treća kultura - Zarez

12 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.esejNove patnje mladog Cultural WorkeraElisabeth Mayerhofer, MonikaMokre, Paul StepanOtpuštanje iz državnog starateljstva i vlastitaodgovornost za opstanak u tržišnoj privrediza same stvaraoce kulture navodno bi trebalopredstavljati mogućnost da svoje najautentičnijekreativne interese spoje s radom za kruh – da naprimjer direktno iz omladinske subkulture uskoče upoduzetničku karijeru, a da pritom nikada ne doživeotuđenje posredstvom nametnutih radnih odnosaeć desetljećima se emfatički prorokuju radikalne promjeneu slici umjetnice i umjetnika. “Autor” je nebrojenoputa već umro, mnoge legende o “umjetniku”zamijenjene su ne manje praznim pripovijestima o njegovojsmrti (Zobl/Schneider 2001., 28). Kao prototip umjetniceodnosno umjetnika koji je najprimjereniji našem vremenudanas se u mnogim diskursima spominje Cultural Worker,neka takoreći proleterska forma osiromašenog aristokrata,“umjetnika genija”, koja uostalom ostavlja dosta prostora zadaljnja pretjerivanja – primjerice u stilu sovjetskih spomenikaradnicima.Svoj nastanak Cultural Worker (u daljnjem tekstu CW)zahvaljuje tvrdnji o aktualnosti dalekosežnih društvenih promjenakoje se razmatraju pod krilaticama globalizacije – ekonomizacijekulture – kulturalizacije ekonomije. Što razumijemopod tim pojavama, u kojoj mjeri one doista predstavljajunešto novo i kako one djeluju na umjetnice i umjetnike? Timpitanjima posvećen je ovaj tekst.Globalizacija“Carstvo (Empire) ne uspostavlja nikakav teritorijalnicentar moći, niti počiva na unaprijed utvrđenim granicamai ogradama. Ono je decentriran i deteritorijalizirajući aparatvladavine koji korak po korak preuzima globalni prostor unjegovoj cjelovitosti, utjelovljuje ga u svoj otvoreni horizontkoji se sve više širi. Carstvo (Empire) aranžira i organizira hibridneidentitete, fleksibilne hijerarhije i niz odnosa razmjeneposredstvom usuglašenih mreža komandiranja. Različitenacionalne boje imperijalističkog zemljovida stapaju se iulijevaju u dugu Carstva (Empire) koja obuhvaća čitav svijet”(Hardt/Negri 2000..).Toliko ukratko o tezi koju Hardt i Negri, u svom bestseleruEmpire, postavljaju u vezi sa sadašnjim svjetskimporetkom i budućim linijama razvoja koji se očekuje: kapitalizamje postigao svoje samosvojno određenje. Nacionalnadržava koja je u određenoj razvojnoj fazi bila nužna zaekonomski napredak, ali koja je usprkos tome takođersprječavala taj ekonomski napredak, i to u razvoju njegovihtendenciozno globalnih aktivnosti, danas je prevladana.Politička sfera napokon je nestala u ekonomskoj sferi; kapitalstruji neometan prostornim i političkim granicama. Istokao u Marxovoj verziji analize kapitalizma, i kod Hardta iNegrija fungira taj kapitalizam kao svoj vlastiti grobar, i tona taj način da stvara klasu koja će ga ukinuti: industrijskaradnička klasa kod Marxa, društvene radnice i radnici uHardta i Negrija – oboje u njihovoj revolucionarnoj funkcijinazvani proletarijatom.Pritom se ovdje sasvim očito radi ili o jednom modelusvijeta koji je veoma snažno reduciran na svoje novovrsnekarakteristike, ili o jednoj ekstrapolaciji suvremenograzvoja u budućnost. Jer, do danas su nacionalne bojesvjetskog zemljovida, čak i u Evropi, međusobno još potpunooštro razgraničene. Premda su nacionalne državeprije svega u zapadnoj Evropi unutar posljednjih desetljećaprenijele mnoge kompetencije na internacionalne isupranacionalne razine, ipak su ključna područja, kao štoje posebice unutarnja i vanjska sigurnost i/ili integracijskapolitika i unutar država članica Evropske zajednice,ostala čvrsto u nacionalnim rukama. U srednjoj i istočnojEvropi, s druge strane, jednako kao i u državamabivšeg Sovjetskog Saveza, nacionalnodržavna ideja upotpunosti se razvila tek nakon 1989., i trenutačno senalazi u punom cvatu. Ako je ikada postojala dvojba okonepokolebljivosti američkog patriotizma u SjedinjenimDržavama, onda je ta dvojba najkasnije nakon 11. rujna2001. raspršena. I u takozvanom “trećem svijetu” jedvada nešto govori u prilog tomu da će doći do hibridizacijenacionalno-političkih identiteta. A odnosi i veze između“prvog” i “trećeg” svijeta dadu se još, kako u političkomtako i u ekonomskom pogledu, sasvim adekvatno opisatiuz pomoć jednog diferenciranog modela centra i periferije.Može se, dakle, naći veoma malo empirijske evidencijeza tvrdnju da se kolektivni identiteti više ne određujunacionalno ili da su u cjelini postali fragilniji, hibridnijino što to i inače jesu psihološke konstrukcije takve vrste.Naprotiv, mnogo toga govori u prilog jednog uspješnogcomebacka nacionalne svijesti – primjerice izborni uspjesidesno ekstremističkih stranaka u Austriji, Italiji, Danskoj,Francuskoj i Nizozemskoj koji se sa sigurnošću mogudijelom razumjeti kao izraz odbijanja evropske integracijeodnosno globalizacije iz nacionalističkih razloga. Sličnapotvrda povratku nacionalne svijesti došla je do izražajatakođer u austrijskoj reakciji na sankcije Evropske zajednice,ali i u ponovnom otkrivanju nacionalnih tradicijakad je riječ o djeci došljaka odnosno stranih radnika uzapadnoj Evropi, kao i u “ponovnom” jačanju islamskih ikršćanskih fundamentalizama, itd.Stvaranje modela kao što su se toga poduhvatili Hardti Negri je nužno kako bi se pospješila jedna političko-teorijskadiskusija, kako bi se ona gurnula naprijed upravoposredstvom proturječja koje ti modeli izazivaju. Oni su,dakle, utoliko problematični ukoliko se razumijevaju kaopraktičko političke upute ili kao odrazi vjerni zadanommjerilu. Jer veliki i mlohavi pojam Carstva (Empire), kao ijoš nejasniji termin ekonomije odnosno slobodnog tržištakoji stoje iza njega i koji određuje svjetska zbivanja, anonimizirajudruštvene realitete i isključuju konkretne akterei njihove interese. Time i analiza političkog potencijalaotpora postaje moguća samo na jednoj veoma apstraktnojrazini. Korektnoj dijagnozi Olivera Marcharta, takođerprezentiranoj u ovoj knjizi, prema kojoj se kroz poistovjećenjepotpuno neorganiziranog mnoštva (multitude)pružatelja intelektualnih usluga s potencijalnim političkimsubjektom dijagnoza problema prodaje kao njegovo rješenje,treba dodati da tom političkom subjektu kod Hardtai Negrija nije ponuđena nikakva suprotna strana, nikakviakteri protiv kojih bi se mogla usmjeriti njihova političkaborba. “Tržište” ili “Carstvo” (Empire) su strukture poretkasvijeta ili dijelova svijeta; ako ih treba promijeniti odnosnozamijeniti drugim strukturama, onda je nužno identificiratione snage koje se takvoj promjeni suprotstavljaju.Da to na temelju brojnih isprepletanja ekonomije ipolitike s jedne strane, kao i moćnika na različitim dijelovimasvijeta s druge, stvara stalno nove problemeePUBLICart bio je transnacionalni istraživački projekt, koji je trajao od 2002. do 2005., a pokrenuo ga jeeipcp (European Institute for Progressive Cultural Policies) sa željom da promovira istraživanje i razvojintervencionističkih i aktivističkih praksi javne umjetnosti. Uz 12 izabranih umjetničkih projekata i 12diskurzivnih priredbi, projekt je rezultirao i u evropskoj mreži, koja se prvenstveno reflektirala u različitimizdanjima rePUBLICart web magazina. Nakon što su rezultati projekta dokumentirani i arhivirani, pokrenut jeod strane eipcpa 2005. novi Projekt transform, predviđen da traje do 2008. godine.Objavljujemo treći esej, objedinjen pod diskurzivnim naslovom mundial. Dosad ste mogli čitati eseje KatjeDiefenbach Novi anđel i Stefana Nowotnyja Postoji li svijet antiglobalizma?sigurno je ispravna, premda ne i nužno nova dijagnozakoju nam nude Hardt i Negri. Još je šezdesetih godinaRaoul Vaneigem u International Situationist Bulletin kaojedini odgovor na pitanje “gdje su odgovorni, oni kojevalja postrijeljati?” ponudio samo ovo: “Sistem, apstraktnaforma, to je ono što nad nama vlada.” (Vaneigem 1963.)Ta apstraktna forma, kapitalizam, riječima Marxa, društvospektakla u definiciji situacionista i Carstvo (Empire)prema Hardtu i Negriju održava se u pogonu zahtjevima“totalnog sistema tržišta” (Kury 1999.), zahtjevima kojimase ono društveno mora podvrgnuti kako ne bi ometaloekonomiju, a time i opće blagostanje.Ekonomizacija kulture“Stalno revolucioniranje proizvodnje, neprekidno potresanjesvih društvenih stanja, vječna nesigurnost i kretanjeizdvajaju i odlikuju buržoasku epohu od svih ranijih.U njoj se rastvaraju svi čvrsti, zahrđali odnosi zajedno sastarinskim predodžbama i nazorima koji ih prate, dok svinovostvoreni zastarijevaju i prije no što su u stanju okoštati.Sve što je čvrsto i postojano pretvara se u dim, sve što jesveto biva oskrnavljeno i ljudi su naposljetku prisiljeni dana svoj životni položaj i na svoje međusobne odnose pogledajutrezvenim očima” (Marx/Engels 1848/1995.).Ovaj opis jedne sveobuhvatne ekonomizacije kulturene potječe iz novog polit-bestselera Hardta i Negrija, negoiz Komunističkog manifesta koji je kao što je poznato prviput objavljen 1848. Ekonomizacija cijelog društvenogživota bitni je dio Marxova razumijevanja kapitalizma– on kritizira njoj imanentno otuđenje čovjeka od živogarada i razumije je ujedno kao središnji temelj racionalizacijeljudskoga života, a time i društvenog napretka koji jepreduvjet ne samo kapitalizma nego i komunizma.Marx nije mnogo žalio za nestajućim kulturnim pokušajimaotpora; one koji su nasrtali na strojeve, kao i onedruge koji su pokušavali obraniti i sačuvati svoj životnistil pred kapitalizmom, on je prezirao kao romantičare.Njegova ambivalentna fascinacija usmjerila se na sveobuhvatninovi privredni sustav i njegovu enormnu moćdefinicije – fascinacije kojoj Hardt i Negri više od sto ipedeset godina kasnije očito još podliježu.S jednog temeljno drukčijeg osobnog stajališta prosudilisu Horkheimer i Adorno komercijalizaciju kulturnogpodručja na četrdeset stranica Dijalektike prosvjetiteljstva(1994/1944.) koje su posvetili kulturnoj industriji. Tadvojica lijevih intelektualaca koji su se u bijegu pred nacionalsocijalizmomnašli u Los Angelesu, u središtu kapitalističkihtvornica snova, s užasavanjem su ondje uvidjelikako kapitalizam u formi kulturne industrije preuzima iujednačava područja privatnoga, područja međuljudskihodnosa, užitka i mišljenja, ukratko, velike dijelove onogašto su oni razumijevali pod kulturom, kako se osjećaji iduboko doživljene ljudske potrebe proizvoljno pobuđujui guše, kako je dokolica kao slobodno vrijeme degeneriralado paralelnog svijeta otuđenog rada. “Amusement jeproduljenje rada u kasnom kapitalizmu”, kako ondje stoji,jer “kulturna industrija neprestano vara svoje konzumenteupravo za ono što im ona neprestano obećava.” Jer,ne zaboravimo: sloboda u društvu roba je “sloboda da secmyk