11 - Zarez

20 IV/81, 23. svibnja 2,,2.pi iz nerazvijenih zemalja. Je listopa nezaposlenosti u porastuili se smanjuje? To je zato što radijezapošljavamo Crnce i ArapeDoba fašizma?ku i dre se barbarskih obièaja.Što se tièe Europe, nisu ništamanje anti-europski nastrojeni.No nema govora da æe se jednazemlja koja ima tradiciju, povijesti kulturu kao Francuska pretopitiu bezobliènu elatinu u èudovišnojzajednièkoj zbrci kojupotajno kuhaju birokrati iztati predsjednikom s velikom veæinom(gotovo èitava ljevica, poèevšiod socijalista, glasat æe zanjega “s kvaèicom na nosu” da binapravila branu pred Nacionalnomfrontom), treba vidjeti ozbiljnuopasnost u toj izbornoj legitimacijikoju znaèi pet milijunaglasova koje je u Francuskoj do-Moe li francuska ljevica injezini istomišljenici nacijelom svijetu nauèitinešto iz te ozbiljne lekcijeda bi se jednom za svavremena moderniziralapadnike nacije od zavjere neoliberalabez domovine.Mario Vargas Llosato se to dogodilo 21. travnjada je jedna marginalnastranka fašistièkog tipa –koju su smatrali gotovo folklornimostatkom, koja je besramnoizvikivala svoje rasistièke naputkeprotiv Arapa i idova predla-uæi da se Francuska povuèe izEurope eura, vrati smrtnu kaznui pošalje imigrante Magreba i ostatkaAfrike kuæama – mogla dobitipet milijuna glasova u jednojod najstarijih i najnaprednijih demokracijasvijeta?Ono što se dogodilo u Francuskojnije izolirana èinjenica.Oni koji se toga plaše ostali suslijepi pred fenomenom koji jepoèeo kao obièan val prije nekolikogodina na Starom kontinentu,na Istoku kao i na Zapadu:usponom moæi stranaka ekstremnedesnice, rasista i ksenofobakoji su malo-pomalo prešliput od beznaèajne grupice do utjecajnepozicije, dakle veæinske,na politièkoj šahovskoj ploèi.Bio je to sluèaj Austrije s Liberalnomstrankom Jorgea Haidera,danas èlana vladajuæe koalicije.U Italiji s Ligom NarodaUmberta Bossija koja ima udio uBerlusconijevoj vladi. U Belgiji ukojoj je Flamanski blok PhilipaDewintera došao na èelo opæinskihizbora u Anversu (33%). UNizozemskoj prilikom opæinskihizbora prošlog mjeseca kadaje Pim Fortuyn odnio 34% glasovau Rotterdamu. U Danskoj,u kojoj je Narodna stranka PieKjaersgaard dobila 12% glasovana izborima 2001.Imigrant – neprijatelj broj 1Nije pretjerano okvalificiratite stranke kao fašistièke ili neofašistièkejer poèivaju na pretjeranojobrani nacionalizma, najviševrijednosti, a protiv vanjskogneprijatelja koji prijeti degradacijomi uništavanjem nacije. Tajneprijatelj je imigrant. Ne bilokoji imigrant, to se podrazumijeva,nego onaj drukèije boje koe,drugog jezika, drukèijih obièaja,drugih bogova. To jest Alirac,Turèin, Marokanac, Crnac bezobzira na to odakle je, a jednakotako i Rom, Rumunj, Afganistanac,Srbin, itd.Demagogija i strah odigrali sunajjaèu ulogu u rezultatima štosu ih postigle te politièke formacije.Nije pretjerano bitno štostatistike opovrgavaju njihovestrahove, mitove koje pothranjujuu svojim indoktrinirajuæimkampanjama. Jesu li urbana delinkvencija,razbojstva, zloèini iagresivnost u porastu? To jezbog strane mafije i gangstera ionih izgladnjelih ilegalnih useljenikakoji su izbjegli prema Euro-nauštrb pripadnika naših nacija.Porezi se poveæavaju? Ništa èudno,jer javne slube rastu nesrazmjernozbog èinjenice da se teimigrantske obitelji razmnoavajukao zeèevi i ive o trošku poreznihobveznika.Mnogo onih koji su glasali zaLe Pena gnušaju se fašista. Maoni su samo eljeli protestiratiprotiv nepodnošljivog stanjastvari! Protiv ruševnog i iskvarenogsistema u kojemu su, usprkosoèitim razlikama, politikantidesnice i ljevice spleli prljavo sudioništvokako bi se zaštitili,skrili svoju trgovinu i zbrku iukorijenili se na vlasti.Rasisti, oni? Oni samo traepravdu za Francuze, da oni buduprvi i da ne budu diskriminiranizbog imigranata koji, da stvarbude bolja, èesto mrze Francus-Bruxellesa. Europa, naravno, aliona nacija, doista meðusobnonezavisnih, zaštiæenih neprobojnimgranicama, svaka za sebe.Fašizam? Nismo znali.U prošlosti, fašizam je dolaziona vlast zahvaljujuæi sprezipojedinaca koji u poèetku nisudobro znali kuda ih vode njihovevlade i reimi koje su podravaliu nadi da æe uvesti reda ondjegdje je bio kaos i da æe garantiratisigurnost i zaposlenje svimarješavajuæi društvo nepoeljnihstranaca. Kada su shvatili, bilo jeprekasno da bi se vratili nazad.Osim toga, mnoge meðu njimaosvojila je propaganda i manipulacijasvijesti.Upravo zato, èak i ako nemasumnje da Le Pen neæe biti izabran5. svibnja i da æe Chirac pos-bio Le Pen i njegov alter egoBruno Megret.Umjerena ljevica je, razumijese, prva rtva uspona Le Pena.Hoæe li jedna takva trauma posluitida se otvore oèi ljevice sobzirom na njezinu odgovornostu neobiènom razvoju ekstremnedesnice u Francuskoj?Nije sluèajno da je NF od togtajnoga glasanja postala prva radnièkastranka Francuske grabeæiglasove proletarijata, no isto takonezaposlenih i nemoænih radnika,nie srednje klase i, opæenito,obespravljenih sektora koji suformirali tradicionalno izbornotijelo ljevice. Ti sektori su samogurnuli do krajnih granica bezumnui neodgovornu kampanjukoju je vodila odreðena retrogradnaljevica – posebno u Francuskoj– protiv ekonomske globalizacijei jednog integriranog imeðusobno ovisnog svijeta, kojije predstavljala kao zavjeru neoliberalizmai multinacionalnihkompanija koje su išle za tim dado krvi ogule siromašne i rtvujusuverenitet nacija.Le Pen nije rekao ništa drugo,no samo je jaèim krikovima i smanje licemjerja izvukao zakljuèkekoji impliciraju takva nacionalistièkauvjerenja: zatvaranjeu sebe i ksenofobiju. Ako jeotvaranje i integracija u svijetnajgora katastrofa za jednu zemlju,onda treba pojaèati nacionalnegranice i braniti naciju i pri-Lekcija ljeviciKultura nije jedina koja bi trebalaèiniti “izuzetak”. Rad, kapital,odnosno kulinarski specijalitetitako drage Jose Boveu i naposljetku rasa trebaju se isto takoèuvati od antinacionalne zarazekoja osiromašuje i degradiradruštva. Usprkos karikaturamatih klevetnika, liberalizam se nesvodi na obranu slobode trišta.On u temelju znaèi obranu Dr-ave prava, politièkog pluralizma,slobodne misli i kritike, ljudskihprava, individualne suverenosti.Drukèije reèeno, sve onošto konstituira samu esenciju demokracije.Sve snage politièke lepeze kojepodravaju jedno demokratskodruštvo – od konzervativacado socijalista, preko kršæanskihdemokrata, radikala i socijal-demokrata– uvijek su èuvale, i mimosvojih interesa, liberalni nazivnik.Svojim sistematskim napadimaliberalizma, ovan predvodniksvih društvenih zala, isvojim sektaškim odbacivanjemglobalizacije, ljevica je pridonijelastvaranju tog nacionalistièkogi antidemokratskog Golema zvanogLe Pen, fašizma svog vremena.Zaklinjanja protiv “neoliberalizma”nisu dovela do ponovnograðanja marksizma, nego do fašizma,dvije ideologije koje svakasvojim putem bivaju i blie negošto se èini, kao što je pokazaoHayek u Putevima suanjstva Zajednièkiim je prezir prema kulturislobode i demokratskih institucija,jednako kao i religijajedne svemoæne i vertikalne Dr-ave, pretvorene u lijek koji svelijeèi.U zemljama u kojima se socijalizambio sposoban moderniziratii impregnirati liberalizmom,kao što je Engleska, i na neki naèinŠpanjolska i Njemaèka, nijese dogodilo to naglo pojavljivanjeneofašistièkih pokreta, ili suse barem mogle oduprijeti na vrijeme.Zauzvrat, ondje gdje se ljevicasramotno pretvorila u anakronièninacionalizam da bi se borilaprije svega s internacionalizacijomivota, ta radikalna manifestacijanacionalizma neodvojivogod ksenofobije i rasizma kojase zove fašizam podigla je glavuukorjenjujuæi se u narode.Moe li francuska ljevica i njeziniistomišljenici iz cijelog svijetanauèiti nešto iz te ozbiljnelekcije da bi se jednom za svavremena modernizirala.S francuskoga prevelaSanja Beslaæ*Tekst objavljen u Le Mondeu2. svibnja 2002.