o umirovljenju profesora temat: criticize this! - Zarez

RAZGOVORzarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 38neznanih civilizacija, onda sam ga izgleda,idejno i na zemljopisnim kartama, sagradioja, ali s istom navedenom namjerom– stapanjem čovjeka s Cjelinom, njegovimis-Cjeljivanjem.Anti-EU slikaIpak nedavno si naslikao “pamfletistički”angažiranu anti-EU sliku. Kako si je imenovaoi, molim te, pojasni nam simbole teslike, koji su uglavnom životinjski.——– Jesam. Sliku sam nazvao U-ROPEMOLOKO COCKTAIL. I kao što samveć istaknuo nisam neosjetljiv na društvenepatologije, ali umjesto da od toga stvaramestetiku izvikivanja parola, ja patologijutranscendiram. Kafka u svome Procesu iliZamku razgolićuje paklenu mašineriju birokratizmaSustava i sotonizam papirologijekojim pojedinca žrtvuje samome sebi, kao iMoloh prikazan na mome platnu. Opet sevraćam na navedeni tekst u zadnjem brojuKazališta i mojoj konstataciji da je Kapitalizamživo biće, prošireno; Sustav kojim se danasupravlja ljudima je živo biće, sebe svjesnientitet kojemu elementarna stvarnost ljudskostii Priroda izvorno ne pripadaju. To jebiće, zapravo, jedan implant nestvarnostikoji nastoji sebe učahuriti u stvarnost, osiguratisi bivanje. Kao što sam već istaknuo,ljude je potrebno stalno “imuno-supresirati”,kao i imunitet u tijelu koje posjedujeimplant, da bi ga prihvatili. To se čini širokimspektrom postupaka; od televizijskihprograma do manipulacija hranom, vodomza piće, zagađivanjem zraka, tehnološkim“progresom”, elektro-magnetskim zagađenjemi brojnim drugim načinima koji zbogučestalosti primjene postaju svakome transparentni.Jedna virtualnost nastoji zaposjestistvarnost, biti njenim supstitutom i, svremenom, prilagoditi je sebi. Ta virtualnostjest biće određene eterske gustoće ili “denziteta”kojemu, slikajući ga nadrealistički,točnije a-realistički, oduzimam stvarnostkoju zaposjeda i smještam ga u njegovoprirodno okruženje bivanja u nestvarnosti.Tu se radi o čisto energetskom transferuentiteta koji nas putem tehnologije nastojisvesti na binarnost utilitarizma, drugim riječima,svodi nas iz trodimenzionalnog nadvodimenzionalni nivo, gdje bi se svi kretaliisključivo od točke “A”, proizvodnje, dotočke “B”, novca i natrag prema proizvodnjiradi novca, od B prema A. William Blakeje, iako ga mnogi smatraju tek vizionaromzadubljenim u neku osobnu mitologiju, itekakosvjesno reagirao na nepravde svogadoba, pogotovu robovlasnički odnos premacrnoj populaciji u Americi 18. stoljeća i nedavnoje objavljena monografija njegovihradova Mind forged manacles – Blake andslavery u izdanju British Art Institutea. Onje dao vrlo preciznu formulu, po kojoj sečovjek može izbaviti iz situacije, koju jesam kao umjetnik davno predvidio, a čijimkrajnjim posljedicama danas svjedočimo,upravo kroz spregu umjetnosti, duhovnostii apstraktnog mišljenja, a ja bih rekaoaktivnog mišljenja. Nietzsche u Zaratustriupozorava na progresivnu degradaciju ljudskogbića i defragmentaciju svijesti do nivoa“patuljaste logike”. Béla Hamvas govorio tehnologiji kao anorganskom surogatunaših stvarnih sposobnosti, čije se mogućnostirazvoja osujećuju upravo tehnološkimprogresom. Moja se slika nadovezujena performans naziva Zajedničko srce kojisam na Festivalu nove umjetnosti (FONA)u prostorima bivše tvornice Rikard Benčić uRijeci 2006. godine izveo u suradnji sa SvenomStilinovićem. Od svog i Svenova profilana podu sam kredom iscrtao srce, okružioga i u njemu zapalio vatru. Sven si je u međuvremenustavio na lice pravo kravlje srcei ja sam mu, okrećući mu glavu, pomogao daga ispeče na roštilju. Moja slika prikazujeMoloha s glavom bika u čijem se athanoruspaljuje novorođenčad, kao slika spaljenestvarnosti koja se nastoji preobličiti u Molohovustvarnost. Tu je i četveroglavi Kerber,čije glave formiraju, negativnu, obrnutusvastiku apostrofirajući moju viziju budućeEvrope koja će se s vremenom, ako to dopustimo,pretvoriti u konclogor. Molohoveruke raspete su kao i ruke Isusa na križu,koji je pretvoren u “kravu muzaru” Crkvei Vlasti, i završavaju ljudskim likovima kojiimaju snošaj s mrtvačkim kovčegom, kaopotrebe Sustava da banalizira ideju smrtii uklanja je iz svijesti ljudi upravo zaglupljujućimspektaklima, budući da je idejasmrti kao neminovnosti, ako joj se svjesnopristupi, lijek za strah kojim nas se drži ukontroli.“Druidski”performansiTu su i tvoji “druidski” performansi kojimasi aktivirao točke istarskoga pentagrama usvakom od gradova. Koliko sličnosti pokazujetvoje istraživanje istarskoga pentagramas onima koji provode Vitomir Belaj, RadoslavKatičić, Tomo Vinšćak (uz još neke)što se tiče mitske toponomastike, posebiceone u Istri?——– Recimo tek da određene podudarnostipostoje, ako uzmemo u obzir geometrijomsakralizirani prostor kojom Vitomir Belajustanovljava rasporede pojedinih staroslavenskihsvetišta nazivajući ih “svetimtrokutima”. Jednoga smješta kraj mjestaGračišće, iznad Pazina, povezujući vrh Perunčevac,Gologoricu i Gologorički dol, adrugim trokutom povezuje vrh Perun naUčki, Volosko i dio kanjona Rječine podnotrsatske Gradine. Linija koja, u mom istarskompentagramu, povezuje Poreč i Pazin, akoja uz manje odstupanje prati liniju istokzapad,pa je ujedno i linija proljetnog i jesenjegekvinocija, prolazi, produžena na istok,kroz oba ta trokuta, dijeleći ih na pola, aprodužena do kraja Hrvatske, “prepolavlja”i lokalitet Vučedolske kulture u istočnojSlavoniji. Dobro je znano koliko je zvjezdoznanstvoigralo bitnu ulogu u toj civilizaciji,što je temeljito istražio Aleksandar Durman.Vratimo se na astro-urbani kompleks Motovunai rasporeda najbitnijih građevinanjegova najstarijeg dijela-Citadele, premazvijezdama “zimskog heksagona”; nekadaje postojao običaj koledvanja ili kolejanja,zapravo, obilaska kuća u predvečerje, uznabožne pjesme povorke sumještana, kojisu tako potraživali darove i blagoslivljalikuće, a provodio se od Božića do Bogojavljenja.Nekada se taj običaj upražnjavaobaš u Motovunu, a danas ga upražnjavajumještani obližnjeg Kaldira. Ono što je specifičnoza “kaldirske kolejane” je da predvodnikpovorke nosi u rukama veliku, bijelušestokraku zvijezdu-heksagram (naravno,u kršćanskom kontekstu radi se o zvijezdirepatici). Heksagram je i Perunov gromovitiznak kod starih Slavena, a vrh konstelacije“zimskog heksagona” je zvijezda Capellakozjazvijezda, koja simbolizira Amalteju,kozu koja je othranila malog Zeusa, dakle,još jednog gromovnika. U toj je formacijizimskih zvijezda sazviježđe Blizanaca sa zvijezdamaCastor i Pollux (jedan je sin Zeusa,a drugi smrtnika) koji se mogu simboličkispojiti s blizancima Jurjem/Jarilom (sinomPeruna i Mokoš) i sestrom mu Marom. Juraj/ Jarilo je označen i kao “vučji pastir” štoBlizance dovodi u vezu s konstelacijamaMalog i Velikog Psa (zvijezda Sirius) kojetakođer pripadaju “zimskom heksagonu”.Prema mitologiji Jarilo dolazi k Mari izVelesova svijeta, koji je povezansa zimskim razdobljem skonjskom glavom na ramenimaumjesto ljudske, između konstelacijaVelikog i malog Psa, pa sesve do sazviježđa Orion protežesazviježđe Jednoroga, što pričudovodi u vezu s mitom o Djevicii Jednorogu. Ta zvjezdana “fortifikacija”je, osim toga, bitna iza određivanje položaja Mliječnogaputa, koji “prolazi” njenomsredinom. Nema dokazao tomu da su stari Slaveni naseljavalimotovunsko brdo, noovdje se ne radi o tome. Naveosam već da su spomenuta sazviježđa“zimskog heksagona”imala veliki značaj za gotovosve stare kulture, pa mislim dato vrijedi i za stare Slavene. Odruidskim performansima neželim pričati, jer moram pazitina intaktnost konteksta kojemupripadaju. Nije uputno takvečinove kontaminirati i iskrivljavati gravitacijomkakvu javna prezentacija nameće.“Feminina katoda”Tako si povodom performansa An(im)omalija,koji je vezan uz tvoj projekt Astralopolis– istarski pentagram, zapisao da se FONAte godine održala na lokalitetu Marganovo,koje odgovara točki koju je etnolog VitomirBelaj naveo kao jednu od tri u liburnijskomsvetom, mitskom trokutu (vrh Perun – Volosko/Veles– Trsat, gudura, korito Rječine/Mokoš) i da je to mjesto podsvjesno utjecaloda se ti kao umjetnik-alkemičar pozabavištematikom ambivalencije odnosa svjetlo/sjena,Bog/duša, tijelo/duša, krv/svjetlo,princip žrtvovanja..., s obzirom na konceptMokoši koja je pola godine Perunova suprugaa drugu polovicu Velesova ljubavnica.Na koji si način u tom performansu označiote sakralne točke.——Sam naziv performansa An(im)omalijaje neologizam koji obuhvaća i Dušu i Anomaliju.Riječ “anomalija”, pored uobičajenogznačenja, u astrofizici označava i specifičnikut pomoću kojega se određuje položajkomete ili planeta prema suncu. “Animomalija”bi onda bio specifičan kut pod kojimodređena duša stoji u odnosu spram svogaTvorca i lomi transcendentalno – imanentnopra-svjetlo u specifični spektar vlastite aure.Radnja te predstave/rituala/performansakulminirala je kada smo si ja i asistent uperformansu, Krešo Kovačiček, usmjerilibaterijske lampe tzv. “slepice” uzajamno ugrudi, na mjesto srca, i taj krug svjetlostiDamir Stojnić, Astralopolis –istarski pentagram“opisali” skalpelom. Pošto me nije dobrozasjekao, to sam na kraju morao učiniti sam.Taj krug krvi više sam puta otisnuo o stolnjakrasprostrt po dugačkom radničkomstolu koji je nekoć bio dijelom inventararadničke kantine bivše tvornice papira“Hartera”. U taj sam krug, potom, smještaočaše s vinom ili pivom okupljene publike.Ako sam išta želio reći tim performansom,onda je to da je naše porijeklo svjetlost, pričemu sam u jednu cjelinu spojio simbolizamPosljednje večere, Graala (kupa, kalež, maternica)i simbolizam ponovna rođenja “usvjetlosti” s izvornim poganskim lokalitetomkanjona Rječine, o čemu je pisao VitomirBelaj, a čiju sam pretpostavku da se tumožda radi o Mokošinu svetištu, zapisao namargini sinopsisa. U pulsaciji naše stvarnosti“feminina katoda” ostaje trajno potisnuta,a kroz vjekove se to činilo i daleko manjesuptilnim sredstvima, što nam se osvećujekroz poremećenu ravnotežu između pozitivnei negativne polarizacije. Tu se opetvraćam na tezu iznalaženja dijalektičkogbalansa u arhitekturi starih naroda, pa takoi u koncepciji “istarskog pentagrama”. Predstavu-ritualAn(im)omalija zamislio samkao čin iscjeljivanja te rane i rascjepa kojise simbolički nadaje u kanjonu Rječine injezina toka, kao prirodne granice koja jeoduvijek dijelila grad Rijeku. Recimo dasam tu granicu htio transmutirati u sinapsukojom se odijeljene zone, u više slojeva mogućihiščitavanja, ponovno spajaju.Performansi Damira Stojnića: 1998. SKYN–Karta neba; 1998. Pečat N.U.La (Nezavisniumjetnički laboratorij), kula Lotršćak, ZG; 2000. SKYN II, izložba Novi početak,bivša diskoteka SC-a, Zagreb; 2000. Ptice, park kod Ministarstva obrane, Zagreb; 2000.Anarhitektura: Zid, brojenje cigli na zidu Galerije SC i označavanje rimskim brojkama– br. I je bila u gornjem lijevom uglu; 2001/2002. SKYN III (izabran u okviru 15. međunarodnogtrijenala crteža, kustos Branko Cerovac, za segment izložbe Drawing againstmethod – neizvedeno zbog tehničkih ograničenja; 2003. El Scarabeo, Rijeka–Učka;2004. Anarhitektura: Y, MMSU Rijeka; 2004. Red (+ Krešo Kovačiček), Palach–Ri; 2004.Kutnjak–Umnjak (+ Zlatko Kutnjak); 2004. Alpha 22 (+ Vladimir Dodig Trokut); 2005.Dreamsnake (Teatar sjena) Palach–Ri; 2005. Skinscraper, u okviru performansa Reddies(+ razni izvođači), MMSU-RI, izložba Strast; 2005. An(im)omalija, FONA–Hartera/Marganovo, Ri; 2005. Skinscraper/Reddies/Goli zubar, predstavljanje riječke scene uorganizaciji MMSU–Ri u Umjetničkoj galeriji–Dubrovnik; 2006. Ignisogram; srce, Danperformansa, Ri (isti je performans izveden i na predstavljanju riječke scene u Umjetničkojgaleriji–Split); 2006. Zajedničko srce (+ S. Stilinović), FONA, Rikard Benčić, Ri;2007. Ključ (+ Labin Art Express), Lamparna–Labin; 2007. Mandorla, Lamparna–Labin;2008. Anđeo/Dvokomponenta/iZpoljenje (Z je namjerno iz polja), Ex tempore, Bale-Istra; 2008. Čovjek i njegov pas; Ovo mjesto mora uvijek ostati prazno (s V. D. Trokutom)Ex tempore u Vižinadi; 2009. Izg(ov)aranje, Galerija KUNS, Ri; 2011. Dreamsnake II sXenom L. Županić, Milano, Izg(ov)aranje; Anđeo, Štaglinec, Usv(i)jetljavanje, ZavičajniMuzej Rovinja i kasnije u Billiard-galeriji krčme Lujzijana.