365 x ON (w. Busch)

11. siječnja
Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga
stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate
se u Jeruzalem tražeći ga.
Luka 2,44-45
Ulicama i trgovima Jeruzalema nastade velika graja. Došao je
kraj velikom Božjem blagdanu.
U svoj toj gužvi Marija i Josip traže svog 12-godišnjeg Isusa.
“Sigurno je već s ostalim poznanicima iz Nazareta krenuo na put”,
rekao je Josip. I tako i oni krenuše na put. A kada su se susreli s
ostalim hodočasnicima iz Nazareta, prvo su ih pitali: “Je li Isus s
vama?” Kojeg li razočaranja! Nije bio s njima!
U životopisu jednog čovjeka Božjeg čitao sam o tome kako je
kao mladić tražio Boga i mir svome srcu. Za vrijeme nedjeljne šetnje
došao je i do jedne crkve na kojoj su upravo zvonila zvona.
“Ovdje je sigurno neka skupina hodočasnika na putu prema nebu”,
pomislio je i ušao. Razočarao se kada je čuo kako se dvojica od
njih potiho svađaju. Vidio je nekoliko djevojaka koje svojim kikotom
nastoje svratiti pažnju nekolicine mladića na sebe. Pjevanje
je također bilo bijedno. “Zar oni koji su spašeni tako pjevaju?”
pomislio je u sebi. A kad se ispostavilo da je propovijed bila obična
“mješavina pobožnih misli i svjetovne mudrosti”, izišao je.
Ovdje je bila okupljena skupina hodočasnika među kojima se
nije moglo pronaći Isusa.
Međutim sada se moramo upitati jesu li naša obitelj, krug naših
prijatelja, naša crkvena izletnička društva mjesta gdje se može pronaći
Isusa? Štoviše, jesmo li mi sami ljudi kod kojih srca u potrazi
mogu pronaći svoga Spasitelja?
Morali bismo jednom pročitati prva poglavlja Djela apostolskih
gdje se opisuju prvi kršćani. O da, bila je to hodočasnička skupina
u kojoj se moglo pronaći Isusa. A tako bi trebalo biti i s nama!
Gospodine Isuse, želja nam je da budeš i s nama. Amen.
15