WG Sebald - Zarez

58 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.prozaZašto volim hororeRob Hardin1. Ne diže mi se dok ne vidim snažanženski lik kako vadi oči koloni republikanaca.2. Delinkventi obožavaju horore zbogboljih razloga nego što ih nude kritičarikoji ustraju na tome da ih ne bismotrebali obožavati. (A zakleli smo se daćemo oponašati ponašanje tinejdžerabez obzira na osobno dostojanstvo ilirazboritu samoanalizu.)3. Krv je vlažna i ljepljiva kao sperma,zar ne? Tako da – kad vam se nađena rukama – podsjeća na, razumijete,svršavanje. Mislim, nikoga još nisamstvarno ubio, ali onaj dio u Teksaškompokolju motornom pilom...4. Sociopati ostvaruju visoke položajeu poslovnom svijetu, a danas, u svjetluposrnuloga američkoga gospodarstva,važno je proučavati njihov etički kodeksšto je češće moguće.5. Fiktivni krvavi masakri zdraviji suod zbiljskoga visokog krvnog tlaka.6. Sakaćenje je ljepše od ekscesa– pogledajte samo protagoniste u filmuSudar, ili tipa s dva penisa u Suvremenimprimitivcima.7. Slikanje prstima ima terapeutskuvrijednost, a slikanje prstima u crvenojboji osobito se dobro prenosi na film.8. Navodno, dekonstrukcija je jednakanihilizmu, a nihilizam je mrtav. Zatoje i horor koji se može braniti samo snihilističkih stajališta, također mrtav.No, dekonstrukcija se bavi izbjegavanjemfalocentrizma, a ne svjetonazornimsustavima, a nihilizam nije ništa ubojitijiod etičkog kreda Petera LambornaWilsona, koji on paradoksalno nazivaamoralna odgovornost. A suvremeni hororinisu inherentno nihilistički, što znasvaki čitatelj Thomasa Harrisa.9. Smatramo da to nije etička dvojba,nego pitanje mode! Teorije de Mana iDeleuzea bile su plodonosne osamdesete,ali za svaku školu mišljenja koja jedominirala nekim proteklim desetljećemstalno se tvrdilo kako će za dvadesetgodina postati zastarjela. Tako smo sesložili da dekonstrukcija na nas utječepotajno, dok je u javnosti ocrnjujemo– kao što to čine Camile Paglia i svakidripac koji piše recenzije knjiga.10. Sviđa mi se dio u Reanimatorugdje odrubljena glava liže vaginu dekanovekćeri.11. Sablasni je horor nužan nakonseksa jer oslobađa frustracije. (Strašnoje kad niste u stanju ubiti partnera doksvršavate.)12. U hororima koji imaju protagonisticečest je proces redukcije, sličanBeckettovu. Sva se sigurnosna uporištai amblemi osobne moći sustavnouklanjaju, tako da se svijest lika svodina primordijalno stanje. Budući da gaizdaje vanjska stvarnost, lik se okrećeprotiv sebe sama. U hororima se topostiže uz isti učinak kakav imamo kodBecketta – ali u hororima postoji jošjedna, dodatna kvaliteta, jer oni prikazujupolugole žene. Zaključili smo daobilje osamljenih likova u nabreklimgrudnjacima, zgrčenih sirotica u donjemrublju, polu-katatoničnih modelaza kupaće kostime koji su preživjelerazne strahote, a kod kojih se impulsza borbom ili bijegom sveo na prijekupotrebu da se odmah istuširaju – da sveto silno pridonosi upijanju Beckettoveporuke.13. Nasilje je pornografija, a pornografijaje čistač ljudskog uma.14. Krv, fekalije, mokraća: akosu bili dobri Pasoliniju, dobri su iAmerikancima.15. Sva se žrtvovanja ljudi – pa čaki samožrtvovanja – odnose na zvijer unama. Baš kao što moramo imati noćnemore kako ne bismo halucinirali u budnomstanju, prisiljeni smo i ritualiziratinasilnu stranu svoje osobnosti. Inače bizdravlje – naše ili tuđe – počelo slabiti.Budući da smatramo kako je masakriranjekršćana problematično, ne savjetujemotu rimsku metodu katarze. Umjestotoga, predlažemo da rimsku arenu zamijenitevideorekorderom koji će prizoreljudskih žrtvovanja simulirati na jezoviti posve bezazlen način.16. Želim biti dobar, ali loši mi ljudito onemogućuju. Kaznimo ih – kaznimozle ljude!17. Zapravo, bolje ćete se osjećati akojednostavno priznate: sve to preobiljeromantičnih komedija u kojima ljubavpobjeđuje klasne razlike a koje istodobno,sa suzama u očima, upravo ističuklasne podjele, sve te lake komedije sašašavim susjedima koje malograđanistavljaju na pijedestal ironije, sve te dječjepriče potajno napisane kako bi krajnjih slinili odrasli, te sage iz šezdesetihtipa zar-nismo-bili-idealisti-iako-danas-smatramo-da-smo-bili-u-krivu-ine-želimo-ostaviti-svojoj-djeci-mjesta-za-nove-političke-pogreške,sve tesage iz šezdesetih tipa trebao-sam-seboriti-u-Vijetnamu-ali-nisam-pa-hajdemo-onda-bombardirati-neke-Arape,sve te slabašno zamaskirane teutonskereklame za onostrani život u kojima seBog naziva “Sila” i sve te adaptacije E.M. Forstera tipa tiho-sine-ovo-je-ozbiljan-imperijalizam-u-kome-se-rasizampovršno-osuđuje-a-sve-bijelce-na-kraju-prihvaćaju-ti-bijedni-stranci– nebudi li sve to u vama iracionalnu željuza osvetom nad sebičnošću i narcizmomAmerike srednje klase? A tko možebolje provesti tu osvetu od holivudskihinkarnacija Charlesa Starkweathera,likova koji ubijaju iz zadovoljstva?18. Očne duplje na maskama čudovištane mogu dostatno seksualno zadovoljitinormalnog američkog muškarca.19. Ako u sebi nema neku pogrešku,ljepota je otupljujuće ravna. Zato nastako ludo privlače raskomadane žrtveJohna Waynea Garcyja.20. Oko je prozor duše, ali pupak jehimen trbuha.21. Teško je navesti prizor iz filmaili književnosti u kojemu nasilje vodiprema popustljivosti.22. Tijelo je hram, ali utroba je kanalizacija.23. Ako želite shvatiti duhovnost,morate proučavati Azteke. (Dijete jeotac čovjeka koji krvari. Majka Marija jeserijski ubojica Samov sin.)24. Nakon nesreće na otokuThree Mile u našim moždinama živeradioaktivni paraziti. Oni glođu našeudove dok pišemo prijeteća pismaMichaelu Landonu.25. U bestijariju konzumerističkesvijesti ima puno priča o psima– Lassie, Bijeli očnjak, Rin Tin Tin.Ali samo u hororima imamo posvetunajplemenitijem od svih Božjihstvorenja – kraljici termita.Barut i seksUočio ju je 4. srpnja u dimu petardi.Krane je stajao na ulazu trgovineEmbargo Books i slušao pjesmu GetoBoysa Do it like a G.O. Zbog rap-stihovai mirisa baruta ulica Norfolk nalikovalaje na poprište kakva terorističkogsukoba. No, kad su obrisi tijela izroniliiz gustih para, pozivi na ustanak izgubilisu svaki smisao.Polako je ušla u vidokrug i zamaklaza ugao, dok je žuta izmaglica kopnjela.Lice joj je bilo čudno – tragikomičnakrabulja opuštenosti i ukočenosti. Upodlozi tog oksimoronskog izraza krilose lice Botticellijeva anđela: rimski nos,široke nosnice, krupne, tamne oči nalikna oči mačke u sjeni. Bila je lijepa,iako ju je mučenje gotovo posveparaliziralo.Na zapešću je nosila narukvicuod žice natopljene krvlju i leđnommoždinom. Uz brojne uzlove,narukvica je bila urešena srednjovjekovnimi neraspoznatljivimkapima, litografskim vodopadomkriževa i srpova. Je li taj uvaraksuza potjecao iz njezina tijela ilitijela njezina ljubavnika? Oboje subili pritvoreni na saslušanje zbogdroge, ali samo se ona došla naćis njim. Jesu li je pustili zbog samilostiili kako bi ga upozorila naposljedice pobune?Dok je prilazila, temperaturanjegova tijela suosjećajno je rasla.Dodirnuo je njezino zapešćei zadrhtao kad je zinulo poputpolomljena leda. Njegovi živci,mikro-mreža vlakana, spojili su ses njezinom osjetilnom memorijomi slušali skrivene glasove, izvlačećiinformacije o kojima su agentiCIA-e mogli samo sanjati.Provalili su u nju kao u kakavsef ubojstva. Nakon što su jojodšarafili glavu tragajući za eksplozivom,sonde za pretraživanjenašle su samo nekoliko značenjskihfragmenata – tajne pisane jezikom kojije bio toliko prozračan da ga se lakomoglo pobrkati sa zrakom. No, Kaneje znao razlog zbog kojeg joj je nutrinabila šifrirana. Njegovi živci prošli sukroz prozračnu fasadu, tragajući poputantena za krvavom zemljom iza zida.Tjednima prikovana uz trupla članovavlastite obitelji, ljubav je počelajednačiti sa stupnjem raspadanja. Agentisu je toliko izgladnili da je bila prinuđenamaterijalizirati lica svojih voljenih– u početku s odvratnošću, a kasnije sneopisivim osjećajem gladi. U službenomizvješću CIA-ini činovnici navelisu kako se paraliza javila kao posljedicabolesti uzrokovane kanibalizmom, alito nije bilo osobito uvjerljivo. Psihičkipoljuljana glađu, iscrpljenošću i dehidracijom,konačno se i tjelesno urušila.Smrt je postala pozornicom orgazma.Noge su joj gotovo posve popustile kadje međunožje primaknula Kaneu, hladećinjegove sinapse valovima informacija.Trenuci užitka nabrekli su u slike kojesu ulici Norfolk otele stvarnost: njezinamajka bez nogu, otvorena u struku.Kastrirano truplo njezina oca, licaizbrisana brusnim papirom. A u središtućelije hrpica tkiva i žitke moždine: ostacinjezina četiri mjeseca starog sinčića.Agenti su mu nožem izmamili vrištećiosmijeh na licu; samo je u trenucimaotpuštanja mogla podnijeti njegovosilovanje. Mučena izostankom mučenja,mir je nalazila u prašini. Pješčana slikapraznih tijela i ukočenih zrikavih očiju.S engleskoga preveli Sonja Ludvig iVišeslav Kirinić.Pod naslovom Gunpowder Comeobjavljeno u Avant-pop: Fiction for aDaydream Nation, ur. Larry McCaffery,Black Ice Books, 1993.cmyk