Naučno popularna revija o prirodi, čovjeku i ekologiji broj 34

10 Čisti razvojEKOLOŠKA KRIZA JEINDIKATOR KULTURNE KRIZEObilježavajući 20. godina izlaženja časopisa Socijalna ekologija Filozofskifakultet Sveučilišta u Zagrebu organizovao je ove jeseni znanstveni simpozij smeđunarodnim sudjelovanjem o temi “Razvoj i okoliš - perspektive održivosti”.Akademik Ivan CifrićPromjene u okolišu (prirodnom i kulturnom)povezane su s promjenama udruštvu. Vidljive su tijekom čovjekovakulturnog razvoja, a naročito nestanka irazvoja industrijskog društva: od uvažavanjai sakraliziranja prirode i prirodnih fenomenado ponižavanja desakraliziranja i prirode.Na mjesto bogova iz prirode itranscendentalnog Boga, uspostavljena suimanentna božanstva i sustav vrijednostikojega jamči određeni sistem i njegovi režimi...Industrijsko društvo oblikovalo se kao sebilogičan, samodovoljan sistem kao rezultatpovijesnog razvoja, poglavito kapitalističkogdruštva. Ali on nije i logičan prirodi.Nasuprot “ekološkom” odnosno “socijalnoekološkommetabolizmu (kakav susrećemou ruralnom, seljačkom društvu), razviloje svoj “industrijski metabolizam”.Posljedice što ih je proizvodio utjecale suna postavljanje postulata: “priroda kao resurs”,priroda kao “udubina” (Senke) i “prirodakao model” i poticanje empirijskihistraživanja ekoloških strukturnih promjenai gospodarskog ponašanja. Postulat“Priroda kao uzor” (“Učiti od prirode”!)pomak je orijentacije od razumijevanjaprirode kao objekta prema shvaćanju prirodekao modela. Na tom pravcu je nastala“Industrijska ekologija”...Posljednjih godina i najmlađa generacijaproživljava novu (ekološku, ekonomsku ifinancijsku) krizu kao fenomen koji seuvukao u svakodnevicu života i društva ipojedinca i djeluje sukcesivno.Duboka ekonomska kriza neravnoteže u bipolarnomsvijetu (razvijeni - nerazvijeni)pojavljuje se na površini svakodnevice kaofinancijska kriza. Ona je u fokusu medija,političara, pa se “na trenutak” zaboravljapravi problem: (1) ekonomska i ekološkakriza nisu odvojene nego su postale jednakriza, jedan proces u kulturi modernogdruštva i to (2) trajni proces u kojem se nalazisuvremeno čovječanstvo a koji će (3)morati formirati novo stanje svijeta, novi“društveni prirodni odnos” (Gorg, 1999) ipravedniji svjetski poredak. Tome pokušavapridonijeti i Kungov koncept “svjetskog ethosa”.Za takvu “veliku tranziciju” društvapotrebno je prevrednovanje prirode i sistema,potrebna je “socijalnoekološka pa-radgma”. Za to ne postoji dovoljno spremnostiu politici, dijelom i u ruralnom sektoru(globalne) ekonomije, ali niti u usitnjenojznanosti. Riječ je ponajprije o socijalnoj paradigmikoja podrazumijeva promjenu sustavavrednota. Za takvu promjenu potrebnaje “revolucija duha”, a ne reformsko“škopljenje” ljudskog intelekta i humaniteta.Postoji li ekološka kriza? Je li priroda u krozi?Odgovor: ekološka kriza je indikator kulturnekrize. Radi se o pitanju “jedinstvaprirode i kulture” (Glaeser,1992. godine).Na taj problem se dvojako odgovar: (1) univerzalno-povijesnipristup vidi njihovo jedinstvopreko pojma evolucija. Kultura ječovjekovo stvaralaštvo i kao takvo dio evolucijeprirode; a (2) kulturno-ekološki pristupvidi jedinstvo preko pojma kultura.Priroda postaje kultivirana od čovjeka kaoautonomnog bića. U čovjekovu djelovanjuvažni su motivi, osjećaji, vrednote itd...Iako se već desetljećima industrijsko društvo“muči” s vlastitim otpadom - koji namse vraća i iz svemira kao kamate financijskogimperijalizma - u posljednje vrijemenastao je pojam, odnosno koncept GreenNew Deal. Njegov je cilj putem čistih (održivih)tehnologija i proizvoda postići ekološkestrukturne promjene koje će smanjitiklimatske promjene....Kriterij opravdanosti (odživosti) postojanjanekog sistema je čovjek (društvo) a ne samFoto: S. Žalica - "Gavrino oko" na Prenjusistem. Ono što je za sisteme (i podsisteme)racionalno, ne znači da je i za čovjeka (idruštvo) racionalno. Sistem se sam “racionalizira”i mijenja (oblikuje) gotovo neovisnoo potrebama društva ili mu namećenove potrebe radi svoje racionalizacije /primjerdjelovanja banaka kao financijskih aktera,umjesto da utjeruju dugove povećavajukamate i cijenu novca/. Sistem ne smije bitiiznad toga cilja, nego mu služiti. Sistem kojikao cjelina ne služi čovjeku kao cilju, negozahtijeva da čovjek služi sistemu, nije za čovjekadobar sistem i ne ispunjava svoju temeljnufunkciju i smisao opstanka. Konkretizacijate teze glasila bi: građani ne služepolitici, nego politika treba služiti građanina.Sistem se temelji na kapitalu, a kapitalna vlasništvu. On nema domovine. Čovjekima domovinu (zavičaj) i ne treba mu vlasnik...Kao znanstvenici moramo istražiti prijetnjeotuđenog sistema održivom razvoju, a kaograđani boriti se za njegovu primjenu radiboljeg života čovjeka i opstanka žive prirode.Za to postoji izvjesna nada, ako imamo naumu da se u svijetu formiraju dva planetarnapokreta - jedan s ciljem zaštite prirode(biološke raznolikosti) a drugi s ciljemzaštite kulturne raznolikosti, koji, akose povežu tvore novi pogled na budućnostsvijeta.Iz plenarnog izlaganja odabrao: H. ArifagićFONDEKO SVIJET/34/2011.