365 x ON (w. Busch)

13. siječnja
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja,
sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i
odgovorima njegovim.
Luka 2,46-47
Zadivljujuće! Isusu je bilo dvanaest godina kada su se mudraci i
učenjaci njegova naroda okupili oko njega u Hramu da bi se s njime
upuštali u duboke razgovore o Božjim stvarima.
Bio je to izvrstan početak Isusove službe!
A tko je bio posljednji s kime je na samrti razgovarao? Bio je to
razbojnik koji je bio razapet pored njega!
Isus je započeo s duhovnom elitom, a završio s razbojnikom.
Krenuo je od uzvišenog položaja, a završio na Kalvariji! Nije li to
potresno srozavanje?!
Ono što smo upravo konstatirali uistinu je zabrinjavajuće, ali ne
za Isusa, nego za one mudre i učene ljude iz Hrama. Jedna Isusova
prispodoba još podrobnije to objašnjava:
On je jednom usporedio kraljevstvo Božje s velikom gozbom
koju je priredio kralj. Kralj je poslao svog slugu da pozove uzvanike.
No ovi se nisu htjeli odazvati. Potom je kralj poslao svoje
glasnike “na putove i među ograde” kako bi pozvali sve koji žele
doći – i hrome i prosjake.
Isus je taj “Božji sluga” koji poziva na gozbu. On je najprije pozvao
ove učenjake iz Hrama. No oni su ga odbacili. Onda je otišao
k izgubljenima, k razbojnicima, carinicima i grešnicima. A tako je
to i dan-danas.
Isus ne ovisi o “duhovnoj eliti”. No svi mi, tko god mi bili, ne
možemo ni živjeti ni spasiti se bez njega.
Gospodine, sačuvaj nas da ne omalovažimo tvoj milosni poziv!
Amen.
17