PRIRUČNIK

Važno je naučiti mlade, posebno potencijalne svjedoke
nasilja, kako da na sigurne i pozitivne načine preveniraju
ili interveniraju u slučaju rizika da dođe do nasilja ili
uznemiravanja. Pristup aktivnih svjedoka nasilja
podrazumijeva intervencije u slučaju fizičkog, verbalnog,
seksualnog, digitalnog i drugih oblika nasilja, zaustavljajući
ih prije nego se i dese, zaustavljajući ih tokom dešavanja,
govoreći javno protiv nečije ideje da se ponaša nasilno,
ohrabrujući druge vršnjake da postupe pozitivno,
obeshrabrujući pojedince i grupe da budu nasilni prema
nekome.
Učesnicima objasnite da u slučaju nasilja, pored žrtve
i nasilnik/ca također ima posljedice s kojima se treba
suočiti. Na tabli napišite:
Koliko je ozbiljna pojava nasilja među djecom govori
činjenica da ono ostavlja posljedice, kako na djecu koja su
žrtve nasilja, tako i na one koji vrše nasilje, ali i na onu djecu
koja to nasilje posmatraju.
Kroz razgovor s učenicima definišite sljedeće posljedice
koje osjećaju žrtve nasilja:
Djeca se vrlo teško odlučuju da prijave nasilje, tako
da se nasilje nad njima teško uočava, ukoliko nema
tragova na tijelu, ali roditelji i nastavnici trebaju znati da
djeca na indirektan način, svojim ponašanjem, odnosno
promjenama u njemu, ukazuju na nasilje nad njima. Koja
su to ponašanja koja nam mogu ukazati na nasilje nad
djetetom?
• Djeca koja su žrtve vršnjačkog nasilja često su tužna
i depresivna, imaju nisko samopoštovanje, nesigurna
su, karakteriše ih anksioznost i strah.
• Često im se ne ide u školu, ili se boje ići u školu i
dolaziti iz nje, pa mole roditelje da ih voze i dovoze iz
škole. Ponekad se dešava da mijenjaju put do škole.
• Kada trebaju ići u školu, dobijaju temperaturu, žale se
na bolove u stomaku i glavobolje.
• Često nisu raspoložena, znaju zaspati plačući, a da za
to nemaju određeni razlog.
• Povlače se u sebe, prestaju jesti, imaju noćne more, a
ponekad se javlja i nesanica.
• Odbijaju da razgovaraju s roditeljima i postaju drska
prema njima.
Kroz razgovor s učenicima definišite sljedeće posljedice
koje osjećaju osobe koje vrše nasilje:
Takva djeca su vrlo često i sama bila izložena nasilju, bilo
u školi, porodici ili negdje drugdje. Imaju lošiju pažnju i
koncentraciju, često ometaju školske aktivnosti i imaju
loš uspjeh u školi. Opčinjena su nasilnim filmovima,
videoigricama, imaju malo prijatelja, te su vrlo često
neprihvaćena zbog svog ponašanja. Druže se s drugom
djecom koja su također nasilna i konstantno vole da se
suprotstavljaju odraslim osobama. Često se osjećaju
frustrirano i djeluju kao da ne saosjećaju s onima nad
kojima su izvršila nasilje. Ponekad djeca koja se ponašaju
nasilno ne znaju da je takvo ponašanje loše, ili oponašaju
stariju braću i sestre ili ljude kojima se dive. Ona možda ne
znaju bolje načine komuniciranja s vršnjacima ili prolaze
kroz neke probleme, pa to pokazuju kroz nasilje. Ponekad
ih neko drugi navodi na nasilje, npr. neki prijatelji.
Ta djeca ne moraju uvijek biti uključena u čin nasilja, mogu
biti i organizatori grupe, tj. podsticati i nagovarati druge da
se nasilno ponašaju.
Sklonost ka nasilju, ukoliko se ne zaustavi, ostavlja
dugoročne posljedice i na nasilnika.
Djeci koja se ponašaju nasilno također treba pomoći, a ne
samo kazniti ih. Ako se njima ne pomogne, ona će odrasti u
nasilne odrasle ljude i nasiljem će rješavati svoje probleme.
Kroz razgovor s učenicima definišite sljedeće posljedice
koje osjećaju osobe koje svjedoče nasilju:
Treća kategorija učesnika u nasilju su svjedoci nasilja,
koji kao posljedicu prisustvovanja nasilju mogu imati
povećanu anksioznost ili strah, ali mogu u budućnosti
postati i tolerantniji prema različitim oblicima agresivnog
ponašanja.
Djeca nasilnog ponašanja osjećaju se snažnijim, vjeruju
da su popularni, vide se veoma moćnim, ustvari njih se
53