o umirovljenju profesora temat: criticize this! - Zarez

Društvozarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 4Protiv umirovljenja profesoraKritika prijedloga novog Zakona o visokom obrazovanju, znanosti i sveučilištu u šesnaesttočakaOgnjen ČaldarovićMinistarstvo znanosti, obrazovanjai sporta je 12. travnja s rokomtrajanja rasprave od samo14 dana (!) poslalo prijedlog novog Zakonao visokom obrazovanju, znanosti i sveučilištuna “javnu raspravu“. U TV prilogu DnevnikuHRT 29.04.2012 saznali smo da se zapravoradi o 426 nastavnika u Hrvatskoj koje bitrebalo jednim potezom umiroviti. Iz priloganije bilo jasno da li u jednog godini, “odmah”ili rastegnuto kroz par godina...Na TV ekranima su se posljednjih danapojavljivali dužnosnici Ministarstva znanosti,obrazovanja i sporta, pokazujući i neke tablicei pokazatelje koji su trebali dokumentiratiobjektivnost potrebe o umirovljenju sveučilišnihnastavnika i znanstvenika s napunjenih65 g. i više, posebno “s obzirom na smanjenuproduktivnost u odnosu na mlađe nastavnike”,a u dnevnom tisku smo višekratno moglipročitati šture izjave postojećeg ministraznanosti da “svi profesori na fakultetima starijiod 65 godina moraju ići u mirovinu”, jer“će se time napraviti mjesta za znanstvenenovake” itsl. Stvarno, neobičan, promišljeni dugoročno pametan napor hrvatske vlade,posebno navedenog ministarstva! Možemo sestvarno zapitati je li rješenje “krize u sveučilišnomobrazovanju” u umirovljenju 426 znanstvenika,redovitih profesora u trajnom zvanjui/ili znanstvenih savjetnika koji upravo zbogprovedenih tridesetak i više godina na sveučilištukao i zbog činjenice da su prošli najmanje5 “provjera” – reizbora i unapređenja,zapravo znanstvenih “provjera” (od asistentaka docentu, od docenta k izvanrednom profesoru,od izvanrednog profesora do redovitogprofesora, pa onda još jednom – od redovitogprofesora do redovitog profesora u trajnomzvanju ...) predstavlja jedan kvalitetan koraku “racionaliziranju” visokoškolskog sustavau Hrvatskoj? Na navedeni abruptni prijedlog,koliko je to nama poznato, regirao je udnevnom tisku prof. dr. sc. Branko Smerdel sPravnog fakulteta u Zagrebu, kolegica dr. sc.Ksenija Turković sa Zagrebačkog sveučilištai prof. dr. sc. Inoslav Bešker, poznati novinari profesor na italijanskim sveučilištima –svivrlo kritički, argumentirano i s negodovanjem.U nastavku ćemo naznačiti koji su ključniproblemi i posljedice koje će – ukoliko se nanesreću usvoji! – ova nepromišljena odlukaizazvati.Na prvom mjestu treba istaknuti da bise primjenom ovakve odluke u potpunostianulirala uobičajena procedura koja je utemeljenana postojećim kriterijima i pravilnicimai zakonima koji vrijede na sveučilištima uHrvatskoj predviđenim za razmatranje mogućnostiproduženja radnog odnosa do 70.godine nastavnicima na sveučilištu i znanstveniminstitutima.Doći će do ukidanja ili pak jakog nagrizanjaautonomije sveučilišta kao mjesta iprostora donošenja odluka o znanstvenim,predavačkim i pedagoškim kriterijima i postupcima.Zaista, gdje su naša sveučilišta uodnosu na Ministarstvo znanosti, obrazovanjai sporta? O čemu ona zapravo odlučuju? Štoo navedenim prijedlozima misli Sveučilišteu Zagrebu, primjerice? Što ostala hrvatskasveučilišta?Postoji visoka vjerojatnost da bi takavpotez o “kolektivnom umirovljenju” 426 profesorai znanstvenika mogao biti protumačenu krugovima EU kao – da se blago izrazimo– necivilizacijski potez kojim se, zapravo, žele“rješavati” neki drugi, za sada nedokučivisegmenti tranzicijskog hrvatskog društva...Da ne spominjemo ugrožavanje temeljnihljudskih prava spriječavanjem aktivnosti nekogasamo zbog toga što je napunio nekuživotnu dob!Nepromišljeno otpuštanje najkvalitetnijegnastavnog, mentorskog kadra čiji je zadatakupravo da mentoriranjem rada znanstvenihnovaka dovede do njihovog napredovanja izapošljavanja dovesti će do pojave nedostatkamentorskog, iskusnog kadra kojem se zapriječavanastavak intelektualne stvaralačkeaktivnosti samo zbog činjenice “stjecanjastarosne dobi od 65 g.”.Doći će do naglog prestanka nastave izmnogih predmeta – kolegija što opasno dovodiu pitanje kurikulume mnogih nastavnihjedinica na sveučilištu i znanstvenim institutimašto može dovesti do širenja “noveprakse” – “svi mogu sve – predavati, raditi”ili pak “nema veze, to su ionako u većini izbornikolegiji, predmeti”, odnosno “ma to sui manje važni predmeti, možemo i bez njih”.S obzirom na “univerzalnu” spremnost ali i“pripremljenost” sviju da “rade sve”, te negativnubolonjsku funkcionalizaciju obrazovnogprocesa, kvaliteta obrazovanja će svakakopasti, odnosno obrazovni će proces biti tekdjelomično realiziran i ispunjen.Primjena odluke o umirovljenju će najvjerojatnijepotaknuti i potencijalni sukob “mladih”i “starih” djelatnika na sveučilištu i u širojznanstvenoj zajednici. Problem zapošljavanjamlađih znanstveno-nastavnih kadrova svedenje – u dosadašnjim prikazivanjima “situacije”,kao problem potrebe “zauzimanja mjesta”onih koji bi trebali otići, a ne kao posljedicanepromišljenih poteza ranijih ministara i stvaranjapretpostavki za nastanak i razvoj famoznog“društva znanja”... Dakle, odlaskom 426profesora-znanstvenika, stvorit će se mjestaza barem (manji) dio znanstvenih novakakojih je trenutno cca 2.000 i kojima ističuili će uskoro isteći ugovori sa znanstvenomjedinicom sveučilišta ili instituta.Dolazi li vrijeme ponovnog uvođenja“revolucionarnog prava” u kojem se – odtrenutka do nekog sljedećeg trenutka – svemože mijenjati prema nekom “pragmatičnom”kriteriju? Da li je takvo ponašanjeelement stvaranja uređenog društva ili jošbrže tonemo u kaljužu “divljeg kapitalizma”?Mnogi nastavnici – redoviti profesori i znanstvenisavjetnici u trajnom zvanju –planiralisu u periodu iza 65. g. života posvetiti se mentoriranju,“izgradnji” znanstvenog pomlatkai prenošenju iskustva i znanja na mlađe kojiće nastaviti predavati predmete, odnosno bavitise određenim segmentima znanstvenogprocesa. Prisilnim umirovljenjem, ti planoviotpadaju, a otvara se prostor manipulacije istvaranja pozicija nejasnih kompetencija uširoj znanstvenoj zajednici (“svi mogu sve”i/ili “ništa nije važno”...).Je li ijedan dužnosnik Ministarstva znanosti,obrazovanja i sporta, pa i sam ministarpogledao kakvi su uvjeti koje potencijalni redovitiprofesor u trajnom zvanju mora zadovoljitiprimjerice na Filozofskom fakultetu uZagrebu da bi Fakultetsko vijeće i fakultetskopovjerenstvo odobrilo pojedinačnu molbu zaproduženjem rada do 70. godine života? Ministarje, prema dnevnim novinama, izjavio da je“... nedavno na jednom fakultetu petnaestoriciprofesora produžen radni odnos do one akademskegodine u kojoj pune 70. godina, asamo su njih trojica zapravo zadovoljavalikriterije”. Kako to ministar zna? Sumnja li uodluke fakultetskih povjerenstava, izvjestitelje,rezultate glasovanja na Zavodima i Odsjecima,kriterije i pravila? Upućujem ga, kao idruge koji ispred ministarstva raspravljaju onavedenim “nužnim i hitnim potezima” dapogledaju članak 102., stav 6. i 7. (postojećeg,važećeg) Zakona o znanstvenoj djelatnostii visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03,174/04, 46/07 i 45/09), odnosno i PravilnikFilozofskog fakulteta u Zagrebu o postupkui uvjetima produljenja radnog odnosa zaredovite profesore u trajnom zvanju, klasa012-01/06-01/7 od 18. listopada 2006. godine,posebno kojih 7 kriterija se u tom Pravilnikupostavljaju i u kojoj mjeri su ti kriteriji zadovoljeniu pojedinačnim slučajevima.Vrlo je zanimljiva, ali naravno i u potpunostineostvariva “odluka” koju su izreklipredstavnici ministarstva, a koja se takođermože pronaći u medijima da – ako baš železadržati profesore iznad 65 g. starosti nafakultetima, “neka ti isti fakulteti nađu sredstvaza njihove plaće”. To je toliko apsurdnaizreka i konstrukcija da se svatko stvarnomože zapitati kako ju je bilo tko mogaoizgovoriti pa i iz najjednostavnijeg razloga –fakulteti nemaju vlastita financijska sredstva,oni se financiraju iz državnog proračunapreko Ministarstva znanosti, obrazovanjai sporta. Odakle bi fakultet onda mogaoizdvojiti posebna sredstva za financiranjesvojih “ostarjelih profesora” za koje Ministarstvosmatra da njih čak 426 predstavljatoliko opterećenje državnog proračuna. Bi lifakulteti trebali uvesti visoke školarine i prisilitina taj način studente da oni zapravo financirajuprofesorski kadar pa i šire aspektefunkcioniranja cjelokupnog obrazovnog sustava?Ministarstvo o tome jednostavno, kaoi o mnogim drugim dimenzijama, nije, činise, uopće promislilo.Što znači izjava doministra Zelenike daje produktivnost starijih nastavnika “manja”nego onih od 30-40 g., što nam je nedavno snekim nejasnim grafikonima bilo prikazanona HTV-u? Kako se mjeri ta “produktivnost”i što stvarno pokazuju ti grafikoni, odnosnosamo jedan grafički prikaz?Kako će se objasniti postupak “prisilnihumirovljenja” profesora u Hrvatskojkomparativno s tendencijama produžavanjaradnog staža u zemljama EU na 67 godina,68 godina ili čak i dulje? U Italiji, kako navodiBešker, dobna granica umirovljenjana fakultetima pomjerena je na 72 i čak na75 godina. A Hrvatska bi se trebala idućegodine priključiti EU....S obzirom na nepovoljan odnos izmeđuzaposlenih i umirovljenih stanovnika Hrvatske,o čemu se također vrlo često u nasraspravlja, umirovljenjem – prisilnim – sveučilišnihnastavnika u 65 g. će se smanjiti brojonih koji uplaćuju u mirovinske i zdravstvenefondove a opteretit će se isti ti fondovi zbogpotrebe zapošljavanja novih zaposlenika alii zbog činjenice jer tih istih 426 (“budućihbivših zaposlenika”) više neće uplaćivati nikakvasredstva u fondove.... Zašto, konačno,u Hrvatskoj ima jako mnogo osoba koje suumirovljene u svojim 40-tim godinama?Tko je donosio takve odluke i zar je zaistasveučilište i znanstvena zajednica mjestogdje se neke ranije pogrešne odluke morajukompenzirati?Dok ministar znanosti traži umirovljenjesveučilišnih nastavnika i znanstvenika,ministar rada i socijalne skrbi govori o potrebiproduživanja radnog vijeka do 67 ili68 godine, kao i o potrebi ponovnog zapošljavanjaupravo osoba srednje životne dobikoje su bile vjerojatno nepotrebno preranoumirovljene... Dakle, iz hrvatske vlade dolazekontradikotrne poruke. Tko je sada tu“pametan”?Konačno, zar nije i bešćutno donijetinaglo odluku o prisilnom umirovljenju bašdruštvenog segmenta znanstvenika, znanstvenihsavjetnika i redovitih profesora utrajnom zvanju? Što će civilizirana Europao tome reći? U SAD-u, Italiji i mnogim drugimzemljama postoji praksa u kojima rad nafakultetu uopće nije ograničen dobi sveučilišnihprofesora – znanstvenika, nego mogućnošćunjihovog djelovanja. Neka osoba u srednjimgodinama može biti “manje aktivna” iproduktivna od osobe koja je znatno starija...Konačno, postoji i načini evaluacije nastavnikakoji se provode i na našim sveučilištima– studenstke evaluacije te, kako smo ranijespomenuli, procesi redovitih provjera statusasvakog znanstvenika svakih 4,5 – 5 godina.Problemi koji se nalaze “ispod” navedenihi najavljenih odluka o nužnosti umirovljenjasvih nastavnika sveučilišta koji već imaju65 godina ili će ih uskoro imati su: a) premaloizdvajanje sredstava za visoko obrazovanje izdržavnog proračuna, koje je trenutno ispod1%, i to u zemlji u kojoj je manje od 10%stanovništva s fakultetskom diplomom (!);b) niske mirovine; c) nedovoljno financiranjeznanstvenih projekata, ukidanje i smanjivanjefinanciranja projekata što dovodi do lošegpoložaja znanstvenih novaka; d) nekritičkouvođenje bolonjskog procesa obrazovanjaa bez ostvarenih pretpostavki – prostornih,kadrovskih....Dakle, stvari nikako nisu “jednostavne”.Začuđujuće je da hrvatska vlada koja pokušavauspostaviti princip društvene pravedenostisama narušava taj princip predlažući– ovoga puta iz jednog ministarstva – odlukekoje nisu osnovane, proučene te odluke čijeposljedice nisu simulirane, promišljene ikoje će, ukoliko se realiziraju, dovesti domnogih negativnih posljedica kako za znanstvenuzajednicu, tako i za društvo u cjelini.Da li netko o tome razmišlja? Da li u Vladipostoji stvarno konsenzus oko navedenihodluka ili ne? Kako ćemo dosegnuti “društvoznanja” bez iskusnih mentora – profesora,znanstvenika koji i u poznijim godinamaraspolažu s velikim znanjem,iskustvom i predanošću za posao? Tko ćeupućivati mlađe znanstvene kadrove dastvarno svladaju pojedine segmente znanstvenogprocesa i na taj način kvalificiranozauzmu mjesto u znanstvenoj zajednici? Osvemu tome bi trebalo prvenstveno temeljitopromisliti a ne na prečac generalizirano,“definitivno” i nepromišljeno najavljivatipoteze čija će eventualna primjena dovestido pogoršavanja ukupne situacije. Nadajmose da će razum prevladati i da ova odlukaneće biti provedena. Odnosno, ako i poredsvih razumnih kritika ipak bude provedena,njene će se posljedice osjećati dugoročno,a znanstvena zajednica, kao i društvo u cjelini,bit će trajno oštećeni.