o umirovljenju profesora temat: criticize this! - Zarez

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xiv /334, 10. svibnja 2012. 11Ante Babaja, Breza, 1967.Za razliku od noveleMihajla Kocjubinskog, kojaje našoj publici nepoznata,Paradžanovljevofilmsko ostvarenje Sjenezaboravljenih predaka(1964.) i danas kod nasnailazi na strastvenepoklonikevladari šuma, tvoreći poseban svijet koji koegzistira zajednos onim stvarnim. U noveli nailazimo na detaljan opisnarodnih vjerovanja Guculja, naroda s područja Karpata,a samim time i sliku njihova mističnog shvaćanja svijeta.Navodim primjer: “Sunčeve zrake rasipaju se poput prašinepo cvijeću, šumske vile laganim korakom hode obroncima,a njima pod nogama zeleni se prva trava” (str. 12).Za razliku od M. Kocjubinskog, narodna vjerovanja uKolarovu djelu nisu centralna tema, već jedno od sredstavakojima psihologizira arhaično selo – njegovu intelektualnui duševnu ograničenost te praznovjernost. Prema takvommentalitetu pisac otvoreno zauzima kritičan stav obojensarkazmom i ironijom. Primjer: “Metali joj svakakve obloge,mazali je svinjskom i pasjom mašću, davali joj piti sve odkravljeg mlijeka do konjske mokraće, puštali joj krv, prilijevaliuroke ― sve kako je koja baba ili iskusniji čovjekpreporučio ― ali bez uspjeha” (str. 159).Kocjubinski registrira potpunu sliku života Guculja;s jedne strane nailazimo na izrazit kršćanski svjetonazorukorijenjen u guculjsku kulturu, a s druge pak straneuvodi poganske običaja i vjerovanja koja su zadržana kaopoganska matrica u legendama o svecima: “― U početkunije bilo gorja, samo voda... Kakva voda, poput mora bezobala. Sam Bog hodio je vodom. Ali, odjednom primijetiBog da se na vodi stvara šum. ‘Tko si ti?’ ― upita. A onoodgovara: ‘Ne znam. Živ sam, ali hodati ne mogu.’ A bijašeto Đavao” (str. 25).Matrica tzv. praznovjerja u noveli M. Kocjubinskogizrazito je zastupljena. Poganska vjerovanja te vračanjepostaju dijelom svakodnevnice u kojoj se ne samo Bog,već i razne sile te duhovi upliću u život likova. U Kolarane nailazimo na tako čestu i detaljnu upotrebu elemenatatzv. praznovjerja koje u određenoj mjeri također svjedočio važnosti pojedinih poganskih vjerovanja, poganske matriceu kršćanskim vjerovanjima. U Sjenama zaboravljenihpredaka nailazimo na babu Himu i Jurja, a u Brezi na babuRozu i Roka; sve su to mistični likovi, vještice i vještaci.U usporedbi s Kocjubinskim, Kolar ironizira takve figuresvakodnevice kao nositelje zaostalosti: “Za doktora većkako-tako, jer kad ni Roža ni Rok nisu pomogli, što bi onajzelembać doktorski znao!” (str. 159).Krenimo dalje na folklorne motive u ovim novelama.Kocjubinski podastire sažet opis guculjske nošnje s kojomje povezana i simbolika zrelosti te razni običaji: “Sada jeIvan već stasao u momka, vitka i snažna poput smreke.Mastio je kovrče maslom, nosio širok pojas i raskošan šešir.I Marička je već nosila vrpce u kosi što je značilo da jespremna i udati se” (str. 11). U Kolara Markov šešir i ručniktakođer figuriraju kao simboli muževnosti te tradicionalnihvrijednosti: “(…), no lugarski šešir s perjanicom izvrsnomu je pristajao, a puška, koju je nemarno prebacio prekoramena, davala mu je služben karakter i znatnu važnost uselu” (str. 162).Što se tiče narodnih običaja, Kocjubinski detaljno opisujepojedine narodne običaje poput procesije do hrama,proslavu Božića (opis običaja na Badnjak), pokope: “Nagrudima tiho odzvanjaše mjedeni novčići koji su dobreduše ostavile za prijevoz u onom svijetu” (str. 50). I Kolarse zadržava na pojedinim narodnim običajima, ali tek periferno;bilježi značenje pojedinih običaja: “Tiho je odmicaosprovod kroz selo, pa kako je prošao kraj koje kuće, žene biiz škafova izbacivale vodu” (str. 17). “Što se tiče velečasnog,stvar je već mnogo važnija, jer bi bila velika grehota da dušaode bez svetih sakramenata pred prijestolje božje” (str. 160).I završno što se tiče jezika, Kocjubinski koristi izrazeguculjskog narodnog govora, dok Kolarovi likovi govoredijalektom karakterističnim za sjevernu Hrvatsku te pritomKolar uvodi razliku između različitih društvenih staleža narazini jezika.Erotika Tema erotičnosti u djelima Kocjubinskog i Kolarajedna je od središnjih. Kocjubinski jasno dijeli erotikuod ljubavi; Ivana i Maričku prikazuje u nježnosti njihovezaljubljenosti i čistoći prave ljubavi, dok se izražajan erotizamjavlja u odnosu Palagneje i Jurja među kojima se nerađa ljubav već strast, čežnja i pohota; ukratko, erotizamje u njihovu slučaju povezan s poništavanjem etičkih vrijednosti:“Gola je odlazila na obronak, pod bukvu, i tamona svojim grudima osjetila bi topao Jurjev dah te željezneprste njegovih ruku. Kada bi se pojavio, imao bi u njojljubavnicu” (str. 35).U Brezi erotizam se ocrtava na dvjema razinama: narazini razumijevanja pojma ženske ljepote i privlačnosti tena razini pohote. Kolar utvrđuje razliku u razumijevanjupojma ženske ljepote, suprotstavljajući svjetonazor seljakai obrazovanih ljudi, sa suprotstavljanjem dvaju ideala – debelai mršava djevojka. Ideal muške privlačnosti utjelovljujeglavni junak Marko – s lugarskim šeširom, brkovima i očimasokola: “Mnogoj curi, mnogoj udovici, i udatoj ženi, zapelobi oko za onu perjanicu, pa za one uvijek propisno zavinuteplave brkove i za one oštre, sokolove oči” (str. 162).Pohota i strast u obje novele pojavljuju se u istom kontekstu– u sceni sprovoda. Atmosfera tužnog oproštajaod preminulog pretvara se u atmosferu raskalašenosti inemorala.Tragovi i razlike Kada govorimo o osnovim razlikamau spomenutim novelama, centralnim svakako postajepitanje stila. Kolar se služi sarkastičnim, ironičnim te izrazitohumorističnim načinom pripovijedanja. Autor nastupa kaooštar kritičar te se ni u jednom trenutku ne identificira slikovima. On naprosto daje sliku neobrazovanog, arhaičnogi primitivnog sela koje je potratilo osjećaj morala, a s njimei suosjećajnost za bližnjega.Kod Kocjubinskog sarkazam nije od presudne važnostite ne spada u osnovne karakteristike njegova stila.Njegov je odnos prema toku radnje posve neutralan tepoput povjesničara slaže mozaik raznih, ali međusobnousko povezanih elemenata – npr. folklornih, erotičnih.Uzroke i posljedice u razvoju radnje pokazuje kao logičnislijed događaja, motivirane bilo psihološki, bilo sudbinomili uplitanjem sila prirode, zlih i dobrih duhova. Priroda se,naime, uvažava kao najviši zakon – ona je silna, mistična,bizarna te kao takva odlučuje i o sudbini čovjeka te je stogasile prirode potrebno zadovoljiti: “(...) i pozvao je k sebina tajnu večeru sve vješce, zle duhove, astrologe svakojake,vukove šumske te medvjede. Pozvao je buru da ljubaznoprisustvuje na bogatoj badnjoj večeri s gorilkom, ali nitkood njih ne uzvrati na njegov ljubazan poziv, iako ih je Ivantri puta pozivao” (str. 32).Za ovu prigodu možemo sažeti da Breza i Sjene zaboravljenihpredaka bilježe vječnu temu – suodnos ljubavi ismrti, odnosno u Freudovu određenju nagon prema ljubavii nagon prema smrti. Pored te dvije zajedničke teme, u timnovelama nailazimo i na mnoge druge analogije. Navestćemo samo neke od njih koje zahtijevaju daljnju komparativnuanalizu. Prije svega, podudarajuće motive nalazimou portretizaciji likova prilikom čega se posebna pozornostpridaje određenim elementima, a odnose se na dijelovetijela (oči, zubi, glava), izrazi lica (čudnovati osmijeh),glazbeni instrumenti (trembita, tamburica), priroda (gore,šume, vrh, proplanak), vrijeme (vjetar, magla, kiša, blato),predmeti (svijeća).Provedeno istraživanje pokazuje kako unatoč tome štospomenuti književnici ne pripadaju istoj književnoj epohi(Sjene zaboravljenih predaka objavljene su 1911. i predstavljajumodernističku prozu, dok je Breza objavljena 1928.godine i uvrštava se u prozu socijalnog realizma), u njihovustvaralaštvu postoji niz sličnih pojava koje je, pored spomenutih,moguće objasniti i dubokom bliskošću ukrajinskei hrvatske kulture. (...)Ulomak iz veće cjelineLiteratura:Госейко, Л. Історія українського кінематографа. Київ: Кіно-коло,2005.Коцюбинський, М. З глибини. Київ: Факт, 2005.Коцюбинський, M. Тіні забутих предків. Харків: Фоліо, 2006.Kolar, S. Pripovijetke satire humoreske drama. Zagreb: Znanje, 1966.Schülerduden, Literatur, Dudenverlag, Mannheim; Leipzig; Wien;Zürich, 2000.Paščenko, Е. (ur.) Hrvatska/Ukrajina. Kulturne veze od Jadrana doDnjepra. Zagreb, 1996.Pešorda, D. Tipologija suvremenog povijesnog romana: na primjerimaiz ukrajinske i hrvatske književnosti. U: Književna smotra, 127, 2003.,str. 3-25.Ткаченко, Т. Історія української кінолітератури (10- 80-тіроки ХХ ст.). Навчально-методичний комплекс. КиївськийНаціональний Університет ім. Тараса Шевченка, Інститутфілології, Кафедра теорії літератури та компаративістики. Київ,2005.Flaker, A. Ukrajinska književnost u Hrvatskoj. U: Hrvatska/Ukrajina.Kulturne veze od Jadrana do Dnjepra. (ur. E. Paščenko). Zagreb, 1996.Живиця. Хрестоматія української літератури ХХ століття.Київ: Твім інтер, 1998.