SA LICA MESTAPODVIG STARIJEG VODNIKAPRVE GLASE GORANA TODOROVI]ASKOKZA DVA @IVOTADatum 23. jun 2007. godine je danza istoriju srpskog padobranstva.Tu stranicu na nebu je ispisao starijivodnik prve klase Goran Todorovi},pripadnik ~uvenog 63. padobranskogbataqona, koji je posle nesre}e na obucii tri godine le~ewa, smogao snageda izvede svoj 985. skok kao prviparaplegi~ar u na{oj zemqi. Sa visineod tri hiqade metara otisnuo se zajednosa instruktorom Sa{om Joji}em,nekada{wim pripadnikom iste jedinice,vi{estrukim reprezentativcem, koji `ivina Novom Zelandu. Kada je ~uo da Goranplanira podvig, doputovao je da u~estvujeu istorijskom ~inu.Prvi dan pretposledweg junskog vikenda. Sportski aerodrom„Lisi~iji jarak” nadomak Beograda. Nesnosnu jaru u talasimapotiskuje povetarac s Dunava. Hangari, avioni, mehani~ari,oprema... Padobranci tra`e zaklon u dubokom hladu ispod{irokih kro{wi starih platana i lipa. Slika uobi~ajena uove dane nesnosnih vru}ina. Utom sti`u novinarske ekipe, postavqajuse kamere, pripremaju mikrofoni i bele`nice. Nagove{tajvelikoj doga|aja...Svi prilaze nasmejanom, gotovo de~a~ki razdraganom momku uinvalidskim kolicima. ^vrst stisak ruke, zagrqaji: „Gde si Faco?!”.^ak i oni koji ga jedva znaju sa novinskih stubaca ili informacijana sajtovima, prilaze mu sa ose}awem da je pred wima osvedo~eniprijateq, odva`ni stare{ina, svestrani sportista, plemenitadu{a, divan drug... ^ovek koji je, sem ostalog, osvojio MonBlan i Elbrus, ronio u dubinama mora, spu{tao se u nedra pe}ina,osvajao medaqe na {ampionatima u dizawu tegova i tekvondou.Svuda i uvek po dobrom poznat, rado vi|en i upam}en. Srca {irokogpoput neba...DRUGI HOD PO OBLACIMAStrpqivo odgovara na novinarska pitawa dok su u wega upereniobjektivi kamera i fotoaparata. Kao pres materijal deli imkopije ~lanka objavqenog u na{em magazinu: „Sve je tu”, isti~e svelikom preporukom.Da se podsetimo, Goran je do`iveo zlu kob tokom obuke prilikom984. skoka. Sticajem nesre}nih okolnosti, nije mu se otvoriopadobran kako treba i poput ptice slomqenih krila na{ao se nazemqi svega nekoliko metara od betonske piste. Od siline udarastalo mu je srce, povredio je grudni ko{, rebra, unutra{we organei – ki~mu! Propatio je brojne operacije, izdr`ao strahovite bolove,borio se i izborio, za `ivot i pravo na nadu. Uz pomo} stru~wakaVojnomedicinske akademije gde se i daqe le~i, porodice,drugova iz jedinice i {irom sveta, smogao je snage da ide daqe.Ciqeve ostvaruje, jedan po jedan. Ostao je onaj najte`i, da stane321. jul 2007.
na noge. On u to ~vrsto veruje. Veruju isvi koji ga slu{aju jer wegov beskrajnioptimizam obojen neodoqivim li~nim{armom nikoga ne ostavqa ravnodu-{nim.Na tom putu padobranski skok jewegova usputna stanica.U zaklonu od jarkog sunca, podaqeod znati`eqnih predstavnika „sedmesile”, mir za duboku koncentracijuna{ao je jo{ jedan junak pri~e – instruktorSa{a Joji}. Nekada{wi de-~ak iz novosadskog Novog naseqa, sadapadobranski as sa upisanih15.000(!) skokova, koji sre}no `ivi nadalekom Novom Zelandu, o`ewen suprugomOtavijom, ponosni otac {estogodi{wemezimice Mile. Vi{estrukidr`avni prvak „velike Juge”, pa narednetako|e, standardni reprezentativac,u~esnik dva svetska prvenstva,me|unarodnih kupova, balkanijada...Stasiti tridesetosmogodi{wak, veomamladolik, vedar, srda~an, predusretqiv...Porodi~ni odgoj, vojvo|anski{arm, re~itost, jednostavnost...Sve vrline na istom mestu. Na drugomkraju planete radi kao instruktor padobranstvau `ivopisnom gradi}uKvinstaun u tamo{wem klubu „N zona”,na veliko zadovoqstvo poslodavaca iradost wegovih u~enika. Ka`e da na-{a padobranska {kola, ~iji je on plemenitiizdanak, nimalo ne zaostaju zaznawem, talentom, ve{tinom... Naprotiv.Ali, pusti novac koga nemamo, wimapru`a priliku da imaju vlastiteavione, savr{enu logistiku, besprekornuopremu. Milina je tako raditi,svih 365 dana u godini, bez obzira nagodi{we doba.Kada je putem elektronske po{testupio u vezu sa Goranom i ~uo za wegovplan nije bilo dileme. Doputovaoje sa Novog Zelanda i pravac – Lisi-~iji jarak. Uostalom, Sa{a je biv{ipripadnik 63. padobranske brigade,InstruktorSa{a Joji}bio je vojnik u ona te{ka vremena 1991. i 1992. godine. Nikadane}e zaboraviti svoje drugove i legendarnog potpukovnika GoranaOstoji}a. Jednom crvena beretka, uvek crvena beretka. Re~ jeo vojnicima sa dve zakletve.Koliko je Sa{a plemenit ~ovek neka poslu`i podatak da je izveovi{e od 80 tandem skokova sa paraplegi~arima. Nikada u na-{oj zemqi. Zato je neizmerno sre}an i zahvalan Goranu {to je odabraoba{ wega da mu poveri sudbinu. A ko bi boqe razumeo {tazna~i, posle svega, ponovo hodati po oblacima...ZAVR[NI ^INSunce je dobrano prevalilo zenit. Znak da se krene. Goranobla~i opremu, stavqa na ruku instrumente iako ih ima iwegov drug po zanatu. Posledwi dogovor pred ulazak u kabinuaviona AN-1. Preznojavaju se snimateqi, masa padobranacaunaokolo. Svi mu `ele mnogo sre}e, uzvikuju wima znane po{alice.Nama, obi~nim smrtnicima hladno je oko ustreptalog srca.Poneko okre}e glavu, ne bi da niko vidi suze. Dirnut je iRasel Gordon, poznati fotoreporter i dopisnik iz ^ikaga, kojije bio svedok mnogih ~inova ratne drame. Ka`e da ovaj doga|ajbudi u wemu posebna ose}awa i da }e u svet poslati svedo~an-Neskrivena radostposle dodeqene medaqestva o Goranovom podvigu. Skok zadva `ivota.Zatvaraju se vrata kabine.Na pilotskom mestu as na{eg civilnogvazduhoplovstva kapetan Milovan Polumirac,rezervni kapetan prve klase.Iako je sedam hiqada sati proveou vazduhu za komandama tridesetak tipovaaviona i 700 sati u jedrilicama,ovo je za wega istorijski let. Nekada{wikraqeva~ki gimnazijalac,maketar, padobranac, jedrili~ar, motornipilot, potowi instruktor kre}eput neba...Pola sata te{kog i{~ekivawai dugi minuti ti{ine.Na tri hiqade metara otvarajuse vrata, kapetan Polumiracsmawuje brzinu, sada je ispod 120 kilometarana ~as. Prikop~ani jedan zadrugoga, Goran i Sa{a se otiskuju uvetar... Ispod wih oblaci, desno je{iroki tok Dunava, Beograd malo daqe,uzorane parcele kao po{tanskemarke... Goran je opet na nebu. Posledwiput osetio ga je 18. decembra2003. godine. I oblake... Od tada jepatwa zarobila radost slobodnog leta.Mali padobran, takozvani drog,odmah je aktiviran i on }e, kada muSa{a da komandu, izvu}i glavni. Poniru brzinom od oko 200 kilometarana sat. Vrtoglavo se smewuju kadrovi: reka je mawa,grad bli`i, aerodrom i okolne parcele ve}e. Paralelno s wimakroz vazduh leti snimateq Dimitrije Dadi}, ~lan aero-kluba„Feniks”. Nastoji da kamera na wegovoj kacigi zabele`i svakidetaq istorijskog skoka...Pro{lo je tridesetak sekundi, visina 1.500 metara. Otvarase {iroka kupola glavnog padobrana. Prepoznatqiv trzaj i daleko,daleko mawa brzina. Sada je to lagana razglednica. Ples nanebu. Od gromovitog roka do letargi~nog tanga.Na travnatoj stazi radost, ~estitke, mnogo neskrivenih emocija.Zlatna medaqa oko vrata i posebno priznawe Vazduhoplovnogsaveza Srbije za ~oveka koji ispisuje wegovu novu stranicuistorije. Brza konferencija za {tampu. Te{ka pitawa i laki odgovori.Bio je to 985. skok koji vredi za dva. Idemo daqe, ka`e Gorani obe}ava da }e slede}i put na svojim nogama u}i u avion i hodatipo oblacima...Branko KOPUNOVI]Snimili Dimitrije DADI]i Goran STANKOVI]33