o umirovljenju profesora temat: criticize this! - Zarez

TEMAT:zarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 19Projekt Criticize This! nastao je u suradnji organizacija Kulturtreger i Kurziv (Zagreb), KPZ Beton i SEEcult.org(Beograd) i Plima (Ulcinj). Kroz tri modula okuplja 33 mladih i neafirmiranih kritičarki i kritičara iz Srbije,Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. U suradnji s mentori(ca)ma, oni razvijaju svoje kritičarske praksepišući o recentnim književnim, izvedbenim i vizualnim umjetničkim djelima iz regije. Ovdje predstavljamo završneradove polaznika prvoga književnokritičarskog modula.Identitetske zaobilazniceDjelo Rade Jarka svjedoči o nemogućnosti jedne istinite interpretacije, svojim pisanjem ulijeva nesigurnostrecipijentu i ne dopušta da se smisao djela obuhvati i zaokruži. Postupkom proturječja Jarak dokida poimanja svijetaunutar binarnih opozicija —Lamija NeimarlijaO knjigama Rade Jarka Enciklopedija očaja iJapanski dnevnikUVOD U ovom eseju dominantna preokupacija je pisanjeRade Jarka, kojim uvijek iznova dovodi u pitanje kriterije navladajućoj književnoj sceni. Svojim djelima svjedoči kolikoje za jednog pisca važno učiti zanat od velikana književnogizraza, ne pokleknuti pred trendovima i kritičarskim hvalamasasvim prosječnih knjiga koje su"pune dosjetki i jeftinih fora". Autorje na više mjesta (npr. u intervjuu zaNovi list, u romanu Neočekivano Venecija,dijelu trilogije Enciklopedijaočaja) ukazivao na nevolje s kojimase suočava pisac posvećen izgradnjisasvim osobnog autorskog svijeta uintertekstualnim relacijama s književnimuzorima. Problem se ne možesvesti na degradiranu poziciju pisca upostratnim društvima, nego se trebapromatrati u kontekstu kompletneknjiževne infrastrukture. U romanuNeočekivano Venecija Jarak opisujeprobleme okoline u kojoj kao pisacdjeluje, govoreći o osobnom iskustvus kritičarima vlastitih djela, o prirodiknjiževnih skupova kojima je prisustvovao,kao i o vladajućem sistemu vrijednosti u književnimkrugovima. Vladajuću mrežu odnosa vidi kao uzajamnanatjecanja sredstvima "sitnih podmetanja, časti i zavisti,drugim riječima: grebanja i trgovine". Takvo ozračje podstičekritičare da pišu pozitivne kritike svojim prijateljimai kolegama, što proizvodi strahovito lošu literaturu.Nastojat ću pokazati osobenosti Jarkovog pisma analizirajućidva djela – Enciklopediju očaja i Japanski dnevnik.Prva knjiga je objavljena 2006. i čine je tri romana različitihpripovjednih tehnika u kojima se ipak naziru slična značenja.Rekvijem za Kataloniju obuhvata djelić života britanskognovinara Erica Sinclaira koji dolazi u Kataloniju za vrijemeŠpanjolskog građanskog rata istinito izvještavati o ratnimRade Jarak u svojimdjelima propituje granicejezika i tematizira tabue,npr. ludilo, seksualnost,suštinska iskustva u životu.Tu se radi o nekoj vrstineklasične fantastike, kojaje nastala po uzoru naKafkin romaneskni svijetdogađajima, da bi postao dobrovoljac u borbi za Republiku,naposljetku proglašen izdajnikom. Među detaljimakoji se lijepe na svijest Erica, miješaju se šturo nabacanaunutarnja previranja, iz kojih se razlučuje ponešto o "ljepšojstrani života" junaka-pripovjedača, otjelovljenoj u likuvojnika Marca Toridellija i novinarke Edne O'Shaugnessy.Junakove želje osciliraju između neostvarive i ostvariveljubavi, a u toj unutarnjoj drami se odmjeravaju snage izmeđusmisla i besmisla. U drugom romanu, NeočekivanoVenecija, najprije se susrećemo s prikazomVenecije u ozračju dojmovajunaka-pripovjedača. Zatim slijedisakupljanje komadića prošlog života,u jednom kontinuiranom nizu, gdjeautor uvodi i autobiografske podatke,i sve to kako bismo imali sliku o uloziShille, djevojke koju junak upoznajeu Veneciji, u njegovom životu. Aonda slijedi priča o avanturama saShillom, i eventualno – o osiromašenom,monotonom životnom toku izmeđunjih. I jedno i drugo, i avanturei monotonija, događaju se iz "unutarnjegočaja" (Jarak, 2006., 161). Trećapriča o Johnnyju K., za razliku odprve dvije, napisana je u trećem licu.Pisac u Japanskom dnevniku veli:"Napisao sam čitav roman o odmorištimauz autoceste, Johnny K. (objavljen u okviru knjigeEnciklopedija očaja – a to je, i danas tako mislim, jedno odmojih najboljih djela). Odmorišta uz autoceste nose u sebinešto sretno i tužno, veselo i malenkolično. Ona su šarene oazeu divljini, na neki neshvatljivo čudan način govore o nastavkuputa, o prolaznosti, slučajnosti – a sve se to kao metafora možeprenijeti i na život. Slučaj je dirigent života." (Jarak, 2010., 30).Drugo djelo, Japanski dnevnik, predstavlja dnevničkezapise koje je autor sakupio tokom šestomjesečnog lutanjazabitima i zaseocima sjevernog Japana te labirintima Tokija,najvećeg modernog megalopolisa. Promatrat ću Japanskidnevnik kao protegnutu ruku jedne filozofije koja je prezentiranaveć u Enciklopediji očaja, analizirajući postupkekoje Jarak upotrebljava u svojoj naraciji. Učio ih je od modernihi postmodernih znalaca na koje se referira u svojimdjelima: Mishima, Franz Kafka, Danilo Kiš, Italo Calvino...Intertekstualne relacije s autorima kao što su Michel Tournier,George Orwell, Walter Benjamin, ili Paul Auster iDino Buzzati, Jarak signalizira i citatima kojima počinjepojedine romane u Enciklopediji očaja, ili dnevničke odlomkeu Japanskom dnevniku.I.Pisanje Rade Jarka odlikuju postupci koje je David Lodgeu Načinima modernog pisanja pripisao autorima kao štosu Samuel Beckett, John Fowles, Jorge Luis Borges, VladimirNabokov, Doris Lessing... tražeći u njihovim djelimaelemente postmoderne književnosti. Takvi načini postmodernogpisanja nastali su dovođenjem do krajnosti nekihpostupaka modernizma ili njihovim dokidanjem.Jarkovo djelo svjedoči o nemogućnosti jedne istiniteinterpretacije, svojim pisanjem ulijeva nesigurnost recipijentui ne dopušta da se smisao djela obuhvati i zaokružiu ljudskoj svijesti. Postupkom proturječja Jarak dokidapoimanja svijeta unutar binarnih opozicija, kako je ljudskasvijest sklona. Time se nastoji ukazati na podvojenosti šizofrenu situaciju u svijesti modernog pojedinca. Metafikcionalnimprimjedbama unutar svojih tekstova ukazujena nemogućnost odvajanja temeljnih od metarazina jezikaujedno ne dopuštajući čitaocu da se ušuška intelektualnozadovoljen u viđenje svijeta kakvo mu nameće njegovoknjiževno djelo. Dovodi u pitanje poredak kojim su događajiu romanu prezentovani, kao i mogućnosti smisleneinterpretacije. Naročito karakteristično za njegovu poetikujeste i preokupiranost detaljima: "Međutim, svakoprekomjerno opterećivanje diskursa specifičnostima imatće isti učinak: nudeći čitaocu više detalja nego što ih možesabrati u cjelinu, diskurs potvrđuje otpor svijeta prema interpretaciji"(Lodge, 1988., 282). Paradoks ovog postupkajeste u tome što naizgled značajna informiranost čitaocane doprinosi sklapanju jasne slike o događajima, prostorvremenuili nekom karakteru u romanu. Kod Jarka se nataj način ostvaruje jedan čudan, od početka abnormalansvijet, ogoljen i ispražnjen od smisla.