Modul 11 – Nafta

Modul 11 - Nafta4.3.2. Sustav obveznih zaliha nafte i naftnih derivata IEANa samitu u Kopenhagenu u prosincu 1973. godine, koji je održan u ozračju naftne krize,zemlje članice Europske Unije naznačile su da dotadašnji cilj ostvarivanja „pouzdane ineprekinute opskrbe energijom pod ekonomski zadovoljavajućim (prihvatljivim) uvjetima“ nijemoguće ostvariti u uvjetima visoke ovisnosti o uvozu nafte iz ograničenog broja izvora. Stogaje naznačena potreba strategije diverzifikacije pravaca i izvora opskrbe, pa i po cijenu višihtroškova.Kao posljedica toga 15. studenog 1974. godine formirana je Meñunarodna EnergetskaAgencija (International Energy Agency – IEA) te tri dana kasnije i potpisan Sporazum omeñunarodnom energetskom programu („Agreement on an International Energy Program(IEP)“).Osnovni ciljevi IEP-a bili su:• razvoj zajedničke razine neovisnosti u opskrbi naftom,• razvoj zajedničkih mjera smanjenja potrošnje nafte i naftnih derivata u slučaju krize,• razvoj i implementacija mjera za alociranje raspoložive nafte u slučaju krize,• razvoj i implementacija dugoročnih zajedničkih programa za smanjenje ovisnosti ouvoznoj nafti, poput programa energetske efikasnosti i alternativnih izvora energije,istraživanja i razvoja na području energetike i opskrbe prirodnim plinom i obogaćenimuranom,• razvoj suradnje sa zemljama proizvoñačima nafte i ostalim zemljama potrošačimanafte posebice zemljama u razvoju.Uvedeni IEA aranžmani za fizičku raspodjelu nafte u slučaju krize, uz mjere ograničavanjapotrošnje te za podršku izrañeni sustav prikupljanja podataka, zajednički čine tzv. „IEAEmergency Sharing System“. Ovaj se sustav sastoji od pripremnih mjera i pravila za odgovoru slučaju krize. Iako fleksibilan, ovaj je sustav zamišljen prije svega za djelovanje u slučajuozbiljnijih prekida opskrbe koji podrazumijevaju stvarno ili očekivano smanjenje opskrbe odsedam posto na razini IEA grupe zemalja u cjelini.Od siječnja 1980. godine, zemlje članice IEA obvezne su držati obvezne zalihe u visini odnajmanje 90 dana prošlogodišnjeg neto uvoza nafte i naftnih derivata. Obveza držanja zalihamože biti ispunjena kroz:• fizičke zalihe nafte,• kapacitetima koji su u stanju prijeći na drugo gorivo,• kapacitetima za proizvodnju nafte u pričuvi (stand-by).Fizičke zalihe nafte je moguće čuvati (izmeñu ostalog) u spremnicima rafinerija, naftnimterminalima, spremnicima uz produktovode, baržama, tankerima koji obavljaju obalni (ali ne iprekomorski) transport, tankerima na stalnom vezu ili bunkerima riječnih brodova. S drugestrane, sirova nafta koja još nije proizvedena tj. još se uvijek nalazi u naftnim ležištima nemože se uračunati kao dio obaveznih zaliha (za razliku od sustava EU koji dozvoljavasmanjenje visine potrebnih obveznih zaliha za odreñeni broj dana prosječne unutrašnjepotrošnje na račun vlastite proizvodnje nafte). Takoñer, nije moguće uključiti rafinerijskeproizvode ili poluproizvode koji se nalaze u produktovodima, željezničkim i kamionskimcisternama, tankerima u prekomorskom prometu, benzinskim postajama ili su dio vojnihzaliha.Ukoliko zemlja članica drži sirovu naftu ili naftne derivate u (stabilnim) spremnicima, morauključiti 10%-tno smanjenje raspoloživih obveznih zaliha kod izračuna ukupnih zaliha jer sete količine smatraju nepumpabilnima. Naime, u pravilu se spoj cjevovoda na rafinerijskespremnike nalazi 0,5 m iznad donje razine tekućine u spremniku, te je potrebno provestiposebne mjere ukoliko se spremnik želi isprazniti u cijelosti što se u praksi dešava vrlorijetko, odnosno samo u iznimnim slučajevima.Kao što je prethodno naznačeno, obveza držanja zaliha može biti ispunjena i držanjemkapaciteta (na strani potrošnje) koji su u nuždi u mogućnosti prijeći na drugo gorivo, pri čemuDraft Final Report-Nacrt konačnog izvještaja74