11 - Zarez

38 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Trpimir Matasoviæroblematika izvoðenjaglazbe druge polovine 18.stoljeæa delikatna je tema,koja još delikatnijom postaje usredini u kojoj u vezi s tim još nijeuspostavljen kakav-takav sustavvrijednosti. U nekim se toèkamata problematika dotièe naèelapovijesne obaviještenosti, kojase primjenjuju (ili ne primjenjuju)i na glazbu ranijih razdoblja.No, dok se glazbom barokaèak i u nas sve više bave više ilimanje specijalizirani izvoðaèi,glazba pretklasike i klasike jošuvijek se nalazi u domeni tradicionalnihizvodilaèkih tijela, kojapak toj glazbi najèešæe prilaze izvizure svoje preteite djelatnosti,a to je napose glazba 19. stoljeæa.Naravno, najreprezentativniji suU raljama (pret)klasikeRazlike u izvodilaèkimdometima ovom prilikomne treba promatrati krozprizmu kvaliteteSimfonijskog orkestraHRT-a ili Zagrebaèkefilharmonije, nego krozinterpretacijska polazištadirigenata VladimiraKranjèeviæa i UrošaLajovicaKoncerti Simfonijskog orkestraHrvatske radiotelevizije iZagrebaèke filharmonije,Koncertna dvorana VatroslavaLisinskog, Zagreb, 9. i 10. svibnja2002.primjer tih tradicionalnih izvodilaèkihtijela simfonijski orkestri,koji se u nas glazbom druge polovine18. stoljeæa bave, naalost,tek sporadièno, te stoga i uspjehili neuspjeh izvedbe najviše ovisio kvaliteti dirigenta i njegovojvolji da se uhvati u koštac sa zapuštenošæu,pa èak i posve pogrešnimnaèinima na koji pojediniorkestri pristupaju toj glazbi.Anakroni pogledDva najveæa nacionalna orkestra,Simfonijski orkestar Hrvatskeradiotelevizije i Zagrebaèkafilharmonija, stjecajem okolnostidan za danom, 9. i 10. svibnja,zagrebaèkoj su publici predstaviliprograme djelomièno ili u potpunostisastavljena upravo odglazbe druge polovine 18. stoljeæa.Pritom razlike u izvodilaèkimdometima ovom prilikom ne trebapromatrati kroz prizmu kvalitetesvakog od ansambla (jer, obasu se predstavila u dobrom svjetlu),nego kroz interpretacijskapolazišta dvojice dirigenata –Vladimira Kranjèeviæa i UrošaLajovica.U sluèaju prvospomenutogdirigenta, inaèe osobito angairanogove koncertne i operne sezone,rijeè je o pristupu koji jednostavnone moe poluèiti ioleozbiljnije rezultate, i to ne samozbog anakronosti pogleda naglazbu Christopha WillibaldaGlucka i Amanda Ivanèiæa nego iradi elemenata èija je primjenakontraproduktivna u svakojglazbi, a pogotovo ovoj. U oba jedjela i opet do izraaja došlaKranjèeviæeva sklonost kreiranjubuènih glazbenih blokova, prièemu masovni, udarnièki zvuknimalo ne pridonosi prepoznatljivostilakoæe (pret)klasiènogsloga. Uvertira Gluckovoj operiIfigenija na Aulidi zazvuèala jetako poput pretencioznog uratkakakva osrednjeg romantièara,dok je rascjepkanost fraza uIvanèiæevoj Misi u D-duru bilaupravo uvredljiva. NezainteresiraniZbor Hrvatske radiotelevizijesamo je dodatno pogoršaomuènost slušaèkog proivljaja,kao uostalom i èetverac solista ukojem je svaki pjevaè došao izdrugoga glazbenog svijeta.Suptilnost i lakoæa frazeNaravno, nitko niti ne oèekujeod Vladimira Kranjèeviæa da æeikad ostvariti interpretativne dosegejednog Uroša Lajovica.Ipak, dosezi koje je taj majstorinterpretacije glazbe majstorabeèke klasike na svom koncertusa Zagrebaèkom filharmonijompouèni su u smislu da pokazujuPosebice valjaistaknutipozitivan smisaoza humor, kojipovremeno upravopršti iz Lajovicovihnadasvenadahnutihinterpretacijakako se u Zagrebu moe èutidobrog Mozarta i njegove suvremenike,i to s domaæim izvoðaèima.U krajnjoj liniji, jedina je slabatoèka Lajovicova koncerta bilanjemaèka mezzosopranisticaGisela Theisen, koja je dvije arijeiz Gluckove opere Alceste izvelana razini koju bi bez problemanadmašile mnoge naše pjevaèice.Daleko je, meðutim, bitnijeLajovicovo vladanje Haydnovimi Mozartovim simfonizmom.Suptilnost i lakoæa fraze, takostrana Vladimiru Kranjèeviæu,kod njega je condicio sine quanon. Ona je bila glavni sukus i izvedbeljupke baletne suite izopere Zémire i Azor AndréaGrétryja, dok u Haydnovoj 82.,odnosno Mozartovoj 31. simfonijinije bila nikakvom preprekomza ostvarivanje i vrlo ozbiljnihi dramatiènih odsjeka. K tome,posebice valja istaknuti jošnešto što Kranjèeviæu kroniènonedostaje, a to je pozitivan smisaoza humor, koji povremenoupravo pršti iz Lajovicovih nadasvenadahnutih interpretacija.Monty PythonKonaèno, premda se to ne uklapaizravno u teme ovog osvrta,treba ponešto reæi i o Kranjèeviæevojinterpretaciji prve hrvatskeizvedbe Koncerta za glasovir i orkestarBenjamina Brittena. Kapitalnodjelo najveæega britanskogskladatelja prošlog stoljeæa biloje doduše tom prilikom obiljeenoodreðenom britanskom crtom,no ponajprije u smislu estetikeLeteæeg cirkusa MontyjaPythona. Pijanist Vladimir Krpanbio je u jednom filmu, Kranjèeviæu nekom drugom, dok se orkestarsnalazio kako je znao i umio,ubrzo se mudro odluèivši slijeditisolista. Tako je u konaènici,umjesto da orkestar slijedi dirigenta,dirigent pokušavao ulovitiorkestar. Moda solistièka kreacijaVladimira Krpana i nije bilaidealna – dapaèe, moglo bi se govoritio umornom i pomalo staromodnompristupu, no, u odnosuna Kranjèeviæevo dirigiranje,Krpanova je svirka uistinubila pravi uitak.Ivana Kostešiæ“ jevati (prièati) o doivljenom, pro-ivljenom, o ‘Avanturama’…to jebila prva i instinktivna elja pri sastavljanjuovog programa.” Komentar izprogramske knjiice posljednjeg u nizukoncerta iz ciklusa Sfumato Hrvatske radiotelevizijesvojevrsna je refleksija dirigentana odabir programa pod nazivomAvanture. Zbor Hrvatske radiotelevizije,uz gostujuæe soliste i ansambl Cantus, apod ravnanjem Berislava Šipuša, izvodio jedjela vrlo razlièitih izraaja. Sâm je dirigent,istièuæi zajednièka ishodišta svih skladbis programa, podcrtao njihove kvalitetena univerzalnoj razini emotivnosti. “O patnji,o sreæi, o ivotu, o smrti…” Zanimljivoje u tom smislu bilo sagledati razlièite naèinepojavnosti ovih univerzalnih ljudskihvrijednosti unutar izvedenih skladbi.Rimovane avantureIstièuæi zajednièka ishodišta svihskladbi s programa, dirigent jepodcrtao njihove kvalitete nauniverzalnoj razini emotivnostiKoncert Zbora Hrvatske radiotelevizije iansambla Cantus, Muzej Mimara, Zagreb,14. svibnja 2002Krivulje unakrsnih putanjaS obzirom na vrijeme nastanka skladbi,program je konstruiran na principu unakrsnerime. Koncert je zapoèeo trima madrigalimaiz Monteverdijeve zbirke MadrigaliGuerrieri et Amorosi, Libro VIII(1638.). Skladbe u kojima Monteverdisuprotstavlja stile concitato i stile molle etemperato primjer su skladateljeva kasnogstila. Krivulja unakrsne rime vodi nas dosljedeæe, vremenski srodne skladbe na repertoaru.Iako djela istog oblika, madrigaliGesualda da Venose (Madrigali, LibroIV, 1596.) bitno su razlièitog izraaja. Gesualdovavangardniji harmonijski jezik,kao i ostale razlike na razini tehnièkihpostupaka, pokazale su se primjerenije isamim izvoðaèima, posebno zboru. NaspramMonteverdijevih, Gesualdovi sumadrigali osvijetljeni s veæom dozom kakotehnièke sigurnosti, tako i kompaktnostizborskog zvuka.Druga krivulja naših unakrsnih putanjabila bi ona koja povezuje preostale dvijeskladbe – Ligetijeve Aventures za tri pjevaèai sedam instrumentalista te Šipuševuovom prigodom praizvedenu De Mortem,De Vitam… Ligetijeva skladba iz 1962.,koja je dirigentu zasigurno inspirativnoposluila pri odabiru naziva ove koncertneveèeri, dio je diptiha (Aventures i NouvellesAventures), i u tom je obliku i izvedenana Muzièkom bijenalu 1981. Što sepostupka s tekstovnim predlošcima tièe,ova je skladba najindividualiziranija. Tekstovnipredloak ne postoji u tradicionalnomsmislu, nego je rijeè o nizu slogova iglasova bez odreðenog znaèenja. Skladateljse postupcima s vokalnom artikulacijomkoristi u svrhu dobivanja raznih glasovnihboja, ali i emancipacije glasa u cjelinikao potpuno nove boje, što je unutarskladateljskih estetika 20. stoljeæa vrloznaèajna karakteristika. Osim toga, onopo èemu se ova skladba od ostalih izvedenihiste veèeri bitno razlikuje jest njezinscenski segment. Skladbu bi se prema tomemoglo svrstati u anr scenske glazbe.Ujedinjavanjem glazbenog i scenskog elementajednako vanima postaju skladateljeviauditivni i vizualni zahtjevi. Ovdje seinscenacija skladbe, osim mimikom i gestikulacijom,èini i odreðenim pomagalimakoja su sama po sebi nekonvencionalni izvorinovih zvukova, odnosno zvukovnihboja. U tom su smislu solisti Lidija Horvat-Dunjko,Helena Luciæ i Josip Lešajaostvarili nadasve uvjerljivu izvedbu. Uznajšire raspone glasovnih moguænosti (odšapta, preko govornih intonacija, pa doèistog pjeva) doista su izveli Aventureskao zatvoreno determinirano djelo kakvoono i jest.Zaokruena paleta glasovnih bojaPosljednja je skladba, veæ spomenutapraizvedba novog Šipuševa zborskog djelau tri stavka, pokazala daljnji spektarmoguænosti vokalnih artikulacija, no ovajput na jasno odreðeni tekst religijske provenijencije.Prema radu s glazbenim materijalommeðusobno razlièiti stavci u svomsu rezultatu “tri minijature sakralnog i religioznogprizvuka” (Šipuš), koja su u manirikrivulje Ligeti-Šipuš skladno zaokru-ile paletu glasovnih boja (unutar kojemoemo jedino kao redundantnu navestiprimjetnu boju neèistog zborskog tona nasamom završetku skladbe).Nasuprot dosadašnjem traenju analogijaunutar odabranih skladbi, drukèiji binas pristup mogao odvesti drukèijim razmišljanjima.Kad bi krenuli krivuljama obgrljenerime, tada zasigurno u središtukoncerta ostaje intenzivan ekspresivni nabojGesualdovih madrigala i, dakako, Ligetijevihkolaa zvukova. S druge strane,zaokruenost cjeline postignuta Monteverdijevimi Šipuševim mirnijim zvukompodsjeæa na opæenitu potrebu za repertoarnimuzroènim vezama.