11 - Zarez

12 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Adolf TheobaldAlexander Kluge, njemaèki knjievnik i redateljGospodine Kluge, kakva jenaša televizija?– Program ima dobrih i lošihtrenutaka. Uzmimo primjericesubotnju veèer, bilo koju. Programje ritmièan, dakle uvijek slièan.Razlike su samo u pojedinostima.Program privatnih TVpostaja takozvanog gornjeg domasastoji se iz mainstreama.Oni emitiraju, primjerice, GrandPrix dobre volje, Big Brother Wetten,dass…? (emisiju o okladama,a gosti su meðunarodne zvijezde).Sat 1, pak, emitira Zvjezdanestaze, popularnu seriju. Nema,dakle, programa koji bi mogaokonkurirati velikim show-blokovimatriju ostalih jakih TV postaja.U donjem domu privatnih TVprograma prikazuju seksi-dramei filmove. To ne košta puno, none predstavlja opoziciju velikimstanicama. Malim programimanedostaju gledatelji, a time i novac,kako bi i oni bili u mainstreamu.Ako dobiju jedno i drugo,više ne mogu odstupiti oduspješne sheme. Dogaða im seisto što se dogaðalo i dinosaurima:da su bez buduænosti.Treba li se nadati da æe sudbinadinosaura jednom zadesiti inaše velike televizijske ustanove?– Još ne. Ali puno ljudi više negleda mainstream programe.Koliko?– Po mojoj procjeni više odpetine stanovništva – a to je ipakviše ljudi od broja gledatelja jednepojedinaène TV stanice.Moe li od toga ivjeti jedandrukèiji TV program?– Sigurno. Emisija Spiegel TV,koja se emitira nakon 22 sata,dobila je dovoljno gledatelja kojitaj program financiraju. Kada višeovakvih programa stavite zajednoi pritom nagovijestite raznovrsnost,osvojiti æete alternativnuveæinu.Moe li se onda uopæe provestijedan protu-program protivpoplave zabave?– Ne s istim proizvodom. Velikiblockbusteri subotom naveèerpokupe veliki dio publike. Aono što danas nude manje TVstanice nije dovoljno snano.«Princip Leipzig»Kakva je programska razlikaizmeðu javnih i privatnih TVprograma?– Nikakva. Uzmite još jednomza primjer subotnju veèer,tišinu nakon radnog tjedna, razonodu.To je u Njemaèkoj tradicijaod tridesetih godina. Èakse i za vrijeme rata vojnik u frontovskomteatru htio razonoditida bi tijekom tjedna ponovnomogao ubijati svoje neprijatelje.Ta se tradicija razvija od TreæegaReicha, preko DDR-a, pa sve doujedinjene Njemaèke. Èini se dasu stanovnici Saske posebnoskloni subotnjoj zabavi – mi tozovemo “Princip Leipzig”.Gdje ostaju protu-programi?– Ima ih na programima Arte,3sat, Vox. Doduše, istodobno. Ioni se odravaju, jer su manjineuporne u traenju onoga što imodgovara.Gleda li to itko?– Sigurno. Postoje dvije vrsteljudi. Jedni svoj ivotni tijek i interesesmatraju zakljuèenima injih se za novosti ne moe pridobiti.Druga brojèano veæa grupa,koju televizija nije šèepala,takoðer se eli veseliti, no ona neeli gubiti vrijeme. Ti ljudi videsebe kao proizvoðaèe svoga ivota.Njih se moe razlikovatipo karakternim tipovima. Drugugrupu saèinjavaju ljudi koji radena svome ivotu, koji su ambiciozni.Akademici, èitatelji èasopisaDie Zeit?– I oni. Ali prvenstveno ljudiovog drugog obrazovnog puta.Njima je Internet vaniji od televizije.Tu se razvija nova “zanatskasloboda duha”, jer je na Internetusvatko istodobno pošiljatelji primatelj.Trebamo li onda novu raznolikost,kad veæ postoji tolika raznolikost?– Raznolikost u TV programune postoji za zbroj manjina. Televizijaje kratka daha. Ako jedanprogram odmah ne postigne velikukvotu gledanosti, poèinjevrijediti pravilo «kvota-ubojica».U pregledima TV programa ispecijaliziranim televizijskim èasopisimane moe se ništa èitatio takvim razvojima dogaðaja.Èasopisa je sve više, sve su deblji,katkad i jeftiniji, no o buduænostise tu malo govori.– U svakoj evoluciji razvojepokreæu mala iva biæa, a ne velika,a Internet je jedan takav forummalih. Na njemu inovacije imajupriliku brzo uspjeti. Zašto ne postojenpr. «Vijesti s glazbom», kaoalternativa operi? Zašto ne postoji«Znanost s glazbom»? Zašto se,moda najkreativniji pronalazakradija – radio-drama nije snanijeproširila? Sve to moguæe je u konvergirajuæimmedijima, to znaèina Internetu, s pomoæu povratnogodgovora korisnika/gledatelja.Imam tanjur na krovu, moguprimiti do 500 emisija. Gdje imajoš prostora za novo?– U tih 500 programa vidite –na jedan krajnje rastresen, aliipak prisutan naèin – što danasznaèi «1001 noæ». Promjena perspektiveje ono što zbunjuje gledatelje.Primjerice, naš saveznikancelar danas je sporedna vijestu TV vijestima iz dalekih kontinenata,a to nam pokazuje našemjesto na zemaljskoj kugli. Onošto smatramo vanim, drugimaje manje vano. TV artistika, ukljuèujuæirazne vizualne upadice,u Brazilu je potpuno nadmoænanašoj. Ili, na primjer, Manhattan:ondje je cijelo nebo prepuno TVprograma, èesto nepoznatih. Tumoete doivjeti raznolikost.Nerv za traenje i pronalaenjenovog biti æe osnaen kroz raznolikost.Ovisi li to samo o onima kojirade program ili i o gledateljima?– Na Manhattanu je to zasnovanona slobodi toga grada. Tasloboda nastaje iz nude, izmnoštva manjina i jezika, iz urbaniteta.Svaka od mnogobrojnihTV postaja producira 24 satatelevizijskog programa na dan.Još je Karl Marx spoznao da100 radnika za jedan sat uradeviše negoli jedan radnik za 100sati.– Marx je to nazvao animalspirits. Ljudi koji sebe vide udruštvu razvijaju snanu samosvijest.Takvo što kao na Manhattanu,postoji svuda u svijetu, usvim jezicima. Na Manhattanusvaka manjina ima vlastitu televizijskupostaju: Kinezi, Talijani,Portorikanci, obrazovani takoðer.To je jedan višeglasni zborkoji proizvodi sve od pornografijedo advanced studies.Mozart 21. stoljeæaMora li televizija biti oèajna?Televizija je dominantnimedij našega vremena iima neogranièenu vlast udravilexander Kluge je filmskiredatelj, pravnik i autor. Kronikaosjeæaja, zbirka o tijekovima ivotana 2036 strana, posljednje je što jeobjavio. Otprilike polovicu napisao je uproteklih deset godina, kad se oporavljaood rada na televiziji. Neovisnom se televizijombavi više od dvanaest godina.Svoje kulturne televizijske magazine (10vor 11, Prime-Time/Spätausgabe, News &Stories) emitira na takozvanim Treæimprozorima, na privatnim televizijamapoput na RTL-a i Sat 1, pod licencom firmeDCTP (zajedno sa Spiegel TV, SternTV, televizijama Neue Züricher Zeitunga,Süddeutsche Zeitunga i programimaBBC-ja), ne dajuæi se smesti kvotamagledanosti i gunðanjem vlasnika privatnihTV stanica.Hoæe li se to ostvariti i u Njemaèkoj?– Kasnije. Kako bi se i u nasprimijetili poèeci, mora maloojaèati predodba o javnosti ikontrajavnosti. Navest æu primjer:za moje kulturne magazinesnimali smo u Chicagu, gdje smoposjetili èetvrt u koju ne svraæajuni stranci ni policija. Moe se doæisamo u pratnji èovjeka od povjerenja,koji poznaje okolinu iljude. Tamo se svaki tjedan producira400 vinilnih gramofonskihploèa, koje sadre najnovijitechno. Techno nije u principuništa drugo nego što je bio generalbasu 17. stoljeæu. Meðu tih400 ploèa, kako mi je rekao jedanpoznavatelj te glazbe, najmanjeje osam toliko dobrih da ih jemogao komponirati neki Mozart21. stoljeæa. Naruèivat æe se putemInterneta u cijelom svijetu.Tu nastaje novo trište, najèešæenaturalna razmjena, na nièijojzemlji i neprimijeæeno od koncerna.Zašto to privreda ne prepoznaje?Spavaju li veliki TV koncerni?– Problem je u zajednièkomjeziku izmeðu tih ljudi, koji imajupuno smisla za neovisnost, inaèina rada jedne major company.Radi se o samozapošljavanjuljudi, koji su ovdje digitalno primijetilisvoje šanse, a istovremenoive zajedno s neèim tako staromodnimi robusnim, kao štosu susjedstvo i vinilne ploèe.A sve to ne nalazi se na televiziji?– Ne, još ne. elimo s timepoèeti u Berlinu. Predloili smoda nam se prepusti stanica 1 DE.Metropolska televizija. Rijeè«Berlin» ovdje stoji s naglaskomna velegrad, a ne naš glavni grad.Svijet televizije sastoji se od 6000TV programa i tu ima više interesantnogno što mi mislimo. AInternet generacija je ona koja togenerira i trai. Oni ne misle naARD ili RTL, na BerlusconijevuTV ili Canal Plus. Oni su premanjima neprijateljski nastrojeni irazmišljaju internacionalno.Èemu onda Internet?– Jer su lakši pristupi. Tu je,kako je veæ reèeno, svatko pošiljatelji primatelj. To je 20 milijunapošiljatelja nasuprot šakeprogramskih direktora.Svijet pun individualista?– Mnogi nepoznati pošiljateljinasuprot nekoliko u biti manjihiako glavnih TV postaja koje nisuništa drugo do u sebe zatvorenageta, glavni TV programi regionalnogznaèaja.«Prozorski programi»S pomoæu svojih TV programaelite raditi automobile, aautoceste prepuštate koncernima?– Veliki koncerni zarobljenicisu svoga uspjeha. Ne mogu mijenjatisvoje programe, a da ne izgubegledatelje. Moraju, dakle,ostati pri onome što se veæ afirmiralo,a time ugroavaju svojbuduæi uspjeh. Njihovi programimeðusobno su suviše slièni.Dijelovi CDU-a najviše bivoljeli s pomoæu politièkog poretkapostiæi da imamo samo privatnuteleviziju, dijelovi SPD-apak da imamo samo javno-pravnu.Kad danas gledate na taj uèinak,je li vaša intervencija bilaispravna?– Helmut Schmidt bio je èvrstouvjeren da ne trebamo privatnuteleviziju. Imamo valjan javno-pravnisistem. Stavovi o tomekako æe gledatelji u Njemaèkojostati lojalni ARD-u i ZDF-u,ukljuèujuæi treæe programe, bilisu emocionalno nabijeni. Tomesu se pridruile operne kuæe, crkve,tisak, ukratko: nedirnutaklasièna javnost. Schmit je s timnepromijenjenim dranjem dugoodolijevao i da konzervativni ministrinisu upozoravali na opasnost,Berlusconi bi i nas pregazio.Oni su govorili SPD-ovimupravljaèima o opasnosti od evropskogpreuzimanja, te su ovina kraju contre coeur uvjerili svojubazu da prihvati dualni sistem.Taj dualni sistem poznaje jošchecks and balances, metode kojedjeluju protiv medijske koncentracije.Deset godina kasnije ta sestruktura, na nagovor privatnogTV lobija, sasvim izmijenila, paje to izgledalo ovako: javnopravnatelevizija povukla se sa 60posto udjela u trištu na 40 posto,Duopol koji èine Bertelsmanni Kirch-grupu ne smije uzetisvaki za sebe više od 30 postogledatelja. Dakle, zajedno nesmiju imati više od uopæe još raspoloivih60 posto. To se naziva«model udjela na trištu».Kako izgleda medijska koncentracijau inozemstvu?– U SAD-u imaju moæan zakono kartelu, u Engleskoj izjednaèenisistem izmeðu privatnog,BBC-ja i Channela 4. U Italijiblještava moæ ekrana vlada u oblièjuBerlusconija.Kako ste s Vašim «Prozorskimprogramima» došli do velikihkuæa?– U zakonu je jasno zapisanoda svaka stanica s udjelom na tr-ištu veæim od 10 posto moraneovisnim ponuðaèima prepustitimali dio svoga programa nazvan«Prozori». Za te «Prozorskeprograme» postoji javni natjeèaj,otprilike svake tri godine. Tu imamjesta za do èetiri kandidata.Smisao tih «Prozorskih programa»,izmeðu ostalog, je da na tajnaèin postoji gotov instrumentza situaciju da se dvama koncernima,Kirchu i Bertelsmann obitelji,u odreðenom trenutku dokaeviše od 30 posto udjela natrištu. To se, u našem pravnomporetku, vjerojatno samo tako imoe popraviti uz pomoæ proširivanjaneovisnih kontra-programa.Takvi «Prozori» moraju bitipripremljeni. U samom sluèajukrize više ih nitko ne bi mogaoosnovati, a gledatelji tako baremimaju minimum izbora unutarprivatne TV.Treæa sila i InternetA kako se tu ponaša reklamnaprivreda koja financira privatnuteleviziju?– Nije sretna zbog moæi kojuje Duopol prikupio. Ona je zainteresiranaza utakmicu. Rastuæisve više, oglašavanje æe biti i internacionalnije.Tako dugo dok jereklamnoj privredi stalo do oglašavanjaimida za velike poduzetnike,na primjer robnih marakasimbola,kao što su Deutsche Bank,Siemens, Brand-Thompson,bit æe im vana i programska okolinakoja pristaje njihovu imidu.Oglašavanjem poticana privredatreba svjetionike na svojim reklamnimotocima. Na isti naèin nakoji je u srednjem vijeku moæan