Tabloidizacija javne sfere Popaganda: Negativland, Ron ... - Zarez

Redukcija iza kišne zavjese
Grozdana Cvitan
Sloboda je stvaralačka dimenzija,
ali Josipu Vaništi ona je oduvijek
filozofska odrednica, sloboda izbora
koja nužno ne prikazuje (likovno), ali
uvijek izražava
Zdenko Tonković, Vaništa, Kratis, Zagreb,
2004.
ntrospektivnost, redukcionizam
i kolorististièka odmjerenost,
odnosno posvemašnja suzdržanost
Josipa Vanište kao da traje
oduvijek. Jednom prepoznat, Vaništa
je zarana krenuo, èini se, definitivno
izabranom cestom. Cestu nije lako
izabrati. Ona je motiv i više njegovih
radova: bliska minimalnom i
geometrijskom, likovni doživljaj koji
simbolizira dio svijeta kojem vrijeme
znaèi vrlo malo. Jer rijeè je o praznim
cestama, praznim prostorima, rijeè je
o promišljanju i vizualizaciji tog promišljanja.
Glazbene strukture
Èešæe navuèena nego odgrnuta
kišna zavjesa uvijek je slutnja kiše,
rastakanja koje prijeti zagospodariti
prostorom, prazninama, rijetkim oblicima.
Ipak, oblici su èisti, geometrija
gospodari njihovu izranjanju, izranjanju
onog što se otelo pretapanju.
Svijet Vaniština slikarstva i u devetoj
monografiji umjetnika, odnosno èetvrtoj
autora Zdenka Tonkviæa, poziva
na novi razgovor i umetanje kockica
u mozaik koji je nastojao slobodi dati
oblik i ime. I dok s jedne strane autor
monografije sugerira šesterostavaèno
glazbeno djelo koje se razlijeva
vizualnim svijetom reduciranim na
rub vidljivog, gdje se ideja pretapa,
dodiruje, isprepleæe i ponovno izranja
(ponajprije u pejzažu), s druge strane
neosporna je izvanvremenska filozofska
dimenzija, racionalizacija izbora
i putovanje trajne introspekcije.
Reducirani svijet (glazbenih) pretapanja
Vaništine likovnosti ponajprije je
u njegovu pejzažu: prepletanju ploha,
ugoðenih, dodirujuæih i skladnih.
Ravnice (i ravnine)
koje se dodiruju koloristièki
i pretapaju
u ideji.
Sloboda je stvaralaèka
dimenzija, ali
Josipu Vaništi ona je
oduvijek filozofska
odrednica, sloboda
izbora koja nužno ne
prikazuje (likovno),
ali uvijek izražava.
Ono što se njegovalo
u grupi prijatelja
Gorgona izmeðu
1959. i 1966. bilo je svojevrsno oslobaðanje
od institucionalizma i društvenog
utjecaja te vladajuæeg sustava
vrijednosti, a kretalo se prema beskompromisnosti
“umjetnièkog stava
s mnogo svijesti o njegovoj subverzivnosti,
ljudska i umjetnièka neintegriranost
dakle. Organizirale su se
manifestacije i komunikacije – sve
sa suprotnim predznakom prema
okolnoj produkciji, prve zrake nove
europske ‘negativne artistiènosti’:
izdavao se istoimeni antièasopis, prireðivale
su se izložbe tada deklasiranih
sadržaja, ophodilo se poštom ili
razgovaralo na zajednièkim seansama,
sastajanjem zbog šutnje.” Bila je to
estetizacija svijeta nakon koje je za
njezina idejnog zaèetnika nastupilo
dvogodišnje razdoblje posvemašnje
likovne odsutnosti. Trebalo je zaroniti
duboko u introspekciji da bi
se moglo nastaviti ili ponovo raðati,
postmanifestno.
Uprizorenje praznine
Susreti na zemljopisnom planu
ili susreti u duhu bili su podjednako
bitni i njihov utjecaj na Vaništino
slikarstvo Tonkoviæ prati u godinama
crtaèkog redukcionizma, geometrijske
metafiziènosti, u godinama Pariza,
Rovinja i Gorgone, mrtvih priroda,
kolorizma koji odlazi u eksterijer,
ali prostor obezèovjeèen, prostor
nelagode, zime, sfumata, tragova…
Tonkoviæ je duboko svjestan da sve
ostavlja trag na djelu, od predratne literature,
pariške upuæenosti, manifestnih
rasprava, prijateljskih razmjena
kritika
Miroslav Krleža, 1973.
misli, šutnje pa i rijeèi ako su nužne,
ali i da sve podliježe vremenu inkubacije.
Ništa nije samo pitanje trenutka
što ga se zaustavljalo. Kod Vanište
se zaustavljaju svjetovi, proživljeni,
promišljeni, dugo razmatrani i vremenu
neprilagodljivi. Umjetnik koji
je bio izvrsno upuæen u sve tijekove
suvremene umjetnosti u vlastitom
likovnom svijetu oslobaðao je vrijeme
iz obveze slikarskog biæa.
Otvorivši samo jedno pismo u geometrijski
vizualiziranoj bjelini, na
kosini poruke u odnosu na podlogu,
on æe u ostalim djelima (Pismo, Pismo
i pisaljka, Mrtva priroda s pismom…)
intrigi (geometrijski jasne) poruke
dodati mistiku zatvorene poruke, nedostatak
znatiželje ili odsutnost primatelja.
Kao da je najlakše bilo otvoriti
pismo. Muka i likovne i filozofske
poruke u njegovoj je zatvorenosti. U
bjelini koja se uvlaèi meðu tragove
ugljena i kolorizam sobe.
Put od likovnosti prema ideji i
povratak od ideje u likovnost stalni
su. Autor monografije vidi ih kao slikarsku
reinkarnaciju, nužno da bi se
nastavilo u likovnom nakon godina
metafizièkog nastojanja kojem je sama
namjera bila dovoljna. Zato godine
nakon Gorgone i vidi ponajprije kao
vrijeme odluke umjetnika da se vrati i
doslika svoje davno nenaslikane slike.
Je li vrijeme introspektivne osobnosti
zaista samo povratak na nezavršene
poslove ili dogovor s vlastitim viðenjem
da se ono (viðenje) konaèno i
dogodilo? Gdje pripada dijalog melankolije?
Uprizoriti prazninu nije nimalo
lako u svijetu koji svoje postojanje
održava na gomilanju, na pretrpavanju
prostora, bio on u pogledu ili u prolazu.
Knjige zapisa
Trebalo je oèistiti nagomilano
smeæe iz likovnosti
jednog svijeta da bi
susret s tim svijetom
bio moguæ. Josip
Vaništa èinio je to i u
svojim zapisima (ono
naslovljeno Knjiga
zapisa, 2001.) za koje
je dobio i književnu
nagradu (Vjesnikova
nagrada Ivan Goran
Kovaèiæ). Zapisi su
to koji rijeèima isposnièke
mjere podcrtavaju
ono što njegovi
crteži u drugoj
umjetnosti svjedoèe.
To je još jedan oblik
Gorgone, još jedna
estetika šutnje, minimalizma,
društvene
nakošenosti, laterne
magike koja raèuna s
osobnim i osobitim.
Iz tog svijeta izrastaju
portreti.
Teško je u
Vaništinim portretima
ne korespondirati
VI/141, 4. studenoga 2,,4.
39
sa svijetom što ih imena portretiranih
nameæu, ne prepoznavati upravo
introspekciju svega što sobom nose
imena književnika koje je poznavao,
èitao, s kojima je prijateljevao, imena
slikara ili èlanova obitelji. Na neki naèin,
uvijek je rijeè o ljudima s kojima
je dijelio više od trenutnog vizualnog
doživljaja.
Postoji nešto u asketizmu susreta
s drugim koji Vaništu pokazuje kao
šetaèa snijegom prekrivena svijeta.
Ponekad bljesak laterne magike.
Nikad samo obièna poruka o vizualizaciji
susreta. To su odnosi prema
slutnjama, zagonetkama i znanjima o
drugom. Njegov Krleža se iz godine
u godinu opušta iz monumentalnosti
u nemoænu izduženost, njegovo lice
prerastaju njegova savinuta leða na
bolesnièkoj postelji, a veæi broj crteža
svojevrsni je dnevnik njegova egzistencijalnog
utrnuæa. Kao spomenik
u borbi s vremenom gdje krhotine
po rubovima razaraju bit samog spomenika.
Spomenik postaje sve teže
definirati izmeðu igre vremena i igre
duha.
U likovnosti u kojoj vrijeme ne
znaèi previše, samo je duševno stanje
slutnja da bi se vrijeme moglo akceptirati.
Uostalom, njegov Franz Kafka
(1954.) izranja iz tamne podloge
zatvorenim, zaobljenim bjelinama i
pretvara se u vlastitu svjetlost. Nada
je samo u licu autora koji se odluèio
tražiti ili potvrðivati na pozadini beznaða.
Nepokolebljivo odiljanje lica i
proplamsaj u oku kao zakašnjela, neugašena
svjetlost svjetova Tina Ujeviæa
– egzistencijalna redukcija koju je
dugo trebalo tražiti u sebi.
Autori fotografija u monografiji
Vaništa, mimo dobrih obièaja, nisu navedeni,
ali je broj stranica s razlièitim
bibliografskim podacima zamjetan i
iscrpan.
Kliješta i čavli, 1973.
cmyk