o umirovljenju profesora temat: criticize this! - Zarez

Knjigezarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 40Dirljivi dokumentarizamVješto ispripovijedano štivo novije ukrajinske proze s kojim će hrvatska publika lakopronaći književne i povijesne povezniceLovro ŠkopljanacSličnu fabulacijuu suvremenojhrvatskojknjiževnosti sadržiroman Dvori odoraha MiljenkaJergovića objavljen2003. godine, godinudana ranije odMatiosionogNa hrvatskom je književnom tržištuSlatka Darica objavljenakrajem prošle godine kao osmaknjiga u nakladničkom nizu Udruge hrvatskihukrajinista pod nazivom Ucrainianacroatica. Budući da je, uz iznimkuprepjeva pjesama Bogdana Igora Antonyča,prijašnjih sedam naslova koji suizdani od 2008. godine stručne prirode,Slatka Darica prvi je prozni fikcionalnitekst u ponudi te biblioteke koja se baviukrajinističkim temama koje su bliskehrvatskoj književnosti i kulturi. Tendencijada se ta bliskost poveća vidljiva je uizboru Marije Matios kao autorice kojaje trenutno vrlo popularna u ukrajinskojknjiževnosti, što se vidi i u uredničkojopremi knjige gdje se Matios oglašavakao dobitnica najmanje dviju suvremenihukrajinskih nagrada.Unatoč podnaslovu “drama u tri života”,tekst ima dosljedno provedenuromanesknu fakturu, ne samo zbog togašto prati gotovo cijeli život eponimne junakinje,od djetinjstva do (natuknute)smrti, nego i zato što su dotične tri cjelineporedane obrnutim kronološkim redoslijedom.Za ilustraciju, sličnu fabulaciju usuvremenoj hrvatskoj književnosti sadržiroman Dvori od oraha Miljenka Jergovićaobjavljen 2003. godine, godinu danaranije od Matiosionog romana. Osim fabulacijei godine objavljivanja, ta su dvaromana slična i po tome što im je vrijemeradnje smješteno u godine prije i poslijeDrugog svjetskog rata te što oba tematizirajuposljedice toga rata u rubnimeuropskim zemljama.Jergović, Kolar, Karakaš,Kristóf Uz paralelu koja se može povućis Jergovićevim romanom, u pojedinimje opisima života u mjestu Čeremošnomuu ukrajinskoj Bukovini gdje se odvijaradnja Matios bliska pripovijetkamaSlavka Kolara, pogotovo po brizi kojupridaje fokalizaciji radnje kroz likoveniskog društvenog statusa, što se odnosina protagonisticu i njezine najbliže, ljubavnikaIvan Cvyčoka i majku Matronku.No za razliku od Kolara, u pripovijedanjuMatios više je naturalizma, čime u momentimakoje želi istaknuti u čtateljskojsvijesti Matiosina Bukovina podsjeća naLiku iz zbirke pripovjedaka Kino LikaDamira Karakaša (isječak iz scene silovanja:“On se nagnuo nisko nad nju, onjušio[joj] pazuho, zatim je grubo istrgnuoiz suknje košulju, razderao je do brade,kleknuo na koljena i dvama prstima iz svesnage stisnuo najprije nabreklu bradavicujedne, a zatim se cijelim dlanom primiodruge dojke. Kao da ju je htio podojiti”.).Sam početak romana s opisivanjem nijemeDarice i njezinog naizgled mentalnoograničenog ponašanja čak prijeti da sepretvori u grotesku kakva se može naćirecimo u Velikoj bilježnici Ágote Kristóf,još jedne autorice koja se bavi tematikomtraume, ali na upečatljiviji način od Matios.Kod Kristóf se, naime, dosljednijeprovodi fokalizacija iz perspektive najranjivijih(djece), ali njihov susret s brutalnošćusvijeta nadilazi i iskrivljuje okvirepripovijedanja, što uostalom vodi i doetimologije “groteske”. Matios se ne koristinezgrapnom i trpkom dijegezom kakvupreferira Kristóf, nego fingirajući sveznajućegpripovjedača perpetuira radnju,ponekad na rubu moralizatorskog tona,kao na kraju “Drame prethodne”: “Bilabih neizmjerno sretna kada bih priču oslatkoj Darici i Ivanu Cvyčku završila uoptimističnom tonu (...) Sretna bih bila,ali gle! Život je možda kao i ljudi – osvetoljubivprema radosti”.U Slatkoj Darici naglasak je svjesnostavljen na pripovijedanje i fabulaciju utri različita razdoblja i kroz nekoliko fokalizatora,a provodni je motiv romanasuočavanje seoskih ljudi sa svijetom kojinaglo mijenja pravila po kojima se očekujeda se oni ponašaju, a da njih o tomenije obavijestio. Paradigmatski je primjertoga rijekom podijeljeno Čeremošno, kojese u nekoliko desetljeća nalazi malo urumunjskim, malo u njemačkim, malo usovjetskim pa konačno opet u ukrajinskimrukama; kao što piše Matios komentirajućinestanak Daričine majke izsela, “čak kad bi i bio neki trag, dalje jeišla rijeka...”.Marija Matios, Slatka Darica. Dramau tri života, s ukrajinskoga prevelaDijana Dill; Hrvatsko-ukrajinskodruštvo, Zagreb, 2011.Više lektorske pažnje Trag kojiostavljaju povijesna zbivanja tek na krajuromana dobiva svoju tragičnu dimenziju,a ostatak fabule zauzimaju svakodnevne ipomalo fantastične brige Darice i ostalihlikova, bilo u vidu očevog duha koji seu snu priviđa Darici i traži od nje žrtvumlijeka ili sudara Ivana Cvyčoka s građanskimdruštvom u školi ili crkvi, štovrijedi izdvojiti kao najuspjelije epizode.U pripovijedanju su balansirane aluzijena ideološki i ratni teror koji će povijesnoobilježiti navedeni dio Ukrajine, ali i nasvakodnevni teror bližnjih, koji je prikazanumješnim oponašanjem poliglosijeProvodni je motivromana suočavanjeseoskih ljudi sasvijetom koji naglomijenja pravila pokojima se očekujeda se ponašaju, ada njih o tome nijeobavijestioseoskih naklapala Varvare, Jelene i Marijekoja kroz jedanaest umetaka istaknutihkurzivom daje ritam romanu.U Slatkoj Darici hrvatska publika dobivaromaneskni tekst s kojim joj nećebiti teško pronaći književne i povijesnepoveznice. Radi se o vješto ispripovijedanomštivu čijem se hrvatskom prijevodumoglo pristupiti i na druge načine (recimo,da se dijalekt likova ne prevodinategnutom inačicom zagorskog dijalekta)i uz mnogo više lektorske pažnje(lektura i korektura: Renata Budak Lovrići Dijana Dill), jer gotovo da nemastranice na kojoj nema neke pogreške upisanju ili obradi teksta. Ipak, radi se oproblemima koji će uredništvo dobiti prilikeispraviti ako domaći čitatelji pokažuzanimanje za suvremenu ukrajinsku novelističkuprodukciju, koju Slatka Daricadostojno predstavlja.