o umirovljenju profesora temat: criticize this! - Zarez

TEMAT: CRITICIZE THIS!zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 22Za Jarka problemidentiteta u savremenomsvijetu nije samo lokalni,nego i globalni pa valjapodjednako poštovatiidentitetske odrednicekoje posjedujemo zato štopripadamo čitavom svijetu"Tek je osam i trideset, u Tokiju ljudi još ne izlaze van, aovdje se smatra da je mrkla noć. Ah, da sam bar u Nozawi,ondje radi supermarket. Ništa od toga, ovdje smo Julija ija sami u ogromnoj zgradurini. 'Staff' odlazi oko tri poslijepodne,a učenici iz susjedne škole oko četiri. Za menei Juliju već je oko osam navečer duboka noć. Danas samkrenuo trčati oko pola sedam na plato ispred škole. Ondjeje neki klinac također trčao u krug, trenirao je zamišljenebejzbolske pokrete. Kad me vidio, mahnuo sam mu, a on jezbrisao. Poslije sam i ja optrčao dva i po kruga. Pokušavamsteći kondiciju." (Jarak, 2010., 34).Ponegdje, namjesto nagomilavanja nepovezanih detalja,Jarak pokazuje tendenciju za neprekidnošću, tijekom, kojimadočarava intenzitet događaja. U sljedećem odlomku,nakon glavne rečenice, redaju se zavisne, od kojih svakaproširuje onu koja joj prethodi, a prisutna su ponavljanjana leksičkom i ritmičkom planu:"Ali, kad smo prišli Tokiju sa sjevera(kroz Saitamu gdje je novi nogometnistadion), izgubio sam dah.Prizor me podsjetio, ne znam zašto,na pogled na pučinu nasred oceana.Nepregledno more zgrada, cesta ioblakodera koji nestaju u izmaglicii smogu, nema im kraja. Autoceste ibrzi vlakovi u Tokio ulaze iz zraka, spedesetak metara visine. To su brzeceste u zraku, cijevi koje se uzdižuvisoko i kuda jure vlakovi. Pogledje odozgo fenomenalan. Dokle godpogled seže, za tristo šezdeset stupnjevanaokolo, posvuda je nepregledangrad. Grad, grad, grad, sto pedesetkilometara nebodera, oblakodera,zgrada, vijadukata, cijevi, sto pedeset u dužinu i bar tridesetu širinu. Nepregledno more betona. 'Oceanski osjećaj' stehnološkim, metalnim okusom. Stao mi je dah. To je najboljigrad na svijetu." (Jarak, 2010., 50).Na taj način Jarak u Japanski dnevnik integrira postupaksličan kao u romanu Johnny K. Iako zaokupljen praćenjemsusjednosti, tijeka pričanih događaja, dojam napredovanjai neprekidnosti koji nastaje neka je vrsta iluzije, jer diskursne razotkriva nove činjenice niti je to namjera pisca, većse otkriva dublje, metaforičko značenje istih činjenica. Aupravo to otvaranje "fikcionalne dimenzije najobičnijihi najbanalnijih 'stvarnih' događaja" za Jarka predstavljadefiniciju fikcije – poniranje u najdublje dimenzije jezika(Jarak, 2010., 78).Jarak primjenjuje još jedan postupak kojim postmodernipisci šokiraju čitaoca, dovodeći u pitanje uvriježenudistinkciju umjetnost-život, književnost-realnost itd. Ujednom od dnevničkih zapisa razmatra pitanje autorstva:"Prvi put pišem i živim jednu knjigu u isto vrijeme. Ne mogusamo uzimati iz Japana, kao iz imaginarnog izloga, gdje jesve besplatno. Postao sam i ja dio slike. Moje mesu ušlo jeu meso Japana. Sad nema natrag." (Jarak, 2010., 56). Pisacpiše sebe, ogledajući se u japanskoj svakodnevnici, a rezultatsu dnevnički zapisi sakupljeni u Japanskom dnevniku. Svojdnevnik u jednoj od mnogobrojnih autoreferencija ocjenjujekao fantaziju. Kao čovjek sklon fantaziji piše ponirući ufikcionalnu dimenziju jezika, onu koja je najdublja.Još jedan upečatljiv primjer kako autor dovodi u pitanjesvaku smislenu interpretaciju, dakle i valjanost i vjerodostojnostprikazanog svijeta u Japanskom dnevniku jesteprimjena Calvinovih teorijskih koncepata na Tokio. Svakipokušaj završava u paradoksu: brzina se 'preliva' u sporost(brzi vlak se s vremenom čini spor kao lokal), mnogostrukostu jednoličnost (tokijski urbani pejzaž: samo zgrade,zgrade i zgrade) ili uniformnost, preciznost u 'otvorenoststvari' (na primjeru japanskog jezika i gramatike), jasnosti jednostavnost u tajnovitost i neprozirnost itd. Jarak nataj način stavlja jednu pored drugelokalnu i globalnu perspektivu, vizuruzemljaka i vizuru stranca, činjenice injihovo dublje značenje, pojavnost injenu suštinu. Izjalovljuje svaku namjeruda se ti dnevnički zapisi sakupeu jednu cjelinu, da im se podarismislena interpretacija i pripiše imse forma.ZAKLJUČAK Rade Jarak u svojimdjelima propituje granice jezikai tematizira tabue, npr. ludilo, seksualnost,suštinska iskustva u životu.Tu se radi o nekoj vrsti neklasičnefantastike, koja je nastala po uzoruna Kafkin romaneskni svijet. Radise o sasvim specifičnom postupkupropitivanja granice između stvarnog i nestvarnog, gdjese naznake neodlučnosti uklapaju u opšti tok pripovijedanja.Kao kod Kafke, u Jarkovim pripovijestima pojavanatprirodnog događaja ponekad izgleda neobično i samomjunaku, ali sve više poprima prirodan izgled dok se naposljetkupotpuno ne prilagodi pripovjednom svijetu: "KodKafke natprirodni događaj više ne izaziva neodlučnost, jerje opisani svet u celini neobičan, on je isto toliko abnormalankao i događaj čiju pozadinu predstavlja" (Todorov,1987., 176). Poetika Rade Jarka posjeduje osobenosti kojeje Sartre pripisivao Kafkinim djelima: pisci pokazuju kakoje upravo normalan čovjek fantastično biće pa fantastičnopostaje pravilo, a ne izuzetak.Čini se da Jarkove tekstove valja čitati doslovno. Primjersa primjenom Calvinovih pravila na Tokio pokazuje kakopisac sa zamisli prelazi na opažanje pa nešto što bi se moglosamo hipotetički ustvrditi, npr. da je Tokio istovremenojednoličan i mnogostruk, postaje dio opažajne stvarnosti –doslovna stvar. Često ljudska izopačenja u Jarkovim djelimane prelaze granice mogućeg (kao što je Johnnyjev bijeg unigdinu ili košmarni doživljaj kolodvora u Veneciji), negoje prije riječ o društveno čudnom. Osnovna preokupacijapisca je odnos čovjeka i njegovih želja, emocija, njegovognesvjesnog. Međutim, i to temeljno pitanje njegove prozeostvareno je na sasvim specifičan način.Takvim preokupacijama Jarak se bavi iščitavanjem velikanaknjiževne tradicije. Intertekstualno ostvaruje odnosesa autorima moderne i postmoderne. Ogledanje u drugimpiscima ne vidi kao direktno definiranje sebe. Identitetkonstituira u razlici spram drugih pisaca, posredno, jer je jedinoputem naglavce okrenutog pogleda, kakav omogućujeogledalo, moguća identifikacija. Otjelovljenje tog neobičnogpogleda na sebe u Jarkovim djelima se manifestira u vidučudesnog i čudnog. Postupci zastupljeni u njegovim djelima,kao što su protuslovlje, "prekid slijeda", prekomjernost isl. svjedoče o autoreferencijalnom (samoreferencijalnom)aspektu njegove naracije gdje se tematizira literarnostdjela, tj. riječ je o naraciji koja se konstituira u metanaraciji.Ukazivanjem na primijenjene postupke u okviru vlastitihdjela pokazuje kako su stvarnost i istina iluzije proizvedenedjelovanjem umjetničkog diskursa na svijest te konačnoulijeva nesigurnost čitaocu preokupiranom nastojanjemda djelu pripiše određeno značenje.Poetika nastala ogledanjem u stranim književnim uzorimanačinila je od Rade Jarka stranca u domaćoj književnosti.Izgrađujući svoje pisanje oslanjanjem na pisce kojisu bili bitni u njegovom malom svijetu, pisao je sebe, svojuličnost. U životu ovoga pisca parola "živjeti da bi se pisalo"prelijeva se u parolu "pisati da bi se živjelo", što se u njegovimdjelima razabire u vidu neraskidive veze izmeđufikcije i stvarnosti, umjetnosti i života, teksta i svijeta... Biloda piše dnevnik ili fikciju druge prirode, Jarak je cijeli životpisao jednu knjigu, sebe kao pojedinca. Jer, za njega problemidentiteta u savremenom svijetu nije samo lokalni,nego i globalni pa valja podjednako poštovati identitetskeodrednice koje posjedujemo zato što pripadamo čitavomsvijetu, a ne samo neke oznake rodnih, uskih relacija, i onekoje su nam nametnute iz okoline: nacija, rodno mjesto,uloga u obitelji... Potvrdu te filozofije nalazio je u djelimapisaca koji su znali privatnu mitologiju pretvoriti u univerzalnu.Ali spoznaju sebe kroz pisanje Jarak ne shvata kaoostvarljiv zadatak. Taj proces valja shvatiti u vidu odgodei upućivanja na druge koji izmiču, stoga njegovo putovanjeprema identitetu dešava se u vidu autoreferencijske obilaznicečije je odredište neizvjesno.Literatura:Jarak, Rade. 2006. Enciklopedija očaja.Zagreb: Fraktura.Jarak, Rade. 2010. Japanski dnevnik. Zagreb: V.B.Z.Lodge, David. 1988. Načini modernog pisanja. Zagreb: Globus.Todorov, Cvetan. 1987. Uvod u fantastičnu književnost.Beograd: Rad.