11 - Zarez

44 IV/81, 23. svibnja 2,,2.a Platona, muzika i politika sudbonosnose rimuju. Muzièka pravilaodraavaju politièki poredak, asvako narušavanje reda u muzici uzdrmatæe same temelje drave. Ovom je idejomsa škakljivim implikacijama (Jole kaopravi gospodar Hrvatske?) zapoèeo izlaganjeo Platonovoj psihologiji glazbe grèkifilozof, sveuèilišni profesor i akademikEvanghelos A. Moutsopoulos, u petak3. svibnja, u Zagrebu, u dvoranici Hrvatskogdruštva skladatelja, pred dvadesetakslušatelja.Platonove nazore o glazbi Moutsopoulosrekonstruira i tumaèi standardnimmetodama povijesti filozofije,identificirajuæi Platonove izvore, te prateæirazvoj Platonova promišljanja glazbekroz dijaloge od Fedona do Timeja iZakona.Glazba konzerviraPlaton je bio muzièki konzervativac(Moutsopoulos ljepše kae “klasicist”):najbolji su muzièki oblici oni tradicionalni,oni koji su preivjeli stoljeæa i stoljeæa,jer je upravo stalnost bitna kvalitetakoju glazba mora osigurati Polisu. Usput,za Platona je najbolja glazba ona kojapovezuje govor, ritam i melodiju – njegaljuti “avangardno” razdvajanje govoraod glazbe.Kako su izgledale glazbe u Platonovodoba, ne znamo. Poznajemo ritmove antièkeglazbe (Platon ih je takoðer dijeliona “dobre” i “loše,”), jer se daju rekonstruiratiiz metara klasiène grèke poezije;no, melodijske su nam strukture sasvimnejasne – najbitniji naš podatak, upozoravaMoutsopoulos, jest da Platonoveharmoniai imaju s gregorijanskim modusimaveze samo po imenima (dorski, jonski,frigijski itd); antièka grèka glazbasliènija je glazbenim formulama indijskihraga, ili arapskih maqamat. Glazba antièkeGrèke zvuèala bi, dakle, modernomevropskom uhu orijentalno (uostalom,sjetimo se da se dobar dio antièkoga grèkog,kao i antièkog rimskog, ivota odvijaou Aziji, i Africi).Glazba stie samu sebeGlavninu izlaganja Moutsopoulos jeposvetio rekonstrukciji Platonova tumaèenjakako i kojim putem glazba djeluje naljudsku dušu. Zvuk je, za Platona u Timeju,udar koji preko zraka na uho ulazi umozak, odande u krv (medicina Platonovadoba ne poznaje ulogu ivaca, kao niulogu bubnjiæa u uhu), da bi naposljetkustigao do duše; ljudska je duša u Platonovojviziji trodjelna, nalazi se dijelom uNoga filologaPlatonova ragaElegantna samootkrivajuæa gesta s gostovanja EvanghelosaA. Moutsopoulosa u Zagrebu podsjetila nas je, u krajnjoj liniji,na sva ona dozlaboga samozadovoljna i sva ona dozlabogausplahirena znanstvenièka tijela koja obièno gledamo kako napredavanjima, tribinama i simpozijima prezentiraju “objektivnuistinu”Neven Jovanoviæmozgu, dijelom u prsima, dijelom izmeðudijafragme i pupka; dakle, kretanje tonadosee sva tri dijela duše. Ako se ton kreæebre, bit æe viši; ako se kreæe sporije,bit æe nii. Akorde èujemo zato što tonoviusporavaju kad preko uha uðu u tijelo (akroz tijelo do duše), tako da sporiji uspijusustiæi one bre – to usporavanje unutartijela, meðutim, ne utjeèe na visinu tona;tijelo je, oèito, medij u kojem vladajudrukèiji zakoni nego u zraku, i tu Platoniz fizike i fiziologije prelazi u metafiziku.Naime, kad se tonovi jednom sustignu,ako su konsonantni, unutar duše ostvaritæe harmoniju koja postoji od ranije, izvanduše, i sastoji se u brojèanom odnosu. Timese u duši raða odraz Vjeène Harmonije,donoseæi osjetilni uitak za neznalice,a za mudrace radost kontemplacije. Takoðer,Platon zamjeæuje da kretanje izazvanoglazbom moe odrati ili obnoviti ravnoteuizmeðu tijela i duše. Naime, hipertrofijaduše izaziva u tijelu groznicu i drugeporemeæaje; hipertrofija tijela izazivapak duševne probleme, meðu kojima jenajtei neznanje. Pri hipertrofiji tijela pomaeglazbeno kretanje; Platon i njegovodoba dobro poznaju muzikoterapiju.Tako je otprilike izgledalo Moutsopoulosovoizlaganje; bilo je znanstveno na uvjerljivnaèin, profesor i akademik je naoèit,ima lijep dubok glas, odmjerene kretnje,govorio je dobrim engleskim i svesrdnonam pomagao da ga razumijemo. Meðutim,ne piše Noga filologa o Moutsopoulosusamo zbog toga. Pravi je razlogtek slijedio – odnosno, pravi je razlog, poputPlatonova akorda, nastao iz su-zvuèanjadva razlièita tona, su-zvuèanja koje je– na meni privlaèan naèin – dekonstruiraloanr znanstvenog referata.Glazba otkrivaNakon izlaganja, naime, prireðen jemali koncert: Evanghelos Moutsopoulosje i kompozitor, te je pijanistica aninaCariæ izvela dva njegova ciklusa od po triskladbe. Promjena prizora: umjesto stolaklavir, umjesto bradatog muškarca u samozatajnomsakou mlada ena golih dugihruku, u crnoj veèernjoj haljini (konvencijeozbiljne glazbe, kao i konvencijeakademskog izlaganja, samo od ena oèekujupriznavanje vlastita tijela – ili samoenama olakšavaju takvo priznavanje).Cariæ je svirala odrješito, precizno, soèno;klavir je postao mašina za fokusiranje tonskeenergije. To je koncentriranje bilo vrloumjesno, jer Moutsopoulosove kompozicijene koriste mnogo materijala, u njimanema mjesta za rasipanje i razbarušenost;one su škrte, veæinom dostojanstveno ravnomjernei naglašeno harmoniène (tolikoharmoniène da je Ruben Radica odmahizašao), uz mjestimiènu neobiènu sinkopu.Od ove odmjerenosti odudaraju tekposljednji komadi iz oba ciklusa, jedanzvuèi romantièarski, drugi etno i disonantno.Upravo ti komadi-klimaksi pomoglisu nam da osvijestimo grešku u koju smoautomatski skliznuli. Nakon izlaganja, svismo zbog neèeg oèekivali da Moutsopoulosovaglazba bude ilustracija iznesenog,premda je izlaganje bilo o Platonu, a ne oMoutsopoulosu. A ipak, pazi – usprkostoj greški, tom naivno iracionalnom prijenosu– Moutsopoulosove kompozicije jesudonekle zvuèale kao ilustracija Platonovaglazbenog svjetonazora. Donekle! Iznimke,spomenuti komadi-klimaksi, onajromantièarski i onaj etno, upozorili su nasda je gospodin akademik u svom izlaganjunešto skrio: sebe. Ovakav je neuobièajenkontekst zapravo uèinio Moutsopoulosovekompozicije “intimnim” komentarom“objektivnog” izlaganja, naveo nas na spekuliranje:što onaj tamo gospodin s bradom,dubokim glasom, sakoom i velikimrukama zapravo misli o Platonovoj i platonovskojglazbi?Elegantna samootkrivajuæa gesta s gostovanjaEvanghelosa A. Moutsopoulosa uZagrebu podsjetila nas je, u krajnjoj liniji,na sva ona dozlaboga samozadovoljna isva ona dozlaboga usplahirena znanstvenièkatijela koja obièno gledamo kako napredavanjima, tribinama i simpozijimaprezentiraju “objektivnu istinu” (i oèekuju,valjda, da apstrahiramo njihove nedragovoljneperformanse). Vidi, vidi: moeto i puno kreativnije!