o umirovljenju profesora temat: criticize this! - Zarez

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 23Od anđela kućedo ljubavnice neprijateljaŽenski likovi u suvremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti —Leda SutlovićO romanima Ajle Terzić Mogla je biti prosta pričai Snježane Mulić Povratak te zbirkama kratkihpriča Lane Bastašić Vatrometi i Meline KamerićCipele za dodjelu OskaraPosljednjih desetak godina u zemljama regije ili geopolitičkipopularnije rečeno zemljama Zapadnog Balkana, pojaviose niz autorica koje tematiziraju (poratnu) svakodnevicui mjesto ženskog subjekta unutar nje. U kontekstu regijebrojčano svakako prednjače autorice iz Hrvatske, no budućida je Bosna i Hercegovina vazda zanimljiv "lakmus papir"za zbivanja u regiji, na ovom mjestu pozabavit ćemo seautoricama, odnosno "likicama", te zemlje. Elementarneodrednice koje vežu autorice naslova analiziranih u ovomtekstu su: a) da su žene, b) da u svojim djelima tematiziraju'danas i ovdje', c) da se to danas i ovdje prvenstveno odnosina žene. Bez pretjerane želje da se upetljam u vječnoživahnu diskusiju o tome što je to žensko pismo ili nedajbožeécriture feminine, pri čitanju ovih knjiga ipak sam seu nekoj mjeri morala očešati o diskutabilne koncepte, bilos američke bilo francuske strane, i to u jednoj jednostavnojmjeri – potrazi za onim političkim u knjigama suvremenihbosanskohercegovačkih autorica pri prikazima ženskih likova.Uzimajući u obzir i ulogu specifično ženskog iskustvau kreiranju narativa, ipak mi je oko više zapinjalo za mjestau tekstu koja dekonstruiraju određene patrijarhalne prakse,a što je posebno zanimljivo ukoliko to čine/ne čine (glavne)junakinje. Zašto je takvo što važno i zanimljivo, i zašto bašu Bosni i Hercegovini?ŽENE IZMEĐU NACIJE I PRIVATNOSTI U zamršenimi antagonističkim odnosima "književnosti naroda"Bosne i Hercegovine, problem "ženskog pisma" i ženskogsubjekta je ili marginalan ili jednostavno ne postoji za književnukritiku. Uostalom, mi doista (barem za sada) nemamoniti deklarirane feminističke književnosti, niti deklariranefeminističke kritike, niti književnog ili kakva drugog časopisakoji bi mogao biti mjesto za promociju čitanja ipisanja "u ženskome ključu". Prizivati vrijednosti ženskogautorstva, ženske povijesti i drugosti te tako potencijalnouzdrmati kanonske nacionalne hijerarhije, dapače, čini sezazornim, u vrijeme starog/novog redefiniranja etničkih inacionalnih prostora, iako će se naše konzervativne i uspavanekulturne i akademske institucije kad-tad nužno moratisuočiti s problemom kulturalne "nevidljivosti", već po samojlogici procesa uključivanja u europske integracije, ako nezbog metode, onda makar zbog mode. Međutim, naš vlastitipromišljeni angažman bio bi od ključne važnosti, stoga štoće inače politika kulturološkog nasljeđa u veoma bliskojbudućnosti biti suočena s novim valom kolonizacije, i tosada s pomoću na brzu ruku uvezenih teoretskih i kritičkihkoncepata, koji bi onda mogli prouzročiti nove pozljeđujućekonflikte na polju simboličke ekonomije. 1Budući da literatura koju pišu žene ima veliku uloguu konstruiranju "ženske povijesti", a koja je pak dijelomkolektivne memorije, vrijedi pogledati koje su rodne razlikeu konstituiranju te memorije. U konstrukciji i reprodukcijinacionalnog identiteta žene zauzimaju centralno mjesto,kako u biološkom, tako i u kulturalnom i simboličkomsmislu –tijelo žene poistovjećuje se sa tijelom zajednicete kao takvo "utjelovljuje" granicu samog kolektiviteta(Yuval-Davis, 2004.). Na tom tragu zanimljivo je pogledatikakvi su ženski likovi u suvremenoj bosanskohercegovačkojknjiževnosti, kako se ponašaju, što rade i jesu li i daljedolične razgraničavateljice nas od njih. S ciljem pripreme začitanje daljnjeg teksta, ali i dalje bez želje za uplitanjem udiskusiju o ženskom pismu, ovdje navodim temeljne odrednicefeminističkoga teksta: u njima progovara ženski glas,govori i pripovijeda iz ženske vizure i to o specifično (ponekadčak i jedinstveno) ženskom iskustvu (Zlatar: 2006).Imajući na umu prethodno iznesene činjenice, za analizusam odabrala sljedeće naslove: roman Ajle Terzić Moglaje biti prosta priča, zbirku kratkih priča Lane Bastašić Vatrometi,roman Snježane Mulić Povratak te zbirku kratkihpriča Meline Kamerić Cipele za dodjelu Oskara.Ovlaš gledano, navedeni naslovi malo toga imaju zajedničkog:u prvoj knjizi problematizira se život lezbijskogpara u BiH, iz druge knjige je izdvojena priča koja ironizira(ili čak parodira) tradicionalno poimanje žene kao "anđelakuće"; treća predstavlja pravi izazov za čitanje iz rodne/feminističkeperspektive, dok posljednja knjiga svoj "rodnoosviješteni ulog" ne iskorištava do kraja. Utoliko imajusličnosti što, barem u određenoj mjeri, svi naslovi tematizirajurat, poratnu stvarnost te ljubavne nedaće i zaplete.LEZBIJKE KOJIH SE TREBA ČUVATI Esma, glavnajunakinja romana Mogla je biti prosta priča autorice AjleTerzić, nekonvencionalna je mlada dama koja se, usprkossnažnom društvenom pritisku, odbija "skrasiti", a sve unadi da će doživjeti izuzetan događaj koji mijenja život.Taj događaj je, naravno, fatalni susret koji prerasta u velikuljubavnu priču, a koja određuje daljnji tijek života i daje musmisao. Susret se ubrzo i dogodi, samo što je fatalna ljubavu ovom slučaju – žena. Preispitivanje seksualne orijentacijete razmišljanje o tome gdje i s kime se skrasiti Esmini suglavni problemi koji čine okosnicu romana.Ljubavna priča dviju slučajnihsuputnica, Esme i Roze, stvara narativniokvir u kojem se seciraju odnosii uloge muškaraca i žena, kao i životana Balkanu i u Evropi. Problematiziranjestatusa gej osoba u inozemstvu,ali i kod kuće, dočarava klaustrofobičnusituaciju i težinu odluke kojuEsma mora donijeti, kao i raskorakeizmeđu dvaju društava. Pored toga,zanimljivo je prikazan i društveni pritisakna mlade žene kojima je "došlovrijeme za udaju". U skladu s tradicionalnimshvaćanjem dobre udajekao idealnog utočišta i najbolje stvarikoja se ženi u ovim nesigurnim vremenimamože dogoditi, obitelj Esmi"namješta" Mešu, manekena i pravuU zamršenim iantagonističkim odnosima"književnosti naroda"Bosne i Hercegovine,problem "ženskog pisma"i ženskog subjekta je ilimarginalan ili jednostavnone postoji za književnukritikupartiju, zubara s više no solidnim prihodima, koji joj u maniriposlovne ponude nudi brak, a potom daje slobodu u viduodabira novih pločica i parketa. Činjenica da ona, iako svjesnada joj taj čovjek ni po čemu ne odgovara, do posljednjegtrenutka razmatra ponudu dovoljno govori o životnim i društvenimprilikama zemalja regije. Problematiziranje tradicionalnepercepcije života kroz Esmina unutrašnja previranjaovdje postaje puno više od problematiziranja položaja gejosoba i preobražava se u generacijsko i kulturalno pitanjeo dozvoljenim životnim odabirima i kovanju vlastite srećena određenom geografskom području.Postavljanjem lezbijske veze u središte priče, pri čemu suobje djevojke ironične, britke, kritične i emancipirane, snažnose odbacuju predodređeni patrijarhalni životni obrasci, nopored ove direktne poruke nekakva slojevitija interpretacijanije moguća. Jednostavna linearna struktura romanai jednako jednostavan pripovjedni postupak zaustavljajunas na ovakvim prvoloptaškim zaključcima što, gledano izaktivističkog konteksta, možda i nije zanemariva činjenica.GOSPOĐA DALLOWAY I GOSPOĐA AVDIĆZbirka priča Vatrometi Lane Bastašić na suptilan i osjetljivnačin "obrađuje" čitav koloplet ljudskopravaških tema,od nasilja nad homoseksualnim osobama, ženskih prava,do lepeze poratnih tema kao što su problem mina i ratnihzločinaca. No kako ipak ne bi olako stekli dojam da seradi isključivo o angažiranoj prozi, valja istaknuti kakose u podlozi priča provlači intimistička tema potrage zaidentitetom, pri čemu spomenuta "obrada" problematikeDrugih postaje gradivnim elementom bricolagea identitetamladih protagonista. Iznimku među njima, kako generacijskitako iskustveno i obrazovno, čini supruga Hasana Avdića.Istoimena priča dočarava odnos supružnika u kojem je bitsupruginog postojanja usluga mužu, sve što ona radi zakrajnju svrhu ima veličanje supruga pa tako i jedna malapriča objavljena u književnom časopisu. Večera organiziranaza uži krug prijatelja povodom proslave objavljivanjapriče ima za cilj pokazati kako je supruga Hasana Avdićaobjavila priču, dok on mali spisateljski uspjeh svoje suprugepatronizirajuće ocjenjuje – simpatičnim. Iskreni i na momentedjetinji narativni glas gospođe Avdić otkriva nelagoduspram finog društva svog supruga u koje se nastoji uklopitiiz samo jednog razloga – kako bi on na nju bio ponosan.Otkriva nam kako je dobila knjigu neke Virginije Woolfkoju jako teško razumije te duhovito iznosi kako ne vidizašto bi itko pisao o kuhanju ("Dosta mi je što non-stopkuvam, ne moram još i da pišem o tome i davim druge."),no za razliku od gospođe Dalloway odabir svog supruganipošto ne dovodi u pitanje. Umjesto toga, povjerava namrazgovore s mužem iz kojih spoznajemo kako on ne samo dauskraćuje podršku u spisateljskim nastojanjima, već je opstruirai demoralizira, a vjerojatno i vara s kolegicom s posla.I kada se već zapitate u koje je vrijeme smještena ova priča,u nju se upliće jedan kompjuter i ostavlja vas u nevjerici jersve ostalo upućuje na radnju s kraja19. stoljeća. Povrh patroniziranja isvođenja na uslužni servis, suprugane smije koristiti kompjuter, drugimriječima, zabranjeno joj je pisanje.Supruga Hasana Avdića time je zauvijekosuđena da ostane upravo to,bezimena supruga Hasana Avdića,"dobra žena koja miriše na kuhinju ine vucara se po čaršiji".Portretiranjem supruge HasanaAvdića kao priprostog i odanog "anđelakuće" autorica podcrtava socijalnuopresiju nad likom. Naputakza ponašanje dobre žene dan je napočetku i kraju priče gdje se opisujejedna baka koja "nikada nije nosilaparfem jer je to za kurve i prostakuše",koja je mirisala na sapun domaćeproizvodnje i crveni luk i sjedila kod kuće. Hasanovasupruga religiozno slijedi spomenuti naputak, utjelovljujućitime viktorijanski (ali i naš!) ideal nesebične i submisivnesupruge, čime se stvara veza s već spomenutom gospođomDalloway koju gospođa Avdić upravo čita i zbog koje je"umjesto da spremi večeru, dangubila cijelo poslijepodne".Naglašavanjem uloge "anđela kuće" koji sve informacijeo svijetu prima isključivo preko supruga, autorica otkrivanjegovu dvoličnost i time zapravo ironizira tradicionalnuulogu dobre žene. Ovakav postupak doveden je do vrhuncakada saznajemo da je pomno napisana priča poslužila supruguza podupiranje noge stolića u hodniku.POVRATAK ŽENSKOG KVISLINGA Roman Povratakautorice Snježane Mulić tematizira provedbu Sarajevskedeklaracije, odnosno rješavanje pitanja raseljenih i izbjeglihosoba. Priča prati sudbine nekoliko povratnika, ali i osobakoje trenutno žive u stanovima i kućama spomenutih povratnika,u raznim krajevima Bosne i Hercegovine. Sudbinelikova čiju stambeno-povratničku problematiku pratimoisprepleću se na razne, ponekad i poprilično konfuzne načine,budući da paralelno pratimo životne nedaće šest, sedamlikova. Kompleksna struktura romana novinarski izvještavao raznim ratištima, poratnim stanjima, pred- i post-ratnimnacionalnim strukturama određenih krajeva, sučeljavanjumalog pojedinca s krutom birokratskom strukturom kao is "divljim zapadom" pojedinih krajeva gdje takva strukturasamo djelomično funkcionira. Neovisno o nacionalnoj i/ili vjerskoj pripadnosti protagonista/kinja, autorica izjednačavasve žrtve određenih nemilih okolnosti i suosjeća s