WG Sebald - Zarez

Psihička nogaHélène Cixous, The Writing Notebooks, Continuum, NewYork, 2004.oja stalna potraga zaintimnim i intimističkimtekstovima držime blizu poezije, drame isličnih ispovjednih žanrova,čijoj hibridnoj nadstrešniciprvog lica jedninepripadaju i Radne bilježniceHélène Cixous. Riječ je odvojezičnom, francuskoengleskomizdanju (suuredničkiga potpisuje i opširnim fusnotama dopunjujeSusan Sellers), prepunom autoričinih snova, opaski okodnevnih obaveza, prekriženih pa ponovno razmotrenihfilozofskih asocijacija, ponovljenih pitanja, bilježenjanovih ideja i prastarih, opsesivnih strahova. Stihova.Navodim jednu bilješku: Postoji nešto u tim stopalima,posebno oko palca, čime je točno naslikana njezina duša:“pshička noga”. Isto je i s njenom kosom... Tekst ima i grafičkuvlastitost, podijeljen je na faksimil autoričina rukopisa,smješten na “francuskoj” (lijevoj) strani knjige,te “čiste”, kompjutorski isprintane stranice engleskogprijevoda (desno). Između ovih primaknutih i odmaknutihjezika provlače se brojni, uglavnom šekspirijanskicitati na temu važnosti bilježenja (“Zapiši, zapiši!”, veliJago u Othellu; ili “A sada dobro zapamti”, veli Porcija uJuliju Cezaru), podsjećajući do koje je mjere svaki pisacu procesu stalnog hvatanja bilješki, “fiksiranja” skliskei divlje misli, kao i pisanja koje prerasta u zategnutoplatno pamćenja (to note na engleskom znači i zapisatii zapamtiti). U feminističkom smislu, tekst je vjerankompletnom opusu Cixousove: ohrabruje na vlastitopisanje, na eksces jezične slobode. Knjigu sam si poklonilaza rođendan, a vraćam joj se svakodnevno. (NatašaGovedić)Stradun je gudalo GradaDubravko Detoni, Priča prema gore; Meandar, Zagreb2005.ajbolji pjesnikmeđu hrvatskimskladateljima,ali i najbolji skladateljmeđu pjesnicima,Dubravko Detoni,svoju je posljednjuzbirku Priča premagore ovaj put posvetioisključivo poetskimradovima, uglavnombez izravnog poetskogpromišljanja glazbeopćenito ili pojedinihglazbenih djela. No,nema sumnje da u njegovojpoeziji ima nečegizrazito glazbenog,a njegov poetski opus nemoguće je (i nepotrebno) promatratiizdvojeno od njegove skladateljske djelatnosti.Kao i njegova glazba, i Detonijeva je poezija naizgledheterogena, s mnoštvom prilično različitih pristupamahom manjim formama, podjednako stihovanima,ritmiziranima ili gotovo posve proznima. Svojevrstan jeludički element tu možda i ključan za ispravno poimanjeDetonijeva pjesništva – kao što se u glazbi poigravaglazbenom građom, nerijetko je smještajući u kontekstdaleko od onog koji prepoznajemo kao njezin izvorni,tako se i u poeziji poigrava riječima. Ta zaigranost,za koju nam se ponekad može činiti da je sama sebisvrhom, ali to uglavnom ipak nije, rezultira osebujnimpoetskim i poetičnim svijetom, bogatim iznenađujućimmetaforama. Stih Stradun je gudalo Grada, unutar ciklusaDubrovnik ili nadzemaljska panika krasotâ samo jejedan u nizu onih zbog kojih ovu zbirku treba progutatiod korica do korica.(Trpimir Matasović)ljetna čitankaU procjepu kulturaMonica Ali, Brick lane, sengleskoga prevela SelmaDimitrijević, VBZ, Zagreb, 2004.dnosi između manjinskei većinske kulture, doseljenikai starosjedilaca,ženskih i muških tradicijskihuloga... dominantne su temeromana Brick lane MoniceAli. Riječ je o prvijencu kojije i prije objavljivanja izazvaosenzaciju u Engleskoj, s obzirom na to da je kultničasopis Granta 2003. uvrstio njegovu autoricu – i to natemelju odlomka iz romana – među deset najvažnijihpisaca koji će obilježiti naredno desetljeće. Taj je statusMonici Ali zasigurno priskrbila nova pripovjedačkaperspektiva i otkrivanje novih kulturnih paradigmi ubritanskoj književnosti, s obzirom na to da u romanuona piše o dominaciji većinske kulture nad manjinskom,ali i onim podređenima unutar te manjinske kulture.Dakle, piše o dvostrukom Drugome, o drugome uodnosu na nadmoćnu etničku/vjersku i spolno/rodnupripadnost, jer junakinja Brick lanea je obespravljena ikao pripadnica islamske u odnosu na englesku/kršćanskukulturu, i kao žena u odnosu na dominaciju muškaracau njezinoj matičnoj kulturi.Priča o ženskoj svakodnevici, višegodišnjoj revolucijiiznutra i emancipaciji u stranome svijetu glavne junakinjeNazneen ispripovijedana je manje-više linearno ibez složenijih kompozicijskih zahvata, no zato s izvrsnimosjećajem za građenje priče, prepletanje šarolikogkulturološkog pletiva, detaljno kodiranje junakinjineintime. Također na idejnom planu ovaj je roman oslobođendidaktičnih replika o ravnopravnosti spolovastranih diskursu fikcije i obrazaca o ženskom razvoju izself-help literature.Monica Ali je zapravo ispisala roman koji se značenjskikristalizira u relacijama, u odnosima međulikovima, među spolovima i među kulturama; ona jeizbjegla stereotipe, binarne podjele na Istok i Zapad,žensko i muško, nazadno i napredno, barbarsko i demokratsko,te isključivanje jedne ili favoriziranje drugekulture. Upravo je ta sposobnost političkog nesvrstavanja,umijeće da se zadrži između, u procijepu kultura,najdragocjenija karakteristika ovoga romana. (KatarinaLuketić)Pornografija bez seksaWitold Gombrowicz,Pornografija, s poljskogaprevela SlobodankaPoštić, Disput, Zagreb,2005.ikroromanPornografija kojije Gombrowiczobjavio 1960., svojevrsnaje sinteza njegova opusa,točnije dobar uvod u njega.Kao i u Ferdidurkama,njegovu prvom romanu,Gombrowicz ovdje takođerradi varijacije na temu nezrelosti, nehotične komiketragičnoga, te raskola između nakane i djela. I nekavas ne buni naslov, Gombrowicz je unikatan, nigdje unjegovu djelu, dramama, pripovijetkama, romanima,dnevniku, nema nijednog opisa kopulacije. Spomenici,čak i kada su cinični, ne rade one stvari. Pornografski jeu njegovim knjigama naš način promatranja svega, našezabadanje nosa, naša preuveličavanja, indiskrecije, kojinemaju drugu svrhu osim uzbuditi na prazno, poputnekakve opake i samodostatne intelektualne onanije.Također je za svaku preporuku knjiga Gombrowiczianapokojnog poloniste Zdravka Malića, koji je, inače, završiona posljednjim stranicama Dnevnika ovog moždanajvećeg poljskog pisca. Uz Schulza. (Dario Grgić)Trubadur i CvijetaLuko Paljetak: Skroviti vrt,Profil, Zagreb, 2004.VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.Cvijetom Zuzorićkao zatočenicomživota/vrta LukoPaljetak ispisuje jednu odnajstarijih knjiga hrvatskeknjiževnosti, postvarujućisimbol i stvarajući prohodnomjesto “u kojemse stabla miču”. Iako jeriječ o junakinji za kojusu martiriji zabilježili da nas je napustila sredinom 17.stoljeća, Luko Paljetak susreo je Cvijetu Zuzorić uimaginarnom dnevniku Skroviti vrt kao trubadur renesansnuplemkinju, slijedeći glas o djevi, ostajući na stazio glasu kad se više nije moglo precizno stati pod prozorod/zbog serenade. Na putu od glasa Paljetak je susreosva opća mjesta povijesti književnosti, njezine posebneduhove, kreativnost vremena, zemljopisnu razuđenostnjihove životne plovidbe. Slijedio je Cvijetu u njezinihdugih devedeset i šest godina izmicanja, kroz dva stoljećaprostora koji današnjem hrvatskom čitatelju itekakomogu predstavljati središte svijeta onoga vremena(16/17 st.), slijedio ju je i u intimnoj slici osobnog životai javnoj slici vremena stvarajući društvenu kronikuu kojoj se vještina rješenja ne poklapa uvijek s dobrimobičajima, ali znajući da je skroviti vrt utočište od svihobičaja. I ne samo običaja, jer gdje bi onda ostale novotarije,moda, napredak, a gdje posebno u općem…Skroviti vrt knjiga je koju smo dočekali kako bi jojse mogli nadati rekli bi Cvijeta i Luko, gospoda elegancijenakon otprilike četiri-pet stoljeća u kojima se nenalaze da se ne bi izgubili. Da nam je knjigu čitati kadje pročitamo. (Grozdana Cvitan)Obnavljanje mišljenjaPeter Hallward: Think Again: Alan Badiou and the Future ofPhilosophy, Continuum, London i New York, 2004.31obar filozofski zbornikviše je od zbirke uglednihimena (ovaj konkretnona istom mjestu okuplja tekstoveEtiennea Balibara, Jean-Luca Nancyja, Raya Brassiera,Jean-Toussainta Desantija,Todda Maya, Daniela W.Smitha, Daniela Bensaïda,Petera Dewsa, Ernesta Laclaua,Alberta Toscana, BrunaBosteelsa, Slavoja Žižeka,Eda Plutha i Domienieka Hoensa, Alenke Zupančič,Alexa Garcie Düttmanna, Jean-Jacquesa Lecercleai Jacquesa Rancièrea), a i više od aktualno pogođenezajedničke teme, koju bismo najšire mogli odrediti kaopoststrukturalistički anarhizam, recepcijski postavljens obzirom na tekstove Alana Badioua. Dobar filozofskizbornik polemički otvara konceptualnu gozburadikalne misli, što znači da će u istom dahu propitatiBadiouove najžešće oponente (primjerice Deleuzea)i filozofske prethodnike (posebno Platona i Sartrea) iučitelje (Lacan) i metamatematičke kolege (Tarski) ipolitičke suborce (Laclau, Žižek). Knjiga problematizirai cijelu mrežu političkih, etičkih i filozofskih pojmovakoji se otvaraju kroz Badiouov opus: događaj, subjekt,historicitet, multiplicitet, realno, praznina, zlo, déliason,inestetika, komunizam, beskonačnost, izdaja, angažman,kontinuitet, idealizam, fidélité, itd. Premda su tekstoviprikupljeni iz različitih izvora, moj je dojam da je urednikPeter Hallward sastavio konzistentan zbornik,slijedeći Badiouovu definiciju filozofije kao “obnavljanja”mišljenja. Kao teatrologinji, posebno su mi zanimljivestudije koje se bave problematikom događajnosti(Laclau i Bensaïd), kao i u zbornik uvršten Badiouovodgovor filozofskim kolegama, zbog čega čitava knjigajoš jednom zaoštrena prema dijalogu, a ne “dovršena” nanačin odavanja počasti živom autoru. (Nataša Govedić)cmyk