Pregled zakonodavstva za suzbijanje nasilja u obitelji - UNDP Croatia

P R E G L E D Z A K O N O D A V S T V A I M J E R A J A V N I H P O L I T I K A S U Z B I J A N J A N A S I L J A U O B I T E L J I U H R V A T S K O JKad razmatramo resurse dostupne za žene koje se usprotive nasilju u obitelji s kojim su suočene, u izvješću se nisuiskristalizirale razlike u psihološkim i socijalnim resursima zaposlenih i nezaposlenih žena. Stoga se zaposlenje smatranečim što ima, među ostalim, i nedvojbenu ekonomsku funkciju, no ne i psihološku, pri čemu se ističe potreba za savjetodavnimuslugama za žrtve nasilja u obitelj. Pokazalo se kako žene koje se usprotive nasilju na bolji način koristepsihološke i materijalne resurse od žena koje trenutno pate od nasilja u obitelji, što naglašava činjenicu da psihosocijalnarehabilitacija počinje onog trenutka kad žena napusti nasilnog partnera. Pokazalo se također kako su žrtve nasiljau obitelji heterogena skupina, zbog čega svim pripadnicima te skupine nje potrebna istovjetna rehabilitacija i pomoć.Proučavajući iskustva i samoprocijenjeno znanje u vezi s nasiljem nad ženama, autori Lazarić Zec i Pavleković zaključujuna temelju analize uzorka od 425 stručnjaka 2006. godine kako se policija i radnici nevladinih organizacijas nasiljem nad ženama susreću često, socijalni radnici, doktori i odvjetnici ponekad, a medicinske sestre i zubari vrlorijetko. 113 Njihova analiza također pokazuje kako stručnjaci procjenjuju da na svaki prijavljeni slučaj dolazi u prosjeku25 neprijavljenih slučajeva. Većina stručnjaka svoje znanje ocjenjuje prosječnim, a radnici nevladinih organizacija,policijski službenici i socijalni radnici najzainteresiraniji su za dodatno obrazovanje o ovoj temi.6Analiza i pregledistraživanja i podatakao nasilju u obitelji uHrvatskojDoktorska studija Aleksandra Racza iz 2010. godine posvetila se istraživanju stavova i uvjerenja 600 zagrebačkihmedicinskih sestra u vezi s nasiljem u obitelji provedenim nad ženama i u vezi sa spremnošću medicinskih sestarada surađuju s Centrom za socijalnu skrb. Među najrelevantnijim otkrićima studije jest činjenica da dvije trećine medicinskihsestara ne posjeduju formalno obrazovanje o nasilju u obitelji, a više od 80% njih nikad nije stupilo ni ukakav kontakt sa socijalnim službama.Sveukupno gledajući, ne postoje istraživanja posvećena žrtvama muškog spola ili počiniteljima. Premda to u određenojmjeri može biti opravdano, s obzirom na činjenicu da je za žrtve nasilja u obitelji muškog spola manje vjerojatnoda je riječ o pojedincima koji su dugoročno nezaposleni i financijski ovisni, a s druge je strane veća vjerojatnostda su vlasnici nekretnine, ipak je činjenica da zbog toga ostaju nepokrivene moguće situacije u kojima stanje nijetakvo. Kao što je navedeno u dijelu izvješća koji se odnosi na analizu podataka i istraživačkih napora (poglavlje 6.1),prema podacima MUP-a i Državnog odvjetništva sveukupni je omjer jedan muškarac na dvije žrtve nasilja u obiteljiženskog spola kad je riječ o prekršajima te jedan muškarac na pet punoljetnih žrtava nasilja u obitelji ženskog spolakad je riječ o kaznenim djelima. Povrh toga, i imajući u vidu da muškarci predstavljaju golemu većinu prijavljenihpočinitelja nasilja u obitelji, sve bi mjere posvećene prevenciji i suzbijanju nasilja u obitelji mogle imati koristi odboljeg uvida u stanje muške počinitelje nasilja u obitelji. Stoga bi daljnja istraživanja u vezi s muškim žrtvama ipočiniteljima nasilja u obitelji mogla pridonijeti odgovoru na pitanje postoji li potreba za politikama koje bi bile specifičnoprilagođene muškim žrtvama i počiniteljima, na temelju spoznaja o načinu na koji se u Hrvatskoj doživljavakoncept muževnosti.Nadalje, ne postoje podaci koji bi približno naznačili koliki je ukupan trošak nasilja u obitelji, koliko je potrebno financijskihsredstava kako bi se moglo pozabaviti problemom procijenjene razine nasilja u obitelji u Hrvatskoj, kao nikakvo je stanje s troškovnom učinkovitošću prevencije i trenutnih politika koje se provode. Te bi informacije mogleomogućiti bolje kanaliziranje resursa i mogle bi definirati koliko pozornosti i resursa valja usmjeriti na prevenciju, akoliko na hvatanje ukoštac s problemom nasilja u obitelji.59113 Lazarić Zec, D. 2006. Iskustvo i samoprocjena znanja stručnjaka u lokalnoj zajednici o problemu nasilja nad ženom u obitelji[Experience and Self-Assessed Knowledge on Violence against Women among Professionals in the Local Community].