365 x ON (w. Busch)

21. siječnja
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva
zemlje i reče mu: “Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu,
jer mi je dana, i komu hoću dajem je. Ako se, dakle, pokloniš
preda mnom, sve je tvoje.”
Luka 4,5-7
Zapanjujuće je kako Biblija bez uvijanja govori o đavlu! Govori
o njemu kao da je dio stvarnosti – poput sunca ili zraka.
Moderan čovjek podsmjehuje se: “Đavao ne postoji!”
Zbilja?! Je li đavao tek izmišljotina ili predodžba iz nekih prošlih
vremena?
Naše srce govori nam drugačije. Možemo itekako razumjeti patnju
koja progovara iz jedne stare perzijske pjesme, a koja opisuje
sablasnu moć đavla nad našim dušama:
“Jedino ti vladaš ljudskim srcima, od majčine utrobe koja nas je
nosila. I do zadnjeg daha upravljaš ljudskim stopama. A određuješ
i muka posljednjega časa...”
Međutim, Bibliji nije stalo do toga da propovijeda o đavlu. Ona
ga u svom shvaćanju stvarnosti naprosto podrazumijeva. Njoj je
mnogo više stalo do toga da navijestiti: “Sin Božji došao je da uništi
djela đavolska.” A ovo uništavanje započelo je kad je Isus tamo
na visokoj gori odbio đavlovu ponudu.
Biblija želi reći da se kod Isusa nalazi oslobođenje od moći tame.
Zbog toga ljudi koji vjeruju u Isusa zajedno s apostolom Pavlom
ponosno govore: “[Bog] nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo
Sina, ljubavi svoje.”
Gospodine Isuse, budi naš vladar! Pomozi nam vjerovati da nam
đavao nema više što reći! Amen.
25