Naučno popularna revija o prirodi, čovjeku i ekologiji broj 34

Bioetička promišljanja61KO UPRAVLJA SVIJETOMIzgleda da čovjek živi opasni zaborav sebe, da gubi sposobnost da ozbiljujepuninu svoje ljudskosti i da se punoljetno brine o svom dostojanstvuSpoznaja odgovornostiSvijet kakav poznajemo polako počinje nestajati.Način na koji čovjek 21. stoljeća mislio sebi i djeluje jednosmjerno je kretanje usmjeru katastrofe i kolapsa čitave biosfere.Kako bi bio spreman za izazove nove epohekoja se nazire na horizontu pred čovjeka sepostavlja zahtjevna ontološka i spoznajnazadaća- Ona se satoji u promišljanju pitanja“Tko je čovjek?” i “Koje je njegovo mjestou svijetu?” Kad ontološki i spoznajniimperativi budu zadovoljeni moguća je ietička i civlizacijska obnoviteljska zadaća.Smjer u kojem treba krenuti je spoznajaljudske odgovornosti, a neprocjenljivi doprinosdaje jedno relativno novo područjerazmišljanja i rješevanja problema koji setiču života. Put kojim treba krenuti nije lagan,međutim promjena smjera jedina jemogućnost održive budućnosti za čovjeka,živa bića i okoliš.Igor Lukić 1. gimnazija Zagreb (Hrvatska)"Čovjek na prijelomu epoha i održiva budućnost"Susreti različitostiGlobalizacija je složen i proturječan procesizgradnje svijeta kao cjeline stvaranjemglobalnih institucionalnih struktura i globalnihkulturnih oblika. Očituje se kaogospodarsko-tržišno, socijalno, demokratsko,ali i moralno ujedinjenje svijeta okonekih središnjih humanističkih vrijednostibitnih za održiv razvoj čovječanstva i životau cjelini.Koncept integrativne bioetike kao pluriperspektivističkogi interdisciplinarnogpodručja nastoji integrirati filozofski iznanstveni multidisciplinarni pristup eticiživota s različitim njezinim kulturno-civilizacijskimdimenzijama. Na tragu togkoncepta integrativnu bioetiku određuje sekao otvoreno područje susreta i dijalogarazličitih znanosti, djelatnosti, svjetonazornihi kulturnih perspektiva, u kojima sepromišljaju etička pitanja života u cjelini iu globalnom kontekstu. Tako shvaćena, integrativnabioetika se, uz projekt svjetskogethosa nadaje kao komplementarni modelza novu etiku globalizacije.Mislav Kukoč,Filozofski fakultet u Splitu (Hrvatska)"Integrativna bioetika kao etika globalizacije"Pitanje opstankaPremda rezultati znanstvenih dostignućaprimarno tendiraju ka progresu i ostvarenjunajviših ljudskih vrijednosti, oni u istimah mogu imati negativne pa i katastrofalneposljedice. Utilitarističkim i redukci-onističkim rezoniranjem znanstvenikamože biti doveden u pitanje opstanak ljudskevrste i same planete. Postojeće, pretežno,heteronomne zabrane, iako potrebne,nisu dovoljne ukoliko kod samih znanstvenikane bude razvijana svijest da treba slijeditiopća, humanistička, moralna načelaznanstvene kritičnosti.U složenim vremenima snaženja socijalnihi tehničko tehnoloških efekata znanosti,potrebno je (bio)etički kodificirati pitanjedruštvene odgovornosti znanstvenika,koje zbog njegove adekvatne interiorizacijemora biti imaginarni dio njihove paidejeod najranijih dana. Odgovarajući interdisciplinarnii pluriperspektivni pristup trebarazultirati drugačijim i delikatnijim odnosomsamih znanstvenika prema mogućnostimavlastite znanstvene discipline i značajanjenih učenika, a ipak ne treba bitirazlog za odustajanje od važnih projekata.Željko KaluđerovićFilozofski fakultet u Novom Sadu (Srbija)"Znanost između mogućnosti i zbiljnosti"Moralna kontrolaNaš svijet je dospio u najkritičniju fazusvoga postojanja. U njemu su na smrtugroženi priroda, čovjek i život, opasnosti iprijetnje suspendiraju nadu i svladavajuspasonosnost. Svijetom upravljaju i o njegovojsudbini odlučuju intelektualno neprosvijetljene,nemoralne i neograničenopohlepne osobe koje se ponašaju kao da imje dopušteno sve što je moguće. Znanost itehnika se nastavljaju nesuzdržano razvijati,bez moralne kontrole i stvarne svrhe začovjeka. Najopasnijim se nadaje gubitaksvijesti o istinskom značenju čovjeka i višemsmislu života. Ono najvrednije u svijetuljudskog opstanka izloženo je diktatulogike biološkog redukcionizma, lišavanosvake duhovne okomice i ontološke hijerarhijebića. Izgleda da čovjek nakon zaboravaBoga, živi opasni zaborav sebe, dagubi sposobnost da ozbiljuje puninu svojeljudskosti i da se punoljetno brine o svomdostojanstvu. Zaboravio je da je on smisaoZemlje i svrha života na njoj. Središnja zadaćasuvremenog filozofskog, teološkog i,napose, etičkog mišljenja trebalo bi biti rehabilitiranjesvijesti o fundamentalnomznačenju čovjeka i višem smislu života. Tobi trebalo biti i središnja zadaća bioetike.Nusret Isanović, Islamsko-pedagoški fakultetUniverziteta u Zenici (BiH)Bioetika u dobu zaborava čovjekaNorma ponašanjaDa bi se došlo do zahtijevnog (bio)etiziranjaekonomije i života, oni koji upravljajunjima moraju imati vrijednosni sistem čijaće aksiologija biti (bioetički) nesumnjiva.Ovo ujedno znači da zahtijevane etičke vrijednostipri upravljanju moraju postati inorma u ponašanju i radu svakog menadžera.Dogodi li se to bit će omogućena ipromjena dosadašnje politike ekonomije.Naime, time će se omogućiti da, umjestodosadašnje usmjerenosti na sebe i vlastiteinterese, ekonomija i politika budu preusmjeravaneka socijalnoj odgovornosti ipartnerstvu, tj. da se proizvodnja podredipotrebi da se stvori nova globalna ekonomijakoja će biti svjesna da je njena ulogastvaranje takvih uvjeta proizvodnje koji ćebiti etički i ekološki održivi kao preduvjetdaljnjeg bioetički opravdanog razvojadruštva i čovječanstva uopće. To će ujednodovesti do onoga čemu bi čitav svijet trebaostremiti; naime globalnom, realno demokratiziranomgrađanskom društvu kojeje svjesno posljedica neracionalnog trošenjaresursa, ali potrebe za stvaranjem uvjetaza opstanak vrste, tj. da bioetička svijestbude svijest koja će određivati svakog čovjeka!Do ovakve će se ekonomije moćidoći samo ako će svako upravljanje bitiodređivano bioetičkom sviješću.Dejan Donev,Centar za integrativnu bioetiku (Makedonija)"Integrativnošću (bio)etike do nove ekonomije"(Iz radova prezentiranih na 10. Lošinskimdanima bioetike, maj 2011. godine)Odabrao i priredio H. Arifagić)FONDEKO SVIJET/34/2011.