18 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.filmMreža planetarnih tragedijaMaja HrgovićBabel je izvrsno pogođen naslovovog filma jer se u njemu pretačurazne kulture i sustavi vrijednosti,govori se čak šest jezika (engleski,japanski, španjolski, arapski, berberskii francuski) a u tom se pretakanjujasno iskristalizira kako su bijelci,zapadnjaci, najjednakiji međujednakima, odnosno da i u naizgleddemokratskom 21. stoljeću preddrugim rasama i <strong>kultura</strong>ma uživajudebelu prednostBabel, režija Alejandro GonzálezIñárritu, 2006.iblijska priča o Babilonskom tornjukaže kako je Bog, tražeći načinda se osveti ljudima što su samisebe proglasili bogovima, stvorio višejezika i time im onemogućio da međusobnokomuniciraju. Odatle prikladan nazivfilma Babel, kojemu se gotovo sigurnosmiješi Oscar – barem jedan.Struktura filma bliska je ranijimuspješnicama redatelja AlejandraGonzaleza Inarritua i scenaristaGuillerma Arriage Pasja ljubav i 21gram: na prvu loptu nepovezani likovii četiri fabularne linije koje se postupnoraspliću, ustvari su dio ambicioznozamišljenog i, što je važnije, vrlo dobroizvedenog koncepta koji služi ideji omeđuljudskim odnosima.Četiri priče, jedan danSve se priče odvijaju paralelno, uistom ograničenom vremenskom intervalukoji traje kraće od jednog dana.U Maroku, otac dvaju dječaka u pastirskojobitelji kupuje sinovima puškukako bi njome obranili stado koza odpustinjskih predatora. Zabavljajući sepucanjem u nasumično odabrane mete,manji dječak pokrene čitavu lavinuburnih događaja hicem u autobus punameričkih turista.Tim autobusom voze se Richard(Brad Pitt) i Susan (Cate Blanchett),par koji očito proživaljava bračnu krizu ibezuspješno je nastoji riješiti na egzotičnomputovanju Afrikom. Nakon uznemirujućihhitaca s planine i Susaninaranjavanja, autobus se zaustavlja uzabitnom seocetu u divljini, daleko odbolnice, ambulante, policijske stanice iambasade. Unezvijereni proživljenim,turisti se u ispadima ksenofobije počinjugnušati nad svime što ih u marokanskomselu okružuje te s gađenjem, preziromi strahom gledaju da se što prijedočepaju civilizacije. Civilizacija za njih,dakako, predstavlja čist i uredan, asfaltiranzapadni svijet. Ameriku.Richardova i Susanina djeca su kodkuće u Kaliforniji, za njih se brine dragai dobroćudna dadilja, MeksikankaAmelia (Adriana Barraza), no zbogsinove ženidbe bez odobrenja ih odvedeu Meksiko, gdje se sve strašno zakomplicirazahvaljujući njezinu nećakuSantiagu (Gael Garcia Bernal) i bezobzirnostigraničnih policajaca.Četvrta narativna linija odvija seu Tokiju, ona prati tužnu i usamljenugluhonijemu tinejdžericu Chieko(Rinko Kikuchi), koju razdiru neutaženepubertetske tjelesne žudnje.Žudnja je tako jaka da joj Chieko kaniudovoljiti čak i po cijenu vlastitogljudskog dostojanstva. Uzrok njezinihemocionalnih neuravnoteženosti, otkrijese na kraju, seže duboko u traumatičnuobiteljsku povijest.Uvijek ima jednakijih međujednakimaNe treba dalje otkrivati sadržaj filmada postane jasno kako je Babel izvrsnopogođen naslov ovog filma: u njemu sepretaču razne kulture i sustavi vrijednosti,govori se čak šest jezika (engleski,japanski, španjolski, arapski, berberski ifrancuski) a u tom se pretakanju jasnoiskristalizira kako su bijelci, zapadnjaci,najjednakiji među jednakima, odnosnoda i u naizgled demokratskom 21. stoljećupred drugim rasama i <strong>kultura</strong>mauživaju debelu prednost. Iako se u stvaribijelcima dogodi najveća tragedija (gadnonastradaju Susan u Maroku i njezinodvoje djece u Meksiku), s bijelcimaje u ovom filmu ipak najteže suosjećati.Je li to i bila redateljeva nakana, ne bihse kladila.Kako film odmiče, smisao dobivajui vremenski pomaci naprijed i natragu radnji, gotovo se svi detalji uklopeu vrlo kompaktnu narativnu teksturukoja potencira u gledatelju osjećaj nekeganutljive melankolije, osobito u onomdijelu koji se odnosi na meksičku dadiljui japansku tinejdžericu. Neki ogranciradnje ipak ostaju visjeti – namjerno jetako odlučio redatelj – pa, na primjer,nikad ne saznajemo kako se razriješilabračna kriza američkog para. Začudno,životnost i uvjerljivost filma time su joši veći.Uvjerljiva gluma idokumentaristički stilBez nekog vidljivog moraliziranja,film prikazuje ljude koji, udaljeni tisućamakilometara, dijele univerzalnevrijednosti, vrline i nedostatke, problemekoji ih muče. Razjedinjeni Babiloniz naslova ne odnosi se na emotivneveze koji nadilaze puku jezičnu igeografsku udaljenost; zato će ovajfilm vjerojatno biti jednako zanimljiv,prijemčiv i dojmljiv različitoj publicii na najudaljenijim dijelovima Kugle.Glumci su svi redom vrlo uvjerljivi,iako postav osim međunarodnih zvijezda(poput Pitta, Blanchett i GarcieBernala) čine i potpuni amateri izMaroka, Japana i Meksika. Kako sumnogi dijelovi snimani kamerom izruke, prevladava dokumentarističkiSve se priče odvijajuparalelno, u istomograničenomvremenskom intervalukoji traje kraće odjednog dana. U Maroku,otac dvaju dječaka upastirskoj obitelji kupujesinovima pušku kako binjome obranili stado kozaod pustinjskih predatora.Zabavljajući se pucanjemu nasumično odabranemete, manji dječakpokrene čitavu lavinuburnih događaja hicem uautobus pun američkihturistaRazlog zbog kojeg ćeBabel sigurno dobitiOscara je (i) taj štosvaka od priča tolikoapsorbira pozornost dase svaki njezin prekid(zbog prelaska na drugunit radnje) doima poputmale uvrede. Boljojpotvrdi dojmljivosti filma,Inarritu se nije mogaonadatiefekt u filmu, uznemirenost i istrzanost– ona dobro pristaje dinamici radnje.Glazba gotovo sasvim izostaje u dijelovimasnimanima u Maroku, ali se njezinizostanak gotovo i ne osjeća zbog bogatihzvukova iz prirode. Glazbena kulisau afričkoj pustinji ne bi se uklapala uovaj film.I konačno, razlog zbog kojeg će Babelsigurno dobiti Oscara je (i) taj što svakaod priča toliko apsorbira pozornost dase svaki njezin prekid (zbog prelaskana drugu nit radnje) doima poput maleuvrede. Boljoj potvrdi dojmljivosti filma,Inarritu se nije mogao nadati.cmyk
filmVII/193, 30. studenoga 2,,6.19Svijet na filmuNeda GalijašPomalo iznenađuje odabir Ofsajdaza nagradu Amnesty Internationala,jer je na festivalu bilo dosta drugihupečatljivijih filmova, koji su sedotakli osjetljive teme ljudskihprava, poput Winterbottomova iWhitecrossova Puta u Guantanamote izraelskog filma Eyala Halfona Takolijepa zemlja17. ljubljanski međunarodni filmskifestival LIFFe, Ljubljana, od 10. do 24.studenoga 2006.ubljana je početkom studenog većsedamnaestu godinu slovenskameka za filmofile. Iz godine ugodinu je festival postajao sve bogatijii sve posjećeniji, tako da su ga sve višepodupirali i strani partneri kao producentii filmski agenti. S obzirom na toda je na ogled bilo ponuđeno sto cjelovečernjihi dokumentarnih filmova te jedanaestkratkih, život se u ta dva tjednausklađivao s rasporedom filmova, koji surazdijeljeni u devet sekcija.Osim otkupljenih filmova prikazanihu Pretpremijerama (19 filmova), naredovnom će se programu slovenskihkinematografa naći i pobjednik iz sekcijeHorizonti (24 filma). Filmove izte sekcije izabiru gledatelji. Ove godinesu visoko ocijenili irsko-britanski filmNeila Jordana Doručak na Plutonu, kojije autoru donio nagradu Zlatni kolut.To je i jedan od favorita za europski filmgodine, što će se razjasniti 2. prosincana podjeli europskih “Oskara” u Varšavi.Jordan je već s Igrom suza dobio Oskaraza originalni scenarij, a i Doručak naPlutonu podsjeća na taj film, jer je riječo transvestitu. To je kompleksna, istraživačkai oslobađajuća komična dramas mnogo šarma i nostalgične glazbe.Jordan uspoređuje sadržaj filma s istinskimsvijetom. Ideologija zna pojedincazavesti na krivi put i dovesti ga do togada izvršava najgnusnija djela. Takvaideologija je šezdesetih i sedamdesetihgodina obilježila odnose Irska – VelikaBritanija. Kako god bilo, sve se svedena isto – ubijanje nedužnih ljudi u imevjere odnosno politike.U ovu je sekciju programska direktoricaJelka Stergel uvrstila i ovogodišnjegdobitnika Zlatne palme u Cannesu,Vjetar, koji njiše ječam. Britanski veteranKen Loach ovaj je put napravio film sosjetljivom temom oslobodilačke borbeIraca pod britanskom vlašću. Kao uDoručku na Plutonu, i u ovom filmu glavnuulogu ima izvrsni Cillian Murphy,koji glumi jednog od braće koju odanostdomovini razdvaja, što pojačava dirljivostfilma. Film i uz prosječni proračunprikazuje bogat i povijesno precizanprikaz krvave irske povijesti.Jako dojmljiv film poetična je brazilskadrama o prolaznosti vremenaKuća na sipini Andrucha Waddingtona,koji je proglašen najboljim filmom uSundanceu. Prekrasne, gotovo hipnotičnefotografije brazilskih sipina, koje izdana u dan mijenjaju izgled pokrajine,nose jak osjećajan i vizualni elementzbog kojeg se ovaj film ne zaboravlja.U ovoj sekciji smo vidjeli i simpatičankineski film Zhanga Yuana Malicrveni cvjetovi, u kojem veći dio uloganose djeca. Zhang Yuan je poznat ljubljanskojpublici po prvom kineskomfilmu na temu homoseksualnosti Istočnapalača, zapadna palača, za koji je na 8.LIFFe-u 1997. dobio nagradu Vodomarkao najbolji film u sekciji Perspektive.U Malim crvenim cvjetovima Zhang sezabavlja s djecom, što najvjerojatnije nijebilo lako. Film je zamislio kao animirani,ali u kojem nastupaju pravi ljudi.Obiteljske drameŠto se tiče glavne natjecateljske sekcijePerspektive, međunarodni žiri, ukojem su bili Jay Jeona ( Južna Koreja),programski direktor festivala u Pusanu,Ane Marie Percavassi (Italija), direktoricafestivala Alpe-Adrie Cinema,i Marjan Strojan (Slovenija), filmskikritičar, pjesnik i prevodilac, za najboljije film 17. izdanja LIFFe-a izabraodansko-britanski film 1:1 redateljiceAnnette K. Olesen. Nagradu Vodomari ček u vrijednosti pet tisuća eura redateljicaje preuzela osobno. Film jenagrađen za “jak i koherentan prikazmučnog problema međurasnih odnosau kulturno miješanoj sredini europskogdemokratskog društva”.Riječ je o obiteljskoj drami tipičnojza današnje vrijeme. U središtu supozornosti tučnjava u kojoj devetnaestogodišnjakapretuku toliko da padau komu, te njegova majka koja osjećakrivnju zbog toga što je ustrajala da idalje žive u četvrti u kojoj većinom živedoseljenici. Tu je i njegova šesnaestogodišnjasestra koja traži utjehu kodsvog dečka Palestinca, kojemu je utjehamožda potrebnija nego njoj, jer je tu noćvidio svog starijeg brata kako ispire krvsa svoje odjeće. Redateljica koristi i nekanačela purističke dogme, a istovremenoposeže i u tradicionalniji kontekst.Odličan prikaz aktualnog problemavjerske netrpeljivosti i rasnih predrasudate posljedičnog straha i tjeskobe, koji jeproblem mnogih europskih gradova.Između sedamnaest filmova prikazanihu sekciji Perspektive, žiri je dodijelioi počasnu nagradu njemačkom filmuPing-Pong Matthiasa Luthardta i MeikeHauck. U obrazloženju je žiri naveo da“dobro građenom pričom i jakom glumačkompotporom s lica dobro stojećeobitelji skida masku pristojnosti ispodkoje vreba stalna prijetnja psihičkog ifizičkog nasilja”. Režiser Luthardt jepokazao običaje prosječne njemačkeobitelji iz gornjeg srednjeg staleža,ujedno predstavljajući vanjski pogled iunutarnju borbu mladića koji je preranoizgubio oca. Složeni psihoseksualniping-pong igra se između nesigurnašesnaestogodišnjaka i njegove tete. Filmuvjerljivo prikazuje pogled u građanskimentalitet, njegove strahove, te skriveneželje i strasti.U ovoj sekciji se mogao vidjeti filmPicerija Kamikaze perspektivnog hrvatskogrežisera Gorana Dukića, kojiveć godinama živi i stvara u Americi.Apsurdna komedija o samoubojstvimaprivukla je mnoge ljubitelje filma. Filmje dobio već dosta nagrada, u Seattleusu ga proglasili najboljim režiserom, uPhiladelphiji je dobio nagradu za najboljegprvenca, a u Motovunu nagradupublike.Optimistična društvena satiraNa LIFFe-u je prije dvije godineponovno uvedena sekcija Jug-jugoistok,koja je bila aktivna i prije nekolikogodina, pa je radi smanjene produkcijefilmova ukinuta. Naime, to je filmskaprodukcija država od Alpa do Egejskogmora, u koju i sami pripadamo. Naovogodišnjem LIFFe-u je bilo zastupljenojedanaest filmova, od kojih i dvaiz Hrvatske – Što je muškarac bez brkovaHrvoje Hribara i Put lubenica BrankaSchmidta. Iz ove sekcije se bira film zanagradu FIPRESCI (međunarodni žiriSvjetskog udruženja filmskih kritičarai novinara). Nagrađen je mađarski filmBijeli dlanovi Szabolcsa Hajduja. Pričagovori o uspješnom gimnastičaru kojibježi na Zapad, gdje postaje trener.Tročlani žiri, u čijem sastavu su biliJanine Euvrard iz Francuske (JeuneCinema), Janusz Wroblewski iz Poljske(Polytika) i Damir Radić iz Hrvatske(Vijenac), izabrali su ga zbog “odličnogosjećaja za ravnotežu udruživanja psihološkihi profesionalnih situacija teradi ljudskih vrednota koje su u njemuprikazane”.Nagrada Amnesty Internationalza najbolji film na temu o ljudskimpravima je na LIFFe-u uvedena prošlegodine. Međunarodni žiri, u čijem sastavusu bili Aleksandar Manić (režiserprošlogodišnjeg nagrađenog srpskogfilma Šutke), Hans van Gerven (uredniki izvjestitelj na nizozemskoj RTV,koji je imao veliku ulogu u profesionalizacijifilmskog festivala AmnestyInternational u Amsterdamu), te slovenskaredateljica i scenaristica HannaSlak, odlučio se za iranski film Ofsajdrežisera Jafara Panahija. Za svoje filmoveprimio je već brojne međunarodnenagrade. Tako je i za ovaj film u Berlinudobio Srebrnog medvjeda. Panahi se usvojim filmovima posvećuje ugnjetavanompoložaju iranskih žena. Ofsajdje društvena satira u kojoj se nazireoptimizam. Ispostavljaju se banalnerestrikcije islamskog društva – primjerice,djevojke ne smiju na stadion (iakosu već tamo) iz naivnog razloga što setamo previše psuje, a što nije za žene. Ufilmu je pitanje ženske emancipacije uIslamskoj republici Iran “preoblikovano uspretno zasnovanu priču, punu poticajnog isrdačnog humora. Priča je jednostavna, alivrlo dirljiva i pozitivna te naslućuje promjene”– stoji u obrazloženju žirija.Pomalo iznenađuje odabir togfilma, jer je na festivalu bilo dostadrugih upečatljivijih filmova, kojisu se dotakli osjetljive teme ljudskihprava. Primjerice, Winterbottomov iWhitecrossov Put u Guantanamo, koji jeprikazao sudbinu britanskih muslimanakoji su otišli u Pakistan u svatove, a završiliu zloglasnim američkim zatvorimana Kubi, te izraelski film Eyala HalfonaTako lijepa zemlja, koji nam na dirljivnačin otkriva malo poznati vidik izraelskestvarnosti povezane s nezakonitimdoseljavanjem i posljedice iskorištavanjaljudi u današnjem vremenu.Altmanov posljednji pozdravU sekciji Protiv vjetra, u kojoj segledatelji upoznaju s filmovima režiserakoji gaje svoju filmsku poetiku i ostajuprepoznatljivi po specifičnoj upotrebifilmskog jezika, programska je direktoricau program LIFFe-a uvrstila i kineskifilm Ljetna rezidencija Loua Yea. Film uKini nije smio biti prikazan, a režiseruje donio i pet godina zabrane snimanja,jer je film poslao u Cannes bez dozvoledržavnih cenzora. Ondje, zbog slabekopije, nije bio ni ocijenjen. Naime, događajiod prije više od petnaest godinasu u kineskom društvu još tabu tema, au ovom filmu su i dokumentarni snimcis prizorima studentskih demonstracija1989. na Trgu nebeskog mira. Cenzorisu vjerojatno “hvatali zrak” i na čestimseksualnim prizorima. Riječ je o slobodnijemseksualnom životu većine osobau filmu, što je za cenzore bilo previše, jerse putem filma priznatog režisera potiče“razvrat”. A i film bi i izvan Kine mogaoutjecati na slab dojam o Kinezima. LouYe je tim filmom htio reći da su osobneemocije i osjećaji zapleteniji nego vanjskikaos.Za vrijeme trajanja festivala stigla ježalosna vijest o smrti kultnog režiseraRoberta Altmana, čiji smo posljednjifilm Radijski šou mogli vidjeti u istojsekciji Protiv vjetra. Altman u filmu govorio poznatom američkom radijskomprogramu A Prairie Home Companion,koji su od 1974. izvodili uživo, predpublikom. Film se usredotočuje na posljednjuvečer emitiranja tog programai događaje iza scene. Lik Anđela je ufilmu, radi režiserove smrti, djelovao kaoslutnja da je riječ o njegovom posljednjemfilmu. U svom karakterističnomslogu, kada više glumaca u jednomprizoru govore jedan preko drugog,Altman je ponovo uključio cijeli niz poznatihfilmskih imena kao što su MerylStreep, Tommy Lee Jones, Kevin Kline,itd. Na ironičan način nam pokazujekako je sve prolazno, ali uvijek se možešzabavljati dok traje.cmyk
- Page 1 and 2: ISSN 1331-7970dvotjednik za kulturn
- Page 3 and 4: info/najaveVII/193, 30. studenoga 2
- Page 7 and 8: kolumnaVII/193, 30. studenoga 2,,6.
- Page 9 and 10: azgovorVII/193, 30. studenoga 2,,6.
- Page 11 and 12: esejVII/193, 30. studenoga 2,,6.11p
- Page 13 and 14: esejVII/193, 30. studenoga 2,,6.13b
- Page 15 and 16: esejVII/193, 30. studenoga 2,,6.15G
- Page 17: esejVII/193, 30. studenoga 2,,6.17k
- Page 21 and 22: vizualna kulturaVII/193, 30. studen
- Page 23 and 24: treća kulturaVII/193, 30. studenog
- Page 25 and 26: treća kulturaVII/193, 30. studenog
- Page 27 and 28: treća kulturaVII/193, 30. studenog
- Page 29 and 30: glazbaVII/193, 30. studenoga 2,,6.2
- Page 31 and 32: kazališteVII/193, 30. studenoga 2,
- Page 33 and 34: kritikaVII/193, 30. studenoga 2,,6.
- Page 35 and 36: kritikaVII/193, 30. studenoga 2,,6.
- Page 37 and 38: kritikaVII/193, 30. studenoga 2,,6.
- Page 39 and 40: kritikaVII/193, 30. studenoga 2,,6.
- Page 41 and 42: poezijaVII/193, 30. studenoga 2,,6.
- Page 43 and 44: prozaVII/193, 30. studenoga 2,,6.43
- Page 45 and 46: prozaVII/193, 30. studenoga 2,,6.45
- Page 47 and 48: s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,VII/19