svima nama, i totako da su svoju arete potvrdili uspjehom.Samoupravno nadglasavanjeOno o čemu administratori ne govore,ali je Homeru savršeno jasno, jest daće igranje na kartu “junaka” – svejedno dali poslovnih (“developeri”, “menadžeri”)ili političkih (“jaki ljudi”), znanstvenih iliumjetničkih – podržati tendenciju male zajedniceda se rasprši na niz još manjih zajednica,na ono što obično zovemo klanovima:grozd klijenata oko moćnog poglavice (načiji prvi znak slabosti nastaje u klanu ogorčenaborba za krunu).Ono, pak, što je Platonu jasno jest da jeparadoksalno arete propisivati zakonom (pai “zakonodavnom olujom” kakvu je ponosnonajavilo Ministarstvo znanosti, obrazovanjai sporta). Arete će, naime, uvijek dati junakuosnova da smatra da je iznad zakona – a mićemo mu i sami to oduševljeno potvrditi,jer nam je junak potreban (zato, kad gospodarstvenikosuđen za ratni zločin izlazi izzatvora, nitko u mnoštvu koje ga euforičnodočekuje ne postavlja pitanje zašto je ontamo bio, i to je tužno do boli). Gradimo,dakle, zakon i sustav na onome zbog čegaćemo tolerirati zanemarivanje zakona... doklegod je junak uspješan. (Mislite da sešalim? Pogledajte bilo koji izvještaj iz Remetinca.Ili, recimo, nedavni intervju mladoggenetičara punog arete, a povrijeđenogzbog “samoupravnog nadglasavanja” kojimje na njegovu institutu smijenjen “vrijedanznanstvenik starije generacije koji ima visokucitiranost, znanstveni integritet, i koji jenedavno objavljen u vrhunskom časopisu”.)To znaju Homer i Platon. A ono što znaNikomahova etika jest da za bilo koju arete– za izvrsnost kompetitivnu kao i izvrsnostkooperativnu – nije dovoljno djelovati mehanički(recimo: temeljeno na pukom poštivanjupropisa, “standarda”, recepata). Nijedovoljno, čak i kad takvo mehaničko djelovanjedovodi do uspjeha, čak i do “etičkiprihvatljivog” uspjeha. Ponovimo: Aristotelje smatrao da onaj tko djeluje “u skladu sizvrsnošću” mora čin svojevoljno odabrati,i da mora to što čini odabrati radi čina samog.Svojevoljno, i radi čina samog. To jeviše od “izvrsnosti u poslovanju”: to je ljudskavrijednost.

natječajzarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 46PROZAK / NAVRH JEZIKA Godišnji natječaj Algoritma i Zareza za neobjavljeneprozne i pjesničke rukopise autora do 35 godina starostiJoško Alebić, Send me an AngelJoško Alebić (1982.) do sada je objavio roman Starac koji je provodiovrijeme smišljajući kratke priče (Naklada Bošković).Bio jednom jedan škorpion. I bio je kaoi svi ostali škorpioni. I radio je sve štoveć takvi kao on rade. A možda i nije.Uglavnom, jednom je negdje išao i nekakose našao na rubu nekakve rijeke. I želio je prijećipreko, a nije mogao, jer nije bio baš neki plivač.A tu se nekako u blizini, a opet ne u tolikoj blizini,našla jedna mlada žaba.“Ovo je de ja vu”, pomislio je te joj doviknuo:“Hej ti tamo žabo! Znam da me vidiš. Priđimalo bliže da te nešto pitam.”“Imam osjećaj kao da sam ovo već jednomdoživjela”, pomisli žaba istovremeno. I zato jebila još opreznija, nego što bi inače bila. Znalaje kakvi su škorpioni. Mislila je kako će ju ubitiako mu se dovoljno približi, pa se samo odmaklanešto malo niže od mjesta gdje je bila, pokazujućimu tako i da ga je čula.“Hej žabo! Znam da me čuješ. Priđi bliže!Ne bježi! Dođi da te zamolim nešto.”, mahnuoje škorpion najnježnije što je mogao svojim škarama.No, ni to žabi nije bilo dovoljno nježno.Kada je vidjela kolike su mu škare i onaj ubojitižalac gdje visi gore iznad glave, samo se pomaknulajoš par koraka niže.“Bože kako sam samo uspjela naletjeti naovu spodobu. A nigdje nisam bila. Kako je samoon uspio naletjeti na mene. Samo da već jednomode”, stala je žaba u razmišljanju.“Hej ti tamo žabo, molim te priđi bliže”, nastavioje škorpion molećivo.“Neću ti ništa loše napraviti. Trebam tvojupomoć.”Ali žaba je bila neumoljiva. A škorpion jenastavio moliti, kao što je i rijeka nastavila teći.Bio je jednako uporan u svojoj namjeri da prijeđepreko.“Ponesi me. Tamo preko rijeke. U ovomblatu su tragovi mog bola. Molim te. Uskoroće noć”, nastavio je moliti škorpion.“Ne hvala. Čula sam da tako umiru mlade inaivne žabe”, odgovori žaba.“Hladno je, a možda će i kiša. Molim te, samoda mogu nastaviti svoj put.”“Ne, ne, i ne. Sjećam se kako sam nedavnočula prijateljice gdje razgovaraju o sličnoj situacijiu kojoj je jedan škorpion uboo žabu nasredrijeke, i kako su potonuli zajedno. I kako jojje rekao prije nego li su se utopili, da je vamaškorpionima to u krvi.”“Ma daj, molim te. To je bila nekakva budala.A i kako su te tvoje prijateljice mogle znati štoje on rekao ako su bili samo njih dvoje i obojesu potonuli?”“Ne znam.”“Pa vidiš da su to gluposti. Vidiš da te lažu.”“Gluposti ili ne, i sama imam taj osjećaj. Kaoda sam sve ovo već jednom doživjela. Kao da tine smijem vjerovati.”“I onda, što radiš inače, osim što sjediš tu ublatu pored rijeke?”“Ne sjedim nego ležim. I ništa. I što te briga!”I tako su malo pomalo počeli razgovarati.Osjetio je škorpion da je samo stvar vremenakada će ju uspjeti nagovoriti da ga prenese. Akako je imao pravi spikerski glas, žabi se odmah“na prvu” svidio (samo što to ona nikada ne bipriznala).“Znaš, ja sam ti jednom pjevao u bendu. Štomisliš kako smo se zvali?”, ali žaba nije znala.Ona je bila mlada, i kao sve mlade žabe, samoje slušala narodu glazbu. I nije joj bilo važno.Kada je čula taj glas i kad ga je vidjela gdje leži,učinio joj se tužan i sam, kao što je zapravo i bio,ali i nekako slabašan pa mu je prišla malo bliže.Kada mu se približila, vidjela je i da je veća odnjega pa se na tren ohrabrila i osjetila još jačomte je zaboravila da je njen jezik, iako jako dugi brz, slabiji od njegovih škara, a kamoli odnjegova žalca.“Daj da ti otpjevam jednu pjesmu. Strana je,možda si je negdje slučajno i čula. Meni se jakosviđa. Možda će i tebi.”“Možeš ti pjevati koliko hoćeš, al´ isto će tibit. Svejedno ćeš ostati na toj strani obale, jer jati se više od ovog ne približavam.”“Ne mogu je točno otpjevati cijelu jer jedugo nisam pjevao pa sam zaboravio dio teksta.Znam samo prvi dio i refren. A i ne zvuči bašnajbolje, bez, barem gitarske pratnje. Možeš samnom pjevati refren ako želiš. Jako je jednostavani melodiozan.”“Ne-neeee”, nasmiješila se žaba.“Ovo je sigurno neka tvoja mamilica. Da meprevariš. Slobodno ti pjevaj sam.”I tad joj je zapjevao:“The wise man said just walk this way,to the dawn of the light,the wind will blow into your face,as the years pass you by.Hear this voice from deep inside,it’s the call of your heart,close your eyes and you will find,the passage out of the dark.Here I am, will you send me an Angel?Here I am, in the land of the morning star!”Kad je žaba čula pjesmu kako joj je pjeva,odmah se rastopila. I odmah joj je bilo žao štoje bila tako gruba prema njemu te što mu nijepovjerovala.“Jer niti jedan škorpion ne može biti zao akoovako lijepo pjeva”, mislila je.“A i u slučaju da me ubode dok smo tamona rijeci, i on će potonuti.”“Bio bi pravi glupan da me ubiješ dok tenosim preko rijeke”, kaže mu žaba.“Nema bržeg puta do ženskog srca od pjesme.Sada si moja”, pomisli škorpion blago sesmijući.“Naravno da bih bio glup. A to nisam. Nitiću te ubosti kada me preneseš. Niti je to namau krvi. Molim te vjeruj mi.”Razmišljala je žaba što je točno čula od prijateljicaiz tog događaja, a i onaj sablasni osjećajkako je sve ovo već jednom negdje proživjela juje napustio, jer nije čula kako je u tom slučajuškorpion pjevao. Samo da ju je uljudno zamolioi da su, nakon što su oboje sagledali situaciju,krenuli preko.“To je sigurno bio kakav depresivan škorpion,i neka glupa žaba koja ništa nije primijetila.Neka mlada naivka”, pomisli žaba.“A ovaj tu, ovaj mora da je Gospodin međuškorpionima, on sigurno nije takav. On je očiglednoiz kakve plemenite porodice, možda čaki Kraljevski škorpion, a oni su posebni.”“Dobro. Hajdemo. Prenijet ću te preko. Izapamti što si rekao”, kaže ona te mu se približi.Kada mu je prišla učinio joj se nekako trom ibolestan, ili možda star, iako je njima jako teškopo izgledu odrediti starost, da mu je čak moralai pomoći da joj se popne na leđa te su tek nakondužeg namještanja konačno krenuli.Voda je bila brza i hladna, a sunce je skorozašlo iza vrhova obližnjih planina. Ona je plivalapolagano, ravnomjernim ritmom, pazeći da jojvalovi koje je vjetar stvarao ne prelaze prekoleđa. On joj se čvrsto držao za leđa, pazeći da jeslučajno ne ogrebe, nastojeći ne gledati u tamnozelenudubinu brze rijeke, neprekidno upirućipogled prema uvijek predalekoj suprotnoj obali.“Ima jedna pjesma koju sam često kao malapjevala, dok bih se igrala u blatu, u plićaku, saprijateljicama. Sjetila sam je se sada dok te nosim,a kako nikad nekog nisam nosila preko, sadmi se čini smiješna. Hoćeš da ti je zapjevam?”“Hajde da je čujem, iako ti moram priznatikako sada i nisam baš nešto raspoloženza pjesmu.”“Slušaj:Pliva žaba preko Save,nosi pismo na vrh glave,u tom pismu pišene volim te više.”“O jebo te bog glupa li si”, - kaže tiho škorpionsebi u bradu, te nekontrolirano zavitla žalcemi pogodi je ravno u glavu.“Jao!! Uboo si me! Ha, pizdune!!”“Ne znam što mi je bilo.”“Znala sam da ti ne smijem vjerovati. Sviste vi isti.”“A sranje. Koja glupa pjesma. I uopće nemašsluha. Ne mogu se kontrolirati ako sam ljut.”“Joj, muka mi je. Sve me boli”, kaže žaba.“Plivaj brže!! Plivaj brže!!!”, derao se škorpioniz svega glasa, zarivši joj vrhove nožicau leđa.“Uuuu, spava mi se.”“Hajde nastavi!! Hajde nastavi!!! Nemajoš puno. Skoro pa smo tu”, - panično je urlaovidjevši obalu tek nekoliko metara predalekood sebe.No žaba nije imala više snage. A nije bilazlobna da bi namjerno pustila rijeci da ga odnese.Sigurno bi ga prenijela preko da je mogla,makar joj to bilo zadnje što bi učinila.“Here I am, will you send me an angel!!”zavapio je škorpion pjevajući iz sveg glasa dokse žaba polako gubila pod njim u dubini i brzinirijeke.Luka Mataković, Vrlo ste ponosniVrlo ste ponosnia onda jednog dana otvoriš očii bojese miješaju i prelijevaju i sve sešto vidišjest svijet pretvoren u modernu,nastranuumjetnost koju ne razumiješ ipomišljašda se možda radi o kubizmuili možda kubo-futurizmu ilinečemuo čemu znaš vrlo malo – posvetišdane proučavanju, čitanjuraznobojnihrazbacanih slova i nekakonadođeš na zaključakda bi se možda trebao liječiti, ane nastojatiotkriti od koje avangardne graneumjetnosti boluješ– iskreno se nadam da vam tonešto govori.Vrlo jednostavnopogledaš li kroz prozor i proučišmrtve granemnogo će ti toga biti jasnije– a možda se ništa nećepromijenitiu svakom slučaju, moraš znaticijeniti trudkoji su tvoje nagrižene emocijeuložileu proces – bio on uspješan ili nejednako tako tvrdim da jedanjedini korakvrijedi više od svih vaših knjigana svim vašim bijelim policamau svim vašim blistavimdomovima.Drugi čovjekotac je na staru godinute godinebubnjao sa svojimjazz kvartetomdok smoORSON WELLES i jana balkonu pušilicigare i razgovaralio cigarama –bila je to noć za pamćenje.Tri tjednasve što si umislio da znašcuri ti kroz prste kao šećer uprahuili običan šećer koji nije u prahui sva imena koja si upamtioizgubila su se na stranicamaimenikameđu milijunima drugihnije važno kako se sada osjećašjer njezino tijelo predaleko je dabi ga osjetioi njezin miris zatomljen jekilometrima isprekidanihbijelih linija.Stereotip automatskogokretajaparker olovke skupa su igračkaali parker saksofoni ne postojepa zašto onda neprestanogovoriteo politici i njezinom utjecaju načovjekovusposobnost da nosi teret koji munikako nije namijenjen i za kojisvakabudala shvaća da ga treba bacitina gramofoni pustiti da odsvira svoje.Što nam donosi ožujakniz alejunjegovo tijeloi četiri strancai dvije kurve za lijesomi nekoliko indijacai ostalih propalicasmijeh i žamor– mrtav je.Luka Mataković rođen je1992. u Vinkovcima. Živi i radi.

Oglaszarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 47Kulturni centar Beograda, KnezMihailova 6Otvoreni gradski prostoriCentar za kulturnudekontaminaciju,Birčaninova 21Radio BeogradPROGRAM FESTIVALAČetvrtak, 10. maj 2012.Kulturni centar Beograda, KnezMihailova 620.00 – Festival i festivalskeizložbe otvara književnikBora ĆosićPerformans: Istina, nije, istina....Krležini snoviAutori: Ivana Stefanović,kompozitorka i Boris Bakal(Bacači sjenki)Petak, 11. maj 2012.Galerija Artget, Trg Republike5/I12.00 – Debata: Sveznanje i moć– iskušenja enciklopedizmana početku novog milenijumaUčestvuju: Velimir Visković iTomislav BrlekModerator: Novica MilićCentar za kulturnudekontaminaciju,Birčaninova 2120.00 – Nove politikesolidarnosti & RIZIKpredstavljaju:Miroslav Krleža, Izlet u Rusiju,premijera(reprizna izvođenja: 12. i 13. majau 20.00)Režija: Jovan ĆirilovSubota 12. maj 2012.Likovna galerija, KnezMihailova 617.00 – Vođenje kroz izložbu,Krleža: San o drugoj obaliGalerija Artget, Trg Republike5/I18.00 – Promocija stripao Krleži, Miroslavljevojevanđelje – apokrifna verzijaScenario: Bora Ćosić; Crtež:Wostok, I. Hofbauer, B. Stanići D. SteinflIzdavači: Kulturni centarBeograda i Leksikografskizavod “Miroslav Krleža“Učestvuju: Aleksandar Zograf iautoriKULTURNI CENTAR BEOGRADAČETVRTI FESTIVAL 1 PISCAKRLEŽA: SAN O DRUGOJ OBALINedelja, 13. maj 2012Hotel Mažestik, Obilićev venac2817.00 – Performans –Hipertekstualno urbanoputovanjeBacači sjenki: Izveštaji s drugeobale, premijeraKoncept i režija: Boris BakalUčestvuju: Andrea Forca,Predrag Kotur, Zoran Bjeljac,Joana Knežević(reprizna izvođenja 26. 5. u 17.00i 3. 6. u 11.00)Treći program Radio Beograda21.00 – Premijera – RadionicazvukaIstina, nije istina.... Krležini snoviKoncept i režija: IvanaStefanovićProdukcija: Kulturni centarBeograda i RDP 2P RB, 2012.Sreda, 16. maj 2012.Galerija Artget, Trg Republike5/I20.00 – Debata: Izmeđukrležofilije i krležofobije/Naš obračun s njim: MiroslavKrleža i kulturna javnostnekad i sadUčestvuju: Bora Ćosić, VelimirVisković, Igor Mandić, MirkoDemićModerator: Teofil PančićČetvrtak, 17. maj 2012.Drugi program Radio Beograda18.32 – Miroslav Krleža, Uagoniji; r. Vladimir Carin(1956)Subota, 19. maj 2012.Galerija Artget, Trg Republike5/I12.00 – Radionica:STRIPUJMO!Voditelji: Zograf i Wostok20.00 – Moj lični KrležaRazgovor s PredragomMatvejevićem vodi TomislavBrlekNedelja, 20. maj 2012.Drugi program Radio Beograda17.00 – Miroslav Krleža, Na rubupameti; r. Ognjenka Milićević(1963)10. 5 – 10. 6. 2012.izložbe /performansi / debate/ razgovori / strip / pozorište / radio-drame / film / radioniceProvokativan...kontroverzan...multitalentovan...eruditivan...angažovan...levoorijentisan... duhovit... antidogmatičan...mračan... polemičan...težak...zabavan...inspirativan...koristan... prisutan... Miroslav Krleža!Na Festivalu 1 pisca Krleža pokazuje svoja i naša lica i naličja!Tačno na stogodišnjicu prvog dolaska ovog Zagrepčanina u Beograd, na jednu od svojih brojnih drugih obala.Sreda, 23. maj 2012.Galerija Artget, Trg Republike5/I20.00 – Debata: Književnostiznad nacije, nacija iznadknjiževnosti: srpstvo,hrvatstvo i jugoslovenstvo uKrležinom delu i aktuelnimdiskurzivnim praksamaUčesnici: Tomislav Brlek,Svetislav Basara,Predrag J. Marković i BrankoRomčevićModerator: Saša IlićČetvrtak, 24. maj 2012.Drugi program Radio Beograda18.32 –Miroslav Krleža, Vučjak; r.Petar Šarčević (1976)Galerija Artget, Trg Republike5/I20.00 – Razgovor: Krleža ipozorišni BeogradUčesnici: Jovan Ćirilov, BrankaPetrić, Miki Manojlović iJagoš MarkovićModerator: Borka PavićevićNedelja, 27. maj 2012.Drugi program Radio Beograda17.00 – Miroslav Krleža, Sprovodu Terezijenburgu; r. MiroslavBelović (1984)Prvi program Radio Beograda23.00 – Miroslav Krleža, Podmaskom; r. Miroslav Belović(1979)Sreda, 30. maj 2012.Galerija Artget, Trg Republike5/I12.00 – Predstavljanje knjiga:Miroslav Krleža, Na rubu pameti(roman), “Agora“, Zrenjanin2012.Rajko Lukač, Fajront na Gvozdu(drama), “Povelja“, Kraljevo2011.Radovan Popović, Krleža iSrbi (dopunjeno izdanje),“Službeni glasnik“, Beograd2012.Četvrtak, 31. maj 2012.Drugi program Radio Beograda18.32 – Miroslav Krleža,Maskerata; r. MiroslavBelović (1976)Subota, 2. jun 2012.Galerija Artget, Trg Republike5/I12.00 – Kulturni centar – vašaučionica (školski čas)Dvorana KCB – Kolarčeva 614.00 – Film Glembajevi, režija:Antun VrdoljakNedelja, 3. jun 2012.Likovna galerija, KnezMihailova 612.00 – Vođenje kroz izložbu,Krleža: San o drugoj obaliČetvrtak, 7. jun 2012.Galerija Artget, Trg Republike5/I20.00 – Razgovor: Krleža uživo!Učestvuju: Filip Švarm, MilošVasić, Zoran Panović, NatašaDrakulić i Đorđe VlajićFestival jednog pisca Krleža: Sano drugoj obali realizovali su:Autorka koncepcije festivala/Koordinatorka projekta:Olivera Stošić RakićProdukcija, organizacija itehnička realizacija: Kulturnicentar BeogradaPokrovitelji: Grad Beograd– Sekretarijat za kulturui Ministarstvo za kulturu,informisawa i informacionogdruštva Republike SrbijePartner: Leksikografski zavod“Miroslav Krleža“Saradnici: Grupa 484, Centar zakulturnu dekontaminaciju iRadio BeogradMaterijale ustupili: Srpskaakademija nauka i umetnosti,Nacionalna i sveučilišnaknjižnica (Zagreb), Muzejpozorišne umetnosti Srbije,Muzej savremene umetnosti,Narodna biblioteka Srbije,Arhiv Jugoslavije, Muzejistorije JugoslavijeTehnički sponzori: ZvezdaHeliosMedijski sponzori: Masel iE-novineNa naslovnojstranici:Smiljka Guštak,44071“Na Trgu žrtava fašizma, bivšemTrgu hrvatskih velikana, bivšemTrgužrtava fašizma, Meštrovićevpaviljon, bivši Muzej revolucije,bivšadžamija, bivši Domlikovnih umjetnosti, od 1993.ponovno pripadalikovnojumjetnosti, kojoj je originalnonamijenjen. Meštrovićevpaviljondanas još je dom Hrvatskogdruštva likovnih umjetnika,neprofitne udruge koja se bavipoticanjem i promicanjemlikovnog stvaralaštva,organizira izložbe te skrbi zaprava umjetnika. No mnogimje udrugama Grad Zagrebodlučio povećati najamninudo astronomskih razmjera, uovom slučaju s 5.700,00 knna 44.071,00 kn mjesečno.Nadajmo se kako se HDLUneće opet naći na popisu bivših.Neki mogu više, neki manje.Poduzmimo što možemo dado toga ne dođe: http://www.ipetitions.com/petition/peticijaza-spas-hrvatskog-drustvalikovnih/”Smiljka Guštakdipl. povjesničarka umjetnostii galicistica,studentica jeSnimanja na Akademijidramske umjetnosti. Izlagalaje naskupnim izložbama uHrvatskoj i Francuskoj, a zafotografski rad jedobila nekolikonagrada.Dio radova može se pogledatina www.smiljkagustak.comzarez, dvotjednik za kulturnai društvena zbivanjaadresa uredništvaVodnikova 17, HR-10000 Zagreb,tel: +385 1 4855 449, 4855 451fax: +385 1 4813 572e-mail: zarez@zg.htnet.hrweb: www.zarez.hruredništvo primapon–pet 10–14hnakladnikDruga strana d.o.o.za nakladnikaZoran Roškoglavni urednikBoris Postnikovzamjenici glavnog urednikaNataša Govedići Srećko Horvatizvršni urednikNenad Perkovićposlovna tajnicaDijana CepićuredništvoDario Grgić, Hana Jušić,Silva Kalčić, KatarinaLuketić, Suzana Marjanić,Trpimir Matasović, JelenaOstojić, Marko PogačarSrećko Pulig, Zoran Roškoi Gioia–Ana UlrichdizajnIra Payer, Tina IvezićlekturaDarko Milošićprijelom i priprema za tisakDavor MilašinčićtisakTiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kultureRepublike HrvatskeUred za kulturu GradaZagreba

SMILJKA GUŠTAK, 44071