4 IV/81, 23. svibnja 2,,2.s v i b a n j 2 , , 2Sveobuhvatan plesni pogledRazgovor s Edvinom Liveriæem,zamjenikom ravnateljiceTjedna suvremenog plesa(od 31. svibnja do 9. lipnja 2002.)Milan Pavlinoviæao ni u prethodnim izdanjima,Tjedan suvremenogplesa ove godine nema èvrstukoncepciju koja bi se temeljilana nekoj temi, pokretu ili, primjerice,regiji, veæ eli prikazati u širokomspektru najkvalitetnije štose trenutaèno dogaða na suvremenojplesnoj sceni u Evropi isvijetu. Fokalnim toèkama festivalaipak treba smatrati BatshevaDance Company te predstavniketakozvanog think dance-theatrefenomena. Posebnost 19. Tjednau odnosu na sve prethodne èinipak Platforma novoga britanskogplesa Drugi korak.Kao najveæu atrakciju festivalanajavljujete Batsheva DanceCompany iz Izraela. O èemuje rijeè?– Da, zapoèinjemo festival najveæimhitom. Ono po èemu æe seovaj festival pamtiti svakako jeBatsheva Dance Company i predstavaDeca Dance u koreografijiOhada Naharina, umjetnièkogravnatelja kompanije posljednjihdeset godina. Zašto baš Batsheva?Zato što je to jedna od deset najveæihsuvremenih plesnih kompanijau svijetu, za koju morate apliciratii po tri, èetiri godine unaprijed.Baš kao za Pinu Bausch iliWilliama Forsythea. Sve ih veænekoliko godina pokušavamo dovesti,i evo sad nam je to uspjelo sBathsevom. S obzirom na to daæe im ovo biti prvo gostovanje uHrvatskoj, logièno je da se predstavljajupredstavom koja je svojevrsnithe best of, sastavljen od sedamrazlièitih koreografija OhadaNaharina. Ali to neæe biti samofragmenti, poput nekog montiranogvidea, veæ prava predstavas poèetkom, krajem i èvrstomdramaturgijom.Nakon Jéromea Bela i VereMantero, Tjedan nastavlja spredstavljanjem perjanica thinkdance / theatrea.– Marco Berrettini proizlazi izdisco dancea, bio je èak prvak Njemaèke1979. godine. Talijan porijeklom,roðen je u Njemaèkoj, aivi i radi u Francuskoj. Shodnotome, i kompanija mu je vrlo multikulturalna.Njegov rad je vrloduhovit, uglavnom se temelji napop kulturi. Iako se poigrava trashomi kièom, njegova predstavaSorry do the tour je sve samo ne banalna.Jedan kritièar je napisao daje to poput susreta dviju plesnihikona – Pine Bausch iz CaféMüller i Johna Travolte iz razdobljaGroznice subotnje veèeri.Xavier le Roy je pak Francuzkoji ivi i radi u Njemaèkoj i doktorje molekularne biologije. Onse plesom poèeo baviti relativnokasno, s tridesetak godina. Èestonapominje da mu se upravo izmikroskopskih promatranja tihmikrotijela koja vrludaju, šeæu iplešu stvorila ideja za rad na sceni.On gostuje s tri djela. Self unfinishedje njegov solo, a Giszelle(što je igra rijeèi, Die Zelle kaostanica), u izvedbi jedne berlinskeplesaèice je svojevrsni hommage,ali i kritika plesaèima klasiènogbaleta. Le Roya tu zanima što sedogaða sa Giszelle kad se spremaili kad silazi sa scene, što se plesaèicidogaða u glavi kad pleše Giszelle,razmišlja li zaista o njoj, ilije u nekom drugom svijetu. Drugidio predstave je nešto kao Bstrana Giszelle, sve ono što je ispaloiz nje, ili kao što Le Roy ka-e, sve smeæe koje je ostalo i nijeušlo u predstavu. Product of ircumstancesje performans-predavanjeu kojem imamo priliku vidjetikako se Xavier Le Roy uopæepoèeo baviti plesom, na koji naèinje pomirio svoje dvije inaèenespojive struke.Od meðunarodnih gostiju 19.Tjedna tu su još zvijezda britanskescene Akram Khan s predstavomKaash koja je prije svegamjesec dana u Londonu imala vrlouspješnu premijeru, Ballet Preljocajiz Francuske, koji gostuje sdvjema neovisnim koreografijama(jedna iz 1989. a druga iz2001. godine) te Emil Hrvatin izSlovenije koji æe prikazati svojunajnoviju predstavu Q & A VeryPrivate. Very Public. Posljednja tridana festivala rezervirana su zaPlatformu novog britanskog plesate za šest hrvatskih predstava,od èega æe èak èetiri tih dana bitipremijerno izvedene.Po èemu je Platforma tolikoznaèajna?– Platforma novoga britanskogplesa koja predstavlja najrecentnijebritanske koreografije i namijenjenaje producentima iz cijeloga,prvi se puta dogaða izvan granicaVelike Britanije. Britanci su prošlegodine odluèili da takav jedan eksperimentponude nekome napodruèju Srednje Evrope. Apliciralisu Budimpeštu, Prag i Zagreb(tj. mi, Hrvatski institut za pokreti ples). Iako su ostali gradovi turistièkiatraktivniji centri, na osnoviuspješne i dugogodišnje suradnjes britanskom plesnom scenom,priliku smo dobili mi. Akopogledate katalog britanske plesnescene, vidjet æete da je sedamdesetposto tih autora veæ gostovalona našem festivalu. Oni seuvijek vraæaju oduševljeni iz Zagreba,prije svega obradovani zainteresiranomi educiranom publikomkoju je festival stvarao sveove godine, samoinicijativno pišupisma Britanskom savjetu i, evo,urodilo je plodom. Zbog tih pedesetakproducenata koji æe tu gostovati,odluèili smo baš taj vikendprikazati i hrvatsku selekciju. I toæe posve sigurno imati veliki odjek.Tek za godinu, godinu i poldana, osjetit æemo zbog èega je tobilo bitno.Harmsovi pisci i likoviGoran Gluviæ, Harms danas:knjievne anegdote iz literarnogivota generacije pisaca roðenihoko šezdesetih, sa slovenskogpreveo Robert Mlinarec, NakladaMlinarec-Plaviæ, 2001.Miljenko Ugarkoviæod naslovom Harms danasokupio je GoranGluviæ, dramatièar, prozaisti pjesnik, s mnoštvom radijskihi dramskih tekstova, alii nogometnih utakmica iza sebe(tako stoji u njegovoj kratkojbiografiji na kraju knjige), nizharmsovski intoniranih anegdotao slovenskim piscima roðenimšezdesetih. Na tri mjesta,u prvoj, drugoj i predzadnjojanegdoti, kao lik se pojavljujei Branimir (Johnny) Štuliæ,treæi put sa znaèajnom minutaom:“Jednom se Štuliævratio iz Nizozemske. Upravomu je u Ljubljani ponestalonovca, pa nije mogao nastavitiput za Zagreb. Nekoliko je satilutao po ljubljanskim ulicama,dok mu nije sinula izvrsna zamisao.Preobukao se u AlešaDebeljaka…”.Debeljak je inaèe pjesnik,esejist i profesor na Fakultetudruštvenih znanosti u Ljubljani.Štuliæa iz ove anegdote posrednonadograðuje JamesJoyce, koji sa suprugom Norom,umjesto u Trstu, vlakgreškom napušta u Ljubljani, uprièi Norino lice slovenskogmajstora metafikcije AndrejaBlatnika (zbirka prièa Zakonelje netom prevedena na hrvatski).Blatnik se višestruko pojavljujeu Gluviæevim crticama,jednom i kao autor romana Levitan(treæi dio) koji potpisuje sVlado abot. Središnje mjestosvih anegdota, njihovo zajednièkosrce, je Èevljarski most, skojeg se akteri èesto bacaju ilibivaju baèeni u Ljubljanicu.Most se èak i ljubomorno obraæajednom od pisaca (Zabel), našto ga ovaj umiruje i miluje: “Iti, i ti. Da, Igor Zabel je bio takougodan mladiæ, da su mu sesvi mostovi ovog svijeta prepustilimilovanju”. Èevljarskimost nalazi se u blizini Cankarjevezalobe, u kojoj Blatnik radikao urednik, a nekada je radioi Jaša Zlobec (na istoj funkciji),a još uvijek u njoj radiZdravko Duša, kao prevoditelji urednik, koji je, premda nepripada GOŠ- u (Generacijioko šezdesetih), “pratio dogaðanjasa sigurne udaljenosti izvrta gostionice koja ima pogledna Šuštarski most”.Anegdote se veu jedna nadrugu, referiraju, sudaraju, meðusobnoironiziraju, svaka narednapretvara prethodno spomenutou vlastitu jeziènu igraèku.Pisci postaju likovi kojise prema potrebi ubrizgavaju uharmsovski pomaknutu strukturu.Duhovito, leerno i razigranoGluviæ piše svoju generaciju.Jednostavnost moe bitimoæno oruje u pravim rukama,dokaze toga nalazimo i uovoj knjizi. “Tadej Zupanèiæ jeveoma volio anrove. Nikada ihse nije zasitio. Više puta su mukuæi donosili mnoštvo anrovas kojima je ispunio sobu takoda više nitko nije mogao stupitiu nju. No, Tadej je i dalje vikao:“Još, još, još !”. Tom istom TadejuZupanèièu “jednom supobjegli svi anrovi jer su seosjeæali stiješnjeno”. anrovigovore, kao i naoèale, torba(Blatnikova) šuti, Ferijev(Lainšèek) bernardinac misli:“Nije vano tko piše dobra djela,vano je da su napisana”.Ostalo proèitajte sami.Okvir za beskonaènoPromocija monografije JulijeKnifer autora Zvonka Makoviæa;izdavaè Meandar i Studio Rašiæ2001., Glipoteka Hazu,14. svibnja 2002.Ana Kapraljeviæutor djela s apsolutnim identitetomkoje je ujedno i potpis i znak, èovjekkoji skoro cijeli svoj ivotniopus posveæuje jednoj jedinoj grafièkoj formi,grèkom meandru, dobio je hrvatskumonografiju nakon godina rada u Parizu.Na predstavljanju knjige u Gliptoteci HAZUasudjelovali su sam Julije Knifer, autor monografijei jedan od najboljih poznavateljaumjetnikova opusa Zvonko Makoviæ, TonkoMaroeviæ i Leonida Kovaè te Branko Èegec,urednik izdavaèke kuæe Meandar.Svi troje kritièara usporeðuje Kniferovrad s filozofskim i knjievnim smjernicama,a Maroeviæ posebice istièe da je djelo JulijaKnifera apsolutizam minimalizma i trajnirazgovor s Beckettom. Leonida Kovaè je uoèilada je autor monografije dao Kniferovojmonumentalnosti ljudske dimenzije, te dase Kniferova umjetnost odlikuje redukcionizmom,kondenzacijom vremena, ali i davrijeme istiskuje svjetlo.Makoviæ je s oduševljenjem ustvrdio daje Kniferov rad jedan od najfascinantnijihopusa hrvatske umjetnosti prošloga stoljeæai autorovo izjava ne èudi ako se promotri270 stranica monografije koja je ispunjenapedantnom i sveobuhvatnom analizom umjetnikovarada. U nastajanju monografijeiznimno su pomogli i Kniferovi antidnevnici,biljenice u kojima tekst, bilješke, asocijacijei promišljanja ne prate formu ispisanogteksta veæ podsjeæaju na sveprisutnu formumeandra.Makoviæ u autorovu djelu pronalazi i filozofijuegzistencijalizma i poetiku apsurda:redukcionistièki utjecaj nestvarnog, osnovnogpokreta stvaranja jedne forme meandraprati dvije boje, crnu i bijelu koje izvodeples najjaèeg vidnog kontrasta, ali se moguu metafizièkom kontekstu povezivati i sneprestanim binarnim kompozicijama, dobrogi lošeg, svijetla i tame, agresivnog i mirnogte ništavnog i tvarnog.Monografija djela Julija Knifera dokazujei da je svjetski poznati naišao prvo naodobravanje i valorizaciju u inozemstvu, jerje godinu dana prije objavljivanja Makoviæevemonografije objavljena ona francuska,autora Pierrea Arnaulta.Što god Knifera motiviralo da stvarabezgranièno mnogo varijacija na temu, oneu svakom promatraèu mogu izazvati drukèijidoivljaj i iæi od neshvaæanja do krajnjepovezanosti s djelom. Te varijacije takoðer,koliko god to bilo ironièno, dokazuju umjetnikovumaštovitost jer se moe krijepiti naistoj formi, ali u razlièitim realizacijama teiste. Nadajmo se, dakle, još mnogim meandrima...
IV/81, 23. svibnja 2,,2. 5Open air feštaEko-kulturni festival Ponikve,1. lipanj 2002.Dragan GrozdaniæTri predavanjaUz predavanja: Yvonne Vrhovac,Eksperimentalni projekt ranog uèenjafrancuskog jezika, 14. svibnja 2002.;Frédéric Germain, Knjievne nagrade uFrancuskoj, 15. svibnja 2002.; AdindaDulèiæ, Djelo Petra Guberine u razvojufrancusko-hrvatske suradnje, 16. svibnja2002.Ana Kapraljeviæsubotu, 1. lipnja, odrat æe se osmipo redu festival Ponikve. Glavniorganizatori ove predljetnje veselicesu Udruenje za razvoj kulture i Zelenaakcija a prvi put sudjeluje i Volonterskicentar iz Zagreba. Uz volonterske akcijeèišæenja glomaznog otpada i ostalog smeæaodrat æe se i amaterska sportska natjecanja,a sve skupa æe biti zaèinjeno koncertimadomaæih i stranih alternativnihbendova.Ovogodišnji festival poèinje okupljanjemu <strong>11</strong> sati na okretištu Èrnomerecgdje je organiziran besplatan prijevoz. Pridolasku na livadu Ponikve zapoèinje akcijaèišæenja, a nakon toga slijedi ruèak. U15 sati poèinje olimpijada “glupih” sportova,a na programu je malonogometniturnir “Kriva noga”, povlaèenje ueta zaene, cross-sprint utrka u vreæama, temnoga druga (ne)sportska iznenaðenja.Što se tièe glazbenih dogaðanja, ona æeove godine biti rasporeðena na èak petglazbenih pozornica i zasigurno æe privuæinajviše hodoèasnika na Ponikve.Na glavnom stageu program poèinje u19 sati nastupom benda Sud Soundsystemiz Italije. Ovi temperamentni talijanskijunjaci slove kao jedni od najatraktivnijihreggae izvoðaèa i predstavit æenam svoj autentièni reggae/ragga zvukkoji zaèinjavaju hip-hop elementima gdjese stapaju i glazbeni elementi njihove lokalnekulture. Bend koji dolazi iz Argentinezove se Argies i drugi put nastupa uZagrebu. Njihova glazba temelji se na britanskompunk zvuku sedamdesetih u kojemje dominantan utjecaj Clasha uz suvremenukombinaciju ska, dub i latino ritmova.Argies æe na Ponikvama promoviratii svoj treæi album. Posljednji internacionalnibend dolazi nam iz susjedne Maðarske,Trottel Stero Dream Experience,jedan od najupornijih i najcjenjenijih maðarskihbendova, koji iza sebe ima devetalbuma i više od 800 koncerata širom Europe.Njihova glazba kombinacija je psihodeliènogfreak rocka uz ambijentalniplesni zvuk, uz upotrebu violine i elektronike.Od naših bendova na glavnoj pozornicinastupit æe Mad Men iz Zagreba,predstavljajuæi nam rockabilly rock androll zvuk te legendarni zagrebaèki kantautorMance, na underground sceni prisutandvadeset i pet godina, a odlikuje galeerna svirka i rijetko viðena spontanost.Na glavnoj pozornici program završavacjelonoænom punk/reggae fiestom.Na drugom stageu pod nazivom “Tkose boji (z)vuka još?” klub Moèvara æepredstaviti ciklus domaæih bendova kojije realiziran unutar Clubturea, novogprojekta programskog povezivanja i suradnjeneovisnih i neprofitnih inicijativau kulturi. Osnovna zadaæa projekta je poveæatiuèestalost, kvalitetu i aktivnostineovisne kulturne scene. Nastupit æeMousehafia (Karlovac), Retard (Zagreb),Polja Lavande (Split), Šumski (Zagreb),Chang Ffos (Zagreb) te pobjednici ovogodišnjegMoèvarina natjecanja za RockOtoèec, reggae frikovi Brain Holidays izZagreba.Treæi floor rezerviran je za Mama clubbinguz live actove te slovensko- hrvatskukombinaciju Dj-eva, a na èetvrtom Attackæe predstavit autonomno-kulturnisoundsystem uz Dj dub/punk slušaonuuz roots, jungle i trance ritmove. Na posljednjojpozornici moæi æete uivati udvadesetèetverosatnom programu uzdrum’n’bass/jungle ritmove i eksperimentalnuelektronièku i techno glazbu.Od prvobitne ideje organizatora zaspajanjem konkretnih ekoloških akcija ialternativnih kulturnih sadraja, tijekomsedmogodišnjeg profiliranja programauspjeli su stvoriti jedan od vodeæih openair festivala kod nas. U svakom sluèaju,dogaðanja na Ponikvama su odlièan uvodu dugo toplo ljeto i poèetak glazbenihfestivala na otvorenom.vomjeseèna je kulturna scena obogaæena mnogimdogaðanjima u Francuskom institutu uZagrebu, ponajprije zbog njihove osamdesetogodišnjeproslave postojanja, ali i zbog aktualnosti projekatakoji ove godine slave svoju završnicu. Moglo bi ses iznimnom nepristranošæu tvrditi da su francusko-hrvatskekulturne veze vrlo bliske, iako se u široj javnostio tome puno ne zna.Eksperimentalni projekt ranog uèenja francuskog jezikau osnovnim školama krenuo je u Hrvatskoj veæ1991. godine, a za njega se saznalo tek putem ustrihpolemika u dnevnim novinama kada su ukinute dvojeziènegimnazije. Naime, u tim su gimnazijama djeca obrazovanapo principu ranog uèenja stranog jezika moglanastaviti svoje obrazovanje na dvojeziènoj razini.Bliska suradnja zemalja u promoviranju frankofone zajednicezapoèela je, dakle, projekt koji je prošle godine uprosincu, nakon deset godina postojanja, poluèio odreðenerezultate. Istraivanje je nastalo na temelju projektaVijeæa Europe “Uèenje jezika i europsko graðanstvo”.Rezultate mnogobrojnih istraivanja i naèine obrazovanjanastavnog kadra u inozemstvu izloila jeYvonne Vrhovac. Glavni su zakljuèci eksperimentalnogprojekta više nego pozitivni, a prisutni su se mogli u touvjeriti saslušavši i poneka osobna iskustva samih mladihkoji su ušli u projekt još kao djeca. U završnoj anketiu dvadeset i šest osnovnih škola koje su sudjelovale uistraivanju, više od pedeset posto djece je izjavilo da æese i dalje baviti uèenim stranim jezikom i da im je onolakšao uèenje drugog stranog jezika.Ovo istraivanje bi se svakako moglo potkrijepitiglavnim mislima vodiljama Petra Guberine, èiji je radpredstavila Adinda Dulèiæ. Profesor romanistike, doktoriraona Sorbonni, utemeljio je 1961. Centar za rehabilitacijusluha i govora Suvag i cijeli ivot tvrdio da svakogluho dijete moe èuti i govoriti, i da bi svako dijete trebalobiti odgojeno barem u dvojeziènoj zajednici. OsnivaèVerbotonalne teorije tvrdio je da govor dolazi izafektivnosti i ljudske diskontinuiranosti, a da uèenjestranog jezika treba gajiti veæ od devete godine. Zagovaraoje stilografiju kao metodu prepoznavanja afektivnihi neafektivnih stanja jednog pisca. Osnivanjem poliklinikeSuvag uspio je razjasniti patološka stanja slušanja igovora, omoguæiti korekcije u govoru stranog i materinjegjezika i u interpretiranju knjievnih djela.Francuska knjievna scena obiluje mnogim ljudskimdušama koje se svake godine bore za što vanije priznanjesvojih literarnih uradaka. U toj gomili Frédéric Germainje predstavio one glavne i najprestinije. Knjievnenagrade omoguæavaju snalaenje u mnoštvu objavljenihradova, a interesantno je da i domaæe èitateljstvo svaimanentna francuska knjievna djela moe pronaæi uknjiari Algoritma, poneka èak i u prijevodu.Najprestinija francuska nagrada je Goncourt, utemeljena1903. godine. Financijska pozadina nagrade jeminorna, ali djelo koje je dobije zna se prodati i u500.000 primjeraka. Dodjela ove nagrade èesto je praæenaskandalima, jer se oèito favoriziraju pisci odreðenihizdavaèa. Prošlogodišnji dobitnik je Jean-ChristopheRufin za roman Rouge Brésil.Za razliku od Goncourta, nagrada Renaudot nijepraæena velikom medijskom panjom, ali je interesantnoda se dodjeljuje isti dan i u istom restoranu kad iGoncourt. Ova je nagrada utemeljena 1926. godine iuvijek su dva dobitnika: jedan dobitnik i njegova zamjena,ako je prvi veæ nagraðen Goncourtom. Utemeljio juje novinar (izumitelj malih oglasa) Théophraste Renaudot,pa je ona i novinarska nagrada. Prošlogodišnji dobitnikje bio Limon Leys za svoje eseje.Tu su još i nagrade Médicis, Interallie, Femina i nagradaFrancuske akademije. Nagrada Femina osnovana jesamo godinu dana nakon nagrade Goncourt kao enskiodgovor muškom iriju. Prošle godine tu je nagradu dobilaMarie Ndiaye za roman Rosie Carpe. Svako nagraðenodjelo razlikuje se od mnoštva drugih objavljenihknjievnih radova i osigurava odreðenu recepciju i interespublike. Knjievne nagrade mogle bi inspirirati idruge na stvaranje svojih vlastitih romana, eseja, drama,stihova i posluiti kao polazište na nešto novo. Naravno,na francuskom.Radionica jeotvorenaÈasopis Radionica, sijeèanj 2002., glavnaurednica Janka Vukmir, izdavaè Institut zasuvremenu umjetnost, ZagrebMilan Pavlinoviænstitut zasuvremenuumjetnostkao izdavaè i uredništvo,koje osim glavneurednice èine DarkoŠimièiæ i JadrankaVinterhalter, stvorio jeprije par mjeseci jedannovi i prijeko potrebnitiskani prostor.Nakon brojnih èasopisalikovne kulture iumjetnosti koji su tijekomproteklih desetak godina pokušali opstati na nezahvalnomdomaæem trištu, Radionica æe, prema najavamauredništva, tri puta godišnje na hrvatskom i engleskompopratiti domaæu i stranu suvremenu umjetnièkuprodukciju. Institut ove godine obiljeava èetvrtugodinu postojanja i èasopis predstavlja jedan od segmenatanjegova rada. Radionicu otvara raznolik i informativantekst glavne urednice o Danskoj, u kojemu saznajemone samo o likovnoj i galerijskoj sceni te skandinavskezemlje nego i o njezinim sociokulturološkim obiljejima(hrana, jezik, zemljopisni okvir, politièki ivot)te o popularnoj DOGMI 95 Larsa von Triera i ThomasaVinterberga. Uz sve navedeno, tekst je proet odliènim iiscrpnim kontakt-adresama svih relevantnih muzeja,instituta, izlobenih prostora, nezavisnih institucija,novinarskih i èasopisnih redakcija… Umjetnik KarlheinzStockhauzen je javno kritiziran izjavivši da je napadna Svjetski trgovinski centar najveæe ikada izvedenoumjetnièko djelo. Koji god kontekst koristio za ovuizjavu, najvjerojatnije je mislio da utjecaj ovog teroristièkogèina usporedno poništava snagu svakog drugogmoguæeg iskustva, umjetnosti ili ne-umjetnosti. PabloHelguera, njujorški umjetnik u tekstu polazi od ove tvrdnjei smatra da je rujanski napad zauvijek evidentiraomarginalnu rolu koju stvaranje umjetnosti ima danas udruštvu. Zakljuèuje da je nakon desetljeæa virtualnostiudarac stvarnog ivota uništio naš virtualni toranj imaginarnogiskustva.Uvodna rijeè Branka Franceschija, inicijatora ikoordinatora projekta za hrvatske umjetnike u njujorškominstitutu P.S.1, kratki razgovor s Darijom Šolmanom,nakon Ivane Franke drugi izabrani hrvatski umjetnikkoji æe djelovati u jednom od studija Instituta teintervju s Mercy Bona Paveliæ, predsjednicom FACECroatia, fondacijom za umjetnost koja je jedan od financijeraprograma za P.S.1, sliènim temama pokrivajujedan dio èasopisa. Uz razlièite recenzije i tekstove osuvremenoj hrvatskoj umjetnosti u tranziciji BrankaFranceschija, zaštiti autorskih prava kod nas KatarineZlatec ili kustoskim radionicama Muzeji i galerije suvremeneumjetnosti Jadranke Vinterhalter Radionica èestopolemièkim i nekompromisnim tonom na stotinjakstranica prua dovoljno materijala za èitanje. U oskudicièasopisa specijaliziranih za suvremenu umjetnost nadamose da æe Radionica, iako samo tri puta godišnje,uspjeti kvalitetno popuniti prazninu i steæi publiku.Prièa ukratkoFestival europske kratke prièe, Zagreb,od 20. do 23. svibnja 2002.Milan Pavlinoviæetodnevni Festival europske kratke prièe u organizacijiNaklade MD zapoèeo je u èetvrtak,16. svibnja, konferencijom za tisak u Europskomdomu. Prema rijeèima Miroslava Miæanoviæa i RomanaSimiæa, festival je zamišljen kao praktièni dioprojekta Antologije europske kratke prièe što ga je pokrenulaova nakladnièka kuæa. Svrha festivala je ne samoupoznati hrvatsko èitateljstvo s stranim piscima nego ihpovezati s domaæim nakladnicima i omoguæiti obostranusuradnju. Naklada MD tako ima u planu objaviti antologijekratke prièe Hrvatske, Srbije, Austrije, Španjolske,Irske i Australije. Festival je slubeno zapoèeo u ponedjeljakokruglim stolom na temu “Europske knjievnostiu hrvatskim prijevodima/hrvatska knjievnost ueuropskim” na kojemu su sudjelovali brojni nakladnici,prevoditelji i pisci ( Dalibor Blaina, Mitja Èander,Branko Èegec, Nenad Popoviæ…), susretom pisaca snakladnicima i prevoditeljima uz gostovanje Antuna Vujiæa,Sreæka Jelušiæa i Zdenka Ljevaka. Nakon predavanjaDalibora Blaine “Poljska knjievnost u hrvatskimprijevodima” na Filozofskom fakultetu, odran je okruglistol pod nazivom “Europska kratka prièa” u Klubuarhitekata. Drugi dan festivala prošao je u prevoditeljskimradionicama poljske proze na Filozofskom fakultetukoje su predvodili Durðica Èiliæ Škeljo i Ivana VidoviæBolt, te èitanjem gostujuæih pisaca u Artnet klubu. Usrijedu je organiziran izlet za devet mladih knjievnihzvijezda u dvorce Hrvatskog zagorja, a u èetvrtak festivalzapoèinje u 12 sati u Klubu arhitekata predstavljanjemknjige prièa Bekima Sejranoviæa Fastung. U 15 satina Filozofskom fakultetu uruèit æe se nagrade studentupolonistike za najbolji prijevod kratke prièe WojciechaKuczoka, nakon èega slijedi predavanje DariuszaNowackog “Suvremena poljska proza.” Posljednje dogaðanjefestivala, promocija antologije poljske kratke prièeOrkestru iza leða, odrat æe se u 19.30 u knjinici“Bogdan Ogrizoviæ”.
- Page 1 and 2: Moramo gledati ušima, misliti uši
- Page 3: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 3« d sveg
- Page 7 and 8: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 7Andrea Dr
- Page 9 and 10: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 9moseksual
- Page 11 and 12: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 11sklonio
- Page 13 and 14: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 13grad bio
- Page 15 and 16: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 15- Za èi
- Page 17 and 18: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 17dojam da
- Page 19 and 20: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 19ra defin
- Page 21 and 22: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 21Radio je
- Page 23 and 24: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 23Razgovor
- Page 25 and 26: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 25Razgovor
- Page 27 and 28: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 27nastavak
- Page 29 and 30: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 29Ivana Ma
- Page 31 and 32: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 31Luka Bek
- Page 35 and 36: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 35Tamara C
- Page 37 and 38: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 37kad se s
- Page 39 and 40: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 39Trpimir
- Page 41 and 42: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 41Nino Zub
- Page 43 and 44: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 43Daša Dr
- Page 45 and 46: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 45zvukovi
- Page 47 and 48: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 47dvotjedn