празникј Бога и човекаvi{e od dve hiqade godina?Hristos nam je ostavio CrkvuSvoju u kojoj je stalno prisutani gde mo`emo da ga susretnemo.Crkva je danas ~uvar ove tajnedolaska Boga u svet, ona je na{enebo na zemqi.U prazniku Bo`i}a najboqese ogleda qubav Bo`ija prema~oveku. Na{ Bog toliko volisvet i ~oveka da je i jedinogSina svoga poslao da spasesvet. Velika je to tajna i veliko~udo. Sin Bo`iji postajeSin ~ove~iji, a sve zarad togada mi postanemo sa Hristomsinovi Bo`iji. Sve to, i ni{tamawe od toga, daruje nam predivnipraznik i ovaj velikidoga|aj.Obi~aji:Bo`i} je praznik koji pratinajve}i broj obi~aja. Pre svegatu je obi~aj se~ewa i lo`ewatara u`i~ka crkva posve}enaSsvetom apostolu i evan|elistiMarku podignuta je 1721. godine.Sme{tena je u delu grada poznatompo imenu stara Varo{ ili Carina.Pisac „Samoukog rukopisa“, svedokburnih vremena u istoriji U`icapomiwe {ejha Muhameda U`i~aninakoji je `iveo u prvoj polovini 18.veka. „Taj je {eik odobrio Srbimada na~ine sebi malo crkve |e }e seBogu moliti i jo{ neke olak{ice,te su zato neki Turci omrzli {eika.Tada je po svoj prilici podignutaCrkva Svetog Marka na Varo{i“. Usada{wem obli~ju Crkva je podignuta1828. godine za vreme knezaMilo{a Obrenovi}a, a na temeqimapomenute, starije bogomoqe iz prvepolovine 18. veka. Sa jugozapadnestrane u neposrednoj blizini Crkve1890. godine jedan u`i~ki sajxija jepodigao lep, upe~atqiv zvonik, visok18. metara. Wegova dominacijaiz gorwe Varo{i svedo~ila je da jevreme ropstva pro{lo i da je glaszvona utihnuo islamsku pesmu sa 34xamije koliko ih je bilo dok Turcinisu napustili U`ice 1862. godine.Vi{e od same gra|evine i skromnooblikovane unutra{wosti duhovnuveli~inu Stare u`i~ke Crkvepredstavqa bogata riznica ikonai bogoslu`benih predmeta. Ona jesvedok da liturgijska svest hri{}ana nije nestala ni u najte`im vremenimaropstva. Iz we se vidi `ivavera, da je ovaj svet Bo`ji svet, a mikr{teni u ime Oca, Sina i SvetogaDuha, deca Bo`ija. Ta vera je pobedilasvet i ropstvo, ona je vrednija odbadwaka. Kod starih slovenaje {uma, a posebno drvo cer biomesto raznih kultova, ne{topoput hrama. Kada su stari Sloveniprihvatili hri{}anstvo,nisu odmah mogli da prekinu sasvim starim obi~ajima. Posve}enost ovom drvetu je bila veomajaka. Iz tog razloga se izrodioobi~aj da na praznik ro|ewaHristovog ovo drvo se se~e iisti dan spaquje. U tom ~inu jeporuka jasna: da smo raskrstilisa starim kultovima i paganskimobi~ajima. Danas badwakima druga~ije zna~ewe: on postajedeo pripreme za dolazakHristov koji se vr{i u svakomhri{}anskom domu. Badwak seunosi u ku}u, i tu biva oki}ennajlep{im darovima, a na samomvrhu se stavqa zvezda kao simbolone zvezde koja se pokazalana istoku u vreme Hristovogro|ewa. Me|utim, ova pripremasvih gra|evina i svih carstava ovogasveta. Ona ~uva du{u, Ime i Imawe,jer sve }e ovo biti i pro}i, a ve~no}e biti samo ono {to je osve}eno uCrkvi i Svetoj slu`bi. Nose}i i sebiovakvu svest i veru, hri{}ani U`icasu blagodarni Bogu prilagali svojojCrkvi ikone razli~itih slikarskih{kola kao i bogoslu`bene predmete:putire, krstove, kandila, kadionicezalatovezne pokriva~e i sli~no.Me|u najzna~ajnije ikone StareCrkve spada italo-kritski Hristossvedr`iteq iz 16. veka na koe dominiravizantijska duhovnost i renesansnapreciznost. Ova ikona danasukra{ava vladi~anski tron Crkve~uvaju}i liturgijsko znawe da je sad iovde episkop Crkve ikona Hristova.Ovoj {koli pripada i ikona Bogorodicesa Hristom, tako|e iz 16-18. veka,rad vrsnog majstora sa vizantijskogza ro|ewe Hristovo se pretvorilau jedan druga~iji kult: kultpripreme doma za do~ek Novegodine! Odatle se javqaju jelkei wihovo ukra{avawe.Postoji jo{ jedan jako lepobi~aj, kojim se pripremamoza ro|ewe Bogomladenca. To jeuno{ewe slame u domove. Ovajobi~aj je dosta jasniji i jednostavnijiod badwaka. Slamau domovima kao priprema zaro|ewe Hrista, pedstavqana{u pripremwenost i spremnostda primimo ovu velikutajnu ro|ewa Hristovog. Ovdeje akcenat na realnosti nakojij na{a vera po~iva. Slama,priroda /u vidu ukra{enog badwaka/,a i mi sami, dakle, ceosvet i{~ekuje i slavi dolazakBoga u ovaj svet.Praznik Bo`i} ima jo{dva svoja jaka obele`ja. To supriprema pe~enice i spremawe~esnice u rano jutro praznika.Bez obzira na sve lokalne razlikei nijanse, u ovim obi~ajimaglavno je jedno: posle du`egi napornog posta, daje nam seИЗ ИСТОРИЈАТА ЦРКВЕ СВЕТОГ МАРКАУжичка црква на ВарошиPosledwa, temeqna obnova bila je pre pet-sedam godina, kadaje crkva ponovo osve}ena za bogoslu`benu upotrebu na Markovdan2006. godine.juga. Vredna pomena je i ikona Bogorodicesa Hristom i Svetim JovanomKrstiteqem u kojoj vidimo dominacijurenesansnih detaqa, zlatnepozadine, ornamentike, modelacijelikova kao i zapadni nimbus okoglave Svetog Jovana. Uz ovu ikonu oltarCrkve Svetog Marka krasi i ikonaSvetog Arhi|akona Stefana, radprve polovine 19. veka imamo i dveikone proroka Isaije i Solomona uovalnim medaqonima sa duborezom,verovatno sa dveri Stare Crkve.Ove ikone su izlo`ene u riznici,sme{tenoj u hrastovim ormarima nazapadnom zidu crkve. U ovoj postavcise mogu videti filigranski krstoviiz 19. veka, rad vrsnih u`i~kih kujunxijakoji su iza sebe ostavilii srebrna kandila i kadioniceneizrecive lepote. Pored kujunxijaU`ice je imalo ume{ne i pobo`neda u velikoj radosti u`ivamou zajedni~koj trpezi sa svojomporodicom. Da proslavimo to{to smo do~ekali ovaj veselipraznik. Ova bogata Bo`i}natrpeza jeste samo prirodni nastavakone trpeze Gospodwe sakoje bi trebali da ku{amo svakogBo`i}a i svakog praznika.To je trpeza ve~noga `ivotakoja nam se daje u svetoj tajnipri~e{}a.[to se ti~e obi~aja potrebnoje jo{ ne{to razjasniti.Obi~aji koji prate praznikejesu samo sredstva. Ona nampoma`u da realno do`ivimo iprika`emo svoju veru. Obi~ajibi trebali da nam obja{wavaju{ta je praznik. Oni su tuma~ina{e vere. Ukoliko obi~aj nevodi do Hrista, Crkve, pravevere, wegova funkcija se gubi.Zato su slepi obi~aji jako opasnastvar. A takvih je, danas,jako mnogo. Zato treba da imamostalno na umu jednu staru hri{}ansku poruku: “Po{tujmo Bogavi{e od obi~aja.”Darko \ur|evi}, verou~iteq`ene koje su svoju qubav prema Boguizra`avale na svili i kadifi zlatotkanimvezom koji slavno peva“...sve {to di{e neka slavi Gospoda“.Zbog tro{nosti materijala (}erpi~,drvo..) Crkva je vi{e puta obnavqanakako bi se sa~uvala od vremenai prolaznosti materijala koji suje oblikovali. Obnavqaju}i CrkvuU`i~ani su vi{e obnavqali sebenego samu Crkvu, jer Crkva je Bo`ijai ona }e uvek postojati, ali mi }emobiti i postojati samo ako budemo deoCrkve, ugra|eni verom i `ivotom utelo Hristovo. Letopis Crkve pamtiobnovu s kraja 19. veka, potom 1921,kao i 1966. i oko 1990. godine. Posledwa,temeqna obnova bila je od2004. do 2006. godine, kada je crkvaponovo osve}ena za bogoslu`benuupotrebu na Markovdan 2006. godine.Ova obnova bi u vreme obnova bila jeu vreme episkopa `i~kog Hrizostoma,a stare{ina crkve bio je protojerejMili} Dragovi}. U ovoj posledwoj obnoviCrkva je sa~uvala stari izgledi dobila novi sjaj. Drveni svod natkriqujenovi pod sa starom ambonomi podnim grejawem. Novi ikonostasod orahovog drveta ukrasio je QubanMari} iz Leli}a, a ikone na wemudelo je akademskog slikara mr VidojaTucovi}a, profesora novosadskeakademije na odseku za zidnoslikarstvo. Pomenuti duborezac jeuradio i vladi~anski tron kao i tronza celivaju}u ikonu. Vredan pomenaje i orao, simbol apostola JovanaBogoslova, tako|e ura|en u duborezu,sa koga se ~ita Jevan|eqe na Svetojslu`bi. Ovo potowe ukra{avawecrkve Bo`ije pomoglo je Ministarstvokulture i blago~astivi narodBo`iji, pojedinci i firme. Svojombezimenom `rtvom i oni su stali ured svojih prethodnika koji su znalii verovali da je „... svaki savr{enipoklon odozgo i silazi od Oca Svetlosti“i da wemu prili~i svaka slava,~ast i poklowewe, a On nikomenije ostao du`an.Priredila @anka Eri}13. јануар 2012.21
jednoj, reklo bi se sporednoj epizodiU jedne kolumne iz ovoga izbora, ZoranPanovi} opisuje izvesnu ekskurziju svogaruskog razreda iz u`i~ke osnovne {kole„Du{an Jerkovi}“, koja bi}e da je bila„Putevima Avnoja”: klasika svakog |a~kogdoba, naravno. Ali, u ovom Panovi}evomslu~aju ipak i ne{to vi{e. Sve je tu, zapravo,na svome mestu za psiholo{ki portretna{ega kolumniste, mo`da jo{ boqere~eno, skica za wegov autoportret.Rodni grad kao po~etak i kraj wegovoguniverzuma, novi svet koji izazivateskobu i poziva na avanturu, iza~u|eni de~ak pred tom ogromnomtajnom koja se ukazuje pred wegovimo~ima. Ako bismo se sad prepustiliizvesnoj literarizaciji ove pri~e,u nastavku bismo evidentno do{lina slede}e: ekskurzijakoja jezapo~eta ondatraje jednostavnoi danas!Ni posle tolikogodina, naime,Panovi} neizgleda ni{tamawe za~u|enpred qudimai doga|ajima,ni{ta mawe zapitano wihovojкњигеО НОВОЈ КЊИЗИ ЗОРАНА ПАНОВИЋА„БИТИ МИЛИТО“ У ИЗДАЊУ „ДАН ГРАФА“Незавршена екскурзијаOtvoren u mi{qewu, otvorenog garda, on – ~ini se – samo poziva da muse prikqu~ite na tome putovawu, koje je jednom po~elo kao ekskurzijau`i~kih |aka.egzistenciji ikoegzistenciji,{tavi{e ni{tamawe re{en datra`i odgonetkuonome {to vidi.Ovako postavqena teza sugeri{ezakqu~ak da bi filozofski esej bio jedinadobra forma za kretawe u opisanomtematskom prostoru. Panovi}, me|utim,bira novinsku kolumnu, da ka`e {ta ima. Iuspeva u tome. Mewa joj status svakida{wepotro{ne robe, i iz profanog preme{ta jeu zonu posve}enog. Radi, zapravo, sli~noili isto {to i sa pojavama i qudima kojeposmatra i analizira: pop kultura i weniderivati koji ukqu~uju politiku i estradu,internacionalna muzi~ka scena i srpskiturbo folk, nostalgija i ki~, fudbal i sportuop{te, elitizam i snobizam, dana{wica iistorija – sve je to za Panovi}a zbir fenomenakoje vredi osmotriti i opisati ako nesa jednakom obzirno{}u a onda svakako sajednakom pa`wom. Uzvi{eno nikad nijesamo to, kao {to ni banalnost nije uveksamo banalnost. Panovi} je o~igledno slabprema onim delovima stvarnosti koji suobi~no predmet prezira elitnih tipovami{qewa. On ne dopu{ta da oni budu posmatraniiskqu~ivo kao talog civilizacije.On traga za skrivenim uglovima zna~ewa,ne da bi poni{tio ono {to je vredno nego dabi prona{ao skrivenu vrednost i u ne~em u~emu se ~ini da je nema.Odavno – pa i u kolumnama u ovoj zbirci– Panovi} praktikuje jednu tehniku paralelai komparacija, vremenskih i prostornihukr{tawa, jednom re~i: koristi jednu tehnikupojmovnih transverzala kojom nas vodido otkrivawa novih zna~ewa onih stvarikoje posmatra, opisuje i procewuje. Panovi}je majstor asocijacija. Wegov je tekst pomaloneravan, fragmentizovan,obi~nosastavqen od ve}egbroja aharmoni~nihdelova, ali nije nimaloslu~ajno takav:da prozvede ono novozna~ewe wemu jeo~igledno potrebnoudvajawe predmeta,spajawe naoko nespojivog,ukr{tawesada{weg i pro{log,zapu{tenog i isforsiranog,zaboravqenogi pomodnog. Ion to sistematski~ini. Ejzen{tajn sasvojom monta`om atrakcija klasik jetoga postupka. Panovi}u, koji je, pak,dete postmodernizma, prirodnije jepripisati ex-factor kao ishodi{te, uonome zna~ewu ovoga ambivalentnogapojma koje se odnosi na amalgame nastaleu ~udnim spojevima razli~itihsastavnih delova, disparatnih tema,dalekih i gotovo ni~im povezanihzbivawa. Poslu`imo li se Panovi}-evim postupkom, re}i }emo da je on ukonceptualnom sazrevawu pre{ao,dakle, taj put od Krstarice Potemkin idalekih stepenica iz Odese do milanskogstadiona na kojem igra Inter, kao putizme|u dva toposa koji su se spojili u wegovomimaginarijumu proizvode}i ono ne{tosasvim tre}e.Neo~ekivanost je, jasno, ta stvar kojase javqa na svakom koraku dok se ~itajuPanovi}eve kolumne, i to je ono {to ih~ini uvek sve`im – ever green – potom zanimqivim,i, nadasve, uvek provokativnim.U`ivawe, zapravo, u tekstu ispostavqase kao jedan od glavnih ciqeva Panovi}evog esejisti~kog napora, jedan intelektualnihedonizam koji on tra`i podjednakou vrhunskim umetni~kim tvorevinama, upoliti~kim i dru{tvenim igrama, kao i uvrhunskim sportskim utakmicama. Otud iime jednog fudbalera u naslovu ove kwige.Panovi}, pritom, ne tra`i da mu se bezuslovnoprikqu~ite u stavovima. Otvoren umi{qewu, otvorenog garda, on – ~ini se –samo poziva da mu se prikqu~ite na tomeputovawu, koje je jednom po~elo kao ekskurzijau`i~kih |aka.Radivoj Cveti}aninО АКАДЕМИКУЗОРАНУ ГЕРЗИЋУ(УЖИЦЕ, 1927 – БЕОГРАД, 2001)ХирургсветскоггласаProf. dr Zoran Gerzi} ses pravom mo`e smatratiocem savremene hirurgijejedwaka i `eluca kodnas. On je uveo prakti~nosve poznate operacije naovim organima, a u nekimaod wih je dao svoje,me|unarodno priznatemodifikacije operativnihprocedura.Akademik prof. dr Zoran B. Gerzi}(1927–2001) je ro|en u U`icu gde je zavr{ioosnovno i gimnazijsko obrazovawe. NaMedicinski fakultet u Beogradu se upisao1946. godine, bio je demonstratorna anatomiji i hirurgiji, a diplomirao je1953. godine. Po diplomirawu zapo~eo jespecijalizaciju iz hirurgije na ££ hirur{kojklinici gde je 1954. godine izabran za asistentana Katedri hirurgije.Prof. Gerzi} je specijalisti~ki ispitpolo`io 1957., a 1963. godine prelazi daradi na Prvu hirur{ku kliniku gde postajena~elnik odeqewa. U zvawe docenta jeizabran 1965., vanrednog profesora 1973.,a redovnog profesora hirurgije 1978. godine.Habilitacioni rad je odbranio1965. a doktorsku disertaciju pod nazivom“Vrednost segmenata digestivnog trakta urekonstrukciji jedwaka” odbranio je 1976.godine. Prof. Zoran Gerzi} se usavr{avaou mnogobrojnim vode}im svetskim klinikama(Pariz, Moskva, Prag, London, Bristol)iz oblasti grudne, vaskularne, transplantacione,ali pre svega digestivne i ezofagealnehirurgije. Kao po~asni predava~22 13. јануар 2012.