365 x ON (w. Busch)

10. veljače
Isus će mu: “Progledaj! ...” I umah progleda...
Luka 18,42-43
Bio je to čovjek siromah koji je sjedio uz prašnjavu cestu pored
Jerihona! Bio je slijep i povrh toga još prosjak.
Mi smo jako slični ovom siromašnom čovjeku.
Mi smo, naime, također prosjaci. Neprestano prosjačimo od svijeta
da nam udijeli nešto od svoje radosti, da nam podari utjehu.
No svijet je i sam siromašan. Na koji način da nam onda udijeli
radost i utjehu? Tako i najbogatiji ljudi ostaju jad i bijeda sve
dok Isus ne uđe u njihov život. On nas oslobađa našeg prosjačenja.
Samo on daje ono što nam duša treba od radosti, utjehe, nade i
mira.
Da, bez Isusa vrlo smo nalik siromašnom prosjaku budući da
smo i mi slijepi. Ovaj čovjek bio je ovijen tamom. Tako smo i
mi obuzeti mrklom tminom. S Isusom se pojavilo “svjetlo svijeta”.
Međutim, naše oči odveć su slijepe da ga prepoznaju. On nam
mora sam otvoriti oči.
Kad jednom prepoznamo izgubljeno stanje svog života, smijemo
i mi poput jerihonskog slijepca vikati: “Isuse, Spasitelju, smiluj mi
se!”
On će nas čuti. Ta on i danas još govori: “Progledaj!”
Kad su se slijepcu pored ceste otvorile oči, najprije je ugledao lik
svog Spasitelja – Sina Božjega, Gospodina Isusa.
Jednako biva kad se i nama otvore oči. Prepoznajemo onoga u
kome nam je Bog podario svjetlo, život i samoga sebe.
“Gospodine, podaj nam oči što će vidjeti svjetlo odozgo! Jer je zlo
kada danju svjetlo to ostaje skriveno.” Amen.
45