11.07.2015 Views

11 - Zarez

11 - Zarez

11 - Zarez

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

4 IV/81, 23. svibnja 2,,2.s v i b a n j 2 , , 2Sveobuhvatan plesni pogledRazgovor s Edvinom Liveriæem,zamjenikom ravnateljiceTjedna suvremenog plesa(od 31. svibnja do 9. lipnja 2002.)Milan Pavlinoviæao ni u prethodnim izdanjima,Tjedan suvremenogplesa ove godine nema èvrstukoncepciju koja bi se temeljilana nekoj temi, pokretu ili, primjerice,regiji, veæ eli prikazati u širokomspektru najkvalitetnije štose trenutaèno dogaða na suvremenojplesnoj sceni u Evropi isvijetu. Fokalnim toèkama festivalaipak treba smatrati BatshevaDance Company te predstavniketakozvanog think dance-theatrefenomena. Posebnost 19. Tjednau odnosu na sve prethodne èinipak Platforma novoga britanskogplesa Drugi korak.Kao najveæu atrakciju festivalanajavljujete Batsheva DanceCompany iz Izraela. O èemuje rijeè?– Da, zapoèinjemo festival najveæimhitom. Ono po èemu æe seovaj festival pamtiti svakako jeBatsheva Dance Company i predstavaDeca Dance u koreografijiOhada Naharina, umjetnièkogravnatelja kompanije posljednjihdeset godina. Zašto baš Batsheva?Zato što je to jedna od deset najveæihsuvremenih plesnih kompanijau svijetu, za koju morate apliciratii po tri, èetiri godine unaprijed.Baš kao za Pinu Bausch iliWilliama Forsythea. Sve ih veænekoliko godina pokušavamo dovesti,i evo sad nam je to uspjelo sBathsevom. S obzirom na to daæe im ovo biti prvo gostovanje uHrvatskoj, logièno je da se predstavljajupredstavom koja je svojevrsnithe best of, sastavljen od sedamrazlièitih koreografija OhadaNaharina. Ali to neæe biti samofragmenti, poput nekog montiranogvidea, veæ prava predstavas poèetkom, krajem i èvrstomdramaturgijom.Nakon Jéromea Bela i VereMantero, Tjedan nastavlja spredstavljanjem perjanica thinkdance / theatrea.– Marco Berrettini proizlazi izdisco dancea, bio je èak prvak Njemaèke1979. godine. Talijan porijeklom,roðen je u Njemaèkoj, aivi i radi u Francuskoj. Shodnotome, i kompanija mu je vrlo multikulturalna.Njegov rad je vrloduhovit, uglavnom se temelji napop kulturi. Iako se poigrava trashomi kièom, njegova predstavaSorry do the tour je sve samo ne banalna.Jedan kritièar je napisao daje to poput susreta dviju plesnihikona – Pine Bausch iz CaféMüller i Johna Travolte iz razdobljaGroznice subotnje veèeri.Xavier le Roy je pak Francuzkoji ivi i radi u Njemaèkoj i doktorje molekularne biologije. Onse plesom poèeo baviti relativnokasno, s tridesetak godina. Èestonapominje da mu se upravo izmikroskopskih promatranja tihmikrotijela koja vrludaju, šeæu iplešu stvorila ideja za rad na sceni.On gostuje s tri djela. Self unfinishedje njegov solo, a Giszelle(što je igra rijeèi, Die Zelle kaostanica), u izvedbi jedne berlinskeplesaèice je svojevrsni hommage,ali i kritika plesaèima klasiènogbaleta. Le Roya tu zanima što sedogaða sa Giszelle kad se spremaili kad silazi sa scene, što se plesaèicidogaða u glavi kad pleše Giszelle,razmišlja li zaista o njoj, ilije u nekom drugom svijetu. Drugidio predstave je nešto kao Bstrana Giszelle, sve ono što je ispaloiz nje, ili kao što Le Roy ka-e, sve smeæe koje je ostalo i nijeušlo u predstavu. Product of ircumstancesje performans-predavanjeu kojem imamo priliku vidjetikako se Xavier Le Roy uopæepoèeo baviti plesom, na koji naèinje pomirio svoje dvije inaèenespojive struke.Od meðunarodnih gostiju 19.Tjedna tu su još zvijezda britanskescene Akram Khan s predstavomKaash koja je prije svegamjesec dana u Londonu imala vrlouspješnu premijeru, Ballet Preljocajiz Francuske, koji gostuje sdvjema neovisnim koreografijama(jedna iz 1989. a druga iz2001. godine) te Emil Hrvatin izSlovenije koji æe prikazati svojunajnoviju predstavu Q & A VeryPrivate. Very Public. Posljednja tridana festivala rezervirana su zaPlatformu novog britanskog plesate za šest hrvatskih predstava,od èega æe èak èetiri tih dana bitipremijerno izvedene.Po èemu je Platforma tolikoznaèajna?– Platforma novoga britanskogplesa koja predstavlja najrecentnijebritanske koreografije i namijenjenaje producentima iz cijeloga,prvi se puta dogaða izvan granicaVelike Britanije. Britanci su prošlegodine odluèili da takav jedan eksperimentponude nekome napodruèju Srednje Evrope. Apliciralisu Budimpeštu, Prag i Zagreb(tj. mi, Hrvatski institut za pokreti ples). Iako su ostali gradovi turistièkiatraktivniji centri, na osnoviuspješne i dugogodišnje suradnjes britanskom plesnom scenom,priliku smo dobili mi. Akopogledate katalog britanske plesnescene, vidjet æete da je sedamdesetposto tih autora veæ gostovalona našem festivalu. Oni seuvijek vraæaju oduševljeni iz Zagreba,prije svega obradovani zainteresiranomi educiranom publikomkoju je festival stvarao sveove godine, samoinicijativno pišupisma Britanskom savjetu i, evo,urodilo je plodom. Zbog tih pedesetakproducenata koji æe tu gostovati,odluèili smo baš taj vikendprikazati i hrvatsku selekciju. I toæe posve sigurno imati veliki odjek.Tek za godinu, godinu i poldana, osjetit æemo zbog èega je tobilo bitno.Harmsovi pisci i likoviGoran Gluviæ, Harms danas:knjievne anegdote iz literarnogivota generacije pisaca roðenihoko šezdesetih, sa slovenskogpreveo Robert Mlinarec, NakladaMlinarec-Plaviæ, 2001.Miljenko Ugarkoviæod naslovom Harms danasokupio je GoranGluviæ, dramatièar, prozaisti pjesnik, s mnoštvom radijskihi dramskih tekstova, alii nogometnih utakmica iza sebe(tako stoji u njegovoj kratkojbiografiji na kraju knjige), nizharmsovski intoniranih anegdotao slovenskim piscima roðenimšezdesetih. Na tri mjesta,u prvoj, drugoj i predzadnjojanegdoti, kao lik se pojavljujei Branimir (Johnny) Štuliæ,treæi put sa znaèajnom minutaom:“Jednom se Štuliævratio iz Nizozemske. Upravomu je u Ljubljani ponestalonovca, pa nije mogao nastavitiput za Zagreb. Nekoliko je satilutao po ljubljanskim ulicama,dok mu nije sinula izvrsna zamisao.Preobukao se u AlešaDebeljaka…”.Debeljak je inaèe pjesnik,esejist i profesor na Fakultetudruštvenih znanosti u Ljubljani.Štuliæa iz ove anegdote posrednonadograðuje JamesJoyce, koji sa suprugom Norom,umjesto u Trstu, vlakgreškom napušta u Ljubljani, uprièi Norino lice slovenskogmajstora metafikcije AndrejaBlatnika (zbirka prièa Zakonelje netom prevedena na hrvatski).Blatnik se višestruko pojavljujeu Gluviæevim crticama,jednom i kao autor romana Levitan(treæi dio) koji potpisuje sVlado abot. Središnje mjestosvih anegdota, njihovo zajednièkosrce, je Èevljarski most, skojeg se akteri èesto bacaju ilibivaju baèeni u Ljubljanicu.Most se èak i ljubomorno obraæajednom od pisaca (Zabel), našto ga ovaj umiruje i miluje: “Iti, i ti. Da, Igor Zabel je bio takougodan mladiæ, da su mu sesvi mostovi ovog svijeta prepustilimilovanju”. Èevljarskimost nalazi se u blizini Cankarjevezalobe, u kojoj Blatnik radikao urednik, a nekada je radioi Jaša Zlobec (na istoj funkciji),a još uvijek u njoj radiZdravko Duša, kao prevoditelji urednik, koji je, premda nepripada GOŠ- u (Generacijioko šezdesetih), “pratio dogaðanjasa sigurne udaljenosti izvrta gostionice koja ima pogledna Šuštarski most”.Anegdote se veu jedna nadrugu, referiraju, sudaraju, meðusobnoironiziraju, svaka narednapretvara prethodno spomenutou vlastitu jeziènu igraèku.Pisci postaju likovi kojise prema potrebi ubrizgavaju uharmsovski pomaknutu strukturu.Duhovito, leerno i razigranoGluviæ piše svoju generaciju.Jednostavnost moe bitimoæno oruje u pravim rukama,dokaze toga nalazimo i uovoj knjizi. “Tadej Zupanèiæ jeveoma volio anrove. Nikada ihse nije zasitio. Više puta su mukuæi donosili mnoštvo anrovas kojima je ispunio sobu takoda više nitko nije mogao stupitiu nju. No, Tadej je i dalje vikao:“Još, još, još !”. Tom istom TadejuZupanèièu “jednom supobjegli svi anrovi jer su seosjeæali stiješnjeno”. anrovigovore, kao i naoèale, torba(Blatnikova) šuti, Ferijev(Lainšèek) bernardinac misli:“Nije vano tko piše dobra djela,vano je da su napisana”.Ostalo proèitajte sami.Okvir za beskonaènoPromocija monografije JulijeKnifer autora Zvonka Makoviæa;izdavaè Meandar i Studio Rašiæ2001., Glipoteka Hazu,14. svibnja 2002.Ana Kapraljeviæutor djela s apsolutnim identitetomkoje je ujedno i potpis i znak, èovjekkoji skoro cijeli svoj ivotniopus posveæuje jednoj jedinoj grafièkoj formi,grèkom meandru, dobio je hrvatskumonografiju nakon godina rada u Parizu.Na predstavljanju knjige u Gliptoteci HAZUasudjelovali su sam Julije Knifer, autor monografijei jedan od najboljih poznavateljaumjetnikova opusa Zvonko Makoviæ, TonkoMaroeviæ i Leonida Kovaè te Branko Èegec,urednik izdavaèke kuæe Meandar.Svi troje kritièara usporeðuje Kniferovrad s filozofskim i knjievnim smjernicama,a Maroeviæ posebice istièe da je djelo JulijaKnifera apsolutizam minimalizma i trajnirazgovor s Beckettom. Leonida Kovaè je uoèilada je autor monografije dao Kniferovojmonumentalnosti ljudske dimenzije, te dase Kniferova umjetnost odlikuje redukcionizmom,kondenzacijom vremena, ali i davrijeme istiskuje svjetlo.Makoviæ je s oduševljenjem ustvrdio daje Kniferov rad jedan od najfascinantnijihopusa hrvatske umjetnosti prošloga stoljeæai autorovo izjava ne èudi ako se promotri270 stranica monografije koja je ispunjenapedantnom i sveobuhvatnom analizom umjetnikovarada. U nastajanju monografijeiznimno su pomogli i Kniferovi antidnevnici,biljenice u kojima tekst, bilješke, asocijacijei promišljanja ne prate formu ispisanogteksta veæ podsjeæaju na sveprisutnu formumeandra.Makoviæ u autorovu djelu pronalazi i filozofijuegzistencijalizma i poetiku apsurda:redukcionistièki utjecaj nestvarnog, osnovnogpokreta stvaranja jedne forme meandraprati dvije boje, crnu i bijelu koje izvodeples najjaèeg vidnog kontrasta, ali se moguu metafizièkom kontekstu povezivati i sneprestanim binarnim kompozicijama, dobrogi lošeg, svijetla i tame, agresivnog i mirnogte ništavnog i tvarnog.Monografija djela Julija Knifera dokazujei da je svjetski poznati naišao prvo naodobravanje i valorizaciju u inozemstvu, jerje godinu dana prije objavljivanja Makoviæevemonografije objavljena ona francuska,autora Pierrea Arnaulta.Što god Knifera motiviralo da stvarabezgranièno mnogo varijacija na temu, oneu svakom promatraèu mogu izazvati drukèijidoivljaj i iæi od neshvaæanja do krajnjepovezanosti s djelom. Te varijacije takoðer,koliko god to bilo ironièno, dokazuju umjetnikovumaštovitost jer se moe krijepiti naistoj formi, ali u razlièitim realizacijama teiste. Nadajmo se, dakle, još mnogim meandrima...

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!