28 IV/75, 28. veljaèe 2,,2.Janus: S glavom poput bureta.Lucciola: Nije to ništa.Janus: Nakon burne noæi. I sasvimneizvjesne.Lucciola: Ha, ha, František nije ljubomoran,to ne.Janus: Što je s mojima?Lucciola: Gospoða je sa sinovima otišlana kupanje. Sve je František veæ uredio.3.Mali motorni èamac u vonjiFrantišek: (vièe zbog buke motora)Castelammare! Tamo gore na onoj stijenu,u visokim èempresima, tamo je ta Nizumijevavila!Janus: Nevjerojatno! Nizumi, propovjednikbijega iz civilizacije.František: U maurskom stilu, sa psimai èuvarima.Janus: A svaka nova generacija ludujeza crnim prognozama velikog Nizumija.František: Takvih zapadnih katastrofièarapuni su programi na Istoku. Propastovoga svijeta dolazi od “imati”, a to tješisiromašnog èovjeka, ha, ha...Janus: Ti i ja dobrano smo pomogliNizumiju zidati dvorac!František: Igrao sam sve njegove komadepo abecedi i natrag, ha, ha...Janus: Sad neka on tebi pomogne. Nekte uzme za sekretara, ja æu mu reæi.František: Bit æu kao Rilke, ha, ha...Lucciola: Hoæemo sada njoke ili poslije?František: Znaš, Janus, došao sam doparadoksalnog zakljuèka da smo ti na Zapadui ja na Istoku igrali iste autore.Janus: Osim disidenata, jasno.František: Varaš se. I mi ih igramo samošto kod nas pišu pod tuðim imenima.Istok je skupio èitavu literaturu disidentskiheasterna.Janus: Easterna?František: Eastern kao western. PosljednjiHavelkin eastern kojeg sam još jauveo zvao se: Uèiteljica Lenka spašavazadrugara Hrdlièku od alkoholizma i idejnogskretanja, ha, ha... A najvišu kategorijueasterna zovemo beastern. Bugarskieastern, ha, ha...Lucciola: Dobro, hoæemo li sada njokeili neæemo?!František: Hoæemo!(Gašenje motora)4.(Gusto i opojno cvrèanje cikada)František: (šapatom) Znaš to Janus?Ako mi Nizumi i ponudi posao ja ga nebih mogao prihvatiti, jer kanim seliti. Nekamona sjever. Najradije u Norvešku. Tamobih kod nekog seljaka èuvao stoku initko ne bi saznao tko sam bio ni odaklesam došao. Ovdje æe me kad tad netkopozvati, moda i sam Nizumi, i pitati štoli sam to opet lajao!...Janus, da se okrenemo i vratimo. I damu pljunemo na vrata?František: (pljune)Janus: (pljune)XAutor: Janusovo izlaganje na akademijinovih medija u Nordtombuktuburguarhipelaga Magiri u Sjevernom ledenommoruJanus: Kao ispitni uzorak medijske zagaðenostidogaðajima posluile su dvijeminute juèerašnjeg TV-urnala...Sastav:Djeèji kadaveri na aerodromu Banzai –24 sekunde...Eksplozija svemirske letjelice s podacimao stradalima – 44 sekunde...Krvavi obraèun policije s mirovnim demonstrantima– 22 sekunde...Mravi u zidovima srušili hotel u Indiji– 14 sekundi...Ukupno: 1 minuta i 58 sekundi.Zakljuèak: Usavršavanje sredstava javnekomunikacije mutiralo je s jedne straneu «Euphorie totale», a s druge u «Agressivitetotale». Program buduænosti trebazato koncipirati na potpunom odsustvuporuke i eliminaciji bilo kakvog posredništvaizmeðu: «Individu» i «Existencepure». Drugim rijeèima – u komunikacijutreba dovesti same biti stvari.Simultana prevoditeljica:Hom kose bron medelon sufugatTEVE tus omrungen...Horne:Elunzai kadamunge aerotron Banzai –Horti sun sekundus...Eksplozunta rarigumi despanki tun ainiverton – Sun on sekundus...Morungi hatelan polisiot demoendestar – Horti on sekundus...Zuzumar no ansos detrubinu hotelguzun Indigu – An tetu sekundus...Hornetur: An minutus a omrosensekunudus.Sikezum: Koroderzono anton komunikelonumutuzon en no «Euphorie totale»,domna en no «Agressivite totale».Programna noentro grum paliu zento arakinium do totalizum elimumnum zaraongo tris: «Individu» a «Existence pure».Otrugon pelavren-komunikelon oso toleon.XIAutor: Janusova metrika na maštu(Ugaðanje violonèela)J. ena. (govori uz ugaðanje) Zamoljenasam da sutra nastupim na priredbi za...za... za, što to?... Ah, da, «za poboljšanjetehnièke opremljenosti» Doma samaca unašoj ulici... To su, eto, te moje svjetsketurneje...Janus: Slušaj!(Ukapèanje kasetofona)J. ena: Što je to?(S kasetofona: mukli valovi i daleki šumoviluke)Janus: To je duboka noæ u Tombuktuburgu.U luci. U magli. Kasetofon samstavio na molo.(Teški valovi. U pozadini brodske sirene)Èuješ?J. ena: Što?Janus: Sjeverno ledeno more!(U raniji šum pipser)J. ena: A ovo?Janus: Zvuèni semafor na ulazu u luku.J. ena: Za slijepce?Janus: Valjda. Iako, bila je tolika maglada smo svi hodali kao slijepci. Svi? Zapravotu nije bilo nikoga. Samo bi ti isprednosa iskrslo neko vikinško lice i brzo nestalou tami. Svjetlucavo od planktona,shvaæaš?(ena poène etudu na èelu no Janus jezaustavi)Janus: Pssst!J. ena: Što je to bilo?Janus: Ne znam. Glas s onoga svijeta.J. ena: Janus!Janus: Molo se stopilo s morem. Hoæureæi, molo nije imalo svoj kraj, shvaæaš?...Potpuno crna i mokra hladnoæa, neštonevjerojatno. Èuješ? Tu se vrši taj prelazak.J. ena: (gubi ivce) Kakav prelazak,Janus?Janus: Na onaj svijet, jasno... Kako biinaèe lica vikinga svijetlila kad ne bi dolazilaiz mora? Lica stara i po nekoliko stotinagodina.J. ena: O kome ti to?!!!Janus: O prevoznicima.(Škripanje drveta laðe kao da netkostenje)Svi mornari koji saobraæaju u takvimlukama, svi su obiljeeni. Na njima se tona prvi pogled ne vidi, no ene im i djecaznaju...(Violonèelo poène etudu, no Janusopet prekida)Pssst... Slušaj! Sad dolazi taj crni, mokriponor.J. ena: (Vikne) Janus!(Huk i urušavanje šumova. Uskoro sesve smiri u svijetlom sazvuèju)Janus: I, evo ga, èarolija... Sviæe. I nigdjenikoga. Ha? Što kaeš? To ti je disanjeivota. Nije li uzbudljivo prisloniti uho? Isanjati?... Ili zamisli snimku kako Šerpespavaju na posljednjem logu prije no štoæe ujutro krenuti na Anapurnu! Što misliš?Snovi u kojima su veæ i svjetovi koji æese tek sutra otkriti pred tobom!... Naalost,izgubili smo izravni dodir sa stvarimai pojavama. Sve dobivamo preko posrednika.... Ili... legneš, otvoriš radio i slušaš istinskukišu koja pada u tropima. Dobro,tebe muèi zapara, vlaga ti prodire u kosti,pa okreneš stanicu... Jednolièni šum eljeznièkihpragova. Putuješ vlakom. Jednastanica, druga, pa se promijeni kolosijek iotvori nova akustika, novi pejsa. U kupeuðe zanimljiva osoba. eljno poènete razgovor.No nešto nije u redu, rijeèi zapinju,povlaèite se svatko u svoj kut kupea.Moda se veæ i mrzite. Tad nahrupi tunel!Kotaèi muklo udaraju u sljepooènicama.Izlazak iz tunela i sirena odjekne u kanjonu.Oboje trèite na prozor, otvarate ga,dišete jedan do drugog punim pluæima... Ionda?... svejedno što onda. Radio ti je ponudiosamo autentièan šum, sve ostalo uprièi je tvoje... 14 stihova sloenih u 2kvartine i 2 tercine, to je sonet. Haiku ima17 slogova u 3 stiha. Naš vlak ima 2 stanice,1 tunel, 1 kanjon s jekom, nekolikopromjena kolosijeka. Razumiješ? Metrika!Metrika za maštu!(Violonèelo odluèno)XIIAutor: Inventura ivotnih promašajaJanus: Laku noæ.J. ena: Laku noæ.(Pauza)Janus: Ti æeš ugasiti svjetlo, ne?J. ena: Da.(Pauza)Janus: Što to, uostalom, radiš?J. ena: Inventuru.Radiofonijski film:metafizièko stanjerealnosti.Alain TrutatJanus: Kako?J. ena: Pišem listu tvojih ivotnihpromašaja.Janus: Molim?(Pauza)J. ena: 1. Sinovi. 2. ena. 3. Statusobitelji. 4. Prijatelji. 5. Imovina. 6. Posao.7. Poslovna okolina.Janus: Što to znaèi?J. ena: Pod 1. Sinovi: Jedva doèekalida odu. Jedan vodi hotel debelom Austrijancuu Alpama, zgrèe pare za staru lijenèinu,a drugi luta Indijom i hrani se mudrostimabradatih prašinara.Janus: Kako moeš?J. ena: Pod 2. ena: U 30 godina brakanije dobila ni kilograma.Janus: Ha, ha, pa to je samo dobro, ne?J. ena: Ne znam. Ostala sam ista mala,goljava, neugledna, enica za pod ruku,laka kao perce, koju svaki vjetriæ mo-e baciti kamo hoæe.Janus: Ali što bi ti htjela?J. ena: Violonèelo je trebalo sasjeæi jošprve veèeri. Naloili bi vatru i na njoj ispekliæevapèiæe, a ne ovako... ni jedno, nidrugo... I pustio si me da kuham iako siznao da nemam dara. Rezultat imaš: Slabizubi, gastritis, loša koa...Janus: Ho, ho, ho...J. ena: Da. I nemamo kuæu, nemamokapital, jahtu... komad zemlje, garderobu...Janus: Ha, ha, ha...J. ena: Dramaturgija kojoj si sve podredionašla se u slijepoj ulici, izbaèena izkorita zajedno s prljavom vodom...Janus: Èekaj, ne moeš tako reæi!J. ena: Kroz sve te duge godine nigdjena horizontu ni jednog pravog prijatelja...O tvojoj poslovnoj okolini da i ne govorim.Pomoænici, suradnici, sekretarica, tajadna Paula, sve je to tako runo ostarjeloda je oèito kako su rasli u lošem ozraèju!(Pauza)(Kidanje lista papira)Ah, uostalom, laku noæ!(Prekidaè)Speaker: (s radioaparata, tiho) Dobroveèer, dragi slušaoci. Noæas u ponoæ poèinjemos emitiranjem dugo najavljivanogeksperimentalnog programa buduænosti.U prvom bloku koji æe trajati do 4 ujutroslušat æete:Vjetar u finskim šumamaZvono iz KijevaSlapove Plitvièkih jezeraDisanje probuðenog vulkana Anaru.Jedna naša ekipa deura u Betlehemu.Ona æe se ukljuèiti u program èim se porodiprva beba.Vjetrovi finski šuma:(Šum vjetra traje neko vrijeme)
IV/81, 23. svibnja 2,,2. 29Ivana Mancejedan kulture novih medija poèeo jespektakularno: noæ uoèi 1. maja,toènije u ponoæ, u monumentalnom,hramolikom Meštroviæevu zdanju,predstavljena je meðunarodna multimedijalnaweb-instalacija èiji holistièki naslovWeb of Life veæ sam za sebe odraava utopijukozmièke integracije. Ukratko, radise o interaktivnoj instalaciji koja svakomdobrovoljcu prua iluziju individualnogupravljanja audiovizualnim ambijentomna èije transformacije utjeèe jedinstvenimcrteom vlastita dlana: samo treba rukuprisloniti uz skener, pa da se vizualna izvuèna dekoracija promijeni. Cijela impresivnakonstrukcija postavljena je u središnjojvertikalnoj osi paviljona gdje prozirnimonitor u mraku besteinski visi selegantne mree isprepletenih cijevi poputmaterijalizirane boje objave.Dakako, zagrebaèka instalacija mrenoje povezana s još tri sliène koje se trenutaènonalaze na drugim mjestima širomsvijeta te glavnom instalacijom u Karlsruheu,koja se od ovih razlikuje tek još razraðenijomkulisom. Svaka promjena evidentirase na svim ostalim lokacijama i svezajedno sudjeluju u monotoniji beskonaènihtransformacija pseudo-samoregulativnihsistema. Nekom se moda ta determiniranostvlastita identiteta kontingentnimkorespondencijama softvera moe uèinitiodbojnom strategijom lanog univerzalizma,no upravo takva kibernetièka reprodukcijakozmièkog totaliteta i jestpoenta cijelog spektakla: kao što Sigfriedprekiva komade oèevog maèa u novo imoæno oruje, tako i ovaj hibrid tehnologije,umjetnosti i znanosti, obeæava modelestetskog prevladavanja oèajne, patološkefragmentacije navedenih sfera u sretnom,skladnom jedinstvu visokotehnološkogGesamtkunstwerka.Perspektiva demistifikacijeImajuæi pred oèima sliku opisane instalacije,èinilo se da u mrei svih sugestivnihnaslova i podnaslova kojom je Tjedan kulturenovih medija pokušao uloviti opseg isadraj svojih manifestacija (Critical Upgrade,GenArt, Testtone itd…), sintagmaReality Check for Cyber Utopias jedinanudi neku perspektivu demistifikacije.Èinjenicu da se radi o naslovu dvodnevnekonferencije “teoretièara medija, medijskihumjetnika i aktivista” ne treba, meðutim,nikako shvatiti kao puki teorijskikatalizator opisane izlobe ili ostalih multimedijalnihdogaðanja: znaèilo bi to, naime,njihovu reciproènu jalovu instrumentalizaciju,u kojoj teorija prua legitimankritièki okvir koji prakse amnestira njihovefatalne uèinkovitosti ili obrnuto, u kojempraksa oivotvoruje prognoze teorija;u tom sluèaju teorija bi bila reducirana napuku banalnost ideologije, a kako bi seupravo tome izbjeglo, diskurzivna formulacijautopijskih projekata vezanih uzMreu zahtijeva zasebnu verifikaciju.Za sintagmom Realitiy Check tako senije posegnulo iz naivne pretpostavke kakobi se diskurzivni idealiteti uopæe moglikontekstualizirati krivotvorinama povijesnihokolnosti, veæ oèito zazivajuæi svijesto tome da se radikalna desublimacijaimaginarnih paranoja i fantazmi dogaða ususretu s neuhvatljivim poretkom Stvarnogkoji izmièe svakoj simbolizaciji.To što u skladu s tim svakako ne bi trebalozanemariti i provesti èeking, upravoje performativna vrijednost same konferencije– kao što u Web of Life uvid u iluzornu,konstruiranu realnost mree, prijeèispektakularnost forme, tako i ovdjenije loše navesti neke formalne èinjenice:konferencija se odravala u mirnoj, blagoji prizemnoj arhitekturi Goethe Instituta,smještenog u dijelu grada u kojem je koncentriransveuèilišni, ekonomski i administrativnipogon, ali koji je u subotu, aosobito u nedjelju (kada se konferencija,naime, odravala) – prazan.Stilska elaboracijaPubliku su gotovo u cjelini èinili samisudionici koji u tekuæoj sesiji nisu sudjelovaliza konferencijskim stoliæem, organizatorskaekipa domaæina iz mame, pokojegnovinara iz ekskluzivnijeg tipa kulturnihmedija, te nekolicine tehnièki ekspertiranihi ekipiranih umjetnika koji suservisirali relativno raskošnu scenografijucijele konferencije: osim projekcija neophodnihza vizualnu prezentaciju web-materijalai akustièke opreme, tu su bile i dvijevelike projekcije koje su cijelo vrijemevrtjele simultane snimke pojedinih sudionikau diskusiji, odnosno njihovih, softveromredefiniranih i multipliciranih klonova.Pa èak ako ti veliki ekrani i podsjeæajuna nemoguænost izravne komunikacijemimo medijski posredovanih obrazacareprezentacije, te pokušavaju moda èakbiti i izvjesni autoironijski komentar, pokušajda se nabrijanim kulisama spektakularizirarazgovor svega pedesetak ljudi (unajboljem sluèaju jutarnjeg, subotnjegtermina) – nije toliko sumnjiv, koliko iritantan,s obzirom na to da se u opisanimokolnostima stvara dojam da se neugodnompoloaju koji im nameæe njihov vlastitidiskurs pokušava doskoèiti njegovomstilskom elaboracijom.Utopijske moguænosti društvene alternativeCritical Upgrade, Tjedan kulture novihmedija, Multimedijalni institut mi2 iGoethe Institut, od 1. do 7. svibnja 2002.,ZagrebWeb of lifeBrian Eno, Generative Paintings, 2002.To je prije svega elitnamanifestacija koju susudionici organiziralisami za sebe, upgradeteèaj emancipacije kojisu upisali kako bimeðusobno potvrdilisvoju pozicioniranost sone stranefantazmatskih utopijskihodreðenjaKoliko god, dakle, pokušavala metajezièkimperformativom RealityCheckaamortizirati vlastiti pad u poredak Stvarnogu kome dilema o suprotstavljenostiemancipatorskih i katastrofièkih utopijaInterneta moda jednostavno ne postoji,ili naprosto relativizirati vlastiti odnosprema toj nemoguæoj dilemi, cijela konferencijanije uspjela izbjeæi dramatizacijipretpostavljenih pozicija. Koliko god sudeèki iz mame bili oprezni i trudili se izbjeæizaèaranom krugu negativnih odreðenja,pa su pozvali i sudionike sklone ekstremnimmodelima medijskog aktivizma,kao i one druge oprezne prema sliènimparadigmama, cijela diskusija ipak nijezaobišla dijalektièki scenarij nepomirljivihstavova onih koji mreu u njezinu postojeæemobliku napadaju i onih koji je ipakbrane.U krajnje histeriziranom diskurzu sjedne strane, Mrea se tako pretvara izdjelokruga aktualizacije društvenih odnosau metaforièku zvijer postindustrijskogpandemonija, podivljalu reificiranu Informacijukoja zajedno s Kapitalom i Biomoæiodraava trojni identitet Imperija. Kaošto Joanne Richadson lucidno primjeæuje,na djelu je spektakularno uskrsnuæe povijesnihavangardi sa svom svojstvenom immilitantnom retorikom i mesijanskim aromkoji dileme rješava u jednom samoubilaèkompotezu.Elitne jediniceBez obzira što konkretan neprijateljpostoji, svaka avangarda svog neprijateljaprimarno proizvodi u teatralnom likuvlastitog Drugog, i to da bi potom prisvojilaekskluzivno pravo na borbu, ispunjenjeodgodila u daleku buduænost, emancipacijuotela iz bljutave svakodnevice u kojojgramzivi potrošaèi pristaju na kompromiss korporativnim neprijateljem, ipretvorila je u simbolièki rat èistih opozicija.I nemojmo se zavaravati: premda zasvoj konaèni utopijski cilj ima jednakosudjelovanje svih ljudi u raspodjeli dobara,pripadati avangardi znaèi pripadati elitnimjedinicama. A kao što znamo, to obavezuje,pa se privrenost polu nekonformizma,anarhizma i bezuvjetne sloboderedovito pretvori u teror.Slušajuæi neke od teorijskih performera,javlja se naivna iluzija da je postmoderniuistinu došao kraj, pa se ponekommoda dogodi i da osjeti dašak nostalgije:kako sada stvari stoje, gotovo je s vremenomkad se moglo biti kulturan u stanjupotrošaèkog blaenstva, gotovo je spop-kulturom, gotovo je sa sofistièkimkompromisima s neoliberalizmom i postfordistièkimkapitalizmom, gotovo je sdekadentnim epistemološkim nihilizmom,gotovo je s indignacijom premaprosvjetiteljskim pregnuæima, iz graðanskogkomoditeta sad svi moraju – van,uzeti oruje u ruke… Sve je to dakakofloskula, jer inflacija infantilnih identifikacijas ekstremno radikalnim modelimakulturne participacije ne predstavlja nikakvualternativu svim postojeæim oblicimakonzumerizma kojima se deklarativnosuprotstavlja, i rijetko koji od tihmodela uspijeva biti duhovit i samoironièankao onaj Ricarda Domingueza (kojisimulira prièu o graðanskoj elektronskojdiverziji kao utopijski višak koji se nijedogodio, slueæi se imageom pokreta kojiidolatrijski njeguje kult svog povijesnogvoðe kao utjelovljenjem revolucionarnepatetike.)Visoko-tehnološka nevinostS druge strane, meðutim, podjednakofascinira i drugi model visoko tehnološkeestetske nevinosti koji mreu idealizirakao mjesto bezinteresnog ludizma i radosnerazmjene informacija (prisjetimo seponovno Web of Life): potpuno apstraktniprojekti lišenih ikakvih rodnih, rasnih,klasnih i drugih ideoloških obiljeja, kojisebe definiraju kao antikorporativna umjetnost,research i eksperimentalni programidoimaju se poput hobija iz kuæne radinostibez ikakve društvene obaveze kojabi nadilazila njihovu samostalnu reprodukciju.Politièki autizam koji implicitnopromoviraju podjednako je udaljen odsvakodnevice navodno pasivnih potrošaèaideološki kontaminiranih net-proizvoda,koliko i ultimativni angaman u prvimborbenim redovima nove elektronske gerile.Jer kakav god utopijski model kontrakultureInternet, odnosno cyber utopijenude – polazi li od pretpostavke kako jemoguæe mjesto izvan komercijalne aproprijacijekoje kapital provodi preko tihe veæinesvojih korisnika, riskira se moguænostda u procijepu pokraj utopija ta ista veæinaprepozna simbolièka ishodišta vlastiteemancipacije.Utoliko i društveni doseg cijele konferencijetreba vidjeti kao iskljuèivo partikularan:ona je prije svega elitna manifestacijakoju su sudionici organizirali samiza sebe, upgrade teèaj emancipacije koji suupisali kako bi meðusobno potvrdili svojupozicioniranost s one strane fantazmatskihutopijskih odreðenja, i koji tek u suèeljavanjus trivijalnom svakodnevicommasovnih trišta moraju èekirati vlastitiintelektualni proizvod kao utopijsku moguænostdruštvene alternative.
- Page 1 and 2: Moramo gledati ušima, misliti uši
- Page 3 and 4: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 3« d sveg
- Page 5 and 6: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 5Open air
- Page 7 and 8: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 7Andrea Dr
- Page 9 and 10: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 9moseksual
- Page 11 and 12: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 11sklonio
- Page 13 and 14: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 13grad bio
- Page 15 and 16: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 15- Za èi
- Page 17 and 18: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 17dojam da
- Page 19 and 20: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 19ra defin
- Page 21 and 22: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 21Radio je
- Page 23 and 24: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 23Razgovor
- Page 25 and 26: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 25Razgovor
- Page 27: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 27nastavak
- Page 31 and 32: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 31Luka Bek
- Page 35 and 36: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 35Tamara C
- Page 37 and 38: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 37kad se s
- Page 39 and 40: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 39Trpimir
- Page 41 and 42: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 41Nino Zub
- Page 43 and 44: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 43Daša Dr
- Page 45 and 46: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 45zvukovi
- Page 47 and 48: IV/81, 23. svibnja 2,,2. 47dvotjedn