treća kultura - Zarez

ISSN 1331-7970dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 30. studenoga 2,,6., godište VIII, broj 193cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sitHajrudin Hromadžić - Vehabizam u BosniNovi Pynchonov romanTreća kultura - Opasne idejeRenato Baretić - Ulomak romana “Pričaj mi o njoj”Neki se novinari perujednom mjesečno.cmyk

2 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.Info i najave 2-3Gdje je što?SatiraKako izliječiti još nestečenu traumu? The Onion 4Zarezi ludog smetlara Ivica Juretić 5U žarištuRiječka opsada književne scene Nataša Petrinjak 6Holding ili networking? Biserka Cvjetičanin 7Razgovor s Ivom Goldsteinom i Milanom St. ProtićemOmer Karabeg 8-9EsejVehabizam u Bosni: između prijetnje, šutnje i interesaHajrudin Hromadžić 10-11Nove patnje mladog Cultural WorkeraElisabeth Mayerhofer, Monika Mokre, Paul Stepan 12-14Grad kao igralište želje Srećko Horvat 15-17FilmMreža planetarnih tragedija Maja Hrgović 18Svijet na filmu Neda Galijaš 19Vizualna kulturaUmjetnost kao mogućnost slobodne odlukeIva Rada Janković 20Bilježenje postojanja u vremenu Boris Greiner 21Razglednice i eseji sisačke likovnosti Grozdana Cvitan 28GlazbaNizovi upitnika Trpimir Matasović 29Souci de soiNeven JovanovićDeset brojeva nove serije profilirali su Gordoganu pažljivo uređen časopis, okrenut prvenstvenoozbiljnom promišljanju politike; kako politikeprošlosti, tako i sadašnjosti. Posljednji su pak brojevipokazali određenu tendenciju prema one-manshow-Gordoganu,u kojem jedan autor sudjeluje snekoliko priloga, a rezultati su različiti...Gordogan: kulturni magazin, glavni urednik: BrankoMatan, Udruga za kulturu Gordogan, Zagreb, 2006., broj10 (54), zima 2006., godište IV (XXIII)info/najaveopsežnu repliku jednog od napadnutih autora (kako toveć biva, najlošiju na mjestima gdje se napadnuti s napadačemnatječe u zločestoći), te presudu cehovske udrugeo napadu na drugog autora. No, prihvaćanje odgovornostitu ne staje; Gordogan 10 donosi i ideološku kritiku prošlogGordogana – kritiku tekstova koje kritičar (Ivo Banac,jedan od suurednika časopisa) čita kao antimuslimanske.Ova spremnost na prihvaćanje odgovornosti, na istraživanjeprostora samokritike – u Hrvatskoj daleko rjeđeposjećivanog od prostora kritike – može postati novaGordoganova vrlina, dati još jednu konotaciju njegovojodrednici “kulturni magazin”.Navijam za to.4. Human RightsFilm FestivalKazališteO čemu se u ovoj BADcompany ne govori?Nataša Govedić 30-31Mine: u političkoj ne/ravnoteži i snovima Suzana Marjanić 32KritikaŠaltanje po promašenim životima Maja Hrgović 33Protiv svakodnevice ili za nju? Dario Grgić 34-35Nismo mi neizlječivi, nego je takvo doba Darija Žilić 35Predjeli znatiželje Grozdana Cvitan 36I užas se na kraju raspadne Steven Shaviro 37Nadahnuti kaos Mark Freeney 38Iza svakog bogatstva je neko ubojstvoChristopher Sorrentino 39PoezijaKičmeni most zjapi nedovršen Barbara Pleić 41ProzaPentameron ili Poučna priča o ProkopijuSaša Stojanović 42-43Pričaj mi o njoj Renato Baretić 44-45Riječi i stvariQ&A Neven Jovanović 46Svjetski zarezi 47Gioia-Ana UlrichTEMA BROJA: Treća kulturaPriredio Zoran RoškoOpasne ideje Edge 22-27dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572e-mail: zarez@zg.htnet.hr, web: www.zarez.hruredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaglavni urednik: Zoran Roškozamjenice glavnog urednika: Nataša Govedić i Katarina Luketićizvršna urednica: Lovorka Kozoleposlovna tajnica: Dijana Cepićuredništvo: Grozdana Cvitan, Rade Dragojević, Dario Grgić,Maja Hrgović Agata Juniku, Silva Kalčić, Trpimir Matasović,Katarina Peović Vuković, Nataša Petrinjak,Srećko Pulig, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatargrafičko oblikovanje: Studio Artlesslektura: Unimediapriprema: Davor Milašinčićtisak: Tiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kulture Republike HrvatskeUred za kulturu Grada Zagrebaova serija kulturnog magazina Gordogan (glavniurednik Branko Matan) stigla je do desetog brojai četvrte godine izlaženja. Bogatstvo je Gordoganau raznolikosti i kvaliteti štiva; i ovaj broj to potvrđuje.Ondje možemo čitati o proslavi 50. obljetnice televizije uHrvata i (zabranjenom) unošenju bicikala na Filozofskifakultet u Zagrebu; o Eustonskom manifestu – programuskupine ljevičara-blogera, radnika i studenata – i o odnosuPoljaka prema zločinima u vlastitoj prošlosti; o MicheluFoucaultu i “licima s naslovnice” hrvatskih tiskovina. Esejo sustavima kategoriziranja na Internetu – zapravo o načinuljudske spoznaje – u susjedstvu je trećeg, završnog nastavkaknjige Josipa Horvata o idealima njegove mladosti,Pobuna omladine 1911-1914. U blok Kronika ušuljala se,iznenađenja radi, i satira o digitalnom “popravljanju” slikovnica,frapantno nalik humoreski Kako se stvarao RobinzonIljfa i Petrova; među recenzijama se kritičkom oštricomističu one o novom povijesnom romanu Veljka Barbierija io filmskim portretima Ive Škrabala.Deset brojeva nove serije profilirali su Gordogan upažljivo uređen časopis, okrenut prvenstveno ozbiljnompromišljanju politike; kako politike prošlosti, tako i sadašnjosti.Zbog toga je zanimljiv, i donekle iznenađujuć, gorespomenuti iskorak u svijet Interneta, ma koliko sitan bio.Hoće li časopis dalje istraživati Internet kao novi politički(i spoznajni) medij?U novoj se seriji Gordogan predstavio i kao vrlo autoreferencijalančasopis, kao publikacija kojoj je stalo do svojerecepcije – časopis nas, recimo, redovno obavještava kakosu prošli brojevi “odjeknuli” u tekstualnom svemiru (kojiuključuje i blogove i internetska izdanja). Posljednji su pakbrojevi pokazali određenu tendenciju prema one-manshow-Gordoganu,u kojem jedan autor sudjeluje s nekolikopriloga. E sad – bude li to Nenad Ivić, rezultat je zanimljiv:upoznajemo jedno pero u rasponu od hermetičnogogleda (o Foucaultu), preko oštre, ali jasne i argumentiranekritike (o Barbierijevu Dioklecijanu), do sarkastične “crticeiz života” (o biciklima i Filozofskom faksu); usto su Ivić ibicikl Gordoganu pridonijeli i likovno. Pripadne li, međutim,one-man-show broja svađalački raspoloženom DenisuKuljišu (kao u pretprošlom Gordoganu, 7-9/2005.), ishodje ružan: stranice zbog kojih i čitatelj mora crvenjeti.Možda suupravo Kuljiševiad hominemprilozi naveliGordogan na novioblik fukoovske“brige za jastvo”,ujedno i na značajandoprinoshrvatskoj kulturijavnog dijaloga.Gordogan pokušavaprihvatitiodgovornost. Činito objavljujućiKuljiševu isprikuzbog netočnihpodataka, kao i5. – 10. prosinac 2006.Multimedijalni institut | URK u suradnji saStudentskim centromwww.humanrightsfestival.orgulaz besplatanetvrti Festival filma o ljudskim pravima nastavljaistim tragom kojim se i do sada kretao ka istomcilju – kroz medij filma otvoriti medijski i javniprostor kako bi se osvijestile i što širem krugu ljudipribližile neke društveno relevantne i aktualne teme.Uz sadržajni kriterij, filmski program jednako je takoodređen i onima kvalitete. Festival je organiziran kaoširoka platforma koja kroz različite aktivnosti uključujeniz subjekata aktivnih na promicanju ljudskih prava iželi stvoriti stalni prostora proizvodnje kritičkog javnogdiskursa. Pored filmskog, festivalski program sastoji seod niza događanja kao što su gostovanja, prezentacije iokrugli stolovi, a poslije središnjeg zagrebačkog događajai ove godine dio filmskog programa bit će predstavljenu nekoliko hrvatskih gradova u suradnji s lokalnimkulturnim inicijativama i aktivističkim grupama.Ove godine festival će se održati od 5. do 10. prosincau prostorima Studentskog centra – filmske projekcijesmještene su u Kino SC i MM Centar, a popratni glazbeniprogram u Galeriju SC. Tribina na temu azila održat će seu prostoru net.kulturnog kluba mama kao i prezentacijafestivala Animateka.Na ovogodišnjem festivalu bit će prikazano tridesetaknaslova koji načinom obrade teme i filmskim tehnikamaodgovaraju dosada uspostavljenim selekcijskim kriterijima.Festival će otvoriti film Bamako Abderrahmanea Sissaka,jednog od najboljih afričkih dokumentarista, koji je zanajnoviji film – spoj fikcije i fakcije – u dvorištu svoje obiteljskekuće ugostio pravnike, advokate i suce kako bi predsud stavio Svjetsku banku i Međunarodni monetarni fond.Kao i u svojim dosadašnjim filmovima, bavi se Afrikom injezinim nesrećama – a kako objašnjava i jedan od likova ufilmu, njezina nesreća nije u siromaštvu već upravo suprotno- u bogatstvu. Američki dokumentarist James Longley ufilmu Fragmenti Iraka slika zemlju pod ratnom spremomrazapetu između triju grupa – Shiita, Sunita i Kurda. Uz JiaZhang Keov film Mrtva priroda, pobjednik ovogodišnjegvenecijanskog festivala, bit će prikazan i drugi Zhang Keovfilm Dong, kao svojevrsna najava i uvod Mrtvoj prirodi, kojise bavi istom tematikom – promjene na području jedne odnajljepših regija u Kini izazvane gradnjom velikog projektaBrane triju rijeka. Kroz realnu situaciju Zhang Ke zadireu drugu razinu promatrajući sudar tradicije i suvremenogbrzog razvoja. Film brazilskog redatelja Joela Pizzinia 500duša priča je o plemenu Guatos i njegovom polaganomnestajanju, ali istovremeno i o ustrajnosti, borbi za opstanaki vlastiti prostor. Prošle godine festival je predstavio filmStav skinheada, a ove godine donosi posljednji naslov izSchweizerove trilogije o skinheadima, mržnji i rasizmu.cmyk

info/najaveVII/193, 30. studenoga 2,,6.3Film Bijeli teror bavi se porastom rasističkih i nacističkihstrujanja među mladom generacijom potaknutih brzim irelativno slobodnim komunikacijama novog doba. U filmuPovratak, antologijskoj epizodi serijala Kraljevi horora, JoeDante izražava protest protiv Busha i njegove vlasti. Danteu filmu oživljava iračke veterane kako bi sabotirao nadolazećeizbore i naštetio predsjedniku koji ih je poslao u rat.Posljednji komunist Amira Muhammada biografija je ChinPenga, vođe komunističke partije Malaje.Film slavnog redatelja Richarda Linklatera A ScannerDarkly, rađen tehnikom rotoskopije, ekranizacija je poluautobiografske priče SF pisca Philipa R. Dicka. KeanuReeves tumači glavnu ulogu, u stvari dvije, ovisnika Arctorai tajnog agenta Freda koji prolazi kroz halucinantne faze ibrkanje identiteta, žensku pratnju u filmu igra WinnonaRyder.Film Novi svijet, ekranizacija je mitske priče o princeziPocahontas u režiji Terrenca Malika, redatelja proslavljenogfilmom Tanka crvena linija. U ovoj prekrasno slikanojpriči Malick oživljava osvajanje američkog kontinenta isukobe osvajača i domorodaca kroz ljubavnu priču u kojojglavne uloge tumače Collin Farrell, Christopher Plummer iChristian Bale.Jake Perlin, kurator retrospektivnog filmskog programanaslovljenog Ljudi - Životinje sabrao je devet naslova velikihimena filmske umjetnosti. Među njima je film Bijelipas Samuela Fuellera o njemačkom ovčaru bijele dlaketreniranom da napada crnce. U filmskoj razglednici SlonTango Chris Marker zabilježio je ples slona u ljubljanskomzoološkom vrtu. Dva filma Friedricha Wiesemana slikovito,ali i suzdržano od komentara, prikazuju odnos ljudiprema životinjama, prepuštajući govorni dio slici. Na prvipogled pomalo neobičan izbor za festival koji se bavi ljudskimpravima, no cilj ovakvog izbora jest napraviti iskorakiz ovog uskog kuta i promatrati ga iz jednog drugog očišta.Vidjeti u kojoj mjeri ljudsko pravo zadire u prava nekihdrugih bića. Što je s čovjeku inferiornim bićima? Može li seuopće govoriti o inferiornosti kada je u pitanju život? Perlinće uz filmski program održati predavanje na zadanu temuosvrčući se kroz odabrane filmove uvaženih filmskih stvaraocapoput Chrisa Markera, Samuela Fullera i FriedrichaWiesemana na načine na koje ulazimo u prostor nekihdrugih bića boreći se za svoja prava.Centar za ljudska prava u suradnji s Multimedijalniminstitutom održat će okrugli stol pod nazivom “Prava tražitelja/icaazila i azilanata/ica - hrvatska praksa”. Kao uvodu razgovor bit će prikazan dokumentarni film Hrvatska (k)rajna zemlji Olivera Sertića. Nakon filma, o pravima tražitelja/icaazila i azilanata/ica u Hrvatskoj - kako se provodei koja prava bi trebali/e imati govorit će Miroslav Horvat(MUP RH), Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije),Goranka Lalić (Hrvatski pravni centar) i Jasna Barberić(UNHCR).Hrvatsku selekciju na ovogodišnjem festivalu čine tri dokumentarnafilma u produkciji FADEiNa koja pokušavajuocrtati neke od problema današnjeg socijalnog sustava uHrvatskoj. Boje nevidljivog Magdalene Petrović uvode nas usvijet slijepih osoba kojima birokracija otežava ostvarivanjetemeljnih prava. Uvjete obrazovanja i mogućnosti zapošljavanjau današnjem hrvatskom društvu intimističkim pristupomnastoje oslikati dokumentarci Zaposli me, Prijavi meRoberta Orhela i Kamerom preko duge Martine Globočnikkoji nam nastoji približiti teške uvjete obrazovanja u jednojod romskih zajednica u kojoj djeca pohađaju nastavu ustarom autobusu na ledini.Nakon uspješnog trećeg izdanja, Festival filma o ljudskimpravima i dalje naglasak stavlja na kvalitetu filmskogprograma što ga i čini jednim od najzanimljivijih i najkvalitetnijihkulturnih manifestacija prepoznatim kako odpublike, tako i od medija i kritike. Ove godine festival ćeposjetiti David Benchetrit, redatelj izraelsko- francuskogafilma Dear Father, Quiet, We’re Shooting, Nicolas Rey, redateljfilma Schuss! i Boris Jukananov, redatelj filma Esther (37Chapter of Crazy Prince).Nadamo se da će ovogodišnji program opravdati očekivanjai doseći uspjehe dosadašnjih izdanja.Festival organiziraju Udruženje za razvoj kulture iMultimedijalni Institut u suradnji sa Studentskimcentrom.Partner: Centar za ljudska pravaFinancijeri: Ministarstvo kulture RH, Gradski ured zakulturu grada Zagreba, Nacionalna zaklada za razvojcivilnog društva, Francuski kulturni institut i Austrijskikulturni forumMedijski pokrovitelji: Feral Tribune, Zarez, Monitor, InZgi KulturpunktSponzori: Arto, Digital print, Presscut, DHL i HotelLagunaLJUDI I ŽIVOTINJEsrijeda, 6. prosinca | 16:30h | Kino SCSlon TangoChris MarkerFrancuska, 1982.Trajanje: 4’ 9’’U ovoj zadivljujućoj, suzdržanoj snimci, slon u ljubljanskomzoološkom vrtu polagano se kreće uokolo svogkaveza izvodeći sinkopirane plesne pokrete u glazbenojpratnji Tanga Igora Stravisnkog. Životinje u filmovimaChrisa Markera često su kulturne ili pak političke metafore.U antologij kratkih filmova o životinjama, Markerizbjegava tendenciju komercijalnog filma da antropomorfiziraživotinje u svrhu slavljenja egzotične ljepote, prirodei misterija.srijeda, 6. prosinca | 16:30h | Kino SCZoo | Zoološki vrtFrederick WisemanSAD, 1993.Trajanje: 130’Nakon Primata i Racetracka, Wiseman se vraća odnosučovjeka i životinje. Snimljen u Miamiju, film je postaovažan dokument: svega nekoliko tjedana nakon snimanja,ciklona je pomela Floridu i teško oštetila zoološkivrt. Za razliku od Primata, životinje su ovdje odgajane,zbrinute, prema njima se odnosi s pažnjom… za zabavuljudima. Na neki način, zoološki vrt je mjesto na kojemčovjek, svjesno ili ne, izražava svoju dominaciju nad živimsvijetom.četvrtak, 7. prosinca | 16:30h | Kino SCPrimate | PrimatFrederick WisemanSAD, 1974.Trajanje: 105’Većina ljudi u Americi misli kako je ovo film o istraživanjimana životinjama, no to je najmanje bitno. U nekom smisluPrimati su svojevrsna srednja škola jer predstavljaju istuvrstu discipline, kontrolu seksualnog ponašanja i agresivnosti.– Frederic WiesmanYerkes Primate Research Center u Atlanti koristimajmune kao pokusne kuniće za znanstvena istraživanja.Film predstavlja seriju portreta znanstvenika. Nalazimose u predgrađu Atlante, u centru Yerkes, specijaliziranomza studije i istraživanja na primatima. Wiseman otkrivasvakodnevni rad istraživača koji među ostalim proučavajunjihovu seksualnost. Redatelj vodi gledatelja kroz različitaiskustva – poneka imaju zanimljive rezultate, druga posvekomične, a poneka pak izazivaju zgražanje... Film nježnopokušva razjasniti ideju hijerarhizirane totalitarne mašine:na vrhu, maskulini svijet znanstvenika, većinom bijelaca,zatim asistenti i službenici, uglavnom žene crne puti, a nasamom dnu primati. Trideset godina nakon objave filmarasprava i dalje nije privedena kraju.petak, 8. prosinca | 16:30h | Kino SCAu Hazard Balthazar | BaltazarRobert BressonFrancuska, 1966.Trajanje : 95’Balthazar je životinja farme, magarac, rođen kao sluga,zvijer namijenjena radu u polju, potlačeno biće koje povremenosluži i kao prijevozno sredstvo. Au Hasard Balthazarnježno je uznemirujući i tematski beskompromisan portretčovjekove urođene okrutnosti i destruktivnih nagona.Kroz transfiguraciju životinje koja podnosi nedoličantretman kao alegorijski simbol vrline, čistoće i iskupljenja,Robert Bresson stvara vizualno oskudan i neizbrisiv filmzačudnog intenziteta. Život magarca Baltazara zaranja usredište ljudske drame. Bresson je izjavio kako je njegovazamisao bila da magarac prošeće među različitim grupaljudi kako bi prikazao ljudske poroke.subota, 9. prosinca | 17h |Kino SCWhite Dog | Bijeli pasSamuel FullerSAD, 1982.Trajanje: 84’Iako je Bijeli pas priča o njemačkom ovčaru bijele dlaketreniranom da napada crnce, Samuel Fuller nije namjeravaoovaj film učiniti kontroverznim. Za Fullera on jetrebao biti film koji potiče na razmišljanje razotkrivajućiglupost i nerazumnost rasizma u našem društvu. Krivoshvaćen i protumačen kao izrazito rasistički i nacistički intoniranrad, film je izazvao prigovore mnogih angažiranihgrupa, pa je tako spriječeno njegovo puštanje u distribucijuprije no što su u njega unesene mnoge preinake. Osimu narativnoj strukturi i sadržaju, odvažnost Fullerovogstila vidljiva je u raznolikosti tehnike. Fuller u filmu koristuobičajene tropove horor filma stvarajući razonoduopuštanjem postojeće napetosti, istovremeno potvrđujućida životinje u horor filmu utjelovljuju neizgovoreno i neizrecivo.nedjelja, 10. prosinca | 17h | Kino SCUnsere Afrikareise | Naš put u AfrikuPeter KubelkaAustrija, 1966.Trajanje: 13’Kubelkin film Unsere Afrikareise, relativno je konvencionalnaslika lovačkog izleta u Africi. Snimke bilježe bijelelovce, domorodce, životinje, prirodu i građevine na načinda svaki segment zadržava individualnost. Istovremeno,montažom zvuka i slike postavlja svaki od sistema uodnos u kojem su oni u usporedbi i koliziji postižući takokompleksnu, višeznačnu strukturu, pridajući im značenje iironizirajući ih.nedjelja, 10. prosinca | 17h | Kino SCThe Whale | KitRon FinneSAD, 1971.Trajanje: 7’U jesen 1970., u vrijeme Američkih priprema za napadana Kambodžu, osam tona težak kit nasukao se mrtavna napuštenoj plaži u Oregonu. Državne vlasti smatralesu to velikim problemom i naručile da ga se s pola tonedinamita raznese u tisuću komadića. Ovaj film snimka jetog događaja.nedjelja, 10. prosinca | 17h | Kino SCLe Vampire | VampirJean PainlevéFrancuska, 1945.Trajanje: 9 minJean Painlevé režirao je više od dvije stotine prirodoslovnihi znanstvenih filmova potvrđujući svoj kredo: znanostje fikcija. Portretirao je morske konjiće, šišmiše, gmazovepoklanjajući im ljudske osobine – erotičnost, komičnost,surovost. Film Vampir kratki je dokuemtarni zapis o jednojvrsti šišmiša koji žive u Južnoj Americi. Prikazuje njihovetehnike napada i načine na koje love plijen. Film je aluzijana Murnauov mit o Nosferatu.nedjelja, 10. prosinca | 17h | Kino SCBlood of the Beasts | Krv zvijeriGeorge FranjuFrancuska, 1949.Trajanje: 20’U Krvi zvijeri redatelj George Franju postavlja lijepo iuznemirujuće jedno uz drugo kako bi stvorio u cjelini zastrašujućifilm. Ovaj kratki filmski rad otvara se idiličnimpogledom na život u predgrađu Pariza. Zatim prelazi nascene iz klaonice gdje pratimo radnike kako ubijaju ovcei krupnu stoku. Snimka bijelog konja s prerezanim grlomjedna je od najjednostavnijih, a istovremeno i najuznemirujućijihsekvenci filma. Potom se vraća u život predgrađadajući tako prostor za mali predah. Zanimljiv momentfilma je naracija - umjesto dubokog muškog glasa popularnogu ono vrijeme, Franju koristi dva glasa - muški iženski.cmyk

4 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.satiraKako izliječiti još nestečenutraumu?The OnionNova pošiljka “hladnovremenskih”prostitutki smiruje životnotraumatskiporemećaj stanovnikaChicaga, no nema lijeka zapredtraumatski poremećajunovačenih vojnika koji trebaju otićiu Irak“Hladnovremenske”prostitutke izlaze na uliceChicagaHICAGO – Znakovi još jednezime u vjetrovitom gradu zamjetnisu gdjegod da se pogleda; odogoljelih grana na stablima do raznobojnihBožićnih ukrasa. A osim hladnogzraka i svježeg snijega mogu se vidjetimjesni stanovnici koji su svoje redovitetrosezonske kurve zamijenili prostitutkamakoje se znaju mnogo bolje nositis opasnostima na čikaškim ulicama.Za razliku od mnogih drugih dijelovazemlje, gdje su blage temperature islabije količine snijega pogodne za prostitutkekoje rade tijekom cijele godine,građani Chicaga moraju se obratiti čvršćimi krupnijim zaposlenim djevojkamakoje mogu ponuditi visokoefikasne uslugekoje su potrebne da se preživi ononajgore što im može ponuditi ta notornazima. Kad se temperature spuste ispodnule, potrebne su vam prostitutke na kojese možete osloniti kad su najpotrebnije,kazao je stanovnik tog područja, PhillipEadie, koji je početkom ovoga mjesecaveć bio sa četiri “hladnovremenske”prostitutke. Zadnje što biste htjeli tijekomsnažne mećave je da zaglavite s prostitutkomkoja nije dorasla poslu. Ozbiljno, danema “hladnovremenskih” prostitutki, nevjerujem da bih ikada izašao iz kuće.Te visokoefikasne prostitutke, mnogootpornije na štrapac od normalnih kurvi,stanovnicima Chicaga nude optimalnorukovanje u najsurovijim uvjetima,čvršći zahvat na ultraklizavim površinama,kao i bolje održavanje ravnotežestražnjicom. I, povrh toga, uz poboljšanesposobnosti početka i završetka, prostitutketakođer mogu smanjiti učinakneravnih cesta.Ja sam tip muškarca koji u svakomtrenutku sve voli imati pod kontrolom, a“hladnovremenske” prostitutke mi pružajuupravo to, kazao je stanovnik CharlesWentel dodajući kako ga je za sezonskekurve prvi put zapalio njegov otac.S drugim prostitutkama sam se uvijekbrinuo kako će one reagirati u nepredvidljivimsituacijama, ili jesu li dovoljnofleksibilne da preuzmu svaki posao ilisve poslove. U životu sam spiskao mnogonovca na kurve i moram vam reći da suovi “hladnovremenski” komadi definitivnonajbolji. Nećete me vidjeti kako se ove zimevozikam s nečim lošijim.Prema riječima lokalnih dilera idistributera “hladnovremenskih” prostitutki,većina ljetnih kurvi do Danazahvalnosti više u sebi nema gotovo nitrunke života i teško se može vjerovati daće ove zime izaći na kraj s ulicom. Možešti izmjenjivati svoje stare kurve, svezatiih lancima, skockati ih kako želiš, ali nećebiti nikakve razlike, kazao je Dale Huza,koji “hladnovremenskim” prostitutkamaosigurava mušterije na devet različitihlokacija u središtu grada. Otkad sam prijepet godina ušao u ovaj posao još mi se nijedna jedina mušterija nije požalila da suje te kurve iznevjerile. Čovječe, pa njimase i ja koristim.Često odabrane kao jedne od najsigurnijihkurvi na tržištu, “hladnovremenske”prostitutke također su popularanizbor za one koji moraju razmišljatio obitelji. Kao suprug i otac dvaju sinova,mnogo tražim od svojih call girli, kazaoje Henry Greenman priznavši da noćubolje spava otkad je pokupio nekoliko“hladnovremenskih” prostitutki.Konačno, nema šanse da riskiram s opasnimkurvama znajući kakav bi učinakmogle imati na moju obitelj. Naravno, onesu malo skuplje, ali, kako ja uvijek kažem,mirnoj savjesti ne možeš nabiti cijenu,dodao je.Mnogičlanovi izčikaške zajednicebiznismenadali supodršku “hladnovremenskim”prostitutkama.Menedžeri,zaposlenicii dva čuvaratvrtkeSouth SideAutomotiveove sezone toplo preporučuju kurve,tvrdeći da su u nizu paralelnih testovaizvedenih bez njihova znanja, “hladnovremenske”prostitutke bile mnogouspješnije u svakom zimskom testiranju.Nema što ove kurve, više od bilo kojihdrugih prostitutki koju sam upoznao,ne bi i neće izdržati, nema okruženja ukojemu one neće učiniti ono što se od njihtraži, kazao je vlasnik Mike Watak.“Hladnovremenskim” prostitutkama dajemsvoju osobnu preporuku i preporuku firme.Jedno je sigurno: njih nitko ne možepotući, zaključio je Watak.Sve više američkih vojnikapati od predtraumatskogstresnog poremećajaNORFOLK, VIRGINIA– Predtraumatski stresni poremećaj,psihološko stanje povezano s borbomu budućnosti za koje se smatralo kakopogađa samo mlade vojnike koji suregrutirani protiv njihove volje, u svese većem broju počeo širiti među članovimaNacionalne garde, rezervistimavojske, mornarice, ratne mornarice izrakoplovstva i poluaktivnim časnicima,pokazalo je istraživanje vlade objavljenou ponedjeljak.Kad se vojnici nađu u ekstremnojsituaciji u kojoj bi mogli biti suočeni smasovnom smrću i šokantnim nasiljemmnogi počnu patiti od nesanice i izljevabijesa, kazao je psiholog, satnik SidneyMullenthauer iz vojne bolnice WalterReed. Vidimo kako sve više žrtava proživljavajasne, ultrarealistične flesh-forwardebombardiranja skupine nevine djeceuz cestu ili raketne napade na konvojenakon kojih se njihovi suborci pougljenjenipuše. Mnoge od tih jadnih duša prisiljenesu uvijek iznova proživljavati kako immine dižu noge u zrak ili kako se velikikomadi šrapnela zabijaju u lica njihovihsuboraca.Razvodnik Henry Gerard, 19, kojiboluje od akutnog pred-TSP-a, kažekako okrivljuje federalnu vladu jer ga jedovela u to mentalno oslabljeno stanje.Vlada točno zna kakvom će me iskušenjuizložiti i još nije ništa učinila po tom pitanju,čovječe, kazao je Gerard kojegamuče noćne more u kojima su njegovomnajboljem prijatelju odrubili glavu,gotovo tri jedna prije nego će stupitina dužnost u Faludži. Ne mogu spavati.Ne mogu jesti, ruke mi neprekidno drhte.Odlazim na mjesto gdje će me ljudi kojeuopće ne poznajem pokušati ubiti. A zakoji kurac?Nisam više isti kao prije, kazao jeGerard, dodavši da večeri provodi pijućikako bi zatomio vriske i pozive upomoćkoje očekuje da će čuti. Rat odlazi kvragu!Istraživanjem, koje je proveoDepartment of Future Veterans Affairs,otkriveno je da je osamdeset posto honorarnihvojnika prijavilo kako nemanikakve znakove pred-TSP-a, dok jena dužnosti jednom mjesečno tijekomvikenda, no ubrzo su dobili ozbiljnesimptome nakon primljene zapovijediza aktivnu borbu. Ovo je ujedno prvi putda smo promatrali predtraumatske i posttraumatskestresne poremećaje koji se pojavljujusimultano, kazao je Mullenthauerobjasnivši kako se taj fenomen najčešćepojavljuje među rezervistima koji su sevratili kući nakon odsluženja vojnogroka i prije nego su pozvani na posebnizadatak.Istraživači su kazali kako se poremećajmože pojaviti pri pomisli kako urukama držite beživotno tijelo, uslijednepokolebljiva osjećaja bojazni koji pratizamišljena zasjeda tijekom noći te stresnakon što se shvati da će se provesti 18do 24 mjeseca u stranoj zemlji tisućemilja daleko od kuće u kojima smrt iliozbiljne ozljede djeluju neizbježne.Osim toga, velik broj onih koji ćeući u ratnu zonu kažu da ih muče vizijezvjerstava, mučenja i logo CNN-a kojise ponavljaju. Jedan rezervist, koji seodlučio suočiti s bolešću javio se na dužnostu Irak na dogovoreni dan, vojnikFranklin Mitchell, 31, suprug je i otacdvoje djece. Prema riječima Mitchellovesupruge Marian, pred-TSP je kodnjezina supruga izazvan prvobitnimsjećanjem na zatočeništvo. U početku je,naravno, bio uzbuđen da će zaraditi neštonovca za koledž kako bi mogao studiratikompjutorsko programiranje, kazala jeMitchell. Ali kad se vratio kući nakon štoje saznao da ide u Irak oblio ga je hladanznoj i pao je u užasnu depresiju pri pomislida će na koncu još i morati pucati iz neposredneblizine i ubiti neko drugo ljudskobiće.Nedavno su istraživači identificiralinove segmente populacije koji se takođersmatraju ugroženima kad je u pitanjupred-TSP, uključujući roditelje djecekoja se približavaju dobi kad su zrelaza vojsku, iračke građane i svaku osobukoja više od tri sata dnevno gleda vijestina televiziji.S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrichcmyk

kolumnaVII/193, 30. studenoga 2,,6.7Kulturna politikaHolding ili networking?Biserka CvjetičaninObilježja mreža dijametralno susuprotna obilježjima holdinga:otvorenost, fleksibilnost,nehijerarhijska struktura,horizontalni pristup, tolerantnost,sloboda inicijativa, aktivnauloga svih sudionika u mreži,interakcija. U mrežama nemaupravljača, svi su sudionici. Mrežeomogućuju inovacije i potičumultidisciplinarne i multisektorskeprojekte i programe i njihovurazmjenu, s kulturnom raznolikostiu središtu. Dakle, dilema iz naslovadoista ne bi smjela biti dilema niza jednu kulturnu politikuposljednje vrijeme u našim medijimapojavila se vijest da se, nakonobjedinjavanja gradskih poduzećau Gradu Zagrebu, priprema i osnivanjesvojevrsnog kulturnog holdinga kojibi objedinio niz zagrebačkih kulturnihinstitucija. Kako ovo pitanje zadire uosnove kulturne politike, potrebno ga jerazmotriti na konceptualnoj razini, osobitou odnosu na fundamentalnu razlikuizmeđu dvaju pojmova – holdinga iumrežavanja (networking).Model “holding company” počeo serazvijati i širiti prije stotinjak godina, tojest, početkom prošlog stoljeća. PremaEncyclopedia of American History (2006.),“holding company” pojavila se i proširilakao zajednički oblik poslovne organizacijeoko 1900., nekoliko desetljeća nakonprve primjene na željeznicama (1853.)i u komunikacijama (1832.). “Holdingcompany” je poduzeće (ili tvrtka) kojaupravlja i drži druga poduzeća ili tvrtke,a njezine su prednosti veća učinkovitosti bolja transparentnost u profitabilnostitransakcija, jer se jasnije i lakše očitavajuuspjesi i neuspjesi u poslovanju po pojedinimjedinicama (tj. poduzećima kojima“holding company” upravlja). U stručnojliteraturi najviše se u tom kontekstu spominjuobilježja holdinga, kao, na primjer,kontrola, dominantni interes, nadzor,diktiranje politike, monopolizam (Berle,1991.; Chandler, 1977.; Means, 1962.);ukratko, “holding company” upravljai raspolaže sredstvima. U sprječavanjumonopolističkih stjecanja, osobito u medijimai telekomunikacijskoj industriji,intervenira vlada, kao na primjer 2000. uslučaju potencijalnog spajanja AmericanTelephone and Telegraph i medijskogdiva Time Warnera, te WorldComa iSprinta.Ovdje nije cilj iznijeti prednosti imane, ili kako navodi Encyclopedia ofAmerican History, kontroverze holdinga uekonomskoj sferi, nego upitati se o njegovojprimjeni u kulturi, odnosno ideji okulturnom holdingu.Gubitak autentičnosti iraznolikostiOstajući na razini definicije “holdingcompany”, problem je već u tome štose sve jedinice, tj. poduzeća koja jojpripadaju, svode na jednu običnu poslovnujedinicu i gube svoju autentičnost,osobitost i, vjerojatno, smisao. Naravno,neke funkcije mogu se objediniti, naprimjer održavanje zgrada u kojimasu smještene kulturne institucije, ali,funkcije kao što su programi kulturnihinstitucija, zapošljavanje i izbor kadrova,dodatno financiranje svake institucijeitd., ne mogu se objediniti. Loša stranaholdinga u kulturi može biti i zastrašujućakomercijalizacija koju namećesama logika “holding company”, te činjenicada se može dogoditi da se vodiviše računa o vrijednosti nekretnina ukojima su smještene kulturne institucijenego o programima koje one realiziraju.Osim toga, kod “holding company”je iznimno velik problem upravljanja,jer njezin upravni odbor može imatidrukčije vrijednosti i drukčije programeod samih institucija kojima upravlja, amože nametati i kadrovska rješenja kojaće više odgovarati nekom cilju ujednačavanjai profitabilnosti pri čemu će se(iz)gubiti specifične vrijednosti. To značida se u težnji za objedinjavanjem i ujedinjavanjeminstitucija kojima upravlja,“holding company” vodi isključivo menadžerskomlogikom, zanemarujući bilokoji oblik njihove specifičnosti, osobitosti,raznolikosti… vrijedi li ovdje uopćespomenuti da je Hrvatska prva europskazemlja koja je potpisala UnescovuKonvenciju o kulturnoj raznolikosti?Ovisno o tome kako će se “holdingcompany” organizirati, javit će se iproračunski problemi, jer će svaka odinstitucija u sastavu holdinga imatisamo neki načelni godišnji proračunkoji će teško moći “balansirati” kroz“holding company” tijekom godine, štoće pogađati različite programe i stvoritinesigurnost u donošenju odluka unutarprograma. Usto, neće biti jasno na razinipojedinih institucija što je godišnji proračun,nego će se on moći knjigovodstvenoseliti od jedne kulturne institucije(članice holdinga) u drugu, ovisno otome kako će uprava holdinga – koja ćeimati enormnu moć – odlučivati.Otvorenost i interakcijaOpreka kulturnom holdingu je umrežavanje,odnosno kulturne mreže.Povijesno gledano, pojmove holdinga iumrežavanja razdvaja gotovo cijelo jednostoljeće, a takav je razmak i u njihovupristupu i funkcioniranju. Doduše, mrežesu postojale i razvijale se kroz stoljeća uraznim disciplinama (fizika, biologija,medicina itd.), ali kulturne mreže suprocvat doživjele krajem prošlog stoljeća,te je razdoblje između 1990. i 2000. godines pravom dobilo naziv “Doba mreža”(Breton i Proulx, 1990.; Thill, 1992.;Wolton, 2005.). Odakle takav nagli razvojkulturnih mreža na globalnoj razini?S procesima globalizacije otvorili su senovi prostori komuniciranja, a mreže suupravo dinamički sustavi komuniciranja,suradnje i partnerstva koji omogućujupojedincima i grupama da u tim procesimaočuvaju vlastite specifičnosti i identitet.Obilježja mreža dijametralno su suprotnaobilježjima holdinga: otvorenost,fleksibilnost, nehijerarhijska struktura,horizontalni pristup, tolerantnost, slobodainicijativa, aktivna uloga svih sudionikau mreži, interakcija. U mrežamanema upravljača, svi su sudionici. Mrežeomogućuju inovacije i potiču multidisciplinarnei multisektorske projekte i programei njihovu razmjenu, s kulturnomraznolikosti u središtu.Mrežno povezivanje izvor je novekulturne dinamike. Umreženost kazališta,centara za kulturu, muzeja, glazbenihinstitucija, da o knjižnicama i ne govorim,na međunarodnoj razini značila jepokretanje brojnih inovacija, novih oblikasuradnje i partnerstva, osobito u razmjeniprograma i izvedbi zajedničkih projekata.Takve inicijative dolaze i iz samih kulturnihinstitucija Grada Zagreba koje bi,uz adekvatna proračunska sredstva, pa istvaranje neovisnih kulturnih fondova,mogle realizirati. Umreženost kulturnihinstitucija na razini grada značit će tadadoprinos afirmaciji njihovih specifičnihdjelatnosti, doprinos njihovim stvaralačkimdometima i kulturnom razvojuGrada Zagreba u cjelini.Dilema izražena u naslovu ovog teksta– holding ili networking – doista ne bismjela biti dilema ni za jednu kulturnupolitiku.********************************************************************Dođite na promociju Libre Libere #18 i nabavite besplatan primjerak********************************************************************U četvrtak 30.11. 2006. u 21h, na Književnim večerima u Klubu SC-a (Savska 21)održat će se promocija časopisa za književnost i Drugo –Libra Libera # 18. Časopis će predstaviti urednici Zoran Roško i KatarinaPeović Vuković. Svoje će vampirske priče pročtati autori: Bojan Sudarević,Mihaela Pavlović i Dalibor Jurišić.Na promociji će se besplatno dijeliti primjerci časopisa.***************************************************Libra Libera # 18**************************************************** SEKS BEZ SPOLNIH ORGANA: Kolonizacija naše seksualne mašte nikada neuspijeva potpuno. Postoje junaci koji uspijevaju ostati neukaljani i prepoznavatiseksualni potencijal gotovo svega. U Libri čitaj kako izgleda seks onihkoji ne dopuštaju da se seksualnost parohijalno ograniči na seksualne organei konvencionalne tjelesne erogene zone. Mrtvo i živo, mesnato i plastično,mehaničko i organsko – sve je za njih uzbudljivo i seksi. Oni jebu sve što stoji išto se miče, sve što je zbiljsko iizmašstano, sve lijepo i ogavno te sve između.* UMJETNOST KAO IGRA: Libra predstavlja umjetnička djela između estetske komunikacijei društvenog djelovanja. Dieter Buchhart, Anna Karina Hofbauer iFlorian Rötzer pišu o gledateljevoj odgovornosti, djelu kao strukturi i računalnimigrama kao umjetničkoj formi kolaboratora, suigrača i sudionika.* RYU MURAKAMI - KAKO JE JAPAN POSTAO KINKY: Čitajte ulomke romanaGotovo prozirno plavo i Beba iz pretinca jednog od najdekadentnijih mladihjapanskih autora koji je slavu stekao scenarijima za filmove Tokyo Decadencei Audicija. Murakami je htio dokumentirati kako stvari idu predaleko, da jepostmoderna čista dezorijentacija, a Japan njen pokusni kunić, da ćemo svizavršiti u Toxitownu sa žicom koja strši iz naših guzica...* VAMPIRIZAM U SEKSU, DRUŠTVU, MEDIJIMA, KOMUNIKACIJI I METAFIZICI:Zadovolji žudnju za krvlju! Pročitaj priče Lejle Kalamujić, Jesusa Quintane,Mihaele Pavlović, Helene Burić, Dalibora Jurišića i Bojana Sudarevića koje suodabrane na Librinom natječaju. Priče se bave nečime što lebdi između životai smrti, hrani strast, nadvremenost, fatalno dobro i zlo, sentimentalnost,nadjeva logiku kiča, hibridnosti i ontološkog stanja ni vrit ni mimo...cmyk

8 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.razgovorIvoGoldstein iMilan St.Protićospodine Protiću, je li Titobio diktator?– Milan St. Protić: Titoje bio diktator po svim merilimakojima se meri diktatura.Nikada nije bio izabran na demokratskimizborima, vladaoje zemljom punih 40 godina,a Ustavom iz 1974. godine bioje proglašen doživotnim predsednikomSFRJ. Uz to, sve tovreme bio je i šef Komunističkepartije ili Saveza komunista,kako se već to zvalo. Tako da mislimda nije dovoljno reći da jebio diktator, već i komunističkivlastodržac, isti onakav kakvi subili i drugi komunistički vlastodršci.Može da se razgovara otome u kom periodu svoje vladavineje bio manje ili više surovu odnosu na svoje političkeprotivnike, ali da u toj njegovojJugoslaviji nije bilo političkihsloboda potvrđuje i činjenica danije bilo višepartijskog sistemai da je svaka reč protiv režima,njegove ideologije i njegovog prvogčoveka, bila, ako ne sankcionisana,onda svakako zabranjena.– Ivo Goldstein: Mislim danas ovako postavljeno pitanjezapravo odvlači na krivi kolosijek.Naime, danas gledamona Tita s pozicije čovjeka 21.stoljeća, nakon što su i Srbijai Hrvatska i druge zemljebivše Jugoslavije prošle krozkakvih-takvih desetak godinademokracije i nakon što se cijeloevropsko kruženje dramatičnodemokratiziralo. Kad danaspostavljamo pitanje je li Titobio diktator, mi sudimo Titana, ja bih rekao, jedan manje iliviše nepriličan način. Da bismouistinu prosudili tko je i što bioTito, moramo gledati stvariočima čovjeka iz, recimo, 1945.,kada je on došao na vlast, ili iz1980., kada je svojom smrćusišao sa vlasti. Nema sumnje daje on bio diktator, ali se moramopitati na koji način je ta diktaturafunkcionirala i kakve su bileposljedice, odnosno rezultati tediktature, jesmo li mi u tadašnjojJugoslaviji živjeli bolje, sigurnije,slobodnije i demokratičnije negoljudi u zemljama u okruženju.Zbog toga se ne bih složio socjenom gospodina Protića da jeTito bio diktator kao i svi drugi.Čini mi se da tu postoje razlike ida u analizu moramo uključiti idruge elemente.Prosuđivati Tita ukontekstu Jugoslavije– Milan St. Protić: Kadaocenjujemo vladavinu čovekakoja je trajala više od četiridecenije, onda je nemoguće otome dati jednostavnu ocenu. Uprvom periodu svoje vladavineTito je bio nemilosrdan premaGrobar ili čudotvorac Jugoslavijesvojim političkim neprijateljimai posezao je za najdrastičnijimsredstvima. Da ne pominjemošta su sve proživeli, ako su uopštepreživeli, Titovi politički protivniciu momentu uspostavljanjanjegove vlasti. Najrečitije o tomesvedoče progon ibeovaca i Goliotok. U drugom periodu svojevladavine on je malo popustiozato što se njegov režim većbio toliko učvrstio da niko nijemogao ozbiljnije da ga ugrozi.Ali već sama činjenica da je,recimo, Milovan Đilas proveopunih devet i po godina na robijikao Brozov politički protivnikgovori o tome da tu političkihsloboda nije bilo. Da ne govorimo drugim disidentima i njihovimsudbinama. U trećem periodunjegove vladavine Jugoslavija jebila relativno liberalna u poređenjusa zemljama Varšavskogpakta. Ali, ako se poredi sa zapadnimdemokratijama, ona je bilaveoma udaljena od demokratskihideala onoga vremena.– Ivo Goldstein: Mislimda će još dugo vremena našaspoznaja o Titu biti uvjetovananašim razumijevanjem onogšto je bila socijalistička ili komunističkaJugoslavija. Moglibismo se zapravo zapitati – jeli Jugoslavija sama po sebi, patako i socijalizam odnosnokomunizam zajedno s njom,bila od samog početka osuđenana neuspjeh i na rasulo. Ako jetako, a neki tvrde da jest, ondaje Tito bio liječnik-čudotvorackoji je fascinantnom vještinomtu državu, odnosno to “zloćudnočudovište”, držao pod kontrolom35 godina. I ne samo to, ta državaje živjela još 10 godina nakonnjegove smrti. Ako se stvaripostave na drukčiji način, pa sekaže da je Jugoslavija bila dobrozamišljena tvorevina, onda je logičanzaključak da je Tito, držećidesetljećima vlast i kontrolirajućiglavne procese u toj zemlji, biozapravo njezin grobar. Grobarjedne državne tvorevine koja ježivjela 70 i nešto godina u jednomdijelu jugoistočne Evrope.Dakle, prosuđivati Tita mimonjegovih zasluga odnosno krivicei odgovornosti za ono što sedogađalo u socijalističkoj ili komunističkojJugoslaviji kojom jeon vladao, mislim da je na nekinačin vađenje čitavog kompleksapitanja iz njihovog konteksta.– Milan St. Protić: Tito jebio specifična vrsta diktatorapo tome što, kako je vremeodmicalo, nije upadao u paranojuzbog svojih protivnika štoje karakteristično za diktatoreuopšte, a pogotovo za komunističkediktatore. Naprotiv, on jebio sve manje i manje opterećensvojim protivnicima. On se jeOmer KarabegO karakteru Titove vlasti ubivšoj Jugoslaviji u emisijiMost Radija Slobodna Europarazgovarali su povjesničari:Ivo Goldstein, profesorpovijesti 20. stoljeća naFilozofskom fakultetu uZagrebu, i Milan St. Protić,znanstveni suradnikBalkanološkog instituta uBeograduna početku svoje vladavine, kadaje postojala opasnost od nekihljudi da ugroze njegovu vlast, stim ljudima razračunavao drakonskimmerama. Docnije jeto činio sve ublaženije. Dakle,prvo je svoje protivnike ubijao,onda ih je hapsio i na kraju ihje samo skidao s vlasti, a oni sunastavljali da žive normalnimživotom. Pitanje Jugoslavije ipromena kroz koje je ta državaprolazila u Titovo vreme zahtevamnogo podrobniju analizu, kao ipitanje da li je Jugoslavija moglada opstane ili je bila osuđenana propast. To su sve, po mommišljenju, još uvek vrlo komplikovanai protivrečna pitanja. Zamene je suštinsko pitanje da livišenacionalne države mogu dase organizuju na demokratskimprincipima ukoliko je nacionalniidentitet iznad svih ostalih.Narodi bezodgovornostiI vi, gospodine Goldstein,i vi, gospodine Protiću, i ja,živjeli smo u Titovo vrijeme.Gospodine Goldstein, je li, premavašim saznanjima, narod ubivšoj Jugoslaviji Titovu vlastdoživljavao kao diktaturu?– Ivo Goldstein: To mi jeteško reći. Tu bi uistinu trebalonapraviti jedno istraživanje. Alibih rekao ovo: diktator je podefiniciji obuzet svojom vlašću,svojom pozicijom, iskazivanjemmoći, on nema osjećaja za svakodnevneprobleme takozvanogmaloga čovjeka. Mislim da Titonije bio takav, barem u jednomaspektu svoga djelovanja. Onje, recimo, imao osjećaj da jepotekao sa sela, da je bio seljak,da je bio metalski radnik, pokušavaose, koliko je mogao, družitis običnim ljudima. Moglo jeto, naravno, biti i pozerstvo, niod toga ne treba bježati, ali jeTito imao osjećaj za probleme“malog” čovjeka. A što se tičemeđunacionalnih problema uJugoslaviji, Tito je bio apsolutnosvjestan njihove ozbiljnosti, tomu treba apsolutno priznati.Međutim, kao i mnoge drugestvari, on nije te probleme znaorješavati demokratskim putem.Međunacionalne probleme isporove nastojao je suzbijati natipično komunistički način – plitkimpropagandnim parolamao bratstvu i jedinstvu poput one“Čuvajte bratstvo i jedinstvo kaozjenicu oka svoga”, koju samkao klinac znao ismijavati, kojeje kombinirao sa zabranama,ekskomunikacijama i kaznama.Zapravo je stvorio sustav – i to jeono što je njegova odgovornost,rekao bih i krivnja – koji nijeuspio razriješiti pitanje ustrojaJugoslavije na način koji bi zadovoljioveći dio političke elite ijavnosti.Gospodine Protiću, povama, kako je narod u bivšojJugoslaviji doživljavao Titovuvlast? Je li je doživljavao kaodiktaturu?– Milan St. Protić: Velikoje pitanje da li je narod uJugoslaviji uopšte znao za neštodrugo osim za diktaturu. Vrlomale i tanke su bile demokratsketradicije kod jugoslovenskih naroda,kod nekih gotovo nikakve.Osećaj da li živimo u demokratijiili u autokratiji bio je pre 15godina vrlo maglovita kategorija.Ali, u jedno sam siguran. Narodiu Jugoslaviji, odnosno građaniJugoslavije, pod Titom su steklijednu vrlo rđavu, rekao bih pogubnunaviku, a to je da ne snoseličnu odgovornost. I tu se vidi daje Titov režim bio diktatorski.Mi smo živeli relativno dobro uonom poslednjem periodu njegovevladavine, relativno dobrou odnosu na Istok, ali dalekood onoga kako se tada živelona Zapadu, ali nam je s drugestrane bilo oduzeto pravo dadonosimo lične odluke. Tako daje narod u Jugoslaviji dočekaokrizu i raspad zemlje u jednom,rekao bih, vrlo infantilnomstanju. Zato je i moglo da dođedo tako strahovitog krvoprolićakoje je bilo svima nama nezamislivo.Jednostavno nije bilo ličneodgovornosti ni za sopstveniživot, ni za život drugoga, ni zabudućnost, jer je 40 godina postojaoneki veliki Tito kome smose svi klanjali. Učili su nas odobdaništa da mu se divimo, daće nam on razrešiti sve problemekao neki Božić Bata koji donosipoklone onda kad smo dobri,a koji nas kažnjava onda kad tonismo. Iz toga se stvorila jednavrlo opasna, surova i krvoločna,rekao bih, i detinjasta svest kojese u dobroj meri jugoslavenskinarodi još nisu sasvim oslobodili.Otuda i to tugovanje za Titovimvremenima zato što modernovreme i demokratija zahtevajuličnu odgovornost, a sa njom seje mnogo teže suočiti nego živetisa logikom da od nas ne zavisiništa, da sve zavisi od nekogadrugog, a na nama je samo da seumilimo, da prinađemo najbolji inajsigurniji put kroz kanale partijskevlasti da bismo se negdeuhlebili i smestli i sve će da budeu redu.Titova politika – klicasukoba devedesetihGospodine Goldstein, smatrateli da je Titov režim krivza razvijanje osjećaja lične neodgovornosti?– Ivo Goldstein: U svakomslučaju. Mi smo bili zapravocmyk

azgovorVII/193, 30. studenoga 2,,6.9naviknuti da nikad nitko nizaštone plaća, da će naš računuvijek platiti netko drugi, i toje nešto što nas je opterećivalou Titovo vrijeme i opterećujenas čak i danas. Ali da se vratimmeđunacionalnim odnosima.Nema nikakve dvojbe da jezahvaljujući ponajprije Titu,ako ne zaustavljeno, ono baremznatno ublaženo međuetničkokrvoproliće na prostorimaJugoslavije u Drugom svjetskomratu. Partizanski pokret je uspioda između Srba i Hrvata, dotada ušančenih u ustaško-domobranskimi četničkim rovovima,stvori izvjestan stupanjpovjerenja i uspostavi situacijuu kojoj je jedna nova zajednicabila moguća. Međutim, otvorenoje pitanje je li nakon ratameđu jugoslavenskim narodimauistinu uspostavljen veći stupanjpovjerenja i koliko je topovjerenje bilo otporno na novaiskušenja. Činjenica je da, uz svedobre namjere i proklamacije onacionalnoj ravnopravnosti, slozii bratstvu i jedinstvu, Tito nijenašao trajno rješenje za problemJugoslavije. I čini mi se da sunjegova rješenja dijelom nosilaklicu sukoba u devedesetim.Zašto to govorim? Zato štomislim da je višenacionalna zajednica,kakva je bila Jugoslavija,mogla zdravo funkcioniratisamo ako je posjedovala istinskidemokratske institucije, što,naravno, Titova Jugoslavija, uzsve transformacije, reforme inove ustave, nije imala. Dubokovjerujem da je Tito radio s najboljimnamjerama i s osjećajemda uistinu radi pravedno, i to muse ne može osporiti. Međutim,često je i najbolja arbitraža odozgološija od otvorene raspravei od demokratski slobodnogusklađivanja mišljenja. A kako jeu Titovom sustavu demokratskamogućnost slobodnog izražavanjapluralnih ideja i interesabila nemoguća, onda se takvouskraćivanje sloboda pokazalokobnim, ponajviše u slučajunacionalnih osjećaja.– Milan St. Protić: Mislimda je posle strašnog krvoprolićau Drugom svetskom ratu, gde sesasvim jasno pokazalo da narodibivše Jugoslavije, a naročito Srbii Hrvati, ne mogu da žive zajedno,moralo svima da bude jasnoda je te narode trebalo razdvojiti.Neki su toga bili svesni još1918. godine na samom početkustvaranja Jugoslavije, pa su seprotivili ujedinjenu. Ako se tadapodleglo određenim iluzijama iopsenama, onda je posle 1945.godine moralo da bude jasno daje bolje te narode razdvojiti negoih ostaviti zajedno. Titoizam jesamo to odložio. On je ustvaribio interval između jednog idrugog krvoprolića u kojem se,najzad, ta zemlja raspala na najstrašnijinačin. Koliko je u tomekrivica titoizma i samih naroda injihovih političkih i intelektualnihelita, a kolika međunarodnezajednice, bolje reći, velikih sila– to ostaje kao veliko pitanje.Izgraditi vlastiti kultGospodine Protiću, je li Titobio karizmatična ličnost?– Milan St. Protić: On setrudio da bude, to je sigurno.I uspeo je utoliko što su čitavegeneracije verovale u njegovenadprosečne, čak bih rekaonadljudske mogućnosti. On jevrlo pažljivo na tome radio. Akose ičim bavio, bavio se izgradnjomsopstvenog kulta ličnosti.Mislim da u tom pogledugotovo da nema premca međusvojim savremenicima.– Ivo Goldstein: Nemanikakve sumnje da je Tito biokarizmatska ličnost. Titovakarizma kao fenomen povijestije nešto što postoji. Titoje imao svoju karizmu. Postojijedna anegdota, koju je ispričaoMilovan Đilas, a ja sam je čuood svoga oca. Naime, Đilas jejednom prigodom prigovorioTitu što za sastanak s radnicimaoblači bijelu maršalsku uniformui bijele rukavice, a Tito mu jeodgovorio onako po zagorski:“Može mi se”. To je otprilikeznačilo – ja to mogu raditi i tomi je ćef. On je bio svjestan svegaonoga što radi. Činjenica je daje zapravo on sam sebe karizmatizirao.Nisu to činili drugi.On je to radio iz poriva jednogsposobnog samodršca, neću rećidiktatora, ali samodršca koji jesmatrao da na taj način, ne godisamo svojoj taštini – a on je bioizuzetno tašt čovjek – nego i daistovremeno postaje objedinjavajućifaktor na jugoslavenskomplanu, dakle ličnost koja okupljaJugoslaviju oko sebe. Mislim danjegova ljubav prema samomesebi, koliko god da je bila velika,ipak nije bila veća od njegoveljubavi prema svom vlastitomčedu – socijalističkoj Jugoslaviji.Neosporna je činjenica da je onsam sebe smatrao stvoriteljemte Jugoslavije. Uostalom, na nekinačin on je to i bio.– Milan St. Protić: Ono štoje kod Tita upadalo u oči biloje njegovo kaćiperstvo. On jepreterivao u isticanju sopstveneličnosti, menjanju uniformi, tojneukusnoj potrebi da se ponašakao nekrunisani vladar. Alije očito dobro procenjivao daobičan narod, svetina ili masa tovoli. To njegovo ponašanja kaoda je monarh, svi ti automobili,Brioni, posete raznih vladaraiz čudnih i egzotičnih zemaljas kojima se najčešće družio,odlazak na onu tragikomičnuproslavu 5000 godina Persijskogcarstva kod Reze Pahlavija imnogi drugi događaji te vrstepokazuju da je on ustvari biosnob. Snob koji je uživao utome da bude ono što nije bio ida se ponaša kao neki plemić iliaristokrata, što, bar po onomešto zvanična istoriografija kaže,on svakako nije bio. U jednoju osnovi siromašnoj zemlji,kakva je Jugoslavija uvek bila,imati vladara koji se na takavnačin ponaša i sebi dozvoljavatakvu raskoš svakako je izazivalopodsmeh među zapadnimpolitičarima. Ali, svejedno, Titoje u njihovim krugovima, izsasvim drugih razloga, bio prihvaćeni tolerisan takav kakav je– nekada tragikomičan, nekadaneukusan, nekada zaista najobičnijisnob.Važna ličnost za ZapadGospodine Goldstein, je liZapad doživljavao Tita kaodiktatora?– Ivo Goldstein: Riječ je otome da stvari moramo gledati uodređenom kontekstu. Činjenicaje da je Tito viđao američkepredsjednike – od Kennedyja,preko Nixona do Forda – ujednom ritmu koji je praktičkiapsolutno nedostižan za bilokojeg državnika, premijera ilipredsjednika danas ili u onovrijeme. Činjenica je da je on biomeđunarodni faktor od najvećevrijednosti i važnosti. Ne zatošto je bio demokrata ili zato štoje bio ideološki obljubljen, negozato što je stvarno bio strateškiuteg u ondašnjoj hladnoratovskojsituaciji u Evropi. No, nijega zapadni svijet uvažavao samozbog toga, nego i zbog njegovihzasluga u Drugom svjetskomratu. To je bio rezultat strategije,čiji su kreatori bili Churchill iRoosevelt, da se u trenutku kadaje nacistička Njemačka krenulana Sovjetski Savez pomogneSovjetskom Savezu bez obzirana ideološka razmimoilaženjaizmeđu SSSR-a i zapadnih sila.Drugi iznimno važan trenutakza Tita bio je kada su 1943.najprije Churchill, a onda iAmerikanci, odustali od podrškečetničkom pokretu i rekli da je,bez obzira na ideološke bliskostikoje oni navodno imaju s četnicimai s kraljevskom vladom uLondonu, za njih najvažnije tkose uistinu bori protiv neprijatelja,a to su bili partizani. Tako data bliskost i ta ljubav izmeđuzapadnih saveznika i Tita nijebila samo rezultat RezolucijeInformbiroa i nezavisne Titovepozicije nakon Drugog svjetskograta, nego je to prijateljstvo datiralojoš iz ratnih vremena. Aprijateljstva koja se stvore u ratumalo su dulja i malo trajnija odideoloških prijateljstava.Dobra, stara vremena?Gospodine Protiću, vi sterekli da današnja nostalgija zaTitovim vremenima proističenajviše iz toga što u Titovo vrijemepojedinac nije bi ni za štoodgovoran, pa bi ljudi i danasželjeli da se vrate u to, kako sterekli, stanje infantilne neodgovornosti.Međutim, veliki jebroj onih koji kažu da se tada umnogo čemu bolje živjelo negodanas. Mislim da je i to jedan odrazloga nostalgije za Titovimvremenima.– Milan St. Protić: Naravnoda nam je bilo lepše onda jersmo imali 20 ili 30 godina manjenego što imamo sad, pa se togvremena sećamo sa nostalgijom.Šalim se. U osnovi ljudi u teškimvremenima – a ova sadašnja,pogotovo u ovih poslednjih 15godina, za sve Jugoslovene suzaista bila teška i strašna – traženeku utehu u prošlosti, i to nijeništa čudno. I onda, naravno,tu prošlost ulepšavaju i u njojpamte samo ono što je bilo lepo,a ne i ono što je bilo ružno.Svi će sada da kažu kako smoonda mogli s našim pasošimada putujemo gde smo hteli, alizaboravljaju kako su nas, a ja setoga dobro sećam, Titovi carinicimaltretirali na granici zbogjednih farmerki ili jedne flašuviskija. Sećam se da se carinilosve što je bilo više od jednogkilograma kafe i pet kilogramadeterdženta koje su ljudi autobusimadonosili iz Trsta. Dakle,nije to vreme bilo baš tako divnokako nam se danas čini, ali namaje to tako izgledalo zato što smobili mladi, pa nam je sve bilolepo. Ali kada biste današnjemlađe generacije, svejedno da liu Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji,Crnoj Gori, Sloveniji ili Bosni,vratili u ono doba i rekli im datreba da letuju onako kako smomi letovali – organizovano saškolom ili ne znam preko većkoje pionirske organizacije – onibi vam se nasmejali. Kada sedanas govori o Titovom vremenupominju se samo godišnjiodmori, garderoba, automobili,bela tehnika. Niko ne govorio onome što je suština života.U Titovo vreme govorilo se dasmo svi mi jednaki, a nismo bilijednaki, jer se ljudi nisu rangiralipo tome koliko su sposobni,vredni i odgovorni, već po tomekako su partijski kotirani. Naosnovu bliskosti partijskim vrhovimadolazilo se do stanova,imovine, položaja, a ne po tomekoliko je ko vredeo. Dobro sesećam da mi je jednom neki partijskifunkcioner na Univerzitetuu Beogradu rekao da bez obzirana sve moje visoke ocene i naznanje stranih jezika njegoveukupne političke funkcije donoseviše poena da se dobije stipendijaza odlazak u inostranstvo.Prema tome, to je bio sistem ukojem su ljudi bili navikavani daslušaju i da, da bi uspeli u životu,idu određenim putevima političkehijerarhije, a sve drugo jebilo sekundarno.– Ivo Goldstein: Naravno damožemo reći – bili smo 20 ili 30godina mlađi, pa nam je sve bilolijepo. Ali ima tu još nekih stvari.Čini mi se da je problem u tomeda se svijet promijenio u ovihposljednjih 20-30 godina. Nasje zapljusnuo nevjerojatan valglobalizacije kojem se ne moženitko othrvati. A globalizacijaje zapravo donijela nesigurnost.U Titovo doba ne samo da teglobalizacije nije bilo, nego jesocijalizam, odnosno komunizamkao društvo, po definicijibio društvo sigurnosti. Znaliste da ćete kada završite školuda dobijete posao, onda ćetedoći na neku listu za dobivanjestana, onda ćete dobiti jedanmali, jednosobni ili dvosobnistan, pa malo veći i tako dalje.Sve ste si mogli odrediti. Danastoga više nema. Ne samo štotoga više nema na prostoru bivšeJugoslavije, već uopće u svijetu.Propale ideje:komunizam,jugoslavenstvo inesvrstaniI, na kraju, kako biste ocijeniliTitovu povijesnu ulogu?Biste li ga smjestili na stranupozitivnih ili na stranu negativnihjunaka?– Milan St. Protić: Ne volimda dajem te ocene da li je nekopozitivan ili negativan junakzato što su to vrednosni sudovipo pravilu subjektivni. Ali bihrekao ovo. Tri velike ideje sudefinisale Tita kao državnika.Prva ideja je ideja socijalizma ilikomunizma, druga je ideja jugoslovenstva,i treća ideja nesvrstanih.Sve te tri ideje su nestaleu vihoru istorije, i to na priličnonedostojan način. Jugoslavija seugasila u najstrašnijoj krvi i krvoproliću,socijalizam je nestaosa lica Evrope na vrlo bedannačin, a nesvrstani danas postojekao avet prošlosti. Dakle, onočemu je Tito posvetio čitav svojživot i na temelju čega je gradiosvoju vlast nestalo je nepunudeceniju posle njegove smrti.Dakle, te ideje ga nisu nadživeleni jednu deceniju. To znači dau političkom smislu on nijevredeo mnogo kao državnik,a pogotovo ne kao vizionar. Upogledu sopstvene vlasti on jesvakako bio veoma uspešan zatošto je vladao bez velikih poremećajapunih 40 godina i mirnoumro uz sve počasti, međunarodnei domaće, koje čovek samomože da zamisli. Tako da, akonas gleda sa onoga sveta, sigurnose smeje sa velikim zadovoljstvomzato što je svoj dugi vek,pogotovo onu drugu polovinu,proveo na najlepši mogući načinvladajući jednom zemljom bezikakvih ograničenja i bez mnogotrzavica, a ispraćen sa ovogasveta uz nezamislive počasti iljubav svih, i u zemlji i u inostranstvu.On je, dakle, sa ličnogstanovišta ostvario sve što čovekmože da zamisli, a sa političkogstanovišta njegovo državništvone može da dobije prolaznuocenu.– Ivo Goldstein: Točno je dasu sve te tri Titove velike ideje– nesvrstanost, komunizam iJugoslavija – propale. Ali propalesu zato što ih je vrijeme pregazilo,ne zato što je Tito bio u krivu,odnosno zato što je Tito igraona krivu kartu. Jugoslavija muje bila zadana. Osim Jugoslavijeza koju se toliko zalagao, on nijemogao izmisliti nikakvu druguformu državne zajednice kojojbi bio na čelu. Zadan mu je bioi komunistički okvir. On je dokraja života u mnogim stvarimabio zatočenik svojih mladalačkihideala, dakle, uvjereni, dogmatskikomunist, ali on je sebe isto takodoživljavao i kao reformatoraunutar komunističkog sustava.On je smatrao da je mogućepopraviti negativne posljedicestaljinizma u istočnoevropskimkomunističkim režimima, jer zanjega komunizam sam po sebinije bio loš. Bio je i ostao kominternovskiđak koji zapadnjačkikapitalizam jednostavno nijepodnosio. Iako je za historičaraneprilično govoriti što bi bilokad bi bilo, on je u jednom trenutku,šezdesetih i sedamdesetihgodina, mogao napraviti iskoraku pravcu veće demokratizacijei tu vidim njegovu glavnuodgovornost. S druge strane,on je vodio računa o podizanjustandarda vlastitog naroda, zašto recimo Staljin ili neki drugikomunistički diktatori uopćenisu marili.cmyk

10 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.esejVehabizam u Bosni: između prijetnje,šutnje i interesaHajrudin HromadžićZašto se hrvatski mediji sve češće bave i osvrću napojavu vehabizma u BiH? S jedne strane svjedočimoglobalnom trendu povezivanja radikalnihfundamentalizama, država u kojima domirajumuslimanska populacija i islamska religija, iterorizma, dok je s druge, na regionalnom planu,očigledno na sceni strah od nastanka i jačanjaradikalnog islamskog pokreta u susjedstvu, nagranicama Hrvatskervo sam na Hrvatskoj televiziji bukvalno naletiona emisiju Gorana Milića u kojoj je izmeđuostalog emitiran i prilog o širenju, dimenzijamai utjecajima radikalnog islamskog učenja – vehabizma,u današnjoj Bosni. Dotični je prilog pored izjava dvojicebosanskih mladića koji su pripadali vehabijskompokretu, ali su nakon uvida u krajnje radikalnu i opasnoekstremnu srž vehabizma, tom pokretu okrenuli leđa itime na sebe navukli gnjev ondašnjih vehabija, donioi izjave poglavara Islamske vjerske zajednice u BiH,reisa Mustafe efendije Cerića, te uglednog profesora naIslamskom teološkom fakultetu u Sarajevu, RusmiraMahmutćehajića. Za razliku od reisa Cerića, koji je usvom već uobičajnom stilu minimalizirao dimenzije iopasnost širenja vehabijske islamske doktrine u Bosnii među Bošnjacima-muslimanima, tvrdeći otprilike da“ako se ovaj pokret nije uspio raširiti među Bošnjacimau toku rata, kada je za takvo nešto bilo najviše opasnosti,onda mu to neće uspjeti ni danas”, profesorMahmutćehajić je upozorio da je upravo takav stavIslamske vjerske zajednice i njenog poglavara veomaproblematičan. Potiskivanje, izbjegavanje, “guranje podtepih” neprijatnih tema od strane odgovornih institucijai pojedinaca, upravo generira postojeći problem, pridonosećipritom, svjesno ili nesvjesno, njegovom opstoju,pa čak i dodatnom širenju. Islamska vjerska zajednicau BiH bi se morala, smatra Mahmutćehajić, ali i brojnidrugi kritički nastrojeni bosanskohercegovački intelektualci,odlučnije i jasnije postaviti u osudi i kriticiširenja vehabizma u BiH.Patrole vjerskih ekstremistaPotom sam, već tragajući za osnovnom građom zaesej kojeg upravo čitate, na internetu pronašao informacijekoje su mi, uz prethodno opisan televizijskiprilog, poslužile za ishodište ovog spisa. Prva je neštostarijeg datuma, ali još uvijek dovoljno recentna da bibila više no znakovita i simptomatična. Čak je i u svojojšturoj verziji djelovala do nevjerice šokantno, baremna potpisnika ovih redaka. Sarajevski dvadesettrogodišnjakVedad Hafizović je početkom ove godine u ranimjutarnjim satima zaklao svoju majku koja je odbila zajednosa njim klanjati sabah namaz, prvu jutarnju molitvukod muslimana, a potom se tako krvav uputio dočesme pored obližnje džamije gdje je prisutnima mirnorazlagao kako je kod kuće upravo “zaklao kurban”(sveto klanje jagnjadi uoči jednog od dva godišnja bajrama).Mladić je, treba li to isticati, bio vidan i aktivančlan lokalne vehabijske zajednice...Informacija broj dva. Skupina od petnaestak ratobornihmladića sa bradama karakterističnim za pripadnikeradikalnog islama – vehabizma je u travnju ovegodine izvela “akciju” rastjerivanja zaljubljenih parovana lokaciji nedaleko od sarajevske bolnice Jezero, poznatojkao mjestu okupljanja parova u automobilima.Agresivno uzvikujući povike poput Allahu ekber, “Otićićete u džehenem (pakao)” i sl., ovoj skupini vjerskih ekstremistauspjelo je rastjerati prisutne parove, prenijelesu vijest banjalučke Nezavisne novine. Navodno je javnatajna da u Sarajevu postoje svojevrsne patrole vehabijakoje su sebi dodijelile ulogu nekakve šerijatske policije,to jest navodnih zaštitnika moralno krijeposnih vrijednostii doličnog javnog ponašanja u skladu sa njihovomislamsko-vjerskom interpretacijom, koje sebi dajuza pravo maltretirati one koji se na ulici ne ponašajuu skladu sa njihovim rigidnim religijsko-vrijednosnimsustavom. Njihove su najčešće mete mladi zaljubljeniparovi na klupama i u parkovima...Šutnja medija i islamske zajednice u BiHNekoliko je indikativnih pokazatelja koji povezujuove pojavnosti. Kao prvo, duga medijska šutnja gledeinformacija ovog tipa, barem kada su u pitanju medijina onom dijelu bosanskohercegovačkog teritorija nakojem procentualno dominiraju Bošnjaci-muslimani(primjera radi, reakcija mog oca sa kojim sa gledaoprilog HRT-a bila je: “pa ja o ovom ništa nisam čuood naših medija...”). Tek nakon nedavnih ekscesa kojisu bili direktna posljedica jačanja vehabizma u BiH,ali i u regionu, a o kojima ću nešto više reći u nastavku,tamošnji mediji su se intenzivnije počeli baviti ovomproblematikom. Istina, nekoliko je časnih medijskihizuzetaka, poput tjednika Dani i Slobodna Bosna, kojiveć godinama, kroz relevantne tekstove i intervjue sakompetentnim sugovornicima, redovito upozoravaju naove opasne pojavnosti, ali, sudeći barem prema visininjihovih tiraža, dosežu tek manji dio bosanskohercegovačkejavnosti.Kao drugo, zabrinjavajuće blage, gotovo nikakve reakcijeMinistarstva unutrašnjih poslova na slučajeve kaošto je sarajevski. Policija sarajevskog Kantona je povodomprethodno opisanog incidenta progona zaljubljenihparova (ukoliko incident nije preblaga za ono što sedesilo i što se očigledno dešava), izdala šturo saopćenjeu kojem se kaže da taj slučaj nije prijavljen policiji, alida im je poznato da se takvi i slični incidenti događajuu glavnom bosanskohercegovačkom gradu. U slučajuprijave, ovakvi i slični izgredi bili bi, tvrde u sarajevskojpoliciji, svedeni pod rubriku – narušavanje javnog redai mira. I konačno, a možda i najproblematičnije, većspomenuto dugogodišnje ignoriranje i potiskivanje oveVehabijski lobi u BiH je dosta jak ifinansijski dobro potkovan, a strahinstitucija poput Rijaseta, u smisluda bi jasna i nedvosmislena kritikavehabizma oneraspoložila saudijskebogate šeike koji bi u tom slučajumogli zatvoriti kanale kroz kojedotiču dolari, očigledno je velikcmyk

esejVII/193, 30. studenoga 2,,6.11problematike od strane odgovornih institucija, u prvomredu Islamske vjerske zajednice, koje bi se kao prvemorale uhvatiti u koštac sa tim pojavnostima. Istina,Rijaset (Poglavarstvo) Islamske vjerske zajednice je utravnju ove godine izdao Rezoluciju o tumačenju islama,što je rezultat niza incidenata koje su izazvale vehabijeu brojnim džematima (manje vjerske zajednice ustrojenepo lokalnom, kvartovskom, to jest mahalskom principu).U Rezoluciji koja je nadopunjena prije nekolikotjedana, sve povodom incidenata vatrenim oružjem kojesu vehabije učinile u jednoj sandžačkoj, točnije novopazarskojdžamiji (Sandžak, iako region koji dijelom pripadaSrbiji, a dijelom Crnoj Gori, zajedno sa Islamskimzajednicama Hrvatske, Slovenije i naravno BiH, spadapod jurisdikciju Rijaseta Islamske vjerske zajednice uSarajevu), a u kojem je bilo i ranjenih, između ostalogstoji da je “Islamska zajednica već duže vrijeme suočenasa pojavom neprimjerenog tumačenja islama od nekihpojedinaca i grupa”, kao i da je “Rijaset odlučan dazaštiti originalne vjekovne tradicije Islamske zajedniceu BiH...”. Međutim, Rezolucija niti na jednom mjestuizričito ne spominje, niti osuđuje djelovanje vehabijau BiH. Jednostavno, vehabijski lobi u BiH je dosta jaki finansijski dobro potkovan, a strah institucija poputRijaseta, u smislu da bi jasna i nedvosmislena kritikavehabizma oneraspoložila saudijske bogate šeike koji biu tom slučaju mogli zatvoriti kanale kroz koje dotičudolari, očigledno velik. Takođe je indikativan i Cerićevnedavni susret sa izvjesnim Abu Hamzom, bivšim dobrovoljcem-mudžahedinomu redovima Armije BiHi jednim od utemeljitelja vehabizma u Bosni, koji jenakon spomenutih ekscesa jednostavno morao, baremdeklarativno, podržati jedinstvo muslimanskog korpusapod pokroviteljstvom Islamske vjerske zajednice ispremnost vehabija da joj se potčine. Sam taj sastanak,kao i dramatična dimenzija kakvu je on proizveo u javnosti,samo simboliziraju svu kompleksnost i dubinuproblema vehabizma u BiH. Međutim, pravu pozadinutog prividno kompromisnog epiloga treba sagledavati ukontekstu traganja za načinom na koji bi brojni straniratni dobrovoljci iz islamskih zemalja-mudžahedini,mahom inicijalni pobornici vehabizma u BiH, zadržalistečena BiH državljanstva i izbjegli ekstradiciju kojomim se sve češće prijeti.Sprega saudijskog vehabizma iteksaškog naftnog lobijaPrije nego što nastavim sa elaboriranjem i analizomdimenzija “vehabijskog fenomena” u Bosni, nekolikoosnovnih informacija o povijesti i globalnom kontekstuovog radikalnog islamskog pokreta. Pokret se bezizuzetka vezuje uz njegovog osnivača, Muhammedabin Abdulwahaba, rođenog 1703. godine na prostorudanašnje Saudijske Arabije. Zbog svojih kontroverznihstavova iznesenih u Knjizi jedinstva, danas svojevrsnomkanonskom djelu vehabizma, Ibn Wahab protjeran je izsvog rodnog grada Uyayne 1744. Utočište mu je, u tadafeudalno rascijepkanoj Arabiji, pružio Ibn Saud, tadašnjivladar grada Najda. Slijedio je dug i spor procespostepenog osvajanja i ujedinjenja Arabije pod okriljemobitelji Ibn Sauda, koji je svoj krunski vrhunac doživio1932. godine sa utemeljenjem države Saudijske Arabijeu kojoj je vehabizam postao službena vjerska doktrina idržavna ideologija. Učenja Ibn Wahaba su dakle upisanau same temelje ove teokratske države i ta svojevrsnapolitičko-religijska nagodba između Ibn Sauda i IbnWahaba, neraskidivo traje sve do danas. Sljedbenicisuvremenog vehabizma su radikalni vjerski redukcionistii fundamentalisti, koji svoj vjerski nauk temelje napokušaju doslovnog prihvatanja, tumačenja i slijeđenjaKur’ana, odbijajući pritom uvođenje bilo kakvih noviteta,bilo u domeni vjere ili u domeni svakodnevnog života,smatrajući svaku novotariju suprotnom izvornomučenju islama kakvo datira još iz vremena islamskogproroka Muhameda, znači 7. stoljeća. Vehabije izričitoodbacuju svaki pokušaj podijele na sakralno i sekularno,sveto i profano, a Kur’an je jedini zakon kojeg prihvatajui slijede. Nevjernicima smatraju čak i sve drugemuslimane, svih islamskih provenijencija – sunitske,šitske, sufijske – koji ne pripadaju vehabijskom učenju.U kontekstu globalnog razumijevanja vehabizma kaoslužbene ideološke doktrine Saudijske Arabije, posebiceje indikativna još uvijek snažna veza između togteokratskog režima i Sjedinjenih Američkih Država.Sprega saudijsko-arabijskih vehabitskih poglavara iteksaško-naftni lobi koji vodi Sjedinjene Države uobličavajednu od najtipičnijih hipokrizija današnjice.Po jednoj strani, navodni islamski puritanski čistuncine vide ništa sporno u činjenici da njihovi najvjernijisaveznici, koji vojnički štite njihov režim, moć i pozicijuu nestabilnom regionu, dolaze iz zemlje najveće“dekadencije i nemorala”. Po drugoj strani, za američkupolitičku vrhušku je arabijska nafta isuviše važna dabi smatrali relevantnom činjenicu da je njihov najvećibliskoistočni saveznik ultratotalitarni, nedemokratskirežim koji upravo njedri najradikalnije teroriste današnjice,sa kojima Amerika navodno bije svjetsku bitkudanašnjice. I Osama bin Laden i afganistanski Talibanisu vjerni učenici saudijsko-arabijskog vehabizma. Ta jeveza previše tragična da bi bila tek bizarna. Novcem,kojim Amerikanci plaćaju saudijsku naftu, izmeđuostalog finansira se i širenje vehabizma diljem planeta,uspostavlja infrastruktura institucija, aktivističkih ćelija,grade džamije i sl., koje potom generiraju leglo najopasnijegradikalizma i terorizma.Opasnost povijesnog revizionizmaA što je i kako je zapravo sa vehabizmom i vehabijamau Bosni? Opće je mišljenje da se vehabijsko islamskoučenje u Bosni pojavljuje sa ratom, točnije 1993.i 1994. godine, a povezuje se sa dolaskom nekolikostotina dobrovoljaca iz islamskih zemalja – mudžahedina,koji se u sklopu brigade El Mudžahid stavljaju podkomandu tadašnje Armije BiH. Brigada je mahom bilasastavljena od islamskih dobrovoljaca, ali su u nju ušli idomicilni Bošnjaci-muslimani. Međutim, kako je to ujednom starijem intervjuu za sarajevske Dane ustvrdioSenad ef. Agić, poglavar Islamske zajednice SjedinjenihAmeričkih Država, porijeklom Bošnjak, vehabizam ivehabijske ideje su još davno počele pristizati u Bosnu.Agić, student čuvene sarajevske Gazi Husref-begovemedrese i kategorički protivnik vehabizma u islamu,tvrdi da “smo svi mi polako, nesvjesno usvajali vehabijskeideje od onih profesora koji su učili o islamu uKairu, u Bagdadu... i koji su te ideje nesvjesno donosiliu BiH...”. Danas je na širenju vehabizma Bosnom iHercegovinom najviše angažirana organizacija podnazivom Aktivna islamska omladina, koja uspostavlja iširi mrežu svojih aktivnosti i članova po čitavoj BiH.Novcem, kojeg im nikada ne manjka, izdaju svoje časopise,prevode literaturu vehabijskog sadržaja, dijelestipendije svojim članovima, organizuju tribine i okruglestolove putem kojih šire svoju ideologiju. O svemutome se u Bosni, za nju karakteristično, puno zna, alinažalost manje govori. Stravičan zločin iz 2002. godineu okolici Jablanice, kada je na badnje veče okrutno pobijenahrvatska obitelj Anđelić, zvjerski je čin mladićaMuharema Topalovića, koji je bio član lokalne vehabijskepodružnice. Kao žarište bosanskohercegovačkeverzije vehabizma često se spominje džamija saudijskogKralja Fahda i Kulturni centar Saudijske Arabije kojise nalazi u njenom sklopu, izgrađeni prije nekolikogodina, naravno sa saudijskim novcem, u sarajevskomnaselju Alipašino polje. Najčešće analize govore daje do sada oko 1% od ukupnog broja bosanskohercegovačkihmuslimana prihvatilo vehabijsku doktrinu.Današnja BiH ima oko 3 miliona stanovnika, od čegapribližno polovicu čine Bošnjaci-muslimani. Uzorakod 1% je doista mali na taj broj, ali jest potencijalnaopasnost za širu ekspanziju kojoj se potrebno pravovremenosuprotstaviti... Činjenica je da su mnogi pripadnicivehabizma ljudi iz mlađih generacija, koji prvekontakte sa religijom često dobivaju upravo preko ovogradikalnog učenja. Oni su i primarna meta vehabijskihmisionara. Reakcija policije na spomenuti Topalovićevzločin, odnosno njegovo brzo uhićenje, te potom efikasnopravosudno procesuiranje ovog slučaja i presudamaksimalne zatvorske kazne okrutnom ubojici, potezisu kojima treba slijediti po ovom pitanju.Dodatna opasnost, odnosno moguća posljedicaširenja vehabizma u Bosni jest stvaranje otvorenogprostora za svojevrstan povijesno-interpretacijski revizionizam.Naime, nisu više rijetki komentari koji seodnose na ne tako davne ratne sukobe u BiH, a kojiuzroke, posljedice i motive tog rata sagledavaju krozprizmu aktualnih socijalnih, religijskih i političkihokolnosti današnje bosanskohercegovačke stvarnosti, ukontekstu koje je prisutnost vehabizma pojava koja sejednostavno više ne može ignorirati. Na taj način postanemoguće redefinirati činjeničnu agresiju na jednusekularnu, socijalistički moderniziranu državu kakva jebila Bosna i Hercegovina 1992. godine, i kroz aktualnuprisutnost radikalno islamskih učenja u današnjojBosni. “Možda su se pravoslavni Srbi i rimokatoličkiHrvati samo borili protiv rađanja radikalnog islamameđu bosanskohercegovačkim muslimanima...”, glasijedna od nevjerojatnih, ali mogućih, interpretacija ovogtipa. Uostalom, i sam Milošević je u svojim posljednjimhaškim danima, povremeno koristio sličan tip argumentacijeu pokušaju obrane svoje fašističke politike...Zauzdavanje vehabizma u BiH je ne samo borba protivtrenutno prisutnog virusa zla, već i čin odgovornostiprema svojoj povijesti i tradiciji.Bosanskohercegovački muslimani - diookcidentalne europske kultureMnogi su (pravilnog) mišljenja da je vehabizam upotpunoj suprotnosti sa tradicionalnom verzijom bosanskohercegovačkogislama koji se stoljećima razvijaopod okriljem osmanskog imperija i u duhu svojevrsnemeđureligijske tolerancije. Bosanskohercegovački muslimanisu bez dileme dio okcidentalne europske kulturei civilizacije, koju povezuju sa orijentalnom tradicijomotomanskog nasljeđa, te su kao takvi u ogromnojvećini protivnici kako vehabizma, tako i bilo kojegdrugog religijskog fanatizma i ekstremizma. Zanimljivoje pritom prisjetiti se teza glasovitog francuskog intelektualcaLevya, svih proteklih godina snažno angažiranogpo pitanju eksjugoslavenskih konflikata, a naročitooko “slučaja Bosna”, koji je sugerirao Europi da upravona primjeru bosanskohercegovačkih muslimana ima urukama model za kojim panično traga – model svojevrsnog“prosvjetiteljstva u islamu” – primjer na kojemje moguće graditi tezu da islamska religija posjedujepotencijale takvog tipa, podjele na sakralno i profano,državno-ustavno i crkveno-dogmatično, to značiizglede za defundamentalizaciju religijskog vjerovanja.No, Europa Levya i njemu slične godinama nije znalaili nije htjela čuti. Bosanskohercegovački muslimani-Bošnjaci i kosovski Albanci su europski muslimanizaboravljeni od strane te iste Europe. Prisjećanja radi,muslimani u BiH su očajnički tražeći ukinuće veta nauvoz oružja, što se nikad nije desilo, a shvativši da odvojničke intervencije sa strane Europe, koja bi ih zaštitilaod agresije neuporedivo vojničko nadmoćnijegneprijatelja, neće biti ništa, zapravo samo tražili ljudskopravo na obranu i preživljavanje. Pritom se, potpunorazumljivo, objeručke prihvatala pomoć pristigla sa bilokoje strane, a ona je u slučaju BiH mahom dolazila izislamskih zemalja. A sa oružjem i dobrovoljcima dolazei neke druge stvari, ideologije prije svega...Strah od radikalnog islama u susjedstvuZa kraj, nešto slično kao s početka ovog teksta.Unatrag nekoliko tjedana, hrvatska komercijalnatelevizija Nova TV emitirala je prilog sa vježbe specijalacaHrvatske vojske u splitskoj luci, prilikom kojesu pripadnici ove postrojbe prvo opkolili, a potom iuspješno savladali skupinu terorista koja je kindapovalaameričke turiste na njihovom putu prema Međugorju.Zanimljivost cijele te priče u kontekstu ovog eseja jepodatak da se vođa “terorista” zvao ni manje, ni višenego Zijad, a prilikom pregovora koristio je, naravno,tečni bosanski jezik. Zašto se hrvatski mediji, ali kaošto vidimo i ne samo mediji, sve češće u zadnje vrijemebave i osvrću na pojavu vehabizma u BiH? Po jednojstrani bismo mogli svjedočiti o širem, globalnom trendupovezivanja radikalnih fundamentalizama, državau kojima domiraju muslimanska populacija i islamskareligija, te svjetske teme broj jedan – terorizma, dok jena užem, regionalnom planu, očigledno na sceni strahod nastanka i jačanja radikalnog islamskog pokreta usamom susjedstvu, na granicama Hrvatske. Poveže lise sve to sa nedavno objavljenim američko-hrvatskimizvještajem o regrutiranju tzv. “bijelih muslimana” uredove terorista, sve preko kulturnih centara sa ovogregiona koji su pod utjecajima radikalnih islamskihideologija sa Bliskog istoka, jasno je u kakav recepcijskikalup polako tone BiH i njeni muslimani. Posljedicetoga su potencijalno i dugoročno nesagledive.cmyk

12 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.esejNove patnje mladog Cultural WorkeraElisabeth Mayerhofer, MonikaMokre, Paul StepanOtpuštanje iz državnog starateljstva i vlastitaodgovornost za opstanak u tržišnoj privrediza same stvaraoce kulture navodno bi trebalopredstavljati mogućnost da svoje najautentičnijekreativne interese spoje s radom za kruh – da naprimjer direktno iz omladinske subkulture uskoče upoduzetničku karijeru, a da pritom nikada ne doživeotuđenje posredstvom nametnutih radnih odnosaeć desetljećima se emfatički prorokuju radikalne promjeneu slici umjetnice i umjetnika. “Autor” je nebrojenoputa već umro, mnoge legende o “umjetniku”zamijenjene su ne manje praznim pripovijestima o njegovojsmrti (Zobl/Schneider 2001., 28). Kao prototip umjetniceodnosno umjetnika koji je najprimjereniji našem vremenudanas se u mnogim diskursima spominje Cultural Worker,neka takoreći proleterska forma osiromašenog aristokrata,“umjetnika genija”, koja uostalom ostavlja dosta prostora zadaljnja pretjerivanja – primjerice u stilu sovjetskih spomenikaradnicima.Svoj nastanak Cultural Worker (u daljnjem tekstu CW)zahvaljuje tvrdnji o aktualnosti dalekosežnih društvenih promjenakoje se razmatraju pod krilaticama globalizacije – ekonomizacijekulture – kulturalizacije ekonomije. Što razumijemopod tim pojavama, u kojoj mjeri one doista predstavljajunešto novo i kako one djeluju na umjetnice i umjetnike? Timpitanjima posvećen je ovaj tekst.Globalizacija“Carstvo (Empire) ne uspostavlja nikakav teritorijalnicentar moći, niti počiva na unaprijed utvrđenim granicamai ogradama. Ono je decentriran i deteritorijalizirajući aparatvladavine koji korak po korak preuzima globalni prostor unjegovoj cjelovitosti, utjelovljuje ga u svoj otvoreni horizontkoji se sve više širi. Carstvo (Empire) aranžira i organizira hibridneidentitete, fleksibilne hijerarhije i niz odnosa razmjeneposredstvom usuglašenih mreža komandiranja. Različitenacionalne boje imperijalističkog zemljovida stapaju se iulijevaju u dugu Carstva (Empire) koja obuhvaća čitav svijet”(Hardt/Negri 2000..).Toliko ukratko o tezi koju Hardt i Negri, u svom bestseleruEmpire, postavljaju u vezi sa sadašnjim svjetskimporetkom i budućim linijama razvoja koji se očekuje: kapitalizamje postigao svoje samosvojno određenje. Nacionalnadržava koja je u određenoj razvojnoj fazi bila nužna zaekonomski napredak, ali koja je usprkos tome takođersprječavala taj ekonomski napredak, i to u razvoju njegovihtendenciozno globalnih aktivnosti, danas je prevladana.Politička sfera napokon je nestala u ekonomskoj sferi; kapitalstruji neometan prostornim i političkim granicama. Istokao u Marxovoj verziji analize kapitalizma, i kod Hardta iNegrija fungira taj kapitalizam kao svoj vlastiti grobar, i tona taj način da stvara klasu koja će ga ukinuti: industrijskaradnička klasa kod Marxa, društvene radnice i radnici uHardta i Negrija – oboje u njihovoj revolucionarnoj funkcijinazvani proletarijatom.Pritom se ovdje sasvim očito radi ili o jednom modelusvijeta koji je veoma snažno reduciran na svoje novovrsnekarakteristike, ili o jednoj ekstrapolaciji suvremenograzvoja u budućnost. Jer, do danas su nacionalne bojesvjetskog zemljovida, čak i u Evropi, međusobno još potpunooštro razgraničene. Premda su nacionalne državeprije svega u zapadnoj Evropi unutar posljednjih desetljećaprenijele mnoge kompetencije na internacionalne isupranacionalne razine, ipak su ključna područja, kao štoje posebice unutarnja i vanjska sigurnost i/ili integracijskapolitika i unutar država članica Evropske zajednice,ostala čvrsto u nacionalnim rukama. U srednjoj i istočnojEvropi, s druge strane, jednako kao i u državamabivšeg Sovjetskog Saveza, nacionalnodržavna ideja upotpunosti se razvila tek nakon 1989., i trenutačno senalazi u punom cvatu. Ako je ikada postojala dvojba okonepokolebljivosti američkog patriotizma u SjedinjenimDržavama, onda je ta dvojba najkasnije nakon 11. rujna2001. raspršena. I u takozvanom “trećem svijetu” jedvada nešto govori u prilog tomu da će doći do hibridizacijenacionalno-političkih identiteta. A odnosi i veze između“prvog” i “trećeg” svijeta dadu se još, kako u političkomtako i u ekonomskom pogledu, sasvim adekvatno opisatiuz pomoć jednog diferenciranog modela centra i periferije.Može se, dakle, naći veoma malo empirijske evidencijeza tvrdnju da se kolektivni identiteti više ne određujunacionalno ili da su u cjelini postali fragilniji, hibridnijino što to i inače jesu psihološke konstrukcije takve vrste.Naprotiv, mnogo toga govori u prilog jednog uspješnogcomebacka nacionalne svijesti – primjerice izborni uspjesidesno ekstremističkih stranaka u Austriji, Italiji, Danskoj,Francuskoj i Nizozemskoj koji se sa sigurnošću mogudijelom razumjeti kao izraz odbijanja evropske integracijeodnosno globalizacije iz nacionalističkih razloga. Sličnapotvrda povratku nacionalne svijesti došla je do izražajatakođer u austrijskoj reakciji na sankcije Evropske zajednice,ali i u ponovnom otkrivanju nacionalnih tradicijakad je riječ o djeci došljaka odnosno stranih radnika uzapadnoj Evropi, kao i u “ponovnom” jačanju islamskih ikršćanskih fundamentalizama, itd.Stvaranje modela kao što su se toga poduhvatili Hardti Negri je nužno kako bi se pospješila jedna političko-teorijskadiskusija, kako bi se ona gurnula naprijed upravoposredstvom proturječja koje ti modeli izazivaju. Oni su,dakle, utoliko problematični ukoliko se razumijevaju kaopraktičko političke upute ili kao odrazi vjerni zadanommjerilu. Jer veliki i mlohavi pojam Carstva (Empire), kao ijoš nejasniji termin ekonomije odnosno slobodnog tržištakoji stoje iza njega i koji određuje svjetska zbivanja, anonimizirajudruštvene realitete i isključuju konkretne akterei njihove interese. Time i analiza političkog potencijalaotpora postaje moguća samo na jednoj veoma apstraktnojrazini. Korektnoj dijagnozi Olivera Marcharta, takođerprezentiranoj u ovoj knjizi, prema kojoj se kroz poistovjećenjepotpuno neorganiziranog mnoštva (multitude)pružatelja intelektualnih usluga s potencijalnim političkimsubjektom dijagnoza problema prodaje kao njegovo rješenje,treba dodati da tom političkom subjektu kod Hardtai Negrija nije ponuđena nikakva suprotna strana, nikakviakteri protiv kojih bi se mogla usmjeriti njihova političkaborba. “Tržište” ili “Carstvo” (Empire) su strukture poretkasvijeta ili dijelova svijeta; ako ih treba promijeniti odnosnozamijeniti drugim strukturama, onda je nužno identificiratione snage koje se takvoj promjeni suprotstavljaju.Da to na temelju brojnih isprepletanja ekonomije ipolitike s jedne strane, kao i moćnika na različitim dijelovimasvijeta s druge, stvara stalno nove problemeePUBLICart bio je transnacionalni istraživački projekt, koji je trajao od 2002. do 2005., a pokrenuo ga jeeipcp (European Institute for Progressive Cultural Policies) sa željom da promovira istraživanje i razvojintervencionističkih i aktivističkih praksi javne umjetnosti. Uz 12 izabranih umjetničkih projekata i 12diskurzivnih priredbi, projekt je rezultirao i u evropskoj mreži, koja se prvenstveno reflektirala u različitimizdanjima rePUBLICart web magazina. Nakon što su rezultati projekta dokumentirani i arhivirani, pokrenut jeod strane eipcpa 2005. novi Projekt transform, predviđen da traje do 2008. godine.Objavljujemo treći esej, objedinjen pod diskurzivnim naslovom mundial. Dosad ste mogli čitati eseje KatjeDiefenbach Novi anđel i Stefana Nowotnyja Postoji li svijet antiglobalizma?sigurno je ispravna, premda ne i nužno nova dijagnozakoju nam nude Hardt i Negri. Još je šezdesetih godinaRaoul Vaneigem u International Situationist Bulletin kaojedini odgovor na pitanje “gdje su odgovorni, oni kojevalja postrijeljati?” ponudio samo ovo: “Sistem, apstraktnaforma, to je ono što nad nama vlada.” (Vaneigem 1963.)Ta apstraktna forma, kapitalizam, riječima Marxa, društvospektakla u definiciji situacionista i Carstvo (Empire)prema Hardtu i Negriju održava se u pogonu zahtjevima“totalnog sistema tržišta” (Kury 1999.), zahtjevima kojimase ono društveno mora podvrgnuti kako ne bi ometaloekonomiju, a time i opće blagostanje.Ekonomizacija kulture“Stalno revolucioniranje proizvodnje, neprekidno potresanjesvih društvenih stanja, vječna nesigurnost i kretanjeizdvajaju i odlikuju buržoasku epohu od svih ranijih.U njoj se rastvaraju svi čvrsti, zahrđali odnosi zajedno sastarinskim predodžbama i nazorima koji ih prate, dok svinovostvoreni zastarijevaju i prije no što su u stanju okoštati.Sve što je čvrsto i postojano pretvara se u dim, sve što jesveto biva oskrnavljeno i ljudi su naposljetku prisiljeni dana svoj životni položaj i na svoje međusobne odnose pogledajutrezvenim očima” (Marx/Engels 1848/1995.).Ovaj opis jedne sveobuhvatne ekonomizacije kulturene potječe iz novog polit-bestselera Hardta i Negrija, negoiz Komunističkog manifesta koji je kao što je poznato prviput objavljen 1848. Ekonomizacija cijelog društvenogživota bitni je dio Marxova razumijevanja kapitalizma– on kritizira njoj imanentno otuđenje čovjeka od živogarada i razumije je ujedno kao središnji temelj racionalizacijeljudskoga života, a time i društvenog napretka koji jepreduvjet ne samo kapitalizma nego i komunizma.Marx nije mnogo žalio za nestajućim kulturnim pokušajimaotpora; one koji su nasrtali na strojeve, kao i onedruge koji su pokušavali obraniti i sačuvati svoj životnistil pred kapitalizmom, on je prezirao kao romantičare.Njegova ambivalentna fascinacija usmjerila se na sveobuhvatninovi privredni sustav i njegovu enormnu moćdefinicije – fascinacije kojoj Hardt i Negri više od sto ipedeset godina kasnije očito još podliježu.S jednog temeljno drukčijeg osobnog stajališta prosudilisu Horkheimer i Adorno komercijalizaciju kulturnogpodručja na četrdeset stranica Dijalektike prosvjetiteljstva(1994/1944.) koje su posvetili kulturnoj industriji. Tadvojica lijevih intelektualaca koji su se u bijegu pred nacionalsocijalizmomnašli u Los Angelesu, u središtu kapitalističkihtvornica snova, s užasavanjem su ondje uvidjelikako kapitalizam u formi kulturne industrije preuzima iujednačava područja privatnoga, područja međuljudskihodnosa, užitka i mišljenja, ukratko, velike dijelove onogašto su oni razumijevali pod kulturom, kako se osjećaji iduboko doživljene ljudske potrebe proizvoljno pobuđujui guše, kako je dokolica kao slobodno vrijeme degeneriralado paralelnog svijeta otuđenog rada. “Amusement jeproduljenje rada u kasnom kapitalizmu”, kako ondje stoji,jer “kulturna industrija neprestano vara svoje konzumenteupravo za ono što im ona neprestano obećava.” Jer,ne zaboravimo: sloboda u društvu roba je “sloboda da secmyk

esejVII/193, 30. studenoga 2,,6.13bude uvijek isto”. To susretanje privrede i kulture u formiCultural Industries koje danas zagovaraju mnogi od proponenataCultural Studies, uključujući aktualnog austrijskogministra kulture Franza Moraka, konstatirano je dakle većgotovo prije šezdeset godina, premda je tada bilo potpunodrukčije vrednovano.Prkos i razočaranje koji progovaraju iz duktusa ovogateksta nalaze svoje objašnjenje u nadi koju autori ulažuu potencijal pružanja otpora koji je imanentan kulturi.Pritom njima ipak nije stalo do narodne kulture koja bitrebala umaknuti industrijskoj obradi – njihova nostalgijaodnosi se na autonomnu elitnu umjetnost. Upravo odneovisnosti te elitne umjetnosti od logike efikasnosti kojavlada građanskim društvom oni očekuju potencijalnopružanje otpora. Horkheimer i Adorno povukli su, dakle,jedno oštro – i heuristički jedva održivo – razgraničenjeizmeđu kulture koja je “odvajkada pridonosila kroćenjurevolucionarnih, kao i barbarskih instinkata” i autonomneumjetnosti. To normativno stajalište bolje se možeobjasniti iz njihova osobna položaja i povijesti, nego natemelju nekog strogog znanstvenog izvoda. Jer kultura,shvaćena kao norme i vrijednosti zajednica, nipošto nesluži nužno samo “kroćenju revolucionarnih instinkata”,nego u specifičnim situacijama pruža otpor ekonomskimzahtjevima vladajućeg političkog sustava. Nedijalektičkomi statičnom opisu odnosa između ekonomsko-tehnološkogpodgrađa i društveno-politički-kulturne nadgradnjeu Marxa i još više u Lenjina (socijalizam = podržavljenje+ elektrifikacija) Antonio Gramsci suprotstavio je jednudiferenciranu analizu sveze između ekonomije i kulture.Prema Gramsciju, ni održavanje na vlasti, a ni promjenavlasti, nisu mogući bez kulturne hegemonije; do revolucijane dolazi ni na koji način nužno, recimo na temeljuekonomskog i tehnološkog napretka, nego ta revolucija,da bi se dogodila, potrebuje adekvatnu “ideologiju” kojasama također nije automatski izraz – kao što je to baremu nekim Marxovim spisima prikazano – klasne pozicijesubjekta, nego zahtijeva stanovito posredovanje (Gramsci1980.). Kulturni utjecaji su dugovječni i određeni raznovrsnimfaktorima, njihova promjena ne uspijeva jednostavnotako da jedna ideološka građevina jednostavno zamijenineku drugu, nego posredstvom promjene težišta, novihoblika pripovijedanja, nakupljanjem novih ideja koje susposobne nastavljati se na stare.Gramscijeva razmišljanja bila su i još jesu vrlo važna zaprodubljivanje marksističkog razumijevanja društva. To jeujedno i razlog zašto ih se s naročitim interesom dohvatilai “nova desnica”; političarkama i političarima u mainstreamukapitalizma ta teorijska promišljanja nisu naprotivnikada bila nužna, jer je još od ranokapitalističkih vremenatom privrednom sistemu uspijevalo da se probije na svimrazinama ljudske egzistencije. Baza i nadgradnja, ekonomijai kultura, tržište i ideologija, u kapitalističkoj svakidašnjicinikada nisu bili tako oštro odvojeni jedni od drugihkao u marksističkoj analizi. Od Adama Smitha paralelnos privrednim razvitkom isporučuju se i adekvatne slike idiskurzivne forme. Tako primjerice “nevidljivu ruku” koja,prema Adamu Smithu, (1976/1776.) tako upravlja svijetomda egoistične težnje nužno vode ljude u pravcu općegblagostanja.Ekonomiziranje kulture otpočelo je jednako kao ikulturaliziranje ekonomije u 18. stoljeću – tradicionalnekulturne forme valjalo je prilagoditi novim ekonomskimzahtjevima dok su istodobno ti ekonomski zahtjevi moraliprodrijeti u osjetilni svijet čovjeka, dakle biti kulturalizirani.U međuvremenu je kulturalizacija ekonomije uposljednjim desetljećima zahvaljujući sukcesivnom zamjenjivanjuproizvodnje robe produkcijom smisla i simboladoživjela novi kvalitativni skok.Kulturalizacija ekonomije“Ispraznivši od radionice do laboratorija proizvodnuaktivnost od svakog zasebnog značenja, kapitalizam nastojipremjestiti značenje života u zabavne aktivnosti i natom temelju reorijentirati proizvodnu aktivnost. Kakoproizvodnja u prevladavajućoj moralnoj shemi predstavljapakao, stvarni život mora biti pronađen u potrošnji, uupotrebi dobara. (…) Svijet potrošnje u stvarnosti je svijetuzajamne spektakularizacije svakoga, svijet separacije svakoga,otuđenja i nesudjelovanja” (Debord 1994/ 1960.).Jednako kao i Gramsci, Situacionistička internacionalaje u društvenoj kritici dalje razvila odnos između ekonomijei ideologije koji je svojedobno opisao Marx. Jošesencijalističkije no Gramsci situacionisti su se oslonili napojam “lažne svijesti” kojoj zahvaljujući kapitalističkomprožimanju svih društvenih područja i svih klasa podliježune samo gubitnice i gubitnici nego i dobitnice i dobitnicisustava. Sve forme društvenog života, sve kulturne ekspresije,svi oblici političkog organiziranja shvaćaju se kaodio spektakla koji služi tomu da ljude odvrati od njihovazbiljskog, neposrednog, aktualnog interesa. Spektakl bezsumnje igra tim veću ulogu, čim prije su vitalne temeljnepotrebe (kupovno sposobnog) stanovništva (“prvogasvijeta”) pokrivene i čim više se kretanja financijskogkapitala udaljavaju od proizvodnje realnih dobara. Usredištu ekonomije nije pokrivanje postojeće potražnjeproizvodnjom ponude, nego stvaranje te potražnje. Kaošto Hardt i Negri pokazuju, premda ne kao prvi iako zatoveoma koncizno, i materijalnom i komunikativnom radudanas pripada u proizvodnji viška vrijednosti ono značenjekoje je u ranom kapitalizmu imao masovni rad u tvornicama.Istodobno, komunikacijski forumi i komunikacijskemogućnosti igraju u svojim proširenim i produbljenimpodručjima primjene središnju ulogu u razvoju društvadiscipline i kontrole u kojem je izvanjska prisila zamijenjenainternaliziranim mehanizmima discipliniranja. Ustalnom nastojanju na optimizaciji, ljudi funkcioniraju kaosvoji vlastiti dompteuri.Sažmimo rečeno: od svojih najranijih početaka privrednisistem kapitalizma sukcesivno je prožeo i tendencijskiujednačio sva područja života i sve geografske regije. Urazličitim epohama to mu je bilo moguće činiti u različitojmjeri; noviji ekonomski i politički razvoj ovdje je imaojedan ubrzavajući efekt koji nije samo Hardta i Negrijanaveo na pretpostavku da se nalazimo u epohi jednogtemeljito novog svjetskog poretka. Veliki dijelovi umjetničkopolitičkogi kulturnopolitičkog kao i umjetničkoi kulturnoteorijskog diskursa polaze od teze da taj novisvjetski poredak povlači za sobom i jedno temeljno novopozicioniranje onih koji stvaraju kulturu. O tome najboljesvjedoče nove krilatice: Cultural Workers i CulturalIndustries.Ipak, supsumiranje svih onih koji rade u kulturnomi medijskom sektoru, odnosno u dijelovima drugih privrednihsektora koji se bave simboličkom proizvodnjom,pod header Cultural Industries izgleda ne samo da ni nakoji način nije nužno nego da ni u heurističkom pogledunije od neke koristi. Niti je empirijski evidentno da onikoji su dosad radili u kulturnom sektoru u užem smisluRepublicart ManifestoGerald Raunig“Učinkovit pojam postmodernog republikanizma moći će se odrediti samo aumilieu, na temelju proživljenog iskustva globalnog mnoštva (multitude).”(Michael Hardt/Antonio Negri)epublika nema za cilj reformu neke državne forme, iznalaženje mogućnostiza spas krizom zahvaćene nacionalne države odnosno za njezinutransformaciju u jednu ili više superdržava. U žarištu naših istraživanja sukonkretna iskustva nereprezentacijskih oblika prakse, konstitutivne aktivnostiprije svega unutar pokreta protiv ekonomske globalizacije. Umjetnost respublicene treba pritom implicirati da ćemo revolucionarno romantičarskim pathosomslaviti osnivanje neke nove globalne zajednice. Riječ je o eksperimentalnimoblicima organizacije, koji se razvijaju u malom okružju i uglavnom uprekarnim i vremenski ograničenim situacijama, koje iskuđavaju nove oblikesamoorganizacije i njezina ulančavanja s drugim eksperimentima. “Organizacijskafunkcija” umjetnosti (Walter Benjamin) sama sebi stvara nove prostore ususjednim, uzajamno preklapajućim zonama političkog aktivizma i teorijskeprodukcije.“To što doživljavamo je jedna politizacija koja je daleko radikalnija od svake dosada nam poznate, jer tendira tomu da potpuno ukine razliku između javnoga iprivatnoga – ne u smislu prodora jedinstvenog javnog prostora u privatno, negou smislu umnožavanja radikalno novih i različitih političkih prostora.” (ErnestoLaclau/Chantal Mouffe)Javnost nije ni apriorna supstancija ni nepromjenjivi teren. Ono odlučujuće nijezahtjev za javnošću, pa niti samo predodžba jedne jedine javnosti (bilo da je riječo ekskluzivnoj varijanti javnosti za privilegirane slojeve, bilo o sveobuhvatnojmetajavnosti), nego permanentno konstituiranje pluralnih javnosti kojeodgovaraju mnogim aspektima mnoštva (multitude): mnogobrojnost javnostine u statičkom smislu, nego u smislu pokretnih proizvoda artikulacijske iemancipacijske prakse.U takvim prostornovremenskim situacijama ono različito biva dovedeno uodnos s različitim i stvara se pretpostavka da različite pozicije stupe u uzajamnurazmjenu. Granice takvih prostora su porozne, a oni sami niti su ekskluzivnoisključujući, niti inkluzivno ujednačavajući.Nije, dakle, riječ o konsenzualnoj identitarizaciji javnosti, nego o njezinukonfliktnom otvaranju. Nije riječ o homogeniziranju i totalnoj transparentnosti,nego o konfliktu u permanentnosti, o stalno novom pregovaranju izmeđurazličitih pozicija. Publika kao potrošačko voajeristička figura ovdje jenezamisliva, recepciji spektakla suprotstavlja se proizvodnja singularnihdogađaja, a “javnoj osobi” pluralizacija načina subjektiviranja.Public Art doživjela je svoj bum već početkom devedesetih godina u raznolikimvrstama igara. Participacijska praksa, Community Arts, New Genre PublicArt, komunikacijska gerila, konkretna intervencija, aktivizam, itd., donijeli susa sobom pomicanje umjetničkih interesa od pitanja spoznaje na socijalne ipolitičke aktivnosti. Umjesto objekata, u prvi plan stupili su vremenski ograničeniprojekti, umjesto pojedinačnih umjetnica i umjetnika Communities, umjestokonzumacije umjetnosti participacija.Od sredine devedesetih umnažaju se kritički glasovi koji kritiziraju te političkoumjetničke prakse, predbacujući im da djeluju depolitizirajuće odnosno dareformistički potpomažu probijanje novih oblika neoliberalne ekspanzije. Kaoargument, među ostalim se navodi: dvojbena funkcija projekata u procesimaGentrificationa ili u prikrivanju razgradnje struktura socijalne države, zloupotrebau vidu sredstva turističke reklame, a u korist unaprjeđenja imidža grada,instrumentalizacija razlika kroz koje se artikuliraju marginalne teme i grupe,povratak “umjetničkog oca” kroz stražnja vrata. Kao djelomični aspekt i efekt togkriticističkog vala u umjetničkom je mainstreamu došlo do zamjetnog backlasha,povlačenja u stare prostore, povratka pitanjima spoznaje i recepcijskog iskustva.Danas se, međutim, mogu zamijetiti znakovi novog obrata. Ono što jenedostajalo praksama devedesetih, čini se da je prisutno u novoj situaciji. Riječje prije svega o postavljanju u jedan veći kontekst, o povezivanju sa socijalnimpokretima. U svezi s heterogenim formama kritike ekonomske globalizacije,izgleda da se najavljuje transformacija starih oblika intervencionističkeumjetnosti i pojava novih praksi. Jasno se ocrtava nova tendencija: umjetnostponovo nastoji postati javnom u kontekstu političkih pokreta. Uokolo tematskihpodručja odnosno aktivističkog ulančavanja globalizacije, postojećeg režimagranica i migracije razvijaju se novi oblici prakse koji dovode do toga da“revolucionarni strojevi, strojevi umjetnosti i analitički strojevi naizmjeničnopostaju jedni drugima sastavni dijelovi i kotači.” (Gilles Deleuze/Félix Guattari)cmyk

14 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.odsad djeluju u okviru Cultural Industries, nitisve profesionalne grupe koje su pobrojane umeđunarodnim definicijama Cultural Industriesimaju dovoljno zajedničkih karakteristika dabi opravdale takvu klasifikaciju. A jedno sažimanjesvih područja čiji se zajednički nazivniksastoji u tome da s jedne strane više ne odgovarajuuobičajenoj shemi, dok s druge strane nasasvim nejasan način imaju neke veze sa “simboličkim”,izgleda da nije toliko svrsishodno.Na temelju dosad rečenoga izgleda evidentnoda postoje takvi tipovi društvenog razvojakoji se mogu sažeti pod krilaticama globalizacije,ekonomizacije kulture i kulturalizacije ekonomije,ali da je istodobno teško jasno odreditine samo njihov vremenski karakter (jesu lioni sasvim nove pojave, jesu li oduvijek većprisutni, ili nešto između toga?) nego i njihovuradikalnost. U suprotnosti s tim maglovitimspoznajama moguće je ipak sa određenomsigurnošću ustvrditi da je diskurs o društvu u općenitomsmislu, kao i pozicija onih koji stvaraju kulturu unutartog društva u posebnom smislu pod bitnim utjecajem tihkrilatica.U odnosu na poziciju umjetnica i umjetnika postojiimplikacija tog diskursa, posebice u očekivanju da stvaraocikulture mogu preživjeti i bez državnog financiranja, čakštoviše, da njihove aktivnosti na odlučujući način pridonoseprivrednom razvoju. Diskurs koji nas ovdje zanima u prvomredu je kulturpolitički. On se na paradoksalan načinodlikuje time da se u kontekstu neograničenog i ničimkontroliranog funkcioniranja slobodnog tržišta poričumogućnosti, kao i nužnosti kulturpolitičkog djelovanja.Otpuštanje iz državnog starateljstva i vlastita odgovornostza opstanak u tržišnoj privredi za same stvaraoce kulturenavodno bi trebalo predstavljati mogućnost da svoje najautentičnijekreativne interese spoje s radom za kruh – dana primjer izravno iz omladinske subkulture uskoče upoduzetničku karijeru a da pritom nikada ne dožive otuđenjeposredstvom nametnutih radnih odnosa. Otuđenjuu klasičnomarksističkom smislu, dakle, otuđivanju viškavrijednosti vlastitoga rada, “self employed” Cultural Workersipak neće moći umaknuti; naprotiv, zahvaljujući činjenicida im potpuno nedostaju tradicionalni oblici političkog iekonomskog organiziranja oni su daleko više nego ljudi uregularnim radnim odnosima izloženi izrabljivanju svojeradne snage. Ti faktori u cjelini vode mnogocitiranoj sliciCultural Workera koji je dovoljno mlad, dinamičan i fleksibilan,da u osamdesetsatnom radnom tjednu obavljaPriopćenje za medijeesejnekoliko manje ili više kreativnih poslova i pritom se jošdobro osjeća. Pritom se naravno u gubitnike pretvarajuoni kojima je zaštita tradicionalnih sporazuma u okviruradnoga prava kao i sindikalnih mjera najpotrebnija, a tosu primjerice majke s djecom ili ljudi koji zbog starosti ililošeg zdravlja nisu sposobni za neograničeni angažman naposlu. Time Cultural Industries postaju prototipski sektor“autonomnog otuđenja” (Hardt/Negri) društva kontrole.Nalaženje političkih odgovora na izazov konkretne situacijeCultural Workersa tek nam još predstoji. Tradicionalneorganizacije radnica i radnika kao što su posebice sindikatine izgledaju ni sposobni ni voljni da se posvete problemimanetipičnih odnosa zapošljavanja; s druge strane, takođerse ne bi moglo reći da su za ljude pogođene takvim odnosimastare forme radničkog organiziranja naročito atraktivne.Radije svatko od njih, usprkos svim statističkim evidencijamai dalje gaji nadu u izvanrednu karijeru koja će gapreko noći pretvoriti u zvijezdu koja dobro zarađuje i kojojse posvuda dive. Stara američka bajka o peraču posuđa kojipostaje milijunaš doživljava ovdje svoj trijumfalni comeback.Na pozadini diskurzivnih formi koje smo opisali u ovomčlanku, to nas stajalište u međuvremenu malo čudi. Tkoje spreman ozbiljno misliti na mogućnost da se Carstvu(Empire) suprotstavi štrajkom, odnosno da svemoć tržištaslomi kolektivnim ugovorima?To čini očitim političku opasnost koja se skriva u velikimteorijskim zahvatima kao što su Hardtov i Negrijev.Previše je bitnih detalja žrtvovano poopćavanju koje usvojoj apstraktnosti hrani demonizaciju postojećega. Ionda kada teoretičarima od Marxa do Negrija moramodati za pravo da ekonomski uvjeti predstavljaju najbitnijitemelj na kojem se u kapitalizmu određuju sva drugapodručja društvenog života, ipak je u posljednjih dvjestogodina uvijek iznova pronalažena motivacija za političkeakcije kojima, doduše, cilj nije bio u tome da se cjelokupnadruštvena struktura sruši, nego da je se u njezinomfunkcioniranju ometa i/ili da se ona popravi odnosnoprilagodi. Glavna točka jedne naglašeno fundamentalnepolitičke kritike bila su obećanja liberalne demokracijekoja nikada nisu ostvarena, jer su zahtjevima privrednogsustava stalno bila iznevjeravana, premda su istodobnouvijek iznova pokazivala politički učinak. Brojni političkipokreti su se u svojim zahtjevima pozivali na tri velikevrijednosti francuske revolucije i na taj način postizalietapne političke pobjede. Zagovarajući sada kraj nacionalnodržavnedemokracije i njezinu zamjenu nedohvatljivimmrežama Carstva (Empire), Hardt i Negri oduzimaju nataj način političkoj kritici njezina protivnika – i to, kao štoje u prvom dijelu teksta već pokazano, u najmanju rukuuranjeno, jer moć nacionalne države još je daleko od svogaizumiranja. Mnogo toga govori u prilog tezi da se akterisvjetskoga poretka u posljednjim desetljećima gotovouopće nisu promijenili: i dalje se, kad je o njima riječ, radio privrednim poduzetničkim subjektima koji djeluju nainternacionalnoj i transnacionalnoj razini, kao i o nacionalnimvladama – i onda kada ovi potonji odsada djelomicenastupaju u dvostrukim ili čak trostrukim ulogama ukojima, primjerice posredstvom Organizacije Ujedinjenihnaroda ili Savjeta Evropske unije donose odluke o transnacionalnimtemama ili su pak sami predstavnici poduzetnika.Uzmimo da je ova dijagnoza ispravna. U tomslučaju ništa ne govori protiv toga da se otpor i protesti dalje usmjeravaju protiv onih čija je legitimnost u tomsustavu i dalje ovisna o njihovu prihvaćanju u nacionalnomokviru, prihvaćanju koje se manifestira na izborima– naime protiv nacionalnih vlada. Od njih treba zahtijevatida se prema svojim internacionalnim i transnacionalnimulogama odnose u smislu njihova demokratskog mandata,a to u mnogim konkretnim slučajevima znači da uvodedemokratske strukture. Od njih treba nadalje zahtijevatida spriječe područje ekonomije da zavlada područjempolitike, da projiciraju kulturnopolitičke programe, da ihstavljaju na diskusiju i rade na njihovoj realizaciji, umjestoda konceptualnu prazninu prikrivaju frazama kao što jeona Creative Industries. Kako, međutim, mnogi od tihzahtjeva, kako nam iskustvo govori, neće biti realizirani,morat ćemo nacionalne političarke i političare pozvati naodgovornost i osporiti im legitimnost – umjesto da ih sekao igračke bjelosvjetskog Carstva (Empire) amnestira odsvake odgovornosti, što je naposljetku pozicija koja pripadahegemonijalnom diskursu o primatu tržišne privrede.U kojim oblicima i u kojim arenama bi ta vrsta protestamogla biti pokrenuta, ne može se utvrditi ex ante, kao štoje na primjer umjetno obezvrjeđivanje lokalnog za računnomadskog, nego to mora ovisiti o konkretnim uvjetima ukojima žive i rade stvaraoci umjetnosti i kulture.Dana 20. studenog u emisiji Zagrebački odrezak koja je na Radiju 101 emitirana otprilike između 18 i 30 i19 sati jedan višeminutni prilog odnosio se na manifestaciju Dani srpske kulture, koja se od 21. do 26. studenogodržava u organizaciji Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” iz Zagreba.U tom unaprijed snimljenom prilogu moje su izjave o tome jesmo li odabrali pravi tajming za održavanjete manifestacije ili ne garnirane s izjavama nekog anonimnog tipa koji je cijelo vrijeme govorio o tome kakoće ih “sve, bre, klati i neka ih Dunav nosi” i “sve ću, bre, da vas koljem”. Također, urednički komentari su sugeriralida je upravo skandalozno da se u tjednu nakon sjećanja na vukovarske žrtve u Zagrebu prezentira autentičnasrpska kultura. Naime, cijeli je prilog nastao na unaprijed zadanoj premisi da smo mi u SKD “Prosvjeti”dane za prezentaciju srpske kulture namjerno smjestili neposredno nakon 18. studenog kako bismo time,navodno, isprovocirali hrvatske građane.Cijela je emisija tendenciozno izmontirana i moje izjave plasirane se u posve neodgovarajućom kontekstu.Međutim, način plasiranja mojih izjava najmanje je važan. Osim toga, ostavljam ovdje po strani rasističkutezu koja stoji u temelju jedne takve premise, naime tezu da neka srpska organizacija, i to samo zato što jesrpska, nema pravo u bilo koje vrijeme nešto javno raditi, a da se to odmah ne shvati kao provokacija, te ćuse ovom prilikom posvetiti samo sigurnosnom aspektu spornoga priloga. Naime, prilog je nedvosmislenohuškačkog karaktera i stoga predstavlja potencijalni poziv ovdašnjim ekstremističkim grupacijama da seobračunaju s onima koji, navodno, skrnave vukovarske žrtve. Stoga ću, ako se, ne daj Bože, bilo kojem našembeogradskom gostu ili nekom iz publike na Danima srpske kulture dogodi neka neugodnost u smislu da ihnetko napadne, a znamo iz nedavne prošlosti da je “Prosvjeta” nerijetko bila meta huliganskih napada, odgovornimsmatrati Radio 101 i to upravo zbog tog huškački intoniranog priloga.Gotovo paradoksalno zvuči da je taj isti Radio 101 istovremeno i medijski sponzor ove manifestacije, štoznači samo jedno: novac im nije teško uzeti, makar “škude” bile i od Srba, ali istovremeno su spremni na huškanje,dakako protiv onih koji su najlakša meta i svakog razrednog nasilnika.Za kraj jedan prijedlog. Mi u SKD “Prosvjeti” spremni smo iznos namijenjen za reklamiranje manifestacijeDani srpske kulture umjesto na račun Radija 101 uplatiti na račun za obnovu Vukovara. Nadam se da čelništvo“Gospodara svih valova” neće imati nikakvih prigovora na to da se odreknu tih nekoliko tisuća kuna.Rade Dragojević,producent “Dana srpske kulture” i generalni sekretar Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”U Zagrebu, 20. studenog 2006. godineLiteratura:– Debord, Guy (1994/1960), Preliminaries TowardsDefining a Unitary Revolutionary Program. U: HarrisonC./Wood P. (1994), Art in Theory 1900-1990. An anthologyof Changing Ideas. Oxford, UK and Cam-bridge, USA.– Gramsci, Antonio (1980.), Zu Politik, Geschichte undKultur. Reclam-Verlag Leipzig.– Hardt, Michael/Negri, Antonio (2000.), Empire. Dieneue Weltordnung. Frankfurt/ New York.– Horkheimer,Max/Adorno, Theodor (1994/19-44), Dialektik der Aufklärung. Philosophische Fragmente.Frankfurt.– Kurz, Robert (1999.), Schwarzbuch des Kapitalismus.Ein Abgesang auf die Marktwirtschaft. Frankfurt.– Marx, Karl/Engels, Friedrich (1848/1995), DasKommunistische Manifest (Manifest der KommunistischenPartei). Trier.– Smith, Adam (1976/1776), An Inquiry into theNature and Cause of the Wealth of Nations. General Editors:R. H. Campbell and A. S. Skinner. Textual Editor: W. B.Todd. Oxford University Press.– Vaneigem Raoul (1963.), Basic Banalities 2. U:International Situationist Bulletin 8/ 1963, http://library.nothingness.org/articles/SI/en/display/11– Zobl Beatrix/Schneider Wolfgang (2001.), DieLegende von der Autorenschaft und die Legende vomEnde der Autorenschaft. U: Kulturrisse 01/01, str., 28.Preveo Boris Buden.Priredio Srećko Pulig.Preuzeto sa http://www.republicart.net.cmyk

esejVII/193, 30. studenoga 2,,6.15Grad kao igralište željeJeremy Bentham, PanopticumSrećko HorvatPrilog istraživanju transgresije u arhitekturiad se izmaknemo iz naših spavaćih soba, seksualnostneposredno počinje ovisiti o prostoru. Nijeda krevet već na neki način ne uvjetuje seksualniužitak, ali u dodiru s arhitekturom on se preobražava,proizvodi svojevrsnu transgresiju. Ono što se namećekao pitanje jest kako iskoristiti prostor; koji su svenačini subvertiranja ustaljenih arhitektonskih načelastrukturiranih po načelu “forma slijedi funkciju”? Telosterena za tenis je – složit će se svatko – prije svegasport: igranje tenisa. Forma arhitektonske izvedbe utom je smislu neposredno u službi funkcije koju finalni“proizvod” mora odigrati. Osnovne značajke kvalitetezavršenog terena za tenis jesu sljedeće: kvalitetan terenna kojem igrači mogu nesmetano razvijati svoje sposobnosti,ograda kao jamac te sigurnosti, tribine za potencijalnupubliku, eventualno dodatni sadržaji poputkafića, mjesta za odmaranje, svlačionice i sl. Arhitekturau tom pogledu ostaje tek “instrument” sukladanAristotelovom četvorastu uzroka: 1. ono iz čega, tvar,causa materialis, 2. oblik ili uzrok, causa formalis, 3. onošto pokreće, početak promjene, causa efficiens, 4. onoporadi čega, svrha, causa finalis. Kao i kod Aristotela iu arhitekturi se na najviše mjesto uzdizala svrha – telos.Svrha terena za tenis je, posve jasna, igranje tenisa.Kada se u arhitekturu uplete seksualnost, onda dolazido promjene – dekodiranja značenja.Seksualnost – moć – arhitekturaU trosveščanoj Povijesti seksualnosti Michel Foucaultje istražio na koji se način odvija veza između seksualnostii mehanizama moći. Ustvrdio je da je seksualnostu velikoj mjeri proizvod moći i da svako doba suptilnimi nevidljivim mehanizmima kontrolira i uvjetuje načinena koje se seksualnost pojavljuje. U svojoj drugoj knjizi,Nadzor i kazna, Foucault pokazuje kako je arhitektonskaizvedba stoljećima bila u službi moći. Kao i seksualnost,tako i kaznene sustave u našim društvima valjapovezati sa stanovitom “političkom ekonomijom tijela”.“U njima je uvijek riječ o tijelu – o tijelu i njegovimsnagama, o njihovoj korisnosti i njihovoj poslušnosti, onjihovoj preraspodjeli i njihovoj podložnosti.” Posrijedije mikrofizika moći koju u igru uvode aparati i institucije.Nije slučajnost da se tlocrti zatvora i ustanovaza mentalno oboljele često podudaraju s prostornimrazmještajem bolnica i škola. U tom smislu možemouspostaviti trijadu koja će za daljnje razmatranje imatiprije svega funkcionalnu ulogu: seksualnost – moć– arhitektura. Da arhitektura i prostor stoje u izravnojkorelaciji i odnosu s moći, to je već postala stvar zdravograzuma, no kakve veze s arhitekturom i moći ima imože imati seksualnost?Premda se u pozadini Haussmanova urbanog planiranjanalazila težnja za homogenizacijom, možda jenaglašavanjem klasnog momenta, kao što to primjericečini Richard Sennett u Nestanku javnog čovjeka, u nekuruku zapravo skrenuta pozornost sa značenja seksualnosti.U Parizu 18. stoljeća novi gradski distrikti imalisu obuhvaćati jednu klasu, a u starom gradskom središtutrebalo je međusobno odvojiti bogate i siromašne.Premda je to, kako naglašava Sennett, bila “jedinstvenafunkcija” urbanog razvitka, atomiziranje grada nijedokrajčilo samo bitan sastavni dio javnog prostora iživota, nego možemo pretpostaviti da je došlo i dopromjene na seksualnom planu. Svaki prostor u graduodsad obavlja određeni posao, a proces koji je Foucaultopisao u vezi s “izopćavanjem” ludila (najprije na periferijegrada, a zatim u posebne ustanove počevši s l’Hôpitalgénéral osnovanim 1656. u Parizu) korelativan jei s odnosom prema seksu. Ne samo da “luđaci” čestoimaju i sasvim specifične seksualne navike (sjetimo seMarkiza de Sadea zatvorenog u Bastilleu) nego atomiziranjegrada, svođenje urbanog prostora na četvrtiuvjetuje i kretanje stanovnika.Zahvaljujući funkcionalnom urbanom planiranju,osjećamo se sasvim zadovoljni u svojim četvrtima– imamo sve: općinski centar, kino i kazalište, policiju,šoping centar, parkove, rekreacijske sadržaje itd.Pored svega toga gotovo da više i ne postoji potrebakoju su u prošlom stoljeću prvi eksplicirali pripadniciSituacionističke internacionale: promatranje grada kaoživog organizma i dovođenje njegovih formi i funkcijado krajnosti. Sjetimo se samo onog Debordova prijateljakoji se u njemačkoj regiji Harz kretao pratećismjerove karte Londona. Danas slične i hvalevrijedneprimjere možemo pronaći u projektima ShadowCastersa koji su u Zagrebu, Beogradu ili New Yorkuupravo na sličan način, s pomoću tragova, pokušali iuspjeli rekonceptualizirati grad. Srodnu koncepciju nalazimoi kod koreografa Martina Nachbara i JochemaRollera koji su na UrbanFestivalu 2006. u GoetheInstitutu održali radionicu pod nazivom Dérives. Nijeslučajno da su za svoje prijedloge alternativnih oblikakretanja kroz prostor uzeli upravo termin koji je nastaou Debordovoj kuhinji. Premda nitko od spomenutihumjetnika, pa čak ni – unatoč tome i dalje radikalniSacre Cour, Montmartre, ParizArhitektura se ne može odvojiti oddogađaja koji “bivaju” u njoj– situacionisti, u svoje urbane “eksperimente” ne uvodiseksualnost, posve je očito da npr. interaktivni obilazakgrada i gubljenje u vlastitom gradu, sagledavanje novihperspektiva i susretanje s neočekivanim situacijama,u slučaju prakticiranja seksa postaje dérive u pravomsmislu – subvertiranje uobičajenih modusa percepcije idoživljavanja grada par excellence. Seks ispod koncertnedvorane Vatroslav Lisinski postaje upravo dérive kakvaga je Debord razložio u svojoj teoriji o “skretanju” (kakobi glasio aproksimativni prijevod francuskog originala)pedesetih godina prošlog stoljeća.Arhitektura je konačni erotski činKad dvoje ljudi ima seksualni odnos na kućnompragu ispred nečijeg stana koji je zapravo dio dvoraneLisinski, onda se u tom čin ostvaruje kako dérive, skretanje,tako i détournement, zaobilazak ustaljenog i uspostavljenogznačenja – transgresija originalnog kontekstaelemenata značenja. Prag nečijeg stana više nije pragnego improvizirani krevet, a Lisinski više ne služi zaslušanje koncerata i “kulturno uzdizanje”, nego za uzdizanjeneke druge vrste. Ili da parafraziramo Deborda,svaki znak našeg svijeta može biti konvertiran u neštodrugo, čak i u svoju suprotnost. Forma ne slijedi funkciju,funkcija ne slijedi formu. Teorija reifikacije kojaje svoj kritički vrhunac zadobila u Frankfurtskoj školi,a koju je na svojstven način razradio Fredric Jameson,opisuje kako se u kapitalizmu stari i tradicionalni obliciljudske djelatnosti instrumentalno reorganiziraju i“teljoriziraju”, analitički komadaju i rekonstruiraju uskladu s raznim racionalnim modelima učinkovitosti,te se prestrojavaju u skladu s podjelom na sredstvai ciljeve. Reifikacija u smislu relacije sredstvo-cilj, akonzekventno tome i forma-funkcija, već je toliko ustaljenau arhitekturi da nije ni podložna raspravi. Dérivepropituje upravo takve konture, pa teren za tenis višene mora biti sredstvo (forma) koje služi za ispunjenjesamo jednog cilja (funkcija): igranje tenisa, već možebiti i sredstvo za ispunjenje snošaja. Forma postaje potpunonebitna: tribine za publiku više ne služe za gledanjemeča, nego za misionarski ili neki drugi položaj,a ograda više ne sprječava da loptica izleti izvan terena,nego da seks ostane koliko-toliko neometan. Danassvaki dio grada više nije poput osobitog mjesta, locussolus, kao što je to smatrao Aldo Rossi.U svakom dijelu grada nalaze se isti jumbo-plakati,isti dućani ili Konzumi, jednaka “logika prostora” uvjetovanalogikom kapitala. Smisao unošenja seksualnostiu arhitekturu jest transgresija tih ustaljenih oblika pojavljivanjagrada, tj. upravo uspostavljanje osobitih mjestao kojima je govorio Rossi. Jer što može biti posebnijeod prostora i trenutka u kojem vodimo ljubav? Kao štocmyk

16 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.kaže Bernard Tschumi na svom Oglasu za arhitekturu iz1975, Arhitektura je konačni erotski čin. Dovedite je dokrajnosti i ona će razotkriti i tragove razuma i osjetilnoiskustvo prostora.Nije naodmet spomenuti da koncept transgresijeprisutan u Tschumijevoj knjizi Arhitektura i disjunkcijasvoje porijeklo vuče iz erotizma Georgesa Bataillea.Za Bataillea transgresija je “unutarnje iskustvo” kojimindividua – ili u slučaju određenih ritualiziranih transgresijapoput žrtvovanja ili kolektivnog slavlja, nekazajednica – nadilazi granice racionalnog, svakodnevnogponašanja koje je uvjetovano poštivanjem profita,produktivnosti i samoočuvanja. Karakteristični osjećajkoji prati transgresiju intenzivni je užitak (u povoduprelaženja granica) i intenzivna tjeskoba (pri realizacijisnage tih granica). Ta kontradiktorna heterogena kombinacijaužitka i tjeskobe nigdje nije prisutnija nego uunutarnjem iskustvu eroticizma, i to ako taj eroticizamuključuje praksu seksualnih “perverzija” koje su suprotstavljene“normalnom”, reproduktivnoj seksualnoj aktivnosti.U eroticizmu granice sebstva postaju nestabilne,“klizne” (ono što Robbe-Grillet naziva glissement). Utom kontekstu treba shvatiti i Tschumijev napor daarhitekturu prezentira kao trenutak života i smrti istodobno,kao ono iskustvo prostora u kojem on postajevlastiti koncept. U Arhitekturi i disjunkciji Tschumiposve batajovski sugerira da se “krajnji užitak nalazi unajstrože zabranjenim dijelovima arhitektonskog djela;gdje su granice izopćene, a zabrane prekršene. (...)Zanemarivanje funkcionalističkih dogmi, semiotičkihsustava, povijesnih prethodnika ili formaliziranihproizvoda proteklih društvenih ili ekonomskih prisila,nije nužno pitanje subverzije, nego očuvanja erotskogkapaciteta arhitekture narušavanjem forme koju većinakonzervativnih društava od nje očekuje”.esejTijelo narušava puritanizam arhitektureNekompatibilnost Tschumijeva koncepta disjunkcijesa statičnim i autonomnim strukturalnimviđenjem arhitekture potječe upravo iz Derridinedekonstrukcije i diseminacije koja potpuno radikaliziratradicionalnu vezu između označitelja i označenogkoja najčešće završava u hegemoniji označitelja, kao ilogocentrizmu i esencijalizmu. No disjunkcija iz tograzloga još nije anti-autonomija ili anti-struktura; onajednostavno podrazumijeva konstantne i mehaničkeoperacije koje sustavno proizvode disocijaciju u prostorui vremenu gdje arhitektonski element funkcionirasamo u koliziji s programskim elementom, kretanjemtijela ili nečim drugim. “Tijela stvaraju različitenove i neočekivane prostore, fluidnim ili isprekidanimkretnjama. Arhitektura je onda samo organizam uvučenu stalno općenje s korisnicima čija tijela nasrćuprotiv pažljivo ustanovljenih pravila arhitektonske misli.Ne čudi to što je ljudsko tijelo uvijek bilo sumnjivou arhitekturi: ono je oduvijek postavljalo ograničenjeza najekstremnije arhitektonske ambicije. Tijelo narušavapurizam arhitektonskog reda. Ono je ekvivalentopasnoj prohibiciji.”U povijesti arhitekture (ali i političke misli) možemovidjeti niz pokušaja da se ograniči, sputa ili u potpunostispriječi fluidnost tijela, a možda najeklatantnijiprimjer predstavlja poznati Benthamov Panopticum.Panoptizam u svom arhitekturalnom obliku sastojise od središnjeg tornja u sredini zgrade (zatvora).Postupak se sastoji u tome da je podređeni subjektviđen, ali ne vidi tko ga nadgleda i je li ga tko nadgleda.Glavni učinak panoptizma je da se kod zatvorenikastvara svjesno i stalno stanje vidljivosti kojem se osiguravaautomatsko funkcioniranje moći.Ono što u već spomenutom Nadzoru i kazniFoucault nastoji pokazati jest da je panoptikum polivalentanu svojoj primjeni da “služi za kažnjavanje zatvorenika,ali i u liječenju bolesnika, poučavanju učenika,čuvanju luđaka, nadziranju radnika, tjeranju prosjaka idokoličara na rad”. Panoptikum je u tom smislu općenačelo nove “političke anatomije”, one koja nastojikontrolirati cirkulaciju i volju tijela. No, postoje načinitransgresije. Neboder na Ozaljskoj koji gleda na terenza tenis i postaje karakterizacija upravo tog svemoćnogpanoptikuma, novog Levijatana, u jednom trenutkumože postati posve bezazlen – poput tigra od papira.Tribina i klupica u mračnom kutu terena mogu postatinevidljivi i za stotinu osvijetljenih prozora nebodera.Kućni prag ispred stana u sklopu Koncertne dvorane Vatroslav LisinskiNeboder u Ozaljskoj uliciTransgresija se sastoji u “sklizanju” (glissement) iodređenoj zloupotrebi prostora ili, preciznije rečeno,značenja prostora, jer govoriti o zloupotrebi prostoraznačilo bi još ostati u tradicionalnim i vodećim kategorijamakoje prostor shvaćaju posve jednoznačno ideterminiranim u svojoj funkciji. Na razini seksualnostito znači da se grad više ne promatra isključivo krozvizuru naslijeđenih i nametnutih funkcija i značenjaprema kojima bi, primjerice, klupica označavala “mjestoza sjedenje”, kućni prag “mjesto za tepih”, teren za tenis“mjesto za igranje tenisa” itd.Koncept događajnostiNo, vratimo se Tschumiju. U svom radu iz sedamdesetihon je neprestano ponavljao da nema arhitekturebez događaja, a u tom kontekstu bi se izmjenjivanjeznačenja pojedinog arhitektonskog djela (npr. koncertnedvorane Lisinski) putem seksualnosti trebaloshvatiti kao događaj par excellence. U eseju o foliesTschumijeva parka de la Villete, kao i nekim kasnijimspisima, Derrida je taj koncept događaja razradiopredlažući mogućnost “arhitekture događaja” koja bizavršila ili dekonstruirala ono što je u našoj povijesti ilitradiciji smatrano fiksnim, esencijalnim i monumentalnim.Ono što pritom naglašava Derrida jest da riječ “događaj”ima isti korijen kao i riječ “invencija”. Klupicakoja služi kao mjesto za snošaj možda nije neka naročitainvencija, no zamislimo li rezultate koji bi davalistatističku usporedbu koliko često neka klupica u parkusluži za sjedenje a koliko često za seks, sasvim sigurnobismo na osnovi tih parametara mogli zaključiti da seu našim društvima seks na klupici još poima kao transgresijai stoga kao svojevrsna invencija. On je u pravomsmislu stvaranje novog značenja klupice.Sam Tschumi priznaje da je termin događaja ilikretnje uveo pod utjecajem situacionističkog diskursa išezdesetosmaškog doba. Premda ga u svojim radovimanigdje eksplicitno ne spominje, Tschumijevi stavovidonekle su komplementarni stavovima jednog danasgotovo posve zaboravljenog situacionističkog teoretičaraurbanista. U članku pod nazivom Novi urbanizamConstant Nieuwenhuis na početku svk koje je ispisaoLe Corbusier 1933. godine: život, rad, promet i rekreacija.S tom tezom bi se zasigurno složio i Tschumi,dok Nieuwenhuisov spis iz 1974. pod naslovom NoviBabilon, navođenjem da je suprotnost utilitarnog društvaludički i besklasno društvo, anticipira Tschumijevoshvaćanje “događaja”. Pod utjecajem Homo ludensaJohanna Huizinge, njegov koncept “Novog Babilona”nije tek oznaka za socijalnu i faktičku mobilnost, nego ioznaka za slobodu kreativnosti. “Novi Babilonci” lutajukroz sektore Novog Babilona tražeći nova iskustva,kao dosad nepoznatih invencija, bez pasivnosti turista,nego potpuno svjesni moći koju imaju da djeluju nasvijet, da ga transformiraju i rekreiraju. Osnovna jeNieuwenhuisova teza da je ponašanje uvelike pod utjecajemprostornih elemenata, a s tom misli kao i idejom“intenziviranja prostora” njegov je “Novi Babilon” anticipacijaone možda najpoznatije Tschumijeve proklamacijeda radnje određuju prostore u istoj mjeri u kojojprostori određuju radnje.Radnje određuju prostoreSjećam se kako je jedna moja prijateljica, kada samprvi put bio u Parizu, na Montmartru sva oduševljenai ushićena, gledajući dolje prema bijelom stepeništu,uzviknula: Amelié. Sada već kultni film Jean-PierreJeuneta istovremeno je možda i jedna od najboljihekranizacija kako radnje određuju prostore, a prostoriradnje: kada Amelié svom zlobnom susjedu premjestistvari u njegovu stanu pa pasta za cipele postaje pastaza zube ili kazaljka na satu istog prodavača povrća natjerajuda se digne usred noći i krene na posao, onda seradi o unošenju zbrke u nečiji znakovni univerzum kojije dotad funkcionirao po striktno utvrđenim pravilimai u kojem je veza između označitelja i označenog bilautvrđena i očekivana. Vjerojatno najdojmljiviji prizorfilma predstavljaju Ameliéve metode zavođenja. Netkoće se zapitati zašto nas se to tiče i kakve to veze ima sarhitekturom i seksualnosti? Upravo zato jer Ameliékoristi grad kao svoju malu pozornicu, theatrum mundikoji kao cilj ima da zaintrigira željeni objekt. Ameliénakani vratiti foto-album koji je prethodno pa s motorausamljenog i samozatajnog Nina, nakon ostavljanjaoglasa-znaka na željezničkoj stanici, ona osmišljavapravu dramaturgiju na Montmartru. Najprije zove nagovornicu na kojoj se nalazi Nino i zatim ga upućujeda slijedi znakove. Na podu se nalaze zelene strelicecmyk

esejVII/193, 30. studenoga 2,,6.17koje je Amelié prethodno nacrtala kredom, pa uputena podu polako otkrivaju smjer kretanja. Zanimljivo jeda u toj “potrazi” sve može postati znakom, pa tako istrelica napravljena od zobi. Pantomimičar kojeg Ninozatim nalazi odmah podno Sacre Cour jednako je takodio sustava, no dok je zobena strelica, premda drukčijegmaterijalnog izraza od “običnih” strelica, još uvijek razumljivakao dio istog sustava, kažiprst pantomimičarakoji upućuje prema gore Nino na početke ne možerastumačiti. Tek kad do njega dođe mali dječak kazavšimu da kažiprst nikada ne pokazuje u prazno, Ninookreće glavu i shvaća da je pantomimičar zapravo dio“igre”. Gore se nalazi dalekozor, a kako mu je Ameliéprije napomenula da sa sobom treba uzeti kovanicu,Nino je ubacuje unutra i kroz objektiv vidi kako je fotoalbumupravo stavljen na njegov motor. Trči dolje, aliprekasno, Amelié više nema. Cijela ta mala, ali dinamičnai dobro osmišljena dramaturgija važna je zbog dvijestvari: 1) zato jer se grad shvaća kao tekst, 2) zato jeruprizoruje funkciju želje.Nužna konzekvencija postrukturalizma po kojoj sei grad može iščitati kao tekst nalazi se već u Užitku utekstu Rolanda Barthes. Barthes ondje načelo iz knjigeo Balzacu pod nazivom S/Z, po kojoj dihotomija naautora i čitatelja više ne vrijedi za ono što on nazivaTekstom, neposredno dovodi u vezu s užitkom. Ondjegdje je došlo do “smrti autora”, a čitatelj postaje pisacteksta koji istovremeno iščitava i ispisuje otvara se neograničenopolje užitka (u književnosti kao primjereBarthes uzima predstavnike tzv. “novog romana”).Primjenjujući Barthesovu teoriju o Tekstu na urbanuokolinu, telefonska govornica, strelice na podu, pantomimičar,kovanica, dalekozor, postaju znakovi koji ujednoovise o autoru, ali i njegovom čitatelju. Dopustivoje sve, a kakvoća Ameliéve semiologije može se iščitatiupravo u inkorporiranju “vanjskih” elemenata u sustav;osim toga pantomimičar kao takav sam po sebi predstavlja“sâmo značenje” koje paradoksalno zbog njegoveredundancije gotovo uvijek ispražnjuje značenje.Upravo iz tog razloga iščitavanje kažiprsta za Nina bivaotežano.Zijevovi značenjaBarthes je u Užitku u tekstu govorio o tome kakoje najerotičnije mjesto na nekome tamo gdje odjeća“zijeva”, ondje gdje se nazire tijelo, ali u potpunostinije razotkriveno. Mogućnost interpretacije je ta kojaomogućuje užitak; mašta i fantazija svoju inspiracijucrpe upravo iz takvih “zijevova”, viška značenja – kakvese bradavice kriju ispod dekoltea? Amelié je u tomsmislu i film o želji, svojevrsna analiza želje. Bukvalniprimjer toga nalazimo kod njenog oca. Cijeli život oni Ameliéva majka dogovarali su se kako će nekamootputovati. Nakon njezine smrti Ameliév otac daneprovodi rezignirano i bez volje za životom, a na njezinopitanje zašto nikad nisu otputovali on odgovarada kad je Amelié bila mala nisu mogli zbog nje, akad je umrla njezina majka onda putovanje više nijeimalo smisla. Taj naizgled bezizlazni paradoks Ameliérješava tako da očevu želju dovodi u relaciju s vrtnimpatuljkom kojega je ovaj skrivao u ormaru do smrtisvoje supruge, a nakon toga izvadio i postavio u vrt.Jednog dana Amelie krade patuljka, a ocu odjednomna adresu pristižu polaroid-fotografije na kojima seuvijek nalazi mali patuljak a iza njega neki grad koji je“posjetio”: Moskva, New York, itd. Kad se nakon izbivanjapatuljak opet vrati u vrt – na kraju filma – otacpakira kofere, naručuje taksi i odlazi na aerodrom.Dakle, putem jednostavnog trika “ako je patuljakmogao putovati, mogu i ja” Amelié pobuđuje očevupotisnutu želju.Nešto kompliciraniji, ali za našu temu značajnijiprimjer jest funkcija želje u odnosu Amelié-Nino.Naime, upravo na njemu možemo vidjeti kako sestvara fantazma i kako djeluje ono što Jacques Lacannaziva objet a – objekt želje. Klasična priča: Nino iAmelié se na početku međusobno uopće ne privlače,možda su si čak i odbojni, ali u jednom trenutku nešto“klikne”. Podražaj je, dakako, neka stvar prema kojojoboje osjećaju određenu privlačnost. U ljubavi tomože biti gotovo sve: od nekog benda, slikara, filmapa do jela, mirisa i sl., u slučaju Amelié do preokretadolazi kada ona otkriva foto-album. No kako ne bismoušli u jednu opsežniju interpretaciju, zapitajmose kakve to veze ima s našim predmetom – gradom?Barthesova opaska o erotičnom mjestu svoje ozbiljenjedobiva upravo u zgodi na Montmartru. Ninova željase povećava – kao što je to uvijek slučaj kod zaljubljivanja– što objekt njegove želje (objet a) sve više izmičeAmelié je konstantno blizu, a istovremeno daleko:kad ga na početku zove na govornicu ona je govornicupokraj, kad ostavlja znak od zoba to je također znakda je “negdje tu”. Sve to je primjer kako grad možepostati igralište želje i kako se objekt želje ovisno osadržajima grada može oblikovati poput plastelina.Dovoljno je samo da svatko za sebe napravi mali test:gdje sam se prvi put zaljubio/la? Gdje smo X i ja najvišeprovodili vrijeme? Koje je bilo “naše” mjesto? Ili,Gdje smo se posvađali? Gdje sam prvi put znao/la daje gotovo? Mjesta i njihova značenja u direktnoj suvezi sa željom. Neko se mjesto voli ili prezire ne zbognjegove arhitekture – u igri je uvijek nešto više. Savskimost koji se popularno zove Hendrix za mene nijetek označitelj funkcije premošćivanja Starog i NovogZagreba ili tek obični željeznički most, nego se uvijeksjetim kad smo ga prvi put I. i ja “otkrili” sjedeći naklupici u 7 ujutro, kako smo ona, ja i Srđan tamo izvelinaš prvi mali umjetnički performans, itd. Hendrix,dakle, nije tek most. Upravo je to potvrda Tschumijeveteze da se arhitektura ne može odvojiti od događajakoji “bivaju” u njoj.Moj gradAldo Rossi, koji je tvrdio da je povijest arhitekture isagrađenih urbanih artefakata uvijek povijest arhitekturevladajućih klasa (ili kako bi rekao Humpty Dumpty– uvijek je pitanje tko je Gospodar), poučava nas i damoramo zapamtiti da je povijest arhitekture samo jednatočka gledišta s koje se može promatrati grad. Ovopromišljanje o vezi subverzije, transgresije, seksualnosti,arhitekture i grada (a da pritom namjerno nijednomnije spomenuta “etika”, jer je posve očito da je prijesvega riječ o etičkom problemu) može se shvatiti i kaoskromni prilog nekoj budućoj i još uvijek virtualnojurbanistici ili povijesti arhitekture u kojoj će mjestana kojima smo se prvi put poljubili, mjesta na kojimasmo boravili s našim prijateljima ili ona na kojima smobili tužni, postati jednako relevantna i važna kao i svaona mjesta kojima se danas bavi suvremena povijestarhitekture. Jer, naposljetku, nije li upravo to ono što unajvećoj mjeri tvori naš doživljaj grada? Doživljaj gradakoji neovisno o razdobljima, pokretima i fazama upovijesti arhitekture, koji se svi mogu razvrstati premanekim objektivnim kriterijima, ostaje naš vlastiti, posvesubjektivan i poseban? I u tom smislu najvažniji zasvakog od nas.Autorica svih fotografija s područja Zagreba: IvanaNa temelju članka 8. Odluke o ustrojstvu Svjetskog festivalaanimiranog filma u Zagrebu (Službeni glasnik Grada Zagreba19/91 i 4/94) VIJEĆE SVJETSKOG FESTIVALA ANIMIRANOGFILMA U ZAGREBU u skladu sa svojom Odlukom od 21.studenoga 2006.raspisujeN A T J E Č A Jza izbor umjetničkog direktora 18. i 19. svjetskogfestivala animiranog filma u Zagrebu za razdobljeod 1. 2. 2007. do 31. 1. 2011.1. Natječaj se odnosi na provedbu 18. i 19. svjetskog festivalaanimiranog filma u Zagrebu koji će se održati u periodu od1. 2. 2007. do 31. 1. 2011. godine u Zagrebu.2. Kandidati koji se natječu dužni su uz ponudu priložitiprijedlog umjetničkog programa Festivala i svoju umjetničkubiografiju.3. Ponude za natječaj zaprimaju se u zatvorenim kuvertama do15. 12. 2006. na adresi:Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport10000 Zagreb, Ilica 25s naznakomNE OTVARAJ: VIJEĆE SVJETSKOG FESTIVALAANIMIRANOG FILMA U ZAGREBU – ZA NATJEČAJ4. Nepravodobne i nepotpune ponude neće se razmatrati.5. O rezultatima natječaja Vijeće festivala izvjestit će kandidateu roku od 15 dana od dana izbora.Na temelju članka 8. Odluke o ustrojstvu Svjetskog festivalaanimiranog filma u Zagrebu (Službeni glasnik Grada Zagreba19/91 i 4/94) VIJEĆE SVJETSKOG FESTIVALA ANIMIRANOGFILMA U ZAGREBU u skladu sa svojom Odlukom od 21.studenoga 2006.raspisujeN A T J E Č A Jza izbor organizatora za obavljanje operativnogprograma 18. i 19. svjetskog festivala animiranog filmau Zagrebu za razdoblje od 1. 2. 2007. do 31. 1. 2011.1. Natječaj se odnosi na provedbu 18. i 19. svjetskog festivalaanimiranog filma u Zagrebu koji će se održati u periodu od 1.2. 2007. do 31. 1. 2011. godine u Zagrebu.2. Pravne osobe koje se natječu dužne su uz ponudu priložitiprijedlog operativnog programa Festivala i dokaze osposobnosti za obavljanje navedenih poslova.3. Pod operativnim programom Festivala podrazumijevaju sestručni, administrativni, računovodstveni, tehnički i drugiposlovi u vezi s organizacijom i održavanjem Festivala.4. Ponude za natječaj zaprimaju se u zatvorenim kuvertama do25. 12. 2006. na adresi:Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport10000 Zagreb, Ilica 25s naznakomNE OTVARAJ: VIJEĆE SVJETSKOG FESTIVALAANIMIRANOG FILMA U ZAGREBU – ZA NATJEČAJ5. Nepravodobne i nepotpune ponude neće se razmatrati.6. O rezultatima natječaja Vijeće festivala izvjestit će kandidateu roku od 15 dana od dana izbora.cmyk

18 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.filmMreža planetarnih tragedijaMaja HrgovićBabel je izvrsno pogođen naslovovog filma jer se u njemu pretačurazne kulture i sustavi vrijednosti,govori se čak šest jezika (engleski,japanski, španjolski, arapski, berberskii francuski) a u tom se pretakanjujasno iskristalizira kako su bijelci,zapadnjaci, najjednakiji međujednakima, odnosno da i u naizgleddemokratskom 21. stoljeću preddrugim rasama i kulturama uživajudebelu prednostBabel, režija Alejandro GonzálezIñárritu, 2006.iblijska priča o Babilonskom tornjukaže kako je Bog, tražeći načinda se osveti ljudima što su samisebe proglasili bogovima, stvorio višejezika i time im onemogućio da međusobnokomuniciraju. Odatle prikladan nazivfilma Babel, kojemu se gotovo sigurnosmiješi Oscar – barem jedan.Struktura filma bliska je ranijimuspješnicama redatelja AlejandraGonzaleza Inarritua i scenaristaGuillerma Arriage Pasja ljubav i 21gram: na prvu loptu nepovezani likovii četiri fabularne linije koje se postupnoraspliću, ustvari su dio ambicioznozamišljenog i, što je važnije, vrlo dobroizvedenog koncepta koji služi ideji omeđuljudskim odnosima.Četiri priče, jedan danSve se priče odvijaju paralelno, uistom ograničenom vremenskom intervalukoji traje kraće od jednog dana.U Maroku, otac dvaju dječaka u pastirskojobitelji kupuje sinovima puškukako bi njome obranili stado koza odpustinjskih predatora. Zabavljajući sepucanjem u nasumično odabrane mete,manji dječak pokrene čitavu lavinuburnih događaja hicem u autobus punameričkih turista.Tim autobusom voze se Richard(Brad Pitt) i Susan (Cate Blanchett),par koji očito proživaljava bračnu krizu ibezuspješno je nastoji riješiti na egzotičnomputovanju Afrikom. Nakon uznemirujućihhitaca s planine i Susaninaranjavanja, autobus se zaustavlja uzabitnom seocetu u divljini, daleko odbolnice, ambulante, policijske stanice iambasade. Unezvijereni proživljenim,turisti se u ispadima ksenofobije počinjugnušati nad svime što ih u marokanskomselu okružuje te s gađenjem, preziromi strahom gledaju da se što prijedočepaju civilizacije. Civilizacija za njih,dakako, predstavlja čist i uredan, asfaltiranzapadni svijet. Ameriku.Richardova i Susanina djeca su kodkuće u Kaliforniji, za njih se brine dragai dobroćudna dadilja, MeksikankaAmelia (Adriana Barraza), no zbogsinove ženidbe bez odobrenja ih odvedeu Meksiko, gdje se sve strašno zakomplicirazahvaljujući njezinu nećakuSantiagu (Gael Garcia Bernal) i bezobzirnostigraničnih policajaca.Četvrta narativna linija odvija seu Tokiju, ona prati tužnu i usamljenugluhonijemu tinejdžericu Chieko(Rinko Kikuchi), koju razdiru neutaženepubertetske tjelesne žudnje.Žudnja je tako jaka da joj Chieko kaniudovoljiti čak i po cijenu vlastitogljudskog dostojanstva. Uzrok njezinihemocionalnih neuravnoteženosti, otkrijese na kraju, seže duboko u traumatičnuobiteljsku povijest.Uvijek ima jednakijih međujednakimaNe treba dalje otkrivati sadržaj filmada postane jasno kako je Babel izvrsnopogođen naslov ovog filma: u njemu sepretaču razne kulture i sustavi vrijednosti,govori se čak šest jezika (engleski,japanski, španjolski, arapski, berberski ifrancuski) a u tom se pretakanju jasnoiskristalizira kako su bijelci, zapadnjaci,najjednakiji među jednakima, odnosnoda i u naizgled demokratskom 21. stoljećupred drugim rasama i kulturamauživaju debelu prednost. Iako se u stvaribijelcima dogodi najveća tragedija (gadnonastradaju Susan u Maroku i njezinodvoje djece u Meksiku), s bijelcimaje u ovom filmu ipak najteže suosjećati.Je li to i bila redateljeva nakana, ne bihse kladila.Kako film odmiče, smisao dobivajui vremenski pomaci naprijed i natragu radnji, gotovo se svi detalji uklopeu vrlo kompaktnu narativnu teksturukoja potencira u gledatelju osjećaj nekeganutljive melankolije, osobito u onomdijelu koji se odnosi na meksičku dadiljui japansku tinejdžericu. Neki ogranciradnje ipak ostaju visjeti – namjerno jetako odlučio redatelj – pa, na primjer,nikad ne saznajemo kako se razriješilabračna kriza američkog para. Začudno,životnost i uvjerljivost filma time su joši veći.Uvjerljiva gluma idokumentaristički stilBez nekog vidljivog moraliziranja,film prikazuje ljude koji, udaljeni tisućamakilometara, dijele univerzalnevrijednosti, vrline i nedostatke, problemekoji ih muče. Razjedinjeni Babiloniz naslova ne odnosi se na emotivneveze koji nadilaze puku jezičnu igeografsku udaljenost; zato će ovajfilm vjerojatno biti jednako zanimljiv,prijemčiv i dojmljiv različitoj publicii na najudaljenijim dijelovima Kugle.Glumci su svi redom vrlo uvjerljivi,iako postav osim međunarodnih zvijezda(poput Pitta, Blanchett i GarcieBernala) čine i potpuni amateri izMaroka, Japana i Meksika. Kako sumnogi dijelovi snimani kamerom izruke, prevladava dokumentarističkiSve se priče odvijajuparalelno, u istomograničenomvremenskom intervalukoji traje kraće odjednog dana. U Maroku,otac dvaju dječaka upastirskoj obitelji kupujesinovima pušku kako binjome obranili stado kozaod pustinjskih predatora.Zabavljajući se pucanjemu nasumično odabranemete, manji dječakpokrene čitavu lavinuburnih događaja hicem uautobus pun američkihturistaRazlog zbog kojeg ćeBabel sigurno dobitiOscara je (i) taj štosvaka od priča tolikoapsorbira pozornost dase svaki njezin prekid(zbog prelaska na drugunit radnje) doima poputmale uvrede. Boljojpotvrdi dojmljivosti filma,Inarritu se nije mogaonadatiefekt u filmu, uznemirenost i istrzanost– ona dobro pristaje dinamici radnje.Glazba gotovo sasvim izostaje u dijelovimasnimanima u Maroku, ali se njezinizostanak gotovo i ne osjeća zbog bogatihzvukova iz prirode. Glazbena kulisau afričkoj pustinji ne bi se uklapala uovaj film.I konačno, razlog zbog kojeg će Babelsigurno dobiti Oscara je (i) taj što svakaod priča toliko apsorbira pozornost dase svaki njezin prekid (zbog prelaskana drugu nit radnje) doima poput maleuvrede. Boljoj potvrdi dojmljivosti filma,Inarritu se nije mogao nadati.cmyk

filmVII/193, 30. studenoga 2,,6.19Svijet na filmuNeda GalijašPomalo iznenađuje odabir Ofsajdaza nagradu Amnesty Internationala,jer je na festivalu bilo dosta drugihupečatljivijih filmova, koji su sedotakli osjetljive teme ljudskihprava, poput Winterbottomova iWhitecrossova Puta u Guantanamote izraelskog filma Eyala Halfona Takolijepa zemlja17. ljubljanski međunarodni filmskifestival LIFFe, Ljubljana, od 10. do 24.studenoga 2006.ubljana je početkom studenog većsedamnaestu godinu slovenskameka za filmofile. Iz godine ugodinu je festival postajao sve bogatijii sve posjećeniji, tako da su ga sve višepodupirali i strani partneri kao producentii filmski agenti. S obzirom na toda je na ogled bilo ponuđeno sto cjelovečernjihi dokumentarnih filmova te jedanaestkratkih, život se u ta dva tjednausklađivao s rasporedom filmova, koji surazdijeljeni u devet sekcija.Osim otkupljenih filmova prikazanihu Pretpremijerama (19 filmova), naredovnom će se programu slovenskihkinematografa naći i pobjednik iz sekcijeHorizonti (24 filma). Filmove izte sekcije izabiru gledatelji. Ove godinesu visoko ocijenili irsko-britanski filmNeila Jordana Doručak na Plutonu, kojije autoru donio nagradu Zlatni kolut.To je i jedan od favorita za europski filmgodine, što će se razjasniti 2. prosincana podjeli europskih “Oskara” u Varšavi.Jordan je već s Igrom suza dobio Oskaraza originalni scenarij, a i Doručak naPlutonu podsjeća na taj film, jer je riječo transvestitu. To je kompleksna, istraživačkai oslobađajuća komična dramas mnogo šarma i nostalgične glazbe.Jordan uspoređuje sadržaj filma s istinskimsvijetom. Ideologija zna pojedincazavesti na krivi put i dovesti ga do togada izvršava najgnusnija djela. Takvaideologija je šezdesetih i sedamdesetihgodina obilježila odnose Irska – VelikaBritanija. Kako god bilo, sve se svedena isto – ubijanje nedužnih ljudi u imevjere odnosno politike.U ovu je sekciju programska direktoricaJelka Stergel uvrstila i ovogodišnjegdobitnika Zlatne palme u Cannesu,Vjetar, koji njiše ječam. Britanski veteranKen Loach ovaj je put napravio film sosjetljivom temom oslobodilačke borbeIraca pod britanskom vlašću. Kao uDoručku na Plutonu, i u ovom filmu glavnuulogu ima izvrsni Cillian Murphy,koji glumi jednog od braće koju odanostdomovini razdvaja, što pojačava dirljivostfilma. Film i uz prosječni proračunprikazuje bogat i povijesno precizanprikaz krvave irske povijesti.Jako dojmljiv film poetična je brazilskadrama o prolaznosti vremenaKuća na sipini Andrucha Waddingtona,koji je proglašen najboljim filmom uSundanceu. Prekrasne, gotovo hipnotičnefotografije brazilskih sipina, koje izdana u dan mijenjaju izgled pokrajine,nose jak osjećajan i vizualni elementzbog kojeg se ovaj film ne zaboravlja.U ovoj sekciji smo vidjeli i simpatičankineski film Zhanga Yuana Malicrveni cvjetovi, u kojem veći dio uloganose djeca. Zhang Yuan je poznat ljubljanskojpublici po prvom kineskomfilmu na temu homoseksualnosti Istočnapalača, zapadna palača, za koji je na 8.LIFFe-u 1997. dobio nagradu Vodomarkao najbolji film u sekciji Perspektive.U Malim crvenim cvjetovima Zhang sezabavlja s djecom, što najvjerojatnije nijebilo lako. Film je zamislio kao animirani,ali u kojem nastupaju pravi ljudi.Obiteljske drameŠto se tiče glavne natjecateljske sekcijePerspektive, međunarodni žiri, ukojem su bili Jay Jeona ( Južna Koreja),programski direktor festivala u Pusanu,Ane Marie Percavassi (Italija), direktoricafestivala Alpe-Adrie Cinema,i Marjan Strojan (Slovenija), filmskikritičar, pjesnik i prevodilac, za najboljije film 17. izdanja LIFFe-a izabraodansko-britanski film 1:1 redateljiceAnnette K. Olesen. Nagradu Vodomari ček u vrijednosti pet tisuća eura redateljicaje preuzela osobno. Film jenagrađen za “jak i koherentan prikazmučnog problema međurasnih odnosau kulturno miješanoj sredini europskogdemokratskog društva”.Riječ je o obiteljskoj drami tipičnojza današnje vrijeme. U središtu supozornosti tučnjava u kojoj devetnaestogodišnjakapretuku toliko da padau komu, te njegova majka koja osjećakrivnju zbog toga što je ustrajala da idalje žive u četvrti u kojoj većinom živedoseljenici. Tu je i njegova šesnaestogodišnjasestra koja traži utjehu kodsvog dečka Palestinca, kojemu je utjehamožda potrebnija nego njoj, jer je tu noćvidio svog starijeg brata kako ispire krvsa svoje odjeće. Redateljica koristi i nekanačela purističke dogme, a istovremenoposeže i u tradicionalniji kontekst.Odličan prikaz aktualnog problemavjerske netrpeljivosti i rasnih predrasudate posljedičnog straha i tjeskobe, koji jeproblem mnogih europskih gradova.Između sedamnaest filmova prikazanihu sekciji Perspektive, žiri je dodijelioi počasnu nagradu njemačkom filmuPing-Pong Matthiasa Luthardta i MeikeHauck. U obrazloženju je žiri naveo da“dobro građenom pričom i jakom glumačkompotporom s lica dobro stojećeobitelji skida masku pristojnosti ispodkoje vreba stalna prijetnja psihičkog ifizičkog nasilja”. Režiser Luthardt jepokazao običaje prosječne njemačkeobitelji iz gornjeg srednjeg staleža,ujedno predstavljajući vanjski pogled iunutarnju borbu mladića koji je preranoizgubio oca. Složeni psihoseksualniping-pong igra se između nesigurnašesnaestogodišnjaka i njegove tete. Filmuvjerljivo prikazuje pogled u građanskimentalitet, njegove strahove, te skriveneželje i strasti.U ovoj sekciji se mogao vidjeti filmPicerija Kamikaze perspektivnog hrvatskogrežisera Gorana Dukića, kojiveć godinama živi i stvara u Americi.Apsurdna komedija o samoubojstvimaprivukla je mnoge ljubitelje filma. Filmje dobio već dosta nagrada, u Seattleusu ga proglasili najboljim režiserom, uPhiladelphiji je dobio nagradu za najboljegprvenca, a u Motovunu nagradupublike.Optimistična društvena satiraNa LIFFe-u je prije dvije godineponovno uvedena sekcija Jug-jugoistok,koja je bila aktivna i prije nekolikogodina, pa je radi smanjene produkcijefilmova ukinuta. Naime, to je filmskaprodukcija država od Alpa do Egejskogmora, u koju i sami pripadamo. Naovogodišnjem LIFFe-u je bilo zastupljenojedanaest filmova, od kojih i dvaiz Hrvatske – Što je muškarac bez brkovaHrvoje Hribara i Put lubenica BrankaSchmidta. Iz ove sekcije se bira film zanagradu FIPRESCI (međunarodni žiriSvjetskog udruženja filmskih kritičarai novinara). Nagrađen je mađarski filmBijeli dlanovi Szabolcsa Hajduja. Pričagovori o uspješnom gimnastičaru kojibježi na Zapad, gdje postaje trener.Tročlani žiri, u čijem sastavu su biliJanine Euvrard iz Francuske (JeuneCinema), Janusz Wroblewski iz Poljske(Polytika) i Damir Radić iz Hrvatske(Vijenac), izabrali su ga zbog “odličnogosjećaja za ravnotežu udruživanja psihološkihi profesionalnih situacija teradi ljudskih vrednota koje su u njemuprikazane”.Nagrada Amnesty Internationalza najbolji film na temu o ljudskimpravima je na LIFFe-u uvedena prošlegodine. Međunarodni žiri, u čijem sastavusu bili Aleksandar Manić (režiserprošlogodišnjeg nagrađenog srpskogfilma Šutke), Hans van Gerven (uredniki izvjestitelj na nizozemskoj RTV,koji je imao veliku ulogu u profesionalizacijifilmskog festivala AmnestyInternational u Amsterdamu), te slovenskaredateljica i scenaristica HannaSlak, odlučio se za iranski film Ofsajdrežisera Jafara Panahija. Za svoje filmoveprimio je već brojne međunarodnenagrade. Tako je i za ovaj film u Berlinudobio Srebrnog medvjeda. Panahi se usvojim filmovima posvećuje ugnjetavanompoložaju iranskih žena. Ofsajdje društvena satira u kojoj se nazireoptimizam. Ispostavljaju se banalnerestrikcije islamskog društva – primjerice,djevojke ne smiju na stadion (iakosu već tamo) iz naivnog razloga što setamo previše psuje, a što nije za žene. Ufilmu je pitanje ženske emancipacije uIslamskoj republici Iran “preoblikovano uspretno zasnovanu priču, punu poticajnog isrdačnog humora. Priča je jednostavna, alivrlo dirljiva i pozitivna te naslućuje promjene”– stoji u obrazloženju žirija.Pomalo iznenađuje odabir togfilma, jer je na festivalu bilo dostadrugih upečatljivijih filmova, kojisu se dotakli osjetljive teme ljudskihprava. Primjerice, Winterbottomov iWhitecrossov Put u Guantanamo, koji jeprikazao sudbinu britanskih muslimanakoji su otišli u Pakistan u svatove, a završiliu zloglasnim američkim zatvorimana Kubi, te izraelski film Eyala HalfonaTako lijepa zemlja, koji nam na dirljivnačin otkriva malo poznati vidik izraelskestvarnosti povezane s nezakonitimdoseljavanjem i posljedice iskorištavanjaljudi u današnjem vremenu.Altmanov posljednji pozdravU sekciji Protiv vjetra, u kojoj segledatelji upoznaju s filmovima režiserakoji gaje svoju filmsku poetiku i ostajuprepoznatljivi po specifičnoj upotrebifilmskog jezika, programska je direktoricau program LIFFe-a uvrstila i kineskifilm Ljetna rezidencija Loua Yea. Film uKini nije smio biti prikazan, a režiseruje donio i pet godina zabrane snimanja,jer je film poslao u Cannes bez dozvoledržavnih cenzora. Ondje, zbog slabekopije, nije bio ni ocijenjen. Naime, događajiod prije više od petnaest godinasu u kineskom društvu još tabu tema, au ovom filmu su i dokumentarni snimcis prizorima studentskih demonstracija1989. na Trgu nebeskog mira. Cenzorisu vjerojatno “hvatali zrak” i na čestimseksualnim prizorima. Riječ je o slobodnijemseksualnom životu većine osobau filmu, što je za cenzore bilo previše, jerse putem filma priznatog režisera potiče“razvrat”. A i film bi i izvan Kine mogaoutjecati na slab dojam o Kinezima. LouYe je tim filmom htio reći da su osobneemocije i osjećaji zapleteniji nego vanjskikaos.Za vrijeme trajanja festivala stigla ježalosna vijest o smrti kultnog režiseraRoberta Altmana, čiji smo posljednjifilm Radijski šou mogli vidjeti u istojsekciji Protiv vjetra. Altman u filmu govorio poznatom američkom radijskomprogramu A Prairie Home Companion,koji su od 1974. izvodili uživo, predpublikom. Film se usredotočuje na posljednjuvečer emitiranja tog programai događaje iza scene. Lik Anđela je ufilmu, radi režiserove smrti, djelovao kaoslutnja da je riječ o njegovom posljednjemfilmu. U svom karakterističnomslogu, kada više glumaca u jednomprizoru govore jedan preko drugog,Altman je ponovo uključio cijeli niz poznatihfilmskih imena kao što su MerylStreep, Tommy Lee Jones, Kevin Kline,itd. Na ironičan način nam pokazujekako je sve prolazno, ali uvijek se možešzabavljati dok traje.cmyk

20 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.vizualna kulturaUmjetnost kao mogućnostslobodne odlukeIva Rada JankovićJermanov umjetnički svijet u odnosuna sam život biva načelno apsolutnoinkluzivan, stalno riskirajući granicu,vlastiti integritet umjetničkog djelaIzložba Željka Jermana Introspektiva,Dom HDLU-a, Zagreb, od 8. studenoga do2. prosinca 2006.a jednoj uličnoj fasadi u Savskoj,davne 1974. Željko Jerman napisaoje Ovo nije moj svijet – grafitkoji će u nastavku svog stvaralačkogvijeka ponavljati u različitim izvedbamai koji predstavlja stanoviti punctum njegovaumjetničkog rada u cjelini. Unatočneopozivo negativnom predikatu te izjave,posrijedi je zapravo afirmativna gesta:kada kažem “to nije moj svijet”, neznači da ga odbacujem; znači da ga prihvaćam,samo ne kao svoj. Nepripadnostsvijetu tako postaje modus pripadanja,možda izmirenja, jer druge mogućnostijednostavno nema: ponavljana mnogoputa, uvijek čitko ispisana velikim štampanimslovima, iznuđena kiselinom nafotopapiru ili izborena na javnoj zidnojpovršini, uvijek bez ikakve estetizacije– ta izjava predstavlja egzistencijalniminumum, dirljivu demonstraciju elementarneslobode izbora.Pod pretpostavkom da nečiji životniumjetnički rad uopće ima smisla idealnosvoditi na zajednički nazivnik, prepoznavatiu njemu kontinuitet neke ideje, opisJermanovog možda bi se mogao organiziratiupravo oko te misli: da se kontingencijapojedinačne egzistencije prepozna iostvari kao mogućnost slobodne odluke,da se život odnosno svijet u kojemu smose slučajno zatekli, ponovno izabere,ovoga puta svojevoljno; da se prisvoji ufunkciji osobne slobode. Jer ako naš život,složimo li se s Freudom, od susretaspermatozoida i jajne stanice pa nadaljedeterminira tek niz slučajnih zgoda i nezgoda,upravo prepoznavanje slučajnostikoje nas neminovno određuju, životna jezadaća osobnog samoostvarenja.Dakako, to je tek jedna od mogućihdeskripcija, ni bliža ni dalja od drugih,ali nudi razinu na kojoj se je mogućepostaviti prema radovima objedinjenimna aktualnoj, posthumnoj Jermanovojizložbi pod nazivom Introspektiva.Izložbu, inače iznimno domišljato ipažljivo postavljenu, čine tri ciklusaradova. Premda medijski polivalenti,moguće ih je, naime, čitati kaoJermanov osobni obračun s kontingencijamavlastitog života, ali i vlastitihumjetničkih izbora i postupaka. Tajobračun ne podrazumijeva nastojanjeda se slučajnosti nužno utemelje unekom dubinskom razlogu ili višojsvrsi, nego da se prihvate kao jedineraspoložive prilike da se svojevoljno islobodno bude – u umjetnosti i međudrugima; podrazumijeva da vlastitiživot, koji nam ne pripada, već kojempripadamo sami, ukrademo iz prostoranesagledive determiniranosti slučajem iprisvojimo ga, uzurpiramo kao mjesto skojeg izričemo osobnu želju – za komunikacijom,životnim smislom, pripadnošćuzajednici ili čim god drugim.Destruktivnost umjetničkeintervencijeKao obračun sa slučajem svakako jemoguće shvatiti i jedan od najčešćihlikovnih postupaka u Jermanovu radu:interveniranje kiselinom i drugim reaktivnimsredstvima na fotoosjetljivompapiru, odnosno tehniku čiji je rezultatu znatnoj mjeri određen slučajnim, neintencionalnimdogađajem. Na izložbiizložen ciklus Dunkel Zone, od miljanazvanih Slika-mrakača odnosno mračnihslika, niz je od dvadesetak (uvjetnorečeno) foto-grafika pravokutnog formata;likovni sadržaji koje je na njimamoguće promatrati, mogli bi se odreditikao enformelu bliska apstrakcija, da jeposrijedi puko pitanje stila. Međutim,Jermanov odabir nije stilski i estetski,nego egzistencijalni i konceptualni:tome u prilog govore duhoviti ali neobvezujućinaslovi koje povremenopridodaje pojedinim slikama, a koji funkcionirajukao konceptualno proširenje,ekstenzija koja ne dopušta da se radovismisaono zatvore na razini likovnogzbivanja odnosno čitaju isključivo kaolikovna forma. Provizornost, proizvoljnost,arbitrarnost spoja proizašla iz pokušajada se likovna činjenica privede usvijet verbalnog smisla, signalizira graničnuintencionalnost umjetničke prakse ucjelini. Velikim dijelom slučajem izazvanovizualno zbivanje, umjesto da računana apriorni status realizirane autorskeintencije, svoj umjetnički legitimitetostvaruje u komunikaciji s gledateljem:neopisiva suptilnost fenomena što ihgledamo na tim slikama ne može sezapravo nedvosmisleno kvalificirati kaointencionalna. Dovodeći nas pred tu dilemu,Jerman sebe zapravo delegitimirai nama prepušta odluku hoćemo li u timkemijskim foto-reakcijama prepoznatiumjetnikovu želju za komunikacijom.U ciklusu radova Slike (iz)umrlih albumavisina uloga u slučajnost odnosnoneizvjesnost umjetničkog rezultata sepovećava odnosno usložnjava: djelovanjusličnih nagrizajućih tvari Jerman ćeu ovom ciklusu izložiti slike iz obiteljskihalbuma, što na konceptualnoj razinisituaciju čini bitno kompleksnijomi razvedenijom:fotografije su zapravo dioostavštine autorove pokojnemajke, čijom smrćuprestaju biti memorijski funkcionalneodnosno gube svoj afektivan status, moždai vezu s referentom. Bez obzira pretpostavimoli autorovo otuđenje ili bliskostprema osobama na slici, fotografijeu njegovim aranžmanima zapravo imajustatus slučajno nađenih, odnosno naslijeđenihobjekata; pravo slobodnogautorskog izbora svojevoljno se dokida ukorist sentimentalne, ali u biti arbitrarnerelacije: Jerman odabire, ali odabire većodabrano, naslijeđeno, slučajem prispjelou opseg njegova vlastitog života,možda i više od toga – ponovo odabireodnosno prisvaja dijelove vlastitog životakao slučajnog, tuđeg, ne-svog. Nitinakon uvrštavanja u univerzum autorskogumjetničkog djela te fotografije,dakle, neće izgubiti svoj fragmentirani,parcijalni karakter: prisvajanjem, uključivanjemone ne dobivaju novi identitet,nego mjesto na kojemmogu boraviti bez identiteta;upravo stoga, karakterumjetničke intervencijebiti će primarno destruktivan:fotografije Jermanpolijeva i tretira različitimabrazivnim i kemijski reaktivnimsredstvima štoih je našao u domaćinstvusvoje majke a koja izazivajurazličita, nekontroliranaoštećenja. Takvo slijepo familijariziranjesa životnimslučajnostima ne može,dakako, voditi u dolinusmisla: prisvajanje kontingentnebaštine ostaje narazini krivog spoja; ali baš zato jer toleriravisoku razinu slučajnosti, Jermanovumjetnički svijet u odnosu na sam životbiva načelno apsolutno inkluzivan, stalnoriskirajući granicu, vlastiti integritetumjetničkog djela.Predmetni inventarsvakodneviceTreći ciklus radova na izložbi takođerna neki način iscrtava posthumni životmajke u vlastitom (životu) odnosnoobratno. Ciklus nazvan Trilogija o Martičine tri filma: prvi, Martine instalacije,u biti je zasnovan na Jermanovim ranijimradovima u kojima se obračunao spredmetnim inventarom majčine svakodnevice:nakon što je rekonstruiraoambijent njenog stana kao izložbenuinstalaciju, komade namještaja i stvariritualno je uništio spaljivanjem. Drugifilm, Martin brod, priča je o brodu kojije kupio od majčine ostavštine, a treći,Martin grob, o autorovom odnosu premamjestu njenog posljednjeg počinka.Sva tri filma također se mogu interpretiratikao pokušaj su da se uđe u tragslučajnostima koje determiniraju našeživote i živote naših najbližih, sliku štoje imamo o njima. Postupak na koji seto ostvaruje u biti je analogan tretmanufotografija u ciklusu Slika iz (iz)umrlihalbuma: elementima koji grade filmskupriču ne pridaje se važnost i značaj,već upravo suprotno, ogoljuje ih se kaorelativno beznačajne, marginalne, nevažnei obične, nerijetko smiješne, pačak i banalne; unatoč logičnom tijekunarativnog strukturiranja priče, izmeđuelemenata se ne forsira uzročna veza,nego se potencira arbitrarni karakteruspostavljenih relacija: mrtvi ptići predvratima koincidiraju s majčinom smrću,kičasta slika jedrenjaka iz majčine ostavštines Jermanovom praktičnom brodicom,križno prozorsko okno s glavnimraspelom na zagrebačkom Mirogoju;naposljetku, posljedica koju je događajmajčine smrti imao po Jermanovusvakodnevicu, predstavljena je kroz nizefemernih, nedramatičnih, nerijetkoironičnih radnji: paljenje ostavštine,kupnja broda, monotoni obilasci grobljakroz četiri godišnja doba. Mogućnost dase trauma majčine smrti ispripovijedana takav način pogađa bit psihoterapije:uspjeh procesa samospoznaje, traganjaza vlastitim uzrocima, ovisi upravo omogućnosti da prepoznamo ulogu slučaja,da vlastitu priču ispričamo kao nizslučajnih uzroka i posljedica.Ako je, dakle, mjera u kojoj smo životi umjetnost spremni otvoriti događajnojslučajnosti – mjera vlastite slobode,Jerman je učinio upravo to: svojimradom otvarao je prostor u kojem seupravo egzistencijalni slučaj u svojoj neznatnostii efemernosti prepoznaje kaovažan; slučajni vizualni efekti, slučajnefotografije ili slučajni ljudi na njima,u tom prostoru postaju dovoljno vrijednida determiniraju kako život, tako iumjetnost, čineći ih načelno otvorenimi nedovršenim. U trenutku u kojemu jei Jermanov život dovršen, to neizbježnozvuči pomalo patetično, ali – činjenicada je umro zaplivavši u moru prošlogljeta, upravo u blizini mjesta koje vidimona jednom od filmova kao prizorkoji se nudi kroz prozor njegove ljetnekuće, možda je još jedan u nizu slučajakojima je samog sebe oslobodio vlastitesudbine.Tekst je emitiran u emisiji Triptih Trećegprograma Hrvatskoga radijacmyk

vizualna kulturaVII/193, 30. studenoga 2,,6.21Bilježenje postojanja uvremenuBoris GreinerBez obzira na to što je jedino autorsvjestan čina dokumentiranja, nepostoji u njega želja za oblikovanomobjavom, niti unaprijed smišljenaplatforma, pa ne uzurpira medijza eventualno odašiljanje poruke,nego se potpuno prepušta razvojutrenutačne situacije. Ponaša se točnoonako kako bi se ponašao da kameranije uključena. Spontanost je do temjere izražena da se pitamo jesmo liuopće nečem prisustvovali, ili smo tomožda krajičkom oka ili jednim uhompratili zbivanje za susjednim stolomIzložba Antuna Maračića Za stolom,Galerija 01, Zagreb, od 9. do 25.studenoga 2006.rinaest je televizora na okruglimstolovima/stalcima raspoređenobez vidljivog reda po prostorumale galerije na prvom katu modernogposlovnog nebodera u Novom Zagrebu.Prikazuju trinaest različitih situacija.Protagonisti svake od njih okupljenisu, razlogom obroka ili ne, oko stola.Vode uobičajenu komunikaciju s obziromna okolnosti u kojima su zatečeni.Uglavnom nisu svjesni toga da su snimani.Na početku svakog od trinaestdokumentarnih filmova doznajemomjesto i vrijeme radnje, kao i tehnikusnimanja – digitalni fotoaparat. Dakle,netipično sredstvo za bilježenje nečegašto traje, što postoji u vremenu.Budući da protagonisti dokumentarnihfilmova uglavnom nisu znali da ihse snima ili su to zaboravili, autoru očitonije bio važan razvoj, jer ga nije mogaopretpostaviti. Kamera je uvijek statična,jedan je kadar u pitanju, a kako se iautor pojavljuje na snimcima zaključakje da je aparat negdje postavljen i ostavljenda snima koliko mu to memorijadozvoljava.Nesavršenost alata svjesno je korištena,ukida pretenziju vjernog predstavljanjapojedinog prizora fokusirajućise na spontanost koje bi zacijelo nestaloako bi situaciju snimala profesionalnakamera. Razina opreme uvjetovala bi ipostojanje radnje, možda nužnost profesionalnihglumaca, pa i razrađenostpojedine slike, kao i smisao njezinogpojavljivanja. Namjera autora, dakle, nijepokazati trinaest dramaturških cjelinapovezanih određenim konceptom, negozabilježiti trenutak zajedničkog postojanjaprisutnih.Okvir snimljenog razgovora ponekadpoprima oblik kvalificirane rasprave,drugi puta uopće i nema dijaloga, najčešćepratimo uobičajeni žamor što gaproizvodi društvo za stolom.Zatečen u prostoru galerije, okružentelevizorima, posjetitelj je izloženopćem žamoru što dopire sa svih stolova.Kao da je i sam za jednim, okruženvelikim društvom. Zagledavši se upojedini prizor, kao da pomalo prisluškuješto se događa za susjednim, čimezapravo svjedoči ukradenim komadićimatrajanja. Uokvirenim i izvađenimdijelovima svakodnevice.Autorova perspektiva na čin boravkaza stolom pogled je na arhetipskuljudsku situaciju. Ima estetiziranjapojedinog kadra, no ono se kreće uokviru zadanog, autor ne traži efektnufotografiju, njegove su mogućnosti vrlosužene, a određuje ih ponajprije načelonenasilja – autor ne smije učiniti ništašto bi narušilo prirodan razvoj prizorakoji želi dokumentirati. Upravo je nesavršenostalata u tom smislu njegovonajjače oružje, jer od fotografskog seaparata očekuje zamrzavanje prizora,a ne bilježenje trajanja. Bez obzira naizostanak svijesti prisutnih o tome da ihse snima, autor se ne koristi diskrecijompostupka u namjeri da bilo što razotkrije,ni jednog trenutka on nije špijun.On to nije jer ga ne zanima konkretansadržaj pojedine slike, odnosno akcijapojedinca u njoj, zanima ga predstavljanjezbornog mjesta, simbolične situaciječovjekove potrebe za socijalizacijom.Sučeljavanje gledatelja snjima samimaOsim konstante stola, kratke filmovepovezuje i autorova prisutnost zanjima. Štoviše, u nekoliko navrata onima glavnu riječ. No, bez obzira na tošto je uglavnom jedino on svjestan činadokumentiranja, ne postoji u njega željaza oblikovanom objavom, autor nemanikakvu unaprijed smišljenu platformu,ni na koji način ne uzurpira medij zaeventualno odašiljanje poruke, nego sepotpuno prepušta razvoju trenutačnesituacije. Ponaša se točno onako kakobi se ponašao da kamera nije uključena.Spontanost je do te mjere izražena dase pitamo jesmo li uopće nečem prisustvovali,ili smo to možda krajičkom okaili jednim uhom pratili zbivanje za susjednimstolom. Iskonska nas znatiželjanavodi da ipak malo prisluškujemo, iakose ni o čemu važnom tamo ne govori.Sama mogućnost da nakratko zavirimou tuđu uobičajenost dovoljan je motiv.Doznati okolnosti drugih ljudi, samoza trenutak postati svjedocima njihovesvakodnevice, ono je što nas tjera zaviritiu otvorene prozore kad prolazimoulicom, vidjeti nečiju sobu, bez obzirana to što ona izgledala baš kao i našavlastita. Svega je toga Maračić svjestan,fokusiran na predstavljanje elementarnogsimbola ljudskog okupljanja, otvorenonas poziva biti dijelom uhvaćenogtrenutka, biti svjedocima nepatvorenogpostojanja, istodobno osvještavajućinašu znatiželju kao potpuno prirodan,štoviše, dobrodošao poriv. Jer doživljavatiljude u njihovom prirodnom okružjuobogaćuje i naše postojanje.Izložbom je vrlo uvjerljivopotkrijepljen autorovoptimizam. Ona kao dase pozicionira s drugestrane jedva vidljive liniječestog “umjetničkogpesimizma”, to jestanalize ili tumačenjastvarnosti kao putovanjau hladnu virtualnuizolaciju pojedincaIzostanak bilo kakve drame ili izrazasnažnih emocija u prizorima na televizijskimekranima, dakle upućivanje naobičnost, budi pomisao o učestalostionog suprotnog: umjetnog, režiranog,prepunog intenzivnih efekata kojemusmo neprestano izloženi promatrajućizbivanja u čarobnim kutijama što supostale neizbježni stanovnici naših odaja.Maračić koristi isti medij, ali ne zapredstavljanje nesvakodnevnih, namastranih, nepostojećih ali vješto režiranihkatarzičnih prizora, nego, reklo bi se,u smislu zrcala – prikazujući u njimaono što se događa u sobi, on zapravosuprotstavlja gledateljima njih same.Televizor kao prozor u nečiji život, načijem programu nisu nikakve tajne nispektakularne dogodovštine, upućujenas na pažljivije motrenje odnosno dubljedoživljavanje običnog života krozkoji prolazimo.I još je nešto moguće prepoznati uizloženim dokumentima: svijest o tomeda smo uvijek viđeni sa strane. Uronjeniu trenutak, nesvjesni tog pogleda, ponašamose kako se ponašamo. To je posveprirodno. Neprestano obraćati pažnju nadojam koji odajemo bilo bi izvještačeno.Ne trebamo biti ono što nismo. No, suočenisa snimkom nas samih, primjećujemoono što nam se ne sviđa. To mogubiti sitnice, banalnost, primjesa arogancije,nervoza, ili pak izostanak toplinepri ophođenju s drugima. Sve nas to,naravno, čini. Ipak bi nam, u ukupnomzbroju toga što nas čini, često dobrodošla osviještenost o tome da je kameranegdje uvijek uključena. To ne mora bitioko Velikog brata, to može biti i ideja omogućnosti unaprjeđenja, odnosno korektivvlastita ponašanja.Odsutnost i prisutnost kaoelementi produbljivanjapostojanjaJedno od važnijih mjesta u opusuAntuna Maračića ima ciklus fotografijapod imenom Ispražnjeni okviri, iščezlisadržaji čiji je glavni motiv odsutnost.Seriju videozapisa Za stolom promatramokao svojevrstan kontrapunkt, budućida je ovdje u glavnoj ulozi zajedništvo,dakle prisutnost.Odgovarajući na pitanje u nedavnojtelevizijskoj emisiji, Antun Maračić jerekao kako on, kada je riječ o umjetnosti,nije pesimist. Jer da vjeruje kako sesmisao umjetnosti u suštini uopće nijemijenjao, odnosno da ona danas, kao ioduvijek, predstavlja neugasivu ljudskupotrebu za produbljivanjem doživljajasvojega vlastita postojanja, kao i postojanjauopće.Izrečeni je optimizam vrlo uvjerljivopotkrijepljen ovom izložbom. Ona kaoda se pozicionira s druge strane jedvavidljive linije čestog “umjetničkog pesimizma”,to jest analize ili tumačenjastvarnosti kao putovanja u hladnu virtualnuizolaciju pojedinca.Predstavljajući zajedništvo, Maračićsada pretpostavlja izgradnju razgradnji,prisutnost odsutnosti. No primjeromrazvoja osobnog stvaralaštva pokazujeda su u pitanju etape, odnosno da potrebaza samoćom i potreba za društvomu čovjeku paralelno putuju, te da su iodsutnost i prisutnost jednakopravnielementi produbljivanja postojanja.Tekst je emitiran u emisiji Triptih III.programa Hrvatskog radijacmyk

22 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.treća kulturaOpasne idejeJohn Brockman, kreator web-foruma Edge,namijenjenog promoviranju “treće kulture”, postavioje mnogim suvremenim znanstvenicima pitanje– koja je njihova “opasna ideja” za 21. stoljeće.Donosimo neke odgovorePiet Hutprofesor astrofizike, Institut za napredne studije,PrincetonRadikalno novo određenje karakteravremenaKopernik i Darwin oduzeli su nam naše tradicionalnomjesto u svijetu i naš tradicionalni identitet u svijetu.Koja će nam sljedeća tradicionalna značajka biti oduzeta?Nagađam da bi to mogao biti sam svijet.Prve korake u tom smjeru vidimo u fizici, matematicii kompjutorskoj znanosti dvadesetog stoljeća, od kvantnemehanike do rezultata koje su dobili Gödel, Turing idrugi. Ontologije naših svjetova, konkretne i apstraktne,već su se počele rastapati. Problem je u tome što kvantnozapetljavanje i logička nepotpunost nemaju karakteristine koja vam se baca u lice kao što su to bile istine oZemlji koja se okreće ili o našem srodstvu s majmunima.Morat ćemo pričekati da se ontologija našeg tradicionalnogsvijeta dalje odgonetava, prije nego što se avangardniuvidi pretvore u pravu revoluciju.Kopernik je uznemirio moralni poredak, razgrađujućistrogu granicu između neba i zemlje. Darwin je učinioisto, razgrađujući strogu razliku između ljudi i drugihživotinja. Hoće li sljedeći korak biti razgradnja strogerazlike između zbilje i fikcije?Da bi to izazvalo šok, mora doći na znanstveno respektabilannačin, kao vrlo precizan i neizbježan zaključak– trebalo bi imati tehničku snagu korpusa znanja kaošto je kvantna mehanika. Možda će radikalno novoodređenje karaktera vremena to učiniti. U svakodnevnomiskustvu vrijeme teče, i mi protječemo u njemu. Uklasičnoj fizici, vrijeme je zamrznuto kao dio zamrznuteslike prostora-vremena. A još nema sloge o tumačenjuvremena u kvantnoj mehanici.Što ako buduće znanstveno razumijevanje vremenapokaže da su sve prethodne predodžbe bile pogrešne, iako dokaže da prošlost i budućnost pa čak i sadašnjostne postoje? Jesu li sve priče koje se pletu oko naše pojedinačneosobne povijesti i budućnosti jednostavno pogrešne?To bi, pak, bila opasna ideja.Richard Foremanutemeljitelj i ravnatelj Ontološko-histeričnog teatraRadikalizirana relativnostU mojem području umjetnosti i humanistike, najopasnijaideja (i ona pod čijim sam utjecajem radiocijeloga svojeg umjetničkog života) je potpuna relativnostsvih pozicija i stilova procedure. Ideja je da nepostoje “apsoluti” u umjetnosti – u modernoj eri, svakivrijedan napor bio je, na ovaj ili onaj način, isticanjei slavljenje elemenata koji su već bili nedopušteni teodbačeni prethodnim “klasičnim” stilom. Takvo nas jestalno “obrtanje vrijednosti”, naravno, izručilo sadašnjojpostmodernoj eri, u kojoj fragmentacija, površna vrijednosti složeno tkanje sampling procedure dominiraju, a“središta više nema”.Shvatio sam da su i moji umjetnički napori pridonijeli,u neznatnoj mjeri, aktualnom estetsko-emocionalnomokolišu u kojem je potencijalnu duhovnu dubinu i složenostrazvijene ljudske svijesti pobijedila blještava zbrkakrhotina naslijeđenih elemenata – nikad prije tolikoraspoloživih kolektivnoj svijesti. Rezultirajuća orijentacijaprema “kulturalnom relativizmu” u umjetnosti sigurnodolazi dijelom od psihičke preorijentacije koju je izazvalobacanje Einsteinove bombe na početku prošlog stoljeća.Ta aktualna “relativnost” svih umjetničkih, filozofskihi psiholoških vrijednosti ostavlja kulturu u zraku, a ipaknema “povratka natrag”, unatoč preporukama konzervativnihmislilaca.U samom trenutku našeg kulturnog rođenja, bili smoupozoreni da “ne jedemo s drva spoznaje”. Dalje tijekompovijesti, jedna stvar je vodila drugoj, do sadašnjosti – sadsmo tu, tonući u živom pijesku stalno ubrzavajućeg obrtanjaposljednje vrijednosti (ili umjetničkog stila). A ipak– postoje mnogi umjetnici koji, kao ja, još predano vjerujuda – ako ih je Povijest bacila u opasnu putanju koja jezapočela “jedenjem s drveta spoznaje” (vjerojatno “fatalnaznatiželja” koja je programirana u naše gene) imaju jedinimoguć izlaz, a to je postupati prema tom živom pijeskusadašnjosti kao prema metaforičkoj “crnoj rupi” krozkoju moramo proći – zapravo riskirajući psihičko uništenje(ili “banalizaciju”) – zbog obećanja pre-rađene, nove,još nezamislive forme u nastajanju, s druge strane.To je “junačka oklada” koju ozbiljni “eksperimentalni”umjetnik poduzima živeći tu opasnu ideju radikaliziranerelativnosti. Ironično je, naravno, da mnogi od našihnajvećih znanstvenika (ne svi, naravno) imaju malo strpljenjaza pustolovnu umjetnost našeg vremena (postStockhausen/Boulez glazbu, post Joyce/ Mallarme književnost)i čini se kako vjeruju da je povratak sigurnijem,publici naklonjenijem klasičnom stilu jedina odgovornametoda za današnje umjetnike.Osjećaju li se možda psihološki ugroženi naprednim stilovimakoji nadilaze prethodna načela koherencije? S pravomse osjećaju ugroženima takvim opasnim zadiranjimau teritorij za koji svjesni senzibilitet još nije spreman. Ipak,vrijeme je za sve ozbiljne umove da zagrizu udicu takvihupada u nepoznat svijet u koji opasna potraga za dubljimznanjem vodi znanstvenike i umjetnike podjednako.John Allen Paulosprofesor matematike, autor knjige A MathematicianPlays the Stock MarketSebstvo je pojmovna himeraSumnja u to da postoji nadljudsko biće je banalna, aliradikalnija sumnja u to da mi uopće postojimo, baremkao nešto više od nominalnih, marginalno integriranihbića koja imaju uobičajene oznake poput “Myrtle”i “Oscar” – to je moj kandidat za opasnu Ideju. To je,naravno, Humeova ideja – a i Buddhina – da je sebstvostalno mijenjajuća zbirka vjerovanja, zamjedbi, i stajališta,da to nije esencijalan i trajan entitet, nego pojmovnahimera. Ako se to vjerovanje ikad počne osjećati naširokoi iznutra u cijelom društvu – bilo zbog novih spoznajau neurobiologiji, kognitivnoj znanosti, filozofskim uvidimaili slično – njegovi učinci na to društvo bili bi neizmjerni.(Tako barem ponekad misli ta zbirka vjerovanja,zamjedbi i stajališta.)Clifford Pickoverspelulativni znanstvenik, autor knjige Sex, Drugs,Einstein, and ElvesSvi smo mi virtualniNaša želja za primanjem virtualnih zbilja sve je veća.Kako se naše razumijevanje ljudskog mozga takođerpovećava, stvorit ćemo i zamišljene stvarnosti i skup sjećanjakako bismo podupirali te simulakrume. Primjerice,jednog dana bit će moguće simulirati posjet srednjemvijeku a, da bi doživljaj bio realističan, mogli bismo želje-cmyk

treća kulturaVII/193, 30. studenoga 2,,6.23ti osigurati da i vjerujete da ste doista u srednjem vijeku.Lažna se sjećanja mogu ugraditi, i mogu privremenoprekriti vaša stvarna sjećanja. To bi trebalo biti lako izvodivou budućnosti – s obzirom na to da uporabom drogeDMT možemo lako navesti um da stvori vrlo detaljnevirtualne svjetove ispunjene kićenim palačama i čudnimbićima. Drugim riječima, mozgovi ljudi koji uzmuDMT čini se dopiru do škrinje s blagom slika i doživljajakoji obično uključuju gradove od dragulja, hramove,anđeoska bića, mačje oblike, zmije i sjajne metale. Kadbudemo razumjeli mozak bolje, moći ćemo stvarati višekontrolirane vizije.Naš je mozak sposoban simulirati složene svjetove ikad sanjamo. Primjerice, nakon što sam gledao film oljudima u priobalnom gradu u doba renesanse, bio samtamo “transportiran” kasnije te noći dok sam sanjao.Mentalna simulacija renesanse nije morala biti savršena;siguran sam da je bilo bezbroj pogrešaka. Ipak, tijekomtog sna, vjerovao sam da sam u renesansi.Ako shvatimo prirodu načina kojim mozak inducirauvjerenje u zbilju, čak i kad se čudni, nefizički događajizbivaju u našim snovima, mogli bismo to znanje upotrijebitida osiguramo da naš simulirani izlet u srednji vijekdjeluje posve realno, čak i ako simulacija nije savršena.Bilo bi lako stvoriti naizgled realistične virtualne zbiljezato što ne moramo biti savršeni pa čak ni dobri u točnostinaših simulacija da bi one bile realne. Na krajukrajeva, naši noćni snovi obično djeluju prilično stvarnočak i kad pri buđenju uočavamo logičke ili strukturnenedosljednosti koje su u njima postojale.U budućnosti, za svaki od vaših stvarnih života, moćićete osobno stvoriti deset simuliranih života. Tijekomdana ste kompjutorski programer za IBM. A nakon poslabit ćete vitez sa sjajnim oklopom u srednjem vijeku,koji se gosti na raskošnim banketima, i smiješi se putujućimsviračima i prekrasnim princezama. Sljedeće noći,bit ćete u renesansi, živeći u svom domu na obali Amalfiu Italiji te s užitkom večerati goluba, zviždovku i čaplju.Susan Blackmorepsihologinja i skeptik, autorica knjige Consciousness:An IntroductionSve je bez svrheMi ljudi možemo stvarati vlastite svrhe i ciljeve, istvaramo ih, ali, u konačnici, svemir nema nijednu svrhu.Sve prekrasno složene i divno oblikovane stvari kojevidimo oko sebe izgrađene su istim nesvrhovitim procesom– evolucijom prirodnim odabirom. To uključujesve, od mikroba do slonova, nebodera i računala, pa čak inaša vlastita unutarnja sebstva.Ljudi su se (uglavnom) priviknuli na ideju da je sveživo oblikovano prirodnim odabirom, ali imaju više poteškoćas prihvaćanjem da je ljudska kreativnost samoisti takav proces koji radi memima umjesto genima. Tonam, misle oni, oduzima jedinstvenost, individualnost i“istinsku kreativnost”.Naravno da to nije dobar zaključak; svaka je osobajedinstvena premda je ta jedinstvenost objašnjena partikularnomkombinacijom gena, mema i okoliša te osobe,a ne njezinim unutarnjim svjesnim sebstvom kao vrelomkreativnosti.Arnold Trehubpsiholog, Sveučilište Massachusetts, autor knjige TheCognitive BrainModerna znanost je proizvod biologijeCijelo pojmovno zdanje moderne znanosti proizvodje biologije. Čak i temeljne i najdublje ideje znanosti– pomislite na relativnost, kvantnu teoriju i teoriju evolucije– stvorene su i nužno ograničene partikularnimkapacitetima naše ljudske biologije. To znači da sadržaj idoseg znanstvenog znanja nije beskrajan.Roger C. Schankpsiholog i kompjutorski znanstvenik, autor knjigeMaking Minds Less Well Educated than Our OwnDosta je tih prljavih pogleda učiteljaNakon prirodne katastrofe, spikeri na vijestima naposljetkuuzbuđeno najavljuju da je škola konačno otvorenatako da će djeca, bez obzira na to što je još grozno tamogdje ona žive, moći ići u školu. Uvijek mi je bilo žaojadne djece.Moja opasna ideja je ona koju većina ljudi odmahodbija, a da o njoj ozbiljno ne razmisli: škola je loša zadjecu – čini ih nesretnima, a, kako pokazuju testovi, unjoj i ne nauče mnogo.Slušate li djecu kako pričaju o školi lako ćete otkritišto misle o njoj: tko ih voli, tko je zao prema njima, kakoda poprave svoj društveni položaj, kako da postignu daučitelj dobro postupa prema njima i da im dobre ocjene.Škole su danas strukturirane uglavnom isto kao i prijestotinu godina. A stotinama godina filozofi i drugi isticalisu da je škola zapravo loša ideja.Škole, onakve kakve poznajemo, jednostavno bi trebaleprestati postojati. Vlada bi se trebala povući iz poslaobrazovanja i trebala bi prestati misliti da zna što bidjeca trebala znati i onda ih stalno testirati da bi vidjelapovraćaju li ono čimegod su ih žličicom hranili.Vlada je oduvijek bila i još je problem u obrazovanju.Škole bi trebalo zamijeniti sigurnim mjestima u kojabi djeca išla da bi naučila kako raditi stvari za koje suzainteresirana. Njihovi bi interesi trebali voditi njihovoučenje. Uloga vlade trebala bi biti stvaranje mjesta kojasu privlačna djeci i koja bi u njima stvarala želju da iduu njih.Prije mnogo godina imali smo predsjednika koji jeshvaćao čemu zapravo služi obrazovanje. Danas imamoone koji drže govore o Pitagorinu poučku, dok smo miprilično sigurni da ne znaju ništa ni o jednom poučku.Više od milijun studenata izjasnilo se protiv postojećegškolskog sustava i sad se oni školuju kod kuće.Problem je to što država regulira školovanje kod kuće teono na žalost jako sliči pravoj školi.Moramo prestati stvarati naciju studenata pod stresomkoji uče kako udovoljiti učiteljima umjesto da udovoljesebi. Moramo stvoriti odrasle koji vole učenje, neodrasle koji izbjegavaju svako učenje jer ih podsjeća nastravu škole. Moramo prestati misliti da sva djeca morajunaučiti iste stvari. Moramo stvoriti odrasle koji mogumisliti svojom glavom i koji nisu uvjereni da se shvaćanjesložene situacije na pojednostavljen način može pokazatikao dobra stvar. Jednostavno opozovite škole. Pretvoriteih u stambene zgrade.Haim Hararifizičar, bivši predsjednik Weizmannova instituta zaznanostDemokracija je možda na zalaskuDemokracija je možda na zalasku. Budući povjesničarimožda će odrediti da je demokracija bila epizoda kojaje trajala jedno stoljeće. To je tužna, prilično opasna, alivrlo realistična ideja (ili, točnije, predviđanje). Rušenjegranica među državama, prekogranična trgovina, ekonomijekoje se spajaju, trenutačno globalno protjecanjeinformacija i mnoge druge značajke našeg modernogdruštva sve vode prema višenacionalnim strukturama.Ako ekstrapolirate taj nepovratni trend, dobit ćete da jecijeli planet postao politička jedinica. Ali u toj jedinici,protudemokratske snage čine jasnu većinu. Ta se većinapovećava svakim danom, zahvaljujući demografskimkretanjima. Sve demokratske nacije imaju nisku ili negativnustopu prirasta stanovništva dok se antidemokratskai neobrazovana društva brzo umnožavaju. Unutar demokratskihzemalja, većina dobro obrazovanih obitelji sumale, a najslabije obrazovane obitelji brzo se povećavaju.To znači da, i na individualnoj i na nacionalnoj razini, štoviše ljudi predstavljaš, to manju ekonomsku moć imaš.U ekonomiji zasnovanoj na znanju, u kojoj je broj radnihruku manje važan, to je stanje puno nedemokratičnijenego u industrijskom dobu. Tako dugo dok je pokretljivostpojedinaca i naroda prema gore mogla neutraliziratitu pojavu, demokracija je bila održiva. Ali ako primijenimotu analizu na cijeli planet, kako se sad razvija, uvidjetćemo da je demokracija vjerojatno osuđena na propast.Tome treba dodati i žalosnu činjenicu da autoritarnevišenacionalne korporacije većinom imaju bolju upravuod demokratskih nacionalnih država. Religijske propovijedi,televizijske atrakcije, pretjerano televizijskopoticanje i sloboda širenja glasina i laži Internetompotiču pranje mozga i manjak racionalnog razmišljanja.Proporcionalno, više je mladih žena koje rastu u društvukoje ih diskriminira nego onih koje rastući ulaze u egalitarnijadruštva, čime se uvećava svjetski postotak ženaprema kojima se postupa kao prema građanima drugogreda. Obrazovni sustavi u većini razvijenih zemalja udubokoj su krizi, a moderno obrazovanje u većini zemaljau razvoju gotovo i ne postoji. Mala dobro obrazovanatehnološka elita postaje glavni vlasnik intelektualne imovine,koja je najvrjednija ekonomska stavka, a ostatak svijetanaginje prema fanatizmu ovog ili onog tipa. Zbrojitesve to i zaključit ćete da je demokracija, naš najmanje lošsustav vladanja, na svojem zalasku.Možemo li izmisliti bolji novi sustav? Možda. Ali tose neće dogoditi ako nam se ne dopusti da izgovorimorečenicu: “Možda postoji politički sustav koji je bolji oddemokracije.” Današnja politička korektnost ne dopuštada se izgovori takvo nešto. Rezultat te zabrane bit ćeneizbježan povratak na neku vrstu totalitarnog zakona,različitog od zakona careva, kolonijalista ili veleposjednikaprošlosti, ali koji neće biti nimalo pravedniji. S drugestrane, otvoreno i pošteno razmišljanje o tom pitanjumože odvesti ili u gigantsku svjetsku revoluciju u obra-cmyk

24 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.treća kulturazovanju siromašnih masa, te spašavanje demokracije timputem, ili pak u opreznu potragu za pravednim (ponavljam,pravednim) i boljim sustavom.Ne mogu odoljeti jeftinom zaključku za kraj: kad je,u posljednje dvije godine, Edge pitao za briljantne idejeu koje vjeruješ, ali ih ne možeš dokazati, ili kad je tražioda se predlože novi uzbudljivi zakoni, većina odgovoraodnosila se na znanost i tehnologiju. Sad kad su u pitanjuopasne ideje, gotovo svi odgovori dotiču se političkihi društvenih pitanja, a ne “tvrdih znanosti”. Možda znanosti nije, na kraju, tako opasna.Rudy Ruckermatematičar, kompjutorski znanstvenik, pionir cyberpunka,romanopisac, autor knjige Lifebox, the Seashell,and the SoulUm je univerzalno raspodijeljena kvalitetaPanpsihizam. Svaka stvar ima um. Zvijezde, brda,stolice, stijene, izresci papira, oljušteni komadići kože,molekule – sve od toga posjeduje isti unutarnji sjaj kao ičovjek, svaki ima svoje unutarnje iskustvo i osjete.Prilično dobro prihvaćam ideju da je sve izračun. Ališto učiniti s mojim osjećajem da postoji nešto numinoznou vezi s mojim unutarnjim iskustvom? Panpsihizamje ne-antropocentrični izlaz: um je univerzalno raspodijeljenakvaliteta.Ipak, rad ljudskog mozga deterministički je izračunkoji će moći oponašati bilo koje univerzalno računalo. I,da, osjećam da su moja mentalna stanja više nego samozakonite reakcije na inpute: taj ostatak je unutarnje svjetlo,sirovi osjećaj postojanja. Ali, ne, to unutarnje svjetlonije ekskluzivno pravo koje ljudi dobivaju rođenjem, nitije ograničeno samo na biološke organizme. Panpsihizamne mora značiti samo to da je univerzum jedan jedinium. Možemo i reći da svaki objekt ima individualanum. Jedan način vizualiziranja razlike između mnogihumova i jednog uma je misliti o svijetu kao zamrljanomstaklenom prozoru sa svjetlom koje sja kroz svaku plohustakla. Fizičke strukture svijeta lome nepodijeljenikozmički um u bezbroj malih umova, s po jednim usvakom objektu.Umovi panpsihizma mogu postojati na različitimrazinama. Osim što bi imao vlastitu individualnost, umosobe bio bi također, primjerice, um pčele zasnovan naumovima stanica tijela i umovima elementarnih česticatijela.Imaju li panpsihički umovi ikakve fizičke korelative?S jedne strane, možda je um neka supstancija kojaakumulira materiju blisku običnoj – tamna materija ilitamna energija dobri su kandidati. S druge strane, umje možda materija koju se promatra na poseban način:materija doživljena iznutra.David Skrbina, autor jasne i opsežne knjigePanpsychism in the West, sugerira da bismo mogli o fizičkomsustavu misliti kao o onome što određuje točkukretanja u multidimenzionalnoj fazi prostora koji imaos za svaku od mjerljivih značajki sustava. On osjeća daje ta dinamička točka osjećaj jedinstva karakterističanza um. Kao varijacija na tu temu, dopustite da istaknemda se, sa stajališta univerzalnog automatičara, o svakomfizičkom sustavu može misliti kao o utjelovljenju računa.A većina ne-jednostavnih sustava utjelovljuje univerzalneizračune, sposobne za oponašanje bilo kojeg drugog sustava.Možda je imati um u nekom smislu ekvivalentnotome biti sposoban za univerzalno računanje.Usputna primjedba. Čak i tako jednostavni sustavikao jedan elektron mogu zapravo biti sposobni za univerzalnoračunanje, ako ih se opskrbi stalnom strujomstrukturiranog inputa. Pomislite na elektron u oscilirajućempolju: i, prema analogiji, pomislite na osobu kojasluša glazbu ili čita esej.Mislim da nam suosjećanje može dati iskustvenupotvrdu stvarnosti panpsihizma. Onako kako sam siguranda sam imam um, tako mogu vjerovati da to vrijedii za drugo ljudsko biće s kojim sam u kontaktu – biloto licem u lice, ili neizravno, putem njihovih kreativnihdjela. A s malo napora, mogu se identificirati i s objektima;mogu vidjeti objekte u sobi oko sebe kako tinjajuunutarnjim svjetlom. To je ugodan osjećaj; osjećate semanje usamljeno.Keith Devlinmatematičar, izvršni direktor Centra za istraživanjejezika i informacija, Stanford, autor knjige The MilleniumProblemsPosve smo samiŽiva stvorenja sposobna razmišljati o svojem postojanjuiznimka su, slučajem nastali čudaci koji postoje jedankratki trenutak u povijesti svemira. Možda u svemiruima još života, ali on nema autorefleksivnu svijest. NemaBoga, inteligentnog stvaratelja, ni više svrhe našeg života.Osobno, nikad mi ta perspektiva nije zadavala previšemuke, ali iz iskustva znam da većina ljudi ide priličnodaleko kako bi se uvjerila u suprotno.Mislim da mnogo ljudi tu sugestiju smatra opasnomjer smatraju da vodi životu bez smisla ili moralnih vrijednosti.Vide je kao tvrdnju prepunu očaja, ideju koja činida naši životi izgledaju besmisleno. Vjerujem da je posvesuprotno. Kao proizvod tog jedinstvenog, “čudačkog” slučaja,shvativši da smo oni koji mogu reflektirati o svojojsvjesnoj egzistenciji i uživati u njoj, sama nevjerojatnosti jedinstvenost naše situacije ispunja nas poštovanjemprema onome što jesmo.Život nam nije samo važan: on je doslovno sve štoimamo. To ga čini, u ljudskim terminima, najdragocjenijomstvari koja postoji. To ne samo da daje životu smisao,čini ga nečim što treba poštovati i obožavati, nego iztoga i slijedi strogi moralni kôd.Činjenica da naše postojanje nema svrhe izvan togpostojanja posve je nevažna za način kojim živimo našeživote, jer mi smo unutar naše egzistencije. Činjenicada naša egzistencija nema svrhe za svemir – štogod toznačilo – nipošto ne znači da on nema svrhe za nas.Moramo se pitati i odgovarati na pitanja o sebi unutarokvira naše egzistencije kao ono što jesmo.Simon Baron-Cohenpsiholog, Istraživački centar za autizam, CambridgeUniversity, autor knjige The Essential DifferencePolitički sustav utemeljen na suosjećanjuZamislite politički sustav koji ne bi bio utemeljen nazakonskim (sistematizirajućim) pravilima nego na suosjećanju.Bi li to svijet učinilo sigurnijim mjestom?Što politički parlamenti različitih država imaju zajedničko?Postojeći politički sustavi utemeljeni su nadvama načelima: stjecanju moći bitkom, i onda stvaranju/preuređivanjuzakona i pravila bitkom.Bitka je ponekad fizička (srušiti vašeg protivnikavojno), nekad ekonomska (embargo na trgovinu da bisteizgladnjeli protivnika i lišili ga resursa), nekad utemeljenana promidžbi (započinjanje medijske kampanje da bise diskreditiralo protivnika), a ponekad na aktivnostimavezanim za glasovanje (lobiranje, stvaranje saveza, borbada se dobiju glasovi na važnim mjestima), sve s ciljemporaziti opoziciju.Stvaranje ili revidiranje zakona i pravila ono je štoradite kad ste na vlasti. To mogu biti ustavni zakoni,sudske presude, statuti ili drugi zakoni ili kodovi prakse.Političari se bore za svoje na zakonima utemeljene prijedloge(za koje smatraju da su najbolji) da bi pobijedili, ibore se da bi porazili suparničke prijedloge opozicije.Takav način rada politike utemeljen je na “sistematiziranju”.Prvo analizirate najučinkovitiji oblik bitke (kojaje i sama sistem) da biste pobijedili. Ako napravimo x,dobit ćemo rezultat y. Onda prilagodimo zakonski kôd(drugi sistem). Ako uvedemo zakon A, dobit ćemo ishodB.Moje kolege i ja proučavali smo bitnu razliku izmeđunačina razmišljanja muškaraca i žena. Naše proučavanjepokazuje da su u prosjeku muškarci više sistematičari,a žene empatičari. Kako su većinu političkih sustavaustanovili muškarci, možda nije slučajno da smo završilis političkim saborima koji se temelje na načelu sistematiziranja.To je, dakle, opasna nova ideja. Kako bi izgledalo kadbi naše političke sabornice bile zasnovane na načelimaempatije? Ona je opasna jer bi to značilo revoluciju unačinu biranja naših političara, u načinu kojim naše političkesabornice vladaju, i kako se naši političari ponašajui razmišljaju. Nikad nismo dali priliku takvom alternativnompolitičkom procesu. Bi li bilo bolje i sigurnijeda sad to učinimo? Budući da se u suosjećanju radi održanju na umu misli i osjećaja drugih ljudi (ne samovlastitih) i o osjetljivosti za misli i osjećaje drugih ljudi (ane samo o njihovu gaženju), to je, očito, nespojivo s pojmovima“bitke s opozicijom” i “poražavanjem opozicije”da bi se zadobila i održala moć.Danas, mi odabiremo vođu stranke (u konačnici,nacionalne stranke) na temelju njegovih karakteristika“vođe”. Može li on ili ona odlučno donositi odluke?Može li raditi u najboljem interesu stranke, ili zemlje,čak i kad to znači žrtvovanje drugih da bi se proveloodluku? Mogu li bezobzirno reorganizirati svoj kabineti otpiliti ljude ako više ne služe njihovim interesima? Tosu kvalitete jakog sistematičara.Neka ne ostane neprimijećeno da ne govorimo otome je li taj političar muškarac ili žena. Govorimo otome kako se političar (neovisno o spolu) ponaša i razmišlja.Imamo bezbroj primjera sistematizirajućih političarakoji nisu sposobni riješiti sukob. Suosjećajni političarivjerojatno bi slijedili primjere Mandele i De Klerka, kojicmyk

treća kulturaVII/193, 30. studenoga 2,,6.25su sjeli i pokušali shvatiti drugoga, suosjećati s njim, čaki kad je taj drugi bio definiran kao terorist. Takvo neštouključuje suosjećajni čin uvlačenja pod tuđu kožu, i poistovjećivanjas njegovim osjećajima.Pojedinosti političkog sustava utemeljena na suosjećanjuzahtijevale bi mnogo rada, ali možemo zamisliti nekeznačajke koje u njemu ne bi imale mjesta.Nestali bi političari koji su vješti govornici, ali kojisamo isporučuju monologe, stojeći na platformi, mašućipo zraku da bi istaknuli svoje ustrajanje – čak se koristećijezikom tijela koji sadrži implicitnu prijetnju bockanjasvojeg slušatelja u prsa ili u lice – da bi zadobili svojupubliku. Nestali bi i političari koji su toliko principijelnida su zbog toga strogi i beskompromisni. Umjesto toga,birali bismo političare utemeljene na drukčijim kvalitetama:političare koji su dobri slušači, koji postavljajupitanja o drugima umjesto da se podrazumijeva da oniznaju pravi način djelovanja. Imali bismo političare kojiosjetljivo reagiraju na drukčija stajališta, i koji mogu bitiprilagodljivi u vezi s ishodom dijaloga. Umjesto da želenadzirati i dominirati, naši političari htjeli bi podržavati,omogućavati i skrbiti.Tor Norretrandersznanstveni pisac, savjetnik, predavač, Kopenhagen,autor knjige The User IllusionDruštvena relativnostRelativnost je moja opasna ideja. Ali ne posebna niopća teorija relativnosti, nego ono što bi se moglo nazvatisocijalnom relativnošću: ideja da jedino što je važnoljudskom biću jest kako ono stoji razmjerno prema drugima.Dakle, jedino relativno bogatstvo osobe je važno,apsolutna razina zapravo nije važna onog trenutka kad sesvi uzdignu na razinu na kojoj imaju zadovoljene neposrednepotrebe preživljavanja.Postoji jaki i konzistentni dokazi (iz područja poputmikroekonomije, eksperimentalne ekonomije, psihologije,sociologije i primatologije) da zapravo nije važnokoliko zarađujete, dok god zarađujete više od muža vašešogorice. Začetnici tih rasprava su pokojni britanskidruštveni mislioc Fred Hirsch i američki ekonomistRobert Frank.Zašto je ta ideja opasna? Čini se da podrazumijeva dajednakost nikad neće biti moguća u ljudskim društvima:pokretačka snaga je uvijek biti ispred drugih. Nitko senikad neće smiriti i dijeliti s drugima.Tako smo, čini se, zauvijek osuđeni na siromaštvo,bolest i nepravedne hijerarhije. Ta ideja može nagnatibogate i pametne da se okrenu od čopora i zaborave nanjega.Ali neće.Nejednakost se može subjektivno činiti lijepom bogatima,ali objektivno ona nije u njihovu interesu.Velik korpus epidemioloških dokaza upućuje na činjenicuda je nejednakost zapravo primarni uzrok ljudskebolesti. Bogati ljudi u siromašnim zemljama zdravijisu od siromašnih ljudi u bogatim zemljama, čak i kadpotonja skupina ima više resursa u apsolutnim terminima.Društva s jakom kosinom bogatstva pokazujuviše stope smrtnosti i više bolesti, pa i među ljudima navrhu. Začetnici tih istraživanja su britanski epidemioloziMichael Marmot i Richard Wilkinson.Siromaštvo znači širenje bolesti, degradaciju ekološkogsustava i društveno nasilje i kriminal – koji su lošii za bogate. Nejednakost je stres za svakoga. Socijalnarelativnost se zato svodi na iluziju: čini se lijepo kad jemeni bolje nego drugima, ali u terminima životno važnihstvari – opstanka i dobrog zdravlja – to nije tako lijepo.Vjerovanje u socijalnu relativnost može biti loše zavaše zdravlje.John Horganznanstveni pisac, autor knjige Rational MysticismLjudi nemaju dušuDepresivna, opasna hipoteza: ljudi nemaju dušu.Ovogodišnje pitanje Edgea navelo me na pitanje:Koje ideje nose veću potencijalnu opasnost? One lažneili one istinite? Iluzije ili njihov manjak? Kao vjernikznanosti i njezin obožavatelj, vjerujem da je istina onošto oslobađa, što nas spašava, premda nisam uvijek posvesiguran.Opasna, vjerojatno istinita ideja kojom bi se htio pozabavitijest ideja da mi ljudi nemamo duše. Duša je onanaša bit koja nas, kažu, transcendira te čak postoji onkrajfizičke osobe, posuđujući nam temeljnu autonomiju,privatnost i dostojanstvo. U knjizi Astonishing Hypothesis:The Scientific Search for the Soul iz 1994., pokojni velikiFrancis Crick tvrdio je da je duša iluzija koju održavasamo naše vjerovanje u nju. Crick je knjigu započeomanifestom: “’Ti’, tvoje radosti i tvoje tuge, tvoja sjećanjai tvoje ambicije, tvoj osjećaj osobnog identiteta i slobodnavolja, zapravo su samo ponašanje velike skupineživčanih stanica i s njima povezanih molekula”. Obratitepozornost na navodne znakove u kojima se nalazi riječ“ti”. Podnaslov Crickove knjige bio je gotovo komičnoironičan jer je on očito pokušavao ne pronaći dušu negoje izbiti iz našeg postojanja.Jednom sam rekao Cricku da bi “depresivna hipoteza”bio točniji naslov njegove knjige jer je on, na kraju krajeva,samo ponavljao temeljne, materijalističke postavkemoderne neurobiologije, odnosno, šire, znanosti. Donedavno, bilo je lako odbaciti tu postavku kao prijepornujer su istraživači mozga tako slabo napredovali u kognitivnimotkrićima u specifičnim neuralnim procesima.Čak i samoprozvani materijalisti – koji intelektualnoprihvaćaju da smo mi samo mesnati strojevi – mogugajiti tajno, sentimentalno vjerovanje u dušu u tim prazninama.Ali odnedavno te se praznine zatvaraju, kakosu neuroznanstvenici – potaknuti Crickom u posljednjadva desetljeća njegova života – počeli otkrivati takozvanineuralni kôd, softver koji preobražava elektrokemijskeimpulse u mozgu u percepcije, sjećanja, odluke, osjećaje idruge sastojke svijesti.Na drugim sam mjestima tvrdio da se neuralni kôdmože pokazati toliko složenim da ga nikad nećemo moćidešifrirati. Ali prije šezdeset godina neki su biolozi strahovalida je genetski kôd presložen da bi ga se razbilo.Onda su 1953. Crick i Watson otkrili strukturu DNK, iistraživači su brzo utvrdili da dvostruka spirala posredujeiznenađujuće jednostavan genetski kôd koji upravljanasljeđivanjem u svih organizama. Uspjeh znanosti u dešifriranjugenetskoga koda, koji je kulminirao u projektuLjudski genom, dobio je veliki odjek – i s razlogom jerznanje o našem genetičkom make upu dopušta nam preoblikovatinašu unutarnju prirodu. Rješenje za neuralnikôd dalo bi nam mnogo veću, izravniju kontrolu nadnama samima negoli sama genetička manipulacija.Hoćemo li biti oslobođeni ili zasužnjeni tim znanjem?Službene osobe u Pentagonu, glavnom utemeljiteljuistraživanja neuralnoga kôda, otvoreno su progovorileo mogućnosti kiborškog ratnika kojim će se moći daljinskiupravljati preko usadaka u mozgu, poput ubojiceu nedavnom remakeu Mandžurijskog kandidata. S drugestrane, skupina nalik kultu koju čine pripadnici koji sebeopisuju kao wireheads raduju se danu kad će im usadciomogućiti da stvaraju vlastite zbilje i postižu ekstazu kadim se prohtije.U svakom slučaju, kad se naši umovi budu mogli programiratikao osobna računala, onda ćemo, možda, konačnoodbaciti vjerovanje u to da smo besmrtne, neuništiveduše, osim ako sebe ne programiramo da u to vjerujemo.Judith Rich Harrisneovisna istraživačica i teoretičarka, autor knjige TheNurture AssumptionIdeja nultog roditeljskog utjecajaOpasno je tvrditi da roditelji nemaju nikakve moći(osim genetske) u oblikovanju osobnosti svojega djeteta,njegove inteligencije ili načina na koji se ponaša izvanobiteljskog doma. Je li ta tvrdnja lažna? Jesam li bila ukrivu kad sam ustvrdila da je roditeljska moć da rade testvari sredstvima okoliša – nula, nada, zilch?Priznanje: kad sam prvi put iznijela tu postavku prijedeset godina, nisam ni sama potpuno vjerovala u nju.Zauzela sam krajnju poziciju, nepostojeću hipotezu onultom roditeljskom utjecaju, zbog znanstvene jasnoće.Napravivši od sebe laku metu, pozvala sam establišment– psihologe istraživače u akademskom svijetu – da megađaju. Do tada je bilo jasno da od roditeljstva nemanekih velikih učinaka, ali mislila sam da mora biti baremskromnih učinaka koje ću naposljetku morati priznati.Ali, establišment me nije uspio pogoditi, što je bilo,u najmanju ruku, iznenađujuće. Jedna razvojna psihologinjačak je, prije godinu dana, priznala da istraživačinisu još našli dokaz da “roditelji oblikuju svoju djecu”,ali kako je još uvjerena da će ga naposljetku naći, akobudu dovoljno dugo istraživali. Njezina braća po oružjubila su manje poštena. “Postoji na desetke studija kojepokazuju utjecaj roditelja na djecu!” – kažu oni, ali ondanekako zaboravljaju navesti te utjecaje – možda i zatojer su te studije bile među onima koje sam već porazila(pokazujući da im nedostaju potrebne nadzorne skupineili odgovarajuća statistička analiza). Ili tvrde da imajunovija istraživanja koja donose najjače dokaze u prilogroditeljskog utjecaja, ali i tu je kvaka: taj rad nikad nijeobjavljen u časopisu koji recenziraju kolege. Kad sam jaistraživala, nisam mogla naći dokaze da je istraživanje okojem je riječ ikad provedeno, ili da, ako je bilo provedeno,da je donijelo rezultate koje su oni iznosili. U najboljemslučaju, ono se sastojalo od pripremnog rada, s pre-cmyk

26 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.malo podataka da bi bili smisleni (ili objavljivi). Tlapnje,tako to zovem. Neke od tih tlapnji dosegnule su mitskistatus. Možda ste čuli za eksperiment Stephena Suomiasa živčanim bebama majmuna, koji navodno pokazujeda su bebe koje su odgajale “njegujuće” adoptivne majkemajmunice postale mirni, društveno samopouzdaniodrasli. Ili ste možda čuli za istraživanje Jeromea Kaganasa živčanim ljudskim bebama, koje je navodno pokazaloda djeca koju su odgajale “prezaštitničke” majke imajumnogo veću vjerojatnost da budu strašljiva. Takvi biistraživači lako mogli moje ideje smatrati opasnima. Alije li pojam nultog roditeljskog utjecaja opasan još u nekomsmislu? Tako se tvrdi. Evo što je Frank Farley, bivšipredsjednik Američke udruge psihologa, rekao novinaru1998.: “Teza ( Judith Harris) apsurdna je na prvi pogled,ali pomislite samo što bi se moglo dogoditi da roditeljipovjeruju u nju! Hoće li to dati pravo nekima od njihda počnu krivo postupati prema svojoj djeci budući da‘ionako nije važno’? Hoće li to roditeljima koji su umorninakon dugog dana reći da se ne trebaju gnjaviti niti čakobraćati imalo pozornosti na svoju djecu jer ‘ionako nijevažno’?”Farley, čini se, želi reći da je jedini razlog zbog kojegsu roditelji dobri prema svojoj djeci to što misle da ćetako pomoći svojoj djeci da postanu bolja! A kad bi roditeljivjerovali da uopće nemaju utjecaja na to kako ćenjihova djeca ispasti, vrlo vjerojatno bi ih zlostavljali ilizanemarivali.Što je, meni se čini, apsurdno već na prvi pogled.Većina majki čimpanzi dobra je prema svojoj djeci idobro se brine o njima. Misle li čimpanze da će utjecatina to kakvo će njezino potomstvo ispasti? Zar FrankFarley ne zna ništa o evolucijskoj biologiji i evolucijskojpsihologiji?Moju ideju smatraju opasnom, ali ja ne mislim da jeuopće opasna. Sasvim suprotno: kad bi je ljudi prihvatili,to bi bilo poput daška svježeg zraka. Obiteljski bi seživot, i za djecu i za roditelje, poboljšao. Pogledajte što sedanas događa kao rezultat te vjere, obvezne u našoj kulturi,u moć roditelja da oblikuju krhke psihe svoje djece.Roditelji se iscrpljuju u pokušajima da udovolje svakojželji svojega djeteta, ne shvaćajući da je evolucija oblikovaladjecu – i neljudskih životinja i ljudi – da zahtijevajuviše nego što stvarno trebaju. Obiteljski život postao jelažan jer su roditelji uvjereni da djecu trebaju stalno uvjeravatiu svoju ljubav, tako da se ako se u određenom trenutkuili prema nekom djetetu ne osjećaju tako ispunjeniljubavlju, počinju pretvarati. Pohvale se dijele kapom išakom, čime im pada vrijednost. Djeca su postala vladarisvojih domova.A što su sve te žrtve i napori donijeli roditeljima?Ništa. Nema pokazatelja da su djeca danas sretnija,samopouzdanija, manje agresivna, ili boljeg duševnogzdravlja negoli su to bila prije šezdeset godina, kad samja bila dijete – kad su domovima upravljali odrasli, kadse fizičko kažnjavanje rutinski primjenjivalo, kad očeviu pravilu nisu bili na raspolaganju, kad je pohvala biladragocjena i rijetka roba, a eksplicitni iskazi roditeljskeljubavi bili rezervirani za smrtnu postelju.Je li moja ideja opasna? Nikad nisam davala oprostzlostavljanju ili zanemarivanju djece; nikad nisam vjerovalada roditelji nisu važni. Odnos između roditeljai djeteta važan je, ali na jednak način na koji je važanodnos između oženjenih partnera. Dobar odnos je onaj ukojem se svaka strana brine o drugoj i postiže sreću timešto drugoga čini sretnim. Dobar odnos nije onaj u kojemje središnji cilj jedne strane promijeniti osobnost druge.treća kulturaMislim da ono stvarno opasno – a možda je boljariječ tragično – jest ideja establišmenta o svemoćnom, atime i za svekrivom, roditelju.Sherry Turklepsihologinja, MIT, autorica knjige Life on the Screen:Identity in the Age of InternetSvrha ili simulacija?Nakon nekoliko naraštaja življenja u kompjutorskojkulturi, simulacija će postati prirodna. Autentičnost utradicionalnom značenju gubi svoju vrijednost, trag jedrugog vremena.Razmislite o ovoj situaciji iz 2005.: vodim svoju četrnaestogodišnjukći na izložbu o Darwinu u Američkimuzej prirode. Izložba dokumentira Darwinov život imišljenje, i s pomalo obrambenim tonom (u svjetlu aktualnihkritika evolucije koje iznose predstavnici teorije o“inteligentnom planu”) predstavlja teoriju evolucije kaosredišnju istinu na kojoj se temelji suvremena biologija.Darwinova izložba želi uvjeriti i ugoditi. Na ulazu jekornjača s Galapagosa, ključni objekt u razvijanju evolucijsketeorije. Kornjača se odmara u svojem kavezu,potpuno nepomična. “Mogli su staviti robota” komentiramoja kći. Sramota je dovesti kornjaču tako daleko istaviti je u kavez za predstavu koja tako slabo počiva nakornjačinoj “životnosti”. Začuđena sam njezinim komentarima,sažaljivima prema zatvorenoj kornjači jer ježiva, ali ujedno i potpuno nezainteresiranima za njezinuautentičnost. Muzej je te kornjače reklamirao kao čuda,kuriozitete, iznenađenja – među plastičnim modelimaživota u muzeju, eto života koji je Darwin ugledao.Počinjem razgovarati s drugim posjetiteljima izložbe,djecom i roditeljima. Vikend je Thanksgivinga/Danazahvalnosti. Red je podulji, skupljeni ljudi smrzavaju sena mjestu. Moje pitanje: “Je li vam važno što je kornjačaživa?” dobrodošla je razonoda. Desetogodišnja djevojčicaviše bi voljela kornjaču robota jer životnost dolazizajedno s estetskom nepogodnošću: “Voda žive kornjačeizgleda prljavo. Odvratno”. Češće, glasovi za robota ponavljajuosjećaj moje kćerke da u tom okružju, životnostnije nešto glede čega se trebalo toliko mučiti. Jedna dvanaestogodišnjakinjaovako misli: “Za ono što kornjačerade, za to i nije trebalo imati živu kornjaču”. Njezin jeotac gleda, ne razumije: “Ali poanta je u tome da su onestvarne, u tome je cijela poanta”.Darwinova izložba je o autentičnosti: na izložbi jepravo povećalo kojim se koristio Darwin, prave bilježniceu koje je bilježio svoje zamjedbe. Ali, prema reakcijamadjece na inertnu, ali živu kornjaču s Galapagosa, idejaizvornika očito je u krizi.Dugo sam vjerovala da je u kulturi simulacije pojamautentičnosti za nas isto ono što je seks bio zaViktorijance: “Prijetnja i opsesija, tabu i fascinacija”.Živjela sam s tom idejom dugo godina, a ipak samu muzeju otkrila da je dječje stajalište čudno, na svojnačin uznemirujuće. Za tu djecu, u tom kontekstu, tošto je kornjača bila živa, nije imalo nikakvu intrinzičnuvrijednost. Ona je nešto što je korisno samo ako služiodređenoj svrsi. “Da stavite robota umjesto žive kornjače,mislite li da biste trebali reći ljudima da kornjača niježiva?”, pitam. Zapravo ne, odgovara mi nekoliko djece.Podaci o “životnosti” daju se na temelju toga “treba li toznati”. Ali koje su svrhe živih stvari? Kad trebamo znatije li nešto živo?Ili, uzmite drugu vinjetu iz 2005.: starija žena u staračkomdomu u okolici Bostona je tužna. Njezin je sinprekinuo odnos s njom. Njezin starački dom uključenje u istraživanje koje provodim o robotici za starije.Bilježim njezine reakcije dok sjedi s robotom Parom,stvorenjem nalik tuljanu koje se reklamira kao prvi “terapeutskirobot” za navodno pozitivne učinke na bolesne,stare i na one s emocionalnim problemima. Paro možeostvariti kontakt očima tako što prepoznaje smjer ljudskogglasa, osjetljiv je na dodir, i ima “stanja duha” kojasu osjetljiva na to kako se prema njemu postupa, gladili ga se, primjerice, nježno ili agresivno. U svojoj sesiji sParom, žena, depresivna zbog toga što ju je sin napustio,počinje vjerovati da je i robot depresivan. Ona se okrećeParu, gladi ga i kaže: “Da, tužan si, zar ne. Gadno je tu.Da, teško je”. I onda pomiluje robota još jedanput, pokušavajućiga utješiti. A čineći to, pokušava utješiti sebe.Ženin osjećaj da je netko shvaća utemeljen je na sposobnostiračunalnih objekata poput Para da uvjere svojekorisnike da su u odnosu. Ta stvorenja (neka su virtualni,neka fizički roboti) zovem “odnosni artefakti”. Njihovasposobnost da nadahnu odnos nije utemeljena na njihovojinteligenciji ili svijesti, nego na njihovoj sposobnostida pritisnu određene “darvinovske” gumbe u ljudima(ostvare kontakt očima, primjerice) koji čine da ljudi reagirajukao da su u odnosu. Za mene su odnosni artefaktinovo čudno-strano u našoj kompjutorskoj kulturi – kaošto je to nekoć rekao Freud – ono što je odavno poznatokoje uzima oblik koji je neobično nepoznat. Kao takvi,oni nas suočavaju s novim pitanjima.Što nam uporaba te “skrbne tehnologije” u dvamanajovisnijim trenucima u životnom ciklusu govore onama samima? Što će nam ona činiti? Smanjuju li planovi– da djecu i starije opskrbimo odnosnim robotimakoji će se o njima brinuti – vjerojatnost da ćemo tražitidruga rješenja za skrb o njima? Ljudi počinju osjećatiljubav prema svojim robotima, ali ako je naše iskustvos odnosnim artefaktima zasnovano na u temelju lažnerazmjene, može li to biti dobro za nas? Ili, može li to bitidobro za nas u smislu “osjećati se dobro”, ali loše za nas unašim životima kao moralnih bića?Odnosi s robotima vraćaju nas natrag Darwinu i njegovojopasnoj ideji: izazovu ljudskoj jedinstvenosti. Kadvidimo djecu i stare ljude kako razmjenjuju nježnost srobotskim ljubimcima najvažnije pitanje nije jesu li tadjeca zaljubljenija u svoje robotske ljubimce više nego ustvarne žive ljubimce ili čak u svoje roditelje, nego pitanje:što će ljubav značiti?Paul Daviesfizičar, Sveučilište Macquarie, Sydney, autor knjigeHow to Build a Time MachineBitka protiv globalnog zatopljenja jeizgubljenaNeke zemlje, uključujući Sjedinjene Države iAustraliju, u stanju su poricanja globalnog zatopljenja.One izražavaju sumnju u znanost koja je pokrenula zvonaza uzbunu. Druge zemlje, poput Velike Britanije, upanici su i žele napraviti drastična smanjenja ispuštanjaplinova stakleničkih plinova. Obje su pozicije nevažne,cmyk

treća kulturaVII/193, 30. studenoga 2,,6.27jer je ta bitka ionako beznadna. Unatoč nedavnom poskupljenjunafte, ona je još dovoljno jeftina za sagorijevanje.Budući da je ljudska priroda takva kakva jest, ljudiće i dalje iskorištavati naftu dok ne nestane. U međuvremenurazine ugljikova dioksida u atmosferi samo će sepodizati. Čak i ako se razvijene zemlje zauzdaju u svojojrasipnoj uporabi fosilnih goriva, nastajući azijski divoviKine i Indije više će nego nadoknaditi razliku. Bogatezemlje, koje svoje bogatstvo mogu zahvaliti desetljećimajeftine energije, teško da mogu propovijedati suzdržavanjezemljama u razvoju koje se pokušavaju uspeti naljestvici bogatstva. A bez očita rješenja – masovnog investiranjau nuklearnu energiju – stalno zatopljavanje je,čini se, nezaustavljivo.Oni koji sudjeluju u kampanjama za smanjivanje stakleničkihplinova pokušavaju nas zastrašiti tvrdeći da jetopliji svijet lošiji svijet. Moja opasna ideja je da to moždanije tako. Neke loše stvari će se dogoditi. Primjerice,razina mora će se podignuti, poplavljujući neka gustonaseljena ili plodna obalna područja. Ali, kao kompenzacija,Sibir će postati žitnica svijeta. Neke pustinjeće se proširiti, a druge smanjiti. Neka mjesta postat ćesuša, druga vlažnija. Tvrdnje da će svijetu biti lošije beztemelja su. Ono što je sigurno jest to da ćemo se moratiprilagoditi, a prilagodba je uvijek bolna. Stanovništvoće se morati seliti. Za dvjesto godina neke danas gustonaseljene regije morat će se napustiti. Ali pokreti stanovništvau posljednjih dvjesto godina također su bilidramatični. Sumnjam da će biti nužno nešto drastičnijeod toga. Jednom kad ljudima svane, da, zbilja, svijet postajetopliji, i da to neće značiti krvavi rat, međunarodnidogovori poput Protokola iz Kyota raspast će se.Ideja o odustajanju od globalnog zatopljavanja opasnaje zato što se zatopljenje uopće nije trebalo dogoditi.Čovječanstvo ima resurse i tehnologiju koja bi moglasmanjiti ispuštanje stakleničkih plinova. Ono što nemamoje politička volja. Ljudi se zaklinju riječima u svojuodgovornost prema okolišu, ali rijetko su spremni stavitisvoj novac u riječi u koje se zaklinju. Globalno zatopljenjemožda, naposljetku, i neće biti tako loše, ali mnogoje drugih činova vandalizma prema okolišu koji su očitonepromišljeni: smanjenje ozonskog omotača, uništavanješuma kiselim kišama, zagađivanje oceana. Odustajanjeod bitke s globalnim zatopljenjem bit će samo prvo unizu odustajanja.Helen Fisheristraživačka profesorica na Odsjeku za antropologiju,Sveučilište Rutgers, autor knjige Why We LoveAko se uzorci ljudske ljubavne suptilnostipromijene, eskalirat će sve vrstedruštvenih i političkih strahotaAntidepresivi koji povećavaju serotonin (poputProzaca i mnogih drugih) mogu ugroziti osjećaj romantičneljubavi, vezanost za supružnika ili partnera, plodnosti vlastitu genetsku budućnost.Na toj temi radim s psihijatrom AndyjemThomsonom. Našu hipotezu temeljimo na izvještajima opacijentima, fMRI izvještajima o lijekovima i na drugimpodacima vezanim za mozak.Antidepresivi podižu serotonin, ali isto tako potiskujudopaminergične puteve u mozgu. A kako je romantičnaljubav povezana s povišenom aktivnosti dopaminergičkihputeva, iz toga slijedi da antidepresivi mogu ugrozitiosjećaje intenzivne romantične ljubavi. Antidepresivitakođer suzbijaju opsesivno razmišljanje i otupljuju emocije– što su središnje značajke romantične ljubavi. Jedanpacijent je dobro opisao tu reakciju, pišući: “Nakon dvajunapada depresije u deset godina, moj mi je terapeutpreporučio da na antidepresivima koji podižu serotoninostanem trajno. Kolikogod da sam poštovao to što samponovo bio zdrav, otkrio sam da je moj uobičajeni entuzijazamza život zamijenila mirnoća. Moji romantičniosjećaji prema mojoj ženi drastično su se smanjili. S odobrenjemliječnika, postupno sam se skidao s lijeka. Mojse entuzijazam vratio i naša je romansa danas jaka kaoi prije. Spreman sam se nositi s novim napadom depresijeako tako mora biti, jer u mojem slučaju dugoročnenuspojave antidepresiva učinile su ih nečim čemu mi jezabranjen pristup.”Antidepresiv smanjuje i seksualnu želju, seksualnouzbuđenje i orgazam kod čak 73 posto njegovih korisnika.Te su se seksualne reakcije razvile da bi povećaleudvaranje, sparivanje i roditeljstvo. Orgazam proizvodirijeku oksitocina i vazopresina, kemijskih tvari povezanihs osjećajima povezanosti i ponašanja u paru. Orgazamje također sredstvo kojim žena procjenjuje potencijalnemužjake. Žene ne doživljavaju orgazam u svakom sparivanjute se “prevrtljiv” ženski orgazam danas smatraprilagodbenim mehanizmom kojim žene razlikuju muškarcekoji su spremni potrošiti vrijeme i energiju da biih zadovoljili. Učvršćivanje ženske anorgazmije možeugroziti i stabilnost dugoročnog sparivanja.Muškarci koji uzimaju antidepresive za podizanjeserotonina također inhibiraju razvijene mehanizme zaodabiranje partnerice, za oblikovanje partnerstva i zabračnu stabilnost. Penis stimulira davanje užitka te reklamiramušku fizičku i psihološku spremnost; on odlažesjemensku tekućinu u vaginalni kanal, tekućinu kojasadrži dopamin, oksitocin, vazopresin, testosteron, estrogeni druge kemijske tvari koje vrlo vjerojatno utječu naponašanje partnerice. Ti lijekovi mogu također utjecatina vlastitu genetsku budućnost. Serotonin povećavaprolaktin tako što stimulira čimbenike koji otpuštajuprolaktin. Prolaktin može oslabiti plodnost time štopotiskuje hipotalamsko GnRH lučenje, potiskujući radhipofize. Klomipramin, jak antidepresiv koji podižeserotonin, utječe, pak, na volumen sperme. Vjerujem daje homo sapiens razvio (barem) tri primarna, zasebna, alipreklapajuća neuralna sustava da motiviraju pradavnemuškarce i žene da traže seksualno spajanje s nizom partnera:romantična ljubav razvila se kako bi im omogućilada usredotoče svoju udvaralačku energiju na odabranogpartnera, te tako sačuvaju vrijeme i energiju za parenje;povezanost se pak razvila kako bi im omogućila da zajednopodižu dijete dok je malo. Složene i dinamične interakcijeizmeđu tih triju sustava mozga sugeriraju da ćebilo koji lijek koji mijenja njihovu ravnotežu vrlo vjerojatnopromijeniti pojedinačne taktike udvaranja, sparivanjai roditeljstva, te naposljetku utjecati na njihovu plodnosti genetsku budućnost.Razlog zbog kojeg je to opasna ideja jest to da je golemaindustrija lijekova mnogo investirala u prodaju tihlijekova; milijuni ljudi diljem svijeta trenutačno uzimajute lijekove, a kako ti lijekovi postaju generički, još će višeljudi uskoro inhibirati svoju sposobnost za zaljubljivanjei ljubav. A ako se uzorci ljudske ljubavne suptilnosti promijene,mogu eskalirati sve vrste društvenih i političkihstrahota.David Bodanispisac, savjetnik, autor knjige The Electric UniverseHiper-islamistička kritika Zapada kaodekadentne sile koja je već u silaznojputanji možda je istinitaPonekad se pitam je li hiper-islamistička kritikaZapada kao dekadentne sile koja je već u silaznoj putanjiistinita. Na prvi pogled djeluje nemoguće: nitko nijebogatiji od Sjedinjenih Država, nitko nema tako moćnuvojsku; zapadna Europa ima veliko bogatstvo i sveučilišnaznanja.Ali ono što me natjeralo na razmišljanje jest činjenicada su samo četiri godine nakon Pearl Harboura,Sjedinjene Države porazile dvije od najjačih vojnih snagakoje je svijet ikad vidio. Svatko je tad prirodno prihvatiorestrikcije u prodaji benzina, da bi se sačuvali ograničeniizvori benzina i gume; profitere su svi mrzili. Ali prvečetiri godine nakon 11. rujna detroitski proizvođačiautomobila lako kupuju kongresnike da bi osigurali dase ni na koji način ne ograničava proizvodnja terenaca,velikih potrošača benzina.U pozadini toga su veliki trendovi. Od tehnologije seočekuju ubrzavanja, ali kad razmislite o tome, zrakoploviimaju istu brzinu kao i oni prije 30 godina; automobilii naftne platforme i kreditne kartice možda su maloučinkovitiji negoli prije nekoliko desetljeća, ali ni oni senisu fundamentalno promijenili. Osim telefona, gotovosvi objekti i naše svakodnevne navike u Spielbergovufilmu E.T., snimljenom prije dvadeset godina, iste su kaoi danas.Ono što se promijenilo je mogućnost brze promjene.Promjena se, naime, mnogo teže događa danas negoprije. Patenti za maglovite, opće ideje mnogo se lakšedobivaju danas nego prije, što usporava uvođenje novetehnologije; akademici u biotehnologiji i drugim poljimaoprezni su u dijeljenju svojeg najnovijeg istraživanja spotencijalno suparničkim kolegama (što usporava stvaranjenove tehnologije). Osim toga, postoji napetost, strahod neuspjeha u sve krhkijem društvenom poretku, štoznači da su socijalne prepreke više nego prije. Išao sam uprimjernu, ali ne izvanrednu državnu školu u Chicagu,ali moja djeca idu u privatne škole.Postoji i druga vrsta inercije koja se također privodikraju. Prvi naraštaj useljenika sa sela u grad donosi sasobom stajališta svojeg seoskog svijeta; prvi naraštaj doseljenikaiz svijeta “plavih ovratnika” gradskog predgrađau profesionalni život srednje klase donosi sa sobom islične vrijednosti odgovornosti. Odgovorni smo za svojeroditelje, premda nam to nije ekonomski pogodno; glasujemoprotiv naših kratkoročnih ekonomskih interesajer tako postupamo “ispravno”; angažiramo se u filantropijiprema pojedincima vrlo različitog podrijetla od našeg.Ali zašto? U mnogim dijelovima Amerike i Europe,pravila i običaji koji stvaraju takva stajališta više uopće nepostoje.Kad se, naposljetku, to odstrani, hoće li ono što ćedoći na mjesto toga biti dovoljno snažno da opstanemo?S engleskoga prevela Irena Matijašević.Objavljeno na stranicama www.edge.orgTemat priredio Zoran Roško.cmyk

28 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.vizualna kulturaRazglednice i eseji sisačkelikovnostiGrozdana CvitanBez obzira je li ih za Sisak vezaloporijeklo, jesu li u njemu djelovaliili se samo iz različitih razloga Siskupribližili, njihova aktivnost odnosnodjela pokazuju da je grad bio velikainspiracija, da je Kupa trajno privlačilasve likovne stvaratelje i njihove izraze,a da je uz pejzaž izazov mogao biti isasvim izvanlikovniBoris Vrga, Sisački likovni krug(monografija), Aura, Sisak, 2006.rad može biti inspiracija i ishodište,prolazna stanica i mjestointuitivne sklonosti, utočište imjesto iz kojeg je pobjeći... Neke starei lirske gradove industrijalizacija jepretvorila u simbole iza kojih je teškopronaći inspirativnu vezu umjetnikai njihovih djela, s jedne, te gradova, sdruge strane. Sudbina je to i Siska, kojisa svojim starim gradom u panorami iKupom u pejzažu, povijesnim bitkamai mistikom svetog Kvirina, svojom blatnomplodnošću i kreštavim pticamašto podjednako privlače i lovce i slikare,predstavlja mnogo dublju, neraskidivuvezu umjetnosti i prostora. To je jedanod prostora koji su svojom magijomprivlačili zaljubljenike kakav je bio pokojniMatko Peić, koji je (pokazuje to iova monografija čestim citatima) volio“krajeve i ljude” paje uz čuvene putopiseostavio i brojnezapise o stvaralaštvudrugih umjetnikau određenimprostorima.Sisak je, činise, i jedan od rijetkihgradova kojismogne snagepronaći sredstvaza reprezentativnoprezentiranje nekih“regionalnih” tema,naravno uvijek sasumnjom u to hoćeli i izvan same regijedjela biti prepoznata,prihvaćena,“konzumirana”.Knjiga Sisački likovnikrug BorisaVrge (petrinjskogliječnika, znalcai zaljubljenika ulikovne umjetnosti)odgovara na dvabitna pitanja: kojiumjetnici čine sisačkilikovni krugtijekom dva prošlastoljeća i što je obilježilo likovni životSiska, posebice u 20. stoljeću. Pa ipak,knjiga je i mnogo više od tako općenitoprezentirane poveznice. Likovni stvaratelji,naime, našli su se u sisačkoj likovnojmonografiji po vrlo široko određenimvezama sa Siskom. Jer pitate li sešto je zajedničko Nikoli Mašiću, JosipuBužanu, Jaši Ranklu, Lazi A. Mikuliću,Juliju Čikošu Sesiji, Josipu Crnoboriju,Petru Javoru, Ivanu Heilu, LjudevituŠestiću, Vladimiru Filakovcu, AntunuMostarčiću, Petru Pappu, bračnom paruPetrić (Mariu i Štefki Košir) i mnogimdrugima (monografija predstavlja 36umjetničkih osobnosti) shvatit ćete dani mjesto rođenja ni izbor motiva nisubili poveznica. Nije to bila ni poznatostumjetnika u samom sisačkom ili širehrvatskom pa i inozemnom kontekstu(neki od njih svoj su ljudski vijek završiliu inozemstvu ili u njemu još živei djeluju), jer – ruku na srce – izmeđusvjetski poznatog Ivana Kožarića i nekihdavno (i u Sisku) zaboravljenih autorateško je postaviti pitanje o njihovimpoveznicama. Jedni su jednostavno planetarnopoznati, drugih se sjećaju samoznalci i mjesni zaljubljenici u likovno.Sve njih okupio je Sisak, kojim su ponekad“natopljeni” od rođenja (mnogi dosmrti), Sisak u koji su stizali prirodomposla, obiteljskim odnosima, do Siskau kojem su proveli nekoliko ljetnih raspusta...(Autor monografije “vlasnik”je izjava i tako prezentiranih sklonostigradu.) Ipak, svaki je od njih baremjednom samostalnom ili na nekolikoskupnih izložaba sudjelovao u onomšto se ukupno naziva likovnim životomSiska, mahom 20. stoljeća. U tom smisludirljivi su zapisi kojima je Boris Vrga odzaborava “spašavao” i predstavio nekeNikola Mašićod likovnih umjetnikakoji su samo svojompedagoškom aktivnosti(ponekad tijekom jednedo dvije školske godine)ostavljali tragove, priređivaliizložbe svojihučenika i nestajali nanekim drugim stazamana koje su ih ratovi, politika,emigracija, strahili jednostavno životodvlačili...Bez obzira je li ih zaSisak vezalo porijeklo,jesu li u njemu djelovaliili se samo iz različitihrazloga Sisku približili,njihova aktivnost odnosno djela pokazujuda je grad bio velika inspiracija, da jeKupa trajno privlačila sve likovne stvarateljei njihove izraze, a da je uz pejzažizazov mogao biti i sasvim izvanlikovni.Tako je kiparica Mila Kumbatović bilatrajni suradnik Željezare Sisak, a iz tesuradnje i umjetničinih vizija nastale sumnoge značajne skulpture u materijalimakoje su Željezara i umjetnica znalispojiti.Vrijedan i danas umnogome zanemaren,primjerice, grafički opus ZdenkaGradiša, našao je dostojno mjesto iautorski prostor u Vrginoj odnosnosisačkoj monografiji. Štoviše, autori kaoMilan Steiner, Želimir Janeš, ZdenkoGradiš, Ivan Kožarić, Ivan Antolčićpredstavljeni su pravim malim monografijamaunutar tog opsežnog djela,a znakovit broj stranica i reprodukcijaposvećen je i Nikoli Mašiću, SlaviStriegelu, Lovri Findriku, MarijanuGlavniku i Marijanu Crtaliću. Svi oniu knjizi su se našli kronološkim redomkoji je odredila biologija (datum rođenja)Vrga je tako pokazao da umjetnicikao pojedinci i likovni život Siska kaotrajno zbivanje predstavljaju zanimljivi intenzivan spoj, čiji rezultati predstavljajumnogo kompleksnije i značajnijetkivo od onog što je prosječnom hrvatskompoznavatelju likovnog životaznano.Od Nikole Mašića rođenog u Otočcu1852. do Marjana Crtalića rođenog uSisku 1968. više je od jednog stoljeća. Idok autorikao Mašićovu monografijuuvlačeduboko u19. stoljeće,autori kaoCrtalićprenose je u21. svojomumjetničkomvokacijom(performancima,instalacijamai videouradcima),djelatnošću(selektorsisačkogSalona mladih) pa i boravištem (živi uSisku i Zagrebu, izlaže u Hrvatskoj iinozemstvu).Autor Vrga u osvrtima posvećenimpojedinim likovnim osobnostima osimvlastitog suda često prezentira i drugastajališta, dajući prostor poznatim autoritetimana polju likovnog stvaralaštva,citirajući kritike i studije iz različitihvremena i izdanja, što svjedoči ne samoo autorovoj upućenosti u materiju negoi o kompleksnosti koju je posvetiosvakom od autora i njihovih umjetničkihostavština. Jasno je kako su samominuciozan rad, upornost u traženjuali i znanje o mjestima koja bi ih moglačuvati, omogućavali Borisu Vrgida pronađe i reproducira djela manjepoznatih ili u Sisku manje dostupnihautora. Jer, lako je pronaći reprodukcijeIvana Kožarića, Mile Kumbatović, IviceAntolčića, Mirona Makanca, ŽelimiraJaneša ili najmlađeg Marijana Crtalićaitsl., ali kako naći profesore likovnogodgoja koji su se u Sisku našli takoreći uprolazu, godinu-dvije dana prije nego supremješteni u neko drugo mjesto, prijenego ih je smrt iznenadila ne dopustivšiniti da dovrše djelo niti da se pobrinuza glas o sebi. Bilo je i onih koje je glassuvremenika cijenio mnogo više od glasapovjesničara umjetnosti (primjericesudovi što ih je u presjecima hrvatskoglikovnog stvaralaštva prezentirao GrgaGamulin). Sve te momente autor je uvažioi podastro čitatelju, ostavljajući mumogućnost da u punini slike pronađesvoj dio zanimanja ili stvori vlastiti izboriz ponuđene cjeline.Marijan Crtalićcmyk

glazbaVII/193, 30. studenoga 2,,6.29Nizovi upitnikaTrpimir MatasovićZoltánu je Kocsisu bilobitnije ostvariti čitanje kojeće svojom sugestivnošćuvišestruko kompenziratitehničke manjkavostiizvedbe, i u tome je ponovouspioKoncert Zagrebačkefilharmonije sa ZoltánomKocsisem, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, Zagreb,17. studenoga 2006.ađarski glazbenikZoltán Kocsis jedna jeod onih rijetkih umjetničkihosobnosti koje u sebisjedinjuju ne samo dvije različiteprofesije nego i sasvimraznorodne, ponekad i disparatnepoglede na umjetnost.U njegovom slučaju, veliki jepijanist u kasnijim godinamakarijere postao jednako uspješandirigent, a u interpretativnomsmislu baština dobrestare austro-ugarske škole kodnjega je u skladnom suživotus nedogmatskim odnosomprema krutim kanonima tradicije.I premda bi si Kocsismogao priuštiti status zvijezdeu svjetskoj glazbenoj reproduktivi,za što itekako imapokrića, on kao da namjernoprihvaća izazove koji bi raznimdivama bili ispod časti.On, naravno, može birati skojim će orkestrima surađivati,i pritom su na raspolaganjui oni najbolji. No, mađarskiumjetnik spremno će stati ipred jednu, sve samo ne svjetsku,Zagrebačku filharmoniju.Prije nekih godinu i pol,Kocis je Filharmoniji ravnaou izvedbama Beethovenovihdjela. Rezultat je tada bioumjetnički impresivan, ali natehničkoj razni orkestralnesvirke tek jedva zadovoljavajući.Usprkos tome, ovaj jeumjetnik ponovo stao predisti orkestar, lativši se još težegzadatka – glazbe WolfgangaAmadeusa Mozarta.Daleko od svjetskihstandardaKocsiseve premise bile suiste kao i 2005. – složiti zaokruženuprogramsku cjelinukoja neće ići na prvu loptu,od glazbenika dobiti ono štoje realno ostvarivo, a u interpretacijisve podrediti nekojsvojoj interpretacijskoj crvenojniti. Filharmonija, sasvimočekivano, niti ovom prilikomnije blistala. “Kikseve” hornau Mozartovoj 25. simfoniji jošse i može oprostiti u svjetlučinjenice da je riječ o dionicamaiznimno nespretnima zaizvođenje na suvremenim instrumentima.No, kad su čak igudači, kojima bi Mozart trebaolagodno sjediti pod prstima,muku mučili s pogađanjemtočnih nota, jasno je da najvećemdomaćem orkestru jošnedostaje mnogo do dosizanjasvjetskih standarda. Zoltánu jeKocsisu to, međutim, bilo sporedno– njemu je bilo bitnijeostvariti čitanje koje će svojomsugestivnošću višestrukokompenzirati tehničke manjkavostiizvedbe, i u tome jeponovo uspio. Bolje odsviranogMozarta moglo se u Zagrebuove godine čuti mnogo puta.No, s druge strane, interpretacijakoje bi bile zanimljivije odKocsiseve teško da je bilo.Kao pijanist, on u izvedbi17. glasovirskog koncerta nepokazuje suvišan strah odskladatelja i instrumenta, štoinače često dovodi do toga dase Amadeusovu glazbu tekbojažljivo pipka, ne istražujućinjezinu pravu supstancu.Kocsis zna da je Mozart biopijanistički virtuoz, i kao takvaga i predstavlja, ne zanemarujućipritom ni ulogu orkestra,koji je ovdje sve samo ne pukapratnja. Kocsis ovdje naglašavai različita Mozartova lica, oddječarca koji se nestašno poigravaklišejima koncertantneliterature do zrelog umjetnikakoji će začudnim dursko-molskimambivalentnostima zakoračitigotovo onkraj tonaliteta.Kaleidoskopska vrtnjaSlike donesene u 25. i 41.simfoniji nešto su kompaktnije,ali, karakteristično za Kocsisa,neopterećene uobičajeniminterpretacijskim konvencijama.Takozvana Mala g-molsimfonija, poznata s početkaFormanova Amadusa, u njegovomje čitanju nemilosrdanslijed dramatskih slika gotovooperne gestičnosti, koje nakoncu za sobom, umjesto točke,ostavljaju niz upitnika.U Jupiter simfoniji pitanja jejoš više, posebice u čuvenomfinalu, u kojem se čak pet temabori za primat u glazbenomtijeku. Kocsis nijednoj od njihne daje prednost. Umjestotoga, kao u kakvoj kaleidoskopskojvrtnji, u prvi planstavlja čas jednu čas drugu, dabi ih u maestralnoj završnicisjedinio u skladan sklop, kojidaje konačno objašnjenje svemuprethodno izrečenom.Naposljetku, treba pripomenutii kako je ovo gostovanjeZoltána Kocsisa rijedakprimjer odlično koncipiranedramaturgije koncertnog slijeda.Ideja je ovaj put bila betovenovskoputovanje “od mrakaprema svijetlu” – od zdvojnogag-mola prve izvedene simfonije,preko neutralnog, “nina nebu ni na zemlji” G-duraglasovirskog koncerta, sve doblistavog, u zemlju čvrsto usidrenogC-dura Jupiter simfonije.Kocsis kao da nam poručujeda Mozartova unutarnja borbauvijek pronalazi put do konačnograzrješenja – i upravoje zbog toga njegova glazba idanas univerzalna.BEMBO i Žutokljunacpozivaju sve limače i limačice na projekcijunajsvježijih filmovaBemboo i prijatelji protiv minaiBembo na opasnom izletuu subotu 2. prosinca u 11:00 sati u kinu Europa.Ulaz besplatan, a dijeli se i slikovnica Bemboi opasnost na Mrkvinom vrhu.Udruga Bembo zahvaljuje na pomoći djeci i osobljuOsnovne škole Dragutina Tadijanovića Petrinja i Mošćenica iOsnovnih škola Turanj i Skakavac.Igraju: Ivanka Mazurkijević, Kristijan Ugrina, Slaven Juriša,Ljiljana ZagoracPirotehničari: Denis Hartman, Alan PreludžićPripovijedač Pjer MeničaninUdruga Bembo zahvaljuje na podršci američkom StateDepartmentu, ITF-u, Hrvatskom centru za razminiranje,Presscutu, organizaciji Norwegian People’s Aid i HRT-u.cmyk

30 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.kazališteO čemu se u ovoj BADcompany ne govori?Nataša GovedićPitam se može li novum postatisamome sebi svrhom, može li sepretvoriti u tehnicistički ideal, sličnodemonstraciji puke vještine ilinamjernog izbjegavanja razumljivostikako bi se pojačao “nedodirljivi”status djelaTragom kazališnog formalizma ili upovodu predstave Memories are madeof this... redatelja Gorana SergejaPristaša, dramaturginje Ivane Ivković izagrebačke skupine BADcompanyvako Branko Gavella: Iz ovihnekoliko nabačenih misli, nadamse, da je već vidljivo kako pitanje“novosti” umjetničkog djela nije pitanjenovosti materijala, već pitanje da li jeumjetnik kadar skinuti s tih naslijeđenihlutaka i situacija njihovo izvanjsko ruho teih u njihovoj goloj suštini i njihovoj čistojznačajnosti utisnuti, tako reći, u processtvarnosti i preko toga novoga oživljavajućegstapanja s njom preuzeti ih u svojuumjetničku stvarnost. Citat ne uvodimpolemički, niti mi je namjera osporavatipotrebu umjetnika da posegnu za utopijskimkategorijama “novog kazališta”i “novih formi”. Govoriti drukčije odprethodnika i suvremenika vjerojatno jetemeljni stvaralački impuls. Ipak, gledajućiiz godine u godinu nove produkcijezagrebačke skupine BADcompany,pitam se može li novum postati samomesebi svrhom, može li se pretvoriti utehnicistički ideal, slično demonstracijipuke vještine ili namjernog izbjegavanjarazumljivosti kako bi se pojačao “nedodirljivi”status djela. Ironija je, ipak, utome što djela poput Memories are madeof this... igraju u javnom, a ne privatnomprostoru, dakle pripremljena su za publiku,a ne samo izvođače. Publika premapredstavi nikako ne može a priori imatini osporavateljski ni navijački status;publika s pravom očekuje da joj se predstavazainteresirano obrati, umjesto da jeignorira ili neprestano podcrtava kakoje razumijevanje izvedbe dostupno samo“odabranima”, točnije rečeno – priređivačimapredstave.liraju izvođači), izgovoreni te grafičkireproducirani tekst (fragmenti teksta seponavljaju i izmjenjuju, ali bez ikakvogpomaka u interpretaciji, poput ponavljanjaelektričnog glasa kakvog robota),ili pokret (posebno zaustavljena gesta;poza). S jedne strane, ovakva strategijadovodi do zanimljivo “razvlaštenog”značenja, do raspršene predstave-slagalicekoju svatko može protumačiti povlastitom nahođenju. S druge strane,mnogi gledatelji s kojima sam razgovaralao predstavi svjedočili su o površnostiovakvog pristupa (sve je moguće,ali nitko ni za što nije odgovoran), oforsiranju formalnih karakteristika izvedbe,čija ih procedura zabavlja tijekomsamog trajanja postupka na pozornici,ali kasnije se osjećaju “kao da su igralikompjutorsku igru” ili “promatrali gradskipromet s udobne visine neke visokezgrade”. Drugim riječima, ljudi ulaze upredstavu i izlaze iz nje čak ni ne promijenivširaspoloženje, a kamoli propitavšise o predmetu scenskog događaja(ovdje: pamćenje). Pri tom se izvođačiskupine BADcompany veoma trude postićibesprijekornu repetitivnost izvedbe;preciznost i točnost dogovorenih kretnjii recitacija. Kako sam predstavu prijepremijerne izvedbe u Teatru &TD gledalai u pripremnoj fazi u bivšoj TiskariBorbe na Cvjetnom trgu, gdje mi je bilaneusporedivo bliskija samim time što ječuvala tragove individualnosti izvođača(posebno “osobne reakcije” KrešimiraMikića na korišteni prostor te jedinstvenuuvodnu koreografiju NikolinePristaš), imala sam se prilike uvjeriti dau “dovršenoj” fazi projekta svi izvođačiteže apsolutnoj depersonalizaciji, dakleda je od “pripreme” do “finalizacije” djelaodbačena upravo mogućnost izdvajanjaunutar grupe. Time dolazimo do novogparadoksa: iako skupinu BADcompanyne zanima zajedništvo s publikom, međusobnozajedništvo izvođača postavljenoje na gotovo pijedestalizirani status.Ovo je rijetka situacija u kazalištu:obraća nam se kolektivitet, a ne zbirkapojedinačnih glasova. I to kolektiv kojiiznad svega teži bezličnosti. Ja bih voliobiti neodređen, jedna je od (pretpostavljam)izvođačkih bilješki objavljenih uprogramskoj knjižici.Varijacije umjesto temeKakve veze imaju “kaubojev san”Deana Martina, Johna Waynea i RickyNelsona iz filma Rio Bravo (1959.),zatim Damir Bartol Indoš osvijetljenkabaretski crvenim svjetlom dok “režeći”,hropčući i trzajući se pjevuši evergreeniz spomenutog kaubojca, citiranjeSolarisa Tarkovskog, citiranje PukotineF. Scott Fitzgeralda i raspravica muškihizvođača o filmu Eternal Sunshine of aSpotless Mind Kaufmana i Gondryja?Prvi odgovor naprosto potvrđuje daPristaševa predstava sve nabrojane medijsketekstove spaja u jednu izvedbenucjelinu. Tko kaže da u pamćenju morabiti “sistema”? Možda je ono doistasastavljeno od filmova i općih mjesta;možda u njemu nema ničeg pojedinačnog(krasna posveta C. G. Jungu).Daljnje razmišljanje možda će utvrditikako se Tarkovski, Fitzgerald i CharlieKaufman najneposrednije bave pamćenjemkao fenomenom, ali ne vidim kakveveze s time ima Rio Bravo. Ili Indoš– odijeljen i prostorno i semantički odostalih performera, a opet neobično“discipliniran”; u netipično elegantnojbijeloj košulji i crnim hlačama; pristajućine samo na kaubojski gard negoi s ostatkom skupine BADcompanyizmijeniti dio kolektivnih citata. Mogućiodgovor je da predstava Memories koristinavedene sadržaje kao vlastite govornepovršine i ne pokušavajući premostitirazlike među navedenim diskursima.Zanima je supostojanje varijacija teismijavanje jedinstvenosti teme. Onošto dodatno povezuje sve navedenesadržaje, međutim, tiče se specifičnogodnosa dramaturginje Ivane Ivković iredatelja Pristaša prema prostoru; premaspacijalnosti pamćenja. Odatle je u predstavicitiran i Grant Morrison s idejomo prostoru kao “beskonačnoj strukturiponavljanja”, u kojoj i protiv svoje voljeostajemo zarobljeni. Izvođači (PravdanDevlahović, Ana Kreitmeyer, KrešimirMikić, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbineci Damir Bartol Indoš) definitivno ostavljajudojam zarobljenosti i dresure, bezobzira šapuću li komadiće tekstualnihcitata publici posjednutoj oko stolovana pozornici ili ponavljaju neke odkaubojskih “poza”, pri čemu je na njihovuživu izvedbu revolveraškog gardavizualno “zalijepljen” i filmski negatividentičnih poza performera, reproduciranna posebnim projekcijskim površinama.Općenito je količina filmskeimaginacije (i filmskog trika) korišteneu ovoj predstavi veća no ikada u raduBADcompany. Stječe se dojam da jemedij kojim su se bavili i kojemu su senajviše približili samom izvedbom kinematografski,a ne kazališni. Tim više štoje gomila citiranog filmskog materijalakoja se kotrlja predstavom nije pomnijeizvedbeno adresirana (još manje “dekonstruirana”)već korištena na načinasocijativnih kategorija.Teorija kao oblik kontroleU predstavi se opetovano spominjei Fitzgeraldov pojam “emocionalnogbankrota”, emocionalne potrošenosti iNičije i svačije značenjeZanimljivo je da Pristaševa režijskakarakterističnost uključuje paradoksalnusituaciju igranja za druge, ali s programatskimneprijateljstvom prema eventualnomdijeljenju značenja. U tomei jest “novost”: umjesto suigre, nametnutanam je situacija fragmentiranog,heterogenog i hotimice raspršenog teparcijalnog značenja, što se podjednakotiče načina na koji je korišten scenskiprostor (u dekompoziciji koju kontro-cmyk

kazališteVII/193, 30. studenoga 2,,6.31iscrpljenosti, praznine. Pokušajmo naovom mjestu razmišljati o emocijamabez predrasuda o njihovoj melodramatskojklišeiziranosti ili “jednostavnosti”(kognitivni psiholozi, uostalom, smatrajuda ništa nije kompleksnije od emocionalnihuvida). Kao što kičerska upotrebabujnog sentimenta u bulevarskom teatrusignalizira nedostatak i otuđenost dubokihemocija, možda “hladna” intelektualnapoetika skupine BADcompanyprikriva njihov – višak. K tome potisnuti.Pitanje u tom slučaju glasi: zaštoje Pristašu i Ivkovićevoj toliko važnoizbjeći osobno svjedočanstvo na pozornici,pogotovo ono afektivno? Pripadali emocionalitet “starim formama”(recimo, glumačkoj metodi MichaelaČehova) koje valja ideologijski striktnoizbjegavati? Sada je možda trenutak dacitiramo prastaru zen-koanu: Onogatko nije privržen formi, ne treba ni reformirati.Ključna riječ je privrženost, čijihorizont nikako ne možemo ukinuti. Nemožemo biti nad-osobni, niti možemoizbjeći baš sve zamke idejne rigidnostiako se oslonimo na vladavinu forme.Ili, kako je strastveno komentirala jednamlada studentica izlazeći iz predstave:“Dobro, oni su jako pametni, stalno su setrudili pokazati nam koliko su pametni,podijelili su nam određene tekstove ionda nam ih još i izgovorili na uho ireproducirali ih tehnikom kompjutorskogzapisa, ali možda je u umjetnostivažno dopustiti si upravo suprotnustvar, naime da ispadneš glup?” Slažemse: glupost jest autentična (sjetimo seraznih “idiota” iz pera Dostojevskog);pamet jest stoput podvrgnuta različitimdiscipliniranjima (premda ove dvijekategorije u stvarnom životu nikad nisupreviše međusobno udaljene). Hoću rećida poigravanje predstave različitim referencamanije samo po sebi inovativno,niti je mehanizam citiranja ikakav jamacda imamo asa mudrosti u rukavu izvedbe.No čitav postupak nesumnjivo želida ga se prepozna kao “teoriju”, a ne kaomoment u kojem se jedno ljudsko bićena pozornici obraća drugom ljudskombiću u gledalištu. Štoviše, stekla samdojam da je bilo kakav transfer izmeđupublike i izvođača zabranjen; namjernoonemogućen; obeshrabren. Mi u gledalištumoramo shvatiti da je teatar “uzdignut”na status teorije, pri čemu je iznjega tobože iščišćen svaki emocionalni,pa onda i politički angažman (prije bilokakvog protesta, mora nam biti stalo dovrijednosti koje napadamo ili zagovaramo).Na samom početku predstaveMemories, doduše, postoji moment ukojem izvođači turistički prošetaju publikuprostorima Studentskog centrapredstavljajući ga kao “bivše kazalište”,Pripada li emocionalitet“starim formama” kojevalja ideologijski striktnoizbjegavati? Sada jemožda trenutak dapodsjetimo na prastaruzen-koanu: Onoga tkonije privržen formi, netreba ni reformirati.Ključna riječ jeprivrženost, čiji horizontnikako ne možemoukinutikoje se u međuvremenu pretvorilo u“prodajni prostor”, ali i ovdje je ironijskitekst izvođača jamac da se nitko nećepreviše uzrujavati oko buduće propastiprostora u kojem se upravo odvija predstava.Osobno, to neuspješno poricanjeemocija koji prati Pristaševe predstave svremenom mi postaje daleko zanimljivijeod deklarativnih, na svakom korakuisticanih filozofskih preokupacija skupineBADcompany.Zajednica/CompanyRecimo, u sadašnjoj varijanti predstaveMemories are made of this... intrigirame jedan prizvani, premda ne i posebnoisticani osjećaj: osjećaj sigurnosti priređivačapredstave. Navodim iz programskeknjižice: “...u trenutku manipulacijeosjećao je sigurnost. Ostavljajući improstor za navigaciju, pronašao je trenutakza sebe...”. Osjećaj sigurnostipo mom mišljenju proizlazi upravo izdistance koju izvođači uspostavljaju spublikom: oni su “unutra”, međusobnopovezani u prostoru manipulacijeprostorom i pričama, a mi smo “vani”,izloženi svim nevoljama nesnalaženja,učitavanja, pogrešne interpretacije,preinterpretacije ili naprosto nedostatkainteresa. Kad bi se paravan izmeđuizvođača i publike narušio ili podigao,sigurnosti priređivača predstave bi nestalo.Dobili bismo na njihovoj (i našoj)izloženosti, na manjku uniformnosti,na prihvaćanju višestruko osobnog rizika,na povezivanju intimne i filmskepriče. Što se mene tiče, potpuno mi jesvejedno izgovara li izvođač svoj tekstležeći na podu i šapćući, kao u predstaviMemories, ili u nekom drugom “neobičnompoložaju” (atrakcija je, usput budirečeno, veoma star, cirkuski pojam). Nenalazim novum predstave u formalnomeksperimentu tijela tretiranog na načinpomičnog i poslušnog objekta, već ueventualnom ukidanju ili osporavanjuobjektifikacije tijela i ideja. Tijelo,naime, može simulirati rad aparata zaiznošenje ideja (ili “montažstroja”, da seposlužimo nazivom kazališne skupine ukojoj je Pristaš prijašnjih godina surađivaos Borutom Šeparovićem), ali teškoje previdjeti da tijelo stvara i specifičan“višak” značenja, čiju je prisutnost teškokolektivizirati, ignorirati ili opredmetiti.Začudo, taj višak u ovoj predstavi nepoprima obrise Indoševa kao dežurnogshizo-kanala, jer se stari majstor performansazačudo odlučio odigrati (boljerečeno, prohripati) medijski klišej nadklišejima, onaj “usamljenog kauboja”.Uzbudljivi izvedbeni višak tako postajeaktualan u momentima brze “promjeneprizora”, raspremanja predmeta, šutnje,izmjene pogleda između publike i izvođačaili izvođača i izvođača. Mi znamoda pamćenje nije tako uniformno kakvimga BADcompany nastoji pokazati.Čak i ako pretpostavimo da se predstavaMemories are made of this... bavi represivnošćupamćenja, nedostaje joj interesaza stanja koja nadilaze decorum hiperkontroliranogprostora, kako u tehnologijskom,tako i u dramaturškom smislu.Dostaje pogledati programsku knjižicui njezin “nacrt” događaja da shvatimoo kakvoj je konstruktivističkoj poeticiovdje riječ.Bol: prekriženaDominacija osjećaja zajednice (prisutnai u nazivu skupine) vjerojatno jenajučinkovitija u eliminiranju takozvanih“negativnih” osjećaja. Boli, ljutnje,povrijeđenosti, ljubomore, straha,žalovanja. U svjetlu predstave o pamćenju,instruktivno je ponoviti argumentMelzacka i Walla iz knjige Izazov boli:“Bol zasigurno nije jednostavna obrambenafunkcija koja se pokreće prilikomoštećivanja našeg tijela. Količina, kvalitetai intenzitet boli koju osjećamoodređeni su našim prethodnim bolnimiskustvima te načinom na kojih ih pamtimo,kao i našom mogućnošću da razumijemouzroke boli te shvatimo njezineposljedice”. Drugim riječima, da bismorazumjeli bol, moramo je narativizirati.U medicini je, nadalje, poznat i fenomennaknadne psihofizičke evokacije pretrpljeneboli, odnosno činjenice da procesnarativnog prisjećanja na traumatskedogađaje može pobuditi bol identičnuonoj koju smo pretrpjeli. Što se događaako se pretvaramo kako bol ne postoji?Ili, još kompliciranije, ako tvrdimo kakosmo prošli kroz emocionalni bankrot, alinjegov je učinak duboka šutnja o pretrpljenomstradanju? Po mom mišljenju,učinak je otvrdnjivanje maske, stvaranjelažno “neutralnog” emocionalnog krajolika,ukidanje spontanosti, ukidanjeužitka, otuđenje (iz programske knjižicepredstave Memories are made of this:“Priče koje nikome više nisu bitne”.).Kazališno gledano, nije nimalo lakoizraziti bol. Postoji opasnost od prevelikepatetike, od banalizacije iskustva,paralizirajućeg straha da će nas emocija“previše obuzeti”, straha od susretanjatuđe ravnodušnosti, potmulog osjećajasocijalne neadekvatnosti (ipak živimo uracionalnom vremenu u kojem su emocijeu socijalnoj sferi tabuirane do te mjereda ih ljudi panično “srču” iz sapunica).Ali teatar je mjesto koje se postojanobavi zazornim afektima. Pa i filmovikoje koristi Pristaševa predstava takođersu u velikoj mjeri opsjednuti emocionalnomsnagom pamćenja, identitetomkao emocionalitetom. Kako to da jeonda iz panorame pamćenja izostavljentaj “neugodni” gubitak kontrole kojijoš nazivamo i osjećajima? Možda suemocije radikalnije od ideja, barem akosudimo koliki napor ulažemo u njihovopotiskivanje?Topike utopijeUsput budi rečeno, arhitektura kao“podsvijest” predstave Memories are madeof this... također nije lišena emocija. Uprvoj verziji ove predstave, napuštenozdanje Tiskare Borba nesumnjivo je radiloza izvođače: svakim prolaskom krozuprizorene prostorije, tematizirana je razlikaizmeđu nekadašnje i sadašnje uporabeistog mjesta; nelagoda slična posjetugroblju ili gradilištu; mjestu koje “višenije” birokratsko, ali “još nije” ni prostorumjetnosti. U scenskom smislu, mjestoizmeđu socijalnih kategorija ili limes veomaje intrigantno; dinamično. Ušavši unjega, moguće se svakakve trans-formacije.Tadašnje izjave tipa “Ovdje ćemorazmaknuti krov i napraviti ogromnuplesnu dvoranu” otvarale su i dimenzijusna, doticanja nemogućeg. U sadašnjojpredstavi, ophodnja Studentskog centra,uz komentar “Ovdje je nekad bilokazalište”, stvara sasvim drugačije emocionalnekonotacije. U mom slučaju,ljutnju, jer tu još jest kazalište, čiju preuranjenusmrt ne želim komemorirati.Arhitektura bi, nadalje, barem premamišljenju klasika poput Bruna Zevija,trebala sama po sebi izazivati određenokretanje ljudi koji borave u određenomprostoru. Kakvo kretanje gledatelja tražipredstava Memories are made of this...?Najprije malo nasumičnog kruženjaispred dvorane, zatim stihijsko penjanjepublike na pozornicu, ali ne zatoda bismo sudjelovali u događaju, negozato da se ondje zaustavimo, sjednemoi pričekamo da nam izvođači prošapćuodređene tekstove ili ih ispišu na velikimprojekcijskim površinama. I ovdjeje prisutna gesta lažnog približavanjapublici, slična ranijoj predstavi Brisaneporuke: prostor je prividno ponuđensvima, no u njegovoj se “skriptiranosti”snalaze jedino priređivači predstave.Moj je problem što svaki put iznovaželim nasjesti lažnom pozivu na interakciju,želim povjerovati da mi se netkos pozornice izravno obraća, ne vjerujemda je ijedna izgovorena riječ uzaludna iliredundantna (o pokretu da i ne govorimo).Iz pozicije BADcompany, ja sam,dakle, interpretacijski uljez ili naivac,točnije rečeno netko tko ne želi igratipo pravilima nužne apstrakcije i nepremostivedistance. Što je još gore, temapamćenja kojom se bave izvođači predstaveMemories are made of this... osobnomi je fascinantna, svi korišteni navodinesumnjivo su vrijedni razmišljanja, alinjihova mi se obrada čini shematizirana,plošna, u određenom smislu jednakorevijalna koliko je to pjesma DeanaMartina (nižu se numere “diskursa”). Izpredstave je nažalost nestala “pukotina”,nestao je nered, nestala je mikrosekundaosobne ogoljenosti, strmoglavljenosti u“šok” kontakta međusobnih razlika.Zar mi je toliko važna, pitat ćete, taslutnja, ta sićušna vremenska jedinica“izokrenute kože” – i to bez zaštitnemreže provjereno pametnih referenci?Dovoljno da o njoj nastavljam i nastavljamgovoriti.cmyk

32 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.kazališteMine: u političkoj ne/ravnotežii snovimaSuzana MarjanićProcjenjuje se da je u Hrvatskojpreostalo oko 240.000 mina unutarminski sumnjivog područja. Nadalje:u Hrvatskoj je od mina od 1998. dosrpnja 2006. stradalo 269 osoba,od kojih 101 smrtno (na navedenepodatke upozorili su nas autorizanimljive gerilske akcije Ovaj most jeopasan, ali mine su opasnijeUz akciju/performans Ovaj most jeopasan, ali mine su opasnije SrđanaPetrija, Ivane Biočine i Srećka Horvata,performans Minirana masnicom SlaviceJakobović Fribec i Jasenke Kodrnje,performans 4 MINE Harisa Rekanovićate videorad Ubojite misli Stanke Gjurićpredstavljenih na 4. festivalu prvih natemu MINE (Zagreb, 18. listopada – 18.studenoga 2006.); ujedno uz performansU ravnoteži Vlaste Žanić (GalerijaKlovićevi dvori, 14. studenoga 2006., usklopu ciklusa Intime) i uz performansResume Kate Mijatović (MM centar, 17.studenoga 2006.)ožda je potrebno ovaj sažetiprikaz performansâ s Četvrtogfestivala prvih, koji se ove godineodržao na temu MINE, otvoriti upozoravajućimpodacima o minskoj smrtii stradavanjima pod koracima, nogama:procjenjuje se da je u Hrvatskojpreostalo oko 240.000 mina unutarminski sumnjivog područja. Nadalje:u Hrvatskoj je od mina od 1998. dosrpnja 2006. stradalo 269 osoba odkojih 101 smrtno (na navedene podatkeupozorili su nas autori zanimljivegerilske akcije Ovaj most je opasan, alimine su opasnije). Krenimo dalje: napoligonima u Škabrnji i Benkovcu ispitujese pasivna metoda korištenja pčelaza detekciju eksploziva (na navedenepodatke, među ostalim, upozorio nasje videorad In memoriam: Ovo nije mojsvije Igora Bogdanića, Dražena Jerenai Roberta Francisztyja). Naravno, navedenitelegrafski pregled nedostatan je zadublji uvid u minske, minirajuće temeovogodišnjega društveno angažiranogaFestivala prvih.O kućerini Mine MalkočOtvorenje izložbe Četvrtog festivalaprvih označeno je duo-performansomMinirana masnicom Slavice JakobovićFribec i Jasenke Kodrnje, u kojemu suriječ mine semantički protegnule i navidljive i nevidljive ožiljke, duševne itjelesne tamnoljubičaste, zelenkastosmećkastemodrice, masnice, podljeveobiteljskoga nasilja koje su autoriceoznačile kao “minsko polje patrijarhalnognasilja”. Pritom je Slavica JakobovićFribec interpretirala pjesmu Danas samdobila cvijeće Paulette Kelly, a JasenkaKodrnja šest vlastitih pjesama o sadističkimmodusima patrijarhalnognasilja. I kako su recitirale stihove, kojesu podsjetile na bol nekih anonimnihžrtava, tako su i polagale na pod buketeumjetnoga cvijeća na kojima su ispisalesljedeća upozorenja: OPASNOST ODMINA!, OPREZ, MINE!... Podsjetimona strahotne završne stihove pjesmeDanas sam dobila cvijeće: “Danas samdobila cvijeće./ Danas je vrlo posebandan./ Bio je dan mog pogreba./ Prošleme je noći konačno ubio./ Nasmrt me jeprebio./ Da sam samo skupila dovoljno/hrabrosti i snage da ga ostavim,/ danasne bih dobila cvijeće.”Na četiri izložene fotografije podnazivom 4 MINE Haris Rekanovićodabrao je četiri ženska lika koje nosetradicionalno bosansko ime Mina kojenažalost izumire, a u simbolizaciji,kako autor navodi, četiriju Mjesečevihmijena: “Mina – starobosanski, mijenaMjeseca; Mina – ar. ime doline blizuMekke značajne za obavljanje hadža”.Dakle, autor je fotografirao četiri Mine– Minu Fajković (16 godina), MinuFazlić (19 godina), Minu Malkoč (46godina) i Minu Mašić (20 godina).Pritom tradicionalno žensko ime Minakao simbol protoka vremena autor ujednopovezuje i s tehničkim simbolimamodernizacije koja halapljivo niveliratradiciju. Istoimeni performans autorje zamislio kao intervenciju, aplikacijuduginim bojama i etičkim molbama najumbo-plakatu s likom Mine Malkoč,a na kojemu je ispisan i njezin iskaz:“Imam ja tamo kućerinu. Da mi je doćido nje, sve bi’ rasprodala...”. Tako jeosim crteža autor ispisao i niz antikonzumerističkihutopijskih molbi i savjeta:npr. “Ne kupujte što vam ne treba”; “Nestavljajte životinje u konzerve”... Inače,plakat je bio postavljen ispod željezničkognadvožnjaka u Savskoj ulici prekoputa Ciboninog tornja, a tik uz njega,što se ostvarilo kao čista podudarnost,nalazio se i jumbo-plakat s porukommolbom“Idući put udari loptu” kojarazotkriva tempirane mine uvijek nevidljivogaobiteljskoga nasilja.O noćnoj akciji i psećimmislimaOsim spomenutih performansa kao iostalih, brojnih radova u drugim medijima,a o kojima možete, ako želite, višedoznati na web stranici www.studio-artless.hr,u Galeriji Nova bila je izloženai fotografska dokumentacija gerilskeakcije/performansa Ovaj most je opasan,ali mine su opasnije Srđana Petrija, IvaneBiočine i Srećka Horvata koji su dokumentiralivlastitu noćnu gerilsku akcijuispisivanja grafita spomenute naslovneodrednice na Savskom mostu.Uz navedene performanse zadržimose ukratko i na sjajnom videoraduUbojite misli Stanke Gjurić, koji tematiziraživotinjski strah od ljudskeagresije. Naime, autoricavideoradom podsjećakako je njezina kujicaHooper početkomDomovinskoga rata,tijekom uzbuna, stenjala od straha predstrahotnim zvukovima samo ljudimasvojstvene vječno ponovljive ratne, ratničkegluposti. Međutim, kao i sve traume,i navedena je trauma ostala dubokoupisana u sjećanjima ove životinje, teu vrijeme novogodišnjih blagdana, kadase nemilosrdno koriste pirotehničkasredstva, Hooper, reagira potpuno isto– lajanjem i režanjem kao i u traumatičnimratnim iskustvima buke i bijesa.Klackalična prostornainstalacijaNa trojni zadatak (interakcija sazadanim prostorom podrumskih prostorijaGalerije Klovićevi dvori, temaautoportreta i umjetnička provokacija)kustosice Jasmine Bavoljak, koja je koncipiralaciklus Intime, a u okviru kojegaje objedinila tri umjetnika i dvije umjetnica(Ivan Kožarić: Bijele ruže, AntonioGotovac Lauer: Glupi Antonio predstavlja,Boris Demur: Spiralna art memorijai performans Hommage á Oskar Herman,Vlasta Delimar: Marička, Vlasta Žanić:Ravnoteža), Vlasta Žanić odgovorila jeperformansom i istoimenom izložbomRavnoteža kojima, među ostalim, propitujeprostor između uspostavljanja ravnotežei neravnoteže. Interakciju je sazadanim prostorom iznimno iskazala nataj način da je duž centralnoga galerijskogprostora postavila drvene klackalice,koje su izgledale i poput dječjeg igralištaali i poput građevinskog prostora,kojima su se posjetitelji, ako su željeli,trebali hodajući “isklackati”. Naravno,neki su pritom odabirali hod po klackalicamaa neki i sigurniji hod u prostoruizmeđu mogućnosti gubitka i ponovnoguspostavljanja ravnoteže. Performansje Vlasta Žanić kao i Vlasta Delimaru navedenom izvedbenom i izložbenomciklusu izvela u malom prostoruispred samog ulaza u središnji galerijskiprostor, a koji je Jasmina Bavoljak, upovodu performansa Marička, atribuiralakao “sakrosanktni prostor kule,odnosno kripte Jezuitskog samostana”(usp. Transfer, 23. studenoga 2006.).Dakle, u tom istom prostoru VlastaŽanić ,a ispred središnjeg klackaličnogaizložbenoga prostora, odjevena u dugusivu haljinu nekoliko se puta zavrtjelaoko vlastite osi, referirajući na svimapoznatu dječju igru, ali i na značenjegubitka životne ravnoteže, one fizičkei one psihičke. Pridodala bih i osjećajgubitka ravnoteže između istine i ulaskau klackaličnu neistinu. Performans nalikna ritualni derviški ples vrtnje umjetnicaje okončala posljednjim gubitkom ravnotežei padom na bijelu spužvastu podlogu,nakon čega se (zanimljivo) i poklonilapublici. I dok je u performansuPrelaženje (2005.), koji je izvela u nizuod tri performansâ Čestitanje, Rožata iPrelaženje (Zagreb, 18. ožujka – 8. travnja2005.), problematizirala intenzitetprelaženja iz uloge u ulogu u svakodnevnom,privatnom životu, i navedenoje vizualizirala postavljanjem sebe narotacijskom kiparskom postamentu,gdje istovremeno predstavlja model zakip, kiparicu i skulpturu samu, a pritomfigurira i kao performerica na sceni rotacijskogapostamenta i kao videoumjetnicakoja kamerom snima publiku (usp.Zarez, 21. travnja 2005.), čini mi se kaoda performansom Ravnoteža tematizira,među ostalim, i ravnotežu između navedenihsvakodnevnih prelaženja.San o ugljenuU tekstovima koji prate web radMreža snova (2001.) Kate Mijatović,među istaknutim riječima nalazi se iriječ ugljen. Ugljen je uostalom i dionjezine instalacije Ugljen iz podsvijesti(1989.) koju je činio kavez unutar kojegaje bila smještena poveća hrpa ugljenas izokrenutim tačkama na samom vrhu,a instalacija je bila smještena u neposrednojblizini Galerije SC-a. Inače, kavezumjetnica tumači kao stvarnost ili pakaosvijeta, svijesti, ili kao što apostrofira daje željela da izgleda kao da je sišla u rudnik-podsvijesti od tamo iznijela ugljenna svjetlo dana i pritom ga zatvorila ukavez-svijest (usp. Život umjetnosti, broj69). Osnovni simbolički materijal i uperformansu Resume jest ugljen, a kojimKata Mijatović ponovo problematiziralaulogu snova, i pritom se vratila svomsnu od 28. rujna 1991., koji, kako jenapisala na pozivnici, glasi: “(...) silazimu rudnik, tamo me čeka hrpa ugljenai kolica. Utovarujem ugljen u kolica iiznosim ga van, na svjetlo dana”. Riječje, dakle, o istim snovitim slikama kojeje transponirala i u spomenutu instalacijuUgljen iz podsvijesti. Naime, autoricau mediju performansa, instalacija, videoi web radova ispituje temu sna, apostrofiraulogu odnosa svjesnog i nesvjesnog,a pritom polazi od vlastitih snova kaoi od snova svojih prijatelja, prijateljica.Dakle, kao i u performansima Željkovsan (2004.) i Markitin san (2004.) umjetnicije bilo bitno udvostručenje vlastitogaJa: naime, radnju utovara ugljenau crna kolica i njegova premještanja nadrugu hrpu s druge strane pozorniceMM-a prati i projekcija (videoperformans)potpuno iste radnje, te kadaumjetnica uspije dovršiti čin premještajaugljena s jedne na drugu stranu, čeka dai na videoperformansu završi navedeniposao premještanja. Odjevena u bijelukošulju i tamne hlače, kao da i kostimografskipotencira igru između svijesti(bijeloga, racionalnoga, navodno uvijekobjašnjivoga) i nesvjesnoga (racionalnonepristupačnoga, zamagljenoga i time ucijelosti neobjašnjivoga).S podsjećanjem na autoričin inicijalnisan od 28. rujna 1991., kao da sevraćamo na početak ove vrlo kratkepriče koju smo otvorili prikazom trijuperformansâ te videorada Ubojite misliovogodišnjega Festivala prvih na temuMINE.cmyk

kritikaVII/193, 30. studenoga 2,,6.33Šaltanje po promašenimživotimaMaja HrgovićNovi roman češkog književnogcentarfora ispočetka se doima kaozabavno, light štivo, no kako seosobne priče junaka odmotavaju, onolight popušta pred melankoličnim,da bi se onda i ono zgusnulo upravu tugu. Patetike ni moraliziranjanema. Porazi likova bole. Čitateljaboli njihova bol, starenje, čemeri ogoljeni besmisao. Pritom,Vieweghov je stil sjajan, pročišćen ipitak, ton uravnotežen, kompozicijajednostavna ali dobro promišljenaMichal Viewegh, Izvan igre; s češkogaprevela Branka Čačković; Profil, Zagreb,2006.emeljito iskompleksirani pubertetlijas lošim smislom za odijevanje,neimenovani lik u novom romanuMichala Viewegha Izvan igre, do krajaživota pamti jedan jedini koš koji jeza svoj tim zabio u nebitnoj utakmicibeznačajnog turnira. Hujerova, takođertemeljito iskompleksirana i dozlabogaružna djevojka, bolno svjesna svoje ružnoće,do kraja života pamti kako ju jena proslavi mature u nekoj šumi poljubiorazredni pametnjaković Tom, njezinneprolazni ideal muškarca. Nekolikodesetljeća kasnije, Tom priznaje kakose tog poljupca uopće ne sjeća jer je biopijan. Pijanstvo ga ustvari ispraća u kriznesrednje godine: u alkoholu razblažujevlastitu promašenost i neostvarenu ljubavprema gimnazijskoj ljepotici Evi, učijoj je ljepoti – za razliku od neugledneHujerove – nešto pretjerano. Eva, ledenakraljica, ipak osim ljepote nema mnogood života: propao je njezin brak s Jeffom,čudnjikava je drugima i sebi, iscijeđenaod volje za životom, njezina santa sveviše kopni. Jeff se pak iz zlatnog dečkarazvio u hladnog licemjera koji poimencezna praške kurve a za svoje karakternešupljine stalno okrivljuje ženu. Konačno,tu je i Skippy, 40-godišnjak koji je imidžizgradio na lakrdijama i izigravanju lude,srastao sa svojim maskama toliko da ninajbližim prijateljima nije nikad priznaoda je homoseksualac. O tim stvarima,ukratko, govori Vieweghov roman, svježeobjavljen u Profilovoj biblioteci Proza.Cosmo girlPočinjem s likovima jer su likovi ovdjenajvažniji: dorađeni su, produbljeni, trodimenzionalni– krvavi čak. Ostavljajudojam da ih je Viewegh zaista kreiraoprema stvarnim ljudima koje dobro poznaje.Svi likovi u romanu pripadaju istojgeneraciji gimnazijalaca, rođenih šezdeseti neke, i životna priča svakoga od njih– od školskih dana do srednjih godina– iznosi se u zasebnim poglavljima:najčešće o njima govori sveznajući pripovjedač,ima dosta neupravnog govora(osobito u Evinim proznim dionicama),dok pak Hujerova i Skippy o sebi govoreu Ich formi. Usprkos tome, svi sulikovi jednako važni jer priča svakogaod njih vrijedi tek kad se postavi u kontekstpriča ostalih likova; osim toga onesu sve tako gusto isprepletene da ih jenemoguće razmrsiti. Sve se ljubavi ukrštajukao u sapunici, samo s manje trivijalnog,i sve se sijeku u jednoj točki – uEvu Šalkovu su barem u jednom trenutkuu životu zaljubljeni svi muški likovi,a istodobno joj zavide i mrze je ženskilikovi. Hodajuća ljepota, podebljana svimdjevojačkim vrlinama, pritom još i visokomoralna, požrtvovna, pametna i seksi,Eva je prava Cosmo girl. Ona je zato prikladnoishodište triju velikih tema kojeViewegh u ovom romanu obrađuje – tosu ljubav, ljepota/ružnoća i seks.Prvo ljubav. Ima nešto hrabalovskou uvodnim poglavljima, u kojima suškolske simpatije još neopterećena zabava,pretočena u duhovitu, pitku prozu.Halapljivo sam iščitala epizode koje seodvijaju u praškim izletištima, u sparnimpopodnevima kad nema nastave i još jeneizvjesno u kojem će se smjeru razvitiodnosi između likova, tko će s kim. Evaje odmah završila s Jeffom, ušla s njimeu dosadan, rutinski odnos koji se predvidljivopretakao iz faze u fazu: ona gaje čekala dok je bio u vojsci, poslije su sevjenčali i dobili dijete, potom su se razvelizbog nepremostivih razlika – Jeff je voliojače (njegova je ljubav ustvari patrijarhalnaželja za posjedovanjem), a Evaje s godinama sve više popuštala svojojmetaforičnoj slabokrvnosti, rezignaciji,nezainteresiranosti.Roman obiluje promašenim ljubavima,dvije se ističu svojom tragičnošću.Tom, Jeffov najbolji prijatelj, zaljubljen jeu Evu od prvog dana kad su se sreli, noiz obzira prema Jeffu (on ju je rezervirao)disciplinirano se suzdržava od pokušajada na bilo koji način ostvari tu ljubav.Nikad nije Evi otkrio svoje osjećaje (svedo apokaliptične, groteskne godišnjicemature kad se u groznom pijanstvu njihdvoje, ostarjele kopije sebe samih, predajustrastima u zahodu neke praške birtije),iako sve upućuje na to da bi njih dvojezajedno funkcionirali mnogo bolje negoona i Jeff. Ta je neostvarena ljubav moždai najtužnija fabularna linija u romanu;pogotovo onaj njezin dio kad Tom, postavšiprofesor u školi koju je pohađao(muzeju svoje mladosti, kako sam kaže naspomenutoj godišnjici mature) otkrije unekom razredu Klaru, ustvari mini-Evu,gimnazijalku koja izgleda kao mlađakopija njegove neprežaljene ljubavi.Morbidno, na koncu i oženi djevojku.Veza ne potraje dugo.Traktat o ružnoćiToma ima i u drugoj tragičnoj ljubaviu romanu. Njega voli ružna Hujerova,tvrdoglavo, samozatajno i postojano, pani kad se uda za službenika podzemneSve se ljubavi ukrštajukao u sapunici, samo smanje trivijalnog, i sve sesijeku u jednoj točki – uEvu Šalkovu su baremu jednom trenutku uživotu zaljubljeni svimuški likovi, a istodobnojoj zavide i mrze ježenski likovi. Hodajućaljepota, podebljana svimdjevojačkim vrlinama,pritom još i visokomoralna, požrtvovna,pametna i seksi, Eva jeprava Cosmo girl. Ona jezato prikladno ishodištetriju velikih tema kojeViewegh u ovom romanuobrađuje – to su ljubav,ljepota/ružnoća i seksIzdvojena, poglavljau kojima pripovijedanadrealno ružna, ali izapanjujuće inteligentnaHujerova, mogla bitvoriti kompaktnunovelu-traktat o ružnoći.Zato što je odmalenamori izostanak fizičkeljepote, postanenjome opsjednuta ikoncentrirano, intenzivnopromišlja svijet ukategorijama lijepo/ružno. Kao u onome vicuo Muji koji bi htio bitiglup i ružan jer je ljepotaprolazna, i ona na krajushvaća da estetika nijesve – štoviše da je onanedovoljna stvar za životželjeznice Borisa, ona ne prestaje obožavatiToma. Tom je, dakako, te ogromnenaklonosti potpuno nesvjestan, u svojojstalnoj podijeljenosti između aktivnogidealiziranja Eve i još aktivnije autodestrukcijealkoholom.Izdvojena, poglavlja u kojima pripovijedanadrealno ružna ali i zapanjujućeinteligentna Hujerova, mogla bi tvoritikompaktnu novelu-traktat o ružnoći.Zato što je odmalena mori izostanakfizičke ljepote, postane njome opsjednutai koncentrirano, intenzivno promišljasvijet u kategorijama lijepo/ružno. Kao uonome vicu o Muji koji bi htio biti glupi ružan jer je ljepota prolazna, i ona nakraju shvaća da estetika nije sve – štovišeda je ona nedovoljna stvar za život.Intervencijom autora – koji se pred krajrazotkriva i ogoljuje proces konstruiranjapriče – Hujerova postaje jedinilik koji uspijeva: vrativši se s godišnjicemature kući, svome ružnom Borisu idjetetu, osjeti puninu i smisao. Upravoono što je drugim pripadnicima njenegeneracije ostalo nedostižno.Da zaključim: roman Izvan igre seispočetka doima kao zabavno, light štivo,no kako se osobne priče junaka odmotavaju,ono light popušta pred melankoličnim,da bi se onda i ono zgusnulou pravu tugu. Patetike ni moraliziranjanema. Porazi likova bole. Čitatelja bolinjihova bol, starenje, čemer i ogoljenibesmisao. Pritom, Vieweghov je stilsjajan, pročišćen i pitak, ton uravnotežen,kompozicija jednostavna ali dobropromišljena. Ukratko: ne samo da mu jeopet pošlo za rukom unutar korica utrpatidobro prokrvljen život, nego je toovaj put odradio još bolje nego u prijašnjimuspješnicama – Odgoju djevojaka uČeškoj, Romanu za žene te Priči o braku iseksu. Vieweghova je putanja uzlazna.cmyk

34 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.kritikaProtiv svakodnevice ili za nju?Dario GrgićDvojicu klasika suprotnih poetika,Bretona i Carvera, povezuje to štoobojica slave proturječnost života itraže sjaj iza “odbačenog” vidljivogsvijeta, magiju koja, međutim, ništane olakšava, nego dodatno otežava izamračuje životAndre Breton, Nadja; s francuskogaprevela Vanda Mikšić; Meandar, Zagreb,2006.ndre Breton je početkom dvadesetihgodina prošloga stoljeća sprijateljima Louisom Aragonom,Paulom Eluardom i RobertomDesnosom organizirao seanse automatskogpisanja – na taj su način istraživalipodsvjesno. Breton je prije toga tijekomPrvog svjetskog rata radio u nekom vojnomneuropsihijatrijskom centru gdjese prvi put sreo s psihički poremećenimosobama i Freudovim psihoanalitičkimradovima. Tih godina na njega presudanutjecaj vrši Rimbaud. Pjesnik ArthurRimbaud jedna je od ikona pokretakojemu će kasnije Breton kumovati, bioje i ostao jedan od prasvećenika, zapravoproroka nadrealizma. Svoje Pismo vidovitogRimbaud je nazvao “satom iz noveknjiževnosti” na kojemu se ogradio odpisaca kao “načitanih ljudi” – takvih je uprošlosti bilo na klafre. To je sve “rimovanaproza, poigravanje, omlitavjelosti slava bezbrojnih idiotskih maštarija”.Književnost se, piše dalje Rimbaud,“upljesnivila”. I onda ključ tajne: ja, toje netko drugi. Da bi uopće imao pravopisati i istovremeno zahtijevati da budeshvaćen ozbiljno, pisac mora istraživatisebe, nadgledati se, iskušavati. Osjetilatreba rastrojiti, treba pobjeći od konvencija,od škola, i stići do nepoznatog.Bretonov Manifest nadrealizma(1924.) razvija Rimbaudovu konfrontiranosts memlom nekoć osvojenih poetskihvrhova; racionalizam i pozitivizamnisu dostatni za zahvaćanje kompleksnostičovjekova psihičkog i duhovnogživota; roman ne smije sadržavati opise,karakterizaciju, ne smije fikcionalizirati;opisivanje, čak i kod najvećih, poputTolstoja i Dostojevskog, samo je nabrajanjeslika iz kataloga; psihološki romanje mrtav, dopisuje u Nadji Breton.Zanimljivo da je sličnim konstatacijama,nekih sedamdesetak godina poslije,Houellebecq pobrao aplauze. A prijenjega Kundera i Kiš. U Nadji na mjestimagdje bi trebali ići opisi autor je staviofotografije jer vjernije dočaravaju mjestoi predmet, stvaraju “realniju” atmosferu.Skidanje zarđalih dijelova s višestoljetneromaneskne mašinerije Bretonje nastavio distanciranjem od stvaranjatipičnih likova – zapisuje kako mu jenesnosno to stvaranje jedne osobe izdva različita lika kojima treba promijenitiboju kose pa će stvar klapati jerje sad junakinja blondinka a ne plavuša:to je uvreda za “istinu” romana.Predvidljivost, nepromjenjivost junakadrugi je iritantni fenomen: bez obzirana strahotnost događaja, piše Breton,junak ostaje vjeran svojim početnimosobinama i ne iznevjerava “proračune”kojih je puki predmet. Breton je hegelijanacpar exellence: zdravi razum nemanikakve veze s dubljim razinama životakoje istražuje poezija; naše iskustvo tekje fragmentarni isječak izrezan razumskimškaricama iz šireg konteksta kojiobuhvaća i snovite dimenzije. Svijestkoja uračunava i ovaj višak realnosti je– nadrealna. Binarna opozicija vidljivogi nevidljivog, svjesnog i nesvjesnog, temai kontratema, racionalno i iracionalnodaju potpuniju slike od dosadašnje.S time je u vezi “automatsko pisanje”,ključni Bretonov termin, metodaproizašla iz Freudove psihoanalitičkemetode slobodnih asocijacija. Jednaod temeljnih preokupacija nadrealistaje – kako stvarno funkcionira misao(“Izvan svake moralne ili estetske preokupacije”)?Riječi u tako postavljenojsituaciji nadrastaju naš pragmatičniodnos prema njima i sreću se samonjima znanom logikom, koja, opet,nema nikakve veze s našim “dnevnim”,svakidašnjim načinom zbrajanja stvari.One tada, piše u Manifestu Breton, vodeljubav jedna s drugom, povezane vezamadubljim od logičnih ili puko komunikacijskih.Zbilja na koncu, i do Nadjinihnogu, “leži poput zgažena psa”. Bretonje ovaj roman objavio 1928., tada većdistanciran od poetičkih metoda kojeje sam inaugurirao – riječ je o romanukojim, u formalnom smislu, dirigiranedostatak dirigenta: on jednostavnozapisuje sve čega se u trenutku pisanjasjeća. Henry Miller je u Jarčevoj obratnicizapisao kako bi mu cijela mladostizgledala drukčije da je znao da postojeljudi kao Breton ili Apollinaire. Groznoje biti civiliziran, zapisao je Miller, jerkad se nađeš na kraju svijeta nemašviše ničega čime bi se mogao oduprijetistrahovladi samoće. Nisam znao, kažeotprilike Miller, da su onda živjeli ljudinevjerojatnih imena kao što su BlaiseCendrars, Jacques Vache, Louis Aragon,Tristan Tzara, Rene Crevel, Henride Montherlant, Andre Breton, MaxErnst, Georges Grosz…, koji su u svommanifestu napisali “danas počinje životbez papuča i premca” i “pišemo ovajmanifest da bismo pokazali kako čovjeku jednom jedinom dahu može djelovatiposve proturječno”.Čitati poetski roman Nadja u svjetluBretonove izjave kako postoji čudesnoi samo čudesno dodatno je zanimljivozbog navedenih autorovih strategija,odbijanja opisivanja, karakteriziranja ipsihologiziranja. Sve je ogoljeno a tajkostur ipak diše. U Nadji se sreću jedanpisac, k tome oženjen, i jedna zamamnadjevojka katastrofalne biografije, koja jepobjegla u grad svjetla pred puno gorim,za oči pogubnijim tamnim svjetlimaprovincije, ne bi li tamo pronašla granuna kojoj je moguće prenoćiti. Nabasalaje na pjesnika na ulici, “slučajno”, uskladu s piščevim načelima prepuštanjanasumičnosti i fraktalnosti. Osim nesretnogdvojca u Nadji su brojni drugiiz povijesti umjetnosti znani vam likovi,Apollinaire, Eluard, Desnos, kao i pomnopopisane čini koje na osjetljivu,predestiniranu dušinu klavijaturu možebaciti dobro napisano štivo, a o pravimvještičjim momentima Nadje neki drugiput. Možemo dati samo najvišu mogućuocjenu knjizi u kojoj piše: “da poštujemsvoj ili tuđi rad, to nikad... Dok se radiničemu ne služi biti živ”.Jedna od temeljnih preokupacija nadrealista je – kakostvarno funkcionira misao (“Izvan svake moralne iliestetske preokupacije”)? Riječi u tako postavljenojsituaciji nadrastaju naš pragmatični odnos premanjima i sreću se samo njima znanom logikom,koja, opet, nema nikakve veze s našim “dnevnim”,svakidašnjim načinom zbrajanja stvari. One tada,piše u Manifestu Breton, vode ljubav jedna sdrugom, povezane vezama dubljim od logičnih ili pukokomunikacijskihMrak i sjaj iza pitkih rečenicaRaymond Carver, Krijesovi; s engleskogapreveo Petar Vujačić; V.B.Z., Zagreb,2006.; Odakle zovem, Svi mi, sengleskoga preveo Damir Šodan; Profil,Zagreb, 2006.Carver se u Krijesovima osvrće nasvoje slabo pamćenje. Piše kako nije ustanju rekonstruirati čitave godine života;zna da je živio u nekom mjestu, alise ne sjeća nijednog tamo provedenogdana. Montaigne je u svojim Esejimakonstatirao nešto slično: činjenice bina tajanstveni način isparile iz njegoveglave a ostale bi samo aroma i atmosfera.Carver pamti sliku u kojoj netkovadi nož na njega, netko bijesna, divljegosmijeha, ali ne zna o kome se radi i nezna zašto. Ne sjeća se ni gdje se zbio tajnezaboravni događaj. Međutim, nekeje stvari dobro upamtio: stoji u praonicirublja i čeka na red. Ima dvoje maledjece i ženu, što cjelokupnu životnusituaciju poozbiljuje; točno osjeća lanacna vratu, i zna da se pisci koje je onzamišljao nisu smjeli tako osjećati da bimogli pisati. Tješi ga što Henry Miller uRakovoj obratnici, romanu koji je Carverosobito volio, piše kako piše u strahu daće netko svakog časa ući u sobu i iznijetistolicu. I onda kaže: eto, tako sam pisaooduvijek, tako pišem i sad, ne znajućihoću li stići završiti ovu rečenicu. Ujednom intervjuu pričao je kako se bojaozvuka zvona na vratima. To može bitisamo netko kome duguje novac ili inkasators novim računima, iako ni stari jošnisu podmireni. Dugovi, stalno. Fires uizdanju Vintage Booksa iz 1995. počinjeneobičnim razgovorom što su ga o dvaRaymonda, ocu i sinu, vodile Carverovaprva supruga i piščeva majka: “Umro jeRaymond”, rekla je starija žena mlađoj.“Čiji?”, upitala je Carverova supruga,“Moj ili tvoj?”. Tog kratkog teksta (kojiotvara izdanje Vintage Booksa) nema unašim Krijesovima.Obično se piše kako je malo kojipisac ostvario tako snažan utjecaj na hrvatskesad već relativno mlađe prozaikecmyk

kritikaVII/193, 30. studenoga 2,,6.35i pjesnike. Carver se ovdje negdje pojavioprvi puta u tekstovima slovenskogautora Aleša Debeljaka, koji se oduševljavaonjegovim pričama i poezijom,a prvi prijevod koji se pojavio na ovimprostorima objavljen je u Novom Sadu.Radilo se o izboru priča eponimnognaslova O čemu govorimo kada govorimoo ljubavi. Bio je to epifanijski trenutak:taj šutljivi pisac ostavio je dojam koji seprotegnuo do naših dana, pa su izdanjaKrijesova (eseji, pjesme i priče) kao iOdakle zovem (izabrane priče) i Svimi (sabrane pjesme) pošteno vraćanjeduga piscu koji je svojim mučaljivimpričama i poezijom poharao hrvatskuknjiževnost. Anglist Ivo Vidan povezujega, osim s Hemingwayem, i s Joyceomi Proustom; Carver s njima dijeli svijesto “dobru, funkcionalnom pisanjukao pozivu, zanatu, profesiji izrazajasna duha”. No Vidan postavlja jednozanimljivo pitanje, jer u nas se zbiljasvaki srećković dičio ljubavlju spramCarvera: kako je moguća široka obljubljenostautora čija je transcendencijamračna i kobna a sudbine likova posveprosječne? Nisu li se ljubitelji Carverazaveli pitkim izrazom i pritom ostali napovršini, bez svijesti o mračnoj pozadininjegovih tekstova? Radi li se o fascinacijipitkošću izraza ili o pristajanju naprosječnost života njegovih likova kojisu sličili životima njegovih čitatelja?Sam Carver volio je Čehova i znaose pozivati na njegovu izjavu o umjetnostikoja je svedena na pet osjetila:Čehov, a onda i Carver, nastojali suizraz svesti samo na ono o čemu imamoizravno svjedočanstvo, što nam jepraktički pred nosom. Što je odrediloi Carverov stav prema “eksperimentalnoj”prozi. Piše kako ga iznimno nervirajurasprave o formalnim inovacijamau pisanju fikcije: “Eksperimentiranje ječesto isprika za nehaj, glupost ili imitiranjestila. I još gore od toga – isprikaza grub odnos i odalečivanje čitatelja.”Tako nastaje literatura koju “ne nastanjujeništa prepoznatljivo ljudsko,mjesto zanimljivo samo nekolicini uskospecijaliziranih znanstvenika”.Utjecaj Carvera na hrvatske piscekao da je bio više formalni nego sadržajni.Svi hrvatski pjesnici i prozaicikoji su se pozivali na Carvera ili pokušavalipisati “jednostavno” kao što jepisao on, imali su samo jedan problem– manjkalo im je nečega što je njihovuomiljenom piscu izlazilo na nos. Svi dojednoga nisu imali nikakva životnogiskustva, nisu se, kako je to Carvernapisao na jednom mjestu, savijali islamali. Nijednom. Nisu stjecali nikakve“uvide”. Koji, piše Carver, ne olakšavajunego još dodatno otežavaju stvari.Njegova proza i poezija, sva sastavljenaod banalnosti i sitnica, u pozadini imasjaj kakav zna zadobiti mijenjani život.A on je na njemu znao biti zahvalan:nekoliko tjedana pred smrt, a umro je1988. od raka, jednoj je znanici rekaokako je to njegovo bolno umiranje pjesmau odnosu na godine alkoholizma.Stalno pročišćavanje rezultiralo je rijetkodestiliranim tekstovima u kojimaje, kao u zen koanima, mjesec mjesec, ačovjek čovjek.Budući da bi ovo moglo biti posljednjeukazanje Raymonda Carverapred časnim narodom hrvatskim, važnoje naglasiti da su sve tri knjige dobroprevedene i da je u njima manje-višesve od Carvera što bi vrijedilo pročitati.Svi zainteresirani za piščev život moguse dobro informirati u knjizi RaymondCarver i ja koju je napisala njegova drugasupruga, pjesnikinja Tess Gallagher(V.B.Z., 2005.).Nismo mi neizlječivi, nego jetakvo dobaDarija ŽilićNaša istaknuta pjesnikinja i u ovojzbirci gradi odnos prema starini,a ujedno postmodernistički grabiprokušane forme i oblike u okriljunovog doba; kao da želi bar malo“začarati” svijet, i nekako vratitivjeru u poetsku riječ, u “iscrpljenu”književnostSibila Petlevski, Spojena lica; HDP iDurieux, Zagreb, 2006.pojena lica nova je zbirka teoretičarkei pjesnikinje SibilePetlevski.U pjesmi Dani slave ona piše o danimanacionalne slave, spominje datumekoje ritualno obnavljamo u znaksjećanja na ratne dane. Metaforički, tisu trenuci predstavljeni kroz razvijanjestjegova koji u pjesnikinji evocirajupucanj, eksplozije, kratka uznesenja.Kako bi prekinula taj niz ponovnihslavlja, predlaže “pokolj zastava”.Naime, samo tim ritualnim činom,svojevrsnim performansom, mogu seponištiti rituali koji veličaju herojstvo,smrt, pokolj ljudi. Iza tih “dana slave”stoji mnoštvo ubijenih ljudi, a pjesnikinjazato i želi poništiti simbole kojievociraju sjećanje na nimalo slavnetrenutke. Stoga u pjesmama nerijetkoprogovara iz pozicije povijesnih žrtvi,onih koji su iskorišteni. Sloboda postajetek neko mjesto u koje je mogućelansirati “nestrpljive mrtvace”. Vojskekoje ratuju ostaju posve u svojoj priči,a jezik krvi, smrti koji donose, samooni razumiju.Izgubiti sve prijateljePjesnikinja priziva neke drukčijesvete trenutke. U pjesmi Novo oko vrloeksplicitno ustvrđuje “prošlo je vrijemečuđenja u kojem je vrijedilo / praviloda je svaka stvar novome oku nova”.Ona također piše o nekom drukčijemviđenju stvari, o očima koje ne odlikujemetaforička sljepoća kao kod većineljudi, već povezuje duhovnost i očitako da u tim životnim međuprostorimaoči nisu tek “škrape / u kršu neprepoznatljivihlica”. Pjesnikinja govori osrazu stvarnosti i iluzija – ništa se nečini shvatljivim do kraja na prvi pogled,iluzije se pothranjuju stvarnošću,a zablude ostaju skrivene od drugih,kao obiteljske tajne – “sve ostaje u obitelji,među nama” (Majka stvarnost).Onda kad nestaju iluzije, tad je “svakapričin stvarna” (pjesma Nevidljivi čovjek).Pjesnikinja često govori iz pozicije“mi”, nekog izgubljenog subjekta,zagrljenog, na putu, u nekoj praznini,nekome tko bi bio odvažan rećiAutorica predlaže“pokolj zastava”. Naime,samo tim ritualnimčinom, svojevrsnimperformansom, moguse poništiti rituali kojiveličaju herojstvo, smrt,pokolj ljudi. Iza tih “danaslave” stoji mnoštvoubijenih ljudi, a pjesnikinjazato i želi poništitisimbole koji evocirajusjećanje na nimalo slavnetrenutkevremenu da stane (pjesma Vrijeme).Ona kao da želi zahvatiti one trenutkenevinosti, početak odrastanja. Isvrha je imenovati trenutke, jer “svakitrenutak ima svog svjedoka” (pjesmaStrašno lijepa). Fotografskim aparatombilježi se trenutak, osoba kojaće nestati, a sjećanje na one koji sunas napustili, također se bilježi, npr.sadnjom stabala. Petlevski posebnonaglašava prijateljstvo kao vezu međuljudima koja se gubi – to prikazujekroz slike ljudi koji su na pučini, kojise nisu snašli, slabo poznaju smjerovei zato se gube. Zato ona nemoćnozaključuje da je izgubila “sve prijatelje”,a zapravo riječ je o tome da jeizgubljen neki siguran prostor unutarkojeg nema opasnosti “tamo gdje prijateljiveslaju nema vjetra”, a i obiteljkao neko sigurno mjesto to više nije,ne obećava laka prepoznavanja, čak iono što je najbliskije, pokazuje se kaostrano, nepoznato. Metafora “spojenalica” upravo ocrtava tu bliskost, aliprislanjanje lica uz lica ipak donosi,umjesto bliskosti, viku, preklinjanje iljutnju. Priroda ne pomaže, jer prirodakao da je odvojena od ljudi, ona imaneku svoju vremenitost, jer “priroda senajbolje druži sama sa sobom”. Kakoje pisao Octavio Paz u Luku i liri, moderniidoli nemaju ni tijelo, niti oblik.Umjesto prirode naseljene bogovimai demonima, nalazimo bića bez lica;rasu, klasu, nesvjesno. U pjesmi Veselomeso pjesnikinja priziva sakralnost, panalazimo sljedeće motive – svete ovce,bogove, bogove trenutka, boga kaostolara, sveti tjedan.Začaravanje svijetaUmjesto vlastita sjećanja, junakinjisu draža tuđa jer se na njih nadovezuje,putem njih se obraća budućim generacijama,odnosno kako je to slikovitoprikazala – “plete kapu za nerođene”…Ona se na njih nadopisuje i kao da izasvega ostaje neko tijelo, koje nije imaloprilike susresti se s drugim tijelima,tijelo koje stari bez otpora, samotno.Ona i priziva zajedništvo, povezanost,ne-želju da se utječe na vlastitu sudbinu,da se mirno gleda kako rijekaotječe, jer tako svatko ostaje “uz svojumalu branu”, izoliran, a junakinja paksve više osjeća odvojenost od tih drugih(pjesma Nadohvat ruke). Vrijeme okojem piše Sibila Petlevski je neizlječivo,bolesno… Svi imaju bolesti, a sve sesvodi pod zajednički nazivnik – poraz.Stoga ustvrđuje “nismo mi neizlječivi,nego je takvo doba.”Sibila Petlevski ponovo kao uvod uvlastite pjesme odabire stihove velikihpjesnika, a time se sugerira autoričinatrajna preokupacija literaturom.Pjesnikinja gradi odnos prema starini,a ujedno postmodernistički grabi prokušaneforme i oblike u okrilju novogdoba, kako je o njezinu pjesništvuzapisala Tea Benčić Rimay. I ovomzbirkom autorica kao da želi bar malo“začarati” svijet, i nekako vratiti vjeruu poetsku riječ, u “iscrpljenu” književnost.cmyk

36 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.kritikaPredjeli znatiželjeGrozdana CvitanKultni putopis kultnog engleskogknjiževnika. Patagonija je onajmentalno-geografski prostor“djetinjstva svijeta” koji su gradilisamozvani monarsi i samozvanirevolucionari, kažnjenici i bjegunciod zakona, siromasi i vizionari, ljudispremni na iskorak, ali iskorak u pričuBruce Chatwin, U Patagoniji; s engleskogpreveo Tomica Bajsić; SysPrint, Zagreb,2006.lakavi komad kože neke davnoizumrle životinje (sve osim predmeta– dakle: davno izumrla ai životinja – uglavnom je upitno) povodje postmodernističkog putopisa UPatagoniji, koji je odmah nakon objavljivanja(1977.) svratio pozornost i naautora i na neobičan putopis. Naime,Patagonija je za Brucea Chatwina(1944.-1989.) mnogo više od određenogprostora na svjetskoj zemljopisnojkarti. Ona je ponajprije prostoru čovjeku koji ga navodi na odlazak.Patagoniju u sebi – čudesan prostorruba pustinje, pejzaža neljubazna ali iizazovna, prostora za lutalice i znatiželjnike,ljude kojima zakon nije nužanza preživljavanje – s onom koju presijecajumeridijani i paralele južne polutke,autor knjige pokušao je spojiti pričomo daljnjem rođaku koji je davno probudiodječju maštu. Predmet iz bakinevitrine, koji je svjedočio o rodbinskojvezi, nestao je u jednom od pospremanjakuće, ali ne i svijest o Patagoniji,svijest o krajnosti koju je moguće doživjetii u stvarnom svijetu. Zbog svih tihčinjenica, stvarnih i umišljenih, naslovU Patagoniji samo je naizgled jednostavan– je li Bruce Chatwin bio takosimplificistički raspoložen kako se naprvi pogled može učiniti? To je posljednjeu što treba povjerovati.Stvarni i umišljeni svjedociTražeći jednu davno prekinutu vezu– pretpostavljenu i na razini glas(in)akoji se može samo ponekad čuti – akoja ga podjednako izaziva ili upućujeprema onom nestalom rođaku i cjelinikojoj je pripadao onaj, negdje uBritaniji izgubljen predmet, autor pišeputopis svojih mladenačkih fantazijau prašini prostora čijim cestama malotko prolazi. U Patagoniji ga može iznenaditivjetar zbog kojeg i arhitekturaima svoje posebnosti ili neki iznenadnival, neki od onih kakvi su oduvijekprekidali puteve i sudbine onih koji suse jugom svijeta htjeli prikrasti novim,zanimljivijim, bogatijim prostorima.A kad nisu bili samo prolaznici, kadsu se “zakačili” za prostore Patagonije,uvijek je bilo nešto osim prostora štoje uzrokovalo taj ostanak. Potraga zazlatom, priče o onima koji su stjecali itrošili bogatstva, priče o čudacima čijesu posebnosti itekako obilježile i srasles prostorom nazvanim Patagonijaisprepliću se u svim autorovim pokušajimada razriješi svijet u koji sedoveo vlastitom sklonošću premaegzotičnom.Patagonija je prostor nacionalnihotočića – prostora u koje je doselioprvi od nekih i pozvao sunarodnjakejer se oni koji su stizali sa svih stranasvijeta ponajprije nisu ni razumjeli.Oni su govorili različite jezike, prakticiralirazličite vjere i običaje, preferiralirazličite vrijednosti... Ni neovisanduh kao što je onaj autora putopisa oPatagoniji nije mogao mimoići susretes kolonijama ljudi koji su mu pripadalipo nacionalnosti ili zemlji iz koje jedolazio (Englezi, Škoti, Velšani, Irci...),one koji su ga poput prometnika upućivalina daljnje stanice, među drugedoseljenike, domorodce, među grupei osamljenike od kojih je svatko kriosamo djelić informacije, priče ili glasinekoje su ga zanimale. U tom smislu tajslabo nastanjen, neljubazan i tmurančudesni prostor najednom se počeorazuđivati u svoje priče, u prošlost ukojoj su se opisana povijest i njezininenapisani, životni detalji razvlačiliprema mrtvim ličnostima, prema drugimkrajevima svijeta, prema očekivanjimaonih nemira što su putnika naput naveli.Susret s pričom o dolasku i boravkuButcha Cassidyja i Sundancea Kidana tim prostorima samo je jedna odmogućnosti koju stvarni i umišljenisvjedoci i “svjedoci” pričaju s različitomdozom uvjerljivosti, ali bila onastvarna ili ne – nije važno, važno jeda je nitko ne zaboravlja. I svi znajulance onih koji su voljni ugraditi upriču svoju riječ, svoje razmišljanje ilisamo viziju. Međutim, treba li što višeosim slutnje da su takvim prostoromprolazili i junaci koji su bili dio mladalačkemašte svakog dječaka, maštekoja je prije upoznala simbole ButchaCassidyja i Sundancea Kida nego samePatagonije. Rio Gallegos je dosadangradić – zaključit će autor. Ali znati dasu do njega možda stigli “dečki” koji sumnoge gradove kroz koje su prošli diglina noge dovoljno je za novu, drukčijusliku.Čudesni monarh, probisvijet i lutalicakoji se proglasio vladarom prostora,a onda svrgnut u Parizu otvorio uredmonarhije u progonstvu – samo je jedanod duhova koje je mogao ponuditiprostor Patagonije. Djetinjstvo svijetagradili su samozvani monarsi i samozvanirevolucionari, kažnjenici i bjegunciod zakona, siromasi i vizionari,ljudi spremni na iskorak, ali iskorak upriču. Tamo su ubijani Indijanci, ali niAllende (rođen i izabran za poslanikau Punta Arenasu) nije prošao bolje.Nosio je Patagoniju u sebi. Svimaje odoljela Patagonija – malo tkoPatagoniji. Za nju se ubijalo, u njoj sezarastalo...Prošlost i sadašnjost u spiljiMornar Charley Milward, bratićautorove bake, odvodi ga na put dinosaura.U spilji u kojoj susreće davnu, pradavnuili možda bitno mlađu prošlostosluškuje glas časnih sestara koje molena nekoj od točaka po kojima prostoripredstavljaju koordinate duhovne slikesvijeta. Prošlost i sadašnjost u spilji kojuje moguće posjetiti, koju je moguće zaobići,koju je moguće slutiti, u kojoj semoguće susreti s izmetom dinosaura...Sve ima svoju tamniju stranu ili baremmanje poželjne simbole.Bruce Chatwin putovao je s cijelomsvojom obrazovnom, intelektualnomi ljudskom popudbinom i znatiželjomvezujući osobnost s novim prostorom,uplićući svoj prolazak u tuđe priče,one starije i u tu trenutačnu, putujuću,koja će već sutra biti nečije sjećanje io kojoj će svjedočanstvo tražiti duhoviPatagonije. Možda će se jednom ulogeizmijeniti. Možda će jednom netko ubudućnosti u Sheffieldu tražiti one kojisu poznavali Brucea Chatwina, čovjekas kojim se susreo u Patagoniji, pisca kojise vlastitim putovanjem uvukao u prostorda bi ga mogao napustiti “s nadomna povratak”... Na nekom drugom mjestu.Zašto ne?Putopis U Patagoniji opremljen jePogovorom autora Manfreda Pfistera (uprijevodu s njemačkog Borisa Perića).To je samo jedno od svjedočanstva orazlozima zbog kojih je autor napisaokultni putopis u vrijeme kad je sve većizgledalo dostupno i poznato. Kad suveć mnogi vjerovali kako je dovoljno dakamere i dokumentaristi za njih obiđuputove. Prije nego se uistinu redefiniraloputnika i putovanje, prije nego se imalosnage prepoznati se po prostoru koji nasje primao i sebi oduzimao. Nagrađujućitaj iskorak.cmyk

kritikaVII/193, 30. studenoga 2,,6.37I užas se na kraju raspadneSteven ShaviroVladajuća logika univerzalnenezainteresirane jednakosti: sve jejednako – pornografija, mobiteli,tenisice i apokaliptičko propadanjeročitao sam roman The RoadCormaca McCarthyja čim jeobjavljen, a to je bilo prije više odmjesec dana. No, oklijevao sam pisati onjemu, jer sam smatrao da nemam što onjemu reći. Čini mi se da ta knjiga aktivnoodbija komentar: tako je potpuno samodovoljna,tako hermetički zapečaćenau samu sebe da je bilo što što itko kaže onjoj istodobno i površno i pogrešno.Mislim to i u smislu sadržaja romana iu smislu njegove forme, ili njegove proze.To je gruba i snažna knjiga koja opisujepostapokaliptični krajolik toliko okrutan,toliko potpuno opustošen i toliko zatvorenda ne nudi nikakav izlaz. To je svijetu kojemu nije preostalo nikakvih resursa.Krajnja jasnoća i preciznost s kojimaMcCarthy opisuje likove kako pozornokopaju po smeću u potrazi za ono malojadnih ostataka hrane, odjeće, zaklona,oruđa itd. što ih mogu pronaći vode doneke vrste iscrpljenosti. Sviđaju mi serečenice poput ove, a odnosi se na glavnoglika, oca, koji je, zajedno sa svojimsinom, neprestano na cesti: “Uglavnom,brinuo je zbog njihovih cipela”. Taj, konačani ograničen materijal, materijal štoga uvijek ima u malim zalihama koje jeteško pronaći, i kojega manjka u odnosuna ljudske potrebe, jest sve što postoji.Jednom kada ga nestane, neće ga biti još,s obzirom na to da je civilizacija bilo kakvevrste, ili ekonomska proizvodnja bilokoje vrste, odavno prestala funkcionirati.Ostala je samo beživotna ruševina ili,drukčije rečeno, okrutnost i kanibalističkiužas.Proza romana je “uglačana” do stupnjaminimalističke perfekcije, zasljepljujućau svojoj jasnoći a ipak (ili bih trebao reći,upravo zbog toga) gotovo sasvim lišenametaforičkog ili metafizičkog odjeka.Ovdje nema sjaja; odjeci su mukli, iakoje nebo vječito sivo. Nekoliko naznakametafizike koje uspijevaju probititminu potpuno potvrđuju tvrdnju mogstarog prijatelja Lea Daughertyja da jeMcCarthyjeva vizija u osnovi gnostička.Polučudotvorni završetak knjige samje po sebi shvatljiv u takvim okolnostima;spas nije od ovoga svijeta, nego jeradikalno drukčiji, i pitanje je “održavanjaplamena” (fraza koja se opetovanopojavljuje u The Roadu) u svijetu koji jepotpuno neprijateljski prema njoj, i kojineprestano prijeti da je raznese.Pretpostavljam da taj ekstremni završetak,ta tvrđa-od-granita tvrdoća isnaga, i jest jedna definicija sublimnoga.No, za mene, to je nešto što u konačniciograničava roman. Čitao sam knjigu pohlepnoi s intenzivnom pozornošću, no,kada sam bio gotov, ona je gotovo potpuno“nestala” iz mog sjećanja. Ne mučimse razmišljajući o njoj onako kako samgodinama razmišljao o Blood Meridianu.Bila je to knjiga gotovo beskrajnog odjekai dubine, koja me neće ostaviti samogai koja me potiče da je ponovo čitam svakihnekoliko godina. Blood Meridian jeispunjen užasom, i taj užas otkriva neštosnažno i istinito o Americi, a način nakoji se uspostavlja i kao iznimka i kaouniverzalnost natopljen je i ukorijenjenu krvi. Blood Meridian ne nudi oslobođenjeod negativnosti ni osjećaj završetkabez obzira koliko je uništenje potpuno.Upravo suprotno, ne mislim da ću ikadaponovo čitati The Road. Nema istu afektivnusnagu, ni istu sposobnost da se uvučeu moje snove, nego djeluje kao slijepaulica. Čak je i užas na kraju utopljen uentropiju.Zašto pornografija danas?Njemački art časopis Texte Zur Kunstplanira sljedeći broj “koji se bavi produkcijom,recepcijom i teoretizacijompornografije”. Uključuju i izvještaj oistraživanju u kojemu ispituju velik brojljudi tražeći od njih kratke izjave o statusupornografije danas, pitajući (izmeđuostalog): “Slažete li se s tezom o sve većojpornografskoj logici društvenih odnosa ipolitičkih stanja?”. Slijedi moj odgovor.Zašto pornografija danas? U stvari, nevjerujem da je Danas vrijeme. Naravno,u današnje vrijeme mnogo je više togana raspolaganju nego što je ikada dosadbilo: ekstremna pornografija, gonzo pornografija,sam-svoj-majstor pornografijai slično. Eksplicitne su slike posvuda. Nijedan fetiš, ni jedna perverzija nisu tolikomračni da ne biste mogli na Netu pronaćiskupinu ljudi koja im je privržena,zajedno s videosnimkama, spremnim za“skidanje”. No, teško mi je sve to smatratitrijumfom bilo čega drugoga osimmarketinškog segmenta. Danas, u dobaglobalizacije, elektroničkih medija i postfordovskefleksibilne akumulacije, sve jepotrošna roba. Došli smo do trenutka ukojemu su čak i najneopipljiviji i najprolazniji,ili intimni i privatni aspekti našihživota – ne samo fizički predmeti negoi usluge i okusi, afekti i raspoloženja,stilovi i atmosfere, žudnje i maštanja,iskustva i stilovi života – svi izmjereni,digitalizirani i izloženi za prodaju. Istinaje, naravno, da ima mnogo društvenihsnaga koje se protive širenju pornografije,a općenitije seksualnih fantazija i mogućnosti.U SAD-u glasači rutinski odobravajuantihomoseksualne odredbe a političarii propovjednici “sakupljaju bodove”zahtijevajući akciju koja će zaustavitinavalu “bludnosti”. No, zaista, nije li tajhisterični moralizam samo druga stranamarketinga. Najvažniji učinak takvihkampanji daje pornografiji, a općenitijei svim oblicima neprokreativnog seksa,blistavu privlačnost prelaženja granica itabua. I to, zauzvrat, samo služi da potaknepotrošačku potražnju za pornografijom-kao-potrošnom-robomi za seksomkao-potrošnomrobom...U stvari, nema ništa banalnije odspektakla o desničarskom političaru zakojega se ispostavlja da žudi za tinejdžerima,ili o svećeniku fundamentalističkemega-crkve za koga se otkriva da sastrane “unajmljuje” dječake. Citiramsamo dva najnovija od neprekidnih pseudoskandalakoji dolaze na naslovniceameričkih medija. Više nije mogućerazumjeti te patetične skrivene slučajeveu smislu frojdijanske represije, ililakanovskog simbolizma, ili bilo koje odstarih kategorija dubinske psihologije.Umjesto toga, njihova logika je logikapotrošne robe: fetišizam u marksističkomsmislu, umjesto onog frojdijanskog. Svinaši afekti i strasti su savršeno zamjenjivi,podređeni zakonu univerzalne jednakosti.Drugim riječima, svi su oni potrošnaroba, udaljena i odvojena od subjektivnihokolnosti vlastite afektivne proizvodnje,i na tržištu ponuđena na prodaju. Danasse naše fantazije i želje – u stvari, “našatijela, naša sebstva” – doimaju kao da suizvan nas, odvojeni od nas, onkraj našemoći. A to je vrlo različita situacija odtoga da su potisnuti, suzbijeni i zakopaniduboko u nama. Potrošna roba ima čarobnuprivlačnost – smatramo je neodoljivomi nečime što izaziva ovisnost – zatošto konkretizira i utjelovljuje “određene,The Road gruba je i snažna knjiga koja opisujepostapokaliptični krajolik toliko okrutan, tolikopotpuno opustošen i toliko zatvoren da ne nudinikakav izlaz. To je svijet u kojemu nije preostalonikakvih resursa. Krajnja jasnoća i preciznost s kojimaMcCarthy opisuje likove kako pozorno kopaju posmeću u potrazi za ono malo jadnih ostataka hrane,odjeće, zaklona, oruđa itd. što ih mogu pronaći vodedo neke vrste iscrpljenostikonačne društvene odnose” (kako to kažeMarx) koje ne možemo otkriti međunama. U fetišizmu potrošne robe, kažeMarx, ti društveni odnosi uzimaju “fantastičanoblik odnosa između stvari”. Tajniseksualni život desničarskog političaraili propovjednika je, dakle, neka vrstaočajničkog skoka, pokušaj da pronađuone društvene odnose koji su dostupnisamo na tržištu, koje je moguće izrazitisamo kao “otkrivene sklonosti” u beskrajnimpregovorima o ponudi i potražnji.Ukratko, takav tajni život nije ništa više(ni manje) nego što je pružanje olakšanjaodlaskom u šoping – a to je nešto što sviradimo. To ispunjenje ublažava bilo kojiSchadenfreude kakav bi mi takvi incidentiinače mogli prirediti.Dakle, ne prihvaćam “tezu o sve snažnijojpornografskoj logici društvenihodnosa i političkih okolnosti”. Upravosuprotno: nema ništa iznimno, središnjeni privilegirano u pornografiji i“pornografskom” danas. Pornografija sejednostavno prilagođava istim protokolimai političkim okolnostima, istoj logicipotrošne robe, kao što to čine i svi ostalioblici proizvodnje, distribucije i potrošnje.Pornografija se danas nimalo nerazlikuje od automobila, mobilnih telefonaili tenisica. Utjelovljuje logiku nezainteresiranejednakosti, čak iako nudiuzbudljivo obećanje prelaženja granicai uzvišenosti – obećanje koje, naravno,nikada zapravo ne ispunjava.Je li moguće zamisliti pornografijuoslobođenu te logike? Možda neki novijitekstovi Samuela R. Delanyja nudealternativno rješenje. U romanima kaošto su The Mad Man i Phallos Delanyzamišlja seksualnost dovedenu do točkekrajnosti i iscrpljenosti. Tu su orgijejebanja i lizanja, razrađene igre dominacijei pokoravanja, te epizode nasilja iuništenja, zajedno s golemim količinamapišaline i govana, znoja i sperme. A ipak,u tim tekstovima nema osjećaja prelaženjagranica nego, umjesto toga, pomnonaturalistički zgusnut opis smješta teepizode čvrsto u područje svakodnevice.Delany predstavlja “ekstremni” seks kaooblik kulture i zajednice, ukras života,nužni dio umjetnosti dobrog življenja.Delanyjevo je djelo jedino za koje znamda odgovara na poziv Michela Foucaultaza etikom/estetikom tijela i njegovihužitaka, oslobođenog turobne dijalektikeseksualnosti i prelaženja granica. Kaotakvo, pruža isto tako i alternativno rješenjenemilosrdnoj komercijalizaciji kojaprodire u svaki kutak naše postmodernističkeegzistencije.S engleskoga prevela Lovorka Kozolecmyk

38 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.kritikaNadahnuti kaosMark FeeneyAgainst the Day najdulji je Pynchonovroman – 300 stranica dulji odGravity’s Rainbow. Jednako iskrivljavažanr koliko i um, uz elemente(naravno) epa, znanstvene fantastike,vesterna, povijesnog romana,paranoičnog trilera, komedije,avanturističke priče, romana omladim ljudima, pikarskog romana,političkog romana i glazbenekomedije. Sva su uobičajenaPynchonova obilježja ovdjeThomas Pynchon, Against the Day, ThePenguin Press, 2006.svibnju je naš najsnažniji inajneuhvatljiviji romanopisacThomas Pynchon napunio 70godina. Bio bi to razlog za uzbunu– starenje takvog vječno mladenačkogsenzibiliteta, osim što Pynchon slavitaj važan rođendan rano, predstavljajućipoklon umjesto da ga primi: svojprvi roman u devet godina – i najboljiu 33 (kad smo već kod biblijskih brojeva).Kad god Pynchon objavi novuknjigu to je književni događaj.“Pynchon je, više od bilo kojeg drugogpisca, postavio standard”, rekaoje jednom Don DeLillo. “Povisioje uloge.” Što ne znači da podizanjeuloga uvijek završi pobjedama.Dva Pynchonova najnovija romana,Vineland (1990.) i Mason and Dixon(1997.) bili su razočaranja – prepuničudesa, da, ali očito manje važni odromana koji im je prethodio, Gravity’sRainbow (1973.), remek-djela njihovaautora i jedne od nezamjenjivihknjiga 20. stoljeća. Zbog puke imaginativneplodnosti Pynchon nematakmaca u američkoj književnosti.Čitatelj koji ne voli ili se ne divinjegovim romanima još si ne možepomoći da ne bude zastrašen njima:njihovim opsegom i ambicijom,rasponom referencija, naizgled beskrajnimkapacitetom da prizovu fantastičnoi nadrealno. Zar ne počinjesvaki roman, kao što počinje Againstthe Day, s “hidrogenskim nebeskomletjelicom” koja lebdi iznad Svjetskeizložbe u Chicagu 1893.?Vodvilj neobičnostiSvijet na Pynchonovim stranicamaje na oprezu, uzbunjen i sjaji značenjemi dubljim smislom. Vrlo čestote okolnosti ugrožavaju i osuđujuumjesto da održavaju i iskupljuju.Pynchon je svetac zaštitnik književneparanoje. Premda, ako išta drugo, toih čini još dojmljivijima. “Vrtoglavicaje bila nekako projektirana u mjesto,stanje boravka”, shvaća jedna od protagonisticau Against the Day. Onamisli na davno izgubljeni samostan.Te se riječi odnose jednako i naPynchonovu fikciju.Against the Day najdulji jePynchonov roman – 300 stranica duljiod Gravity’s Rainbow. Jednako iskrivljavažanr koliko i um, uz elemente(naravno) epa, znanstvene fantastike,vesterna, povijesnog romana, paranoičnogtrilera, komedije, avanturističkepriče, romana o mladim ljudima (tesvemirske letjelice), pikarskog romana,političkog romana i glazbene komedije.Sva su uobičajena Pynchonova obilježjaovdje. Budalasta imena, whitmanovskanabrajanja. Ekstravagantan,a često i ekstravagantno perverzanseks. Luckaste pjesme – Vege-tariano /No ifs ands or buts – / Eggs and dairy?A, no / More like roots, and nuts. Igreriječi. Sretna izmaglica referencija nadroge. (Tko bi rekao da je na prijelazustoljeća u Americi popušeno tolikomnogo “konoplje”?) Pynchonovi vjernipoklonici bit će zadovoljni kada čujuda je tu i referencija na Pig Bodinea.Roman obuhvaća otprilike tri desetljeća.Od svjetske izložbe 1893.(čitatelji Henryja Adamsa, pripazite!)do neodređene točke na početku 20.stoljeća. Njegova je okosnicaborba između “zamršenosti pohlepekakva je tada prakticirana pod globalnimkapitalizmom” i anarhizmom.Svakome tko je čitao Pynchona netrebaju velika slova da zna kojoj jestrani naklonjen. Iznad svega prijeti“buduća-masovna-grobnica Europe”,Prvi svjetski rat.Pynchon, sa svojim “kompasomkobno osjetljivim na anomaliju”ispunjava Against the Day svojimstandardnim vodviljem neobičnosti.Veselo nejasne referencije na povijest,znanost i kulturu “omataju” roman.Odjednom se pojavljuje HarvardBlues Counta Basieja. Prepričavajuse najpoznatije šale Jacka Bennyja.Eksperiment Michelson-Morleyjapojavljuje se kao sporedni pokretačradnje. A zatim su tu još i neobičnijestvari koje on zapravo izmišlja: paskoji čita Henryja Jamesa, na primjer,ili ludilo za “golfom anarhista”(“Stranke bi vrlo vjerojatno pitale,Imate li išta protiv toga da mi ne odigramodo kraja?”).Zapanjujući lirski talentPynchonova zaigranost širi se i nanjega samog. Tijekom predstavljanjavatrometa za Četvrti srpnja, jedna odposada letjelica zanese se opisujućikako izgleda putanja svemirske rakete– drugim riječima, opisuje gravitacijskudugu. “Stani, stani”, stenje drug,pokrivajući uši, “to zvuči kao kineski!”.Pa, možda i zvuči. “Kineska glazba”ono je što je Cab Calloway,opominjući Dizzyja Gillespija, nazvaobe-bopom. Epigraf za Against theDay dolazi od Theloniousa Monka:“Stalno je noć, inače i ne bismo trebalisvjetlo”. Iako se u romanu pojavljujenekoliko likova iz stvarnog života– nadvojvoda Franjo Ferdinand,Bela Lugosi, Mother Jones, NikolaTesla – lik Monka nije jedan od njih.A ipak se njegova prisutnost, kao iGillespijeva i ona Charlija Parkera,može osjetiti. Kod Pynchona postojibop elektricitet: divlji ritmovi i složeneharmonije, ekscentrične stanke ihipijevski stav.Najvažnija stvar koju Pynchondijeli s Monkom i ostalima jest zapanjujućilirski talent. Sva paranoja,glupavost i uzaludni poslovi iz povijestiolakšavaju previd čiste ljepotePynchonove proze. On opisujeChicago, viđen izdaleka, kao neštošto se “suprotstavlja preriji”. Ženinepjege su “poput obrnutog svjetlucanjapo njezinu tijelu”. Let “više nijepitanje gravitacije – to je prihvaćanjeneba”. Pynchon se koristi svojomprozom da bi ubrzao svijet koji seluđački okreće.Stvar najbliža trenutku mirovanjau njemu je obitelj Traverse.Webb, otac, miner je iz Colorada ipotajno anarhist: čovjek “upoznat snajdubljim tajnama dinamita”. Oni njegova supruga Mayva imaju trisina: Reefa, profesionalnog kockara,Franka, geologa, i Kita, kojemu prirodnasklonost fizici osigurava stipendijuna Yaleu. Mjesto Kitove maturePynchonu pruža priliku da uoči dolazakpizze u New Haven.Kći, Lake, možda je najbuntovničkijičlan upadljivo buntovničkogklana. Identitet njezina supruga pravije šok u stalnom tijeku šokantnihpodudarnosti kojima Pynchon pokrećeradnju svoga romana. Na jedannačin Against the Day je zapanjujućeneuredan, razvija mnoge epizode,samo da bi većinu njih napustio, kaoi toliko štapića neispravnog dinamita.Na drugi je način roman apsurdnouredan: niže podudarnosti – složene,i elementarne, poput elektroničkerešetke.Anarhizam tada, terorizamdanasU bilo kojem danom trenutku,likove razdvajaju kontinenti – nonikada zadugo. Osim Chicaga, zapletse događa u Coloradu, na Islandu,u Meksiku, New Yorku, Londonu,Veneciji, Srednjoj Aziji, u Beču, naBalkanu, u Los Angelesu, Parizu. Inisu samo braća Travers ti koji presijecajuplanet, nego njihovi različitipartneri također: Dally Rideout,Estrella (“Stray”) Briggs, YashmeenHalfcourt, Ruperta Chirpingdon-Groin, Wren Provenance, CyprianLatewood.Nasuprot Traversovima, Pynchonpostavlja jednu drugu obitelj,Vibeove (bad Vibes/zle Vibre, što čakni on nema besramnosti reći). Njihovpatrijarh, Scarsdale Vibe, beskrupuloznije tajkun bez premca, monopolisttoliko monstruozan da opravdavačak i najdivljije ispade anarhističkognasilja. Gospodareći “tajnim zaleđimabogatstva” on pripada mračnoj tradicijiPynchonovih zločinaca poputLylea Blanda i Brocka Vonda.Jedan od razloga zbog kojih sePynchonova starost doima tako zapanjujućejest to što on i dalje tolikoostaje biće šezdesetih. Sve dok piše,to desetljeće preživljava. Njegovaodanost uzima najčišći oblik u njegovujasno gorućem radikalizmu. Nemasumnje u vezi s time na čijoj straniPynchon stoji u to “groznoj američkojpodjelu na lovce i plijen”. Poputnjegovih anarhističkih likova, on žudiza “povratkom zdravoj Americi, njezinimpraktičnim problemima, njezinomnepokolebljivom i ustrajnomporicanju noći”.Pynchon je prepametan a da ne biznao da se to neće dogoditi. No, nisuli izgubljene bitke uvijek privlačnije(barem autorski)? On je takođerprepametan a da ne bi shvatio dapostoji nedvojbena paralela izmeđuanarhizma tada i terorizma danas. Onne razrješava kontradikciju izmeđuobećanja iz prošlosti i prijetnje sadašnjosti,osim da bi anarhistička bombardiranjaučinio onoliko nekrvavimakoliko su učestala.Kao kod svih romanopisaca, iPynchonova politika duguje mnogoviše osjećaju nego ideologiji. I, morase reći, Against the Day pokazuje snažnesentimentalne sklonosti. Umiresamo jedan pozitivac, iako je njegovasmrt izvedena sa starozavjetnomokrutnošću. A roman završava u navalipomirenja i ponovnog ujedinjenja,braka i roditeljstva.To je navala koja pruža dobar osjećaj,iako, pa čak i neizbježno, kao idolazak zalaska sunca nasuprot danu.Uvijek slijedi zora... I, tko zna – pitajtebilo kojeg statističara, 70 više inije takva starost – možda uslijedi jošjedan Pynchonov roman? Ako se pojavi,neka bude raskošan i sveobuhvatan,divlji i uzbudljiv poput oovga.S engleskoga prevela Lovorka Kozole.Pod naslovom “Inspired Chaos”objavljeno u Boston Globeuwww.boston.com/ae/books/articles/2006/11/19/inspired_chaos/cmyk

kritikaVII/193, 30. studenoga 2,,6.39Iza svakog bogatstva je nekoubojstvoChristopher SorrentinoPrvi roman Thomasa Pynchona od1997. tri je ili četiri knjige u jednoj.Kakvi god bili njegovi problemi spukom mehaničkom izvedbom,Pynchon ovdje nudi svoju najuspjelijui najsnažniju artikulaciju pitanja kojaopsjedaju njegovo djelo od samogpočetka. Tijekom cijele svoje karijereopisivao je luk koji prikazuje krvavoporijeklo i dvojbene posljedicemodernitetaThomas Pynchon, Against the Day, ThePenguin Press, 2006.akon gotovo pedeset godinaživota u eri Thomasa Pynchonanaš je propust ako ne razumijemoautorovo ponašanje i metode, kojesu neodvojive od djela koja je stvorio.Unatoč legendarnoj sporosti njegovaprocesa, te još legendarnijoj “sklonostiizolaciji i izdvajanju”, Pynchon je napisaosedam knjiga, uključujući i četiriopsežna romana. A opet, postoji li ijedansuvremeni “majstor” čija je karijerajoš redovitije podvrgnuta ponovnomprocjenjivanju sa svakim novim djelom?Pynchon je, naravno, i sam krivza mnogo toga. Iako je njegova prozapomogla definirati i samu ideju oknjiževnom postmodernizmu, najboljii najjezgrovitiji pridjev za definiranjenjegova rada i dalje je tautološki“pynchonovski” - njegove knjige ostajuvodeći primjeri one vrste romanakoju je spominjao Henry James, polastoljeća prije postmodernizma, kao“mlitavo, vrećasto čudovište”. Iakonas njegovo djelo podsjeća na djelanjegovih suvremenika koji su igrali naistom igralištu i anticipira ih – a to suWilliam Gaddis, Robert Coover, DonDeLillo, Joseph McElroy, RichardPowers i David Foster Wallace, naprimjer – nema momčadi kojoj on pripada.Njegova pomna (ili slučajna, akoželite) mješavina samouvjereno iznesenihi dokazivanih znanstvenih besmislica,iznenađujuće vedro opisivanje,vratolomna situacijska farsa, osobitoprivlačno i zaokupljajuće ali zbunjujućeisprekidani razvoj zapleta, polimorfnaseksualna perverzija, bubnjajući dijalog,pesimistične analize moći, prošireneparodijske forme i metafikcionalnanamigivanja nikad se nisu usredotočilina jednu određenu odabranu zamisaoo tome kako bi roman trebao funkcionirati.Umjesto toga, pružili su smještajza sve stvari koje roman može sadržavati.Čovjeka to podsjeća na pretrpaniormar Fibbera McGeeja u staroj radijskojemisiji, koji je povratio sav sadržajNBC-ove knjižnice zvučnih efekatakada je otvoren. Dakle, Pynchonovodjelo automatski postaje središte pozornostionih koji lamentiraju zbogviška, oštroumnosti, samougađanja,teškoće i ostalih očito književnih grijehaa čiji je idealni roman suh, napisan sdobrim zapletom, linearan i povezan izjedne jedine točke gledišta.Kodovi razdoblja u opadanjuAgainst the Day, prvi Pynchonov romanu gotovo cijelom desetljeću, dat ćetakvim kritičarima mnogo toga na štose mogu žaliti. “Novosti putuju čudnovatimbrzinama i obično ne u ravnimlinijama”, primjećuje jedan od likova, ito se čini odgovarajućim objašnjenjemza bizantinske unutarnje mehanizmeknjige.S njegovim izlaganjem nove tehnologije,njegovim drsko hrabrimdokazivanjem istaknutosti, ugleda inadmoći Amerike kao urbanog društvai njegove ratifikacije potrošačke kulturekoja se pojavljuje i kapitalističkih vladarakoji bi je opskrbljivali, ColumbianExposition 1893., s kojom roman počinje,održana je nešto malo više od 20godina prije početka Prvog svjetskograta, kad su sve prekrasne ideje na izložbibile iskorištene za vođenje rata nanikad dotad viđenom stupnju. Ta mogućnostprijeteći se širi poput divovskogolujno-grmljavinskog oblaka kroznajveći dio romana, i iako Pynchonne tvrdi da je svijet 1893. bio neviniji,on radije domišljato svoj optimizamusmjerava poticanjem razvoja radnjeromana ustrajnom, i do ludila smiješnoapsurdnom, parodijom tekstova “knjigaza dječake” koja uvodi Chums ofChance, navijački domišljatu skupinumladih letača balonima i avanturistakoji se doimaju kao da postoje istodobnou području popularne književnostii u svijetu kao cjelini. Oni odigravajukodove razdoblja koje je u opadanju,iako su, onako džentlmenski i jasnoistaknuti kakvi već jesu, na izložbizaduženi, u pomalo mračnom nagovještaju,za protuterorističko djelovanje. Ustvari, strah od anarhista i sindikalista– ovdje je to često ista stvar –jednakoje nesposoban za razlikovanja u tomsvijetu kao što je strah od terorista unašemu.Knjiga se nastavlja metodom“predaje štafete”, s jednim likom ilijednom linijom zapleta koji ostavljajunarativ u krilu sljedećeg, napredujućiu skokovima i ograničenjima kojakumulativno premošćuju 30-i-neštogodina. Mnoge od tih epizoda povezanesu MacGuffinima – to je omiljenaPynchonova strategija – uključujući, uovom slučaju, desetljećima duge potrageza nevjerojatno moćnim oružjem,moguće i izvanzemaljskoga porijekla;ključ za putovanje kroz vrijeme; tajnu“bilokacije” ili sposobnosti da se budena dva mjesta istodobno; i izgubljenigrad Shambhalu. Tipično za Pynchona,glavni igrači nehotice nabasaju na svakuod tih stvari dok traže nešto drugo.Lutanja braće i sestreAko svjetska katastrofa visi nadobzorom knjige, u njezinu je središtupriča o Webbu Traversu. Radnik je urudniku srebra u državi Cololrado ianarhistički saboter, a njegove su gavještine u ovoj drugoj kategoriji obilježileza eliminaciju od Scarsdalea Vibea,oligarha za kojega rudnik nije ništa višeod jednog interesa koje on kontrolira.Kada je Webb ubijen, njegova obitelj jeuznemirena – osobito njegova djeca kojase rasprše u različitim krivudavim smjerovimabilo da bi osvetila njegovu smrt,bilo da bi se najbolje što znaju i mogupomirila sa svojim sudioništvom u njoj.Lutanja braće i sestre vode nass američkog Zapada do Meksika,Londona, europskog kontinenta, Azijei još dalje. Susreću oni odmetnike,revolucionare, kultiste, ohole vladinedužnosnike, udvorne tajne agente i zlevaralice. U jednom primjeru sin Reefse zabavlja čitajući jedan od romana ukojemu se oni pojavljuju. Povremenonalete jedni na druge. Sve to omogućavaPynchonu da pomno ispita i istražirazličite intelektualne i tehnološkepromjene koje obilježavaju početak moderneere, uključujući izvorna i maštovitaotkrića u zrakoplovstvu, masovnimkomunikacijama, električnoj energiji,eksplozivima, metalurgiji, matematici ifotografiji. Kako bi se moglo i očekivati,on ubacuje i neka šarlatanska i pomodnohirovita mišljenja, vjerska i druga,koja su se također “uhvatila”.Ovdje ima mnogo onoga što smo većnavikli očekivati od Pynchona: luckastihpjesama, djetinjastih šala; ponavljanjanalik Tourettovu sindromu; seksualnoiskvarenu epizodu u kojoj Reefa lažnozavodi pas poznanika; neprirodno smiješnaispitivanja, uključujući i formalnigovor o povijesti i socijalnim implikacijamamajoneze. Razina groteskneinventivnosti može zaista iznenaditi,kao i trenuci što oduzimaju dah, kadaPynchon opisuje nešto toliko jednostavnoprekrasno kao “nepogrešivi miriscrkvene večere američke domaće kuhinje”.Ipak, neovisno o tome, u nekimtrenucima, duljina i složenost knjigejednostavno nadvladavaju Pynchona.Against the Day nije zapravo velik, gustonapučen roman koji funkcionira premahomogenom sustavu, nego tri ili četiriromana upregnuta zajedno da uspostavesveobuhvatne teme. Teško je otresti sepovremenog osjećaja da Pynchon prebiremeđu svojih desetak igrača, tražećione koji ga zanimaju ili iskušava situacijedok se srećom nešto ne poklopi.Usud modernitetaSigurno je da neki od tih zapleta kojeon održava stvaraju više svjetla i toplineod drugih, a kada on naglo promijenismjer, počinjete osjećati da Pynchonumožda postaje dosadno. Problem je štoknjiga poput ove, sa svojim stotinamaraskrižja, podudarnosti, korelacija i paralela,ima barem onoliko velik okretniradijus kao i brod Queen Mary 2 - zbogtoga promjena smjera zahtijeva ili nespretnookupljanje svih likova i situacijaili ponuđenu trotočku koja čitateljaostavlja zbunjenoga, barem dok se čarolijane nastavi.No, to su igre riječima. Ovdje jemjesto kada se od recenzenta očekujeda kaže da je romanu mogla dobro doćipomoć pažljivog urednika - da se samoPynchon bio usredotočio na jedan ilidva istinski dojmljiva zapleta, moglismo, ah, imati roman koji bi kritičarmogao bezrezervno hvaliti. No pogrešankritičar. Knjiga tako duga koja zadivljuječak i 50 posto vremena izvanredna je, ipretpostavljam da bi Pynchon bio prvikoji bi predložio da preskočimo dosadnedijelove.Kakvi god bili problemi s pukommehaničkom izvedbom, Pynchon ovdjenudi svoju najuspjeliju i najsnažnijuartikulaciju pitanja koja opsjedaju njegovodjelo od samog početka. Tijekomcijele svoje karijere opisivao je luk kojiprikazuje krvavo porijeklo i dvojbeneposljedice moderniteta, posežući natragu 18. stoljeće s romanom Mason &Dixon, posvećujući se četrdesetim godinamau Gravity’s Rainbow, pedesetimi šezdesetim u V i Dražbi predmeta 49te sedamdesetima i osamdesetima uVinelandu. S romanom Against the Daynapravio je cijeli krug.Sav je život namještenIznad svega, knjiga se bavi shvaćanjemstrahova koji tjeraju moć damobilizira svoje snage: strahovima odpromjene, strahovima od novih običajai ideja, a osobito strahovima od novihmakroekonomskih i društvenih odnosa.Bavi se apsolutnom okrutnošću s kojomće moć djelovati najprije da kupi, a tekonda da se nagodi i konačno da uništiono što joj prijeti. Kako se Pynchonusredotočuje uglavnom na one koji djelujuu inat takvoj moći, osjećaj užasa iprezira koji ih progoni dobiva turobnusjenu koja zasjenjuje knjigu čak i u njezinomnajvrtoglavijem sjaju.Nikada prije nisu karakteristikeslavne pinčonovske “paranoje”, u svompunom djelovanju, bile očitije. Pynchončini žalobno očitim svoj stav da je savživot, barem onaj koji se odvija unutarneke vrste organiziranog konteksta, namješten,da “hrabri ljudi stradaju, da podmukliizdajice obave svoj posao u noći,uzmu svoje zemaljske nagrade a zatim... žive vječno”. Njegovi likovi ostajuuhvaćeni u klopku, “utamničeni unutarigre”, u klasičnoj pinčonovskoj formulaciji,bez obzira događa li se akcija kojuon opisuje u zapadnoj Europi dok sePrvi svjetski rat sve više približava ili narubu američke granice koji nestaje.A ipak, Pynchon razaznaje nekuvrstu nade u toj divljini – zemljopisnuraznolikost, znanstvenu raznolikosti vrstu koja postoji na samim granicamaispravnosti i dobrog ponašanja– postavljajući je kao jedino psihičkopoprište za otpor, za samoodređenje, zasamu samosvijest. “Divljina završava, aodvojenost počinje”, primjećuje jedanlik, ukazujući na to da nam život takoudaljen od posljedica i izvora našeg životnogstila, od izbora, oduzima sposobnostprepoznavanja sila koje upravljajunašim životima. Čak i oni koji su navrhu igre, “vlasnici”, određeni su takvomsamosvijesti, kao kada je FleetwoodVibe, jedan od Scarsdaleovih sinova,“zaslijepljen i smeten time što je vidiokako su prikazana mu bogatstva ovisilao nekom ubojstvu”. Ta nada omogućujePynchonu da završi knjigu u moždaiznenađujuće pozitivnom tonu i osjećaju– iako ne bez note opominjuće tjeskobe.Kako jedan lik kaže proročki o posljedicamaPrvog svjetskog rata: “Nacionalnaće ideja biti ponovno rođena. Čovjekdrhti pred pošastima koje će se pojavitinakon toga, iz močvare razrušeneEurope”.I tako dalje, do Gravity’s Rainbow.S engleskoga prevela Lovorka Kozole.Pod naslovom “Post-modern Pynchon”objavljeno u Los Angeles Timesu//www.calendarlive.com/books/bookreview/cl-bk-sorrentino19nov19,0,3649673.htmlstorycmyk

40 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.cmyk

poezijaVII/193, 30. studenoga 2,,6.41Kičmeni most zjapi nedovršenBarbara PleićRAŽALOŠĆENE KĆERIRastopljeni oblikkada prelazim jagodicom prstapreko licaOgledalo je sterilno i hladno;ono ništa ne govori o namaA kako i biJedino moja majkadodirujući mi nosnu kosti oluke ponad vijeđapronalazi nešto tebe u namaTvoj se hod pretvarau lomno šuštanje balerinaa nagovještaj igreu udaranje valova nepregledne vodeA mene je more odavno odbaciloGraditelj brodova, prvi kupač na plažamaTvoja kći nema niti slabašnog korijenamorske algei od prvog dana uvjerena je, utopit će seU bespoštednosti tvoga neznanjaili silini tvoje ljubaviBRANJE BOROVNICAGlasovi odjekuju brežuljcimai ja sretno pružam ruke u plavu tintupuneći košare sitnom sačmomkoja mi ostavlja metalni okus u ustimaTada još nisam znalašto će od mene postatiiako, uvjeravali su me, stvorena samza ulogu pisara koji će nas sveodržati na životuSada, dok se metalni okusširi mojom kožomPedesetak mojih crvenih ustašaca se otvaraKako bih im poslala poljupce i pozdravestarija i bolesnijaod bilo koga od njihMIRNE ŽENERavna obala rijekeOkvir ruke mi zaklanja pogledOvdje stječem svoje kraljevstvoOvdje tražim svoje podanikeSamonikle poput perunikavaše me oči prate posvudadok iskapam ostatke onogašto ste nekoć nazivale svojom dječicomKomadi mrtvog namještajaiscerenih fotografija, rubovi umornih slikarazasuti kao poslije brodolomaA vi, koje ste uvijek tražile pohvaluonih statičnijih od vaspromatrate me mirno poput mrtvozornikaizdužene figure astigmatizma moga okaDok štapom prevrćem čudnovate ljušturepod rukom nosim škrinjicuvašeg šutljivog naslijeđaŠUMSKI DUHTvoje me lišce podsjećana zgrčenu drijaduizaziva sućut i zaštitu čarolijevječno vezano za lik svoga drvetamasivnih križevazbog kojih se ruši jedno po jedno stabloUmilna poplava rijeka zaboravatrga u komadiće tvoj sanbolničkih pluća i čista okaglavobolje liječiš solju i ljekovitim travamaTebe sam našla poput traga fosforatebe sam urezala na mahovinastoj koritebe je vučica donijela u zubimada me oplakuješ,oplakuješ do vječnostiMODRICANa ovom je mjestukrv željela pobjećiusplahirena i ljepljivaNalik na riblje okona rasprsnutu bobu crnog grožđakoju sam slučajno ispustilaSada se taloži ovdjeumrtvljena i mom tijelu beskorisnaS vremenom će izblijediti,poprimiti zelenu pa žutu bojupostat će duh prošle krviotisci nožica kukacaPoput vampirskog ugrizapoput posezanja za nečim što mi ne pripadapromatra me nepovjerljivo i procjenjivačkiizaziva me da ju dodirnem usnamada je proglasim ljubavnikomNAPUKLINAMnogo manje od nekog proloma lavetiho je kucnulopo jednom okoštalom zglobui ondje zatražilo vječnu utjehuS vremenom se ugnijezdiloizmeđu mojih grudiju(kaže da su mekesve linije moga tijela)i sada ga tamo zadržavampoput mliječne zmijiceuljez uljast poput jeguljeklizi niz moje grlopoput zametka medaiz cvjetne čaškeZakon prijelomatanji od moje vlasiESTELLINA KRIVNJAOvo nema imena, reče onzaokružujući otvorenim dlanomneko daleko otočjeneku strunu i voštani papirone koja je razrezanaKreveljenje dvorske ludei pompozne šetnjeod koštunjavog organizmado dječačke utvarei nejasno sjećanjeo skrivanju iza bršljanaDok neka u počecima plaha rukane zaokruži nekoliko otoka,drvoreda i galerijate si da za pravobiti savinuta i slomljenaPRAVOCRTNOI zašto to nazivaju putovanjemkada im je samo završetak na umusićušni kaleidoskoppredaka i potomakakoji niti svoje kostinisu imali hrabrosti ostavititko zna gdjeVažno je bilo vratiti sejer put je zapravo zavijen u pričiu klepetavim lubanjama Meksikau novčiću u fontani di Treviu malariji koju su preživjelina afričkim obalamaI smiju se mojoj usijanoj žicimom harlekinskom naglaskukomadiću ničijeg prostorana kojemu planiram ostaviti svoje šuplje kosti...Smiješak i pticePodsjeti me, pomislih bože,na već viđenoI onda se počeo penjatina vrhove planinai spavati uz obale rijekapoput onih Conradovih rukavaca,samo svjetlijih bojai na trenutak pomislih,mogao bi me povesti sa sobomAli onda me prenemiris požutjelog porculana u veljačii mreškanje valićakemijskih rukavaca u meniŽubor koji upozorava nastarost i artificijelnostjedne zabludjele priležniceUTJEHA TOPLE VODEKičmeni most zjapi nedovršenničiji prsti tuda ne prolazea koža tako nježna prema udarcimane sanjari o prijemčivosti poljubacaJa sam zrno graha;ja sam zgrčeno ukleknućeojedenih gležnjevau igri afričke princeze vrućih izvoraSate bih tako mogla provesti,u položaju mudracabez zrnca pronicavostiOh vi dragi, dragina koje više prava nemamvaša dobrota kulja dotrajalim cijevimanježna poput mačje šapeali ipak krijući neku ratničku obazrivostvraćajući me u dane blaženstvadane stuporaZODIJAKNe znam bih li te usporedilas hrabrim čovjekom;nikako s Magellanom, ne – ti ne bi dopustioostaviti svoje kostina nekoj nepoznatoj obaliUostalom, tvoja je zemaljska čahura isuviše čvrstateško tlo koje podupire teško tijelooko kojega smo se okupljale poput sestara Bennettjer se život donekle okrutno poigrao s tobomdodijelivši ti samo grlice i bisereTvoje sate samoće mogla bih skupiti u naprstak;zato si ih ti sa strepnjom prepoznaou svom siročetu;zato je i naša kuća morala bitidovoljno velika i čvrstada je uzmogne pronaći i netko lišen kompasai odlučne ravnodušnostikojom se gazi preko stolova i posteljaOh, nas dvoje, tirani pripovijedanjačija se sebičnost uvijek lomilapreko leđa najdražih i najnedužnijihzar bismo dopustili da nas neko hladno zviježđeobeshrabricmyk

42 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.prozaPentameron ili Poučna priča o ProkopijuSaša StojanovićZarez objavljuje ulomak istoimenepriče jednog od najzanimljivijih inajintrigantnijih suvremenih pisacasusjedne Srbijenno domini 2006., epidemijaavijarne influence, poznatije kao“ptičji grip”, desetkovala je stanovništvoEvrope. Virus H5N1, mutirani zao, proširio se najpre među političarima,za koje zlobnici tvrde da nisumogli da se suzdrže od “ljubljenja čavkii grljenja patki”. Glad sa Istoka, klizištai zemljotresi na Zapadu i velike vode saSevera zemlje, primorali su nekolicinuzbunjenih (čitaj: dvojicu) da se sklone uAjvar Siti. Ovaj bivši grad, odakle Bogizvodi korner, pokazao se kao dobarizbor. Naime, i epidemija je, uplašena zasvoju budućnost, zaobišla mesto u kojemse i dosada dosađuje, u kome(ovde nedostaje deo stranice koji jegrubo istrgnut iz spisa; ivica je neravna iiskrzana, što ukazuje na žurbu prethodnog“urednika”)Čarli i onaj drugi, ne mogavši dapronađu adekvatan smeštaj, rešavaju daprenoće u zgradi lokalnog Muzeja. Ovakulturna institucija, koju su zli jeziciproglasili najatraktivnijim poslovnimprostorom i predmetom volšebne hipoteke,probudila je u glavnim junacimaistraživačke porive. Uz pomoć krckalice,bonseka i kalauza, naši “heroji” zauzimajucelu zgradu. Gruba trijaža, ishitrenai neodmerena, dovela je do situacije ukojoj su samo eksponati iz brnjičke kulturei iz rane Vizantije ostali na svojimmestima. Sve ostalo je razbacano, uništeno,spalje(na ovom mestu je vidljiv trag gareži;nedostaje nekoliko strana)Spis, pod nazivom Pentameron, dat jeu prilogu, uz izvesne priređivačke intervencije.Sve nelogičnosti i trivijalnosti,od azbučnog redosleda ispisanog latinicomdo vulgarnog rečnika, padaju nateret samih autora. Danas, pedeset godinaposle, a nakon otvaranja tajnih arhivaMinistarstva mentalnog zdravlja, mnogiod ovih komentara deluju neuverljivo ismešno, u šta će se uveriti i čitalac pomnimpraćenjem svih nelogičnosti kojese pojavljuju u tekstu.PENTAMERONPrvi Dan:(Na prvoj strani je zaheftana beleškasledeće sadržine:“Zatvorili smo sva vrata i prozore.Nerazumljiva mi je paranoja koja ga opsedai koju, nezadrživo, širi oko sebe. Ubeđenje da ga prate, prisluškuju, da žele da gaotruju. Jedemo samo iz konzervi koje japodgrevam. Počinje da mljacka tek kada japrvi probam ono što sam spremio. Ostatkenamerno baca tamo gde su stajali najcenjenijieksponati iz istorije oslobodilačkihratova. Malu nuždu vršimo gde stignemo,mermerni ćoškovi muzeja rezervisani suza velike. Kada ne pišem, tada kuvam;kada ne kuvam, pospremam za njim; kadajede, čekam da podrigne.Sad, kada se oždrao, tera me da se igramo’na slovo na slovo’. Lepo me je molio,nisam hteo. Pretio je, odbio sam sa indignacijom.Počeo je da bije. Pristao sam.”)Anekdota – u doslovnom značenju:neobjavljeno delo; radni nazivProkopijevog spisa Historia arcana iliTajna istorija, jednog obilnog produktapljuvačnih žlezda pomenutog istoričara;dok se danju predstavlja kao podguznamuva imperatora Justinijana, Prokanoću štrika antidržavni pamflet sve u šesnaest,ne štedeći one što ga lebom rane:Teodoru i Cara; Antoninu i Velizara,takođe.Opasan konkurent za prvo slovoazbuke bio je i Alemanus Nikola, dežurniu Vatikanu, još od 1614. godine,zadužen za rukopise i knjige ove nevladineorganizacije. Dovoljno velika mudada ovo pisanije objavi 1623. godine opetsu izazvala potoke sputuma, malo pobibliotekaru, malo više po Istoričaru.Usput, stigao je da fasuje i “optužbu” daje, navodno, on pravi autor Tajne istorije.Tek će Feliks Dan...Onaj Feliks Dan?...je li, bre, ko je pustio ovog robijašau rečnik...Odgovaraj šta te pitam i ne palamudi!...jeste, taj Feliks Dan, Limeni doboši Oskar Macerat, knjiga pod nazivomBorba za Rim...Dakle?...tek će on, uz pomoć BorisaPančenka, nedvosmisleno dokazatiProkopijeva autorska prava.I tebi je to dovoljno?Da, u pogledu autorstva. Međutim,postavljaju se neka druga pitanja.Recimo?aša Stojanović rođen je 1965. u Prištini, a živi i radi u Leskovcu. Pišeza članke za novine (NIN), putopise (o grčkim otocima), objavljeniu časopisima Spin magazin, Pressing, eseje (objavljivali su ih Koraci,Polja, Gradina, Zarez, Odjek), priče (Ulaznica) a 2004. godine objavio je romanKrvoslednici. Od kraja 2005. godine kao glavni i odgovorni urednik izdajemjesečnik Think Tank, časopis za Balkan, pokrenut s idejom reafirmacijebalkanskog duhovnog i umjetničkog prostora te obnavljanja kulturnih politikana Balkanu.Ko mu je suflirao, diktirao, usmeravao“talenat” u vode političkog pamfleta?I?Samo polako. Tek smo na prvomslovu.Buna Nika – po jednima dobilaime od grčke boginje pobede, drugitvrde da je u pitanju “Nika”, lozinkapobunjenika koja znači “pobedi” ili“pobeđuj”.Šta si očekivao od zaverenika?Poklič koji glasi “ajde da izgubimo” ili“malo smo se zezali, Avguste”?Samo ti laj, veterinar, ali ovde segovori o najžešćoj unutrašnjoj kriziVizantije u celom 6. veku.Što, nestala im purpurna boja zavladarske haljine, pa se carski savet posvađaooko, “metoda rešavanja problema”?Ajde malo sa mnom u prdekanu,da laješ na katanac, ili u rat, u blato doguše, da ti objasnim šta su problemi....U redu je, Čarli. Govorim ti o paradoksuda ova pobuna traje samoosam dana, od 11. do 19. januara 532,pri čemu je pola Carigrada izgorelo,uključujući i staru crkvu Svete Sofije.“Deme” ili stranke, sportska udruženjakoja su prerasla u političke organizacijezadržavajući boje omiljenih hipodromskihdvokoličara, do tog trenutka bilesu samo gomile beznadežno suprotstavljenihpristalica “plavih” i “zelenih”.Prvi su predstavljali aristokratiju ipravoslavlje, potonji štite interese novečinovničke klase i trgovaca sa Istokaokrenutih monofizitizmu i još ponekojsekti.I, kažeš, stranke postoje tek tako?Ne. To su “žive uspomene na tradicijeantičkih gradova i njihovih pojmovao slobodi”. Vrlo suprotstavljeneJustinijanovoj autokratiji i centralizovanojvlasti. Doduše, centralizacijau ovom slučaju, jeste važan podsticajceloj vizantijskoj državi. Ekonomiji,posebno.Dalje?Car uspeva da dugo drži stranke uzavadi, sve do pobune. Pobunjenici sustigli i da proglase novog cara, Ipatija,nećaka Anastasija I, dok se Justinijanspremao za bekstvo. Međutim, Teodorauzima stvar u svoje ruke, sprečavaimperatora da pristupi “hrabrom napredovanjuka pozadini”, i izdaje naređenjavojskovođama. Narzesu, kojiposle pregovora sa “plavima”, razbijamonolitnost pobunjenika, i Velizarukoji čeka, sa varvarskim najamnicima,naređenje od vladara. Epilog: tridesethiljada mrtvih, car na prestolu, partijeosakaćene i ljute na onu drugu.Naravno, izdajničku.Šta je bilo sa onim nesuđenim carem?Ne bih sad o tome. Malopre samručao. Crevca na žaru.Velizar, poznatiji kao Bellisarius.Sjajan vojskovođa i pička papučarska.Klanica na Hipodromu samo je intermezzou odnosu na prave ratove uPersiji, Africi, Italiji, i, ponovo, Persiji.Najpre Persijanci, od 527. do 531.godine, sa promenljivim uspehom,čemu će Prokopije posvetiti prva dvatoma svoje Istorije ratova ili De bellis.By the way, podela istoričarevog delaje izvršena naknadno, tek u XII veku, iveštačkija je od plastičnih karanfila zaDan žena.Dalje?Evo nas u godini 533, kada ćeVelizar, na brodove u Carigradskojluci, ukrcati deset hiljada do zuba naoružanihpešaka i između pet i osamhiljada konjanika, spremnih za okršajesa Vandalima u severnoj Africi.Gelimer, vandalski kralj, potučen je ikod Decima i kod Trikamara, opkoljenprilikom povlačenja u Papuu, i prinuđenna predaju godine 534. Vezanogvandalskog vladara Velizar dovodi prednoge Justinijanu, dok Carigrad drkaod zadovoljstva i ponosa, priređujućiVojskovođi doček dostojan VelikogPobednika.Vandalizam?No comment.I to mu nije bilo dovoljno da čovekaostavi na miru?Budalo. Već sledećeg leta gospodnjeg,godine 535, Justinijan, koji jesebi već prišio nadimke “Vandalski” i“Afrikanski”, šalje Velju u Italiju.Šoping? Trst i šinobus do Gorice?Ćuti malo. Caru je potreban povodza rat sa Istočnim Gotima i nalazi ga uubistvu Amalasvinte, Teodorihove ćerekojoj će krštenicu pocepati Teodah.Ovog puta stvari ne idu baš tako glatko.Posle početnog uspeha sa zauzećemSicilije 535. godine i osvajanjemNapulja i Rima, Velizar će morati daizdrži jednogodišnju opsadu Rome,od marta 537. do marta 538. godine.Osvojiće Ravenu tek 540. i, opet, dovestikralja Istočnih Gota, kao zarobljenika,u Carigrad. Pred Velikog Cara.Opet masovna masturbacija?Opet, samo što je trajala mnogokraće. Goti se prisabiraju pod Totilom iponovo se otvara front u Italiji.Pa? Jednom im nije bilo dovoljno?Kažem ja, samo se dobro biven i dobrojeban nikada ne buni...Hmm... Ovog puta, Velizar je carskojnemilosti. Sa vojskom koja brojiizmeđu dvadeset pet i trideset hiljadaljudi i bez para, prinuđen je da pretrpineuspeh, labudovu pesmu koja će trajatiod 544. do 548. godine.Znači, pozvan je na konsultacije uCarigrad?Da, jedino što imam osećaj da se inije nešto mnogo bunio. Komandu je,sa više uspeha, preuzeo Narzes.Nije se bunio što je smenjen?Upravo tako. Ako uzmemo u obzirda, u ponovnim okršajima sa precimadanašnjih Iranaca, godine 541, nije bašzablistao, zatim neuspeh u Italiji, i činjenicuda Teodora umire upravo 548.godine, mislim da mu, sem kuge 542.godine, i nije bilo tako loše u prestonici.Dovoljno vremena, pre svega.Za šta, bre?Za uporno, dugo i detaljno diktiranjeTajne istorije, svom sekretaru,Prokopiju, koga je izvukao iz vukojebinezvane Cezareja i doveo u Carigrad.cmyk

prozaVII/193, 30. studenoga 2,,6.43Pod jednim uslovom.Da čujem...Da je opšteprihvaćena godina nastankaTajna istorije, 550, uopšte tačna.Greške – obavezan i nezaobilazandeo svih istorijskih tumačenja, posebnoonih sa jebivetrovskim tendencijama.Po Oskaru Vajldu, “iskustvo je ime kojepoklanjamo svojim greškama”. Ipak,izgleda da su namerne pogreške važandeo priče o Justinijanu.Odakle ti sad to, ’leba ti?Čuo si prvu mogućnost. Ukoliko seza početak ozbiljnih borbi uzme većuvrežena 518, odnosno godina stupanjana vlast Justina I i početak neformalnevladavine mog zemljaka iz Caričinoggrada, tada bi Prokopijeva opaska o“protekle 32 godine od početka političkihborbi” zaista datirala u 550.godinu. Ali, u tom slučaju, kandidataza autora Tajne istorije ima malo višeod jednog. Posle pada tenzije izazvaneTeodorinom smrću, oslobodiće semnoge zatomljene ambicije.Samo to?Nikako. Zar ne misliš da je bilo čudnoda neko piskara šlihtarsku Istorijuratova, zatim naglo “svesno sazri” i izrkasav jed u Tajnoj istoriji, da bi, neštokasnije ponovo podmazao glavudžuza uvlačenje u guzno crevo, ispisujućii ime na đonovima svojih baletanki dabi ga lakše prepoznali bez izvlačenja,i urbanističko-šlihtarski panegirik,poznatiji kao De aedificiis ili O građevinama?Nešto tu smrdi, priznajem...Ujeda, bre, smrad je nežna reč. Sdruge strane, igrajući se poznate igriceGintera Grasa “s jedne strane, s drugestrane”, autorstvo Prokopija možda i nebi trebalo dovesti u sumnju. Ukoliko...Šta ukoliko?Ukoliko za pravi početak političkihborbi između “dema” uzmeš godinu532, vreme – odmah posle pokolja naHipodromu; razlog – mržnja premadrugoj političkoj opciji pošto svi misleda su oni drugi izdajnici; lični motivi– rodbina i prijatelji ostali na Trkalištuzauvek, posle Velizarovog neoriginalnogmodela “trajnog rešenja konflikata”.Pojasni malo, potrudi se, ti si ovdepisac.Tek će posle hipodromske klanicepočeti prava mržnja između “zelenih”i “plavih”. A ako na tu godinu dodašProkopijeve “32 godine” dolazimo u...U 564. godinu. I?Godinu dana pred smrt i Prokopija iJustinijana. Carski lav bez zuba da bilokoga ugrize i Istoričar koji, osećajući dase približava i njegov zadnji čas, pokušavada se suoči sa samim sobom.Ono, dosta sam se kurvala, sad daživim malo pošteno?Ajde, ako ti tako kažeš. Ruku nasrce, definicija je malo prejaka. Ali niProkopijeva paškvila nije manje žestoka.Ona pljuvačina?Ili testamentalno delo. Svejedno...Drugi Dan:(Zarđalom spajalicom, koja je ostavilatragove gvožđe-oksida – poznatijeg kaorđa – na snežnobelom peliru, pripojenoje parče toalet-papira sa tekstom sledećesadržine:“Počele su da nas nadleću čudne ptice.Vrapci koje naziva denuncijantima, svrakeza koje tvrdi da su poreznici, supoviostaju supovi – citiram. Dovodi u pitanjemoralni lik ’otis magna’ i ’otis tarda’, divnihptica poznatijih kao velika i maladroplja. Moj pokušaj da ispravim ovunepravdu završen je neuspehom.Guši moju slobodu govora i pisane reči.Prvo čini nadlanicom, drugu cenzurusprovodi vatrom. ’Ashes to ashes, dust todust’ – glasi mantra koju izgovara dokderogira Hajneove stihove sa trga Remer.Ako neko zameri na kvalitetu hartije,znajte da je i meni, već drugi dan, sranjapreko glave!”)Drugi deo – naziv za produžetakprvog dela; odličan modus za ispravljanjegreške nastale ultrabrzim prvimmetkom i idiotskim opravdanjem ustilu “to je zato što te mnogo želim”;u književnom ataru – posledica grižesavesti ili insistiranja izdavača; način dase plate računi za vodu i struju.Je li, bre, ko je ovde cinik? Ne mešajse u moj posao, lepo ti kažem. Šta ti, ustvari, pokušavaš?Prvo, da podsetim da Prokopije, uAnekdoti više puta spominje drugi deo.Zatim, da ukažem na nelogičan pristupnekih istoričara koji, i pored smeštanjanastanka Historia arcana u 550. godinu,unose u svoje fusnote za objašnjenjaodrednice “drugi deo” i spis De bellis,čijih je prvih sedam tomova objavljeno551, a osmi tek 553. godine.Dakle?Da je Istorija ratova pisana mnogoranije pre ove druge, tajne, i da nemože biti podrška ovakvim teorijamafusnotskog karaktera.Dakle, opet pitam?Da je “Drugi deo” ili zauvek izgubljenili namerno uništen u riznicamaVatikana ili...Ili?Ono najgore. Da nikad nije ninapisan. Da je smrt bila brža odProkopijevog napada istinoljubivosti,dakle 565. godine. I da ćemo pravuistinu morati da tražimo samo izmeđuredova već napisane Tajne istorije.Ovakve kakva jeste.Đenovljani – poznate vucibatine imorske lutalice, sa nestalnim boravkomu Đenovi, Italija; sugrađani izvesnogKristifora, poznatog vaskolikom srpstvupo grafitu iz perioda NATO-bembanja:“Kolumbo, jebemo te radoznalog”; pronalazakdotičnog gospodina, sina vunovlačara,uvešće nas u suštinu umotvorine“čija majka crnu vunu prede”, a kojapreti da preraste u verbalno rukobludije.Alo, majstore, da pustiš ti maloIstoričara i objasniš nam neke drugestvari. Recimo....To i pokušavam. Međutim, u željida ti približim “lik i delo” Prokopijevo,obavezan sam da spomenem Cezareju,današnju Kajsariju, rodno mesto našegglavnog junaka.Čekaj, pa zar nismo rekli da ih moždaima više?Nije važno ko su očevi detetu, važnoje ko ga vaspitava. I suzdrži se malo.Dooobrooo...Elem, vraćamo se u 1001. godinu,kada će Đenovljani pronaći jedan sud,naizgled ništa drugačiji od svakodnevnih.Ali, bio je to Gral, ili “il SacroCatino”.Jeel?Još uvek traju dogmatske svađe okotoga da li su iz njega Hrist i apostolijeli jagnje za Pashu ili je njime Josif izArimateje skupljao Hristovu krv dokje Nazarećanin visio na krstu. Danas jebezbedno smešten u muzeju u Đenovi,u crkvi svetog Lorenca.Šta je tu posebno?Verovalo se da je Gral bio izrađen odjednog smaragda, sve dok se nije razbioi dok nije provaljeno da je u pitanjuobično antičko staklo. Takođe, bajkeo Gralu i vitezovima uspavljivale su idecu i odrasle.Šta, šta?Izgled Grala, onako stepeničast,inspirisao je Justinijana da oko sebeokupi umne ljude, na čijem će čelu bitiniko drugi do sam Car. Kao najviši stepenmoćne i ozbiljne države. A u priči osmaragdu i običnom staklu, bolje potražiIstoričara.Molim?Ono što je ličilo na smaragd u Debellis i De aedificiis pokazaće se kao bižuterijau Historia Arcana...Egipat – poznata turistička destinacija,namenjena onima koji bi da jašu(kamile), da se kače i penju (na piramide)i da lažu (kako su se suuupeerproveli).Stoko, o Vizantiji govorimo.Znam, o Teodori. Pre nego što ćepostati carica, ostavio ju je ljubavnikHecebol, u Pentapolisu, u Africi. Beznovaca i prijatelja, sa sopstvenim telomkao jedinim kapitalom, “Teodora vučebedu po celom Istoku”, tvrdi Šarl Dil.Put je vodi u Aleksandriju, jednu odprestonica hrišćanstva počev od IVveka, grad trgovaca, prevaranata i kurvi.Ali, evo opet Šarla Dila:“Nigde verske borbe nisu bile oštrije,teološke prepirke utančanije i vatrenije,fanatizam više izazivan: nigde, isto tako,sećanje na velike osnivače usamljeničkogživota nije proizvelo bogatije cvetanjemanastira, mističara i asketa.”Blesavi, znaš li šta pričaš? Trgovci iaskete, mistici i kurve, manastiri i javnekuće?Upravo to. Teodora će, u bezizlazu ukome je, uspeti da se pridruži patrijarhuTimotiju, Severu Antiohijskom. Kadase ponovo bude vratila u Carigrad, bićeto pametnija, zrelija i umornija žena. Iiskusnija, naravno.Za još neki snošaj?Tako su razmišljali oni koji je nisupoznavali. Iskusnija za bolji uvid uvažnost monofizitizma na Istoku, i zasposobnost da shvati značaj verskogpitanja za budućnost carevine. Za sveono što Justinijan, i pored nesumnjivogobrazovanja, nikada nije imao.Žezlo, purpur i proskineza – trisimbola moći vizantijskih vladara; i udanašnje vreme uspešno supstituisanipendrekom, poslaničkim karticama iuzrečicom “hiljadu evra puta sam tirekao kako ćeš da rešiš svoj problem”;civilizacijski napredak omogućio je ravnomernui bratsku podelu ovih obavezana ministarstva pravde, unutrašnjegdela i finansija.Dobro ova prva dva, ovo treće memalo buni. Pro-ski...?Ful-šlihtanje, obavezno na persijskomdvoru. Klečanje, obgrljivanjekolena i ljubljenje krajeva vladarskogplašta i vladareve cipele. Koliko godse Herodot kurčio kako Grci to nisučinili prilikom radnih i prijateljskihposeta Persijancima, činjenica je i da jeAleksandar Veliki to isto velikodušnodopuštao svojim podanicima. Novizavet takođe poznaje ovu vrstu počasti.Ali proskineza postoji i u islamu. Štamisliš, zašto muslimanski fes nemaobod i ne skida se tokom molitve?Aaaa....Nije A, nego pamti. Ako ćemo pošteno,ovaj običaj je uveo još onaj fijukKaligula, iako za divno čudo nije insistiraona implementaciji. Tada je samoto bilo klečanje i ljubljenje odeće. Tekće Justinijan uvesti pravu proskinezu:padanje podanika pred imperatoromkao da su gromom pogođeni, zveketanjeglavudžom o pod i žvalavljenje saobućarskim lepkom.Eeeee...Kome ja pričam. Dalje...Zatvaranje Akademije i ZidanjeSvete Sofije – ovo prvo je ideal kometeži svaki iole talentovan i ambiciozandiktator; drugo je težak kuluk za dunđerei poreske obveznike i zadovoljstvoza naručioca građevinskih radova,odnosno Vlast.Ništa autonomija univerziteta?Justinijan u Akademiji vidi, presvega, leglo paganskog neoplatonizmai čin zatvaranja ove institucije, posledevet vekova postojanja, jeste dokazivanjeličnih simpatija prema hrišćanstvu.Uzmi u obzir da mu je titula pripala527. godine, a da je Akademija zatvorenaveć 529. godine i eto ti odgovora.Ja i dalje ovde vidim samo pitanja.Nije postojao bolji način za podrškuhrišćanskoj ideji, a da niko ne budepovređen. I papa na Zapadu, i monofizitiu Egiptu i Siriji mogli su samo dapozdrave ovaj rez novog-starog vladaraVizantije.Još govoriš o politici. Ja mislim naAkademiju.Povod je pronađen u jasno izraženompaganizmu nekolicine profesora.Epilog? Većina predavača je, sa svimpočastima, primljena na persijskidvor, noseći sa sobom, kako rečeOstrogorski, “neprocenjive plodovegrčke i rimske kulture”.To i ja govorim.Ovde postoji nešto drugo. Vrlo jasanstav Prokopija koji nikada neće zameritiCaru ovaj dripački gest. Iako niko odsavremenika nije opisao Istoričara kaofanatika po bilo kom pitanju, uključujućii versko.Vidi, vidi...Dakle, čin koji zaslužuje osudu svih,posebno “nezavisnih” hroničara. Potezkoji zaslužuje pljuvanje, umesto gomilegluposti nabrojanih u Tajnoj istoriji. Ato je već...Falsifikat?Osnovana sumnja, u najmanjuruku. Uz mogućnost da je, tokomdugog odležavanja u vatikanskimriznicama, neki monah pokušao daprečicom obezbedi sebi put u nebo.Brišući Prokopijevu osudu zatvaranjaAkademije ili...Ili?Ili pišući novu Tajnu istoriju. Jošstariju od one prve.Kao što je Sveta Sofija starija odsvoje prethodnice.To je sasvim druga priča. Stari hramsvete Sofije izgoreo je januara 532. k’ošibica, tokom Bune Nika. Car, srećanšto je izvukao dupe od svrgavanja svlasti....A da, Vizantija je poznata podžentlmenskim dogovorima i poštovanjimaistih. Do u sitna crevca. Posebnoako pripadaju svrgnutom....rešava da obeleži novu eru svogvladanja tako što će, na mesto starecrkve, podići novu Svetu Sofiju.Ima nešto važnije, debeli. Ne dašda te čovek prekine. Biće to početaknovog doba u povesti hrišćanske arhitekture.Tačno. Deset hiljada radnika kojirintaju nekoliko godina, najpoznatijearhitekte svoga vremena, Isidor izMileta i Antemije iz Trala, mermer,slonovača, zlato i srebro, da bi, 26. decembra537. godine, hram svete Sofijenajzad bio osvećen.Amin.Odlomak iz istoimene priče.cmyk

44 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.prozaPričaj mi o njojRenato BaretićDonosimo ulomak drugog romanazagrebačko-splitskog novinara,književnika i scenarista čiji je prviroman Osmi povjerenik “pokupio” petnacionalnih književnih nagrada i kojiuskoro izlazi u izdanju zagrebačkogAGM-a(...)ribidražanima nije bilo previšedrago što im je zvonar prije godinudana postao došljak, domazet,priženjenik, ma koliko obitelj njegovesupruge bila ugledna u mjestu. Boro jeto odmah instinktivno prepoznao i upunčevoj konobi o strop objesio četiridebela konopa – debljinom, duljinom irasporedom identična onima u crkvenomzvoniku. Za patetičnu provincijskulegendu o prvoj dalmatinskoj crkvi sčetiri zvona znao je odavno, i sad je,slučajno postavši zvonarom, odlučio čimprije preokrenuti priču u svoju koristnekom inovacijom. Tri je mjeseca urednozvonio onako kako se ovdje zvoniveć stoljećima – jedan zvon za četvrt,dva za pola sata, tri za tričetvrt i četiri zapun sat, plus broj punog sata na najvećemzvonu – uvježbavajući za to vrijemeu konobi ubrzanu verziju čuvene pribidraškeZdravomarije, fraze što se svirasvakog dana pri zalasku sunca, najsvečanijezvonjave u obične, nesvetkovnedane. Potezao je nijemu užad osluškujućizvona u glavi i postupno ubrzavajućiritam: lijeva ruka, desna ruka, desnanoga, opet desna ruka, od najdublje“jedinice” prema najvišoj “četvorki”, svebrže i brže, dok se zvuci četiriju zvonaumalo ne stope u jedan, baš u trenutkukad zadnja iskra sunca potone iza tamneOštrice, najvišeg brda na Bratunju, jedinomotoku koji se vidi iz pribidraškeuvale. Računao je ubrzavanje i vrijemekao nekad u trkaćem automobilu, ikad se napokon osjetio potpuno spremnimza start, odsvirao je bez najaveZdravomariju prvi put na svoj način.Svidjelo se svima osim starom bračnomparu povratnika iz Amerike, koji su sejoš tjednima svakog predvečerja križali igovorili kako nije u redu da se na čuvenompribidraškom zvoniku svira “nigerđec mjuzik”.I njih i sve druge mještane, pa i samogBoru, prenerazilo je ono što su čuliovog predvečerja: ne samo da je suncebilo još dva prsta iznad Bratunja, negoje i Zdravomarija zazvučala potpunoneskladno, jedva prepoznatljivo, kao kadbi se netko nevješt i nepozvan uvukaoenato Baretić rođen je 1963. u Zagrebu, gdje nešto kasnije takorekućdiplomira komparativnu književnost i fonetiku. Od 1983. radi kao novinaru brojnim listovima, najviše u Slobodnoj Dalmaciji i njenim izdanjima.Objavio je zbirke pjesama Riječi iz džepova (1998.) i Kome ćemo slati razglednice(2005.), izbor iz TV-kolumni Kadrovi kadra (2005.), te roman Osmi povjerenik(2003.), za koji je 2004. primio pet nacionalnih književnih nagrada.Uz Ivicu Ivaniševića i Antu Tomića, koscenarist je TV-serije Novo doba i igranogfilma Što je muškarac bez brkova. S njima dvojicom i drugim autorima sudjelovaoje u nizu kolektivnih književnih i publicističkih projekata.U cijelosti ili u fragmentima, književna su mu djela prevedena na makedonski,slovenski, njemački, engleski i ukrajinski jezik, a Osmi povjerenik doživio je idramatizaciju na sceni HNK Split.Renato Baretić živi i radi u Splitu, gdje je muž Maji i otac Katarini i Jakovu.e-mail: renato.baretic@st.htnet.hru zvonik i počeo potezati po svome.Stoljećima se, još od vremena svakodnevnogstrahovanja od Turaka i Mlečana,kad se nije čekalo na ovlaštenog zvonarada bi se oglasila opasnost, četiri legendarna,davno usklađena zvona nisu oglasilatakvom paničnom bukom od koje seledila krv svakome tko ju je čuo.– Što to radite, tko ste vi? – viknuo jeprestrašeno župnik s vrata zvonika, aliTomo ga nije mogao ni čuti niti vidjeti.– Za ime Spasiteljevo...Ispod župnikove ruke u uski se okvirvrata progura zadihani Boro. Nekolikosekundi zaprepašteno je buljio u prijateljakoji je izgledao kao da konopi izvona potežu njega, a ne on njih.– Tomo! Tooomooo!!! – zaurla pa skočina njega i obujmi ga oko struka. Klečećimu izvuče stopalo iz omče trećega konopa,a onda se uspravi i krene mu, prst poprst, odvajati zgrčene šake od konopa.– Šta je tebi? Jes ti normalan, bog tejebo? Koji te kurac spopo? – govorio muje u uho dok je gore jenjavala sve kaotičnijazvonjava. Odvojivši ga od užadi,gurne ga prema vratima na kojima je jošstajao preneraženi mladi župnik.– Što to radite, čovječe? – promucaoje svećenik dok je Boro primirivao konope.– Zovem... – odgovori Tomo zatvorenihočiju i zabačene glave.– Koga, za Gospu blaženu, zovete naovaj način?– Zoveeemmmm!– Ma koga zoveš, budalo jedna, jebemte blesava! – drekne mu Boro izaleđa.– Upomoć. Upomoć zovem, bilokoga, ko se god prvi javi...Tomo odgurne župnika i stane naprag, a onda se osvrne, vrati dva korakai skupi aktovku s prašnjavog poda, pa snjom ispod miške istrči iz zvonika.– Tomo! – vikne Boro za njim.– Di mi je mala? Jel znaš di mi jemala? – ponavljao je Tomo glasno, brzajućinizbrdo i ne osvrćući se.– Tomo, šta je to bilo? Vrati se! Šta sedesilo, Tomo?!– Di mi je mala? Tea! Teeaaa!!!cmyk

prozaVII/193, 30. studenoga 2,,6.45* * *Otvorila mu je vrata tek kad je, beskrajnodugo, pozvonio po treći put.– Prolila si onu kavu, pa sam ti došoskuhat novu – rekao je. Vani se upravosmirivala ljetna oluja. Nasmiješila senagonski, vidjevši ga potpuno pokislog.– Nemoj mi se smijat, jer ti izgledašjoš smješnije.Anita brzo potegne vrhovima prstijuispod očiju, pa samo još više razmažerazlivenu šminku.– Aj, uđi...Ušao je u hodnik i zastao, ne znajućiodjednom što bi s rukama. Mnogo jeputa zadnjih mjeseci dolazio ovamo,ulazio u ovaj hodnik, i postalo mu jesasvim prirodno da ti dolasci uglavnomzapočinju dugim dubokim poljupcem,bacanjem aktovke i kutije s mobitelomna pod, snažnim zagrljajima i opreznimteturanjem prema spavaćoj sobi. Oveponoći nije bilo traga ničem od tog ritualai Tomo je bespomoćno stajao, čekajućida Anita sporo, sporije nego ikad prije,dvaput zaključa vrata i namjesti lanac.– Onda – okrenula se napokon – jesikupija kuću?– Nisam još. Dao sam ljudima malukaparu i zamolio da sačekaju dva tjedna.Onda sam sat vremena tražio Teupo selu. Onda sam vozio do Splita idvaput upo u škare. Onda sam spremiomalu kod dide i bake koji su se tamanspremali poć u krevet. I sad sam tu danam skuham kavu za dugu noć. I da,skoro sam zaboravio, prije svega togaimo sam, ja bi reko, omanji slom živaca.Mislim da ću se morat nekim ljudimadugo ispričavat...– Asti, pa šta se nisi meni javija?– odvrati mu Anita. – Ja se cilu večerdosađujen sama uz teve program imislin kako bi lipo bilo doživit malouzbuđenja...Zakočio se i osjetio kako mu ušinaglo postaju sve toplije, a udisaji svedublji.– Čuj – progovorio je nakondesetak sekundi – ako ćemo surađivatoko tog tvog papira, morat ćešse malo disciplinirat s tim svojimpodbadanjem. Ja ti nisam nikakavprotivnik, dapače, ako je iko nacijelom svijetu na tvojoj strani, ondasam to ja. I da ne bi bilo zabune,ja znam jako dobro da isto vrijedi iobratno. Zato...– Ne znan ja još ništa oćemo limi surađivat oko tog papira. Kojinije nikakav moj papir, bajdevej...Dobila san grejs piriod za razmislitdo sutra u podne. Inače, jel znaš štaje to grejs piriod? Menzes od kneginjeod Monaka!Ispričala je tu prastaru dosjetkukamenog lica, a ni Tomo, premdaju je čuo prvi put, nije reagiraonikakvom grimasom. Samo je jošjednom duboko udahnuo dok muse desni dlan, sam od sebe, polakopodizao prema Anitinom obrazu,uhu, kosi...– Ajme! – izvukla se brzim okretom.– Tu pričamo, a ti si sav pokisa!Aj u boravak, donit ću ti ručnik.Svukao je košulju i majicu, objesio iho naslone kuhinjskih stolaca, pa gol dopasa sjeo na kauč i izuo se. Znao je da jeto potpuno neprilično i suludo, ali osjećajdoma i strašna potreba za Anitom,strah da je gubi, i nju i tu imitacijudoma, bili su jači od razuma. Čudio sesam sebi, u istoj se sekundi i optuživao iopravdavao, dok je tražio daljinski upravljačtelevizora pod jastucima na kauču.– Bravo! – kliknula je Anita, ulazećiu dnevnu sobu – taman san ti tila reć dase svučeš, evo, donila san ti i majicu, nebi ti smila bit premala...Dobacila mu je prvo ručnik, veliki bijel i s mirisom na nešto poznato,na previše toga poznatog. Pokrio senjime preko glave, zažmirio i počeobrisati kosu, upinjući se da mu razumipak proradi, da se osjećaji primire iposlušno povuku nekamo u stranu, bilokamo, onamo, u točkicu gdje su bili iprije onog bezazlenog prvog susreta nahodniku suda. Bi li se ovako zaljubioi da mu je prišla bilo koja druga ženakojoj ne smeta cijela njegova pretpriča?Ili je stvar bila samo u Aniti, u svemuonome čime ga je baš ona privukla iuvukla u ovo što se sad zbiva, u ovoočajničko, bespotrebno i besmislenotrljanje glave? I dalje nije uspijevaorazmišljati o Ivani.– Šta ćemo sutra? – upitala ga je čimje provirio ispod ručnika. Sjedila je nanaslonu kauča, na suprotnoj strani.– Prvo moramo provjerit jel taj papiruopće autentičan i kolko je autentičan– odgovorio joj je navlačeći preko glavebijelu majicu s natpisom Novo doba.Odjednom osjeti strahovitu zahvalnostna tome što ga je samo s tri riječi vratilau stvarnost.– A di ćemo provjeravat? UBeogradu možda? Ili ćeš me odvest uKnin?– U Zagrebu, polako. Bago imanekog komunjarskog fosila u kontrašpijunažigore, a i šuro mi se hvaliso da jeneki njegov gelipter posto njuška, facaneka, u ovoj... Nešta, ne znam, ovo, zazaštitu ustavnog poretka...– Čekaj, jebate, pa to znači da će jošnajmanje četri lika doznat za cilu pričupri nego zapravo počnemo!– A kako ćeš drugačije? Ja bi prvo tiočut šta misle pravi špiclovi o tom pismu,da se ne počnemo nadat i očekivat imučit ako je lažnjak.– A šta se tebi čini? Ono, baš tebi? Aliskreno, jel lažnjak il nije?– Oš baš skroz iskreno?Anita zakima zatvorenih očiju.– Evo... Do prije dva mjeseca, dasi me pitala, ja ne da bi mislio nego biznao sto posto, dvjesto posto, hiljadu,da je pravo. Al otad nekako mislim damožda ipak nije...– Fala ti na lipin riječima i na poeziji– odgovorila je, spustivši se na kauč, donjega – al mene zanima šta stvarno mislišsad, večeras, ove sekunde?– Mislim... A eto, možda dvaespet,najviše tries posto da nije lažnjak.Poželjela ga je upitati što stvarno želi,da pismo bude krivotvorina ili ne, aliizgovorila je samo:– Zašto?– Zato šta je napisan rukom, zato štaje rukopis meni, šta ću, nekako preženskasti preuredan za četnika, zato šta uznjega nije nikakav drugi dokument, niraniji ni kasniji, zato što je prošlo većgodinu dana otkad je poslan...– Jebenti život... – izleti Aniti.– Šta je?– Ma ništa...– Misliš, šta se sve moglo dogodit zatih godinu dana?Ona zakima bez riječi i primaknemu se još malo. Zašutjeli su, zagledaniu svoje siluete na ekranu isključenogtelevizora. Nježno ju je zagrlio, nije muuzvratila. Prošlo je nekoliko minutaprije nego je duboko zijevnula i rekla:– Reka si daš skuvat kavu...– Je, evo, idem. Zaboravio skroz.Rutinskim kretnjama, bez traženja,izvadio je u kuhinji paketić s kavom,nasuo je u dozu za espresso, minutukasnije dolio malo mlijeka, više uAnitinu šalicu, manje u svoju, dohvatiopladnjić, stavio na njega posudicu sašećerom i dvije žličice, pustio vodu izslavine da malo isteče prije nego napunidvije čaše... Kad se vratio u dnevnusobu, Anita je ležala na kauču i spavala.Nakašljao se, nije reagirala.– Sereš – rekao je tiho. – Niko nemože zaspat u tri minute... ZločestaKarmela, lažljiva!Nijedan mišić na licu nije joj zatitrao.Spustio je pladanj na stol i sjeo na fotelju.Čak i ovako, s obrazom natisnutimna nadlanicu, s nepravilnim kolobarimaod razmazane šminke oko očiju i iskrivljenimpoluotvorenim ustima, izgledalamu je prelijepo.– Šta će bit s nama i od nas, jebemti sve... – prošaptao je, pa ubacio dviježličice šećera u šalicu s manje mlijekai krenuo brzo miješati, da zveckanjemprobudi Anitu, Anitu Čelan... Četvrtsata kasnije ustao je i napisao poruku:“Ne vjerujem da si stvarno zaspala, alidobro. Sutra u podne reci budalama daprihvaćaš zadatak, molim te. Ja to nećus nikim drugim raditi. Majicu vraćampreksutra”.Ostavio je blok na stoliću, pa iz spavaćesobe donio deku. Prije no što ju jepokrio do struka, poljubio je Anitu laganou čelo. Pridižući se, spazio je kako jojse ispod majice nazire bradavica lijevedojke. Kleknuo je ponovo i, filigranskinježno, obuhvatio je usnama. Osjetioje kako mu se vrh nosa meko zabija utoplinu blizu Anitinog pazuha. “Zadnjiput?”, upitao je šaptom bradavicu itužno joj se osmjehnuo. Na majici je,točno na mjestu gdje je na Anitinoj kožimadež, ostala vlažna mrljica.* * *Mislim da je mojen tati nešto. Jučer kada je poludija. Zva me kroz cili Pribidragtako da se cili cilcati pribidrag orija. Posliga je čeka oni Boro kvazimodo kod autai vika na njega da šta je zvonija u crkvi.Tata se prvo bija ispričavao a onda jepočea i on beštimavat. Onda je vozia kalud do Splita i dide i bake i probudija ih iodjuria dalje. Ja san se bojala cilo vrime.Jedva san čekala jutro da nazoven i pitamje li je dobro. Reka je da je i da mu oprostinpa sam mu oprostila. Ja mislim da je njemuto za to došlo šta možda nije uspia kupitkuću. Samo mi nije jasno ono za zvonit ucrkvu. Jel on stvarno zvonija ili su to nekenjihove baze da ja ne razumin kad šta njidva govore.Bila mi je noćas opet mama. Samo senavirila kratko na vrata. Šapnila san natelefon tati i tata mi je na telefon reka da jei njemu isto bila.cmyk

46 VIII/193, 30. studenoga 2,,6.kolumnaNoga filologaQ&ANeven Jovanovićfilologanoga.blogspot.comZašto poslanici u Rim, odakle goddošli, posjećuju Kronov hram iondje se zapisuju kod upraviteljariznice? Zašto Rimljani mesnicezovu “macella” i “macellae”?Zašto su Rimljani neke senatoreoslovljavali “oèevi”, a druge“zapisani oèevi”? Zašto mužnevjesti prvi put pristupa ne zasvjetla, nego u mraku? Zašto sejedan od rimskih hipodroma zoveFlaminijski? Zašto Rimljani nisugasili svjetiljku, nego su je puštalida se ugasi sama od sebe? Zaštovjeruju da godina pripada Zeusu, amjeseci Heri? Èitajte kod Plutarha!akvi su to ljudi?Fascinacija ovim pitanjem – sržsvake antropologije – dobiva posebnuoštricu kad su “ti ljudi” jači od nas. Ikad su ti koji su jači od nas – ti naši gospodari,ti o kojima ovisi cijeli svijet – još itotalno šašavi. Uvrnuti. Ludi.Jedna je takva fascinacija možda potaklaSachu Barona Cohena da se pretvoriu Borata i o Boratovim putovanjimaAmerikom snimi senzacionalan film.Druga je takva fascinacija potakla uglednogGrka iz Heroneje da napiše djelopod naslovom Zašto Rimljani... ?Bacaju figure u rijeku– Zašto mladoj naređuju da dotaknevatru i vodu?– Zašto ostala Dijanina svetištaukrašavaju jelenjim rogovima, a ono naAventinu volovskim?– Zašto oni za koje se pogrešno javida su umrli na putovanju, ako se vrate, nesmiju ući kroz vrata, nego ih unutra spuštajupreko krova?– Zašto žene ljube rođake u usta?– Zašto za punog mjeseca u majubacaju figure ljudi s Drvenog mosta urijeku, zovući ih Argivcima?– Zašto nisu nikad objedovali vani bezsvojih sinova, čak i kad su ovi još djeca?Ugledni Grk zove se Plutarh. Živio jeod oko 46. do 127. godine n. e. Kao bogati ugledan građanin Heroneje, maloga gradau grčkoj pokrajini Beotiji, Plutarh jestekao potpuno helenističko obrazovanjeu Ateni i Aleksandriji, proputovao cijeliMediteran, dvaput posjetio Rim, stvoriobrojna prijateljstva s utjecajnim ljudima,osobito Rimljanima. Bio je i jedan oddva Apolonova svećenika u proročištu uDelfima; to je proročište, prema organizacijskimzamislima cara Augusta, od kraja1. st. pr. n. e. vjersko središte cijelog evropskogdijela Grčke. Suprotno onom što seočekuje od talentiranih Grka tog doba,Plutarh se nije odlučio ni za visoke državneslužbe ni za internacionalnu profesorskukarijeru; ostao je vezan za zavičaj,osim svećeničke dužnosti obavljajući tekone heronejskoj gradskoj upravi, i zastupajućigrad u diplomatskim misijama.Iz maloga svijetaGrčka Plutarhova doba već je oko dvai pol stoljeća rimski protektorat. Prekonje je protutnjalo nekoliko valova rimskihosvajanja (kad su razarani čitavi gradovi,poput Korinta); na grčkom su se tlu odigraleodlučne bitke rimskih građanskihratova. Grčku već dugo muče dramatičanpad broja stanovnika, opće osiromašenjei stagnacija. Kuće su prazne, zemlja neobrađena,po razvalinama javnih zgradapasu ovce. “U Grčkoj još ima lijepih žena,ali ne i lijepih muškaraca”, primjećujejedan putopisac sredinom Plutarhovaživota; u usporedbi s prethodnicima, pobjednicina Olimpijadama – kako ih poznajemopo kipovima – niski su i ružni, atu krivnja nije samo na nekompetentnimkiparima.Pa opet, ovi unazađeni i poniženiGrci nisu izgubili samopoštovanje,samosvijest. Rimljani su bogove preuzeliod starih Helena, oblik uprave odAleksandrijaca; učili su grčki, helenizirajućivlastiti jezik, književnost, kulturu icivilizaciju. Grci se drže svoga. Ne častebogove Latina, ne uče latinski (osim zapotrebe javne uprave, koja mora komuniciratisa središnjicom Carstva), posljednjiod svih pokorenih naroda preuzimajuobičaj gladijatorskih igara. UspoređujućiRim s Atenom, vide u italskoj metropolineprivlačne gostinjce i još neprivlačnijejavne kuće, neugodne ugodnosti gomileslugu i luksuznih interijera, napornostporočnosti, agoniju ambicije, prekomjernost,rasutost, nemir velegrada; a kodsebe – skladnost siromaštva, slobodugovora među prijateljima, vrijeme zaduhovne užitke, mogućnost životnogmira i životne radosti. “Kako da ostavišsunce, Heladu, sreću, slobodu – radi terimske gužve?”Grčka Plutarhova doba svijet jemalen, ograničen, uzak. Preci su igralivelike igre: borili se za apsolutnu vlast,pomagali potlačenima, pridobivali saveznike,utemeljivali, opsjedali i zauzimaligradove. Ovim Grcima preostaju vođenjekućanstva, komunalna uprava, dijeljenječasti i odlikovanja, mjesta u općinskomvijeću i poroti, vjerske službe i svetkovine.Također i briga za sebe: primjerno držanje,njegovanje kose i brade, odmjeren korakna ulici – bez trčanja i žurbe – skladnanošnja, pa čak i mir u teatru, umjerenostu pljeskanju; “sve to čuva čast vašegagrada, i u tome se, još više nego u vašimlukama, na vašim zidinama i gatovima,zamjećuje dobro staro helenstvo; po tomečak i barbarin, koji ne zna imena vašegagrada, shvaća da je u Grčkoj, a ne u Sirijiili Kilikiji” (tako se stanovnicima Rodaobraća Plutarhov prijatelj i suvremenikDion iz Pruse).Stol ne smije biti prazanU takvu svijetu, za takvu publiku,Plutarh piše Zašto Rimljani...? (AitiaRhomaika): 113 kratkih poglavlja sastavljenihod pitanja i odgovora o običajimaRimljana – o običajima vezanim ponajprijeuz religiju i bogove, ali i uz kalendar,leksik, međuljudske odnose.– Zašto smatraju da bog Jan imadva lica, te ga takvog slikaju i oblikuju?– Možda zato što je rodom bio Grkiz Pereba, kako pokazuju istraživanja;prešao je u Italiju, počeo živjeti s tamošnjimbarbarima, te promijenio i jeziki način života? Ili, vjerojatnije, zato štoje stanovnicima Italije, običaja divljih ianarhičnih, izmijenio i uredio civilizaciju,poučivši ih poljoprivredi i životu u državnojzajednici.– Zašto nisu dopuštali da se stol odneseprazan, nego je uvijek nešto na njemu moralobiti? – Možda sugerirajući potrebuda nešto od onoga što jest uvijek ostaneza budućnost, i da se danas misli na sutra,ili smatrajući da je kulturno obuzdavatise i suzdržati apetit dok još traje užitak;manje žude za onim čega nema oni kojisu se navikli suzdržavati se od onoga čegaima. Ili je običaj prijazan prema slugama?Tako se ovi ne raduju samo uzimanju,nego dijeljenju, te mogu smatrati da suna neki način zajedno s gospodarima zastolom. Ili ništa sveto ne smiju ostavitipraznim, a stol je svet?– Zašto bi, kad bi priređivali gozbu o državnomtrošku za generale koji trijumfiraju,zvali konzule, a onda im poslali obavijest dana gozbu ne dolaze? – Možda je trijumfatorutrebalo dati i najčasnije mjesto zastolom i pratnju kući nakon objeda, a, akosu konzuli prisutni, ta se počast ne možeukazati drugima osim njima?“Baš su šašavi ti Rimljani”, prva jemisao koja mi pada na pamet dok čitamtih 113 pitanja i odgovora, poredanih bezuočljive logike. Vidim Grka koji sa stranepromatra to čudno društvo. Ma gle ih,vidi te njihove navade! Do jučer su bilibarbari; sve što znaju o civilizaciji i kulturinaučili su od nas, Grka; imaju imperij,supersila su, vladaju svijetom – pa i nama,Grcima – a zašto, bog bi ga znao. Mora tunešto biti, nije se moglo desiti baš skrozslučajno. Eto – i ti čudni običaji – nisuoni samo čudni, nisu to same bizarnosti;mora da se skrivaju nešto dublje, neštoključno... !Drugo što vidim jesu “zrnca za razgovoruz kavu”: teme o kojima se možekonverzirati na kultiviranoj grčkoj gozbi(bogatijoj duhovnim nego gastronomskimvrednotama na gozbi koja je dijametralnooprečna eventu tajkuna-primitivcaTrimalhiona iz romana Plutarhovasuvremenika Petronija). Uostalom, postojiPlutarhov tekst koji već i naslovom odajetu “gozbenu” funkciju – Symposiaka,Razgovori za stolom – sadrži brojne raspraviceslične ovima iz Aitia Rhomaika.Treće: Aitia Rhomaika kao priručnikza diplomatsku školu. Na dužnosti predstavnikasvoga grada ili pokrajine susretatćete Rimljane; evo nešto uputa koje ćevam pomoći da izbjegnete gafove i fauxpas u njihovu društvu, da ne blejite kaotele kad Oni počnu sa svim svojim ekscentričnostima.Zašto muslimani...?Kopamo dalje. Imamo bizaran tekst obizarnim problemima; što nam on možereći? Što nam on sve može reći? Štomože reći nama?Oblik tog teksta. Pitanja i odgovori.Zašto tako? S jedne strane, to omogućavaupravo ovakvo neobavezno, nesustavnonizanje kratkih cjelina. S druge strane,oblik podsjeća na radnu bilježnicu.Plutarh čita, ispisuje ono što mu zapneza oko, kasnije traži na to odgovor (iliobratno — naiđe na zanimljiv podatak,a onda mu doda pripadajuće pitanje).Nastaje ono što Nijemci zovu Lesefrüchte,“pabirci lektire”.Argument u korist ove teze je i glagolskovrijeme. “Zašto nisu objedovali”, “zaštonisu dozvoljavali da se stol odnese”,“zašto bi zvali konzule na trijumf ”. To jenekad bilo; to definitivno nisu upute zadiplomate.S ovim se slaže podatak koji sam dosadbestidno prešućivao. Ovo nisu jedinaPlutarhova aitia; sačuvana su još AitiaHellenika (važan izvor za povjesničarereligije i kulture), a znamo da su postojalai Aitia barbarika. Rimljani, dakle, nisuosobito važni; isto što je zanimljivo kodnjih, zanimljivo je i kod Grka i barbara.Plutarha vodi jedna kombinacija “starinarstva”i “populariziranja znanosti” — alikombinacija “opće prakse”.Stanemo li ovdje, dobit ćemo jednood onih tumačenja koja “vade zube”tekstu. Tumačenje koje tekst pojednostavnjuje,jedno od onih koja filologiji dajureputaciju bezopasne discipline. No nemoramo stati. (Ono što nas vabi da idemodalje jest interesantnost, privlačnost, kojuovih 113 pitanja i odgovora još uvijekposjeduju. Našim kontekstualiziranjimausprkos.)Plutarh možda postupa kao kabinetskiznanstvenik; no, aitia – pa i kad uzmemozajedno radove o Rimljanima, Grcimai barbarima, ili osobito kad ih uzmemozajedno – i dalje registriraju nešto bitno:mjesta trenja kultura. Mjesta na kojimase Oni razlikuju od Nas (u slučaju AitiaHellenika, mjesta gdje se naši prethodnicirazlikuju od nas, gdje su oni za nasDrugi). Zamislite jedna Aitia Islamikaukrštena s Aitia katholika, i osjetit ćetekako ti tekstovi nadilaze kabinet. I starinarstvo.Ma u kakvom starinarskomkabinetu nastali.cmyk

s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,VII/193, 30. studenoga 2,,6.47SADNjemačkaPronađena ukradena slikaGioia-Ana Ulrichnoći od 7. na 8. studeni ukradenaje slika Francisca de Goye(1746.-1828.) pod nazivom Djecas kolicima. Dogodilo se to tijekomtransporta od Muzeja Toleda u njujorškiGuggenheim, gdje je u pripremiizložba pod nazivom Španjolskoslikarstvo od El Greca do Picassa:vrijeme, istina i povijest. Kradljivcisu sliku nastalu 1776. otuđili izkamiona koji je, kako navodi NewYork Times, preko noći bio parkiranna neosvijetljenom parkiralištu, ublizini jednog motela. Djelo španjolskogamajstora procijenjeno jena 1,1 milijun dolara. Pretpostavljase da su kradljivci imali točne informacijeo transportu slike, no takođernije isključeno da se radi o slučajnojkrađi.Dva tjedna nakon krađe FBI, kojivodi istragu, od jednog je odvjetnikaprimio telefonsku dojavu o mjestuna kojemu se slika nalazi. Još je nejasnoje li odvjetnik u vezi s kradljivcimai hoće li mu biti uručena nagradaod 50 tisuća dolara za pronalazakslike. FBI nije dao podrobnije informacije,jer je istraga još u tijeku.Oduševljeni smo što se slika pojavilai sretni da ćemo je moći dijeliti s publikom,kazao je ravnatelj Muzeja Toledo učijem je vlasništvu slika. FBI je odradioizniman posao.Prodana slavna Kirchnerovaslikaerlinska ulična scena, jedna odnajpoznatijih slika ekspresionističkogaslikara ErnstaLudwiga Kirchnera prodana je nadražbi u New Yorku postigavši rekordnucijenu od preko 38 milijunaameričkih dolara, unatoč žestokimprosvjedima u Njemačkoj. Aukcijskakuća Christie`s javila je kako je to najskupljaKirchnerova slika svih vremena,a za Novu galeriju u New York kupilaju je anonimna osoba. Grad BerlinKirchnerovo je ulje na platnu iz 1913.vratilo nasljednici jedne židovske obitelji,jer nije bilo sigurno je li 1937.godine bilo prodano samo zbog pritiskanacionalsocijalista. Gospođa je sadasliku stavila na dražbu. Ludwig vonPufendorf, predsjednik Društva za unapređenjeberlinskog muzeja Brücke, ukojemu je slika dosad bila izložena, tvrdikako je berlinska vlada sliku dala bezpravovaljane provjere uvjeta. Navodno jenjezin povrat moguć samo ako je slikabila zaplijenjena i nasljednici nisu ništaznali o nekadašnjem posjedovanju. No,von Putendorf kaže kako je obitelj uono vrijeme sliku prodala iz financijskihrazloga.Društvo za unapređenje muzejaBrücke zbog toga je već u rujnu podnijelokaznenu prijavu protiv tadašnjegberlinskog senatora za kulturuThomasa Flierla, senatora za financijeThila Sarrazina i državne tajnice zakulturu. Mislim da kupac sa slikom nećebiti sretan, budući da je njezin ugovor zaizdavanje sporan tvrdi von Pufendorf.Ujedno je podnio zahtjev da se u slučajuključi Istražni odbor u berlinskomZastupničkom domu.Na dražbi u New Yorku prodano jeukupno 78 umjetničkih djela, a postignutaje ukupna cijena od 491 milijunadolara. Slika Gustava Klimta AdeleBloch-Bauer II postigla je najvećucijenu na aukciji – gotovo 88 milijunadolara, čime je postala treće najskupljeulje na platnu koje je ikada prodanona dražbi. Na dražbi su za 193 milijunadolara prodane četiri Klimtoveslike. Gauginova slika Čovjek sa sjekirompostigla je cijenu od preko 40milijuna dolara, a jedna je Picassovaslika, procijenjena na 50 milijuna dolara,povučena iz prodaje neposrednoprije aukcije, zbog neriješenih vlasničkihodnosa.AustrijaU Beču otkriven KlimtBečkoj su palači Ringpalais nedavnopronađene četiri slike koje jenaslikao tada osamnaestogodišnjiGustav Klimt (1862.-1918.),pretpostavlja se zajedno sa svojimbratom Ernstom i slikaromFranzom Matschom. Slike supričvršćene na strop jedne dvoraneu palači i nisu signirane, paje njihov identitet bio nepoznatdo danas. Slike je otkrio AlfredWeidinger, bečki povjesničarumjetnosti i zamjenik ravnateljagrafičkog kabineta Albertina, dokje radio na katalogu s popisomsvih Klimtovih djela, jer su slikebile navedene u katalogu iz 1957.Kako navodi Weidinger, riječ jeo prvoj narudžbi slika tada mladogaKlimta, koji se, s bratom iFranzom Matschom, od 1880. do1883. bavio dekorativnim slikarstvom.Predstavnici Saveznog udruženjaza nekretnine, u čijem sevlasništvu nalazi palača, navodekako ne treba sumnjati u autentičnostotkrivenih slika, iako onene izgledaju poput Klimtovihkasnijih radova. Slike će biti restaurirane,a njihova se pojedinačna vrijednostprocjenjuje na sto tisuća eura.cmyk

cmyk05. - 10. 12. studentski centarwww.humanrightsfestival.org