DVA DESETLJEĆA OD POČETKA DOMOVINSKOG RATAELEKTROISTRA U RATU ZA SLOBODU DOMOVINEIvica TomićIstrani su znališto trebaju činitiVeliki broj zaposlenikaElektroistredragovoljno je odlaziona ratom zahvaćenapodručja širomHrvatske, da bi uneposrednoj blizinicrta razdvajanja, uminskim poljima ipod neposrednomneprijateljskomvatrom obnavljaliporušenu i oštećenumrežu ielektroenergetskeobjekte gospićkog,zadarskog,karlovačkog, brodskog,sisačkog i vinkovačkogdistribucijskogpodručjaElektroistra u Domovinskom ratu? Neupućeni bi sevjerojatno začudili i odgovorili da u Istri nije bilorata pa je, prema tomu, tema - “Elektroistra u ratuza slobodu Domovine“ - promašena. Naravno danije!Ponajprije, naglasimo ono što je malo poznato: uIstri je odziv na mobilizaciju bio bolji nego u bilokojem drugom dijelu Hrvatske. Znači, Istrani suitekako znali što im je činiti kada je Domovina bilanapadnuta, a to se odnosi i na zaposlene uElektroistri. Naime, čak 93 zaposlenika Elektroistreodazvalo se pozivu za obranu Domovine, boreći seu različitim postrojbama HV-a i MUP-a. Na sreću,svi su se živi vratili svojim kućama, ali o tomu višeu monografi jama braniteljskih udruga.U podsjetniku <strong>HEP</strong> Vjesnika o <strong>HEP</strong>-u u Domovinskomratu, prije svega, želimo oživjeti sjećanja na elektroprivrednikekoji su širom Hrvatske u neposrednojblizini crta razdvajanja, u minskim poljima ipod neposrednom neprijateljskom vatrom, svakodnevnoriskirajući živote, obnavljali porušenu ioštećenu mrežu i elektroenergetske objekte, a takvihje u Elektroistri bilo mnogo. Uz redoviti posao,u obnovi elektroenergetskih postrojenja na stradalimpodručjima zaposlenici Elektroistre sudjelovalisu s više od 65 000 radnih sati, najviše na područjimaElektrolike Gospić, Elektre Zadar, Elektre SlavonskiBrod, Elektre Karlovac, Elektre Sisak i ElektreVinkovci.Prva humanitarna pomoć za SisakNo krenimo redom. Čim je Hrvatskoj zaprijetio rat,poslovično praktični i dobro organizirani rukovoditeljii zaposlenici Elektroistre započeli su pripreme.Za koordinatora svih aktivnosti imenovan jeĐino Piuti, rukovoditelj Pogona Buzet, koji se začitatelje <strong>HEP</strong> Vjesnik vratio u ta vremena i prisjetioakcija Elektroistre:- Kada je već bilo nedvojbeno da će izbiti rat, a uPuli je još bio smješten garnizon tadašnje JNA, mismo u prostorijama Pogona Buzet organizirali središnjeskladište za hranu i drugu robu. Tu su dolazilikamioni, pretežito iz Italije i drugih prijateljskih zemalja.Naši su zaposlenici istovarivali robu, razvrstavalije, prepakiravali, skladištili te potom utovarivaliu kamione i odvozili tamo gdje je bilo potrebno.Prva akcija pomoći bila je organizirana već u jesen1991., kada smo odvezli sedam tona hrane, odjećei drugih potrepština u Sisak - grad prijatelj Buzeta.Pomoć je stigla iz drugog grada prijatelja - talijanskogQuatro Castela, u dva šlepera. Sjećam se ipomalo smiješne zgode nastale iz najboljih pobuda:supruga vlasnika jedne tvrtke, koja proizvodiparmezan, u dobroj namjeri dakako, poslala namje novu, nenošenu bundu od nerca, kao pomoć?!No, pretežito je bila riječ o vrlo korisnim stvarima,kvalitetnoj odjeći i prijeko potrebnoj hrani.U to vrijeme Karlovac je bio pod stalnom neprijateljskomvatrom pa smo na put prema Sisku krenulipreko Slovenije. Ali, zamislite, Slovenci namnisu dopustili prolazak. Teško smo to riješili, prekonašeg Ministarstva obrane, i ipak smo uspjeli uSisak dovesti pomoć. Kamion je bio naš, hepovski,vozili su ga Rajko Pavešič i Damir Buterin, a u pratnjismo bili tajnik Općine Buzet i ja. Tih dana uSisak su stizali prognanici iz Petrinje pa su tamohrana i odjeća doista bili nužni. Pomoć smo dovezliu pravo vrijeme. Baš toga dana Sisak je snažnogranatiran. Na sreću, nama se nije dogodilo ništaloše, osim što nam je na kamionu pukla poluosovina.Stoga smo u Sisku morali dočekati noć, doknije pronađen rezervni dio.Naši dečki izloženi na stupovima, a vojnici ihštite u rovovima?!- U veljači 1992. u Gospiću je bilo vrlo teško stanje.Grad je bio pod stalnom topničkom paljbom, skoroprazan, nedostajalo je svega... Pomoć u hrani smoodvezli i iskrcali u Smiljanima i to Đani Soldatić,Valter Dragolin, Branko Posedel i ja. Prije toga, jošjedanput smo vozili u Sisak, ali ne hranu i odjeću,već elektroopremu, rastavljače i betonske nogare.Toga dana, zbog intenzivnih borbenih djelovanja, uSisak se nije moglo ući pa smo robu istovarili uMihaljevcu, u Vatrogasnom domu.Dvojica naših vozača, Pavešić i Buterin, ponovnosu u srpnju 1992. vozili opremu i hranu u Liku i tou Kosinj i Studenac, gdje su bile smještene postrojbe154. brigade iz Istre. Konvoj je prolazio cestamaizrovanim minobacačkim minama, u neposrednojblizini neprijateljskih rovova, pod pratnjom vojnepolicije.28<strong>HEP</strong> VJESNIK <strong>249</strong> (289), LISTOPAD <strong>2011.</strong>
Nakon toga, naši su dečki već u kolovozu i rujnuotišli podizati porušeni 35 kV dalekovod Gospić-Perušić, a u <strong>listopad</strong>u su bili na zadarskom području- pet tjedna u Zemuniku Donjem, u neposrednojblizini neprijatelja. Radili su pod zaštitom vojske ipolicije. No, paradoksalno je bilo to da su vojnicikoji su ih štitili bili u rovovima, a naši dečki nastupovima! Pokazali su doista zavidnu hrabrost.Kasnije smo išli na mnoga ratom zahvaćena područja,ali je tada momke vodio Đani Soldatić, tadašnjitehnički rukovoditelj Pogona Buzet.Suze u Novoj Gradišci-Treba reći da su svi dečki iz Elektroistre na ratnapodručja odlazili dragovoljno, bez ikakve prisile, aodziv je uvijek bio odličan. A da je bilo itekakoopasno dokaz je i od mine stradali pripadnik specijalnihpostrojbi u neposrednoj blizini trafostanice uKorenici, u kojoj su monteri Elektroistre radili danprije, uvjereni da je to područje očišćeno od eksplozivnihnaprava.Sjeća se Đino i dočeka u Novoj Gradišci. Tamo jeekipu Elektroistre, koja je došla pomoći, dočekaotadašnji upravitelj Pogona Nova Gradiška i kasnije ižupan, Vlado Plavac, plačući od ganuća.Prvi vozač iz Elektroistre koji je vozio prvu humanitarnupomoć u Sisak - Damir Buterin, pamti puknućepoluosovine na kamionu, probleme sa slovenskimcarinicima, noćne vožnje s ugašenim iliprigušenim svjetlima na dometu četničkih granata,vožnju po starim tragovima, koračanje po stopamakolege ispred kako bi se izbjegle mine…Puno je sjećanja i uspomena iz rata, ali pomaloblijede. No, zahvaljujući dnevnicima naših pedantnihkolega, ovog puta Elektroistrana - činjeniceostaju zapisane. Nakon što smo objavili zapise izratnog dnevnika Marijana Kalee i svjedočenjeAntuna Stuburića o tadašnjem vremenu, o trudu zaodržavanje svjetla u istočnoj Slavoniji te zapise izratnog dnevnika Jadranka Radovanovića i svjedočenjeMatka Utrobčića o stradanju prijesnosnih postrojenjau Dalmaciji, ovom prigodom objavljujemoisječke iz ratno-radnog dnevnika Đanija Soldatića,tehničkog rukovoditelja Pogona Buzet, o udjelu zaposlenikaElektroistre u obrani i obnovi Domovine.Đani Soldatić, Đino Piuti i Damir Buterin - glavni nositelji aktivnosti Elektroistre tijekom rata i u poslijeratnoj obnovi, kada su vrsnimonteri, alat, materijal i mehanizacija za vraćanje napona na ratom poharanim područjima bili nemjerljiva pomoć kolegamaElektrolike, Elektre Zadar, Elektre Slavonski Brod, Elektre Karlovac, Elektre Vinkovci te Elektre Sisak<strong>HEP</strong> VJESNIK <strong>249</strong> (289), LISTOPAD <strong>2011.</strong> 29